OLIMP 44 - rujan 2012. - Hrvatski Olimpijski Odbor

Od njegove kuće do bazena “Jadrana”
na Zvončacu jedva je pedeset
metara zračne linije, iako se može
mirne duše konstatirati da je i “Jadran”
njegova kuća, pa ionako dođe sve na
isto. Nema toga što u “Jadranu” nije bio - plivač,
vaterpolist, tajnik, predsjednik… Sve što
možete zamisliti.
Dandanas, kad uživa u zasluženoj mirovini
u 80. godini života, Ivica Johan Cipci, nekada
najbolji svjetski vaterpolski bek, zlatnim
privjeskom na lančiću dokazuje pripadnost
“Jadranovoj” obitelji. U tom su splitskom
klubu plivali ili igrali vaterpolo i njegov brat
Kruno, rođak Ničeno, sestre Nađa, Zdenka i
Vesna, pa i supruga Majda.
Logično je onda zaključiti da Cipcijevim
venama teče “jadranaška” krv, ali svrstati ga
samo u taj krug bilo bi pogrešno, jer Cipci
je imao i vrlo aktivnu društvenu ulogu. Bio
je ugledni sudac, pa prvi policajac Županije
Splitsko-dalmatinske u vrijeme stvaranja
neovisne Hrvatske, organizirao je i prve
demokratske izbore, ali i imao čast među
prvima ući u oslobođeni Knin. Teško je nabrojiti
sve funkcije koje je obavljao i u kojim
institucijama, vjerojatno bismo morali oteti
velik dio prostora posvećenog, u prvom redu,
razgovoru s najboljim strijelcem Olimpijskih
igara u Melbourneu 1956. godine i osvajačem
srebrne medalje.
- Bio sam jedan od prvih bekova koji
je iz obrane plivao u napad, toga prije nije
bilo. Znalo se tko što radi, kako u vaterpolu,
tako i u nogometu. Mislim da je čuveni “Hajdukov”
half Kokeza završio karijeru, a da nije
prešao centar igrališta - smije se Cipci.
Pa nastavlja:
- Ja sam bio dosta brz na kratkim distancama,
imao sam snažan i specifičan šut s velike
daljine. U Melbourneu su naši napadači dali
ukupno tri gola, a sve ostalo Žuželj, Kačić i ja
iako smo bili obrambeni igrači.
Na žalost, nije bilo dovoljno za zlatnu
medalju. Mađarska je u finalu pobijedila
Jugoslaviju, a Cipci nije htio izaći na svečanu
dodjelu medalja. Bio je ljut, bijesan kao ris.
Zašto
- Sudac, tada je sudio samo jedan sudac,
očito nas je pokrao. Zbog Mađarske revolucije
te godine, svugdje u svijetu Mađari su bili
favorizirani, pa tako i u Melbourneu u svim
športovima. Bili smo puno bolji od njih, ali
nije nam dopušteno da osvojimo zlato. Ja to
nisam mogao podnijeti, nisam htio izaći na
ceremoniju, a medalju mi je donio kapetan
Kovačić. Savez me htio kazniti zbog takvog
ponašanja…
Takav osjećaj za pravdom vjerojatno ga je
i natjerao da završi Pravni fakultet i postane
sudac. No, prije toga, Cipci je proglašen i
Vaterpolski “plemić”
Ivica Cipci rođen je 25. travnja 1933. godine u Splitu, potomak
je stare splitske plemićke obitelji. U “Jadranu” je počeo plivati
1946. godine, vrlo brzo se “prešaltao” na vaterpolo u kojemu je
dosegao svjetsku slavu. Za reprezentaciju Jugoslavije odigrao
je pedeset utakmica, osvojio je srebrnu medalju na Olimpijskim
igrama u Melbourneu, četiri godine poslije u Rimu bili su četvrti.
Ima i srebro s Europskog prvenstva u Budimpešti 1958. godine,
dok je s “Jadranom” triput bio prvak Jugoslavije (1954, 1957,
1961). Izabran je za najboljeg športaša Dalmacije 1959. godine.
U Upravi “Jadrana” bio je od 1970. godine, a od 1974. pa sljedećih
dvadeset godina bio je predsjednik ili vaterpolskog kluba ili
športskog društva.
Više od trideset godina proveo je kao sudac, potom prvi policajac
Splitsko-dalmatinske županije. Dobitnik je mnogih priznanja
u športu, a 2008. godine zaslužio je i životnu nagradu - Red
Danice hrvatske s likom Franje Bučara.
19 Olimp