Zena-Kvinna 37 - Žena-Kvinna

More documents

Recommendations

Info

Poezija Zilfa Đugumović (”Sedef” Malmö) Lastva Kad sjetim se... sunca što s istoka zarudi, pa oboji zlatom krošnje i doline, pa snenu Lastvu iz sna probudi i sedef svoj prospe na rosne tišine Pa namigne murvi okom boje vatre, a ona ustreptala zanosno mu njiše, zapleše mu ludo, ma hoće da se satre dok srebri se biserima od sinošnje kiše... Kad sjetim se... vjetra kad zaigra, taj vragolan pusti, pa šeretski zapiri oko struka ruži, nju rumen svu obli, kap nektra ispusti, a on blaženo opijen nastavi da kruži... Kad sjetim se... svega što pod kožom krijem, te bogde što me hrani i grije, svega što je nekad bilo... da li se to desi il’ se samo snilo Kad sjetim se... mjeseca nabreklog, tamo povrh gore, što plaštom uvija nebesko prostranstvo, tad sklopim oči i u tamu kriknem Lastvo! ti bijaše moje najljepše pijanstvo! Slađa Zubčević-Viđen (”Sedef” Malmö) Rumeno jutro Rumeno jutro kada se budi poželi beskraj golemu Pogledaj u gomilu nepoznatih ljudi u tuđem svijetu – u ničemu... Sretna sam – masku na licu nosim smijem se ljudima oko mene Istinu nikad neću da prosim razumna sam – jer mislim na tebe... Želim Ti opet rumena jutra u tvojoj bašti hiljade ruža Ljubav će možda i doći sutra Sad uzmi ono – što Ti se pruža… Safija Jovančević (Banja Luka) Dijaspora Majka me je povela za ruku Hajde sine u zemlju daleku Sudbina me odvede daleko Osta majka uplakana Sestre braća i Ljubav jedina Vrijeme prođe Ja se vratih u svoj zavičaj Jer u svijetu nigdje Bosne nema Ni života kojeg ona pruža Svijet je mali a zavičaj veliki Jer u njemu žive plemeniti ljudi Koji su mi snagu dali Da se vratim u svoj zavičaj Iz daljine pjesma se čuje Ah meraka u večeri rane Sastala se družba akšamlija Ostatak ove pjesme Zapjevajte vi Dragi naši iz dijaspore Gosp. Sitnica U razgovoru sa gosp. Jasminom Hamulom, kojeg i Vi poznajete, spomenula sam i Vas i da posjedujem Vašu vizit kartu, ali da nisam u mogućnosti da Vas nazovem. Gosp. Hamula se ponudio i obavio razgovor sa Vama u mojem prisustvu, tako da se sada uspostavio kontakt sa Vama. Rekli ste mu da trebam nešto da napišem o sebi, pa to sada činim ovom prilikom. Vidjela sam Vidjela sam mržnju pa sad znam šta ljubav je. Jer između ljubavi i mržnje samo – korak je... Vidjela sam tugu pa sad znam šta radost je. Jer između radosti i tuge samo – korak je... Vidjela sam starost pa sad znam šta mladost je. Jer između mladosti i starosti samo – korak je... Interes za književnost počeo je iz srednje škole, pa čak i odlučnost da studiram književnost. Međutim, život me je odveo na drugu stranu, odnosno prema pravu. 2002. godine, kad mi je muž umro i kad sam ostala sama, jer djece nemam, pojavila se želja za pisanjem ljubavne poezije. Počela sam pisati, da bi se 2003. g. učlanila u multietničko udruženje pod nazivom ”Žene to mogu” Banja Luka i u horsku sekciju. Počela sam da pjevam u horu, koji je vrlo uspješan i po pozivima koje smo dobijali, počeli da gostujemo po gradovima BiH. Npr. Tuzla, Doboj, Jajce, Laktaši, Vrbanja itd. Jedne prilike sam slučajno pokazala horovođi, odnosno profesoru Nenadu Simiću, svoju pjesmu. Tekst mu se dopao i rekao mi da nastavim sa pisanjem ljubavne poezije. Kad sam 19. jula o.g. recitovala pjesmu ”Dijaspora”, morala sam se, po pozivu, vraćati dva puta sa istom pjesmom. To je samo jedan dio mog životnog puta. Do sada imam napisanih 50 pjesama, a pjesma ”Vozila se po Vrbasu lađa” postala je lična karta našeg hora. S poštovanjem, Safija Jovančević Skendera Kulenovića 9 Banja Luka Tel. 065-816-166 P.S. Šaljem Vam 20 kom. mojih pjesama ____________ Zahvaljujemo Muharemu Sitnici-Sići na dostavljenom Safijinom pismu i pjesmi. Vidjela sam dušmane pa sad znam šta prijatelj je. Jer između prijatelja i dušmana samo – korak je... Vidjela sam smrt pa sad znam šta život je. Jer između života i smrti samo – korak je... Vidjela sam mržnju, tugu, starost, smrt i dušmane; Pa tek sada znam šta ljubav, radost, mladost, prijatelj i život je... c 32 List BH Saveza žena u Švedskoj <strong>37</strong> | žena · kvinna
BAJKe ZA KLINCE I KLINCEZE Hans Christian Andersen: Carevo novo ruho Prije mnogo, mnogo godina živio jedan car koji je iznad svega volio novu odjeću. Sav svoj novac on je trošio na to da se što se ljepše obuče. On se nije brinuo za svoje vojnike, nije mario za pozorište a niti da se izveze u šetnju kroz šumu, ukoliko mu ne bi bilo stalo da pokaže neku svoju novu odjeću. On je u toku dana svakog sata mijenjao odjeću. I kao što se za vladara obično kaže da se nalazi u vijećnici, tako se za njega govorilo – Car je u svojoj garderobi. U tom velikom gradu u kojem se nalazio njegov dvor bilo je veoma živo i veselo. Svaki dan su ga posjećivali mnogi stranci, ali jednog dana mu dođoše i dvije varalice. Rekoše mu da su tkači i da mogu istkati tkaninu kakva se samo zamisliti može. Ne samo da njihove boje i šare izazivaju divljenje nego i odijelo od te tkanine ima neobičnu osobinu – ono je nevidljivo za svakog ko nije sposoban za svoju službu ili je neoprostivo glup. – O, divna je ta tkanina! – pomisli car. – Kad budem imao odjeću od takve tkanine, ja ću znati ko u mome carstvu nije na visini svog položaja. A moći ću i razlikovati pametne od glupih. Ta mi se tkanina mora odmah otkati! I dade car toj dvojici varalica veliki novčani predujam, s tim da odmah počnu s radom. Varalice odmah poštovaše dva prazna razboja i počeše tobože da rade. Do kasne noći su tako tkali na praznim razbojima i sve tražili da im donose najfiniju svilu i najčistije zlato, i sve su to trpali u svoju torbu. – Baš bih želio da vidim koliko li su već otkali – pomislio je car, ali mu je bilo malo teško na srcu kada se sjetio da glupi ljudi, kvinna · žena | <strong>37</strong> a i oni što ne odgovaraju svom pozivu, neće moći vidjeti tu čudesnu tkaninu. Bio je uvjeren da se on za sebe nema šta pribojavati, ali ipak je odlučio da prvo pošalje nekog drugog da vidi kako posao napreduje. Čitav grad je već znao kakvu će čudotvornu moć imati ta tkanina i svi su nestrpljivo očekivali ko će se od njihovih susjeda pokazati kao glup a ko nedostojan svog položaja. – Poslaću ja tkačima svog starog i poštenog ministra – odlučio je car. – On će najbolje da izvidi kako ide sa tkanjem. On je pametan i niko bolje od njega ne vrši svoje službovanje! I stari čestiti ministar uđe u odaju gdje su one dvije varalice tkale na praznim razbojima. – Sačuvaj me, bože, ja ništa ne vidim! – buljeći oči, pomisli stari ministar, ali ništa ne reče. Varalice ga zamoliše da priđe bliže, a onda ga upitaše da li mu se sviđa šara i da li su lijepe boje. Oni su pokazivali na prazan razboj, a jadni stari ministar, ma koliko buljio oči, ništa nije mogao da vidi, jer ničega nije ni bilo. – Gospode bože! – pomisli ministar – da ja nisam glup Nikada to nisam pomislio. Ali to niko ne smije saznati! Zar ja nisam dorastao za svoj poziv Ne, ne, ne smijem im reći da ne vidim tkaninu! – Pa vi ništa ne kažete! – reče jedan od tkalaca. – O, tkanina je savršena, prekrasna! Šare su izvrsne, boje su divne! – odgovori stari ministar gledajući u razboj kroz svoje naočale. – Da, da, reći ću caru da mi se tkanina izvanredno dopada! – E, to nam je veoma drago! – rekoše List BH Saveza žena u Švedskoj tkalci u jedan glas i počeše nabrajati boje i vrste šara svoje tkanine. Stari ministar je pažljivo slušao kako bi to sve mogao ponoviti kad se vrati u dvor. Tako je i učinio. Poslije toga varalice zatražiše još više novaca, još više svile i još više zlata. Rekli su da im to treba za tkanje, a sve su trpali u svoje džepove. Ništa od svega toga nije uzeto za tkanje i oni su i dalje tkali, na praznim razbojima. Malo zatim car posla još jednog poštovanog službenika da vidi kako ide sa tkanjem i kada će tkanina biti gotova. Ali i sa tim službenikom se dogodilo ono isto što i sa ministrom. On je gledao i gledao, ali nije vidio ništa drugo do prazan razboj. – Šta, zar nije lijepa tkanina – upitaše ga varalice pokazujući mu i objašnjavajući nepostojeće šare. – Da sam glup – nisam – pomisli čovjek. – Pa šta onda Znači da nisam dorastao svom položaju To je zaista smiješno! Ali ne smijem dozvoliti da to drugi primijete! – I čovjek poče da hvali tkaninu koju nije vidio i da uvjerava tkače koliko mu se sviđaju njihove prekrasne boje i predivne šare. – Da, da, to je nešto prekrasno! – rekao je caru kada se vratio u dvor. Čitav grad je sada pričao samo o toj prekrasnoj tkanini. Sada je i car htio da vidi tu tkaninu dok je još na razboju. Sa čitavom pratnjom svojim odabranika, među kojima su bila i ona dva stara velikodostojnika što su već bili tamo, car je došao onoj dvojici varalica i zatekao ih kako iz sve snage tkaju, ali tkaju bez potke i osnove. – Zar nije divna tkanina! – rekoše ona 33
Page 1 and 2: Ž E N A List Bosanskohercegovačko
Page 3 and 4: Zapis o zemlji Huvudsida Djävulen
Page 5 and 6: Angereds Kulturpris 2007 tilldelade
Page 7 and 8: Članovi Glavnih odbora 8 saveza i
Page 9 and 10: Izvještaj o posjeti BiH oktobra 20
Page 11 and 12: Safetu, legendi sevdaha Hor Behar p
Page 13 and 14: Izložba knjiga i ručnih radova Tr
Page 15 and 16: Zajedno u Lidköpingu Svečanim pro
Page 17 and 18: Mycket är på gång för Kvinnocen
Page 19 and 20: Nyckel Ključ till framgång uspjeh
Page 21 and 22: Grupa Etna: Asim Kovačević, Damir
Page 23 and 24: Cink Postoje tablete za sisanje za
Page 25 and 26: Udruženje nastavnika bosanskog jez
Page 27 and 28: Midhat Ajanović Ajan, karikaturist
Page 29 and 30: Anesa Karaica-Košuta är född i d
Page 31: * * * Ti ćeš dobiti panoramski pr
Page 35 and 36: PRIMITI $ Pošaljite novac u Bosnu

Zena-Kvinna 37 - Žena-Kvinna

You also want an ePaper? Increase the reach of your titles

Delete template?

Save as template?