Thomas Bernhard - Zarez

ISSN 1331-7970dvotjednik za kulturna i društvena zbivanja • zagreb, 19. ožujka 2,,9., godište XI, broj 253cijena 12,00 kn; za BiH 2,5 km; za Sloveniju 1,6 €Razgovor – Mario KovačRazgovor – Ralph FiennesBoris Beck i Igor Rajki – Farma pisacaThomas Bernhardcmyk

2 XI/253, 19. ožujka 2,,9.Info i najaveJelena Ostojić 2Gdje je što?Jelena Ostojićinfo/najaveU žarištuŽivot stoljeća Nataša Petrinjak 3Neobuzdana kupovina Biserka Cvjetičainn 7Srebrno doba Nenad Perković 8EsejApsolutna sumnja Louisa Paula Boona Annie van den Oever 4-5Mi i Oni Višnja Pentić 14-152. Subversive Film Festival: Kina 1949 –2009SatiraČudovišta u škole! The Onion 6FilmEtika i estetika holokausta Mario Slugan 9Razgovor s Ralphom Fiennesom Radmila Đurica 10Glamur i stara slava Radmila Đurica 11Čekajući Sonyja Izetbegovića Ajla Terzić 12Vizualna kulturaLinija originala Nataša Petrinjak 13Umjetnost u vrtu Galerije Antun Maračić 16Ne preporučuje se mlađima od 18 godina Boris Greiner 17Slika govori više od tisuću riječi? Silva Kalčić 18-20KazališteRazgovor s Mariom Kovačem Suzana Marjanić 31Transparentnost vlasti!? Slava joj! Suzana Marjanić 32Razgovor s Pravdanom Devlahovićem Iva Nerina Sibila 33Djevojčice naprijed, dječaci – stoj! Iva Nerina Sibila 34Tema: Beton X/2Emirovi nemiri – rađanje srpstva iz duha paganstvaAleksandar Pavlović 35Želudac humanosti Saša Ćirić 36Kuda leti bumerang? Tomislav Marković 37Handke, Peter Redakcija Betona 37Lirika utoke Predrag Lucić 38GlazbaOd kovitlaca do snoviđenja Trpimir Matasović 39Tradicija profesionalnosti Trpimir Matasović 39Socijalna i kulturna antropologijaPlamjani – gorštaci otoka Hvara Ana Perinić 40-41KritikaRađanje vodvilja iz duha travestije Dario Grgić 42Zabavnije je biti gej Bojan Krištofić 43ProzaFarma pisaca Boris Beck i Igor Rajki 44PoezijaOdnosi s Rudolfom Haris Rekanović 45TEMA BROJA: Thomas BernhardPriredio Boris PostnikovRazgovor s Andrejem Nikolaidisom Boris Postnikov 21Izlaženje Barbi Marković 22-23Hodanje Thomas Bernhard 22-23Iz vile na Wannseeu Daša Drndić 24-25Književna nagrada slobodnog i hanzeatskog grada BremenaThomas Bernhard 26-27Razgovor s Anicom Tomić i Jelenom KovačićNataša Govedić 28-29Teškoće s Bernhardom Sead Muhamedagić 30dvotjednik za kulturna i društvena zbivanjaadresa uredništva: Vodnikova 17, Zagrebtelefon: 4855-449, 4855-451, fax: 4813-572e-mail: zarez@zg.htnet.hr, web: www.zarez.hruredništvo prima: radnim danom od 12 do 15 satinakladnik: Druga strana d.o.o.za nakladnika: Andrea Zlatarv.d. glavne urednice: Katarina Luketićzamjenici glavne urednice: Nataša Govedić, Srećko Horvati Marko Pogačarizvršni urednik: Nenad Perkovićposlovna tajnica: Dijana Cepićuredništvo: Dario Grgić, Silva Kalčić, Trpimir Matasović,Suzana Marjanić, Nataša Petrinjak, Boris Postnikov,Srećko Pulig, Zoran Roško, Gioia-Ana Ulrichgrafičko oblikovanje: Studio Artlesslektura: Dalibor Jurišićpriprema: Davor Milašinčićtisak: Tiskara Zagreb d.o.o.Tiskanje ovog broja omogućili su:Ministarstvo kulture Republike HrvatskeUred za kulturu Grada Zagrebarugi Subversive Film Festival održat će se u kinuEuropa u Zagrebu od 15. do 23. svibnja 2009.godine. Tema ovogodišnjeg Festivala jest Kina1949 – 2009. Polazeći od burne povijesti suvremeneKine, preko i dalje kontroverzne Kulturne revolucije,prateći ekonomske reforme i društveno-kulturnu transformacijuKine tijekom 60 godina, cilj je Festivala propitatiKinu ne samo kao kulturni imaginarij Zapada, nego injeno maoističko nasljeđe, Kinu kao poprište kontradikcijaizmeđu socijalizma i kapitalizma te kao novu velesiluu kontekstu aktualne svjetske financijske krize. Za devetdana Festivala bit će prikazano više od 60 filmova. Glavniprogram donosi kultna ostvarenja iz kineske, tajvanske ihongkonške filmske povijesti kao i vrhunce suvremeneprodukcije, od arthousa i undergrouda do popularnihžanrovskih filmova. U popratnom programu bit će predstavljenetematske i autorske selekcije uz niz predavanja,okruglih stolova, umjetničkih akcija i izložbi. Festival ćeiznova ugostiti 20 domaćih i inozemnih zvijezda filmske,intelektualne i umjetničke scene. Obilježavajući 60.obljetnicu Kineske revolucije, Subversive Film Festivalotvara drugačiji pristup pravu na kulturne razlike i identitete,učvršćujući veze grada Zagreba s prijateljskim gradovimaŠangajem i Pekingom.Dubioza KolektivBosanskohercegovački bend Dubioza Kolektiv nastupitće u Zagrebu, u dvorani Pauk, u subotu, 21. ožujka, snamjerom da promovira svoj zadnji album Firma Ilegal.Bend je formiran 2003. godine od članova zeničkogbenda Gluho Doba i sarajevskog Ornamenti. Svojimranijim nastupima u Ksetu i SKUC-u bend je u Zagrebustekao već stalnu publiku, a njihov hit Blam s novog albumadržao se jedanaest tjedana na domaćoj top-ljestvicina Radiju 101. Dubioza Kolektiv posebno je zanimljiv izbog toga što je na festivalu Exit u Novom Sadu 2005.pred kraj svog koncerta emitirao snimku govora NatašeKandić o žrtvama u Srebrenici. Takva njihova akcija izazvalaje negodovanje dijela publike, a potom je uslijediogovor mržnje i pokušaji fizičkog obračunavanja s članovimabenda, koji su ostali stajati mirno na pozornici. Bendje i inače poznat po naglašeno angažiranim pjesmama ikao takav je rijetkost u Bosni i Hercegovini, ali i na ovimprostorima gdje je angažirana umjetnost nerijetko namarginama društva.Simpozij i radionica dizajna interakcijaU Splitu će se 19. i 20. ožujka na Odsjeku za dizajnvizualnih komunikacija Umjetničke akademije, u suradnjis Centrom za dizajn interakcija Sveučilišta Napieru Edinburghu i pod pokroviteljstvom programa BritishCouncil International Networking for Young Scientists,održati međunarodni simpozij dizajna interakcija s temom“Istraživanje i izobrazba”. Kako prihvaćamo sveviše novih uređaja? Kako tehnologija posreduje u našimodnosima s ljudima? Kada nam takvo posredovanje odgovara,a kad nam smeta? Kakav je naš stav prema stvarimakoje razmišljaju i prostorima koji osjećaju? Dizajninterakcija bavi se upravo tim pitanjima.Na dvodnevnom simpoziju okupit će se dvadesetak vodećihmladih europskih stručnjaka, istraživača i nastavnikau području dizajna, arhitekture, umjetnosti te informacijskihi telekomunikacijskih tehnologija, koji se baveistraživanjima najnovijih digitalnih tehnologija i komunikacijskihprocesa te njihove kreativne primjene. Cilj jedogađanja definirati recentne trendove u polju i njihoveveze s obrazovnom praksom te stvoriti nove mreže zabuduće projekte i suradnju. Na konferenciji će sudjelovatistručnjaci s prestižnih europskih sveučilišta kao što su:Napier University – Edinburgh, Royal College of Art– London, Royal Institute of Technology – Stockholm,Chalmers University of Technology – Gothenburg,University of Dundee – Dundee, Limerick School of Artand Design – Limerick, University of Applied Sciences– Potsdam, Umea Institute of Design – Umea. Prvi diosimpozija, jutro 20. ožujka, koji sadrži prezentaciju rada iprakse sudionika i sudionica, bit će otvoren za sve zainteresirane.Simpozij se popodne nastavlja okruglim stolomsudionika.Osmi RAFNajveći festival amaterskog filma u ovom dijeluEurope, RAF, održat će se u zagrebačkom kinu Grič od29. ožujka do 4. travnja. U Griču će u sedam dana u glavnomprogramu biti prikazano bez ikakve selekcije svihoko 175 amaterskih filmova koji su pristigli na natječajRAF-a iz Hrvatske, Srbije, BiH, Slovenije i Makedonije.Jedini žiri bit će, kao i dosad, publika, a takvim pristupomorganizatori RAF-a žele stvoriti mjesto na kojem se mladimfilmašima pruža prilika da se njihovi radovi javnopredstave te mjesto okupljanja gdje su granice izmeđupublike, autora i organizatora posve izbrisane. U suradnjis filmskim akademijama u regiji RAF će se u idućimgodinama, uz amaterske, fokusirati i na niskobudžetnefilmove mladih talenata. Posjetiocima će biti predstavljeniizmeđu ostalih i Four river festival Karlovac, Festivalmini filma Novi Sad, Restart laboratorij, GEFF iHrvatski filmski savez.cmyk

u žarištuXI/253, 19. ožujka 2,,9.3Život stoljećaNataša PetrinjakTreba se bojati onoga što će se čuti usvjedočenju Elizabeth. Treba se bojationog što neće moći biti opisano,objašnjeno ni na jednom jezikusvijeta, jer vokabular za takav užas jošnismo izmislili. Treba se bojati nemoćizamišljanja kakav će biti njen daljnjiživot. Kakvi će biti životi djece kojeje rodila. Ono čega se ne treba bojatijest iskazati divljenje i odati priznanjenjenu preživljavanju; dostupniizvještaji govore da je upravonevjerojatno kako nije poludjela,kako je uspjela zadržati odnos premavanjskom svijetu i čak ga djelomičnoprenijeti djeci“ edva čekam da suđenje završi” –izrekao je vlasnik prodavaonice uYbbsstrasse u austrijskom graduAmstettenu. Vidljivo iznerviran prisutnošćuviše od 200 novinarskih ekipakoje su posljednjih dana narušile idiličanspokoj nešto više od 50 tisuća stanovnikaDonje Austrije, požalio se i novinarimaSpiegla da su snimke njegove prodavaoniceobjavljene čak i u Japanu.Strašna žrtva koju mora podnijeti zbogsuđenja Josefu Fritzlu, 74-godišnjemsusjedu koji je nekoliko desetaka metaradalje u vlažnu i prljavu podrumu bezdanjeg svjetla 24 godine u zatočeništvudržao kćer Elizabeth. Strašna žrtva kojumora podnijeti jer je otkriveno da jejedna žena 24 godine svakodnevno silovana,premlaćivana, iscrpljivana glađu,da je sedam puta rodila bez medicinskepomoći, da je u prostoru punu štakoras troje djece koja nikada nisu vidjelavanjski svijet preživjela i smrt jednogsina te odvođenje troje djece, a zlostavljačuje počelo suđenje pred sudom uobližnjem St. Pöltenu. U trenutkuobjavljivanja ovog teksta zbog tih zabadalakoja postavljaju nezgodna pitanjai svojom prisutnošću nerviraju mirnesusjede, a putem internetskih portala,najvjerojatnije će biti poznati prvistravični detalji zločina mirna, uvažena ibrižna susjeda iz ulice.Suđenje stoljećaSvjedočanstvo 42-godišnje Elisabethdano prije početka suđenja 18. ožujkadugo je jedanaest sati i osmeročlanojporoti bit će izloženo postupno – zaključenoje, naime, da je riječ o užasukoji normalna osoba ne može percipiratiodjednom. To upućuje na to da će tužiteljicaChristiane Burkheiser bez mnogomuke uspjeti dokazati sve elementeoptužbe – silovanje, incest, prisilu, robovlasništvo,ubojstvo… priznao ih JosefFritzl ili ne. Prema dosadašnjim postupcimapolicije, gradskih vlasti i pravosuđačini se da će predsjednica suda AndreaHumer u sudnici uspjeti održati atmosferuhladna i racionalna postupka, kakavse od pravosuđa očekuje i usprkos imenovanjutog slučaja “suđenjem stoljeća”.Da ovaj put nije riječ o pretjerivanju,valja iščitati iz kratke izjave braniteljaRudolfa Mayera kako je njegov zadatakdokazati da je Fritzl “ljudsko biće, a nemonstrum”. Prema prvim odgovorimakoje je Fritzl dao pred sudom, o teškudjetinjstvu u kojem je i sam zlostavljan,Mayer je za potrebe obavljanja dužnostitime u prvom redu imao na umu prikazivanjeFritzla kao poremećene osobeuslijed trauma koje je i sam proživio.No tu izjavu može se iščitati i kao upozorenje,kao iskaz koji će u potpunostiopravdati naslov “suđenje stoljeća”; JosefFritzl jest ljudsko biće, ljudsko bićesposobno za najsurovija djela kakvih jeu ljudskoj povijesti već bilo, on pripadazajednici drugih ljudskih bića, koja sesada moraju suočiti s tamnom stranomljudske vrste koja pridavanjem naziva“monstrum” ne napušta ljudsku zajednicu.Diskusija o dužini, težini i vrstiprimjerene kazne je otvorena, prve psihološkei psihijatrijske analize već suobjavljene na mreži svih mreža, no šoki trauma ljudske vrste neće moći bitipremošćeni, s ciljem da se takvo što neponovi, ako ne objasnimo i tamnu stranu(ne)postupanja koja su Fritzla moglazaustaviti. Onih koji su znali da je Fritzlveć bio osuđen za silovanje, da je za tou zatvoru proveo devet mjeseci, onihkoji su ne postavljajući suvišna pitanjaprihvatili da baka i djed “normalno” odgajajutroje djece koje im je kći ostavilapred vratima, onih koji nisu postavilipitanje o količini hrane ili lijekova kojeje kupovao, onih koji ne provjeravajukakve su osobe koje organiziraju, podržavajui konzumiraju “seks-turizam”na Tajlandu… u svima njima čuče maliFritzlovi, djelići bolesti sposobne poništitidrugo ljudsko biće, svesti je namanje od stvari, na ništavilo.Riječ za neizrecivoDa, treba se bojati onoga što će sečuti u svjedočenju Elizabeth. Treba sebojati onog što neće moći biti opisano,objašnjeno ni na jednom jeziku svijeta,jer vokabular za takav užas još nismoizmislili. Treba se bojati nemoći zamišljanjakakav će biti njen daljnji život.Kakvi će biti životi djece koje je rodila.Ono čega se ne treba bojati jest iskazatidivljenje i odati priznanje njenu preživljavanju;dostupni izvještaji govore da jeupravo nevjerojatno kako nije poludjela,kako je uspjela zadržati odnos premavanjskom svijetu i čak ga djelomičnoprenijeti djeci. Pa i imenovati tu hrabrost,dodati rječnicima nove jedinice;neka uz njeno novo i njeno staro imestoji objašnjenje – život stoljeća.Josef Fritzl jest ljudsko biće, ljudsko biće sposobno zanajsurovija djela kakvih je u ljudskoj povijesti već bilo,on pripada zajednici drugih ljudskih bića, koja se sadamoraju suočiti s tamnom stranom ljudske vrste kojapridavanjem naziva “monstrum” ne napušta ljudskuzajednicu. Šok i trauma ljudske vrste neće moći bitipremošćena, s ciljem da se takvo što ne ponovi, akone objasnimo i tamnu stranu (ne)postupanja koja suFritzla mogla zaustaviticmyk

4 XI/253, 19. ožujka 2,,9.esejApsolutna sumnja Louisa Paula BoonaAnnie van den OeverBoon, možda najvažniji belgijski književnik 20.stoljeća (koji je pisao na regionalnom belgijskomnizozemskom), koristio se dvama posve različitimizvorima te u svojim inovativnim romanima stvoriohibridan spoj dviju tradicija - filozofske (ničeanske) iknjiževne (groteska)ačelni skepticizam – načelo sumnje u sve kaostvar načela – načelo je koje su Boonovi čitateljiveć prepoznali kao filozofsko stajalište koje jedominiralo dvadesetim stoljećem. Prethodnih je desetljećato stajalište bilo toliko često citirano da je postojalaopasnost da će početi zvučati kao postmoderni klišej.No ipak uvjerenje da ni jedno uvjerenje (uključujući isamo to uvjerenje!) ne zavređuje da se u njega beskompromisnovjeruje nekad je bilo radikalno. Vjerojatnostda je Boon razvio takvo stajalište iz pomodnih ili trivijalnihpobuda je mala, osobito zato što se to načelopojavilo ubrzo nakon rata i bilo posve oprečno poslijeratnompritisku obnove i svemu ostalom što je obnovazahtijevala te političkim načelima i programu radaBoonovih prijatelja koji su bili komunisti i socijalisti.Netom nakon rata subverzija nije bila princip od kojegse moglo preživjeti. Nesumnjivo su joj nedostajala trivijalnaobilježja koja su “načelnu sumnju” učinila popularnommeđu njegovim kasnijim postmodernim čitateljimakoji su odrasli u blagostanju. Boonova je sumnjaničeanske, nihilističke vrste. Nietzsche je pisao o svojojvolji za sumnju u Radosnoj znanosti te je jasno da “radosno”u ovom slučaju ne znači “veselo”, a sumnja kojuzagovara – kako ironično! – apsolutna je i radikalna.Bez uvjerenja i čvrstih principaUvjerenje koje potkopava sva druga jest: Ne vjerujničemu! Sumnjaj u sve imperativ je koji je na trenutakuzdignut iznad opće sumnje. U stoljeću u kojem suuvjerenja izgubila razlog svojeg postojanja kolebljivpripovjedač “Boontje” vrlo je vjerojatno izrastao izNietzscheova filozofskog imperativa, postavši “čovjekkoji sumnja bez stava”. Kad se njime pobliže pozabavimo,također je vjerojatno da kao lik (zato što bi setrebao takvim smatrati), “Boontje” nije blizak svojemstvaratelju Louisu Paulu Boonu, nego drugim književnimrođacima u nesvjetovnom svijetu groteske.Naposljetku, groteskna je književnost prepuna likovapoput Boontjea: iznimno nekarakternih i nesvjetovnihtipova, naivaca, budala, poniznika, ljudi bez Fallhöhe ilitragične propasti junaka, koji su obično svjesni da imnedostaje veličanstvenosti. Više nego svojem stvarateljuLouisu Paulu Boonu, “Boontje” nalikuje Plumeu,naivcu kojem nema premca, književnom liku HenrijaMichauxa. Također pomalo nalikuje Gogoljevu ranjivom,jadnom činovniku kojeg određuje samo njegovoskromno radno mjesto i kabanica koja jača njegovstatus i koji se, nakon što izgubi kabanicu, osjeća golo idehumanizirano u ovom birokratskom svijetu u kojemje status važan. Ta je činjenica bila dovoljno poznataGogoljevim čitateljima da bude istovremeno i bolna ismiješna. Čak pomalo nalikuje i Gregoru Samsi, tomjadnom i mnogo mlađem zaposleniku u PreobražajuFranza Kafke (1915) koji je – kako njegova majka uvjeravaprokurista – doista veoma savjestan mladić kojisvake večeri nakon što se vrati s posla sjedi kod kuće ipobožno rezbari.Svi ti bespomoćni likovi u opasnosti su da podlegnu“formi”, kao što je napisao Witold Gombrowicz, poljskipisac groteskne proze. Njegov je glavni lik u romanuFerdydurke također “nezreo” i “neoblikovan”, bez uvjerenjai čvrstih principa. Ta obilježja čine navedene likoveigračkama “modernog” društva i njegovih neshvatljivihsustava koji oduzimaju moć. U opasnosti su da svakogtrenutka postanu slučajnim, beskičmenim žrtvamabizarnog, zločinačkog, političkog, birokratskog ili privatnogrežima, kojem takvi likovi uvijek lako podliježu.Bespomoćni, postaju žrtvama čvrstih i snažnih likovakoji ne sumnjaju – žrtvama svojih suprotnosti u grotesknojknjiževnosti. Boontje, Plume, Gregor – svi su onineprilagođeni stranci u suvremenom svijetu u kojem sepokušavaju održati na površini. Doimaju se “čudnima”kad ih se promatra iz pozicije psiholoških konceptualnihokvira koji su takvim likovima i književnosti ukojoj se pojavljuju zapravo strani.Tradicija groteskeBoon je dobro poznavao književnu tradiciju groteske.Rano je čitao groteskne pripovijetke i novelePaula van Ostaijena. “Gdje je književna povijest kojabi Ostaijenovoj knjizi Bende van de stronk pružilapozornost koju ona zaslužuje?” zapitao se Boon 26.listopada 1945. u novinama De roode vaan. Takođerje rano pročitao i počeo cijeniti Kafkinu grotesknuprozu. Poznavao je prijevode Kafkinih djela, koji suproizašli iz pera samog Paula van Ostaijena, velikogKafkina obožavatelja i prve osobe na svijetu koja jeprevela njegova djela. Boon se sprijateljio s GastonomBurssensom neposredno nakon rata i prepoznao posebnusnagu njegova grotesknog djela Fabula rasa(1945), “objektivnog dnevnika”. Kasnije je Boon takođerupoznao Gusta Gilsa, koji je pisao iznimno kratkegroteske koje su bile objavljene u raznim antologijama“paraproze”. I naravno, Boon je čitao Gogolja, strastvenopoput Richarda Mime, svojeg prijatelja i pisca.Boon je sama sebe vidio kao kariku u lancu. Posudioje lik Boontjea, u kojem su njegovi prijatelji tolikožarko željeli vidjeti Boona, iz tradicije groteskne prozekoja se do tada sastojala prvenstveno od pripovijetkii kratkih te veoma kratkih priča. Boon je postavio tajgroteskni narativni lik u središte svojih velikih romana.Pomalo groteskni “Boontje” i njegov pseudoprimitivnipripovjedni stil rođeni su otprilike u isto vrijeme. Nisuproizvod, kao što se pretpostavlja, Boonova karakteraili njegova znanja o vlastitim slabostima, već su proizvoddva posve različita izvora. Moja je pretpostavkada su oni hibridan spoj dvije tradicije, od kojih je jednafilozofska (ničeanska), a druga književna (groteska).Boonov neobičan pseudoprimitivni govor kojimje “rastvorio” konvencionalni roman potekao je iz tadva izvora. Zbog toga ni po koju cijenu ne smijemopodcijeniti složenost Boonova veoma uspješnog pokušajauvođenja inovacija u roman. Njegovo “rastvaranje”zatvorene strukture romana i pisanje ilegalnihknjiga ne uključuje samo nekoliko trikova i smicalicaprimijenjenih na tradicionalni roman zapadnoeuropsketradicije; to je također povezano sa shvaćanjempisca kao neovisnog subjekta. Boon je napustio idejuo sebi kao o “autonomnom” piscu (kakvi su Tolstojili Flaubert) koji savršeno vlada jezikom i vlastitimmislima i koji je izdvojen iz konteksta i vremena ukojem živi.Boon i NietzscheNemojmo više “Boona” odnosno “Boontjea”smatrati malim, skeptičnim, prilično nesigurnim inesvjetovnim piscem iz Aalsta; nemojmo ga smatratisvačijim prijateljem koji nije mogao odoljeti da namne ispriča o sitnicama iz svog života. Umjesto toga,zato što je to mnogo produktivnije za dubinsko razumijevanjerazvoja romana i ovog romanopisca, Boonaje bolje smatrati velikim inovatorom romana koji sejednog jutra tjeskobno probudio iz stravične noćnemore rata, odbacio aspiracije “velikog romanopisca”i stvorio bespomoćan, jadni lik Boontjea, grotesknikarakter u tradiciji Kafke.Nietzscheov imperativ Ne vjeruj uništa i sumnjaj u sve! za Boona jepostao i poziv na otpor, poziv naodupiranje svim oblicima okupacije,moći i opresije, odupiranje svimdrugim imperativima, uključujućiimperative romanacmyk

esejXI/253, 19. ožujka 2,,9.5Ne možemo sa sigurnošću reći u kojoj je etapiživota Boon otkrio Nietzscheova djela, koje je knjigečitao i kojim redoslijedom. No znamo da je donedavno Boonov sin Jo u starom ormaru svojeg ocačuvao dva Nietzscheova djela: prijevod na nizozemskiNietzscheova najpoznatijeg djela Tako je govorioZaratustra (koji datira iz 1950) i djela Antikrist (kojidatira iz 1973). Postoje i drugi dokazi da je Boon čitaoNietzschea u prvim godinama rata, vjerojatno i gutaonjegova djela, da upotrijebimo riječ koju je Boon staviou usta jednog lika iz djela Abel Gholaerts. I u ovom slučajuBoon spominje dvije knjige koje su dugo ležale unjegovu ormaru – Antikrist i Tako je govorio Zaratustra,koje se smatraju Nietzscheovim ključnim djelima.Ako ga gledamo u svijetlu Gogoljeve grotesknepripovjedne tehnike, Boonov “ilegalni” stil uključujeuporabu primitivnih oblika usmenog pripovijedanjakoji – zahvaljujući obrascima koji su u svojoj biti dijaloški– rastvaraju tradicionalno monološki roman.Novi dijaloški stil bolje odgovara autoru koji sumnjaiz principa od monološkog (ili didaktičnog). “Boontje”se kreće u svijetu u kojem su svi zaključci upitni. Onne dovršava slijed svojih misli, pripovijetki ili knjiga,već uvijek odlaže konačni završetak. Ne predstavljasvoje mišljenje kao zaključke koji se ne mogu uzdrmati(što je prikladnije učitelju), nego kao proces mišljenja.Njegov način razmišljanja predstavlja se čitatelju kaosvijet u kojem sve neprestano sazrijeva. Stil odražavarazmišljanje, promišljanje, hotimičnost, samoispravljanje,određivanje, kao da pripovjedač razmišlja naglasi dok to čini, bez prestanka nastavlja izravno govoritisvojim čitateljima. Boon se iz tog razloga koristi likomBoontjea. Nietzsche je u mnogo slučajeva između sebei čitatelja postavio pripovjedača (Zaratustru) kako biizbjegao izravno obraćanje. U svakom pogledu taj jelik oprečan konvencijama filozofskih i didaktičnihtekstova u kojima uglavnom pisci vode riječ. Upravolik Zaratustre oslobađa Nietzschea stilskih, retoričkih ididaktičkih okvira unutar kojih se kreću konvencionalnifilozofski argumenti.Nietzsche povjerava proces mišljenja liku Zaratustre,baš kao što to Boon čini s “Boontjeom”. Ono što su tadva pisca predala tim likovima koje su stvorili u prvomje redu njihovo mišljenje i pisanje u fazi nastanka tefragmenti osobnih, autobiografskih informacija; odtoga se sastoji taj “dodatak” koji su oni iz nužnosti pridalisvojim djelima s obzirom na to da su se namjernopozdravili s bestjelesnim, ahistorijskim mišljenjem.Pripovjedač bez ikakve kontrolePrimarna je uloga Zaratustre, kao i Boontjea, dapredoči sam nastanak misli. (On stoga nije tradicionalnipripovjedač čija je glavna funkcija predočavanje zatvorenepovijesti ili zatvorena pripovjednog svijeta.) Tošto se predstavlja kretanje svijeta znači da je taj lik (testoga i njegov tvorac, pisac) odbacio privid da ima neovisanpogled na svijet. Pripovjedač ne upravlja tokommisli sa samopouzdanjem; on se umjesto toga prepuštavalovima svojih misli u razvoju te nikad ne prikrivačinjenicu da to razmišljanje nikad neće biti završeno.O toj se osobini romana i načinu na koji se ona razvijaneprestano raspravlja i u samom romanu, čime se pokazujeda mišljenje ne samo da ima vlastitu dinamiku,već da je ima i proces pisanja, te da je ona neukrotivas obzirom na to da se dinamike pisanja i mišljenja rijetkou potpunosti preklapaju. Nekad neovisan pisacnamjerno se predaje tih silama. To znači da se napuštatradicionalna retorička pozicija koja uključuje kontrolunad konačnim značenjem teksta i učinkom koji on imana čitatelje – a to je upravo ono što je pisac tradicionalnoshvaćao kao dio procesa pisanja. Napuštanje tradicionalnogstajališta i poznatih književnih postupakanije mala žrtva za pisca. Boon se odriče autoriteta kojimu kao piscu tradicionalno pripada: napušta zamisao daima potpunu kontrolu nad procesom pisanja i da možepotpuno kontrolirati učinak koji njegovo odijelo ima načitatelje. Odbacuje plašt velikog pisca i nastavlja pisatikao bespomoćno, bijedno i smiješno stvorenje, igračkasnažnih i nepredvidljivih sila koje ne može kontrolirati(što užasava, ali je i smiješno!).Ta je novost radikalno kršenje strogo monološkihokvira koji upravljaju povijesnim oblikom didaktičnogi filozofskog pripovijedanja i tradicionalnog romana.Koristeći se majstorskom tvorevinom pripovjedačakoji razgovara izravno s čitateljem, Boon – poputNietzschea – izlazi izvan konvencionalnog okvira pisanekulture. To je pripovjedač koji ne piše, već doslovnogovori te time odbacuje ograničenja monološke pisanekulture. Tako! Zaratustra govori. A govori i Boontje.Tako je govorio Zaratustra, naslov Nietzscheovanajpoznatijeg djela u Belgiji i Nizozemskoj, znači neštoslično ovom: zbog toga ili kao posljedica (odnosno,posljedica proglašavanja Boga mrtvim: zbog toga će seu sve od sada sumnjati); zato je Zaratustra govorio – sobzirom na to da je Bog proglašen mrtvim, oni koji nevjeruju ili su prestali vjerovati moraju posumnjati nesamo u postojanje Boga, nego i u cijelo zdanje kultureu kojoj je uvjerenje da Bog postoji toliko ukorijenjeno.Neka se to zdanje uništi kako bi se moglo iznova izgraditi.“Oni koji razaraju također i stvaraju”, napisaoje Boon, vjerojatno nadahnut Nietzscheom. Iz smrtiBoga logično proizlazi smrt svemoćnog pisca koji je ineovisni stvaratelj (ta je figura oblikovana prema slicisamog Stvoritelja). Iz toga pak logično proizlazi dekonstrukcijastarih načina razmišljanja i zastarjele formegrađanskog romana.Poziv na otporPostoji mogućnost da je Boonov umjetnički, književni,spisateljski “program razaranja”, pokušaj Abbauaili uništenja, bio usmjeren protiv poslijeratne obnovejer je i u Belgiji postojala opasnost da će se sve vratitina staro. Također je moguće da je snaga Nietzscheovaimperativa utjecala na Boona ranije, tijekom godinarata, nakon što je bio ratni zatvorenik, u godinama kadse morao osloboditi svega: okupacije Nijemaca, belgijskihkolaboracionista, snage belgijskih katolika, pritiskasvojih prijatelja i belgijske komunističke partije (KPB),siromaštva zbog kojeg je za ručak jednog sleđa moraoBoona treba smatrati velikiminovatorom romana kojise jednog jutra tjeskobnoprobudio iz stravične noćnemore rata, odbacio aspiracije“velikog romanopisca” i stvoriobespomoćan, jadni lik Boontjea,groteskni karakter u tradiciji Kafkepodijeliti na tri djela, tvrdoglavosti novinskih urednika(i ljudi koji su upravljali tiskarskim pogonima), njihovonerazumijevanje njegova neortodoksnog rada te predrasudakritičara.Itekako je vjerojatno da je s obzirom na te okolnosti,u ratnim godinama, Nietzscheov imperativ Ne vjeruju ništa i sumnjaj u sve! za Boona dobio na važnosti tečak postao i poziv na otpor, poziv na odupiranje svimoblicima okupacije, moći i opresije, odupiranje svimdrugim imperativima, uključujući imperative romana.Pobunivši se protiv romana, Boon je stvorio antiroman.Kad se odrekao spisateljske ozbiljnosti i dostojanstva,postao je Boontje; riječima Paula van Ostaijena, postaoje radikalno “neozbiljan”. Kao što navodi MarcReynebeau, nizozemski kritičar i esejist, taj se pojam“može shvatiti kao manje patetičan ekvivalent pridjevadisidentan ili subverzivan”. Čini mi se da je pritisak ratai Nietzscheova imperativa (Sumnjaj u sve!) stvorio neozbiljnog“Boontjea”, koji je pak zatim stvorio mnogeBoonove ilegalne “romane otpora”. Ključ tih romana jelik uvijek vedrog “Boontjea” i njegov neobičan, neozbiljanstil pripovijedanja u kojem se koristi zamjenicom“ti”.Naravno, tako znači i ovako ili na ovaj način. Drugimriječima, ovako je govorio Zaratustra. To ima uzvišen,biblijski prizvuk (Tako je govorio Isus…), kao i svakodnevni,žargonski prizvuk – poput provokativnog,iznimno nebiblijskog uzvika okej! Ili no dobro! što značinešto poput ovoga: Bog je znači mrtav? Okej! No dobro,što ćemo sad? Pa što! Ako je Bog mrtav, tada ni pisci višenisu neovisni ili svemoćni. I onda se sad mogu opustitii govoriti neozbiljno! Mogu radikalno prijeći s ozbiljnogpisanja na fantastično zezanje. Nagovaraju nas, razmišljajuna glas, počinju ispočetka ako treba, ispravljaju se.Više ne zvuče uravnoteženo, razumno, superiorno, većse koriste jezikom koji je pun uzvika, jezikom koji jeraskošan, nepredvidljiv, neobičan, besmislen, primitivani poetičan. Ostavljaju mjesta marginalnom, trivijalnom,ekscentričnom, frenetičnom i potisnutom. Svojimpseudoprimitivnim stilom dijametralno su oprečni“konzervativnom, književnom jeziku knjiga”. Iz tog surazloga Ejhenbaum i Vinogradov smatrali da ti pisci nepripadaju ni primitivnoj pripovjednoj tradiciji, kojomsu se, naravno, slobodno koristili, ni velikoj tradicijirealizma, već da oni umjesto toga pripadaju velikiminovatorima pisane kulture i književnosti.Sofisticirano primitivan jezikOno što Boonovo djelo čini novim jest njegovo korištenjearhaičnog i primitivnog krompraata, neobičnoggovora. Iako njegov jezik na prvi pogled djeluje jednostavno,izgled vara. Oksimoron sofisticirano primitivannajbolje opisuje jezik kojim se on koristi. Boon je popularan,neslužbeni jezik pretvorio u jezik koji je u svojojbiti savršena konstrukcija, vrhunska književna tvorevina,“estetska superstruktura lingvističkih konstrukcija”(kako je ruski lingvist Vinogradov opisao Gogoljevstil). Sve u svemu, Boonov lucidni krompraat stvorio jetemelje majstorskog stilskog sustava koji je otvoriovrata novoj vrsti otvorenog romana kao što je DeKapellekensbaan. Svojom stilskom superstrukturom(Überbau) Boon je uzrokovao Abbau, ili uništenje uničeanskom smislu, koje je pogodilo prvo neovisnogpripovjedača, a zatim tematski organiziran, zatvoreninarativni svijet, time poljuljavši dva kamena temeljca nakojima je izgrađen tradicionalni roman. U srcu njegovaotvorenog romana nalazi se “Boontje” i njegov otvoreni,intencionalno upitni stil. Boonova upotreba zamjenice“ti”, o čemu se već često raspravljalo, iznimno je sofisticiranai iz mnogo razloga iznimno sretno izabrana,osobito zato što je, koristeći se tim zamjenicama (ge, gij,gijzelf), Boon uspio zagrabiti u neiskorišten potencijalprimitivnog usmenog pripovijedanja i intimnog dijaloga.Zbog tog zahvalnog postupka jednostavna pitanjakao što je “a ti, što ti?” istog trena potiču na razmišljanjegovori li Boontje ili razmišlja, govori li samom sebi (i osebi) ili nama (i o nama) ili svojim likovima (i o njima).Kod Boona je zamjenica “ti” ponekad običan oblikoslovljavanja, ali često je i varljivo autorefleksivna. Odmnogih osobitosti tog novog književnog, pripovjednogstila, najiznimnije je to što njegova intencionalna, upitnapriroda u Boonovim djelima zamućuje i briše konvencionalnugranicu između tri (zapravo, četiri) kritičkirazličita književna pogleda – pisca, pripovjedača, lika ičitatelja.S engleskoga prevela Monika Bregović.Objavljeno u časopisu Context www.dalkeyarchive.com/article/show/292cmyk

6 XI/253, 19. ožujka 2,,9.satiraČudovišta u škole!The OnionČlan školskog odbora i obožavateljLovecrafta uvodi ludilo u nastavniplan; striptizeta se bavi tim poslomsamo zato što nema drugo rješenje ine misli se njime baviti dulje nego štoto bude mogućeRKHAM, Massachusetts –Tvrdeći da bi se učenici trebalivratiti temeljima koje poučavajuPnakotički rukopisi i Necronomicon kakobi razvili vještine potrebne da bi dosegnuligranicu zdrava razuma, član školskogodbora u Arkhamu, Charles West,nastavio je zagovarati svoj luđački planna općinskom mjesečnom sastanku uutorak. “Budale!” rekao je West, stisnutomšakom udarivši o katedru pred sobom.“Moramo pripremiti današnjumladež za svijet čiji su užasi urezani naglinenim pločama gdje se prepričavajugrozničavi snovi drugih bogova – a nepuniti im glave trivijalnostima poputmatematike i engleskog. Naši učenicimoraju znati za one koji leže pod zemljomčekajući da se zvijezde poravnajukako bi se mogli vratiti na svoja zakonitamjesta kao naši gospodari i povestirat protiv Elder Thingsa i Shoggotsa!”Kontroverzni član školskog odboranavodno je prekinuo vatrenu raspravuo uvođenju svježeg voća u školski ručakkako bi iznio svoj prijedlog. Pomoćutabele West je u šest točaka predstaviosvoj plan krajnjeg ludila koji uključujeposjete Odsjeku za srednjovjekovnumetafiziku na Sveučilištu Miskatonic,predavanja o čarolijama Yog-Sothotha imaratonsko hodanje koje bi mjesna poduzećasponzorirala kako bi se prikupionovac za košarkaški program za brucoše.“Naše su škole uredna, higijenskamjesta u kojima učenici žive u blaženuneznanju o kaosu koji ih čeka”, rekao jeWest. “Trebaju li se naši objekti popraviti?Ne, mora ih se sravniti sa zemljomi ponovno izgraditi u obliku kiklopskogstana bogova Elder, zbog čijeg će ihoblika opsjedati vizije drugih sfera.”West je član školskog odbora od1997. godine kada je pobijedio 89-godišnjudužnosnicu Doris Pesce obećanjimada će uvesti uniforme i uputitinedisciplinirane učenike ka gorućemoku s tri mozga. Otad se natječe bezprotivnika. “Charles svakako voli udaratio taj ludi bubanj”, rekla je kolegicaiz školskog odbora Danielle Kolker.“Nisam sasvim zagrizla za njegov plandopuštanja da se majmunska poluformiranabića iz kojih kaplje sukrvica hranemesom i strahom naših učenika. No onuvijek na vrijeme stiže i pomaže pripremitinaše večere sa špagetima, a njegovaje ponuda kolača među najpopularnijima.Moram priznati da je jako uvjerljiv”,dodaje Kolker.Westovi prijašnjiprijedlozi uključujuzahtjev da srednjoškolskiglazbenisastav izvodi nemelodičnepjesme zaflautu slijepog bogaidiota Azatotha teponudu da učenikelikovnog poučavarezbarenju morbidnihi opscenih fetišaiz izvanzemaljskihsvjetova.Nekoliko roditeljakoji su bilina sastanku nijeimpresioniraoWestov ispad. “Prošlog je mjeseca htioda promijenimo srednjoškolski moto izMnogo izvrsne djece u Ph’nglui mglw’nafhCthulhu R’lyeh wgah’nagl fhtagn”, rekla ječlanica Udruge roditelja i učitelja CathyPerry. “Upitala sam je li to latinski, a onje rekao da je to eldritch, jezik Shub-Niggurath Crne koze iz Šume tisućumladih. Ne poznajem eldritch jezike, alinisam sigurna da je to dobra ideja.”“Već smo promijenili ime škole izSrednja škola Abrahama Lincolna uAkademija Nyalrothotep”, dodala jePerry. “Što još hoće?”Neposredno prije glasovanja o prijedlogu,koji je odbačen s osam napramajednom glasu, West je iznio svoje posljednjekomentare o tome kako su djecanaša budućnosti i da je obveza školskogodbora osigurati upućenost učenika uužase koji tek dolaze. “U doba informacijalakše je nego ikad prikupiti znanje ostvarima koje ne bi trebale postojati, aliipak postoje, a takva bi mudrost moglaučiniti naše učenike boljim građanimakoji bauljaju ruševinama potopljenihgradova zaraženih gomilom proždrljivihnadutih štakora”, rekao je West.“Također vjerujem da školski psihologne bi trebao dijeliti kontracepcijskasredstva.”Svi preostali Westovi prijedlozi iznesenisu na dnevni red kako bi odbormogao raspraviti o popravku rupe uzidu svlačionice jer je petero učenikanestalo u susjednim katakombama slubanjama otkad je pukotina otkrivenaprošlog tjedna.Striptizeta se samauzdržavaUPITER, Florida – Nina Meyer,mlada odlučna egzotična plesačicau klubu Otmjene lutkice za gospodu,u ponedjeljak je obavijestila svog gazdukako namjerava nastupati gola samoonoliko dugo koliko bude potrebno dapreživi ostatak svoje egzistencije na zemlji.“Gle, neću zauvijek biti striptizeta”,rekla je Meyer dok je odrađivala još jedanod beskrajnih plesova u krilu. “Bolje vamje da vjerujete kako letim odavde onogtrenutka kad ili umrem ili postanem takostara da nijedan muškarac neće platiti dame vidi golu.”“Moji su snovi mnogo veći od overupe”, nastavlja Meyer. “Radim ovo samozato što nema šanse da se ikad približimostvarenju tih snova.”Meyer (24) prihvatila je svoje sadašnjemjesto prije tri mjeseca kako bi “skupilanešto dodatne love” za hranu, odjeću ismještaj. Rekla je novinarima da joj skidanjedaje slobodu da barem malo smanjisvoj ogroman dug dok još ne uspijevauštedjeti apsolutno ništa za budućnost.“Radno je vrijeme fleksibilno, a lovaje prilično dobra za curu koja pokušavaplatiti osnovne potrebe i nastaviti disati”,rekla je Meyer. “Vjerujte mi, bolje odikoga znam koliko zahtjevan ovaj posaomože biti, ali također znam da je to samonačin spajanja kraja s krajem. Naročitokraja moje prolazne mladosti i sposobnostida ikada više ikomu vjerujem”, dodalaje Meyer.Iako se Meyer mora nositi s neprestanimzlostavljanjima svog odvratnog šefai seksualnim napadima pijanih ili opsjednutihgazda, ostaje uvjerena da će zbogprirodne smrtnosti naposljetku moćiostaviti svoje striptizetske dane iza sebe.“Možete li zamislitikako bi odvratnobilo reći nekomeda ste 40-godišnjastriptizeta?” rekla jeMeyer. “Nema šanseda ću dopustiti dase to meni dogodi.Zato namjeravams godinama početilagati da sam konobarica,medicinskasestra ili nešto slično.”Osim što se samauzdržava u tmurnoji beznadnoj egzistencijinarušavajućisvoj ugled svakenoći, Meyer takođeruzdržava svog nasilnognezaposlenogdečka, 34-godišnjegJamesa Kellera.Meyer tvrdi da ćevećina njezina novcakao i preostala vjera“U doba informacija lakšeje nego ikad prikupitiznanje o stvarima kojene bi trebale postojati,ali ipak postoje, a takvabi mudrost mogla učinitinaše učenike boljimgrađanima koji bauljajuruševinama potopljenihgradova zaraženihgomilom proždrljivihnadutih štakora”u čovječanstvo odlaziti Kelleru samo dokse ponovno ne osovi na vlastite noge i neodjuri s drugom striptizetom, najvjerojatnijes jednom od bliskih prijateljica.“Samo pomažem Jimmyju dok me nenapumpa i ode živjeti sa svojom majkomu Oklahomu”, rekla je Meyer. “Nakon štoprebrodimo tu krizu, ostat ćemo samo jai njegovo kopile koje će mi uništiti svakumogućnost hodanja s nekim pristojnimtipom kao i naš jedini izvor prihoda,moje utegnuto, mršavo tijelo.”Oni koji posjećuju klub Otmjenelutkice za gospodu navodno su podržaliMeyerin životni plan. Bo Lewiston (42),dvaput rastavljen vlasnik trgovine autodijelovakoji često krši pravila noćnogkluba gurajući ruke u Meyerine tange,izjavio je kako ne sumnja da će predivna24-godišnjakinja ostvariti minimalneplanove za svoje uzdržavanje koje si jepostavila.“Nina je super cura sa super glavomna ramenima”, rekao je Lewiston opasnogledajući u Meyericu. “Kvragu, ako sedovoljno potrudi i postane ovisna o metadonu,mogla bi se fatalno predozirati iizletjeti iz Otmjenih lutkica već za nekolikomjeseci.”S engleskoga prevela Maja Klarićcmyk

kolumnaXI/253, 19. ožujka 2,,9.7Kulturna politikaNeobuzdana kupovinaBiserka CvjetičaninNakon što su dva modela razvojau tržišnoj (kapitalističkoj)ekonomiji doživjela slom, knjigepoput Konzumerizam. Potreba,životni stil, ideologija HajrudinaHromadžića važan su doprionssuočavanju s pitanjem pred kojimsmo svi još bez odgovora – kakvesu perspektive suvremenogkonzumerizma?vih dana, točnije 19. ožujka, otvarase 43. zagrebački salon primijenjeneumjetnosti. Tema salonajesu Trajne alternative, a predstavljakritiku konzumerizma. S obzirom na toda se konzumerizam duboko ukorijeniou suvremenim društvima, da je nedvojbenoopćedruštveni fenomen, možemotu temu salona shvatiti kao kritiku aktualnogvremena. U vrijeme ekonomskekrize koja je zahvatila cijeli svijet, pitanjekonzumerizma nameće se kao prvorazrednopitanje. Dva modela razvoja utržišnoj (kapitalističkoj) ekonomiji uovoj sadašnjoj krizi doživjela su slom.Anglosaksonski model je građen naogromnu dugu, jakoj unutarnjoj potražnjii često veliku budžetskom deficitu(Velika Britanija, SAD). Takav tip razvojanaglašavao je osobne potrošačkeslobode i poticao individualnu potrošnju,konzumerizam. Drugi model jestmodel državnog upravljanja i stimuliranjaekonomije, osobito izvoza, često spodcjenjivanjem vlastite valute (Kina,Južna Koreja), ili stimuliranja jaka izvoza,a manje domaće potražnje(Njemačka). Kako su oba modela doživjelaslom, otvaraju se brojna pitanja obudućnosti konzumerizma.Stapanje proizvođača ipotrošačaU ovo vrijeme dilema i rasprava osuvremenom konzumerizmu značajnaje pojava knjige sociologa HajrudinaHromadžića Konzumerizam. Potreba,životni stil, ideologija (BibliotekaZnanost u džepu, Naklada Jesenski iTurk, Zagreb, 2008) koji fenomene masovnepotrošnje razmatra u povijesnojperspektivi ukazujući na transformacijupotrošačkih praksi, od onih primarnorukovođenih elementarnim egzistencijalnimpotrebama i uporabnim vrijednostimaproizvoda i usluga do potrošačkeželje, pri čemu “potrošačka kultura ikonzumerističke navike direktno sudjelujuu kreiranju identiteta i životnog stilapojedinca, odnosno potrošača”. Ulogamarketinške, reklamne industrije u tomprocesu enormno raste. Sve snažnijimedijsko-reklamni mehanizmi (u službikorporativnih profitnih interesa) potičuljude na neobuzdan konzumerizam.Dok je u industrijskom kapitalizmukarakterističan model proizvodnje bio“tvornička tekuća vrpca”, u postindustrijskomkapitalizmu simbol postajemreža, koja vodi deteritorijalizacijii virtualizaciji proizvodnje i usluga.Konzumerizam se širi na sva područjaprivatnog i javnog života. Potrošnjapostaje svojevrsna proizvodnja: potrošačisu zapravo “pogonska snaga suvremenogpostindustrijskog kapitalizma”, jerčinom kupovine proizvode određenuvrijednost, kupovanjem postaju produktivni.Već su Toffler 1970. i McLuhan1972. vizionarski pisali o tome da će seproizvođač i potrošač stopiti unutar globalnogtržišta standardiziranih proizvoda,odnosno da će potrošač putem elektroničketehnologije postati proizvođač.Veza između proizvodnih mehanizama ipotrošačkih praksi nikada nije bila takoizrazita kao danas, u doba neoliberalnogkapitalizma i postindustrijskog društva.Kao odgovor na tu situaciju u posljednjihdvadesetak godina formirao se nizdruštvenih pokreta protiv konzumerizmakao životnog stila i pogleda na svijet.Umjesto opsesivnih potrošačkih željaoni se zalažu za bolju edukaciju, racionalnokorištenje resursa itd.Pozivajući se na Gabriela i Langa(The Unmanageable Consumer, 1995), autorKonzumerizma ističe da u aktualnomstanju potrošačkog društva postoje pojavepotrošačke fragmentacije i individualizacijepotrošačkih praksi, “neukrotivostpotrošačkog društva”, ali istodobnoopsjednutost potrošnjom, kupovanjem idalje intenzivno raste. Hoće li je svjetskakriza zaustaviti? Neke zemlje forsirajupotrošnju, u drugima potrošači naglopočinju štedjeti, više ne kupuju na krediti slično.Novi potrošački trendoviHromadžić ostavlja otvorenim pitanjekakve su perspektive suvremenogkonzumerizma. Krajem devedesetihgodina prošlog stoljeća i početkom ovogstoljeća neka istraživanja pokazuju dadolazi do novih potrošačkih trendova uEuropi u pravcu uravnoteženije potrošnje(pri tome ne slabi “strast” prema svesofisticiranijim tehnološkim uređajima,osobito u digitalnoj domeni).Ekonomska/financijska kriza i recesijakojima je izložen svijet, sve prisutnijaegzistencijalna nesigurnost, zabrinutostpotrošača, trebale bi djelovati u pravcupromjena, u pravcu novih promišljanjapotrošačkih praksi koje prezentirajuidentitete potrošača, njihove životnestilove, interese i poglede. U svakomslučaju, eksplicitan je Cook (2005), bitipotrošač više nije opcija, nego neizbježnaaktivnost.Ministarstvo kulture Republike Hrvatske na temelju članka 9.Zakona o financiranju javnih potreba u kulturi (“Narodne novine” br. 47/90i 27/93) te članaka 2. i 3. Pravilnika o izboru i utvrđivanju programa javnihpotreba u kulturi (“Narodne novine” br. 137/08)objavljujeJavni poziv za podnošenje ponudaza otkup knjiga u 2009. godini1.Ministarstvo kulture otkupljivat će izdanja domaćih izdavača i to:• djela od temeljne vrijednosti za nacionalnu kulturu, znanost i umjetnost• djela suvremene domaće književnosti i publicistike• domaća i prevedena djela koja predstavljaju opća kulturna dostignuća• sabrana, odabrana i kritička izdanja - djela hrvatskih autora.Knjige otkupljene putem ovog Javnog poziva namijenjene su fondovimanarodnih knjižnica u Republici Hrvatskoj. Ministarstvo kulture neće otkupljivatiudžbenike, priručnike te ponovljena i komercijalna izdanja. Otkupljivat će seizdanja koja zadovoljavaju standarde kulture knjige objavljena tijekom 2008. i2009. godine, a koja Ministarstvo kulture dosad nije otkupilo.Vijeće za knjigu i nakladništvo razmatrat će izdanja samo onih nakladnika koji sepridržavaju Sporazuma o jedinstvenoj cijeni knjige.2.Pravo podnošenja ponuda na Javni poziv imaju pravne osobe koje su registriraneza obavljanje nakladničke djelatnosti u Republici Hrvatskoj i autori vlastitihizdanja koji su državljani Republike Hrvatske.3.Uz ponudu za otkup treba dostaviti:• prijavnicu• primjerak objavljene knjige• podatke o knjizi, autoru, prevoditelju te priređivaču i/ili uredniku.4.Ponude sa svom traženom dokumentacijom mogu se poslati poštom ili osobnopredati u Ministarstvu kulture, Zagreb, Runjaninova 2.Prijavnice se mogu preuzeti u prijamnom uredu Ministarstva kulture i naći nainternetskoj adresi www.min-kulture.hr.Razmatrat će se isključivo one ponude koje sadrže sve podatke tražene u Javnompozivu i prijavnici.5.Ponude za otkup knjiga mogu se podnositi od dana objave do 16. studenoga2009. godine.6.Knjige dostavljene u prilogu ponude neće se vraćati podnositeljima, već će bitiupućene narodnim knjižnicama u Republici Hrvatskoj.Zagreb, 12. ožujka 2009.Klasa: 612-10/09-02/0001Urbroj: 532-07-01/2-09-0cmyk

8 XI/253, 19. ožujka 2,,9.kolumnaČudna šumaSrebrno dobaNenad PerkovićMoram odmah reći kako sam slabalkemičar, ali moram reći i kakome intuicija spasila da spasim iovo malo srebra što je ostalo. Biosam glup, i da se mene pitalo, nebih spasio ništa. Jer bio sam mlad,panker, hipik, bitnik, buntovnik,revolucionar, i sve što sam mogaomisliti bilo je kako smisliti daprekinem srebrnu nit koja je veći tako napola pukla negdje kodpredakaduvijek sam vjerovao u alkemijskumoć srebra. Pa ako je riječ“moć” možda malko nadobudna,svakako sam vjerovao u njegovo alkemijskosvojstvo.To se najbolje vidi kod sijedih vlasi.Još kao nepodojen mladac osjećaosam intuitivno poštovanje prema sijedimglavama. Netko je mogao bitipotpuna budala, raspikuća, glupan, lakomislen,glup, što god hoćete, ali ako jebio sjedokos, ili u sjedokosim godinama,nešto bi u meni reklo: čekaj malo! Nekaje budala, ali je sijeda glava, poslušaj štogovori. Treba li uopće napominjati čegasam se sve u životu naslušao? Samo odtoga dala bi se napisati omanja bibliotekavrlo blesavih knjiga. Što me opet upućujena moguće rješenje zagonetke kako jenastala suvremena “stvarnosna proza”.To moje čudno ponašanje bilo je, velim,neplanirano i instinktivno, i tek kad suse na mojoj glavi i u mojoj bradi pojavileprve srebrne vlasi, razjasnio mi se alkemijskismisao. Talio sam silne vagonešljake kako bih dobio sasvim malo srebra.Alkemičar amaterMoram odmah reći kako sam slabalkemičar, ali moram reći i kako meintuicija spasila da spasim i ovo malosrebra što je ostalo. Bio sam glup, i dase mene pitalo, ne bih spasio ništa. Jerbio sam mlad, panker, hipik, bitnik,buntovnik, revolucionar, i sve što sammogao misliti bilo je kako smisliti daprekinem srebrnu nit koja je već i takonapola pukla negdje kod predaka. Nekikomadić srebra skriven negdje dubokou meni ipak je čudotvorno djelovao: daslušam, i da s vremenom naučim slušati.Tako sam ipak čuo koliko-toliko srebrneljude i sad sam koliko-toliko srebrničovjek. Ne može se objasniti što to točnoznači. Podsjeća na ranu jesen. Može sesamo naznačiti da ima veze sa sazrelim,plodonosnim, blagim, svježim, slasnim,sočnim, ugodnim, razboritim, bistrim,vedrim, obilnim...Nad prolivenim mlijekom ne valjaplakati, pa tako ni nad prosutim srebrom.Sada znam. Stari su bili pametniji.Uštedjelo bi mi silna prosijavanja glupostida sam bio poslušan, a ne buntovnik.Koliko je to bilo moguće, jer su već mojiroditelji bili generacija prilično blesava ibuntovna. Djedovi, pradjedovi, od njihse još dalo puno naučiti o životu, pravomživotu, bez stvarnosne proze i prozaičnestvarnosti. Srebro je još teklo. Ako bašne potocima, mlaz je bio konzistentan.Smisao tradicije i učenja od starih jepraktičan. Umjesto taljenja vagona šljake,elegantno preuzmeš gotov kovčeg prepunsrebrnine. S kojim, naravno, radiš štoželiš, obogatiš ga i predaš dalje. Ali netkoje, tko zna kada, umjesto da postupi takokako je jedino razumno, započeo s rasprodajomobiteljskog escajga...Čovječanstvo je teknešto više od pojma.Poput sjećanja, ilimogućnosti. Nema gau realnosti, nema ga odzlata, ni od srebra, pačak ni od željeza. Ovomalo tehnologije što smosmislili drži nas na okupuda se ne rasturimo učopore. Danas više nigospodina Boga ne bimogli prodati za tridesetsrebrnjaka, tolika jedevalvacijakazali kako je ovo naftno doba, što jeprilično prljav spoj kamena škriljevca iblatne kaljuže, dakle još gore. Treći birekli da je ovo atomsko doba, što je istokao da smo rekli – Ništa.Držimo se zato osobnog ranga. Svi misa sijedima u kosi ili brku u svom smosrebrnom dobu. Što bi inače u tome bilodobro za čovječanstvo, sad je dobro zanas. Blagoslov srebra štiti nas od strahovlademladosti. O, ima palih, ima i izdajica.Ne vjeruj onima koji boje kosu, čakako ćeš i oprostiti ženama. Neka farbaju,glupani, sebe farbaju! Što će u svom životnomkovčegu predati idućoj generaciji?Kremu protiv bora? Kad mladi ostare,lijepo će im zahvaliti, bez ostavštine.Nema te kozmetike, kirurške plastike nifitness-industrije koja bi nadomjestilaalkemiju srebra.I glup, i lud, i prekasno, ipak sam nekakopripremio barem jedan srebrnjakza nekoga tko dolazi. Potajno se nadammladu alkemičaru sa srebrnom niti skrivenomu vlastitoj nutrini. (Kojem PaoloCoelho nije ni rod ni pomoz’ bog, jer akoitko to samo spomene, odmah se možetornjati u neki fashion guru beauty haircolor studio gdje je i magarac Zlatouhipreviše biskupski uzvišen da bi uopćenjuškom zavirio...). I kojem ću predatisrebrnjak jer poznaje vrijednost srebra.Pa što ne ide na velikoj skali, neka seodrži na maloj.Rastureni čoporiA zašto na maloj? Pa, velike višenema. Čovječanstvo je tek nešto više odpojma. Poput sjećanja, ili mogućnosti.Nema ga u realnosti, nema ga od zlata, niod srebra, pa čak ni od željeza. Ovo malotehnologije što smo smislili drži nasna okupu da se ne rasturimo u čopore.Danas više ni gospodina Boga ne bi mogliprodati za trideset srebrnjaka, tolikaje devalvacija. Judu ne bi imali čime potplatiti,taman se sve sijede glave skupile...Juda je bio apostol, i znao je, koliko godkobna i kriva procjena bila, da dobivanešto vrijedno. Nekom današnjem Judimogli biste podastrijeti čitav svijet, nokakvu bi naknadu dobio za svoj zločin?Naše kameno doba već je toliko mračnoda nitko čak i ne vjeruje kako tamo vaniuopće postoji neki Bog, pa makar da biga se izdalo.Kome onda, i kako, objasniti vrijednostsrebra?DevalvacijaKako živimo u mlađem kamenomdobu, srebro uopće nije na cijeni. Nekibi rekli da je ovo zlatno doba, jer volimonovac, ali dobro znamo kako novac višenema nikakve veze sa zlatom. Drugi bicmyk

filmXI/253, 19. ožujka 2,,9.9Etika i estetika HolokaustaMario SluganKontroverzni favorit iz utrke zaAkademijinu nagradu suočen je sozbiljnom “moralnom” kritikom, alii žučnom apologijom umjetničkogdjela kao estetskog fenomenaStephen Daldry, Žena kojoj sam čitao,gl. ul. Kate Winslet, Ralph Fiennes, DavidKross, USA/Germany, 2008.ena kojoj sam čitao posljednji jefilm Stephana Daldryja, još jedanu nizu koji mu je donio nominacijuza Oscara za najbolju režiju (ali ne isam kipić). Ovome su prethodili BillyElliot i Sati te ako ništa drugo, mora sepriznati da Daldry održava zavidnurazinu umjetničkog rada, posebice akose ima na umu da su to njegovi jedinidugometražni filmovi. Na prvu loptumoglo bi se reći da Žena kojoj sam čitaoigra na sigurno – Daldry se napokonpoželio ovjenčati Oscarom te se udružios velikim producentom HarveyjemWeinsteinom i napravio film oHolokaustu, kakav uvijek dobro kotirakod Akademije (Spielberg i sam nijedobio Oscara prije negoli je napravioSchindlerovu listu, a slično je bilo i sPolanskim, kojemu Pijanist nije značiosamo hvale Akademije, nego i povrataku milost javnosti nakon čitave afere okooptužbi za silovanje maloljetnice). Noako se stvar tako protumači, zanimljivoje da je Daldry ipak otišao kući praznihruku. Ako ništa drugo, to mora da jebarem koliko-toliko razveselilo RonaRosenbauma – filmskog kritičara i autoraObjasniti Hitlera – što je njegovakampanja protiv filma donekle uspjela.Od Homera do ČehovaOno što Rosenbauma najviše muči(tekst možete vidjeti ovdje: http://www.slate.com/id/2210804/pagenum/all/#p2) jest navodni revizionizamHolokausta koji se odvija u filmu.Ukratko, priča prati mladog MichaelaBerga (igra ga David Kross, a njegovuodraslu inačicu Ralph Fiennes) kojizapočinje svoju prvu ljubavnu vezu, ito ni s kim drugim doli odraslom ženomkoju zna samo po imenu Hanna(glumi je briljantna Kate Winslett,za što je i zasluženo dobila Oscaramakar ništa gora nije bila ni u Putuoslobođenja). Osim u tjelesnim užicimapar vrijeme provodi tako što MichaelHanni čita književni kanon od Homerado Čehova. Nakon što joj je ponuđenuredski posao, Hanna odlazi neostavivši ni glasa, Michael je dakakoshrvan, no donekle preboli i nastavi,upisuje pravni fakultet te za vrijemejednog seminara koji se bavi aktualnimsuđenjem stražarima koncentracijskogkampa shvaća da je jedan od stražarabila upravo Hanna. Ona je zajedno sostalima optužena da je odgovorna zasmrt velikog broja zatvorenika takošto se za vrijeme jednog od njihovihpremještaja oglušila na njihova preklinjanjada otvori vrata goruće crkve ukoju su ih smjestili netom prije zračnognapada. Kada Hannu prozovu daje upravo ona bila glavni stražar, onaodbije priliku da dokaže suprotno jerbi se time otkrilo nešto što je za njumnogo strašnije od njene upletenostiu sudbinu zatvorenika – činjenica dane zna čitati.Tu je Rosenbaumu naprosto prekipjeloi tu je mjesto gdje započinjesvoju hajku na film prozivajući gaoportunističkim smećem te najgorimfilmom o Holokaustu ikada. U njegovuviđenju film ne samo da pokušavastvoriti sliku o tome kako običanNijemac u ratu nije imao pojma o tomešto se događa sa Židovima, već je ipotpuno promašen u tome što stvarasimpatije te pokušava iskupiti ubojicupitaj boga koliko Židova. Što se prvetvrdnje tiče, Rosenbaum je potpunou krivu. Iole ozbiljnije gledanje filma(jedno koje bi se moglo okarakteriziratinespavanjem i osrednjim obraćanjempozornosti na sliku i zvuk) jasno dajedo znanja da ovdje nitko ne poričesvijest o Holokaustu u Nijemaca zavrijeme rata. Citat iz sredine filma ćedostajati: “Ljudi naokolo diskutirajukoliko se znalo? ‘Tko je znao? Što suznali?’ Svi su znali! Naši roditelji, našiučitelji. To nije pitanje. Pitanje je ‘kakoste to mogli dopustiti?’’Etika i estetikaŠto se druge tvrdnje tiče, Rosenbaumtakođer promašuje, no ako je prva izjavabila slučaj propusta, druga je slučaj koketiranjasa starom, nadao sam se prevladanom,idejom da umjetničko djelotreba odražavati etičke ideale. Dakakoda je bilo kakav pokušaj ekskulpacijeHolokausta u etičkim terminima unajmanju ruku vrijedan zgražanja, novalja razlikovati takve tendencije odumjetničkih ostvarenja čija je namjerastvoriti simpatije prema osobi koja jeobjektivno govoreći vrijedna krajnjegprezira. U tome što se ovo djelo ne libitakva projekta, već i uspijeva u njemu,trebali bi ležati glavni argumenti za laude,a ne za pokude, kako to Rosenbaum,koji bi vjerojatno prozvao i Flaubertaili Baudelaiera, želi. Netko bi mogaoustvrditi da je jedna stvar “pozitivno”prikazivati nevjernu ženu ili nekolikoprostitutki, a drugo izazivati suosjećanjeprema osobi koja je voljno sudjelovalau eksterminaciji 300 ljudi, čisto zbograzlike u težinama i opsegu. Ipak, bojimse da to ništa ne mijenja stvari štose tiče odnosa estetskog djela i etičkihnahođenja.Valja ipak priznati da Rosenbaumnije toliko blesav da stane na gornjojtezi, tj. osudi filma čisto na temeljuevociranja simpatija spram bad guya(u ovom slučaju girl) a da ne ponudibarem neke dodatne argumente. Onošto Rosenbaum navodi u nastavku dvasu postupka koja vidi promašenim naestetskom i logičkom nivou. Prvi se tičeeksplicitne golotinje, koje ima u znatnimkoličinama, a drugi promjene kojufilm poduzima spram originala – knjigeBernarda Schlincka. Što se golotinjetiče, ona se shvaća kao “manipulativnooruđe iskorišteno da stvori intimnost,a time i empatiju za masovnu ubojicukoja ne pokazuje nikakvo kajanje”(Rosenbaum). Treba imati na umu dagolotinja ovdje i ne može biti ništadoli manipulativno oruđe dočaravanjeintime, jer što drugo i može biti, akose film shvati iz perspektive iz koje je iprikazan – Michaelove.Odrasli Michael jest taj koji se tijekomfilma kontinuirano vraća svojimsjećanjima o Hanni i naposljetku, nasamom kraju, on pripovijeda čitavu pričusvojoj kćeri kao još jedan čin prisjećanjaosobe osjećaja prema kojoj se nijemogao riješiti čak i kada je otkrio svešto je učinila. Ako film želi biti uspješanu dočaravanju te perspektive i ako nasželi smjestiti u Michaelovu kožu, ondaje golotinja zasigurno legitimna procedura,jer što bi više moglo zarobiti mislineiskusna adolescenta od naga i putenaženskog tijela. Rosenbaum čitavo vrijemezaboravlja da je film u prvom reduljubavna priča, a ne film u Holokaustu,tako da previđa da o osobi spram kojese gradi intima isprva ne znamo ništakao što to ne zna ni Michael. Intima jedakle formirana spram, možemo slobodnokazati, osobe o kojoj nemamorazloga misliti ništa loše. Ono što jestproblem, a time se film bespoštednobavi, jest kako organizirati vlastiti stavnakon što se ispostavi da je ta osoba zaslužnaza smrt nezamisliva broja ljudi.Film o neprežaljenoj prvojljubaviOvdje dolazimo do drugeRosenbaumove točke. On priznaje dafilm ne upada u stupicu moralnog iskupljenjaHanne kao što to knjiga čini,time što djela koje Hanna u zatvoručita nakon što se sama podučila čitanjunisu one o Holokaustu (Primo Levi,Hannah Arendt), nego lijepa književnost.S pravom se tada može ponovitiza Cynthiom Ozick i reći da knjiga utom slučaju uistinu djeluje kao metaforaza ekskulpaciju čitava njemačkogOvaj film nije oHolokaustu, barem neu prvom redu. Ovaj filmje o neprežaljenoj prvojljubavi, toliko snažnojda dominira životom dote mjere da, ma kolikostrašno to zvučalo, tristotine karboniziranihleševa blijede predsjećanjima na trenutkeprovedene s tom ženom,tom ubojicom, njegovomjedinom ljubavinaroda koji je bio “nepismen” poputHanne, tj. nije znao što se događa sažidovskom populacijom, već se o tome,kao i ona, tek naknadno educirao. Nokao što Rosenbaum kaže, to nije slučajs filmom. U čemu je onda problem?Za njega je problem u tome što akoHanna u zatvoru ne čita Levija, negoČehova, tada film ne predstavlja koherentanodgovor na Holokaust. Ono štoje valjda neshvatljivo Rosenbaumu, aujedno i blisko blasfemiji, jest kako filmkoji je tobože o Holokaustu može natako sporedan način tretirati Holokaust.Stvar je u tome, da ponovim, što ovajfilm nije o Holokaustu, barem ne uprvom redu. Ovaj film je o neprežaljenojprvoj ljubavi, toliko snažnoj dadominira čitavim životom do te mjereda, ma koliko strašno to zvučalo, tristotine karboniziranih leševa blijedepred sjećanjima na trenutke provedenes tom ženom, tom ubojicom, njegovomjedinom ljubavi.Ukratko, možda je Akademija i nominiralaŽenu koju sam čitao jer je mislilada se radi o filmu o Holokaustu kojise tretira na politički korektan način,možda se nakon toga predomislila kadaju je Rosenbaum uvjerio da tu nemaničega politički korektnog, no bilo kakobilo, treba imati na umu da su oboje ukrivu. To nije film o Holokaustu, već otome kako se nositi prema voljenojosobi za koju se ispostavi da je počinilaviše zala negoli je to zamislivo. No čakni njen odnos prema zlu nije tolikojednostavan, nego bi ga možda bilonajbolje opisati u terminima banalnostizla, nečemu o čemu govori Arendt uEichmannu u Jeruzalemu. Hanna nije niantisemit ni psihopat, ona ne pokazujeni krivnju, ni mržnju, ni odgovornost, arazlog svemu tome jest to što je naprostočinila svoj posao. Ako se takav opismogao primijeniti na stvarnu osobu,ostaje nejasno zašto bi onda filmski likizazvao toliko zgražanja.cmyk

10 XI/253, 19. ožujka 2,,9.razgovorRalphFiennesilm Stephena Daldryajoš je jedan film koji sebavi temom Holokausta.Michael je kao 15-godišnji dječakimao seksualnu vezu sHannom Schmidt, ženom kojaposlije Drugog svjetskog ratabiva optužena za ratne zločinenad civilima u koncentracijskomlogoru. On za Haninasuđenja biva zgađen njenimdjelom. Što Vas je motiviralo daprihvatite ulogu u filmu TheReader (Žena kojoj sam čitao)?– Scena koja mi se svidjelau scenariju Davida Harea ikoja me je motivirala da glumimu filmu jest kada Michaelsmogne snage da popriča sIlinom, bivšom logorašicomkoju glumi Lena Olin, i njenarečenica: “Ne idite u muzejebivših koncentracijskih logora,tamo nema ništa, samo crnarupa. Idite u kazalište, čitajteliteraturu, nema prosvjetljenjau opsesiji Holokaustom.” TajMichaelov kontakt s Ilanomprvo je mjesto u filmu gdje seupućuje na to da one moždarazumiju njegov problem.Tako da je to njegov emotivnipočetak procesa iscjeljenja.Na kraju filma on o tome razgovaras kćerkom, a razgovoro vezi s Hannom Schmidtpočetak je ozdravljenja i izlječenja.Sve me to podsjećana Komisiju pomirenja iistine u Africi, gdje su žrtveHolokausta razgovorom opočinjenim ratnim zločinimadolazile do izlječenja. I to jena osobnom planu Michaelovpočetak procesa izlječenja.O liku i glumi KateWinslettUlogu Hanne Schmidt igraKate Winslett, recite nam neštoo glumi s Kate Winslett?– Uvijek sam bio velik fanKate Winslett, još otkakosam je vidio u filmu Razumi osjećaji, i mislim da je njenauloga u ovom filmu nevjerojatna.Nažalost, s njom samigrao samo u jednoj sceni,pred kraj filma. Volio bih dasam imao više važnih scena sKate. Kako sam film gledaotri puta, svaki put vidim višeslojeva glume Kate Winslett imislim da je imala velike razlogeza osvajanje Oscara.Mislite li da je režiserStephen Daldry pokušao daHannah u filmu učini dopadljivijom,i na taj način opravdanjen zločin?– To je interesantno pitanje.Nikada nije bila namjera režiseraDaldrya da Hannah prikažedopadljvijom. Mislim daje angažiranje dobra glumcaGlumac je advokat lika kojeg igraza takvu ulogu jako važno. Jerglumac je advokat svojoj ulozi.Posao glumca jest ukazivanjena aspekte uloge bez obzira nato što su likovi u filmu, potrebnoje pokazati potpunostlika koji se glumi. Takve ulogepoput Hannah uznemiruju paih gledaoci pogrešno tumače,kao pokušaj da se ona pokažedopadljivom. Michael je vrlotraumatiziran Hannah, a opetje u poziciji da je drži na distanci.On je uznemiren njenimčinom. U isto vrijeme on jetakođer iskusio njenu drugustranu tokom svoje ljubavneafere i ne može se oprostitiod te druge strane. Film negovori o liku Hannah, negotakođer o njenu utjecaju naMichaela. Ukratko, namjeraje bila da se likovi pokažu kaoljudska bića.Radmila ĐuricaPoznati glumac RalphFiennes, koji je posjetioovogodišnji beogradskifilmski festival FEST, govorio svojoj ulozi u hvaljenufilmu Žena kojoj sam čitao,Holokaustu, pozivu glumca,kao i novom filmskomprojektu u BeograduAko se ulozi predašsa srcem, dušom,tijelom, ponekadkada dođeš kućina kraju napornadana, zaista neznaš tko si. To jevjerojatno rizikposlaGlumac kao advokatKakve su bile reakcijenjemačke publike s obziromna to da se film bavi krivicomNijemaca zbog učinjenaHolokausta u Drugom svjetskomratu, i kakve su bile reakcijeuopće druge publike na filmŽena kojoj sam čitao?– Ne znam kakve su bilereakcije Nijemaca na film, danposlije premijere u Berlinučuo sam od nekih prijateljanovinara da su kritike filmabile dobre. Jasno je da su kritikeu Engleskoj i Americirazličite, odgovor publike bioje različit. Film je izazvao velikudebatu. Mislim da je dobrokada postoji kontroverznareakcija na film.Je li Vam uloga u filmuSchindlerova lista teško palas obzirom na to da glumite nacistai da film ima puno potresnihscena iz koncentracijskoglogora?– Svaka je uloga različitizazov. Ne bih rekao da jeta uloga izazovnija od ulogeHamleta. Ili uloge u filmuBrižni vrtlar. Gluma podrazumijevaulazak u duh iglavu druge osobe. Glumacje advokat liku kojega igra.Objektivno, svjestan sam dabi publika trebala odreagiratina tu ulogu. Želim da reakcijabude što je moguće kompliciranija.Jer želim pokazati potpunostlika kao i mogućnostibilo kojeg ljudskog bića. Mojlik u Schindlerovoj listi imabizaran smisao za humor, tauloga bila je izazov za mene,uživao sam u njoj. Naravnoda svaka osoba reagira namoj lik u tom filmu. Taj likuznemiruje i izaziva emocije,posebno jer smo film snimaliu Krakovu. Svi smo burnoemotivno reagirali na scene.Tko je zapravo RalphFiennes?U svojoj karijeri igraliste različite uloge. U filmuBernard i Doris izgledali stekao da ste se potpuno predaliulozi koju ste tumačili?– To je bio malen nezavisnifilm i uživao sam u njemu. Zamene je to film o hrabrostičovjeka da bude ono što jest.To je priča o ekscentričnoj,usamljenoj multimilijarderkii veoma alkoholiziranu Ircu,homoseksualcu i batleru, kojije također usamljen. Svidjelami se priča o prijateljstvu i intimnosti,a ne ljubavnoj aferi,nego o dubru prijateljstvu izmeđudviju osoba. Predao samse ulozi, osjećao sam da samdospio do podsvjesnog, i uživaosam u toj ulozi. Kada smosnimali film, nismo imali novcada ga završimo i mislili smoda će film nestati. Međutimfilm je prepoznao HBO i daonam novac da ga završimo. Dosada je dobro prošao.Kako birate uloge koje igrate?– Pratim instinkt, osjećaj uželucu, good feeling, tako mi tozovemo u Engleskoj. Često jeizbor povezan sa scenarijom,likom, režiserom i ostalimglumcima oko mene. To jekombinacija stvari koje sudjelujuu većoj ili manjoj ulozi,osjećaj koji je često povezan saželjom da probam nešto različito,nešto drugo. Za mene nepostoji problem prihvaćanjauloge. Igrao sam u mračnojkomediji lik mafijaškog bossau Engleskoj. To je uloga kojune bih ispustio mada sam jeprihvatio s oklijevanjem.Tko je Ralph Fiennes zaista?– To je pitanje na kojenemam odgovor. To je neštošto će vam odgovoriti svakiglumac. Ako se ulozi predaš sasrcem, dušom, tijelom, ponekadkada dođeš kući na krajunaporna dana, zaista ne znaštko si. To je vjerojatno rizikposla. Bio bih vrlo postiđen dao sebi govorim u javnosti.Projekt u SrbijiUskoro počinjete snimatifilm u Beogradu, koji ćete samirežirati. Recite nam nešto otome?– Volio bih snimiti film uBeogradu. U pitanju je adaptacijaShakespeareova komadaKoriolan, a događa se u modernovrijeme, u modernomgradu. Nadam se da ću skupitinovac za snimanje u ovo vrijemesljedeće godine. Igrao samu istom komadu prije devetgodina i mislim da je to jedanod opasnijih Shakespeareovihkomada jer je u biti političkitriler. Taj komad čak i u 20.stoljeću izaziva kontroverzejer prikazuje socijalističkuvladu i društvo. Taj je komadi dan danas aktualan. Ali usuštini to je komad o odnosumajke i sina. To je jedan dobarsocijalni portert nezadovoljnihgrađana, a mislim da danasreflektira mnogo stvari.Snimate li u Srbiji jer jejeftinije ili zbog nekih drugihspecifičnosti?– Kada tražite lokacijuza snimanje, prva stvar kojuradite jest proračun. Jedna jeod važnih stvari praktičnostsnimanja. U Rumunjskojsmo pronašli više dobrihlokacija, ali su se nalazile nameđusobno udaljenim mjestima,tako da su troškoviputovanja postali bitan faktor.Arhitektonski miks koji smozatekli ovdje jest miks kojisugerira historiju grada, alokacije koje smo odabrali zasnimanje u Beogradu jesu nanormalnoj distanci jedna oddruge. I kreativno i estetskisu nam odgovarale. Tu možemostvoriti svijet koji nam jepotreban, a da u isto vrijemesnimanje bude financijskiisplativije.Recite nam nešto o suradnjiVaše sestre Sophie sa slovenskimfilozofom SlavojemŽižekom u filmu Pervertitovvodič kroz film.– Iako je podijelio kritičare,to je jedan sjajan film. Žižek jeimprovizirao svoju filozofiju ufilskom mediju, a ima konfliktneemocije prema filmu.Žižek istražuje vezu filma saseksualnošću, fantazijom ipodsvjesnim. Sophie i Slavojplaniraju više Vodiča u bližojbudućnosti, kao npr.Pervertitov vodič kroz ideologijui Pervertitov vodič kroz operu.cmyk

filmXI/253, 19. ožujka 2,,9.11Glamur i stara slavaRadmila ĐuricaOvogodišnji FEST iznova se pokazao,ne samo po glamuroznosti, negoi odabiru filmova, kao najvažnijibeogradski, ali i regionalnimeđunarodni filmski festivalFEST – Internacionalni filmski festival,Beograd, od 20. veljače do 1. ožujka2009.vogodišnji FEST, Beogradskiinternacionalni filmski festival,nekadašnja meka filmofila stareJugoslavije, danas podsjeća na jednugrandiozan marketinški stroj za filmovekoji po uzoru na velike festivale uBeograd dovodi velika imena poputRalpha Fiennesa, JerzyjaSkolimowskog i Dominique Blanc. Uusporedbi s bilo kojim drugim festivalomu Srbiji FEST prodaje uvjerljivonajviše karata. Na ovogodišnjem 37.FEST-u za više od 270 projekcija filmova,od kojih je 70 prikazano premijerno,prodano je ukupno 92.486 ulaznica.Najveća atrakcija festivala bez sumnjebio je gospodin Fiennes, koji uBeogradu režira svoj novi film. Festivalje otvorio film Stephena Daldrya Ženakojoj sam čitao (The Reader), još jednaimpresivno izrežirana i emotivno angažiranaadaptacija romana, scenaristafilma Sati, koja se bavi Holokaustomi istražuje krivicu poslijeratneNjemačke. Film koji nepovratno upadau zamku još jednog filma tog tipa,ipak ne zasjenivši Fiennesa u filmuSchindlerova lista. Festival je zatvorionovi srpski film Tamo i ovde, slatkamala priča srpskog redatelja DarkaLungulova o emigrantima u Americi,s Davidom Thorthonom u glavnojulozi, zatim njegovom proslavljenomženom, pop-divom iz osamdesetih,Cindy Lauper i Mirjanom Karanović.U pitanju je film koji ima potencijal zaameričko niskobudžetno tržište, pogotovoako uzmemo u obzir činjenicuda je glavni producent Jim Stark, čuveninjujorški producent filmova JimaJarmusha.Tu su zatim i pomoćni programi,npr. izložba slika JerzyjaSkolimowskog, svrhotno preseljenas ovogodišnjeg festivala u Cannesu,poljskog režisera koji je na FEST-uimao premijeru svog novog filmaČetiri noći s Anom, kao i izvođenje kazališnepredstave po tekstu MargueriteDuras Bol, u režiji Patricea Chéreaua iglavnoj ulozi gošće festivala, besprijekorneglumice Dominque Blanc, kojaje na ovogodišnjem festivalu imalapremijeru čak dvaju filmova: L’Autre iPlus tard, tu comprendra.Filmovi iz ex-JugoslavijeDakle, FEST po glamuroznostigostiju i količini prikazanih filmovaostaje jedna impresivna stavka gradaBeograda, gdje ipak važnu ulogu igrajufilmovi s područja ex-Jugoslavije. Takosmo neizostavno imali prilike pogledatifilmove Ničiji sin Arsena Ostojića, odličanpolitički triler solidna hrvatskogrežisera u vrhunskoj izvedbi glumaca(kao npr. Mustafe Nadarevića) kojigledaoce drže prikovane za sjedište odpočetka do kraja. Zatim Buick RivieruGorana Rušinovića, dobitnika SrcaSarajeva, sa svojom nevjerojatnom filmskomekipom i realistično opipljivom,vizualno snažnom sinematičnom filmu,aka nestvarnom road movie. Zatim bosanskogkandidata za Oscara, Kabilovfilm Čuvari noći itd.Jedna novina FEST-a ove godine,nekim čudom, jesu čak dva slovenskafilma: Pokrajna št. 2 VinkaMederndorfera i Prehod Borisa Palčića.Film Prehod napisao je čuveni slovenskiautor Franci Slak, koji ga je trebaoi režirati, ali je, nažalost, preminuoprošle godine. I bez obzira na pad slovenskogfilma posljednjih godina, tui tamo potkrade se po koji slovenskifilm A produkcije, u crnoj rupi jednemale državice koja manjka fondovimaza snimanje filmova. Moćna vizualnostfilma i fantastična scenografija uspješnoje potpomogla natprirodan i ezoteričan,čak i okultan aspekt ove poprilično seksipriče. Naravno da je ekipa potpomoglarealizaciji filma. U prvom redu scenaristfilma, pokojni Franci Slak, kao igluma mladog slovenskog glumca JureIvanušića, koji ovdje tumači ulogu Vladegotovo šekspirovski, potpuno zasjenivšiostale glumce, uključujući iskusna srbijanskogglumca Svetozara Cvetkovića.Cvetković neuvjerljivo igra uloguEngleza Turnera koji u filmu govoribezobrazno loš engleski.Razgolićavanje tranzicijskogBalkanaFilm koji je bez sumnje potpunošokirao gledaoce i u političkom svjetlupredstavlja festival i Srbiju jestfilm Život i smrt porno bande (redateljMladen Đorđević, produkcija BašČelik)čije uže žanrovsko određenje, (pornografskifilm) ne pripada mainstreamkulturnim žanrovima niti želi imatidirektne veze (sudeći po izjavi samogautora) s bilo kakvom aktualnom politikom.Jesu li takvi “antipolitički” stavovi autoraposljedica zagađenosti nad samimaktualnim političkim životom ili nekespecifične strategije zavaravanja kulturnog(političkog establišmenta) u ovomslučaju je nebitno jer navedeni film čitase kao par excellence politički. Svakodrugo čitanje gotovo da je besmisleno(osim za fundamentaliste/fanove samogžanra) jer je dramaturški, redateljski,glumački, produkcijski itd. film na rubukreativnog “diletantizma”. U slučajuPorno bande taj je “diletantizam”, izmeđuostalog, i posljedica niskobudžetne produkcijeali i kreativne strategije autora injegove fascinacije tradicijom američkoghorora B-produkcije, jugoslavenskogcrnog vala, japanskog pornografskogfilma i trash-filma i filmske estetikeJohna Watersa, Poula Morrisseya, ali začudo ne i tradicijom političkog filma upornografskom žanru.Porno-aktivizmom do slobodei natrag do industrije pornofašizmaŽivot i smrt porno bande jest priča ofilmskom redatelju, ljubitelju pornografijekoji ne može “regularno” ostvaritisvoje umjetničke ambicije i s grupomglumaca LGBT-orijentacije osnivaporno-kabare, kazališnu trupu kojakombijem kreće po Srbiji izvoditi svojeperformanse. Slično Žilnikovu filmuRani radovi iz sedamdesetih kada grupagradskih intelektualaca kreće na selopropagirati duhovno i seksualno oslobađanjemeđu seljaštvom, i Porno bandakoristi jedan po sebi subverzivni žanr, alisada u sasvim drugačijim okolnostima.U tom filmu ceste po selima i šumamaiskreni i autentični seksualni radnicii seksualnui otpadnici bivaju progonjenii šikanirani od lokalnih, seoskih seksualnozaostalih administracija i policijene uspijevajući od tog posla prikazivanjascena eksplicitnog seksa napraviti nekuodrživu ekonomiju. Preokret nastupakada dobivaju ponudu od jednog bivšegratnog reportera da snimaju snuff-filmove.Taj misteriozni tip koji je dovodiorazne vrste izopačenih ljubitelja rata ipsihopata – vikend-ratnika iz bijelogsvijeta na ex-yu prostore i poprištaratnih operacija tokom devedesetih opskrbljujesvoje klijente tom vrstom filmakao nekom vrstom “proizvoda za uživanje”made in Balkan, nakon završetkaratova.Porno banda nerado, ali ipak pristajedati (velik) novac za tog poslodavca kojije razvio tu vrstu biznisa, a snima snufffilmove.On im nabavlja žrtve, odnosno“glumce”, koji se brutalno egzekutirajupred kamerama (malj, motorna testera).To su uglavnom ili suicidalni tipovi ilisudionici/ubojice i u isto vrijeme žrtverata (snajperist s ex-yu ratišta) ili siromašnii nesretni koji novcem dobivenimza svoju smrt pred kamerama očajničkipokušavaju riješiti neki od egzistencijalnihproblema svoje obitelji. Naručiteljposla povezan je s lokalnim vlastima ipolicijom kao što i porno-biznis kontrolirajuneki od korumpiranih policajaca(porno-fašisti) koji su, usput, zaduženiza suzbijanje te vrste industrije.Simbolička transgresija aktera filmaiz prostora “čiste” pornografije (javnogpokazivanja spolnih organa) i komodifikacijeseksa i tijela (pretvaranja urobu) da bi se preživjelo u sudionikeporno-fašističke industrije pretvaranjabijede, siromaštva, gladi, očaja, depresije,smrti (proizvedenih lošom politikom)u medijsku, zabavnu robu za psihopate,industriju perverzije i organiziranuekonomiju uz pomoć institucija društva– najsubverzivnija je i najkreativnijaideja filma. Deviza producenta snuffa:“Snimaćemo najgore nakaze i monstrumepo Srbiji i uvek ćemo naći onekoji će drkati na to”, provocira, ne samo,kontroverze oko suvremene tabloidne imedijske scene “žedne krvi i nasilja” (naBalkanu i šire) i generalno osjećanje daživimo u duboko poremećenu svijetu ukojem se više ne odigrava sukob izmeđuzauvijek datih pozitivnih i negativnihvrijednosti, nego između bespomoćne,osobne, pojedinačne ljudske patnje iglobalno/lokalno cinično-ravnodušnadruštvenog, političkog i vrijednosnogkaosa nasuprot njoj.Pa kako s tim izaći na kraj? Kako seoduprijeti općoj ravnodušnosti, cinizmu,licemjerju i eskapizmu? Do it yourself.“Uradi sam.” Možda na onako kako točine autori filma Porno banda, destrukcijomžanra porno-filma, pretvaranjemočekivane (filmske) porno-utopije usocijalnu distopiju. Uostalom kao i subkulturapunkera sedamdesetih godina20. stoljeća, koja je hipijevsku utopiju osvijetu ljubavi i “djeci cvijeća” dekonstruiralaestetikom nasilja i radikalnim političkimstavovima o surovoj realnostisuvremenog urbanog života.(Tekst pisan u suradnji s novinaromDraganom Jovanovićem)cmyk

12 XI/253, 19. ožujka 2,,9.filmČekajući Sonyja IzetbegovićaAjla TerzićU hiperprodukciji senzacionalističkihostvarenja nalik na fast-food, filmNamika Kabila, koji je svjetskupremijeru imao na Venecijanskomfilmskom festivalu, zagovara tzv.sporo vrijemeČuvari noći, režija Namik Kabil,glavne uloge: Milan Pavlović, MahirPiralić, Namik Kabil, Haris Alić, MedihaMusliović, Belma Lizde-Kurte i dr., 2008.prethodnom filmu NamikaKabila Dino Šaran je pjevao:Prije rata prije rata, čuvar kombinata/poslije rata, poslije rata na četirisprata. Suradnja sa Šaranom nastavlja se,a spomenuta pjesma kao da je anticipiralatemu ovog filma. No glavni likovi uovom slučaju ipak nisu takvi čuvari. Naperiferiji Sarajeva Mahir (Vahid Piralić)čuva namještaj, a Edin a.k.a Brizla(Milan Pavlović) ono što se popularnozove bijela tehnika.Kad bi nas zaključali u IkeuMahir ima lažne simptome trudnoće(osim povraćanja, dok hoda po salonu,namješta jastuke u dječjem krevetiću),a Brizla muku muči sa svojom kilažom.Pažljiv neki tip, i taj Edin zvani Brizla:noću pokriva Mahira dok spava, s timda se brine da mu se drugi prijatelj uvečerna balkonu ne prehladi. Između povremenihmučnina, odnosno miksanjačudesnih napitaka za mršavljenje, dvojicaprijatelja vrijeme uglavnom provodemotajući se između hrastovih komoda,tuš-kabina i povremeno u telefonskimrazgovorima. Noć je duga i mobitelisu neophodan dio opreme za preživljavanje:dok Mahir vodi beketovskerazgovore sa svojom ženom legendarnogimena Žeraldina, Brizla se sa svojimlife-coachom konzultira da li da povećadozu praška za mršavljenje.Sam setting raspiruje maštu, jer takovelik prostor ispunjen namještajem naprostoje idealan za filmove strave (sjetimose filma sa Ewanom McGregoromna sličnu temu). Također, ovakvo mjesto– isto kao i plazma koju Žeraldina hoćeda kupi – predstavlja vječni fetiš srednjeklase. Dok smo bili djeca, maštali smoda nas greškom zaključaju u Krašu, danasbismo radije da prenoćimo u Ikei.Upravo to glavni junaci i rade: Mahirgleda španjolsku sapunicu zavaljen naudobnom bračnom krevetu koji, vrlomoguće, nikad neće imati a Edin, doksluša svoju self-help kasetu, čuči u praznomjacuzziju.Diskretni linčovski zaokretImajući, dakle, u vidu sve to, od likovaali i same radnje je izvučen maksimumi nevješt režiser bi lako upaou zamku natrpavanja događaja (ili bi,recimo, u skladu sa političkom korektnošćuučinio da se glavni junaci zovuFadil i Vinko!). Osim tendencioznihone-linera film je nepretenciozan, i tou smislu jednostavne i vrlo korektneispričane priče.Ne samo zbog toga što se radnjadešava većinom noću, atmosferapovremeno povuče na ScorcesejevAfter Hours ili barem daje diskretanlinčovski zaokret čitavom filmu. Noelementi suspensa nisu vezani samoza policajca. U zgradi vis-a-vis salonanamještaja i trgovine sa bijelomtehnikom živi Specijalac kojeg glumisam redatelj Namik Kabil. Specijalacje još i funkcionalan kada sa Brizlomuspoređuje veličinu mobitela (i ovajfilm potvrđuje da je premjeravanje mobitelasurogat za uspoređivanje muškihreproduktivnih organa!).Međutim nakon nekoliko sarajkina svom balkonu koje pije uz glasnumuziku, taj susjed iz pakla postaje onozbog čega, uostalom, i pije te sarajke:ojađeni PTSP-ovac sa homicidnimtendencijama. U jednom od takvihnastupa Specijalac Mahira i Brizluproziva zbog kredita i upravo u tojsceni uvodi skoro pa mitskog SonyjaIzetbegovića, kojeg će jednom dovestiJapanci da zamijene našu dugovimaopterećenu djecu! A satire ima i u kadrovimasamog interijera, konkretnou campy dišanovskim scenama gdjekamera polagano prelazi preko urednoporedanih WC-školjki dok u pozadiniide melankolična španjolska narodnapjesma.Sve se vrti oko mobitelaU masi glumaca sa sarajevske ASU,čija dikcija u većini slučajeva zvuči kaosolilokvij Jasminke Šipke (a ne kaostvarni govor stvarnih ljudi), pojavanaturščika kao što su Vahid Piralić idojmljivi Haris Alić, koji kao da je čitavživot vršio zapisnike po Švrakinom,uveliko doprinosi uspješnosti i zaokruženostisamog filma. Također, svatkotko je u bosanskim pekarama u sitnesate kupovao kifle mora priznati dascena kada Mahir odlazi po pecivoima mnogo šarma: tu srećemo pomalogrintavog pekara kojeg glumi AlbanUkaj koji, kao i svaki radni čovjek,briše brašnjave ruke o pregaču (vrlobitan realistički detalj, naročito imamoli u vidu poslastičarski fluorescentnezidove u savremenim sit-comima!) izenovski komentira život i mačke.Iako samo čujemo glasove suprugaglavnih protagonista, ženski likovi sudaleko od jednodimenzionalnosti: njihdvije se razlikuju koliko i Mahir i Edini svaka od njih ima specifičan odnosprema osobi sa kojom dijeli krevet (inešto više). Ali, isto tako, film govorii o odnosu dva muškarca prema očinstvu,potencijalnom i stvarnom.Pored mačeta koje Mahir povremenotraži po salonu, značajan motivfilma su i mobiteli. Jer koliko protagonistefilma određuju, dakako, njihovikarakteri, toliko ih određuju i tipovizvona na mobitelima: kod Mahira jeto Šehidski rastanak (dok se na vijestimagovori o osposobljavanju fabrike uTrnovu, Mahir testira razna zvona, dabi mu se na kraju najviše dopala nekavrsta uspavanke), kod Specijalca jezvono štektanje mašinke, nalik onimau u filmovima Veljka Bulajića, a ganutljivomBrizli svira bosanska himna.Također, pored sportskih rezultata nakladionici, mobiteli su uobičajena temaza razgovor; na samom početku Mahirkaže da je Specijalac kupio novi mobitel,model 80-20, da bi se Edin kasnijeraspitivao kol’ko je izvalio za njega.Borba za goli život – bezspektaklaU hiperprodukciji senzacionalističkihostvarenja koja za potrebe ovogprikaza možemo poistovjetiti sa fastfoodom,ovaj film zagovara tzv. sporovrijeme, ono vrijeme o kojem govoriskandinavski profesor Tomas HyllandEriksen. Ukratko, sporo vrijeme je onovrijeme koje je suprotstavljeno jurcanjuizmeđu evenata i team buildinga,vrijeme koje ne uslovljava svakodnevnadostupnost i prezaposlenost (i još pretvaranjetoga u nekakvu prednost) i,konačno, vrijeme koje postoji još samou nekim pjesmama Leonarda Cohena,rijetkim knjigama i tišini koju ne remetizvonjava telefona. (Uostalom,nije li i Cohena, kao umjetnika sasvimnedoraslog kapitalizmu i ljudskoj ćudi,nedavno opelješila najbliža suradnica?)Dva prijatelja su uobičajena formacijakoju imamo u najranijim pripovjednimoblicima: od pikarskih romanačiji su najpoznatiji protagonisti DonQuijote i Sancho Panza, preko likovakoje su proslavili Laurela i Hardyja pa,ako hoćete, sve do viceva oSulji&Muji. Međutim, pored toga štoovaj film nema takve tendencije,uspješno je izbjegnuta upravo ta opozicijao naočitom junaku i njegovomtrapavom pomoćniku. Prvenstvenozato što možda u ovakvom filmu (ali iu ovakvoj Bosni i Hercegovini) i nematakvih junaka, tih koji se spektakularnobore protiv suvremenog zmaja tranzicije.Samo onih koji se svakodnevno– nipošto spektakularno! – bore za goliživot.KNJIŽEVNA REPUBLIKA 11-12/2008.studeni-prosinac, godište VISadržaj:- Petko Vojnić Purčar: Pjesme, 3- Vesna Biga: Pjesme, 7OBLJETNICE:SLAVKO GOLDSTEIN I MARKO GRČIĆ- Velimir Visković: Otvaranje prostoraslobode i kreativnosti, 17- Vesna Pusić: Slavko Goldstein, 22- Andrea Zlatar: Književnostsvjedočenja: osobni iskaz i povijest,25- Marko Grčić: Škola povijesti SlavkaGoldsteina, 29- Antun Vujić: U povodu osamdeseteobljetnice rođenja Slavka Goldsteina,33- Predrag Matvejević: Što Goldsteinsmije a drugi se ne usuđuju…, 42- Nenad Popović: Slavko Goldstein,izdavač, publicist, citoyen, 46- Denis Kuljiš: Institucija hrvatskogajavnog života, 50- Ivo Škrabalo: Slavko Goldstein i film(uz nešto malo politike), 57- Velimir Visković: Marko Grčić –erudit, pisac, prevoditelj i novinar, 62- Slobodan P. Novak: Marko Grčić usuvremenoj hrvatskoj književnosti,67- Tonko Maroević: Markova dilemma,70- Zvonimir Mrkonjić: Marko Grčić, lirskiepik, 75- Lidija Vukčević: Poetska posvećenjaMarka Grčića ili pjesništvo kaouniverzalni dokaz boga, 79- Slaven Letica: Novinarsko evanđeljepo Marku ili Tajni opus Marka Grčića,87- Igor Mandić: Riječ o Riječima,riječima, riječima Marka Grčića, 92- Slavko Goldstein: Marko Grčić kaonovinar, 96- Joško Belamarić: Grčić i hrvatskakulturna baština, 100- Josip Bratulić: Grčićevo zanimanje zastaroslavenske tekstove, 106- Milana Vuković Runjić: Ekskluzivno:Vjenčanje visokog i niskog u MarkaGrčića, 109- Ante Armanini: Dante i Ezra Pound,očima T.S. Eliota, 112DNEVNIK IGORA MANDIĆA- Igor Mandić: U sjenci groblja i doma,125KLOPKA ZA USPOMENE- Aleksandar Flaker: U Zagrebu,udomljavanje, 138NOVA PROZA- Ante Armanini: Saxofonija, 154- Iva Šakić Ristić: Vlastiti glas, 164TEORIJA- Ljerka Schiffler: Razgovor HansaGeorga Gadamera i Silvija Vietta, 171- Jadranka Brnčić: Ricoeurovhermeneutički poststrukturalizam,184KRITIKA--------Miroslav Šicel: Pisac univerzalnogformata; (Vladan Desnica: Igreproljeća i smrti), 201Ljiljana Marks: Nezaobilaznofolklorističko štivo; (Ivan Lozica:Zapisano i napisano: folklorističkispisi), 203Branislav Glumac: Povratak iliteraturi; (Miroslav Bertoša: Kruh,mašta & mast), 205Nikica Mihaljević: Površno o tamnomvilajetu; (Jure Krišto: Riječ je o Bosni),207Nikica Mihaljević: Pogled kroz esej;(Vlatko Pavletić: Soba – roba – osoba),208Filip Hameršak: Mrtvi kutovisveznajućega pripovjedača; (NikicaMihaljević: Hrvatska enciklopedika),210Marina Protrka: Umjetnost kaoinstitucija; (Peter Bürger, Teorijaavangarde), 214Snježana Kordić: Principi znanosti;(Michael Schmidt-Salomon: Manifestdes evolutionären Humanismus), 216cmyk

vizualna kulturaXI/253, 19. ožujka 2,,9.13Linija originalaNataša PetrinjakIzložbama iz fundusa crteža iplakata zaokružuje se proslavadviju obljetnica Muzeja modernei suvremene umjetnosti u Rijeci,čime se istovremeno otvaraju ipitanja o smjeru razvoja kako sameinstitucije tako i o sudbini poznate iprepoznatljive izložbe crtežaSav taj crtež – 40 godina Međunarodneizložbe crteža (1968 – 2009), MMSURijeka, 26. veljače – 19. travnja /(Su)život, Mali salon, 4. – 22. ožujkato i kako dalje? Da li uopće dalje?– logična su pitanja koja ovih danapostavlja izravno uključena i neizravnozainteresirana stručna i šira javnostsumirajući četrdeset godinaMeđunarodne izložbe originalnog crtežaMuzeja suvremene i moderne umjetnostiu Rijeci. Slavlje te obljetnice kojoj se pridružilai 60. godina od osnivanja Muzejapomalo se primiče kraju – nakon 17.međunarodne izložbe crteža pod naslovomDo posljednjeg crteža, pratećih programapoput samostalne izložbe ReginePessoa, animacijske improvizacija DanielaŠuljića, prikazivanja filmova u Art-kinuCroatia, radionica i predavanja, u galerijiMMSU-a 26. veljače otvorena je retrospektivnaizložba Sav taj crtež, a u Malomsalonu od 4. ožujka prati je (Su)život,izložba plakata kojima su izložbe crtežanajavljivanje i praćene. Iz fundusa Zbirkecrteža od više od tisuću crteža njih neštoviše od 250 stečeno je otkupom ili darovanjemslijedom sudjelovanja naMeđunarodnoj izložbi. Za obljetničkikronološki pregled kustosica DainaGlavočić izabrala je njih 106. izdvojivši uposebnu grupu neke od dobitnika GrandPrixa – Ipousteguya, Baillyja, Massae,Šuteja, Walsha, Ćelića, Vrankića…Tragom gesteIzbor reprezentanata pojedinog, prvobijenalnog, a potom trijenalnog izdanjate izložbe, autorski je odabir radovakoji su ih na neki način obilježili – biloumijećem, tehnikom, izričajem, kontroverznošću,autorskom prepoznatljivošću.Za potpun doživljaj zavirivanja u prošlostu zasebnim mini-dvoranama prikazujuse snimke otvorenja, pregledi medijskerecepcije te podaci o iznimnoj posjećenostiizložbi. U potrazi za odgovorom nauvodno naznačeno pitanje nesumnjivo ćese posegnuti za katalogom gdje se nalazineuobičajeno iscrpan i sveobuhvatanpovijesni pregled. “Crtež se željelo tretiratikao ciljani i finalni proizvod autorske kreacije,a ne kao počelo, prvi korak prema budućojumjetnini. Pri iznalaženju naziva zanovu veliku izložbu trebalo je točno odreditišto će prikazivati pa je odlučeno da to budeMeđunarodna izložba originalnog crteža,aludirajući riječju ‘originalan’ na jednokratani jedinstven crtački rad (za razliku odumnožavanja grafike). Odlučeno je da će sepri određivanju djela za izložbu prihvaćatisva umjetnička djela koja sami autorismatraju i proglase crtežom, bez obzira natehniku ili podlogu crtanja. Prihvaćat će seradovi u kojima prevladavaju glavni elementicrteža – crte, linije – kao čitljiv i jasnouočljiv trag geste i kretanja autorove ruke” –piše Glavočić o temeljnim premisama nakojima je 1968. godine koncipirana novamanifestacija, rezultat “planske strategijerazvoja kulture” bivše države. Premdavećina izvještaja u prvi plan ističe izlaganjecrteža slavnih autora poput Piccasa,Miroa, Vedove, Manzua… jer time sedoista potvrđuje značaj tadašnje Modernegalerije na kulturnoj mapi Europe, sasvimosebujnim i važnim doprinosom, međutim,pojavljuje se detaljno izvještavanje ousvojenim stručnim i umjetničkim konceptimate organizacijskim prijeporima,preprekama i rješenjima koja ih prate.Tek zajedno, naime, mogu ostvariti onajkonačni umjetnički doživljaj koji strukahvali ili odbacuje, publika zadovoljnopohodi ili zaobiđe u široku luku, a organizatorusavršava postojeće ili radikalnouvodi novine. Princip općeg poziva zasudjelovanje uz posebno pozvane autore,načini ocjenjivanja i žiriranja jedanaest sugodina bili više-manje nepromijenjeni, nosve slabija kvaliteta i sve veći i društvenii strukovni prijepori iznjedrili su 1989.godine potrebu za radikalnim zaokretom.Na inicijativu muzejskog inovatoraPontusa Hultena usvojena je koncepcija“jedan selektor – jedna tema”, koja jeomogućila i prijelaz s prezentacijskog naproblemski pristup.Tema i selektor u fokusuTako je Hulten za 12. izložbu izabraoskulpturalni crtež i ukupno trideset autoraiz cijelog svijeta. Usprkos ratnom okruženju,koje je umnogome otežalo daljnjeorganizacije, novi se pristup u nekolikosljedećih godina pokazao punim pogotkom.Uslijedila je izložba s temom dizajnerskogcrteža u selekciji Stane Bernika,strip-crtež u selekciji Darka Glavana, aza 15. izložbu nakratko se vratilo staromkonceptu kao svojevrsni hommagePrincip općeg pozivaza sudjelovanje uzposebno pozvane autore,načini ocjenjivanja ižiriranja jedanaest sugodina bili više-manjenepromijenjeni, no sveslabija kvaliteta i sve većii društveni i strukovniprijepori iznjedrili su1989. godine potrebuza radikalnim zaokretom.Na inicijativu muzejskoginovatora PontusaHultena usvojena jekoncepcija “jedanselektor – jedna tema”,koja je omogućila iprijelaz s prezentacijskogna problemski pristupidejnom tvorcu izložbe i dugogodišnjemravnatelju Borisu Vižintinu. Glavnuizložbu pratile su tri tematske – Drawingagainst Method, Zidovi i prostori i Kaos-Art. Branko Franceschi 2005. godineodlučio je “otjerati” tradicionalnu crtačkupodlogu i šesnaestero studenata i studenticaAkademije likovnih umjetnostiu Rijeci ponudio – zidove galerije. Danasmnogi žale što ne postoji zabilježen tragvišednevna nastajanja radova, ali odsustvotradicionalnog arhiva možda se pokažekao izvor neke nove prakse bilježenja.Tema animiranog crteža, kojom je započelaovogodišnja svečanost, aktualiziralaje pitanje – što je crtež? Pred izazovomkompjuterski generirana crteža od pomoćibi, možda, bila i obrada odgovora kojisu sakupljani nakon treće izložbe. Ništane bi trebalo posebno iznenaditi – retrospektivapokazuje da kada je o crtežu riječ,ne postoji nikakav trend, ne postoje “struje”određenog razdoblja, svim teorijskimi tehnološkim pomacima usprkos crtež jeizrazito osoban autorski čin.Održavanje Međunarodne izložbecrteža od samih početaka pratilo je pomnopromišljanje proizvodnje pratećihproizvoda – kataloga, plakata, pozivnica,letaka. Karakterističan “kvadrat”, 20 puta20 centimetara, osmislio je Joži Brumen,a nakon deset godina grafički dizajnerPredrag Spasojević odlučio je zadržatitemeljne elemente, a svoj pečat utisnutinovim rješenjima rasporeda sadržaja.Konceptualni zaokret 12. izložbe donio jei novu, raskošnu publikaciju u boji LukeGusića, Glavanovu selekciju pratio jeMirko Ilić, a Aljoša Brajdić autor je katalogaposljednjih dviju izložbi.Reklama s potpisomA prateća izložba plakata, koja obuhvaća29 plakata međunarodnih izložbi ipopratnih programa, pokazuje da se najčešćeizbjegavala uniformiranost plakata ikataloga, što je polučilo kolekciju iznimnihostvarenja reklamnih materijala spotpisima: Picelj, Brumen, Kržišnik,Arsovski, Kuduz, Bučan, Šitej, Šutej,Gusić, Ilić, Propadalo... Kustosica LjubicaDujmović Kosovac tako će zapisati: “Zaplakatnu produkciju koja je pratila ove međunarodneizložbe može se reći da je nastojalanaći nove učinke kojima bi privuklapozornost primatelja informacije i dovelapubliku u svoje prostore”. Premda se odnekadašnjih sudionika žirija, organizatorai kustosa ovih dana mogu čuti i negativnekritike na pojedine izložbe, smjerovi ukojima se razvijala, konceptualnim i organizacijskimpropustima ove dvije izložbesvjedoče o potencijalu promišljanjaumjetnosti koji se razvijao i ostavio upečatljivtrag u posljednjih četrdeset godina.Bilo bi šteta, a najvjerojatnije i nemoguće,potrti ga – bez obzira hoće li se krenuti upronalaženje tek novih žarišta okupljanjacrtača ili okrenuti sasvim drugim izričajima.cmyk

14 XI/253, 19. ožujka 2,,9.esejMi i OniVišnja PentićAutoportreti June i Helmuta NewtonaYou can push as hard as you wanton this outside side.It stays limitedto a single face.(Wall, Robert Creeley)Bit je snimke da je sva vani, bez intimnosti, a ipak jenedostupnija i tajnovitija od misli savjesti;bez značenja, aliprizivajući dubinu svakog mogućeg smisla; neotkrivena, aipak očigledna, s prisutnošću-odsutnošću kakvom privlače iočaravaju Sirene.(Maurice Blanchot)We live together in a photograph of time.(A.H.)DvojeFotografija iz zimskog vrta bila je bitna za mene jer je,utopijski, ostvarivala nemoguću znanost o jedinom biću.(Roland Barthes, Svijetla komora, 90)Alice Springs postala je June Newton. Helmut jeuvijek bio Helmut. Životni suputnici. Fotografi. Partneri.Oboje su fotografirali autoportrete. Svaki Helmutovautoportret ujedno je i Junin portret. Svaki njen autoportretportretiranje je Helmuta. Fotografija im je omogućilasan o savršenu sjedinjenju.Union/Sjedinjene. San o potpunom sjedinjenju s voljenimbićem.En sa moytie, ma moytie je recolle – “S njezinom polovicomja svoju polovicu spajam”. Žudnja se rađa kada namnedostaje ono što imamo – i dajemo ono što nemamo: žudnjaje stvar dopune, a ne dodatka.(Roland Barthes, Fragmenti ljubavnog diskursa, 197)U mediju fotografije oboje su pokušali uhvatiti “jedno”svog odnosa. Analizom dvaju autoportreta, jednogHelmutova i jednog Juneina, pokušat ću pokazati kakodvije polovice “Jednog” različito vide jedinstvo koje sačinjavaju.San, ekscentričan (skandalozan), pokazuje suprotnu sliku.U dvojnom obliku koji zamišljam, želim da bude jedna točkabez drugdje, čeznem (to nije osobito moderno) za nekomusredištenom strukturom, kojoj ravnotežu daje postojanostIstog: ako cjelina nije u dva, zašto da se borim? Mogu sevratiti u trku za mnogostrukim.(Fragmenti ljubavnog diskursa, 198)OnI breathed enough to learn the trick,And now, removed from air,I simulate the breath so well,That one, to be quite sureThe lungs are stirless, must descendAmonf the cunning cells,And touch the pantomime himself.(Emily Dickinson)Represija: želim analizirati, znati, izraziti nekim drugimjezikom, različitim od svojega; želim sebi predočiti svojebunilo, želim “gledati u lice” onome što me dijeli, presijeca.(Fragmenti ljubavnog diskursa, 62)Na Helmutovu autoportretu iz 1997. godine prikazanesu čak četiri osobe: on sam, dva potpuno gola ženskamodela te Helmutova supruga June Newton. Fotografijase zove Autoportret s June i modelima. Fotografski autoportretipo definiciji sadrže zrcalo, ono ga omogućujekao takva. Međutim ta činjenica i dalje ostavlja fotografumogućnost izbora i manipulacije. Ono što definirasvaku fotografiju jest pluralizam prostora koji uključuje.(“Shvatiti, ne znači li to razdvojiti sliku, uništiti ja, oholiorgan neznanja?”, Fragmenti ljubavnog diskursa, 63)Helmut se odlučio za tri prostora koji su na fotografijivertikalno razmještena. Njihov je raspored i linearan(priziva čitanje), i prostoran (priziva slikarsku perspektivu).Linearno čitanje fotografije kreće od lijevog premadesnom. Prva točka čitanja jest golo tijelo modela kojeje najbliže “plohi” fotografije. Golo tijelo prikazano odramena do koljena zauzima prvu trećinu fotografije i nijeobrubljeno nikakvim daljnjim prostorom. Druga točkalineranog čitanja jest samo ogledalo. U njemu vidimo tajisti model od naprijed, no sada u manjem omjeru (dakleu potpunosti). U fotografiju je ušao prostor. U zrcalu jošvidimo noge drugog modela, i to od koljena do stopala.To je dio ženske anatomije koji nedostaje u prvoj točkičitanja. Zrcalo mora sadržavati i autorsku instancu –fotografa. On je prostorno još udaljeniji od modela, pastoga također prikazan u potpunosti. Njegovo je lice izakamere. Njegovo je tijelo pognuto. Lice modela pozivanaš pogled, izazovno zuri samouvjereno pozirajući.Helmut je u dugu baloneru. Ona je naga. Kontrapunkt jesavršeno potpun. Napokon, treća točka čitanja: June.Ona gleda u “nas”, gleda u plohu fotografije. Iznad njeje prozor kroz koji se jasno vidi ulica, njena ruka pridržavalice, noge su prekrižene. Dimenzijski ona je većaod Helmuta, a manja od oba prikaza modela. Od nagepozadine mladog modela s početka čitanja “romana”fotografije stigli smo do kraja – stare žene s velikim naočalamakoja žuri u našem smjeru, ali nas ne gleda.Estoy a oscuras: tu sam, jednostavno i spokojno sjedimu tamnoj nutrini ljubavi. (Fragmenti ljubavnog diskursa,155)Točka u koju se lijeva cijela fotografija Juneino je lice,njen je pogled zamućena točka značenja. Iznad njeneglave, tamo gdje prostorno zamišljamo njene misli, nalazise prozor; njoj pripada stvarnost izvan fotografije.Ono što je Helmut fotografirao uključivši toliko motivazapravo je lice starije žene, lice nezainteresirana izraza.Fotograf je onaj koji odlučuje što ćemo na fotografijigledati. Gola tijela nestaju pod jednim jedinim izrazomlica koje se ne trudi i stoga nadvladava.Budući da fotografija (to je njezin noem) ovjerava postojanjevoljenog bića, ja ga želim pronaći cijelo, to će reći ubiti, “takvo kakvo u sebi”, s onu stranu jednostavne sličnosti,građanske ili nasljedne. Tu plošnost snimke postaje bolnija;jer može odgovoriti mojoj ludoj želji samo nečim neizrecivim:očiglednim (to je zakon Fotografije), a ipak nesigurnim(nečim što ne mogu dokazati). To nešto jest izraz.(Svijetla komora, 135)Oni i Oni…to takvo mi je bolno, jer nas odvaja i jer se, još jedanput,opirem priznati podjelu naše slike, drugost drugoga.(Fragmenti ljubavnog diskursa, 193)Perspektivno čitanje fotografije poziva nas na detektiranjenjenih prostora i struktura u koje su pozicionirani.Tu nastupa ono što Barthes naziva studium i punctumfotografije.Prepoznati studium znači fatalno uvidjeti namjerefotografa, uskladiti se s njima, odobriti, ili uvijek shvatiti,raspraviti u sebi, jer je kultura (iz koje proizlazi studium)ugovor između stvaralaca i potrošača.(Svijetla komora, 35)Drugi element pridolazi slomiti (ili razlomiti) studium.Ovaj put ne tražim ga ja (kao što prožimam svojomnadmoćnom sviješću polje studiuma), on dolazi iz prizora,kao strelica, i probada me... Taj drugi element koji dolaziometati studium nazvat ću dakle punctum: jer je punctumtakođer: ubod, rupica, mrljica, zarezić – a i bacanje kocke.Punctum neke snimke je slučaj koji me u njoj tiče (ali me ituče, udara).(Svijetla komora, 34)Sva tri prostora koja smo detektirali linearnim čitanjemfotografije sada stupaju u simboličku igru. Svaki odnjih predstavlja jedno zasebno značenjsko polje, a relacijetih polja čine jedinstvo fotografije kao pluralna prikaza“jednote” motiva koji fotografija prikazuje. Koji je, dakle,motiv fotografije Autoportret sa June i modelima? Motivje “Mi i Oni”. Te dvije riječi jesu deiktici, stoga isključivokontekstualno odredive. Kontekst fotografije uvijek jepluralan, dakle neodrediv. Oni se mogu započeti ispitivati,ali ne postoji nijedna točka do koje možemo stići– prostorno čitanje. Možemo mijenjati perspektivu, nonijedna nam neće ponuditi povlašten “Pogled”.Zamislimo da je “Mi” jednako June i HelmutNewton, a “Oni” stoji za modele. No da li su to dvamodela na fotografiji ili svi modeli, ili bilo koji modeli...Zamislimo da je “Mi” jednako “mi koji gledamo fotografiju”,a “Oni” jednako “oni koji jesu na fotografiji”. Moželi onaj koji gleda fotografiju ikada biti “mi” ako je sve štoo bilo kojoj fotografiji znam proizvod jednog “ja”? Moguli “Oni” na fotografiji biti jedni “oni” kada fotografijagovori o tome kako postoje “i oni (Helmut i June), i oni(modeli)”?Označavajući te kao takvog, pomažem ti da izmaknešsmrti svrstavanja, otimam te Drugom, jeziku, želim tebesmrtnog. Takvo kakvo jest, voljeno biće više ne dobiva nikakvoznačenje, ni od mene, ni od sustava u koji je uhvaćeno;ono je još samo tekst bez konteksta; ne osjećam više ni potrebuni želju da ga odgonetam; ono je na neki način dopunavlastitog mjesta. Da je samo mjesto, mogao bih ga jednogdana zamijeniti, ali dopuna njegova mjesta, njegova takav,ne mogu ničim zamijeniti.(Fragmenti ljubavnog diskursa, 194)OnaIn a fieldI am the absenceof field.This isalways the case.Wherever I amI am what is missing.When I walkI part the airand alwaysthe air moves into fill the spaceswhere my body’s been.We all have reasonsfor moving.I moveto keep things whole.(Keeping Things Whole, Mark Strand)cmyk

esejXI/253, 19. ožujka 2,,9.15Na fotografiji koja pokušava ne biti pluralna postojiprocjep, dvojnost. Na njoj su dvije osobe. Jedan muškaraci jedna žena. No ova fotografija svojim punctumomnadilazi tu dvojnost. Jer oni su možda dvije fizičkerealnosti, ali jedna spoznajna. Na fotografiji ne postoje“oni i oni”. Jedini “oni” za nas su June i Helmut, a zanjih jedini “Oni” jesu svi koji nisu njih dvoje. Juninafotografija jest san o jedinstvu. Njeno lice je Helmutovolice, mi vidimo oba lica koja ih sačinjavaju. KrozHelmuta vidimo fizičko lice, kroz June vidimo njihovo“jesam”, crno oko fotoaparata. Junino tijelo, Helmutovolice, crno oko aparata, spušten Helmutov pogled – sveje to jedno sastavljeno od dvaju tijela i dviju osoba.Helmut je rekao: “Oni”, June je prošaptala: “Mi”. Onaje pokazalo njihovo jedno, on njihovo dvoje. Oboje susnimili podvajanje svog jednog. Subjekt je jedno ondakada postaje dvoje.A... ElleL’hiver, nous irons dans un petit wagon roseAvec des coussins bleus.Nous serons bien. Un nid de baisers fous reposeDans chaque coin moelleux.Tu fermeras l’œil, pour ne point voir, par la glace,Grimacer les ombres des soirs,Ces monstruosités hargneuses, populaceDe démons noirs et de loups noirs.Puis tu te sentiras la joue égratignée…Un petit baiser, comme une folle araignée,Te courra par le cou…Et tu me diras : “Cherche!”, en inclinant la tête,- Et nous prendrons du temps à trouver cette bête- Qui voyage beaucoup...(Rêve pour L’Hiver), Arthur Rimbaud(napor tišine)U biti – ili na kraju krajeva – da se neka snimka dobrosagleda bolje je dignuti glavu ili zažmiriti. “Uvijekprethodan slici jest vid”, govorio je Januch Kafki. A Kafkase smiješio i odgovarao: “Stvari fotografiramo da ih istjeramoiz svog duha. Moje su pripovijesti način žmirenja.”Fotografija mora biti tiha (ima gromoglasnih snimki,ja ih ne volim): to nije pitanje “diskrecije”, nego glazbe.Apsolutna subjektivnost doseže se tek u stanovitom stanju,uz stanovit napor tišine. Zažmiriti znači pustiti da slikagovori u tišini. Snimka me dira ako je izvučem iz njezinogobičnog brbljanja: “Tehnika”, “Stvarnost”, “Reportaža”,“Umjetnost” itd.: ne govoriti ništa, zažmiriti, pustiti da sepojedinost sama uzdigne do afektivne svijesti.(Svijetla komora, 70)LiteraturaBarthes, Roland, Fragmenti ljubavnog diskursa, (prijevodBosiljka Brlečić), Naklada Pelago, Zagreb, 2007.Barthes, Roland, A Lover’s Discourse Fragments, (prijevodRichard Howard), Vintage, London, 2002.Barthes, Roland, Svijetla komora, bilješka o fotografiji, (prijevodŽeljka Čorak), Antibarbarus, Zagreb, 2003.Creeley, Robert, Windows, New Directions Books, New York,1990.Dickinson, Emily, Selected Poems, Dover Publications, Inc.,New York, 1990.Rimbaud, Arthur, Poesies, Editions Mille et une nuits, Paris,2004.Ono što želim je jedan mali kozmos (sa svojim vremenom,svojom logikom, u kojem ćemo živjeti samo “nasdvoje” (naziv jednog sentimentalnog magazina). Sve štodolazi izvana je prijetnja: bilo u obliku dosade (ako samprisiljen živjeti u svijetu u kojem je drugi odsutan), bilo uobliku rane (ako mi taj svijet govori o drugom na indiskretannačin). (Fragmenti ljubavnog diskursa, 128)Junein autoportret snimljen je 1998. godine. Nanjemu vidimo samo June i Helmuta i apstraktan siviprostor. Nema drugog bića, druge fizičke realnosti.Samo dvoje ljubavnika i bezimen prostor. (“…ne živimni u jednom drugom prostoru osim ljubavnog duela:nema nijednog atoma izvana, dakle, nijednog atomapripadnosti čoporu…”) (Fragmenti ljubavnog diskursa,112) Za razliku od Helmutove, Juneina fotografija sadržisamo jedan prostor. Ona jest zrcalan prikaz. Nemaudvajanja, svaki procjep pokušava se dokinuti. Onadrži aparat koji joj prekriva lice. Njeno tijelo prekrivaHelmutovo tijelo. Njegovo lice izranja iznad njena, toje jedina stvar na fotografiji koju možemo pročitati:Helmutovo lice i Juneine staračke ruke koje drže aparat.Ostatak fotografije jesu apstraktne sive, crne i bijeleplohe. Helmutovo lice vidimo iz profila, njegov pogledspušten je negdje u stranu. Junin pogled jest pogledfotoaparata, to je crno oko koje nas gleda i koje gledamo.Crno oko koje je proizvelo fotografiju. Ono je bilona početku te mu se stoga vraćamo na kraju. Ono proizvodiimanentnu cjelovitost prikazanog motiva. Onošto vidimo na fotografiji jest “Dvoje”, dvoje ljudi, dvojefotografa, dvoje ljubavnika. A opet, motiv te fotografijenije dvoje, nego “Jedno”.Želio bih Povijest Pogleda. Jer je fotografija pojavamene kao drugoga: neprirodno podvajanje svijesti o identitetu.(Svijetla komora, 18)Fotografiravši se s Helmutom, June nije podvojilasvoj identitet, ona ga je spojila. Noem njene fotografijejest uskrsnuće. Ujedinjenje koje poništava svaki identitet.JednoJe est un autre.(Rimbaud)Posljednjih sto godina za ludilo se (književno) smatrada se sastoji u sljedećem, Ja je netko drugi: ludilo je doživljajdepersonalizacije. Za mene, zaljubljeni subjekt, upravoje suprotno: ludim me čini to što postajem subjekt, što sebene mogu spriječiti da budem subjekt. Ja nisam netko drugi:to konstatiram s užasom.(Fragmenti ljubavnog diskursa, 111)PHOTONIC MOMENTS IVEAST AND SOUTHEAST EUROPEAN SALON OF CONTEMPORARY PHOTOGRAPHYMAGACIN U KRALJEVIĆA MARKA, BELGRADEMarch 17 - March 31 2009OPENING: Tuesday, March 17 at 8 p.m. in Magacin - Belgrade!Artists: Maša Bajc, Mania Benissi, Vanja Bučan, Ektor Dimissianos, diSTRUKTURA, Marko Ercegović,Angelos Gavrias, Nilbar Güres, Peter Herendi, Gabor Kerekes, Ivan Petrović, Valentino Bilić Prcić,Katarina Radović, Aniko Robitz, Erinç Seymen, Špela Volčič, Ivan Zupanc.Selectors: Gulsen Bal (Turkey), Saša Janjić (Serbia), Hercules Papaioannou (Greece), Balint Szombathy(Hungary), Sandra Vitaljić (Croatia), Miha Colner & Dejan Sluga (Slovenia).Ektor Dimissianos, from the series Black Dust, 2004 / 2007PHOTONIC MOMENTS, a Salon of Contemporary Photography, is an annual exhibition of young and emergingartists from Middle and Southeastern European region, taking place for the fourth time in Ljubljana. Thisyear we gathered artists from 6 countries (Croatia, Greece, Hungary, Slovenia, Serbia and Turkey) based onthe selection of local experts and curators. This time, Photonic Moments had again the status as the officialexhibition of the Month of Photography Festival in Ljubljana.As a representative exhibition of this festival, Photonic Moments will be hosted throughout Europe in thisyear, starting with exhibition in Belgrade. We hope that with projects like Photonic Moments and Monthof Photography Festival we can achieve greater public awareness and investments of more funds intocontemporary creative photography, both in the public as well as in the private sector. With the expansion ofthis event into the international dimension, we wish to increase the possibility of the promotion of artists fromthese regions in the international photography scene.In 2005, Ljubljana’s Photon Gallery for the first time organized an exhibition to establish a new model ofpresenting contemporary photography. Regular international exhibitions on an annual basis were to bringcontemporary photography closer to the interested public in Slovenia. In this effort, priority was given toworks drawn from the broader Central and Southeast European region, a forum in which artists of similarprovenance can be compared. Another significant objective was the ongoing placement and presentation ofsuch exhibitions in venues across the continent.Magacin gallery is opened every day from 10 a.m. to 7 p.m.--------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------Photon GalleryPoljanska 11000 LjubljanaSloveniainfo@photon.siT: +386 59 977907T/F.: +386 12302071M.: +386 31 354843www.photon.siwww.mesecfotografije.siProArtOrgJurija Gagarina 193/131Beogradwww.proartorg.comcmyk

16 XI/253, 19. ožujka 2,,9.vizualna kulturaUmjetnost u vrtu GalerijeAntun MaračićVrtne grablje autor je ostavio upraznu hodniku Galerije, anonimno,izvan popisa izloženih radova, dokse u izložbenom odvojku Galerije(“slijepo crijevo”) reproduciradokumentarna drama (fičer) EvelineTurković o umjetniku, pod naslovomPaskovi vrtoviIzložba Paska Burđeleza U Galeriji,Umjetnička galerija, Dubrovnik, od 18.veljače do 22. ožujka 2009.asko Burđelez rođen je 1969.godine u Dubrovniku, gdjezavršava Srednjupoljoprivrednu školu. Po zanimanjuje vrtlar i multimedijalni umjetnikautodidaktkoji se formirao uokružju dubrovačke Art radioniceLazareti. Godine 2005. bio je jedanod hrvatskih predstavnika na 51.venecijanskom bijenalu. Živi i radi uDubrovniku.ve izražajne pojavnosti vrtlaraumjetnikaPaska Burđeleza (ready-madeobjekt, instalacija, performans,videozapis) krajnje su jednostavnei jednosložne. Riječ je o skromnupredmetu, malo materijala (koliko jepotrebno da se naznači tema), o jednojili dvije geste unutar jednog kadra čija jescena neatraktivna, neuglađena, s krajnjesvrhovitim minimumom podataka; videosnimkeučinjene su amaterskom kamerom,katkad iz ruke, drhtavo, u jednomkadru, bez montaže.Burđelezov rad višestruko (iako nipoštomanifestno i s prioritetno vizualniminteresima) evocira arte povera poetiku,tipičan repertoar primarnih tvari (zemlja,voda, brašno...), sirovost artefakta,neuglednost prezentacije... Ipak kao daprvenstveno (spontano i prešutno) adoptirasam naslovni atribut te umjetnosti– siromašna; bez želje za afirmacijomšarma i snage učinka emanacije rudimentarnematerije... što su bila nagnućaimanentna navedenom pokretu s krajašezdesetih godina. Burđelez zapravone afirmira tvar, nego tek njezinu ideju,gestu koja sugerira odricanje od količinei veličine; u srži je autorova rada, čini se,upravo franciskanska ideja poniznosti isiromaštva kao polazna moralna premisa.U svojim radovima u prvom licu, u akcijamai performansima, pojava autora nasceni redovno je u stavu pognutosti, klečanja,raspetosti; stanju nijemosti i nagosti.Lice mu je mahom skriveno, zagnjurenou zemlju ili okrenuto prema zidu.Kada je vidljivo, onda je to svrhotno ikratkotrajno, s uključenom mogućnostieliminacije svjetla nakon što je minimalističkaakcija (primjerice: uzimanjažlice brašna i gutljaja vode) obavljena.Svakim svojim pokretom umjetnikkao da izriče želju za zauzimanjem štomanje pozornosti, vremena, mjesta; kaoda se ispričava što je uopće prisutan.Štoviše, u jednom radu na svoje golotijelo, koje leđima okrenuto publicimiruje u kutu prostora, udarit će pečats riječju “rashod”, koji se upotrebljavapri otpisivanju hotelskog inventara. Uporivu da pribjegne umjetnosti kao jedinommogućem načinu prenošenja svojeteme/problema Burđelez osjeća nelagoduzbog istodobna suprotna poriva zane-izrazom, za ostankom u “golom životu”.Opirući se tako konvencionalnoj,artističkoj stilizaciji, njegovi radovi istodobnosu korektivni prema društvenomkoliko i prema umjetničkom kontekstu.I u jednoj i u drugoj domeni Burđelezželi izbjeći višak institucionaliziranosti,prazne reprezentativnosti, ugroženusadržajnost. Pozicija je to usamljenikana granici dvaju oblika bivanja: onomegzistencije i onom kreacije. “To rezultiranezgrapnim, čudnim radovima teškouklopivim u isprobane umjetničke koncepcijejer su većim dijelom još u životu”,reći će sam autor.Izložbeni obredU slučaju ove izložbe ta tanka, lomna,granica između života (koji uključujeprofano kruhoborstvo) i umjetnostidoživljava svoju uzbudljivu simboličkuinkarnaciju: tek crta ulice dijeli mjestosvakodnevna radnog boravka PaskaBurđeleza i mjesta njegove izložbe.Naime, Pasko radi neposredno prekoputa Umjetničke galerije, kao vrtlarHotela Excelsior. Stoga i naslov izložbe(U Galeriji), istaknut na transparentuiznad galerijskih vrata, neodvojiv odimena autora, ima karakter obavijestisvima onima koji ga traže na suprotnojstrani ceste, upućuje ih da je PaskoBurđelez upravo – u Galeriji! Zapravo,objedinio je on sada svoje dvije vokacijei svoje dvije lokacije! Dosljedno svimnavedenim činjenicama i podudarnostimani sama ova izložba ne spada u onerutinske priredbe u kojima galerijskiprostor služi kao kontejner čiji se kapacitet,u svrhu što raskošnije prezentacije,Zarađujući za život kaovrtlar u hotelu, umjetnikPasko izložbom je izašaou galerijski vrt, na danotvorenja pokrivensnijegomubacivanjem što većeg broja artefakatatreba maksimalno iskoristiti. Naprotiv,ovdje je golem prostor, gotovo drsko,naznakama minimalnih uradaka, tekmjestimično punktiran. Rekli bismou šali: Pasko ne pati od horrora vacui.No u stvarnosti čini se da, ma kolikoautorova težnja bila tek spritualiziratiprostor oslobađajući ga materijalnihviškova, on i gestom ovakva postava (kaoi u pojedinim radovima) vrši korektivnizahvat, latentno kritizirajući instituciju(muzeja, galerije, umjetnosti uopće);nastojeći stvari de-alijenizirati, vratiti ihizvoru. Tako poniznost o kojoj je biloriječi pokazuje sada svoje naličje, snagustava. A govoreći o povratku izvoru, ovdjenalazimo još jednu simboličnu gestu.Naime, vrtlar Pasko nije odolio a dasvojom izložbom ne izađe i izvan zatvorenogprostora Galerije, u njezin vrt! Ito s radom u kojem ponovno pokušavastvari prizemljiti, a zapravo privesti ihnjihovu počelu. Simbole dvaju religija,kršćanstva i islama, Burđelez u oblikuzvuka mujezinova pjevanja i crkvenihzvona smješta u svoj matični ambijentvrta, vršeći istodobno i ekumensku, ujoš jednom obliku objedinjujuću, gestu.Zvučnici postavljeni u vrtu Galerije, pridnu oluka kuće (ezan) i u vrtnom grmlju(zvona).P.S.Na dan otvorenja izložbe Dubrovniki okolicu pogodila je rijetka vremenskanepogoda, snijeg koji je od jutra sve jačepadao. Snijeg i jak vjetar blokirali supromet i život u Gradu i okolici. Samonajhrabriji i najvjerniji odlučili su se namuku probijanja kroz snijeg i mećavu,uglavnom pješice jer su gradska prometalastala ili su se kretala uz najvećepoteškoće. Oni međutim koji su se naotvorenju pojavili, osim što su svojommalobrojnošću ponovili i potvrdiliminimalizam izložbe, njezinu sveopćuredukciju količine i prisutnosti, imali sujedinstvenu priliku, posve izuzetnu sreću,boravka u snježnu galerijskom vrtu kaodijelu prostora izložbe. U njemu su se,iz zvučnika s dna oluka kuće i njegovagrmlja, kroz gustu vijavicu, usred pripadajućebijeline probijali zvukovi zvonapomiješani s glasom mujezina.Zadovoljstvo malobrojnih sudionikazbog složene senzacije posljedica meteorološkogekscesa i premještenih zvukovareligioznog predznaka i podrijetla posebnoje obuzelo samog autora, koji jeumjesto osjećanja hendikepa zbog “propala”otvorenja tako “dovršen” ambijentsvoga rada doživio kao poseban dar –štoviše, kao znak potvrde smislenosti isvrhovitosti svoje specifične umjetničkegeste.cmyk

vizualna kulturaXI/253, 19. ožujka 2,,9.17Ne preporučuje se mlađimaod 18 godinaBoris GreinerSantiago Sierra, Crta duga 160 cmistetovirana na leđima četiri ženei 10 ljudi plaćeno da masturbira,videodokumentacije performansaU povodu međunarodne izložbe Gledatidruge, Umjetnički paviljon, Zagreb, od 12.veljače do 15. ožujka 2009.istajući vrlo impresivan pregledradova Santiaga Sierre (www.santiago-sierra.com – podataknavodim uvjeren da je predstavljene filmovemoguće točnije razumijeti sagledavanjemnjegova opusa u cjelini), gotovoda se postavlja znak jednakosti izmeđuosviještena suvremenog umjetnika i maskiranarevolucionara koji se služi umjetničkimincidentom, a ne oružanimustankom poput legendarnogSubcomadera Marcosa. Iako sam za sebekaže da je “proizvođač luskuzne robe,prodavač ogledalaca i dima bez sposobnostida djeluje u društvenoj praksi”, upetnaestak godina njegova javnog djelovanjagotovo da se ne može naći nijednaakcija ili rad koji nije potaknut nekomklasnom, rasističkom ili sličnom nepravdom.Unatoč činjenici da se na udaru njegovekritike često nalaze kulturološkestrukture i umjetničke institucije (ilimožda baš zato), iznimno je tražen: uposljednje dvije godine svojim je projektimadjelovao u petnaestak zemalja širomsvijeta. U pravilu detektira problematičneteme lokaliteta u kojem nastupa, provodiih kroz svoj specifični kreativni prostor ipoput izazova vraća natrag toj istoj sredini.Takav postupak nije neuobičajen nasuvremenoj art-sceni; međutim naročitizraz koji karakteriziraju besmislene radnje,dosljednost a ponajviše radikalizamizdvajaju ga u unikatnu figuru.U principu koristi se sljedećim protokolom:putem odgovarajućih socijalnihustanova – raznih institucija za zapošljavanje,imigracijskih ureda (ali nerijetkoi na ulici), po tržišnoj cijeni angažiraodređen broj ljudi kojima se koristikao provoditeljima apsurdnih akcija.“Dogovaram se kao i svi drugi, pokušavampotrošiti što je moguće manje. Kadbih plaćao velike svote novca, to bi značiloda ne progovaram o njima, nego osebi samome.”* Osim što te akcije samepo sebi nemaju smisla, posao koji zadajeiznajmljenoj radnoj snazi uglavnom jefizički naporan ili intimno ponižavajući,ovisno o socijalnoj dimenziji koju umjetnikželi podcrtati. Primjerice, na nekolikosati zatvara ljude po kojekakvim improviziranimrupama ili kartonskim kutijama;koristi se njima kao živim karijatidama– pravokutni objekti od aluminija i asfaltana jednoj su strani naslonjeni na potporanju zidu, a na drugoj se izmjenjujuljudski nosači; natiskuje ih u potpalubljebarke koja pluta nadomak luci.Unajmljivanje radnikova tijela i vremenaDva rada Santiaga Sierre, oba nastalaprije desetak godina, predstavljena uokviru izložbe Gledati druge autoriceRadmile Ive Janković u Umjetničkompaviljonu drastičniji su ali i karakterističniprimjeri njegove prakse. 10 ljudiplaćeno da masturbira i Crta duga 160cm istetovirana na leđima četiri ženepodnaslovljena su kao videodokumentacijaperformansa. Međutim, u obaslučaja performansa zapravo i nema.Videodokumentacija je samo dokaz da jeakcija uistinu provedena. U prvom se filmupred kamerom svakih desetak minutaizmjenjuju muškarci koji masturbirajuna stolici, raskopčanih hlača, a u drugompratimo proces izrade tetovaže na leđimačetiriju djevojaka. Nema publike, nemaizvođača, posjetiteljima izložbe videozapiso tome se ne da gledati jer poslijeprvih minutu-dvije to postaje posveneinteresantno. Sierri je, međutim, očitonebitno kako će posjetitelji izložbe vrednovatiumjetnički dojam, u prvom planuUmjetnost na vrloosjetljivoj liniji kojarazdvaja djelatansocijalni angažman odonoga što se nastojipredstaviti takvimmu je šok koji viđeno izaziva i pitanjekoje kod gledatelja logično slijedi: Što jeovo? Zašto ovo gledam?Ukoliko smo dovoljno isprovocirani,pronaći ćemo formalno objašnjenje: ženesu prostitutke/narkomanke i njihovaje plaća za nastup jedna doza heroina.Muškarci su pokupljeni s ulice i zadeset dolara pristaju masturbirati predkamerom. “To uistinu i jest akt nasilja,ali molim vas da imate na umu kako činmasturbacije, tetoviranja ili izolacije uprostoriju jesu nasilje na koje objektiviziranaosoba pristaje: aspekt koji užasavajest taj da su sve te stvari plaćene. U tomeje brutalnost. Unajmljivanje je sustavkoji omogućuje kupnju radnikova tijela ivremena. Tražio sam učinkovit način dato pokažem, i vjerujem da sam u tomeuspio.”** Kao i u većini Sierrinih akcijazanemaren je mjerljiv atribut umjetničkograda u konvencionalnom smislu,forma je potpuno podređena sadržaju,dominira provokacija “dobrog ukusa”gledatelja/svjedoka – mutna slika, nepomičaninformativni kadar, dinamikenema, neprestana repeticija, trajanje predugačko.No upravo je ta dokumentarna,neugledna slika loše kvalitete u skladu spredstavljenim zbivanjem. Mučan doživljajna neobičan je način pomiješan sdojmom o svojevrsnoj “maštovitosti” kojaleži u korijenu te ideje – raskrinkati socijalnikontekst koji dovodi do činjeniceda netko pristaje na nasilje nad svojimtijelom za jedan šut heroina. Nasilje kojeje u konačnici materijalizirano apsurdom:crtom na leđima koja ostaje zauvijek. Itaj apsurd, koji sam po sebi ništa ne znači,ta utjelovljena neobjašnjivost zapravoje njegov kreativni prostor, materijalizacijabesmislice jest sredstvo izraza u službiraskrinkavanja negativna i za mnoge nepodnošljivakonteksta života. Apsurdnatema postaje naslov rada, vidljivost kojase događa na sceni doima se poput sondeizbačene u neki prostor, ili poput stranogtijela ubačena u postojeći kontekst, uljezakoji detektira ili reflektira cjelokupnuprizemnost, to jest proizvodnju brutalnihokolnosti života. Distanca između besmislate ideje i mogućnosti da ona kaotakva precizno govori o onome što Sierraželi istaći mjerljiva je pak kategorija, kojaga svrstava u red ne samo odgovornihnego i vrlo kvalitetnih autora i pozicionirau svijet umjetnosti, a ne uličnihbarikada.Djelovanje koje uočenu devijaciju nekritizira, nego potpuno nepromijenjenuizmješta iz njena perifernog, getoiziranogdomicila i ponavlja na javnoj pozornici,na središnjem pijedestalu, kojega osvajasličnim poduhvatima, može biti doživljenokao skandal i proglašeno nemoralnim.Poigravanje s objavom konkretne sudbine,to jest nečijeg poraza, instrumentalizacija,odnosno kapitalizacija tog istogkao autorskog proizvoda, svakako je vrlosklizak teren. Sierra, međutim, preuzimaodgovornost za takav prigovor, u sebi gamomentalno odbacujući, jer je procijenioda će efikasnije podići primateljevu svijestizravnim uključivanjem u svjedočanstvonečije nevolje. “Postoji određeni diojavnosti koji možda promatra moje djelokao društvenu kritiku, ali mnogi drugi jeshvaćaju kao moje vlastito luđačko zadovoljstvo.Ako im to što me tako videpomaže da shvate određene situacije, tomi ne smeta. Ono što ja radim je insceniranjeincidenata, i time se zadovoljavam.”***Kao što je demistifikacija ugrađenau njegovo ne-opravdavanje vlastitihpostupaka, ona se nalazi i u temelju tihpostupaka. Jer ono što naziva “incidentima”,to zapravo i nisu, jer se u njimauvijek ogleda društvena praksa; stoga bihrekao da Sierra svojim akcijama, kojepoput apstraktnih injekcija ubada u tkivograđanskog društva, zapravo postavljaogledalo. A druga je stvar što raskrinkanidruštveni kontekst takvo ogledalo moždadoživljava agresivnim i tretira kao incident.Upravo shvaćanje konteksta i prihvaćanjesvoje pozicije u njemu (“proizvođačluksuzne robe”) postavlja ga nasuprotveliku broju onih koji idealizirajuvlastiti umjetnički doprinos pridajućiznačajnu ulogu onome što je zapravo tekcrtica u njihovoj biografiji. Sierra se nezaluđuje pomišlju kako je moguće pomoćikonkretnim pojedincima koje angažira,ne nastoji izgraditi vlastiti opus mistifikacijomsvog filantropizma. Odricanjemod te mistifikacije i, naravno, efikasnimdijagnosticiranjem bolesna stanja apsurdnim,ali vrlo ubojitim umjetničkimpostupkom, između ostalog uspijevamaterijalizirati i vrlo osjetljivu liniju kojarazdvaja djelatan socijalni angažman odonoga što se nastoji predstaviti takvim.Emitirano u Triptihu III. programaHrvatskoga radijaBilješke:*, **, *** ulomci intervjua O ekonomiji, objavljenau časopisu Život umjetnosti 67/68,2002.cmyk

18 XI/253, 19. ožujka 2,,9.vizualna kulturaSlika govoriviše od tisuću riječi?Silva Kalčić, selektorica ikustosica 43. zagrebačkogsalonaIzložbom pratimo momentalnetransformativne dinamikesuvremenog društva, jer dizajn jeponajprije proces. Izložba se referira ina vrijeme, trenutak “sada”, ali i namjesto, kontekst43. zagrebački salon – primijenjeneumjetnosti i dizajn, izložba uparkiranau Javnu garažu Kvatrić, Zagreb, od 19.ožujka do 6. travnja 2009.lika koja je polazište za izložbu43. zagrebačkog salona – primijenjeneumjetnosti i dizajna, jestThe Bag, fotografija nizozemskog fotografaHendrika Kerstensa iz 2008. godine.Postoji sloj pojmova koji je zajedničkiumjetnosti i društvu, a to je povijesnostjezika kojim umjetnost govori ikojim se služi. Kerstens uvijek fotografiraisti model, svoju kćer Paulu, ozbiljnugospođicu, koja ovdje, na način tradicionalnognizozemskog slikarstva portretnogžanra, nosi kao oglavlje bijelu najlonskuvrećicu, bartovski puncum, koji setiče promatrača; u domaćem kontekstubijela najlonska vrećica za MladenaStilinovića (izložba Cinizam siromašnih,MSU Zagreb, 2001/2002) jest vizualnaparabola za siromaštvo: kada ljudi s vrećicamaokreću leđa (odlazeći sa zagrebačkogbuvljaka nakon što su kupili kakvujeftinu robu koju sada nose u jeftinojplastičnoj vrećici), oni okreću leđa cinizmuvlasti iskazujući rezignaciju i nemoć,ali i otpor manipulaciji, potrebu da sesačuva privatnost ili ravnodušnošćuiskaže prezir.Fotografija The Bag jest slika kojagovori više od tisuću riječi, referira se naprošlost i vezuje uz aktivističku i ekološkupraksu u sadašnjici umjetnosti ioblikovanja. Nažalost, fotografija nije naSalonu, kao ni priželjkivana ambijentalizacijaradova: kad sam ugledala slikuiz on-line časopisa UNZINE, željelasam da nije riječ o vizualizaciji, nego oartefaktu.Anti-dizajn kao šarenišminkerski predmetiPrimijenjena umjetnost i dizajnimaju zajedničko svojstvo korisnosti,utilitarnosti, za razliku od umjetnosti,čiji smisao nije praktičan. Izložbompratimo momentalne transformativnedinamike suvremenog društva, jerdizajn je ponajprije proces. Izložba sereferira i na vrijeme, trenutak “sada”, alii na mjesto, kontekst – Genius Saeculi/Genius Loci (primjer je danski dizajnerpribora za jelo koji je oblikovao kratkevilice za Barillu – jer njegova je nacionalnakuhinja temeljena na mesu, štopotvrđuje lokalni krajolik pašnjaka – ukontradikciji s načinom jedenja špagetamotanjem). Ako je korisnost po definicijiodgovaranje na potrebe, koje su touistinu prave potrebe? Što to nepogrešivosvrstava artefakt u vrijeme i prostor,koji su novi oblici nematerijalnog oblikovanja;te kako oblikovanjem ne samosudjelovati u duhu vremena “sada” negoga učiniti aktualnim (suvremenim) i uvrijeme koje neposredno nadolazi (kaotrend i kao stil)?Izložba Salona u organizacijiULUPUH-a jest posljednja u nizu sukcesija“velikih” revija dizajna na hrvatskomprostoru, ZGRAF-a, te “bijenalne”izložbe 07 08 Hrvatskog dizajnerskogdruštva; kako razlučiti ovu izložbu odprethodnih, koncentriranih na “dobardizajn” te pokrivajući isto produkcijskorazdoblje? Dajući joj za temu Trajne alternativeu oblikovanju u smislu načinaorganiziranja i artikuliranja nove razinedinamizma i kompleksnosti suvremenogadruštva, ne ograničavajući izložbu najednoobrazne radove (mišljenja sam da“usko” definiranom temom kustos pozivaili navodi autore da naprave njegovrad).Rad na izložbi jest pjesma ZiđanSinesteta – aproprirajući tradicionalanmelos Dalmatinske zagore. TakođerZagrebački tramvaj, jer riječ je o izvanrednomslučaju produkt-dizajna togamjerila u Hrvatskoj: u nas dominira 2D(grafički) dizajn dok je premalo (dobra)dizajna implementirano u svakodnevnicu,koja ostaje “nedizajniranom” (kao štoje “dobra” arhitektura eksces u urbanomkrajoliku; problem je gradnje na razinikuće i zgrade, kao party arhitektura s velikimbudžetima za kapitalne projekte ibrzom, često nepromišljenom gradnjomkoja je “opustošila svijet”; i na razinigustoće i programa). Temom izložbeSalona priželjkuje se nova (nepredvidiva)antireakcija na sadašnje stanje, iakose osobno opirem postulatu “više nijemanje” Roberta Venturija, u temelju formalnihi svjetonazornih obrazaca postmoderne.Anti-dizajn je bio humornai ludička reakcija na mainstream, tada“Komunikativna” lokacija izložbe, Javna garažaKvaternikov trg, izabrana je u dogovoru sOrganizacijskim odborom Salona zbog zauzetostimalobrojnih adekvatnih izložbenih prostora u gradu uisto vrijeme. No takav je izbor i svojevrsni stejtmentcmyk

vizualna kulturaXI/253, 19. ožujka 2,,9.19postbauhausovski dizajn “crne kutije”(black box): grupa Memphis u duhu anti-dizajnaradi šminkerske projekte kaošto je polica za knjige nalik na indijanskitotem; Karl Lagefeld oprema svoj stanu Monte Carlu Memphisovim proizvodima.Ivan Rupnik tematizira stvarnostgradnje u Zagrebu okruglim stolomna temu Aktivizam ili/i Projektiranje:naime posljednjih godina može se primijetitinagao rast broja aktivističkihskupina koje se u nekom smislu bavegradogradnjom, u pokušajima sprečavanjanekih projekata i privatnih i javnihinvesticija. Na drugoj strani postoji nizmladih arhitekata koji se bave ugrađivanjemdodatnih vrijednosti javnih sadržajaunutar sklopa privatnih stambenihprojekata, što su dva pristupa stvaranjujavnog prostora u Zagrebu i Hrvatskoj.MAD arhitekti na Salonu izlažuSuperStar_A Mobile China Town, projektpredstavljen na izložbi Uneternal Cityna 11. bijenalu arhitekture u Veneciji,kustosa Aarona Betskyja. Na izložbu jepozvano 12 mladih arhitekata iz cijelogasvijeta kako bi predložili intervencijeu anonimno predgrađe Rima, koje ćeiskoristiti i predstavljati nove prostore iurbano tkivo Rima u budućnosti. Poputtrgovačkih centara, benzinskih stanica iMcDonaldsovih restorana, stari ChinaTown čini sve naše gradove dosadnima ijednakima. Tu nema ničeg drugog osimulica s restoranima i lažnih tradicionalnihzgrada koje nude sliku kiča iz suvremeneKine, a u njima nema stvarnogživota. Superstar je potpuno integrirana,koherentna i prije svega moderna verzijaChinatowna 20. stoljeća za 15 tisućaljudi. To je mjesto u kojemu se možeuživati u kineskoj hrani, kvalitetnimproizvodima i kulturnim događajima;to je mjesto za stvaranje i proizvodnju,gdje se građani mogu uključiti u radionicekako bi učili, dizajnirali i ostvarivalisvoje ideje.Neboder za svinjeSuperStar je benevolentan virus kojioslobađa nepoznatu energiju izmeđuneprincipijelnih promjena i principijelnepostojanosti. On je samoodrživ: uzgajavlastitu hranu, ne trebaju mu resursigrada-domaćina i reciklira sav svoj otpad;to je mjesto za život s autentičnomkineskom prirodom, centrima zdravogživota, sportskim terenima i jezerima spitkom vodom; to je putujuća olimpijskazabava, koja može posjetiti grad-domaćinsvake četiri godine. Postoji čak idigitalno groblje kako bi se odala počastmrtvima.Nizozemski arhitekti napravili suzastrašujući projekt Grad svinja. Naime,godine 1999. u Nizozemskoj je živjelo15,2 milijuna svinja i 15,5 milijuna ljudi.Slijedeći regulative Europske Unije oorganskom uzgoju i uzimajući u obzirnedostatke postojećeg sustava, MVDRVje projektirao osnovnu organsku farmusvinja. “Ta je farma rješenje za problemsmještaja, jer svinje imaju više prostora,okupljene su u skupinama prirodneveličine i imaju bolje životne uvjete.”Zamislite čitav izvor svinja koncentriranna jednom lokalitetu s 44 tornja ukojima je smješteno preko 4 milijunasvinja: pravi svinjski grad. Platforma9,81 (Dinko Peračić) svojim interdisciplinarnimprojektom Turističke transformacijebavi se kulturnim, društvenim,prostornim, ekonomskim promjenama ulokalnom kontekstu potaknutima turizmom.Razvijeni pristup testiran je naLofotskom otočju na sjeveru Norveške,u polarnom krugu. Promjenom prosječnetemperature mora i pomicanjem jatariba prema Sjevernom polu polako semijenja primarna ekonomija. Turizam inekretnine postaju dominantno pitanjeekonomije, urbanizma i stanja okoliša,zamjenjuju ribarstvo. Fokus svih temana projektu Turističke transformacije jeststvaranje struktura/sistema/objekata/narativa koji na valu turizma podižukvalitetu lokalnog života. Na Lofotimasmo prepoznali vrijeme i meteorologijukao element koji najbolje može povezatilokalni život i nadolazeći turizam.Prijedlog se sastoji u stvaranju mreženaprava i ambijenata kojima se pojačavajudoživljaji meteoroloških pojava.Sustavna meteorološka mreža postajeoznaka naselja i veza lokalnog stanovništvas aktualnim vremenom. Ujednoi atraktivno prikazuje meteorološkepojave turistima. Objektna dimenzijasustava jest naprava koja funkcionirakao barometar koji svijetli crveno kadase vrijeme kvari, ili plavo kada se poboljšava.Energiju mu daje snaga vjetra. Umanjem mjerilu objekt postaje kućanskiuređaj, a u većem vremenski svjetionik.Bez obzira na mjerilo, je li vremenskisvjetionik, priručna naprava ili suvenir,ovaj sustav veže vrijeme, informacije ovremenu, prostor i ljude koji u njemužive ili ga posjećuju.“Komunikativna” lokacija izložbe,Javna garaža Kvaternikov trg, izabranaje u dogovoru s Organizacijskim odboromSalona zbog zauzetosti malobrojnihadekvatnih izložbenih prostora ugradu u isto vrijeme. No takav je izbor isvojevrsni stejtment: garaže i parkiralištasu najvažnija arhitektonska i urbanističkatema u Zagrebu i Hrvatskoj posljednjihgodina (najveća se planira graditi uSplitu, a trenutačno je to gotovo dovršenadubrovačka garaža na Pilama, premaprojektu Krunoslava Ivanišina). IzložbaSalona (nimalo salonska) spuštena jena najnižu, -3 etažu, koja postaje izložbeniprostor velesajamskih dimenzija(tri i pol tisuće kvadratnih metara).Osim što je riječ o veliku i relativnoneutralnu prostoru za izložbu u centrugrada, garaža je i simboličko mjesto posebi: neke, poput garaže ispod obližnjetržnice neadekvatno su izvedene (unju je ulazak vozilom zabranjen), nekedruge su poluprazne, treće su markantnilandmarks ili ishodišta za nadgradnjuniza kulturnih i trgovinskih sadržaja.Boravljenje i događaji na njemu nešto sušto definira gradski trg: prostorno-zvučnainstalacija Božidara Katića, koja napraznu plohu trga aplicira sjene dječjegigrališta izrezane iz tepisona, uz nasnimljendječji smijeh i pjev ptica, ostat ćeneizvedena radi brige o sasvim novompopločanju trga.Skupina UIII akcijom dijeljenjaprigodnih novina na trgu podsjeća nanekad moguću implementaciju suvremeneumjetnosti u javni prostor,na modernističko pročelje Narodnogmagazina na Kvatriću: svjetlosnu instalacijuVladimira Bonačića: “Galoisovopolje“, sistem pseudo-random algoritmanazvan je po matematičaru EvaristeuGaloisu (1811 – 1832). Umjetnički radoviredovno su napravljeni po egzaktnoj matematskojmetodi čiji je algoritam sadržanu nazivu rada. Promatranje radova dovodido kognitivnih spoznaja percepcijomsekvenci vizualiziranih simetričnih iliasimetričnih kompozicija matematičkogalgoritma. Uz 15 radova postavljenih naizložbi u Galeriji suvremene umjetnosti usklopu manifestacije Tendencije 4, godine1969. postavljena je i 36-metarska kompjuterskigenerirana svjetlosna instalacijaDIN. PR 18 na pročelje robne kuće Na-Ma (Narodni Magazin) na Kvaternikovutrgu u Zagrebu. Instalacija se sastojala od18 elemenata, od kojih je svaki izvedenu rasteru od 5 x 3 svjetlosnih elemenata.Instalacija je izvodila light-showbljeskajući geometrijske uzorke algebrenedjeljivog polinominala 18. stupnja. Uto doba Kvaternikov trg je bio slabo osvijetljen,tako da je instalacija djelovala ikao dodatna javna rasvjeta. Povjesničarumjetnosti Želimir Košćević u Vjesnikuje pisao recenziju rada kroz prizmu kritikekonzumentskog društva u kojoj sepozitivno osvrnuo na estetsku “poruku”tog svjetlosnog displeja, suprotstavljajućiga komercijanim svjetlosnim reklamamakoje su se u to doba tek počele javljati poulicama Zagreba. Također je naglasionastavak ideje demokratizacije umjetnostiproklamirane kroz NT. (Darko Fritz unovinama Umjetnost s Nama u okviruprojekta PIPIPP: Kvaternikov trg kaourbani laboratorij) Bonačićevu instalacijunačelno restituiramo korištenjempostojećeg svjetlosnog monitora na trgu(prema projektu uređenja MiroslavaGenga). Ideja garaže Kvaternikova trgakao poprišta izložbe nije inventivna: unjoj je već bila pokazana jedna izložbadomaće suvremene umjetnosti u organizacijiLea Katunarića (Max Art Fest,3 – 5. listopada 2008).Random logika svakodnevneparkirne situacijeVizualni identitet Zagrebačkog salona,autora Nikole Đureka i DamiraBralića, počiva na korištenju asocijativnogplavog kolorita, koji je boja gradaZagreba (ne i doslovno “zagrebačkaplava”), ali i nivoa garaže u koji je “uparkirana”izložba te kao odjek upotrebeboje u cestovnoj signalistici (poglavitoza markiranje parkirališta). Signalizacijase izložbe za njezina trajanja stapa s cestovnom,obje “služe istoj svrsi”. Naime,reinterpretacija garaže u izložbeni prostorprizvala je rješenje koje nas jezikomcestovne signalistike vodi prema mjestuizložbe (aproprijacija standarda označavanjai ugovorena simboličnog jezikaostvarena je jednostavno: plakatimasavijanim u strelice koji se pristupomgerilla-oglašavanja lijepe na javne plakatnepovršine preko ostalih plakata,na zidove i kontejnere, usmjerenimprema Kvaternikovu trgu kao svojevrsna“signalistika siromašnog čovjeka”).Zanimljivost plakata/smjerokaza proizlaziiz višeslojnosti takva oblikovanja:istodobno plakata i vizualnog identiteta.U garaži se nije smjelo interveniratina uobičajen način postava izložbe:nismo smjeli bušiti nijednu stijenku,svih šest stranica etaže (koja je zagrađena:jedini način posjeta izložbi jestliftom), niti ičim oblijepiti zidove: štoje razumljivo jer garaža je nova i podgarancijom. Također se nije smjeloništa vješati o omniprezentne crveneprotupožarne cijevi (“crvena nit”), izrazumljivih sigurnosnih razloga. Jedinoje bilo moguće upotrijebiti postojećeperforacije masivnih potpornih pilona,i na njima “isplesti” mrežu, grid. Prostorgaraže uzima se kao ready-made/nađenprostor i poštuje u svojoj prostornojorganizaciji parkirnih mjesta i smjeraprometa. Umjesto automobila, promet jepješački, a na parkirna mjesta smještenisu izložbeni radovi. Aleje parkirnih mjestamogu se vidjeti i kao ulice; kretanjeu prostoru određeno je postojećomprometnom organizacijom, obilježenimparkirnim mjestima, a grafički u skladusa standardnom prometnom i parkirnomsignalizacijom: grafički dizajn legendiza radove prilagođen je grafičkomdizajnu parkirnih mjesta.U ime ekonomizacije budžeta, ravnajućise pragmatičnim ekonomskimparametrima i načelom skromnosti,dizajner postava Darko Fritz odabiraoje materijale i rekvizite (kao što supostamenti i vitrine) za postav premakriteriju mogućnosti sponzorskih nabava(posudbi), a ne unaprijed osmišljenudizajnu (ekonomski je faktor važnijinego dizajnerski, odnosno postaje premisaza dizajn). Postav radova kreće seizmeđu strogo organiziranih parkirnihmjesta, i upotrebe slučaja koji proizlaziiz načina korištenja garaže; naime, razmještajradova po parkirnim mjestimaslijedi random logiku svakodnevne parkirnesituacije – slučajna odabira mjestaza ulazak automobila. Videoprojekcijesu na originalnim ekranima od cerade(iz dućanske ponude, namijenjene zadigitalni ispis), koji se prosvjetljavaju sastražnje strane.Svjetska kriza potiče modnuimprovizacijuInterdisciplinarnost, cross-over, odnosnoukidanja podjele na discipline(metodologije i medij) dat će se iščitatiiz ovog kataloga, gdje su sučeljene dvijecmyk

20 XI/253, 19. ožujka 2,,9.vizualna kulturavrlo uzbudljive, vidljive i sveprisutnediscipline vizualne kulture, i efemernesvakodnevice: dizajn i umjetnost, bivajućinačinom izražavanja, komuniciranjaidentiteta – osobnog, političkog, religijskogili kulturalnog. Iako različiti uveličini, procesi koji vode do nastankaodjevnog predmeta ili objekta zgrademogu biti, i jesu, isti ili slični, začeti nadvodimenzionalnoj plohi papira ili ekranute oprostoreni, postajući tijelom.Na izložbi je prisutna skupinaEko dizajn: Damir Bedalov i MladenDonadini radom Imitacija života iz2008. Eko-dizajn zasniva se na kupoviniveć postojećih odjevnih predmeta ilimodnih dodataka proizvedenih masovnomproizvodnjom, redizajniranju istihte njihovu ponovnom plasmanu na tržište.U procesu redizajna koristi se odjećaili modni dodaci iz outlet-dućana, odjećakoja se prodaje na sniženjima, odnosnoproizvodi koji bi u protivnom završiliu spalionici ili u smeću. Novi proizvodnastaje procesom rezanja, prekrajanja,šivanja, spajanja više proizvoda, spajanjasastavnih dijelova starog proizvoda nadrugačiji način, bojenja, otiskivanja –kompletne transformacije u vizualnomi funkcionalnom smislu. Redizajniraniproizvod donekle je neprepoznatljivu odnosu na svoj izvornik. KolekcijaImitation of life konceptualno i stilskinaslanja se na 1940. godine, pogođenerecesijom uslijed globalnog rata.Proizvodnja tekstila bila je blokirana.Upravo se u tom desetljeću omasovljujerecikliranje odjeće, žene širom Europe iAmerike prekrajaju stare odjevne predmeteili spajaju više tekstilnih komadau sasvim novu formu: haljine se šiju odzastora, suknje od jastučnica, donje rubljeod svilenih padobrana, bluze od vojnihkarti, šeširi od novinskog papira –svjetska kriza potakla je totalnu modnuimprovizaciju. Eko-dizajn se poigravaformom 1940-ih te povlači konceptualnuparalelu na današnje ekonomskostanje i današnju recesiju. Zasnovana najednostavnijim: kišobrana u haljinu, ilisloženijim oblicima redizajna: T-shirtmajice u haljinu, hlača u haljinu/jaknu,jeans-hlača u ženski komplet – kolekcijaima limitiranu ediciju koja je uvjetovanakoličinom “konfekcijskih originala”,ili samom koncepcijom. KolekcijaHommage à Remington modne kreatoricekoja se naziva Patrizia Donà dioje kolekcije aksesoarija Objects to wear.To su, kako samo ime kaže, predmeti(objekti) za nošenje inspirirani i izrađeniod ready-made predmeta, ili samo pojedinihdijelova istih. Kolekcija je proizašlaiz fascinacije visokoestetiziranim ikompleksnim mehaničkim predmetom:pisaćim strojem. Ime Remington, iznaziva kolekcije, odnosi se na jedan odnajstarijih brandova pisaćih strojeva,a datira iz 1874. godine. Kolekcija semože gledati i kao work in progres, procesu kojem svaki dio stroja biva ponovnoupotrijebljen, recikliran, s implicitnomili eksplicitnom namjerom. Iz togprocesa nastat će “predmeti za nošenje”od kojih neki funkcioniraju samo kaoeksponati, dok su drugi u potpunostiuporabni (nosivi). Ti predmeti u procesudekonstrukcije-rekonstrukcije gubesvoju prvobitnu funkciju i oblik te stavljeniu novi kontekst dobivaju sasvimnov identitet. Haute couture kolekcijomRussian Doll za jesen i zimu 1999/2000,Viktor & Rolf kreirali su svoju uvjerljivonajupečatljiviju i istinski najoriginalnijureviju dotad. Izbjegavajući konvencijumodne revije gdje svaki model nosi pojednu kreaciju u nizu, revija je sadržavalajedan model koji je nosio cijelu kolekciju– odjednom. Štoviše, čak su je i samidizajneri oblačili uživo. Model MaggieRizer stigla je na pozornicu odjevena uprvu kreaciju, kratku haljinu izrađenuod grubo pletene jute i svilenog satena,i uskočila u par cipela na okretnojplatformi vrteći se poput figurice uglazbenoj kutiji. Zatim su je dizajneripolako odijevali u osam dodatnih slojevahaljina visoke mode, od kojih jesvaka bila raskošno izvezena kristalimai čipkom, a prema svakoj su se odnosilikao prema “podlozi” za sljedeći sloj.Pripreme su izgledale poput dijelovaslagalice, svaki je novi sloj upotpunjavaoili zrcalio detalj ili element prijašnjeg.Jednom kada je jedan sloj dovršen,okretna platforma bi se zarotiralai dizajneri bi donijeli sljedeću kreaciju,stvarajući babušku natraške. Kreacijesu izrađene uglavnom od jute, jednogod najdostupnijih prirodnih tekstila,tradicionalno korištenim za pakiranjerobe.Vrtovi govore o svojimvlasnicimaNetko iz publike opisao je posljednjufazu performansa u kojoj je manekenkanosila na sebi više od sedamdeset kilogramaizvanredne visoke mode: “Nakraju joj je odana počast vijencem bijelogcvijeća koji joj je bio pod nogama, aona je sama bila zamotana u jednostavanogrtač koji je začahurio njen natečenioblik i okrunio joj ramena divovskomprenapuhanom ružom.”Svaka je umjetnost proizvod vlastitavremena, vremena u kojemu nastaje iu kojemu jest. Ako dizajner polazi odpotreba naručitelja, a umjetnik od potrebesamoiskazanja, tijekom povijestiumjetnosti lavirajući između figurativne,preko apstraktne do nepredmetneumjetnosti, do slike bez svijeta odnosnoumjetnosti bez slike, dizajner slijedipostulat Louisa Sullivana oblik slijedifunkciju, ili ga u svom radu naprotivrazgrađuje, dovodi u inverziju i “razvodi”funkciju i formu, oblik i sadržaj;Označitelja i Označeno. Afganistanskitepih istkan na tradicionalni način upisujeu sebe svoju stvarnost: u naizgledapstraktnoj ornamentalnoj mustri, pripogledu izbliza prikazani su tenkovi ivojnici s kalašnjikovima. Snagu konvencijepokazuje svakodnevna praksa uEngleskoj: voda iz odvojenih slavina stoplom i hladnom vodom pomiješat ćese tek u napunjenu umivaoniku. Vrtovije naslov serije fotografskih portretaSofijeSilvie (Silvia Potočki Smiljanić).Fotografirani su meni bliski ljudi kojesam upoznala tijekom godine studija uLondonu. Vrtovi u kojima su snimljeninjima su nepoznati vrtovi koje sam zanjih odabrala. Ideja je projekta prikazatidva međusobno nezavisna svijeta ujednoj fotografiji/prizoru. U monotonuarhitektonskom ponavljanju istih ulicai kuća londonskih četvrti do izražajadolaze vrtovi, odnosno živ aspekt, biljkekoje su uzgajane unutar tih zadanihstruktura, one su uvijek različite. Pripogledu na vrtove počinjemo nagađatitko se iza njih krije. U taj privatni i intimnisvijet, a na kraju i zatvoren, iakogovorimo o eksterijerima, dovela samljude “izvana” te snimila dijalog kojinastaje između ta dva neovisna svijeta.Modeli, čim zakorače u vrt, osjećajuodređenu nelagodu. Svijest o tome dase nalaze u tuđem intimnom prostorustvara određenu tenziju te vremenom,između ta dva entiteta, počinje se razvijatidijalog. Vrtove proživljavamo prekočovjeka koji u njima stoji, a ljude putemvrtova u kojima se oni nalaze. Vrtovigotovo da postaju manifestacija njihovaunutarnjeg stanja. Odabrati pogodanvrt za specifičnu osobu nije lak zadatak.Određene je ljude moguće snimiti samou određenim vrtovima. Ljudi svojompojavom, body languageom, načinom nakoji su odjeveni, frizurama, godinama...govore o sebi isto kao što to čine vrtovio svojim vlasnicima. Projekt je uvid ukulturu vremena u kojem živimo, modu,tradiciju, osobnu estetiku…Bosanci, van!Japanska umjetnica – koja živi uZagrebu – Akiko Sato na Salonu izlažedjelo umjetnosti koje se služi jezikomeksperimentalnog dizajna, šator od lepoglavskečipke što su ga tri godineplele čipkarice na preko tisuću batićakoje su načinili kažnjenici. Zvuk udaranjabatića pri radu reproduciran je sCD-playera retailera Muji (na japanskomu značenju “no logo”), što ga jedizajnirao Naoto Fukasawa (“It’s notabout making things thin just becauseyou can”); uređaj se fiksira na zid, samodostatanje (zvučnici su ugrađeni u kućište),jednostavan za uporabu te nalik nakuhinjski ventilator na koji je Naotapodsjetila vrtnja medija u nekom CDplayeruu koji je u nekom trenutku gledao.Ikonički objekt Mujija u stalnoj jekolekciji Museuma of Modern Art uNew Yorku: gdje je 1932. osnovan Odjelza dizajn, što ga je učinilo neizostavnimdijelom povijesti umjetnosti otada.Društvena odgovornost autora podrazumijevashvaćanje činjenica trenutka“sada” i djelovanje u skladu s njima.Dokidanju razlučivanja disciplina i medijasvjedočimo istodobno s proturječnomtendencijom u oblikovanju – daono postaje zasebna vizualna kategorijaodvojena od proizvodnih i društvenihprocesa te – strategijom obećanja – svebrže generirajući stalno nove potrebe.Andreja Kulunčić na Salonu izlaže citylightplakate Bosanci van! (Radnici bezgranica), iz 2008: “Pozvana od Modernegalerije u Ljubljani da sudjelujem naizložbi Muzej na cesti, željela sam novimprojektom spojiti dvije stvari: činjenicuda je Moderna galerija željela razvitiprojekte koji se tiču marginaliziranih,nevidljivih, različitih načina samoorganiziranjaživota u Ljubljani, i trenutnusituaciju u kojoj su ti isti ‘marginalizirani’ljudi izvodili građevinske radove nazgradi Moderne galerije. Razvila samprojekt u suradnji s tri građevinska radnikaiz Bosne koji su upravo izvodiliradove na galeriji. Sve četvero potpisalismo autorski ugovor, pod istim uvjetima,s Modernom galerijom i radili naprojektu u prostorijama dislociranogMuzeja. Cilj mi je bio da radnici koji suveć mjesecima radili na zgradi Muzejabudu autorski uključeni i u izradu sadržajaMuzeja kao i otvoriti radnicimadrugačiji kanal za aktivan dijalog s javnošćunjihovoj situaciji u Ljubljani.Krajnji produkt projekta bila je city-lightskampanja u centru Ljubljane.Radnici su odabrali četiri glavne teme– uvjeti rada, život u samačkom domu,nekvalitetna prehrana i odvojenost odobitelji – kao i direktan ton kampanje,koji s jedne strane osvještava stereotipnomišljenje o Bosancima u Ljubljani, a sdruge nudi takve ‘dobre’ uvjete života irada Slovencima”.cmyk

Thomas BernhardXI/253, 19. ožujka 2,,9.21AndrejNikolaidisSvijet je podnošljiv samo kroz umjetnostjednom od ranijih intervjuarekli ste: “Bernhardastavljam ispred svih pisaca”.Zanima me kako je počela taliterarna ljubav. Možete li seprisjetiti osobnih čitateljskihiskustava? I što su vam ona formativnoznačila – u izgradnjivlastite poetike, ali i, generalno,intelektualnog angažmana?– Prva Bernhardova knjigakoju sam čitao bila je Gubitnik.Ne mogu vam ništa reći o, naprimjer, svojoj prvoj ljubavi,djetinjstvo je priča u kojoj jesve tako krivo postavljeno, pa sečini kako ostatak života provedemopokušavajući da nekakoispravimo taj prosto pogrešnoi beznadno ograničavajuće započetinarativ... Ali Gubitnik,trenutak kada sam prvi putzavrtio ploču The Stone Rosesili čuo The Smiths – to ne samoda pamtim, svaki detalj, negosjećanja na tih nekoliko privilegovanihknjiga, filmova i ploča umom privatnom kosmosu imajufunkciju sunca – sve se vrti okonjih. Ako bih vam sada daolistu deset najvažnijih događajau svom životu, vjerovatno bidevet prvih mjesta zauzimalarazna umjetnička djela. Svi midoživimo mnogo ugodnih stvarii mnogo tragedija, ali ja na sveto gledam kao na nešto što se,eto, mora. Podrazumijeva seda bi se, još kako, moglo i beztoga. Umjetnost je najbolje štoima od ovoga svijeta. Svijet jepodnošljiv samo kroz umjetnost.Recimo: posljednje dvijerečenice su dosljedno u duhuBernharda. Ali mora da samtako mislio i kada sam imao 14godina i zatvoren u svojoj sobislušao svoje u crno obojene TheCure kasete, u vrijeme kada,kako nisam bio vunderkindnego nesretni – doduše čudesnonesretni – tinejdžer, nisam čitaoBernharda. Čovjek je, hoćureći, uvijek otvoren za ono štoće, kasnije, u nekom trenutku,“snažno uticati na njega”.Pravo govoreći, ni do danasne znam šta je Gubitnik sve značioza mene. Znam jedino da jeznačio puno. Ali značio je punoi Dostojevski, iako sam ga dugostrasno mrzio. Ili Kafka... mogućeviše od svih. A njega nisamni pročitao kako treba. Recimo:njegove Sinove pročitao sam tekove godine. A napisao sam romanSin, koji je tako kafkijanski.Kafkina Presuda, na primjer –kakav trijumf! Ta priča je, iakoje, kažem, do nedavno nisamčitao, presudno uticala na sve štosam napisao.Moj intelektualni angažmannema nikakve uzvišene, još manjedruštveno korisne motive iliciljeve... Moj intelektualni angažman,sve moje, reakcija je načinjenicu da sam živ, i činjenicuda ne znam kako se nositi satom činjenicom. Moji razlozi sudakle sve samo ne ekskluzivni iuzvišeni.Što ako predstojivrijeme varvara?Inače, vezivanjeBernhardova imena uz vaše kaoda je već postalo stvar papagajskenavike, dio nekog površnog“brendiranja” po inerciji masmedijskeproizvodnje tekstova.Kako se nosite s tim? Smetali Vam taj tip etiketiranja ili,možda, laska? Koliko Vam se činiopravdan?– Hvala onome ko je prvi,pišući o meni, ukucao riječ“Bernhard”. Ako ćete već bitibrendirani, nije li “Bernhard”krasna opcija? Ovo sam većpričao: uz Oasis, recimo, uvijekide The Beatles. To je sjajno. Aliuskoro ćemo svjedočiti Britpoprevivalu... U posljednjih nekolikogodina već su odradili čitaveosamdesete, prodaja nostalgijeide dalje... Uskoro će, kažem, nared za novu eksploataciju doćigrunge i Britpop. I odjednimćete imati gomilu grupa uzčije ime će, pokušavajući da ihbrendiraju, stavljati riječ “Oasis”.Živimo u takvom svijetu: postojigomila mladih ljudi koji neznaju za The Beatles. Možda sučuli Wonderwall, ali sigurno nisučuli A Day In The Life. Na pjevačkomnatjecanju, gledali ste,Operacija Trijumf, trijumfovaoje mladić koji nije čuo za TheBeatles. Jebote, da se to dešavakod Watersa ili u nekoj indiekomedijisa Sundancea, kidalibismo se od smijeha i govorili o“mizantropskoj poetici”... Ko ćeonda znati za Bernharda. Ja sestalno žalim, neprekidno kukam,ali zapravo sam imao, zapravosmo imali sreće... Mi ipakgovorimo o nekom kontinuitetumišljenja i poetika, to je očitoprivilegija. Što ako predstojivrijeme ignorantskih imbecila,varvara koji će stvarati originalnaumjetnička djela?Nekakav “utjecaj” Bernhardau vašem opusu sigurno je najlakšedetektirati u posljednjemromanu, u Sinu. Tamo se on već iformalno javlja na brojnim razinama:od citata iz Podruma, kojije odabran za moto djela, prekoniza aluzija i referenci, pa svedo ritma rečenice, koji evidentnonosi pečat karakteristične bernhardovskesintakse. Taj posljednjielement naročito mi je interesantan:čini se da je vrlo riskantnoprovući hommage sve do razinesintaktičke konstrukcije, kao daste u opasnosti da se stvar jednostavnopretvori u “lošu kopiju”.Boris PostnikovAndrej Nikolaidis govorio iskustvima čitanjaThomasa Bernharda,njegovu značenju za autores ovih prostora, vlastitimknjiževnim posvetamaaustrijskom piscu... i poneštoo BeatlesimaOdakle ta odluka, što mislite daste dobili “skidajući” Bernhardovritam?– Sin počinje citatom izBernharda, da bi se, pred kraj,stiglo do citata iz svetogaAugustina. Ideja je bila da sebernhardovski junak izložitransformaciji koju je doživiosveti Augustin. Šta će se desitionda, nakon što čuje glas kojimu kaže uzmi i čitaj...? Kažem:bernhardovski junak. Ali kakoza nekog junaka znamo daje bernhardovski? Po onomešto čini? Ali Bernhardovi junacine čine ništa: eventualnoizvrše suicid. Znamo po vrlospecifičnom načinu na kojimisli i govori. Misli i govori – ieto nas kod sintakse, eto zaštobernhardovska sintaksa, zatošto bernhardovska sintaksajeste bernhardovski junak... iobratno. Znate zašto mislimda Sin može da istrpi taj hommageo kojem govorimo? Zbogkonteksta, zbog moći rekontekstualizacije.Bernhardovskimje junacima vrlo neugodno usrednjoevropskoj kulturi i katoličkomokruženju. U Sinu jebernhardovski junak smješten uorijentalni grad, u prostor islama.Šta se dešava sa njim u tomkontekstu? Njegov unutrašnjimonolog najednom postaje vrlokolonijalan, iznimno političkinekorektan. Mislim, danas jedozvoljeno slobodno pljuvati jošjedino po bijelim hrišćanima,još ako su konzervativni i makarmalo rasisti – milina. Koji bise čovjek od ukusa time želiobaviti, to je očito za mediokritete?Smjestivši bernhardovskogjunaka u orijentalno okruženje,napravio sam, računam, nekakvukopču sa Camusovim Strancem,jer Sin jeste i nekakva varijacijaegzistencijalističkog romana.Dalje: Sin je apokaliptičninarativ, neki njegovi djelovi čitajuse kao alegorija. Osim toga,mnogo je fantastičnog. Sve to je,recimo, vrlo nebernhardovsko.Mislim: lava teče ulicama, pojavljujese Đavo...Sin zatvara mogućnostspasaNa razini svjetonazora,međutim, Sin donosi i značajnopoetičko razilaženje: iako prožetpesimizmom i nihilizmom,završnim stranicama otvaramogućnost ljudskog spasa. Je liradikalnost Bernhardova nihilizmaipak nepodnošljiva? Zaštoodabrati da se u njoj ne istraje?– Da ipak kažem nešto usvoju odbranu. Pred kraj knjigejunak doživi blackout. Kadadođe svijesti, on se budu u drugačijemsvijetu. Kao, prošao jeaugustinovsku transformaciju,sada vjera treba da stvari postavina svoje mjesto... Ali u tomsvijetu nema ljudi, osim staricekoja, poput njega, ne želi blizinudrugih ljudskih bića. Onaj kojije ljude doživljavao kao smetnju,kao (pre)nosioce traume, sadatraži ljude, ali njih nema. Višeputa sam pročitao kako Sin imahappy end. Ima li? Čovjek odeu očevu kuću, ne bi li porazgovaraosa njim, ne bi li razriješiosvoj konflikt sa ocem. Ali nalazipraznu kuću, svu pod paučinomi prašinom. I pronalazi očevednevnike, iz kojih saznaje daje sin bio očeva najveća trauma.To teško da je hollywoodending. Sin govori o tome danas ni religiozne konstrukcijene mogu izbaviti. Sin ne otvara,nego zatvara mogućnostljudskog spasa, ako ja tu mogunešto otvoriti ili zatvoriti. Akotu ima kakvog optimizma, to jeonda kalvinistički optimizam –uvjerenje da je ljudska prirodabeznadno korumpirana i da nasmože spasiti samo jedan Bog, dacitiram svetog Martina... Kakoda čovjek ne voli kalvinizam?Sjećate se genijalne scene izSchraderovog Hardcorea, u kojojkalvinista nesretnoj prostitutkiobjašnjava svoju vjeru? Na štomu ona kaže: “A ja sam mislilada je moj život sjeban...” JunakSina doduše kaže kako mu jesada sve “apsolutno prihvatljivo”,ali šta mu je prihvatljivo?Apsolutna samoća i praznina,on na terasi i u fotelji svoga oca,bez predaka i bez potomaka. USinu nijedan čovjek nije spašen:grješan sam, jesam, ali za to mese ne može optužiti.Prošlog mjeseca, inače, obilježenoje dvadeset godina odBernhardove smrti. Obljetnicepoput te uobičajen su povod zakonvencionalne javne izrazepoštovanja, ali čini se da “naovim prostorima”, “u regiji” ilikako ćemo već nazvati područjeu kojem se čitamo bez prevođenjapostoje snažni razlozi da se otom piscu razgovara i razmišljapuno više nego što nalažu “boljiobičaji”. Njegov opus jedno je odreferentnijih mjesta ovdašnjegkritičkog, angažiranog pisanja:dovoljno je baciti pogled natekstove Daše Drndić, BarbiMarković, Davida Albaharija,Igora Marojevića, pa Vaše… ŠtoVam se čini ključnim razlozimatako “uzburkane” recentne recepcijeBernharda baš ovdje i bašsada? Može li se čak govoriti otrendu?– Ovo je onaj trenutak kadaja ispadnem glup. Ne znam.Moguće da je naša takozvanastvarnost bila tako brutalna daje zahtijevala brutalan književniodgovor. Ali stvar je u sljedećem:odgovor Bernhardovihjunaka je uvijek bespoštedan, alioni su na koncu uvijek gubitnici.Kafka i Lacan umjestoBernhardaPretpostavljam da imatedobar uvid u zbivanja na suvremenojcrnogorskoj književnojsceni. Postoji li možda tu nekizanimljiv moment recepcijeBernharda, neki pisac ili spisateljicakoje biste apostrofirali?– Jedan, uz čije ime običnone pominju “Bernhard”. OgnjenSpahić. U njegovoj sjajnojHansenovoj djeci nailazimona doista plodotvoran uticajBernharda. On ima i hommagedragom Thomasu: priču Muva,koja zatvara njegovu knjigupriča Zimska potraga.Znate već kako glase šablonskizavršeci intervjua s piscima: “Ana čemu trenutno radite?” Pa,da probamo to prilagoditi ovojtemi: kakvu ulogu Bernhard igrau vašim najnovijim tekstovimai onima koji tek nastaju? Slutiteli smjer kojim će se kretati Vašarecepcija njegova djela, ima litu, možda, nekih zanimljivihpomaka?– Uskoro će u izdanjuAlgoritma izaći moj novi roman,Dolazak, finalni dio vrlouslovno-uzevšitrilogije kojučine još i Mimesis i Sin. To jeapokaliptična varijacija noira,nadam se ne nezanimljiva. Jamislim da je detektivski žanrapokaliptički, o tome, izmeđuostalog, govori Dolazak. Priličnosam siguran da će nakonDolaska uslijediti rebranding...Pa će umjesto “Bernhard” biti“Kafka” i “Lacan”... Ili neće, jernikoga prosto neće biti briga.cmyk

22 XI/253, 19. ožujka 2,,9.Thomas BernhardIzlaženjeBarbi MarkovićUlomak iz istoimenog remix-romana BarbiMarković, kojega je 2006. objavio beogradski Rendeomas Bernhard Hodanje[rmx]Barbi IzlaženjeStalno misliti između svih mogućnosti ljudske glave iosećati između svih mogućnosti ljudskog mozga i razvlačitise između svih mogućnosti ljudskog karaktera.Skreč.Počinjem:Stalno misliti između svih muzičkih stilova, drogiratise između svih mogućnosti ljudskog mozga i razgovaratiizmeđu svih mogućnosti ljudskog karaktera.Dok sam, pre nego što se Bojana zasitila klabinga,izlazila s Milicom samo subotom, sada, nakon što seBojana zasitila, izlazim s Milicom i nedeljom.Pošto je Bojana nedeljom izlazila sa mnom, ti sada,nakon što Bojana nedeljom više ne izlazi sa mnom,izlaziš sa mnom i nedeljom, kaže Milica, nakon štose Bojana zasitila i odmah se zakovala ispred tevea. Inisam odugovlačila, rekla sam Milici, dobro, hajde daizlazimo i nedeljom, nakon što se Bojana zasitila i predteveom je. Dok smo subotom uvek izlazile u Bejsment(koji je fensi), nedeljom izlazimo u Idiot (koji je treš),upadljivo je da nedeljom izlazimo mnogo ranije negosubotom, verovatno je, ja mislim, Milica s Bojanomuvek izlazila ranije nego sa mnom, jer ona izlazi subotommnogo kasnije, nedeljom mnogo ranije. Naviklasam, kao što vidiš, kaže Milica, da nedeljom izlazimmnogo ranije nego subotom, jer sam s Bojanom (daklenedeljom) uvek izlazila ranije nego s tobom (subotom).Budući da ti, nakon što se Bojana zasitila, više neizlaziš sa mnom samo subotom nego i nedeljom, ja nemoram da menjam svoju naviku da izlazim nedeljom isubotom, kaže Milica, ti si doduše, pošto sada izlaziš samnom subotom i nedeljom, svakako morala da izmenišHodanjeThomas BernhardPrvi hrvatski prijevod iz romana Hodanje ThomasaBernharda; Gehen, Suhrkamp Verlag, Frankfurt amMain, 1971.Stalno je mišljenje između svih mogućnosti ljudskeglave i osjećanje između svih mogućnosti ljudskogmozga i bivstvovanje rastezanja i stezanja između svihmogućnosti ljudskog karaktera.Dok sam, prije nego što je Karrer poludio, samosrijedom hodao s Oehlerom, sada, nakon što je Karrerpoludio, hodam s Oehlerom i ponedjeljkom.S obzirom da je Karrer sa mnom hodao ponedjeljkom,Vi, nakon što Karrer ponedjeljkom više nehoda sa mnom, sa mnom hodate i ponedjeljkom, kažeOehler, nakon što je Karrer poludio i odmah otišao uSteinhof. I bez oklijevanja rekao sam Oehleru, dobro,hodajmo i ponedjeljkom, nakon što je Karrer bio poludioi sada je u Steinhofu. Dok smo srijedom uvijekhodali u jednom smjeru (prema istoku), ponedjeljkomhodamo prema zapadu, i začudno je kako ponedjeljkomhodamo puno brže nego srijedom, i po svoj jeprilici, mislim, Oehler s Karrerom uvijek puno bržehodao nego sa mnom, s obzirom da srijedom hodapuno sporije, a ponedjeljkom puno brže. Vidite, kažeOehler, iz navike hodam ponedjeljkom puno brženego srijedom, s obzirom da sam s Karrerom (dakleponedjeljkom) uvijek puno brže hodao nego s Vama(srijedom). S obzirom da Vi, nakon što je Karrer poludio,sa mnom ne hodate više samo srijedom, nego iponedjeljkom, nemam potrebu mijenjati svoju navikuhodanja ponedjeljkom i srijedom, kaže Oehler, dok Visvoje navike i to da ih izmeniš na tebi verovatno neverovatannačin, kaže Milica.Dub come save me\10-roots_manuva-witness_dubEinsturzendeneubauten 2\Sound\1996 Ende Neu\03 – DieExplosion im Festspielhaus anna morozova – the bottomline. DJ Kruch – Back In The Base\12 DJ Vadim – CallMe. dj hell – ebhm cd1 – 09 – smith n hack – for disco playonly. tuxedomoon\Divine\08. Queen Christina MartiniBros_flash (Tiga’s acid flashback mix) Gutbucket – Live inVienna\09 – Tango Abstractions.Ali to je dobro, kaže Milica i kaže to nepokolobeljivopoučnim tonom, veoma važno za organizam, s vremenana vreme u manjim vremenskim razmacima menjatinavike, i ona ne misli pri tom na menjanje, negona radikalnu izmenu navika. Ti si svoje navike izmenila,kaže Milica, jer sada ne izlaziš sa mnom samo subotom,nego i nedeljom, a to znači naizmenično sa mnom uBejsment (– subotom) i Idiot (– nedeljom), dok ja svojunaviku menjam utoliko što sam do sada subotom uvekizlazila s tobom, nedeljom međutim s Bojanom, ali sadanedeljom i subotom i dakle i nedeljom izlazim s tobomi dakle s tobom subotom u Bejsment (koji je fensi) anedeljom s tobom u Idiot (koji je treš). Reč je o vikendnavikama.Naravno da smo i ostalim danima izlazile urazličitim kombinacijama, već prema ponuđenom, ali jagovorim o krutim vikend-navikama, koje smo nekakostvorile. Osim toga s tobom nesumnjivo i po prirodistvari izlazim drugačije nego s Bojanom, kaže Milica,jer se u Bojaninom slučaju radi o sasvim drugom čovekunego u tvom slučaju i stoga u slučaju izlaženjas Bojanom (i dakle drogiranja) o sasvim drugačijemizlaženju (i dakle drogiranju), kaže Milica. Ona, Milica,spasla se zahvaljujući meni, nakon što se Bojana zasitilai sela je, Milica kaže, verovatno konačno sela ispredtevea, od užasa, prema njenim rečima, da nedeljomizlazi sama; onda uopšte ne bih izlazila nedeljom, kažeMilica, jer ne postoji ništa užasnije, nego da izlaziš sâmnedeljom. Nedelja, kaže Milica, i mora izlaziti sam, toje nešto naujužasnije. Nezamislivo mi je, kaže Milica,da ne izlaziš sa mnom nedeljom. I dakle da nedeljommoram da izlazim sama, što mi je potpuno nezamislivo.Electic Musc\02-Esperanto 1993\07-EsperantoGoldn Boy & Miss Kittin-Ensturzende neubauten2\ Sound\1998 Odysseus 7 (Original Motion PictureSoundtrack)\02 – Talkshow Tau Ceti. Beastie Boys\SomeOld Bullshit\01 – Egg Raid On Mojo Interpol-next_exitDirtbombs Sun_Is_Shining. Dave Clark_world service_elctromix Frank Zppa – We’re Only In It For TheMoney\04 – Mom & Dad.Dok Milica po navici uvek nosi košulju s podignutomkragnom, ja nosim haljinicu. Što se, rekla bih, kodnje može objasniti hroničnom nadrkanošću i strahomod toga da će izgledati manje kul u haljinici, a kodmene se može objasniti hroničnim strahom od toga daću biti manje seksi u košulji s podignutom kragnom.I tako se Milica stvarno hronično plaši izgleda koji jemanje kul, dok se ja hronično plašim toga da izgledammanje seksi. Dok Milica nosi duboke puma patike dočlanaka, ja nosim PLITKE baletanke jer ništa ne mrzimviše nego duboke patike, kao što Milica ništa nemrzi više nego PLITKE baletanke. To je čista glupost,stalno govori Milica, izlaziti u PLITKIM baletankama,to je besmisleno, izlaziti u takvim dubokim, teškimpatikama, kažem ja. Milica nosi crnu kožnu narukvicus nitnama, ja roze znojnicu sa zvezdom. Kad bi samonavikla da nosiš jednu ovakvu kožnu narukvicu s nitnama,kakvu ja nosim, kaže Milica često, dok ja čestokažem Milici, kad bi se ti samo navikla da nosiš jednuovakvu roze znojnicu sa zvezdom, kao ja. Njenoj rucine pristaje znojnica nego kožna narukvica s nitnama,kaže mi Milica, dok ja kažem Milici, tvojoj ruci pristajesamo znojnica, a ne takva kožna narukvica s nitnama,kakvu nosiš.speedball baby – blitzkrieg bop dj hell – ebhm cd1 –04 – the juan maclean – you can’t have. Dj Kicks- StaceyPullen\Kosmic Messenger- the death march. DJ Deetron –Promo mix for Music Man rcd\Track 13.Dok Milica nosi Frajtag torbu, uvek uvek istu crnuFrajtag torbu, koju joj je poslala sestra iz Berlina, janosim providnu tašnicu, malu, lepu disko-tašnicu, kojumi je poklonio XY lično. Samo s Frajtag torbom možešda izgledaš nadrkano, kaže Milica stalno, samo s malomdisko-tašnicom i samo s ovakvom lepom malomcmyk

Thomas BernhardXI/253, 19. ožujka 2,,9.23svakako, s obzirom da sada sa mnom hodate srijedomi ponedjeljkom, morate dosta promijeniti svoju naviku,i to promijeniti na način koji vam se po svoj prilicičini nevjerojatnim, kaže Oehler.Ali, dobro je, kaže Oehler, i kaže to nedvosmislenopoučnim tonom, od najveće važnosti za organizam,s vremena na vrijeme i u ne prevelikim vremenskimrazmacima, mijenjati naviku, i pritom ne misli samona mijenjanje, nego na radikalnu promjenu navike. Vimijenjate svoju naviku, kaže Oehler, time što sada samnom ne hodate samo srijedom, nego i ponedjeljkom,a to znači da sada sa mnom idete naizmjence ujednom smjeru (onom od srijede) i drugom (onom odponedjeljka), dok ja svoju naviku mijenjam time dasam dosad uvijek srijedom hodao s Vama, a ponedjeljkoms Karrerom, dočim sada hodam ponedjeljkomi srijedom, i pritom sada i ponedjeljkom hodam sVama, i s Vama hodam srijedom u jednom smjeru(prema istoku), a ponedjeljkom s Vama u drugomsmjeru (prema zapadu). Osim toga, s Vama, nedvojbenoi prirodno, hodam drukčije nego s Karrerom, kažeOehler, jer je Karrer posve drukčiji čovjek od Vas, paje kod Karrerovog hodanja (a time i razmišljanja) riječo posve drukčijem hodanju (a time i razmišljanju),kaže Oehler. On se, Oehler, kroz činjenicu da sam ja,nakon što je Karrer poludio i otišao, kaže Oehler, posvoj prilici konačno otišao u Steinhof, izbavio, kažeon sâm, od užasa da bi ponedjeljkom morao hodatisâm; tada ponedjeljkom više uopće ne bih hodao,kaže Oehler, jer nema ničeg užasnijeg, nego moratiponedjeljkom hodati sâm, ponedjeljkom, kaže Oehler,i hodati sâm je najužasnije. Jednostavno mi je nepojmljivapomisao, kaže Oehler, da Vi sa mnom ne hodateponedjeljkom. I da ponedjeljkom moram hodatisâm, što mi je posve nepojmljivo.Dok Oehler ima naviku nositi kaput potpuno zakopčanim,ja svoj kaput nosim potpuno otvorenim.Ono što je, mislim, kod njega rezultat stalnog strahaod prehlade i smrzavanja zbog otvorenog kaputa,kod mene je rezultat stalnog straha od gušenja u zakopčanomkaputu. I tako se, zapravo, Oehler stalnoboji smrzavanja, dok se ja stalno bojim gušenja. DokOehler nosi visoke cipele, koje mu sežu do gležnja,ja nosim niske cipele, jer ništa ne mrzim više odvisokih cipela, kao što Oehler ništa ne mrzi više odniskih cipela. Nepristojno je (i glupo!), uvijek iznovakaže Oehler, hodati u niskim cipelama, besmislenoje hodati u takvim visokim, teškim cipelama, kažemja. Dok Oehler nosi crn šešir širokog oboda, ja nosimsiv šešir uskog oboda. Kad biste se samo mogli navićinositi ovakav šešir širokog oboda, kakav ja nosim,kaže Oehler često, dok ja Oehleru često kažem, kadbiste se Vi mogli navići nositi ovakav šešir uskogoboda, poput mene. Na vašu glavu ne pristaje šeširuskog, nego samo širokog oboda, kaže mi Oehler, dokja Oehleru kažem, na vašu glavu pristaje samo šeširuskog, a ne širokog oboda, kakav Vi nosite.disko-tašnicom, kažem ja, možeš da izgledaš ovakofensi i seksi kao ja.Mathias Schaffhauser_lido hotel_2000 Force Tracks\11desaster (couch mix).Milica nosi crne uske farmerke, dok ja nosim prugastegrilonke do kolena. Ali mi više ne možemo dase odreknemo svog stila tako da je besmisleno rećida Milica treba da nosi providnu tašnicu, grilonke dokolena, ne tako zatvorene košulje, kakve nosi, etcetera,jer mi od svog stila više ne možemo, kada izlazimo, jerfuramo ga već više sezona, kada izlazimo, svejedno, gdeizlazimo, više ne možemo da ga se odreknemo, jer smona ovaj stil tokom nekoliko sezona konačno navikle idakle to je postao naš konačni stil oblačenja.Kraftwerk\Expo Remix\04 – Expo 2000(Underground Resistance Mix) gwei-lo\gwei-lo\04-annoy.ogg Susumu Yokota – Grinning Cat\13. Lost Child.Broken Wings dj hell – ebhm cd1 – 07 – justus kohncke – 2after 909. kruder + dorfmeister_dj kicks\Track 10.Slušamo muziku, ispitujemo šta to slušamo i ispitujemošta slušamo do trenutka kada moramo da kažemo – tošto slušamo nije sjajno, to je osrednje, to što slušamo.Gledamo video-radove, ispitujemo to što gledamo,do trenutka kada moramo da kažemo da je to što vidimoglupo. Tokom celog noćnog života više nikadane uspevamo da se izvučemo iz glupog i osrednjeg,kaže Milica. Drogiramo li se, mi razmišljamo o tomečime se drogiramo, do trenutka kada moramo da kažemo,to je nešto sasvim obično, nešto bezveze, neštobesprizorno, to je nešto užasno neutešno, to čime sedrogiramo, a da je po prirodi stvari pogrešno, to štose drogiramo, samo se po sebi razume. Tako nam sesvaki izlazak pretvara u pakao, hteli mi to ili ne, a onošto progutamo se, kada promislimo o tome, ako smodovoljno kul i dovoljno šarp, u svakom slučaju uvekpretvara u nešto sasvim obično i bezveze i suvišno,što nas tokom cele večeri najpotresnije deprimira. Jersve što se misli je suvišno. Klabingu nije potrebnorazmišljanje, kaže Milica, samo naša taština neprekidnoubrizgava svoje razmišljanje u klabing. Ono štonas svakako malo po malo deprimira, jeste činjenicada mi ovim besprizornim razmišljanjem upadamo uklubove koji su po prirodi stvari potpuno imuni na to,i u depresiju, još težu od one u kojoj već jesmo. Stanjeu kom se nalazimo postaje po prirodi stvari, kažeMilica, još nepodnošljivije. Ako mislimo da nepodnošljivostanje činimo podnošljivim, uskoro moramouvideti da nepodnošljivo stanje nismo učinili podnošljivimniti podnošljivijim (niti smo ga mogli učinititakvim), nego smo ga učinili još nepodnošljivijim. Aza naš izgled važi isto što i za naše stanje, kaže Milica,i isto je i sa selfrispektom.Čitav životni proces izlaženja je proces pogoršavanjau kome se stalno, a to je najužasnija zakonitost,sve pogoršava.toplo, kaže uvijek iznova Oehler, samo su u rukavicamas prstima, i to u ovakvim udobnim kožnim rukavicama,kažem ja, ruke tako pokretne kao moje ruke.Oehler nosi crne hlače bez manšeta, dok ja nosimsive hlače s manšetama. Ali ne možemo se odrećisvoje odjeće i stoga je besmisleno reći da bi Oehlertrebao nositi šešir uskog oboda, hlače s manšetama, netako uske kapute i tako dalje, kao što nosi, a da bih jatrebao nositi rukavice bez prstiju, teške visoke cipelei tako dalje, jer se odjeće koju nosimo kad hodamo, ikoju nosimo već godinama, nosimo desetljećima, kadizlazimo, više ne možemo odreći, jer nam je ta odjećatijekom desetljeća postala konačnom.Čujemo li nešto, kaže Oehler u srijedu, ispitujemošto čujemo, i ispitujemo što čujemo toliko dugo, svedok ne moramo reći da je ono što čujemo neistinito,da je lažno to što čujemo.Vidimo li nešto, ispitujemo to što vidimo, takodugo dok ne moramo reći da je to što vidimo užasno.Tako čitavog života ne možemo više pobjeći odužasa, neistine i laži, kaže Oehler. Činimo li nešto,razmišljamo o tome što činimo, tako dugo dok nemoramo reći da je to nešto obično, nešto prizemno,nešto besramno, nešto strašno nepouzdano, neštobeznadno, to što činimo, i sâmo se po sebi razumije daje naravno pogrešno to što činimo. Tako nam se svakidan pretvara u pakao, htjeli mi to ili ne, i ono što mislimopostaje, ako o tome promislimo, ako u to uložimonužnu hladnoću duha i oštrinu duha, u svakomslučaju uvijek nešto obično i prizemno i suvišno, štonas kroz čitav život deprimira na najpotresniji način.Jer sve što se pomisli je suvišno. Prirodi nije potrebnomišljenje, kaže Oehler, u prirodi samo ljudska oholostneprestano misli o svom mišljenju. Ono što nas skroznaskroz mora deprimirati jest činjenica da smo timbesramnim mišljenjem u prirodi, koja je prirodnoposve imunizirana od tog mišljenja, došli samo do jošveće deprimiranosti od one u kojoj već jesmo. Stanjeće prirodno tim mišljenjem, kaže Oehler, postati jošnepodnošljivijim stanjem. Mislimo li da činimo nepodnošljivastanja podnošljivim stanjima, moramobrzo uvidjeti da nepodnošljiva stanja nismo učinilipodnošljivim, a ni podnošljivijim stanjima (niti smoto mogli), nego samo još nepodnošljivijim stanjima.A s okolnostima je kao i sa stanjima, kaže Oehler, i sčinjenjicama je isto.Čitav je životni proces proces pogoršavanja, u kojemse stalno, ta je zakonitost najužasnija, sve pogoršava.S njemačkoga preveo Trpimir MatasovićDok Oehler nosi rukavice bez prstiju, uvijek isterukavice bez prstiju, debele, nespretne vunene rukavicebez prstiju, koje mu je isplela njegova sestra, janosim rukavice s prstima, tanke, ali podstavljene rukaviceod svinjske kože, koje mi je kupila moja žena.Samo Vam u rukavicama bez prstiju može biti stvarnoarbi Marković rođena je 1980. u Beogradu.Izlaženje je njen prvi roman.cmyk

24 XI/253, 19. ožujka 2,,9.Thomas BernhardIz vile na WannseeuDaša DrndićUlomci iz romana u nastajanjuodine 1885. danas književnu vilu na Wannseeusagradio je neki bogati industrijalac, poslije jevilu kupio neki znameniti bankar, nije bitnokoji, svi su oni i onako mrtvi, a onda se 1934. u njuuselio Paul Rosin, inženjer i Židov, odnosno prevashodnoŽidov pa tek onda inženjer, jer se već 1935. iznje, te svoje vile, pod hitno morao iseliti jer je vila“arijanizirana”, pa je Rosin – emigrirao, a i on je vjerojatnoveć umro. U oblasti Wannsee ima mnogotakvih vila iz kojih su njeni vlasnici iseljeni, u koje senakon rata nisu vratili jer je nakon rata Berlin biorazrušen pa su se u neke od tih vila prvo uselile bolnice,onda dječji vrtići, onda jahting klubovi i veslačkiklubovi, zbog blizine vode, i kako bi nova mladežnovog doba jačala svoja tijela, kako bi bila zdravogduha, kako se one svinjarije iz Drugog svjetskog ratane bi ponovile. Tokom rata u tu danas književnu viluuseljavaju se članovi Nacionalsocijalističke partije,odnosno članovi Ministarstva pomorstva koji u njojinstaliraju bazu za ispitivanje podmornica iako je vilana jezeru a ne na moru. Jezero se ipak pokazalo premalenimza ispitivanje podmornica, a podjezernice nepostoje, pa je vila prenamijenjena u hotel sa sobamaza zabavu i adekvatno preimenovana u Hotel Casino.Poslije rata u Hotel Casino, u taj otmjeni bordel, useljavajuse Amerikanci jer vila se nalazila uAmeričkom sektoru, tako da se u njoj, nakon nacista,razonođuju i Amerikanci. Od sredine šezdesetih vilaje u vlasništvu grada i u njoj dulje ili kraće boravepisci i prevodioci pa pišu, prevode, čitaju i druže se;pisci i prevodioci rijetko kada imaju priliku boraviti utakvim vilama i raditi na miru, uz pogled na jezero ina visoka stabla koja šûme. Nedavno je kod gradonačelnikaBerlina došetao neki šeik s punim koferimanovca i rekao, evo pet milijuna, deset milijuna, petnaestmilijuna eura, samo mi dajte tu vilu, a vlada jerekla, nema šanse. U vili su boravili mnogi znamenitipisci i mnogi dobri pisci, neki su još živi, neki su seubili, neki su poginuli, a neki umrli od bolesti ili starosti:Elias Canetti, Günter Grass, Heinrich Böll,Lawrence Ferlinghetti, Ingeborg Bachmann, HansMagnus Enzensberger, Uwe Johnson, “moj” ThomasBernhard, Heinrich Böll, Paul Celan, Max Frisch,Ernst Jandl, Heiner Müller, “moj” Wolfgang Hilbig,Oskar Pastior, W. G. Sebald, Susan Sontag, EugeneIonesco, Dos Passos, Steinbeck. Ali, u vili naWannseeu boravili su i neznameniti pisci čija su djelazaboravljena jer, s piscima (i čitačima) nikad se nezna.…Opet su u modi blage rasprave o angažiranoj ineangažiranoj književnosti. Neki koji pišu o odrastanju,o svojim i tuđim ljubavima, o smrtima i o prirodi,vjeruju kako to nema veze s angažiranim pisanjem,misle da angažiranost mora biti izravno politička ilidruštvena, kao da je angažiranost u umjetnosti i uživotu općenito kakva predizborna kampanja. KažeWisława SzymborskaČak i kad ideš putem, šumom,ideš političkim korakompo političkom tlu.Apolitične pjesme također su političke,a nad nama svijetli mjesecne više mjesečast…U međuvremenu, ljudi su nestajali,životinje krepavale,kuće gorjelei polja zarastala,kao u vremenima davnoprošlimi manje političkimza koju mi nedavno jedan pjesnik reče da joj jeopus nikakav, što me je štrecnulo. Dobro, nekim sepiscima besmisleno klanjamo, ali to je bogohulno javnoreći, odmah se teoretičari propnu i zaržu. Recimo,Thomas Mann. Thomas Mann…Znaš što?Bernharde?Ne možeš više otvoriti novine a da ne naletišna Manna. A on je već pedeset i kusur godinamrtav. Postaje neizdrživo. Mann je bio malograđanskipisac, grozan i nenadahnut pisac kojise obraćao svojim malograđanskim čitačima.Ono što je napisao može zanimati jedino klajnbirgere…taj njegov milje, totalno nepoticajani glupav, onaj njegov profesor koji svira na violinii stalno nekamo putuje, ili ona obitelj izLübecka, krasno, ali to je kao da čitaš WilhelmaRaabea. A tek gluposti, same besmislice koje jenadrobio o političkim pitanjima, pa ona njegovapohlepna žena, tipično njemačko-spisateljskakombinacija: iz pozadine uvijek vrebaneka žena, bila to Mannova ili Zuckmayerovažena, koja vodi računa da se ti tipovi smjeste donekog državnika bez obzira na to otvara li seizložba skulptura ili novi most. Što pisci uopćetraže na takvim mjestima?…U Beču je objavljena knjiga Unser Wien. U njojpiše da su Austrijanci naprosto navalili na židovskuimovinu u Beču, čak prije nego što su ratificiranirasni zakoni. U toj knjizi koja se ironično zove pobečkim turističko-informativnim novinama, piše dasu Austrijanci za šest mjeseci, od ožujka do rujna1938., od Židova pokrali onoliko koliko Nijemci zašest godina. U toj knjizi koja se lokal-patriotski zoveNaš Beč, piše da Vijena živi od turizma, da svoje znameniteatrakcije s ponosom pokazuje svojim gostima,iz dana u dan, ljeti i zimi, a da većina tih krasnihi važnih zgrada zapravo oteta je od njenih bečkihžidovskih vlasnika. I da to se onim hordama kojetrče za žutim kišobranima svojih vodiča, uglavnomne spominje. Zato su napisali tu knjigu Unser Wien,kažu Stefan Templ i Tina Walzer. U knjizi se nalazipoglavlje pod nazivom Topografija pljačke, koje je priličnouznemirujuće poglavlje, pogotovo ako se čita uzkartu Beča, za vrijeme opuštenih šetnji gradom. Taknjiga, Unser Wien, podsjetila me je na moju nikadadovršenu slikovnicu, znači nisam luda.Stefan Templ i Tina Walzer kažu da danas mnogiAustrijanci svoj uspjeh, svoje bogatstvo, svoj renome,svoje ime, duguju novcu i imovini koje su pokrali prijeviše od šezdeset godina. Nakon 1938. životni standardbrojnih političara, odvjetnika, sudaca, liječnika iumjetnika, znatno se poboljšao, kažu Templ i Walzer.Ali, to je poznata priča koja još uvijek traje. Ona seodvrtiljela i u Hrvatskoj 1990-tih, samo što su hrvatskilopovi uglavnom bili kamiondžije, skladištari,konobari, sve takve mustre i mufljuzi.Adolf Schärf, odvjetnik i predsjednik RepublikeAustrije od 1957. do svoje smrti 1965., prvo je, uvrijeme nacističke okupacije, kao protivnik režima,znači kao politički zatvorenik, dvaput odležao u zatvoru,onda je valjda uvidio da od takvog angažmananema vajde pa je počeo gledati svoja posla. Već 1938.arijanizirao je ured odvjetnika Arnolda Eislera. Ja ćupreuzeti tvoju firmu, blagonaklono je Eisleru rekaoSchärf, a tebi, Arnolde, bilo bi pametno da napustišzemlju. I Arnold je otišao. Ta odvjetnička kancelarijanaravno nikada nije vraćena Eislerovim nasljednicima.Adolf Schärf se onda zanio, svidjela mu se tanekažnjiva otimačina, pa se uključio i u službenuarijanizaciju Beča. Poslije rata prvo se učlanio u austrijskuSocijaldemokratsku stranku, onda je postaopredsjednik Republike Austrije.Dirigent Karl Böhm kupovao je židovske kuće pobagatelnim cijenama.Pisac Heimito von Doderer arijanizirao je kuću ukoju se potom uselio.Eduardu Steineru, vlasniku čuvenog Riesenrada,onog u Prateru na kojem turisti i djeca skiče i vrištedok im tamo dolje, sa zastrašujuće visine podnogama klizi uspavana panorama grada, nacisti suprvo oteli njegov Ferrisov kotač, onda ga otpremili uAuschwutz gdje je 1944. i umro.Samuelu Schallingeru, suvlasniku i danas otmjenihbečkih hotela Bristol i Imperial, nacisti su rekli, slušajSamuele, odrekni se svojih dionica, poslat ćemo te naodmor u jedno lijepo mjesto, pa su ga 1942. poslali uTeresienstadt iz kojeg se nije vratio.Čuveni Café Mozart, na Albertinaplatzu, odmahiza Opere, okupljalište glumaca i pjevača, arijaniziranje.cmyk

Thomas BernhardXI/253, 19. ožujka 2,,9.25Dok su se pojedini obespravljeni i pokradeniŽidovi ubijali, druge su nacisti proglašavali poremećenimai zatvarali u ludnice, kao što su to učinili sWilhelmom Franklom samo da bi mu uzeli onu čuvenuzgradu Otta Wagnera, Majolika Haus, u kojoj sedanas nalazi banka. Tako vodiči svojim turistima danaskažu, ovo je čuvena zgrada čuvenog arhitekta OttaWagnera. Vodiči se ne upuštaju ni u kakve detalje, jerturisti nemaju vremena, turisti žele što više vidjeti ušto kraćem roku. Ono što vide, obavezno fotografiraju,a i onako zaborave što su čuli.Trećina tezgi na Naschmarktu arijanizirana je,polovina bečkih apoteka arijanizirana je, oteta su sedamdeseti četiri kina, lanac pekarnica Anker i čuvenetrgovine muških odijela češkog Bečlije Knížea, koje jeprojektirao njegov sunarodnjak Adolf Loos iz Brna,pale su u nacističke ruke.Znamenito Loosovo ostvarenje, zgradu Goldmana& Salatscha na Michaelerplatzu, 1938. godine preuzimatvrtka Opela. Templ i Walzer donose fotografijuLoosove građevine na kojoj se vidi ime automobilskekompanije i četiri njena stupa obmotana nacističkimzastavama.Populistički desničar Jörg Haider živio je u vilismještenoj na parceli od 4.000 ari koju je njegov prastricpo smiješno niskoj cijeni prinudno kupio odGiorgia i Mathilde Roifer.Većina bečkih kinematografa i polovina njenihljekarna arijanizirano je. Svim liječnicima Židovimazabranjen je rad, privatne ambulante oduzete su im iarijanizirane. Novinske kuće u vlasništvu Židova konfisciranesu.Arijaniziran je restoran svjetskog renomea, Zu dendrei Husaren, što posebna je priča za neku drugu zgodu.Čuveni Bräunerhof, do 1938. znan kao Sans Souci,kavana u kojoj, tvrdi Bernhard, trućaju onih tri četvrt,polu- i četvrt obrazovanih Bečana koji tamo oko podnevaispuštaju svoju društvenu paru, samo je još jedanod mnogih arijaniziranih caféa.Ma, da. U Bräunerhofu, nad kojim je mojprijatelj stanovao već desetljećima prije no štosam ga upoznao, i danas mi još smetaju loš zraki svjetlo stalno smanjeno na minimum iz razlogaperverzne štednje, pri kojem mi nikad nijebilo moguće ni jednog jedinog retka pročitatibez napora; u Bräunerhofu ne volim ni sjedalajer ona, ako ih se koristi i na kraće vrijeme, beziznimke strahovito oštećuju kralježnicu, da sasvimzanemarimo penetrantni miris kuhinje uBräunerhofu koji se uvuče u odjeću……No, u osnovi, Bräunerhof je, upravo jer jeprotiv svega što se svakoga dana usudim tražitiza sebe, baš bečka kavana, upravo kao CaféHawelka koji je posljednjih godina ušao umodu i tih godina istom brzinom posve propao.Uvijek sam mrzio bečku kavanu i uvijek odlaziou omražene bečke kavane jer sam, iako samuvijek mrzio bečke kavane i baš zato što sam ihuvijek mrzio, u Beču patio od bolesti posjećivanjakavana, više sam patio od bolesti posjećivanjakavana nego od bilo koje druge.…Dakle, Lesung koji su u vili moderatori i kritičarine baš moderativno moderirali, pretjerano hvaleći onošto su predstavljeni pisci napisali i pročitali, ponovnome je bacio u dilemu – tko je tu lud. Pitala sam Vesnukakva je literatura koju slušamo, ona je rekla – nikakva.Poslije je bio mali koktel, ljudi su kružili, pušilose sve u šesnaest, točilo se odlično no name vino snaljepnicom LCB-a (Literarisches Colloquium Berlin),razmjenjivale su se posjetnice, a autori su sa zanimljivomozbiljnošću potpisivali svoje uratke. Bugarskipisac zalijepio se za Ilmu kako bi produbio kontaktesa Zapadom, kako bi za svoje knjige izvidio situacijuu Švicarskoj. Tako, malo je gledao u Ilmine oči, malou Ilmine noge. Došla je Katja Lange-Müller, valjda dase ponovno uvjeri u globalno potonuće književnostikoja se poput princeze pretvara u žabu krastaču i kojuočajnički prinčevski poljupci više ne mogu oživjeti.Onako mali i nikakav, ali zato skupni, ujedinjen upovršnosti i logoreičnosti, u doslovnosti i ispraznosti,u nemuštosti, taj literarni kargo kao kakva otrovnagusta mrlja klizi prema tržištu, uvlači se u sad većrastresite, rupičaste umove današnjice, briše njihovevijuge i kliče, evo nas, dolazimo, mi mislimo za vas.Katja Lange-Müller piše dobro i nije na top-listama,njene knjige nisu bestselleri. Ali, Katja Lange-Müllerima priču, istočno berlinsku priču, a u njoj onu vlastitu,prkosnu i buntovničku. Zbog “nesocijalističkog”ponašanja izbačena je iz srednje škole, radila je kaonovinarka, potom kao pomoćno osoblje u berlinskimpsihijatrijskim klinikama za žene, onda je krenulastudirati književnost i putovati. I čitati. Godine1984. Katja Lange-Müller prelazi u Zapadni Berlin,u njemu živi i danas. Dobila je Nagradu IngeborgBachmann, Nagradu Alfred Döblin i za svoj grotesknihumor, Kasselerovu književnu nagradu. Bore nanjenom licu svjetlucaju. U Hrvatskoj nije prevedena.U Hrvatskoj obilato se prevode “svjetski vladari književnihtop-ljestvica”, John Grisham, J. K. Rowling,Patricia Cornwell i Paulo Coelho. I još mnoge male ivelike sapunice sapuničara contemplative, meditative,reflektive, spekulative, i tako dalje, što bi rekao MirkoKovač kad ga gnjavi budalama objašnjavati ono štobudale ne mogu shvatiti.Oko ponoći, saloni su se ispraznili, svjetla se pogasila.Otišla sam u zimski vrt da malo gledam u jezerokako pod mjesečinom treperi, jer treperava jezerapod mjesečinom smiruju. Za malim okruglim stolomnazirale su se siluete dvojice muškaraca. Obojica supodigli svoje čaše. Prost, rekao je jedan, onaj puniji, nazdrowie, rekao je drugi, onaj stariji.Književnost drtavi iz godine u godinu, akone u pogledu djelâ, ono u pogledu svojih ljudi.Doduše, ako autentičnih kompozitora ne možemonabrojati na svijetu, u jednom pokoljenju,više nego pet ili šest, teško je tražiti da autentičnihpisaca bude više. Ostali, to jest, recimo onihnekoliko desetina gospode iz prve kategorije,koji duhovno nisu na visini zadatka, iako su, dabome,znani, priznati, čak slavni i s perspektivomda poslije smrti dobiju spomenike, trgove,ulice? …ne, oni već nisu književnost dobre vrste.Pogledajte stravičnost koja izbija iz tog zaključka.S tim maslom umjetnosti stvar stoji tako daako nije ekstra, apsolutno najbolje kvalitete, onozaudara na margarin. Na zdrowie.Literatura nikada nije bila toliko patetična,danas je maksimalno patetična. Nijedno dobanije proizvelo toliko bespomoćne, patetične literature,toliko ridikulozne kancelarijske literature,kao ovo naše. Tako mi se bar čini kad čitamneku nedavno napisanu knjigu. Sve te knjige beskrajnosu patetične. Pišu ih autori čijim životimatotalno dominiraju kancelarijski fascikli, registratori.Tako da danas imamo malograđanskučinovničku književnost. Ovo čak važi i za velikanenjemačke literature, za Thomasa Manna, čaki za Musila, koji je po meni najbolji od svih tiheksponenata činovničke književnosti. Ali čak jei Musil pisao mračna činovnička djela. Sva ta literaturaskroz naskroz literatura je srednje klase,zapravo niže srednje klase. Kad čitamo tu literaturuvidimo kako činovnik piše, odnosno kakopiše činovnik iz niže srednje klase koji u krajnjojinstanci svoju inspiraciju crpi iz kancelarijskogregistratora. Jedini izuzetak, naravno, je Kafka,koji je zapravo i bio činovnik, premda nije pisaočinovnička djela, ali oni ostali mogli su pisatiisključivo činovničku književnost. ČinovnikKafka jedini je pisao nečinovničku književnost,pisao je veliku književnost. A to se ne bi mogloreći ni za jednog takozvanog velikog njemačkogpisca dvadesetog stoljeća, naravno, ukolikose čovjek ne želi priključiti milijunima piskaralakoji pišu za novinske kulturne rubrike i koji tokomproteklih stotinu godina pretvaraju novineu pučke kuhinje, rigajući svoje zastrašujuće zabludead nauseam. Prost, Gombrowiczu.Nisam uspio pošteno pročitati Kafkin Proces,iako sam nekoliko puta pokušavao. Zasjenjujeme sunce genijalne metafore koje se probijakroz oblake Talmuda, ali da čitam stranicu postranicu, to premašuje moje snage. Zašto je unašem stoljeću toliko velikih umjetnika napisalotoliko nečitljivih knjiga? Ali, nekidan, čitao samKafkin Dnevnik i zaspao sam oko tri. Ovo vamkažem da biste znali kakav sam u svojoj svakodnevici.A što se tiče vaših milijuna piskarala kojipišu za novinske kulturne rubrike, oni žele suditiumjetnosti. Samo, do te umjetnosti najprijemoraju dospjeti, a oni su u predsoblju, nedostajeim pristup do duhovnih stanja iz kojih umjetnostnastaje, i ništa ne znaju o njenoj napetosti.Sve više raste posramljujuća uloga impresarija…književnost iz koje je izbačen individualni duhpada u ruke izvanduhovnih društvenih činilaca.Nagrade. Natječaji. Akademije. Profesionalnaudruženja. Nakladnici. Tisak. Politika. Kultura.Ambasade. Kongresi. I tada, u okvirima te birokracijeo kojoj pričate, lošiji počinje vladati i gonitiboljega. Pokornost! Nema govora da se duhovipozivani, nagrađivani, čestvovani, ugošćavani,zaglupljivani – pobune i zainate. Recimo,Borges. I on se pretvorio u trgovačkog putnika.To je književnost za književnike, kao posebnopisana za članove žirija, to je kandidat baš kaošto treba, apstrakcionist, skolastik, metafizičar,dosta neoriginalan da bi našao već ugažen put,dosta originalan u toj svojoj neoriginalnosti dabi postao nova i čak stvaralačka varijanta nečegpoznatog i priznatog. I prvoklasan kuhar! Kuharza sladokusce. Oh, ali mene ne ljuti Borges, jabih se s njim i njegovim djelom nekako mogaodogovoriti u četiri oka. Nerviraju me borhesovci,ta armija estetâ, cizelatora, znalaca posvećenih utajnu, urara, metafizičara, mudracâ, sladokusaca.Taj čisti umjetnik ima nemilu sposobnost damobilizira oko sebe ono što je najgore i najvišeeunuhovsko. Na zdrowie, Bernharde.Treba pretjerivati. Pretjerivanje je tajna velikeumjetnosti i velike filozofije. Svi ti pisci kojesam otkrivao, koje sam čitao, danas mi izgledajukao vulgarne, glupe individue koje su postiglestupanj književne slave ali bez čijeg društvamogu, jer nemaju mi što ponuditi osim svojeosrednjosti. Sve u vezi s njima je osrednje. Sveu vezi s njima miriše na običnu zloću i prizemnikonformizam koji se hrani na mitomaniji.Svi su oni u biti tupavi, kao i knjige koje pišupa onda plasiraju na tržište. Kao da već stotinugodina njemačku literaturu zlostavljaju provincijalci.Danas nam je ostala samo provincijalnaknjiževnost.Da, uvijek i najglasnije govori onaj tkose želi pokazati, onaj iz provincije. Ali zatoMontaigne i Rabelais, dragi Thomase, za njihdignimo čaše. Na zdrowie!Za Montaignea i Rabelaisa, dragi Witolde, prost.(krpice, odlomci)Bernhardova djela u hrvatskom prijevoduImitator glasova, Meandar, Zagreb, 2003.In hora mortis, Durieux, Zagreb, 1991.Midland na Stilfsu; Da, Meandar, Zagreb, 2005.Podrum, Meandar, Zagreb, 2004.Trg heroja, Meandar, Zagreb, 2003.Uzrok, Meandar, Zagreb, 2007.Wittgensteinov nećak, Meandar, Zagreb, 2003.cmyk

26 XI/253, 19. ožujka 2,,9.Thomas BernhardKnjiževna nagrada slobodnog i hanzeatskog grada BremenaThomas BernhardMiloš Bajović izvorno je niz prijevoda iz knjigeMeine Preise namijenio blogosferi. Objavljuje ih navaseljena.blog.hr-u, odakle smo preuzeli i ovaj tekstUlomak iz knjige Meine Preise (Moje nagrade), za kojuse pretpostavlja da je nastala 1980. ili 1981. godine,a objavljena je ove godine; Meine Preise, Suhrkamp-Verlag, Frankfurt am Main, 2009.akon što pet godina nisam napisao ništa i ondasamo 1962. u Beču roman Frost (Mraz), mojabudućnost bila je neutešnija nego ikada do tada.Frost sam poslao jednom prijatelju koji je bio lektor uInselverlagu i rukopis je prihvaćen u roku od tri dana.Ali kada je već jednom bio uzet, uvideh da je rad nepotpuni u ovoj formi nikako za objavljivanje. Čitavuknjigu prepravih i dopisah u frankfurtskom pansionu,koji je ležao na jednoj od najprometnijih ulica u bliziniEschenheimskog tornja i bio jedan od najjeftinijihkoji su za mene dolazili u obzir. Ustajao sam u petizjutra, sedao za mali sto do prozora, i kada bih okopodneva ispisao pet, osam ili čak celih deset stranica,odlazio kod moje lektorke u Inselverlag i sa njomrazmatrao gde bi se naknadno napisane stranice urukopis mogle uneti: čitava knjiga se za tih frankfurtskihnedelja potpuno izmenila; mnogo - verovatnooko stotinu stranica - odbacio sam, da bi knjiga, kakoverovah, ipak postala prihvatljiva i mogla otići u slog.Kada su slogovi bili odštampani, pošao sam u Varšavu,gde sam išao u posetu prijateljici koja je tamo studiralana akademiji umetnosti. U najhladnijem godišnjemdobu smestio sam se u takozvanoj Dziekanki, jednomstudentskom domu u neposrednoj blizini zgrade vlade;nedeljama sam čitajući slogove obilazio lep i uzbudljiv,a zlokoban grad Varšavu. Ručavao sam u takozvanomKlubu književnika, a večeravao kod glumaca- gde je hrana bila još bolja. U Varšavi sam proživeojedno od mojih najsrećnijih vremena: u džepu mantilasvuda sam sa sobom nosio slogove, moj sagovornikbio je satiričar Lec - koji je čuvene svoje aforizmezapisivao u knjigu recepata njegove žene. Lec me ječesto pozivao u svoj dom, i, povrh svega toga, pokatkadplatio kafu na Novom Swiatu. Bio sam zadovoljansvojom knjigom, koja je izašla šezdeset treće - istovremenosa celostranim osvrtom Zuckmeyera u Zeitu.Ali, kada je opšta oluja osvrta prošla, neobično žestokai načisto kontroverzna – bilo je tu svega, od najtegobnijihpohvala do najzločestijih kritika – postadoh namahutučen i kao propao u jednu na užasavajući načinbeznadežnu raku.Verovao sam da ću se ugušiti od zablude kako jeliteratura moja nada. Nisam želeo ni da čujem više zaliteraturu. Ne samo da me ona nije usrećila, već meje gurnula u smradnu i sparnu jamu, iz koje mi više,pobojavah se, nema izlaza. Proklinjući i književnost imoj razvrat sa njom, otiđoh na gradilišta i dadoh se uslužbu kao šofer kamiona kod firme Christophorus,čije je sedište bilo u ulici Klosterneuburger. Mesecimasam onda razvozio pivo za čuvenu Gösser-pivaru.Pritom, ne samo da sam vrlo dobro savladao upravljanjekamionom, već i upoznah grad Beč, na način nakoji ga do tada nisam poznavao. Živeo sam kod tetkei zarađivao kao vozač kamiona. O književnosti nisamželeo da znam ništa više - sve što sam imao u nju samuložio, a ona me je zauzvrat odgurnula u čamotnujamu. Od literature mi se gadilo: mrzeo sam sve izdavačei izdavačke kuće, baš kao i sve knjige. Činilomi se da sam napisavši Frost pao kao žrtva prevarečudovišnih razmera. Srećan bih bio kada bih se u mojojkožnoj jakni bacio na vozačko sedište i u staromSteryrer kamionu tutnjao gradom. Sada se pokazalokoliko je samo bilo dobro još pre više godina savladativožnju kamiona, što je bio preduslov jednog nameštenjau Africi, do kojega, ipak, kako danas znam, spletomupravo srećnih okolnosti nije došlo. Ali, naravno,i ta sreća da kao vozač služim Gösser-pivari, imala jesvoj kraj. Odjednom zamrzeh svoj posao; prekidohga od jednog do drugog dana i zabih se pod jorgan umojem kabinetu u stanu moje tetke. Ona je bila verovatnoprozrela moje stanje, i jednog dana me pozva dana par meseci otputujem sa njom u brda. Oboma ćenam dobro učiniti da na par meseci odbacimo apsolutnusurovost i štetnost velegrada po nas, i predamose prirodi.Njen cilj bio je mestašce Sankt Veit u salcburškomzaleđu, u blizini plućne bolnice u kojoj sam kao pacijentproveo više godina – osamsto metara nadmorskevisine i vanredno idealan položaj trebalo je da naspreporodi od grada. Jednog ranog jutra moja tetka,i ja – družbenik na njenoj grbači, započesmo našeplaninsko putovanje sa Westbahnhofa. Moram li dakažem, kako sam već u trenucima dok je voz napuštaozapadni kolodvor, selo proklinjao, i u mislima čeznuoza gradom Bečom? Kako se voz više od Beča udaljavao,bivao sam sve tužniji: mislio sam da grešim štoBeču okrećem leđa i sa tetkom odlazim na selo, alitu grešku više ne mogadoh popraviti. Ja nisam seoskitip, ja sam gradski čovek, rekoh sebi. Ali, više nije bilopovratka. Po prirodi stvari, na selu nisam našao svojusreću: ljudi su mi dosađivali, i čak sam ih se i gnušao;priroda mi je bila dosadna pa sam se i nje gnušao, ikonačno započeh da mrzim i ljude i prirodu. Pretvorihse u snuždeno premišljalo, koje je hodajući tamo-ovamo,preko i između livada, spuštene glave kroz šumeprolazeći, na kraju poče da odbija svaku hranu. I tako,dok me je pritajena opozicija seoskom i planinskomživotu gonila izravno u katastrofu, i u najvećoj sammeri bio tek žalosna karikatura samoga sebe, zakatančenu svoju grozomornu egzistencijalnu nesreću -pojavi se književna nagrada slobodnog i hanzeatskoggrada Bremena! Ne sama nagrada je bila ta koja će meizvući iz moje egzistencijalne katastrofe i turobnograspoloženja, već pomisao da sa nagradnom sumom uiznosu od deset hiljada maraka još jednom mogu dase vratim u život, da mu zadam radikalni zaokret - daga ponovo učinim mogućim. Nagrada je, dakle, objavljena,suma poznata i imao sam priliku da sa novcempostupim što razumnije mogu. Moja želja oduvekje bila da imam kuću samo za sebe, a ako ne i pravukuću, onda barem zidove oko mene, zidove među kojimabih mogao da radim ili ne radim šta mi se hoće,među kojima bih mogao da se zaključam. Odlučiosam stoga da sa nagradnom sumom obezbedim sebitakve zidove i stupih u kontakt sa jednim trgovcemnekretninama, koji je odmah na to doputovao u SanktVeit i predložio mi par objekata.Svi su oni, dakako, bili preskupi: ja sam, sa nagradnomsumom u rukama, imao samo deo prodajnecene. Ali, zašto da ne? pomislih i zakazah za početakjanuara sastanak sa trgovcem nekretninama u GornjojAustriji, gde je on u blizini svoje kuće raspolagaoobjektima za prodaju – radilo se prevashodno o starim,i delimično već propalim seoskim gazdinstvimakoje mi ima ponuditi, reče, sve sa cenama u rasponuod sto do dvesta hiljada šilinga. Ali moja nagradnasuma iznosila je samo sedamdeset hiljada. Možda iza sedamdeset hiljada mogu naći odgovarajuće zidinekako bih se mogao među njima zaključati: kada samrazmišljao o objektu za sebe nisam mislio na kuću– mislio sam na zidove i to zidove među kojima bihmogao da se zaključam. Zaputih se u Gornju Austriju;tetka je bila sa mnom i posetismo trgovca nekretninama.Čovek je na mene delovao upečatljivo i odmahmi se dopao: bio je to valjan čovek i njegov karakteručini mi se bez premca. Stigosmo u snežni predeo, sametarski visokim snegom, i zaprtismo stazu do kućetrgovca nekretninama. On nas posede u njegov auto iuz pomoć jedne cedulje objasni gde se objekti nalaze,kao i koju ćemo rutu od jednog do drugog prevaliti.Notirao je bio ukupno jedanaest ili dvanaest gazdinstavakoja su bila na prodaju. On zalupi vrata automobilai obilazak je mogao da otpočne. Gusta magla većse bila spustila na čitav predeo, tako da nismo videliama ništa, pa čak ni put po kojem nas je trgovac nekretninamavozio do prvog objekta. Ni on pred sobomnije video ništa osim magle, ali kako je put poznavao,mi se u njega uzdasmo. Moja tetka bila je radoznala,kao i ja sam. Oboje smo ćutali - ja nisam znao štaje njoj na pameti, ona nije znala šta meni – trgovacnekretninama nije znao šta se nama oboma vrtelo poglavi i samo je ćutao, kada najednom zaustavi autoi reče kako treba da izađemo. U magli pred sobomcmyk

Thomas BernhardXI/253, 19. ožujka 2,,9.27zaista sam video jedan ogroman zid, sazidan od velikihkamenih blokova. Trgovac nekretninama otvorijednu golemu i iz šarki ispalu drvenu kapiju i uđosmou dvorište. I u ovom dvorištu je ležao metarski sneg:izgledalo je kao da su vlasnici objekta sve za sobomostavili i gazdinstvo napustili glavom bez obzira -pomislih da ih je zadesila teška nesreća. Objekat većgodinu dana stoji prazan, reče trgovac i pođe isprednas. U svaku prostoriju u koju bi stupili, on bi rekaoda se radi o vrlo lepom prostoru, uvek iznova ponavljajućidve reči - izvanredne proporcije; nimalo mu nijesmetalo to što je svakog trena propadao kroz truli podi onda veštim skokom morao da se spasava iz dubinetruleži. Trgovac nekretninama nas je predvodio – jasam išao iza njega, a za mnom moja tetka. Hodali smokroz sobe kao po daskama preko kojih je trebalo daprekoračimo neku mutnu i smrdljivu baruštinu - ponekadbih se osvrnuo za tetkom, koja je međutim bilavrlo spretna - spretnija i od mene i trgovca nekretninama.Jedanaest ili dvanaest prostorija koje smo imalipogledati bile su sve u potpuno zapuštenom stanju, azrakom se širio zadah stotina, ako ne i hiljada isušenihstrvina od starosti krepalih miševa i pacova. Čitavparket bio je satrulio, dok su okviri prozora uglavnombili izvaljeni od vetra i hladnoće. Dole u kuhinji, ukojoj je stajao jedan veliki, prljavštini odolevajući ipotpuno zarđali emajl-šporet, nije bio zavrnut dotokvode - voda je curila po, ali i ispod parketa: trgovacnekretninama reče da su vlasnici, koji su kuću napustilijoš pre godinu dana, zaboravili da zavrnu česmu iode do nje kako bi je zavrnuo. On sâm nije imao prilikeda objekat već pogleda: mi smo bili prvi kojima gapokazuje, i on je naprosto očaran izvanredno uspelimproporcijama. Moja tetka držala je pred ustima maramicukako bi se zaštitila od smrada koji se prostiraočitavim objektom – i to ne samo od zadaha lešina: uštalama su svuda još ležale ogromne gomile balege,neuklonjene od strane prethodnih vlasnika. Trgovacnekretninama uporno je ponavljao izvanredne proporcijei što je češće on to zaključivao, postajaše mi timejasnije da je u pravu – na kraju nije on više bio taj kojije govorio kako objekat ima izvanredne proporcije, većja, i to svaki čas. Stihijski sam se unosio u ponavljanjereči izvanredne proporcije u sve kraćim odstojanjimai konačno bih ubeđen da čitav objekat zaista ima bašsasvim izvanredne proporcije. Od jednog do drugogtrena postadoh opsednut čitavim objektom i kada smoponovo bili pred kapijom, kako bi se odvezli do sledećegobilazišta – trgovac je nekretninama sada žurio,jer smo ispred nas imali još deset ili dvanaest objekata- ja mu rekoh, da me svi ti objekti više ne zanimaju, ida sam za sebe već jedan našao, ovaj ovde naime, jerima baš sasvim izvanredne proporcije, kao stvorene zamene, i da sam spreman da sa njim smesta zaključimpotreban ugovor. Od početka obilaska do ovog mojegiskaza nije bilo prošlo više od četvrt časa. Moja tetkase prepade, reče mi da ne činim gluposti, i kako je onaove zidove, sasvim prirodno, našla užasnim, a kadasmo ponovo sedeli u autu, ne bi li se vratili domu trgovcanekretninama i napravili ugovor, neprestano mije za leđima ponavljala, da bi o čitavoj stvari trebalodobro da porazmislim, da je prespavam, reče. Ali, mojaodluka beše čvrsto doneta. Našao sam svoja četirizida. Predložih trgovcu nekretninama da u januaru,dakle nakon dodele nagrade u Bremenu, za njega izvršimuplatu u visini od sedamdeset hiljada, a ostatakpoložim u toku godine. Ipak je taj ostatak bio iznosod preko sto dvadeset hiljada šilinga, pa iako uopštenisam znao otkuda sa svim tim novcem, nisam se ninajmanje uzrujavao. Razmisliti, prespavati, ponavljalaje moja tetka neprestano, dok je trgovac nekretninamaveć sastavljao ugovor. Meni se dopadao stil trgovcanekretninama: kako je pisao, šta je govorio, čitava njegovaokolina. Sa moje strane, ponašao sam se kao danovac uopšte nije problem, a to je dodatno impresioniralotrgovca nekretninama, dok nam je njegova ženau kuhinji pripremala vrlo ukusnu kajganu. Pola časa,dakle, nakon što sam Nathal (tako su se moji zidovizvali) prvi put video, iako ne potpuno jasno, jer su, kaošto rekoh, bili načisto potonuli u maglu, i sasvim zanemarivšito da nikada nisam video bilo šta od onogašto je zidove okruživalo, već o tome samo nagađao,potpisah takozvani predugovor. Pojedosmo kajganu,još neko vreme razgovarasmo sa trgovcem nekretninamai onda ga napustismo. On nas je dovezao dopolazne stanice i tetka i ja odosmo natrag u brda. Zavreme ove vožnje, tokom koje moja tetka u zloj slutnjini reči nije prozborila, već su mi se dobrano po glavipočeli rojiti žmarci groze: sada sam najednom počeorazmišljati o tome šta se, zapravo, dogodilo, u šta samse samo upustio - jer bio sam se, shodno svojoj prirodi,uvalio u užas. Provedoh niz besanih noći, u kojimami, prirodno, nije moglo postati jasno, šta sam zapravonačinio i šta potpisao, i gde uopšte da nabavimtakozvani ostatak od sto dvadeset hiljada šilinga. Ali,doći će dan dodele nagrade u Bremenu, kada ću imatiprvih sedamdeset hiljada, a onda sam spašen, misliosam. Moja tetka uzdržavala se od bilo kakvog komentara.Po prvi put od samog početka mojeg druženja sanjom nisam poslušao njen savet.Otputovah dakle u Bremen, koji nisam poznavao.Hamburg sam poznavao i uvek ga, kao i danas, voleo,dok sam Bremen, jedan malograđanski i neizdržljivosterilan grad, prezirao od prvoga trena. Odmah prekoputa kolodvora bila je za mene naručena soba ujednom novoizgrađenom hotelu - kako se hotel zvao,ne znam više. Zabih se u moju hotelsku sobu, kakograd Bremen više ne bih morao da vidim i tu dočekahsutrašnju dodelu nagrade. Trebalo je da bude održanau staroj zgradi bremenske opštine i - tu i bi održana.Moj najveći problem beše što mi naloženo da predskupom održim govor, a ja sam već bio u Bremenu ada još uvek nisam imao ni barem ideju za govor, zakoji sam već nedeljama znao da treba da održim; nite noći u hotelu, a ni izjutra nije mi padala na pametideja za jedan ovakav govor. No, sada je bio krajnji čas.Za vreme doručka dosetih se da je Bremen poznatpo svojim gradskim muzikantima. Ispih čaj i smestaodoh u svoju hotelsku sobu gde napravih jednu skicu.I napravih drugu, i treću skicu. Onda sam moraoda uvidim da je moja ideja bila loša i da moram daiznađem novu. A vreme je odmicalo. U međuvremenu,već su me tražili telefonom i raspitivali se tomprilikom koliko je moj govor dugačak. Nije dugačak,rekoh na telefonu, nimalo dug, to rekoh, iako još uveknisam bio našao ni početnu ideju za govor. Pola satapre početka svečanog čina u opštini, sedoh na kreveti napisah rečenicu ”za studeni pridolazi bistrina”, i pomislihda sada imam prihvatljivu ideju za govor predskupom. Sa ovom rečenicom u centru, brzo se razvijoš nekoliko drugih i nakon nekih deset ili dvanaestminuta imao sam ispisano barem pola stranice. Kadasu došli da me iz hotela odvedu u Rathaus, govor sambio upravo dovršio. Sa hladnoćom jasnoća se pojačava,pomislih, dok me je nekoliko gospodina sprovodilodo opštine: imao sam osećaj kao da me odvode predsudski proces. Uzeli su svog uhapšenika u sredinu, i,iz hotela u gradu, zašli sa njim u zgradu opštine, kojaje bila krcata i zauzeta do poslednjeg mesta, ispunjenauglavnom školskim odeljenjima. I ova bremenskazgrada opštine je jedan čuveni Rathaus: i ona me jepritiskivala u grudima, kao što su me i inače sve drugečuvene zgrade opština ispunjavale zebnjom. I ovde jeisijavalo ordenje i svetlucali su lanci ravnatelja grada.Svečano sam onda sproveden u prvi red i zauzeomesto pored gradonačelnika. Jedan čovek stupio je napodijum i govorio o meni. Doputovao je iz Frankfurtakako bi pola sata govorio o prvoj mojoj knjizi proze.Govorio je vrlo ubedljivo i, koliko se sećam, sve samepohvale - ali od svega toga nisam ništa razumevao.Čitavo vreme pred sobom sam video zidove Nathala irazmišljao o tome, kako ih isplatiti. Da se uvek tolikoodugovlači, pre nego što novci konačno poteku! Kadaje moj pohvalitelj završio i pre svih školska deca, kakoje izgledalo, počeše oduševljeno da tapšu rukama, dadošemi znak da stupim na binu. Tu mi je onda uručenapovelja, za koju više ne znam ni kako je izgledalaniti gde se nalazi, kao što danas ne posedujem nitijednu od svih ostalih povelja, u toku vremena izgubljenih.Sada sam dakle imao svoj ček u ruci; priđohgovorničkom pultu i pročitah svoje zapise o jasnoćikoja pridolazi na hladnoći. Upravo kada su slušaocipočeli da se u moj govor upuštaju, on je već bio gotov.Ovo je zasigurno bio najkraći ikada održan govorod strane jednog laureata bremenske nagrade, pomislih,što mi nakon svečanosti bi i potvrđeno. Stajaosam tako tu i onda bih primoran da se za fotografejoš jednom rukujem sa gradonačelnikom. Napolju uhodniku, najednom i potpuno neočekivano, stajao jepreda mnom moj stari prijatelj - lektor koji je u rokuod tri dana uzeo Frost za štampu - i, kada je bio siguranda smo nasamo, reče, takoreći u poverenju: ej, dajmi, molim te, pozajmi pet hiljada maraka, prêko mi je ihitno potrebno. Da, uzvratih ja samorazumljivo, i beztoga da sam i na tren razmislio o posledici; rekoh muda ću odmah nakon 14 sati, kada banke u Bremenuopet budu otvorene, sa njim u jednu otići, ček unovčitii dati mu pet hiljada. Koliko je samo puta on meniposudio novac, mislio sam, uvek iznova, a nije ni takodavno kako me je spasio pred jednim od mojih fatalnihfinansijskih posrnuća!Neposredno nakon svečane dodele održan je ručaku jednom otmenom bremenskom restoranu, koji samodmah u dva napustio, da bih sa mojim prijateljemotišao do banke i unovčio ček koji sam dobio za Frost.Iz Bremena i tako idem u Gießen, gde je trebalo daodržim predavanje u jednom takozvanom evangelističkomobrazovnom domu, dotirano sa dve hiljademaraka. Onda ponovo imam barem sedam hiljada.Ova pomisao smesta me je opet razgalila. Idućeg danaposetio sam drugog prijatelja u Bremenu, koji je tuživeo u jednoj mansardi; uz dobar čaj i sa pogledomna olovnosivu reku Weser, odlično sam sa njim popričaoo teatru – razgovarali smo o Artaudu. Neposrednonakon ovog razgovora otputovah natrag u Beč. I, sasvimprirodno, nisam mogao da sačekam da se uselimu svoje novokupljene zidove - u Nathal. Kako sam ihkasnije uspeo srediti i - manje ili više - sopstvenimrukama preuredio i izgradio, a povrh toga, kako sugodine prolazile, i isplatio – za to ovde nema mesta.No, svakako je bremenska nagrada bila podstrek ovompriuštenju zidova - bez nje bi verovatno sve sa mnomuzelo drugi tok i razvoj.U Bremen sam u vezi sa takozvanom bremenskomKnjiževnom nagradom putovao još jednom, i nikakone želim da prećutim svoje iskustvo ovog drugog bremenskogputovanja.Bio sam takozvani član žirija za odabir sledećeglauerata i otputovah u Bremen sa nepokolebljivomnamerom da svoj glas dam Cannetiju, koji, kako verujem,do tada nije bio dobio ni jednu jedinu književnunagradu. Svejedno iz kojih razloga, niko drugi semCannetija nije za mene dolazio u obzir - sve drugosmatrao sam smešnim. Za dugačkim stolom, čini mise, u jednom bremenskom restoranu gde je održanozasedanje žirija, sedeo je niz takozvane za glasanjeovlašćene gospode – među njima i senator Harmsen,sa kojim sam se izvanredno razumevao. Mislim da susvi već bili imenovali svojeg kandidata, koji se nikakonije zvao Canneti, kada na red dođoh ja i rekohCanneti. Bio sam za to da se Cannetiju nagrada dodeliza Blendung, genijalni mladenački rad, nanovo izdatgodinu dana pre ovog zasedanja. Ime Canneti izgovoriosam u više navrata, i svakog bi se puta lica za dugačkimstolom sa bolnom grimasom razvukla. Mnogiza stolom uopšte nisu ni znali ko je bio Canneti, ameđu malo onih koji su za Cannetija čuli, bio je jedankoji je, nakon što sam Cannetija nanovo spomenuo,iznenada rekao: “Ali taj je takođe Jevrej, ne!”. Tada sezačulo još samo kratko mrmljanje i ime Canneti jepalo pod sto. Ja ovu rečenicu Ali, taj je takođe Jevrej,ne! još i danas imam u uhu, iako ne bih mogao reći koju je za stolom izgovorio. Ali, i dan-danas vrlo čestočujem tu rečenicu – doprla je ona, znam, iz posvesablasnog ugla, pa iako ne znam od koga tačno. Onaje svakako u klici zatrla svaku dalju raspravu o mompredlogu da se nagrada dodeli Cannetiju. Ja sam tadaradije odlučio da u daljem toku rasprave uopšte neučestvujem i samo sam ćuteći sedeo za stolom. Novreme je odmicalo i, iako je u međuvremenu bilonabrojano beskrajno mnogo užasavajućih imena,koja sam sva mogao da dovedem u vezu isključivo sabrbljanjem i diletantizmom, nagrađeni još uvek nijeutvrđen. Gospoda su već pogledala na sat, a uz to je ikroz krilna vrata nadirao miris pečenja. Tako je skupjednostavno morao da donese bilo kakvu odluku. Namoje najveće zaprepašćenje, jedan od gospode, opet neznam ko, izvuče iz gomile knjiga na stolu, i, kako mise učini - nasumice, jednu Hildesheimerovu i začudnonaivnim tonom, već ustajući za ručak, reče: “Uzmimoipak Hildesheimera, uzmimo ipak Hildesheimera”, dokupravo ime Hildesheimer tokom čitave ove višesatnedebate niti jednom nije pomenuto. No sada je imeHildesheimer naglo bubnuto!Svi mrdnuše u svojim foteljama i laknu im - saglasišese oko imena Hildesheimer i za svega nekolikominuta Hildesheimer bi određen za novog laureatabremenske nagrade. Ko je bio Hildesheimer, verovatnoniko među njima nije znao. Istog trenutka je izdatoi saopštenje za štampu: nakon duže od dvočasovogzasedanja kao novonagrađeni odabran jeHildesheimer. Gospoda ustadoše i zaputiše se u blagovaonicu.Nagradu je dobio Der Jude (Židov)Hildesheimer. Za mene je to bila poenta nagrade.Nisam je mogao prećutati.S njemačkoga preveo Miloš Bajovićcmyk

28 XI/253, 19. ožujka 2,,9.Thomas Bernhardanima me kako je biloigrati Bernharda u kontekstuhrvatskog poricanjagrađanske odgovornosti zaratne zločine? Što ste dobili odpublike, kakvu vrstu reakcija(koliko je Imitatora glasovauopće odigrano; u kojim gradovima;pred otprilike koliko gledatelja)?Možete li s time usporeditireakcije kritike i stručnejavnosti, u smislu stava kazališnihkolega? Na što se najbolnijereagiralo?– Anica Tomić: Konteksttog i takva poricanja za meneje osobno bio i najvažnijirazlog odabiranja samogBernharda kao onoga koji će“dati glas” nama, ali i onimakoji ga pokušavaju pronaći,kako bi se progovorilo o tolikodugo prešućivanim temama.Odrastanje u prostoru gdje seistinu poricalo, a neku druguindoktriniralo, bilo je i višenego dovoljno da se kod menerazvije svojevrsna frustracijaunutar koje ne pronalaziš onekoji bi barem pokušali dijalogiziratio mogućoj istinitosti ililažnosti onoga što se dogodilo.Sam osjećaj manjka odgovornostida se o tome progovoripostalo je nešto što mi je cijeloodrastanje otežavalo da se počnemosvještavati kao političkobiće koje se pokušava artikuliratisagledavanjem onoga čemusmo poučavani te u odnosu nato počne razvijati i iznositi nekiosobni stav. Pokušaj govorau Imitatorima bio je ustvaripokušaj otvaranja prostora zadijalog s nama samima, ali is publikom koju je predstavapozivala na dijalog o onome štosu vidjeli. U cjelini predstava jeostavljala okus tuge i tjeskobejer se njenim likovima ne možepomoći drugačije osim da ih sesasluša. Traumatiziranost u kojojih nalazimo za nas je postalatrauma generacije, ali i društvakoje na tu istu traumu pristajene želeći ni na jedan način onjoj govoriti. Najbitnije je biloda likovi progovore puninomsvog bića koje pati, koje je zaboravljeno,koje nitko više nepriznaje jer se na empatičnostodavno zaboravilo.Buđenje i ušutkavanjeglasovaUpravo nas je Bernhardohrabrio, dao nam poticaj dalikovi počnu izgovarati rečeniceo broju stradalih, njihovapuna imena, godine rođenja,sve ono što je u svakodnevnicisvedeno tek na broj za nas jepostala dramska rečenica kojojdajemo na značenju. Dijelovi ukojima se koristimo fiktivnimdokumentarizmom postali suAnicaTomić i KovačićBernhard ili odluka da ne podlegneš šutnjinajsnažniji dijelovi predstavenakon kojih je publika s punimsuosjećanjem izlazila iz dvorane.To je predstava o dugoprešućivanim stvarima, ali i oželji da se probudi zaboravljenomeđusobno suosjećanje, dase dopusti plač kao produktpretrpljene i proživljenje boli.Nažalost, predstava se nakontridesetak izvedbi polako ugasila.Upravo se preko njene “malesudbine” metaforično prelomiokontekst poricanja kulturneodgovornosti prema onome očemu ona upravo govori, a to jeporicanje svega što se dogodilona ovim prostorima, ali i poricanjaželje da mlađa kazališnageneracija progovori o toj temi.Drugim riječima, čak je i njena“iluzija” bila previše istinolika/istinita da bi joj se dopustilo dasvojim opstajanjem/igranjemdalje svjedoči, pa je samim timsimbolički potvrdila da je poricanjeono što u našem društvunajduže i najuspješnije opstaje.– Jelena Kovačić: Imitatoriglasova za nas su zasigurno bilineki pokušaj artikulacije vlastitogmišljenja o onome što sena ovim prostorima događalodevedesetih, ali i o situacijamau kojima su se ljudi pogođenitim istim događajima na ovajili onaj način morali snalaziti.Htjele smo prije svega prekinutivlastitu šutnju, a nju jemoguće prekinuti tek kada tinetko otvori prostor da o onomeo čemu želiš progovoritinapokon progovoriš. Krenulesmo od naslovne Bernhardovepripovijetke o čovjeku koji jemogao savršeno imitirati tuđeglasove, ali ne i svoj. Nju smopročitale kao simptom nečegašto se vrlo intenzivno događana ovim prostorima, kao nemogućnostartikulacije vlastiteistine, osobne priče. Naši sulikovi neumorno i spremnopričali o drugom, ali im je bilogotovo nemoguće pričati usvoje ime, no upravo ih je topričanje o drugom uhvatiloJelenaNataša GovedićS Anicom Tomić i JelenomKovačić dotičemoizvedbeno iskustvo igranjaBernhardovih Imitatoraglasova kao i potrebustvaranja kazališta kojese usuđuje progovoriti opolitičkim i osobnim tabuimahrvatskog poraćaNaši su likovineumorno ispremno pričalio drugom, ali imje bilo gotovonemoguće pričatiu svoje ime, noupravo ih je topričanje o drugomuhvatilo u zamkupričanja o njimasamimau zamku pričanja o njimasamima. Ovdje smo se bavileistinskom potrebom artikulacijekonkretnih trauma, koja usebi ima potencijal neke vrsteoslobađajuće boli, koja bol činividljivom. No ovu je predstavuvidio prilično malen broj ljudi,odigrana je, kako je Anica većrekla, tridesetak puta, igrala sesamo u Zagrebu s izuzetkomjednog gostovanja u Zaprešiću.Predstavu je po izvedbi moglogledati pedesetak ljudi jer seigrala na stepenicama i očekivalaje priličnu bliskost publikei glumaca na sceni. Publika jeiz dvorane redovito izlazila potresena,ponekad se događaloda je na kraju predstave pljesakuslijedio tek nakon nekolikosekundi potpuna muka. Nekisu za vrijeme izvedbe plakaliistinski suosjećajući s onimešto su gledali. Mislim da senajveći uspjeh predstave očitovaou tom međusobnom prepoznavanjupublike i glumaca.Bez obzira na osobne povijestisvakog pojedinog gledača, ljudisu nam redovito govorili daih se predstava intimno tiče.Ono što su gledali pokrenuloje nekoliko vrlo zanimljivihrazgovora, ljudi su imali potrebus nama iskomunicirati svojdoživljaj predstave. No, nažalost,život Imitatora glasova bioje prilično kratak i neredovit.Od premijere je prošlo neštoviše od dvije godine, a glasovitih likova su izgleda zauvijekzašutjeli.Kako korespondiraju austrijskai hrvatska “utaja”fašižma? Na koji su načinusporedive teme nacionalnih“brisanja pamćenja” i žudnje dagrađanska šutnja nadomjestibilo kakav antidiskriminacijskiaktivizam?– Anica Tomić: Građanskesu šutnje nužno vezane uz onajnedostatak ljudskosti koji se,nažalost, u raznim modelimate manjim ili većim oblicimaponavlja na ovim prostorima.Često nije bitno kojoj se nacijipripisuje, jer se pripisuje gotovosvakoj.Protiv spektakla i“samodovoljne”umjetnostiTako šutnja, ali i zona brisanogpamćenja, opstaje gotovouvijek kad se u društvu pojavipotpuno usmjerenje na sebe,to jest ona prokleta zaokupljenostvlastitim opstankomkao jedinim smislom življenja.Unutar takve opsesije sobomlako se zaboravlja na drugoga,a još lakše na njegovu bol.Naposljetku, taj potpuni nedostatakodgovornosti (šutnja, zaborav)posljedica je jednog većdugo osamljenog, izgubljenog ipraznog čovjeka koji zasigurnotražeći sebe često zaboravljada ne može bez drugog, ali gaipak zaboravljajući i koristećise raznim manipulativnimmetodama (laž, ucjena, kalkulacija)postupno dovodi do onihnajstrašnijih scenarija (logora,mučenja, silovanja, ubojstava)za koje je samo, i samo zaslužanisti taj čovjek. Sve to što se događalo(ali i što se trenutačnodogađa) upravo je pokazateljte najveće izdaje čovjeka protivčovjeka s najgorim posljedicama,koja je opet samo reprizaniza međuljudski izdaja i poniženjaveć toliko puta viđenihi proživljenih u povijesti. Aopet, na kraju svega, za sve jeodgovoran čovjek koji sve češćezaboravlja na pravo značenjete riječi.– Jelena Kovačić: “Brisanjepamćenja” nešto je čemu svakodnevnosvjedočimo, to jejedan vrlo siguran i već bezbrojputa iskušan obrazac koji jegotovo nepogrešiv u svojojučinkovitosti, ali istovremenokada jednom dođe do njegovapuknuća, ostavlja za sobomrazarajuću prazninu. Suočitise sa zločinom, u kojem godratu i s koje god strane on biopočinjen, vrlo je težak i bolanzadatak. Danas se još raspravljao strahotama Drugog svjetskograta, a njihovo nerješavanje ilipak njihovo ignoriranje produciranove ratove i nove zločine.Ne mislim da bi se umjetnosttrebala baviti popisivanjembitaka, ali vjerujem da bi setrebala baviti pojedincem kojiživi posljedice vlastitih i tuđihbitaka. Uvijek si postavljampitanje u odnosu na što gradimono što jesam, osobno smatramda čovjek svoju puninu dostižetek kad se u potpunosti odrediprema onome što se oko njegadogađa i što se prije njegadogađalo. To je vrlo težak, dugotrajan,bolan i rizičan procescmyk

Thomas BernhardXI/253, 19. ožujka 2,,9.29i on očekuje gledanje širomotvorenih očiju. Ne znam kadaon završava i da li ikada završava,i u krajnjem slučaju, koje sunjegove konačne posljedice.Od svih Bernhardovihcitata najdraži mi je onaj izWittgensteinova nećaka ukojem autor objašnjava kako sevozio preko čitave Austrije kakobi pronašao novine sa stranicomsvog omiljenog glazbenogkritičara. Danas se jako punoraspravlja o smrti svakog dnevnogtiska koji nije petparački,dakle o smrti tiska koji objavljujei stranice posvećene kulturite kritici. Znači li to da jeBernhard, kao čitatelj koji tražinovinu sposobnu za analizu, biojedan od posljednjih europskihintelektualaca? Živimo li udoba “preminulog” tiska? Što toznači za kazalište? To posebnopitam zato što duboko vjerujemu potrebu publike i za umjetnošćuscene kao i za umjetnošćukritike.– Anica Tomić: Spektakl uposljednjih desetak godina uHrvatskoj intenzivno postajeproždiruća mašina koja predsobom gotovo nezaustavljivouništava sve. Bojim se da pisanimediji sve više zaboravljaju nanjihovu svrhu i pretvaraju seu poslušnike spektakla koji,puneći ih, prazni sve ono što jeduhovno ili manje spektakularno.S druge pak strane postojivelika opasnost da se potpunouništi kultura bilo kakva čitanjakoje se ne svodi na žutilo. Nostalno potenciranje i podržavanjetog istog zasigurno ćeugasiti želju i interes za biločim drugim. Kazalište nije i nemože biti samo sebi dovoljno,ono je konkretna komunikacija,komunikacija prema publici, alinjegovo komuniciranje ovisi i okvalitetnoj i odgovornoj pisanojkritici kao možda zadnjemmjestu u kojem će kazališteživjeti i onda kada predstaveviše ne bude.– Jelena Kovačić: Danas jena cijeni kratkoća i površnostinformacije, ljudi više nemajustrpljenja za čitalačke procesejer se njihov način mišljenjakao i način življenja neprestanoubrzava. Isto tako ljudi sverjeđe odlaze u kazalište, pa onjemu i čitaju rijetko. S drugestrane, u dnevnom tisku prostorposvećen kulturi sveden jena, u najboljem slučaju, nekolikostranica. Možda zato jer sepretpostavlja da ih se redovitopreskače. O kazališnoj se kriticipak više ne razmišlja kao osastavnu dijelu kazališnog života.Istovremeno pravi analitičniton kazališnih kritika danas jerijetkost, ali smatram da to ponekadnije stvar kritičara, negopremalo prostora koji im je danza pisanje. Naravno da se tona kazalište loše odražava, jerje i njemu, kao i svakoj drugojumjetnosti potreban medijskiprostor, medijska vidljivost imedijska relevantnost, ali tu semožda radi o jednom začaranomkrugu. Kazalište se počelozatvarati u sebe jer zaboravljadvosmjernost komunikacije okojoj ovisi. Nezadovoljno svojimstatusom u općoj kulturnojslici, sve češće postaje dovoljnosamo sebi. Istovremeno teškopriznaje svoje greške, ali i rijetkopreispituje svoj status, neprilagođava se novonastalimprilikama, nego insistira naponavljanju već odavno umrtvljenihformi.Monolog & vapajBernharda je moguće čitatii u kontekstu velikih “monologista”ili istražitelja monološkepartiture, poput Célinea,Becketta ili Camusa. Koliko jemonološki izričaj također povezans političkim osjećajem izoliranosti,radikalne usamljenosti?– Anica Tomić: U društvuapsolutne neiskrenosti i manipulativnosti,u kojem vladamasovna histerija iskrivljavanjastvarnosti, monolog moždauistinu ostaje zadnja formakoja preostaje (s obzirom na toda se zdrave dijaloške situacijegotovo svode na tabu ili eksces),pa je logično da monologostaje zadnje mjesto istine, alii čistoće, zadnji prostor iskazakoji pokušava očuvati vlastitiprostor etike i moralnostipritom pristajući na ponekadpotpunu izoliranost i osamljenost.Unutar toga Bernhard jesigurno jedan od tih posljednjihvelikih usamljenika koji suprogovarajući i nama ostaviliu zadatak da progovorimo ukulturi gdje svi samo govore igovore, ali nitko zaista ne govorii progovara.– Jelena Kovačić:Monološka forma za mene jeuvijek nekako vezana uz neutaživupotrebu za govorenjem,ali istovremeno i uz neutaživupotrebu da te se čuje. Onaimplicira izoliranu poziciju, aliredovito očekuje onog drugogkojem je riječ upućena, svakičovjekov iskaz svoj puni smisaodobiva tek kada ga čujenetko drugi, pa makar ti nato nitko ništa i ne odgovori.Istovremeno monološka formačuva i otvara prostor krajnjeiskrenosti, monolog je mjestou kojem se priznaje tvoje pravona govor, u kojem ti se dajemogućnost da se govorenjemostvariš.Kazalište ili prostorstrpljenjaU tom smislu kazalište jezaista prostor u kojem ti jedana mogućnost da govoriš uistom prostoru i istom vremenus onime kojem se obraćaš. Statina scenu, stati s onu stranerampe, pretpostavlja izuzetnuhrabrost, izloženost i ranjivost,ali i odgovornost, a u tome jemožda još jedino sačuvana posvećenostkazališne umjetnosti.Koliko i kako vam je važnatemeljna intoniranostBernhardova opusa – uzmimoda je riječ o potenciranju nesmirivepolitičke tjeskobe kao io svjesno izabranu, nesmirivugnjevu: vidite li tu ikakve paraleles domaćim autoricama iautorima?– Anica Tomić: Gnjev jesigurno nakupljen i akumulirankao posljedica niza proživljenihU društvuapsolutneneiskrenosti imanipulativnosti,u kojem vladamasovna histerijaiskrivljavanjastvarnosti,monolog moždauistinu ostajezadnja formakoja preostaje, sobzirom na to dase zdrave dijaloškesituacije gotovosvode na tabuili eksces. Pa jelogično da monologostaje zadnjemjesto istine, ali ičistoćeiskustava. Ono što je sigurnosimptomatično jest želja da seobrasci koji su kulturno naslijeđenii nametnuti bar doneklepočnu mijenjati. Isto je takovažno da smo mi ona generacijakoja je među posljednjimaprimana u pionire, da je unašem sjećanju iz djetinjstvajoš vrijeme u kojem korporacijskereklame nisu izlazile izasfalta, u kojem smo recitiralineke druge himne i zakletve,da bi se vrlo brzo napravionagao prekid koji je rasuo sve,i doslovce odnio neke ljude iznaših života. Ali ni o tome senije pričalo, kao ni o onom štoje bilo kasnije, i ta neispričanosti nekomunikacija morali sunegdje puknuti i raspuknuti se:gnjev je možda prvi mehanizamobrane, ali i vapaj. Jedandio ove generacije odrastao jevapeći, drugi je pak potpunootupio ne želeći više ništa.Može li se i Elfride Jelinekgledati kao Bernhardova “sestra”po pitanju neprihvaćanjasocijalne apatije, odnosno sestrapo pitanju svjesna izazivanja(interpretacijske i ideologijske)krize?– Anica Tomić: I Jelineki Bernhard beskompromisnoiznose sve tabuizirane i neprobavljeneteme, što ni jednomgrađanskom društvu ne odgovarajer samim tim zadiruu onaj dio s kojim se društvonije spremno suočiti. Upravose tu vraćamo na Vaše pitanjeo konstantnoj šutnji i negacijikoja dovodi do idealizacije izaborava koji se pak prenosi nageneracije koje to prihvaćajukao jedini modus življenja. IBernhard i Jelinek, izvlačećiono o čemu nitko ne želi govoriti,postaju osamljenici kojese kritizira jer jedan glas jedovoljan da probudi zaboravs kojim se nitko ne želi baviti.– Kao što i sama Jelinekironično kaže, ...u Austriji će seuvijek obožavati skijaš HermannMaier, kao i nogometaši koji nepostižu nikakve rezultate, čak niprolaz kvalifikacija za europskoprvenstvo. Zbog toga sam napisalaSportski komad. Ovdje ćeuvijek vladati ono što je ThomasBernhard nazvao “neprijateljstvomduhovnosti”. A sport ćeuvijek ostati Bog.U predstavi Oprostite,mogu li vam ispričati... takođerse vraćate temi nespremnostijavnosti da čuje punerazmjere ratnog užasa koji sezbivao i zbiva oko nas. Reklabih da je to i jedna od stalnihBernhardovih tema. Čuva li tajnesmiljeni fokus na “zabranjenu”bol, na neiskazivu povredu,suvremenu mogućnost tragičnosti?– Anica Tomić: Mislimda u svim našim predstavamalikovi postaju predstavnici,prikazivači onog malog običnogčovjeka kojeg danas nitkoviše ništa ne pita, koji jedinou svom malom svijetu možepodnositi velike nepravde itrpiti sve što mu se događa,jer kao što sam već rekla, kogaje uistinu briga za drugoga, akamoli za bol drugoga. Slažemse da je suvremena mogućnosttragičnosti sakrivena u toj menijezivoj i groznoj stvarnostipotpune nezainteresiranostiza bilo kakvu patnju koju jedrugi prošao – jer uživljanje utuđu bol, ali i razumijevanje teiste, traži jako puno strpljenja iljubavi za koju danas više nitkone želi imati vremena. Iz tograzloga smatram da je kazalištemožda zadnje mjesto u kojemse čovjek može početi učitistrpljivosti, i to putem najednostavnijeradnje da sjedne, zatvorioči i samo pokuša, pokušačuti ono što onaj drugi tamonegdje na sceni govori.– Jelena Kovačić:Najkritičniji i najtragičnijitrenutak suvremenog čovjekazasigurno je onaj u kojem sedonosi odluka o šutnji, jeršutnja za sobom povlači apatiju,nezainteresiranost, nepokretnost,nespremnost za bilokakvo djelovanje. Ali uvijek sepostavlja pitanje koji su razloziljudske stagnacije. S jednestrane to zaista jest nezainteresiranost,s druge strane to sui strah, povrijeđenost i krajnjigubitak povjerenja u drugog.Dok smo radile predstavuOprostite, mogu li vam pričati...,koja je postala treći dio našeratne trilogije, u više nam jenavrata postavljeno pitanje zaštose ponovno bavimo ratomi koga to danas uopće zanima; ikoliko god nam se takva i sličnapitanja činila zapanjujućim iporažavajućim, nismo ih mogleignorirati. U tom smislu predstavaOprostite... nije više samopredstava o šutnji, nego i onezainteresiranosti za tu temu,koja je i danas toliko prisutna,te o neodgovornosti ne više zaono što se događalo na ovimprostorima 90-ih, nego za onošto se događa danas.Suprotno uvriježenoj tezi onihilizmu Bernhardova rukopisa,što se je s njegovim potpunonepriznatim optimizmom?Recimo s onom rečenicom kakoje “svaki čovjek u potpunostijedinstven, u svakom detaljunajveće remek-djelo ikada stvoreno”?– Anica Tomić: Mi smo uBernhardovu pesimizmu prepoznalimožda najveći optimizamikad napisan, jer iza svihtih tragičnih, pesimističnih,suicidalnih izgubljenih likovaipak negdje između redakaproizlazi krik i želja da netkonegdje prepozna i nađe čovjeka.I čini mi se da Bernhard ustvarikroz taj krajnji pesimizam vapii želi naći/pronaći čovjeka usvoj njegovoj veličini, jednostavnostii ljepoti, i dati mumožda još jednu šansu da seostvari, kako on i sam kaže, usvakom svom detalju postajućitako najbolje ikad stvorenodjelo.– Jelena Kovačić:Destruktivnost njegova nihilizmazapravo je jedini preduvjetneke konstruktivne promjene.Istovremeno njegov nihilizammoguće je pročitati i kao krajnjei potpuno razumijevanječovjeka takva kakav jest i takvakakav bi trebao biti.cmyk

30 XI/253, 19. ožujka 2,,9.Thomas BernhardTeškoće s BernhardomSead MuhamedagićO svojim čitateljskim i stručnim iskustvima pišeSead Muhamedagić, koji je na hrvatski preveoBernhardove drame sabrane u knjizi Trg herojavrijeme mog studija germanistike u Zagrebu(1973. – 1977.) o Thomasu Bernhardu kod nasjoš nije bilo govora. Jedini usamljeni glas onjemu bio je glas tadanje urednice na Trećem programuRadio Zagreba Snješke Knežević. Pa ipak samprvi oduševljen osvrt na Bernhardovo stvaralaštvočuo u osobnom razgovoru s neprežaljenim nestoromnaše znanosti o književnosti Zdenkom Škrebom.Stari profesor govorio je čitateljski zanosno i filološkiargumentirano, a ja sam, upijajući, napeto slušao. I većsu u tom trenutku nastupile moje prve teškoće s piscemčiju sam literarnu veličinu tada još samo naslućivao.Nije mi kao slijepom čitatelju bio dostupan. Tu itamo uspijevalo mi je tijekom osamdesetih u književnimemisijama Austrijskog radija (ORF) čuti nešto iznjegova opusa.Bernhard u BosniNakon praizvedbe Trga heroja u studenom 1988.godine stvar se stubokom promijenila. Nečuven skandalšto ga je ovaj komad proizveo u Austriji, silovitouzburkavši javno mnijenje Alpske Republike kojeuopće nije bilo spremno na tako radikalan obračun snedavnom nacionalsocijalističkom prošlošću, motiviraoje njemačke izdavače tzv. zvučnih knjiga, pa su setako i u knjižnicama za slijepe ubrzo pojavile vrpce sasnimljenim Bernhardovim pripovijetkama, romanimai dramama. Premda sam gorljiv protivnik slušanjakoje bi trebalo zamijeniti čitanje (napominjem tos obzirom na ovogodišnju 200. obljetnicu rođenjaLouisa Braillea, izumitelja pisma za slijepe zvanogbrajica), posegnuo sam za zvučnom tehnikom, a knjigekoje nisu bile snimljene dao sam snimiti u vlastitomaranžmanu. I tako sam s vremena na vrijeme narazne načine bivao u prigodi širiti vlastite spoznajeo Bernhardu te s vrsnim znalcima njegova opusarazmjenjivati dojmove i mišljenja o autoru koji se umeđuvremenu postumno vinuo na pijedestal nespornaklasika suvremene svjetske književnosti. S užitkomsam “čitao” njegovu prozu, liriku i drame iako sam senakon te lektire često osjećao nevoljko i depresivno.Sredinom devedesetih uspjelo mi je nabaviti računaloprilagođeno za slijepe, uz pomoć kojega samnapokon bio u stanju čitati književna djela, služeći segenijalno izumljenom brajicom. Snimljene audiokasetepale su u zaborav, a na njihovo mjesto došle suskenirane knjige. Temeljitu bavljenju Bernhardom zamene više ništa nije stajalo na putu.Moje prvo prevodilačko iskustvo s ThomasomBernhardom bilo je u najmanju ruku neobično.Radilo se o drami Popravitelj svijeta. Austrijski kazališnii filmski režiser Joseph Hartmann namjeravaoje tu dramu postaviti u Sarajevu. Obratio mi se molbomda dramu prevedem na bosanski. Premda samrodom iz Cazinske krajine, tu sam mogućnost doživiokao svojevrstan izazov. Standardni jezik u Bosni iHercegovini u to je doba još bio u nastajanju, a tajproces ni danas nije okončan. Postupno sam se uživljavaou tu novu jezičnu situaciju. Šteta što tekst nijedoživio scensku izvedbu. Neke povratne informacijebile bi mi silno zanimljive. Prevodilačke teškoće bilesu, međutim, potpuno istovjetne s onima koje samimao prilikom prevođenja triju Bernhardovih dramana hrvatski (Vidi: Thomas Bernhard, Trg heroja,Meandar, Zagreb, 2003).Osebujan ritam Bernhardoverečenice unutar dramskihmonologa predstavljao mi jepermanentne teškoće u svimdramama koje sam preveo. Radise o razlomljenim rečenicama,podijeljenim na više redaka, takoda se u retku nalaze po dvije-tririječi, pri čemu nema nikakvihinterpunkcija. Početak rečenicemarkiran je velikim početnimslovom. Prilikom pripremanjaizvedbe Trga heroja s problemomrascjepkanosti teksta kojapodsjeća na stihove suočili su se isami glumciIzlomljena rečenicaOsebujan ritam Bernhardove rečenice unutardramskih monologa predstavljao mi je permanentneteškoće u svim dramama koje sam preveo. Radi se,naime, o razlomljenim rečenicama, podijeljenim naviše redaka, tako da se u retku nalaze po dvije-tri riječi,pri čemu nema nikakvih interpunkcija. Početakrečenice markiran je velikim početnim slovom.Prilikom pripremanja izvedbe Trga heroja (hrvatskapraizvedba u zagrebačkom kazalištu Gavella 7. studenoga2003.) s problemom rascjepkanosti tekstakoja podsjeća na stihove suočili su se i sami glumci,na što su se kasnije izvrsno navikli. Nedostatak točkena kraju rečenice djeluje kao pomanjkanje čvrstaizričajnog uporišta. Teškoće su se sastojale u tomešto se zbog sintaktičkih razlika Bernhardova izlomljenarečenica ne da shematski preuzimati u prijevodukao da se radi o metrički određenim stihovima.Bilo je potrebno Bernhardovoj “hrvatskoj” rečeniciprispodobiti specifičan bernhardovski ritam. Jedininačin da to postignem bilo je glasno izgovaranjeteksta s pripadnim cezurama.Toj se teškoći redovito pridruživala još jedna:Bernhardova osobita sklonost ponavljanju. Isprva– priznajem! – nisam bio kadar dokučiti čemu tosluži i što pisac time želi postići. No s vremenomsam uočio da Bernhard u svoj literarni stil nastojiugraditi što više glazbenih sastavnica. Shvatio sam taponavljanja kao varijacije na temu, uočavao sam sadveća sad manja odstupanja, a nakon dubljeg uranjanjau tekst osjećao sam kako me tekst opija svojomneodoljivom magičnošću, uvlačeći me nerijetko i uneizbježnu depresivnost iz koje se danima ne bihuzmogao izvući. Najteže sam tu depresivnost proživljavaoprevodeći Svečanost za Borisa.Strah od depresijeDok pišem ove retke, pripremam se za prevođenjeBernhardova romana Brisanje (Auslöschung). Riječ jeo posljednjem autorovu romanu nastalu 1986. godine.Više od godinu dana odvažavam se prevodilačkizaroniti u kompleksno prozno tkivo tog romana zakoji je jedan njemački recenzent u feljtonu dnevnikaFrankfurter allgemeine Zeitung rekao da se radi oBernhardovu “bezuvjetnu daru svjetskoj književnosti”.Priznajem: bilo me je strah te proze u kojoj seglavni lik bespoštedno obračunava sa svojim srodnicimai podrijetlom. Nisam se bojao dugih, katkadanaizgled nepreglednih rečenica koje pri prevođenjudjeluju još kompliciranije nego što stvarno jesu. Sobzirom na iskustvo s dramama bojao sam se depresivnadjelovanja Bernhardove proze. No u međuvremenusam ipak postao imun. Ne baš u potpunosti.I dobro je što je tako! Moja osjetljivost spramknjiževnog djela kojim se prevodilački bavim jasnomi govori da je književno prevođenje mnogo višeod puka premetanja (prebacivanja) teksta iz jednogjezika u drugi.U ovom trenutku intenzivno iščitavam roman kojise spremam prevoditi. U stanju sam istinski uživatiu njegovoj nespornoj literarnoj kakvoći. Prijevodnarješenja polako se slažu u glavi, a za koji dan dijeloviteksta naći će se u računalu.Bavljenje Bernhardom potiče me na moje vlastitopisanje. Smatram to nadasve dragocjenim iskustvom.Pretjerivanje kao jedno od najvažnijih piščevih stilskihsredstava mentalno me razgibava. Nadam se daću do konca ove kalendarske godine dovršiti svojprijevod Brisanja. A onda ću se opet vratiti dramamakojima me Thomas Bernhard uvijek iznova navodina onu vrstu katarze koja je kadra razbijati učmalosti obnavljati ljudskost.Temat pripredio Boris Postnikov.cmyk

azgovorXI/253, 19. ožujka 2,,9.31MarioKovačKompromis ili kako vlast kompromitira umjetnost kazalištaa samom početku: s obziromna vrlo malen brojgledatelja na predstavikojom si demistificirao procesfinanciranja kazališnih projekatau Zagrebu, pojasni kako jenastala ideja kazališnoga događanjaO iskrenosti ili odgovornostkapitala, a čije smonaznake mogli uočiti na nedavnoodržanoj drugoj po reduKazališnoj srijedi u KIC-u natemu alternativnoga kazališta?– Protekle dvije godine biosam član Vijeća za urbanukulturu i kulturu mladih priGradskom uredu za kulturute sam osjetio potrebu dadio svojih iskustava tijekomtog rada “teatraliziram”.Angažman putem okruglihstolova, tribina, članaka isličnih akcija smatram uvijekpotrebnim, no činilo mi seda, kao kazališni praktičar,zajedno s okupljenom ekipommožemo cijeloj priči dati ijedan zanimljiviji oblik, formuangažiranoga kazališta kakvimsam se više bavio devedesetihsa Schmrtz teatrom. Ideja jebila pretvoriti riječi (vječnozanovijetanje uzrokovanonezadovoljstvom kazališnomsituacijom) u djela (konkretankazališni čin).Da, zbog čega je bilo takomalo publike i je li to prvi slučaju novijem hrvatskom kazalištuda nakon svečane premijerepredstava u tom istomkazalištu neće biti održana izfinancijskih razloga, s obziromna to da ste za najam dvoraneDK Gavella morali platiti13.405,00 kn, što je, naglasimo,i popust od stvarne – vrlo visokecijene najma?– Publike je vjerojatno bilomalo jer smo, donekle i svjesno,zanemarili onaj dio radana predstavi koji očito postajesve važniji i važniji: promidžbu.S druge strane, na sam danizvedbe čitav je niz poznanikaotkazao dolazak u zadnji časzbog bolesti. Očito gadan viruskruži domaćim glumištem.Što se tiče daljnjih neizvedbi,naša predstava nije specifičnau tom smislu. Nemalen brojpredstava nezavisnih produkcijaodrži premijernu izvedbuu “uglednijem” kazalištu da bisvoj život nastavile po financijskidostupnijim mjestima.Grad, doduše, sa svakom svojomkazališnom kućom imaugovor o besplatnu ustupanjuodređenoga broja termina zanezavisne produkcije, no ti sutermini, u pravilu, rezerviranipo godinu dana unaprijed zaodređene festivale i manifestacije.Poziv građanima naakcijuVjeruješ li da tom svojomtransparentnom predstavom,za koju si istaknuo u samojizvedbi da je financijski i idejnonajtransparentnija predstavau povijesti hrvatskog glumišta,kao što nam je poručila i dječjapredstava Grašak na zrnu kraljevne(u kojoj glumiš Grašak)u režiji Anice Tomić, da neštotako maleno poput zrna graškamože promijeniti ne samotren, nego i cijelu povijest ilipak kao što navodi antropologinjaMargaret Mead: Nikadanemojte sumnjati da malaskupina zainteresiranih građanamože promijeniti svijet.Doista, to ga jedino i mijenja,čiji citat kod nas više citirajuaktivisti za prava životinja odpolitičkih antropologa/antropologinja?– Naravno da vjerujem.Odgajan sam u tom duhu ičitav život vjerujem da pojedinacmože i mora pozitivnodjelovati unutar svoje zajednice.Onoga časa kada u to prestanemvjerovati mislim da višeneću biti funkcionalno ljudskobiće. Ironična opaska kaže daje politika bavljenje javnimposlom za osobnu korist, aja je volim parafrazirati takoda tvrdim kako je umjetnostbavljenje osobnim poslom zajavnu korist.Nadalje: vjeruješ li da je doistanamjerno, tzv. odozgora,cinički ukinuta tvoja kolumnana portalu www.javno.com,kojom si nastojao taj mističniproces financiranja kazališnihprojekata u Zagrebu učinititransparentnim? Osim toga,nakon iznenadna ukidanja tekolumne na portalu koji pozivagrađane na novinarsku praksu,zašto nisi nastavio razotkrivatinavedene mistifikacije na nekomdrugom portalu ili pak unekim od novina?– Vjerujem da je ukinutanamjerno, ali nemam nikakvihdokaza za to. Što se tiče“razotkrivanja mistifikacija”,shvatio sam da mi puno boljeleži praktičan kazališni radnego istraživačko novinarstvoza koje nemam ni talenta nivolje ni strpljenja. Produkt togaje ova predstava koju, na trošakGradskog ureda za kulturu,planiramo igrati što češće.Nadam se da će ona potaknutinovinare i zainteresirane građanena akciju.Kada si demistificirao načinrada u institucionalnim okvirimakazališne prakse, naveosi kako si jedne godine odbioraditi Molièreova Amfitrionaza Dubrovačke ljetne igre iSuzana MarjanićRazgovor s MarijomKovačem u povoduautorskoga projekta Oiskrenosti ili odgovornostkapitala, Kazališna družinaKUFER, Gradsko dramskokazalište Gavella, Zagreb –premijera 5. ožujka 2009.predložio rad na CamusovuKaliguli ističući kako ne možešraditi predstavu s čijim sesvjetonazorskim konceptimarazilaziš. Međutim nisi li kaoredatelj mogao upadom realnogvlastitih životnih stavovaučiniti odmak od Molièreovefatumske ideosfere?– Mogao sam, ali nisamhtio. Iako ironiju smatramzanimljivim i poticajnim sredstvomkomunikacije i iznošenjastava, tada sam imao želju i potrebu(kao i danas, uostalom)da radim samo stvari koje želim,tj. da režiram samo ono izačega mogu stati. Prije pet, šestgodina napravio sam nekolikokompromisa i pristao režiratitekstove iza kojih nisam stajao100 posto i s postavama izakojih nisam stajao 100 posto.Tada mi se činilo da su ti kompromisinužni kako bih opstaou svijetu kazališnih profesionalaca.Mislim da sam sadadovoljno zreo da vidim kakosu ti kompromisi bili greške ikako se nije isplatilo žrtvovatiumjetnički integritet za “sitnepare”. Volio bih kad bi mojimalo mlađi kolege mogli iz tihmojih grešaka nešto izvući i neponoviti ih.Anegdotalno o GavelliIsto si tako u projektu istaknuokako u cijelom tom sustavuobrazovanja na ADU o Gavellinisi mogao naučiti ništa osimanegdotalnih priča i zgodicakoje su se temeljito i sustavnoprenosile s koljena na koljena.Je li situacija danas bitno drugačija,kvalitetnija nakon štosu Marin Blažević i NikolaBatušić objavili GavellinuTeoriju glume: od materijalado ličnosti (Zagreb, CDU,2005) kao novo, prošireno te redigiranoizdanje knjige BrankoGavella: Glumac i kazalište,objavljeno u nakladi Sterijinapozorja 1967. u Novome Sadu?– Nisam dovoljno često naADU kako bih znao jesu li tepromjene osjetne, no smatramkako je određena skupina teatrologai teoretičara izvedbenihumjetnosti okupljena oko časopisaFrakcija učinila velik dioposla na tom području, poslakoji je još osamdesetih i devedesetihtrebala učiniti Katedraza dramaturgiju, ali nije.Gavella je ostavio bogatoteoretsko nasljeđe, no godinamasu studenti ADU umjestočitanja i vlastitog prosuđivanjaostavštine Branka Gavelle biliosuđeni na slušanja anegdota onjegovim vrckavim dosjetkama,dok je njegovo promišljanjekazališta svedeno na terorpravilna naglašavanja riječikao ultimativna glumačkogumijeća. Zbog toga je najčešćepitanje koje prosječan gledateljpita ljude iz kazališta: “A zaštosvi naši glumci govore takoneprirodno?”Vratimo se na nedavno održanudrugu po redu Kazališnusrijedu u KIC-u na temualternativnoga kazališta gdjesi istaknuo kako ti pojam alternativnokazalište ne značiapsolutno ništa i kako se ne osjećašda se baviš alternativnimkazalištem. Nadalje, izjavio sida se ljudi koje poznaješ ne bavekazalištem da bi bili alternativa,alternacija nečemu, već sekazalištem bave iz unutarnjegaporiva, potrebe mimo togainstitucionalnoga kazališta.Međutim zbog čega danas navedenipojam doživljavaš podcjenjivačkim,a krajem – čini mise daleko kreativnijih, devedesetih(1998) – upravo si bio jedanod inicijatora FAKI-ja (Festivalalternativnog kazališnog izričaja),za koji bih rekla da danasuz pulski PUF figurira kaojedina promocija tzv. alternativneprodukcije na ovim našimmajušnim i duhom skučenimprostorima?– Ne mislim da je riječ opodcjenjivanju tog pojma, negoo zasićenosti pozicijom kojamu se nameće. Devedesete susigurno bile kreativnije razdobljezato što je tada ideološki“neprijatelj” bio znatno jasniji:kleptokracija vladajuće strankeukrašena folklorom devetnaestostoljetnekulturne politikei spregom s podzemljem. Izrevolta prema tome rodio seFAKI kao i mnoge druge društvenei umjetničke organizacije,udruge i pokreti. Danas živimou jednom prividno sređenudruštvu gdje se vlast naizgledbavi rješavanjem gorenavedenihrak-rana društva.Izbjegavam se koristititerminom “alternativan” zatošto smatram da težnja svakogiskrenog i dobronamjernog“alternativnog” pokreta morabiti ta da postane “mainstream”,da postavi nove standarde razmišljanjai življenja. Smatramda suživot raznih “alternativnih”spolnih, rodnih, političkih,svjetonazorskih, kulturnih iinih opredjeljenja više ne smijepristajati na rubnu ulogu (aprihvaćanje termina “alternativan”,tj. zamjenski, upravo jeto), već se mora truditi postatinorma po kojoj se sve ostalomjeri. Možda je to naivno,donkihotovsko razmišljanje, noiza njega stojim.I završno: koji si projekt iliizlaganje prijavio za ovogodišnjuzagrebačku konferencijuPerformance Studies international,kojoj su ponajviše pridonijeliMarin Blažević i Lada ČaleFeldman, a koja će se održatina temu Kriva izvedba: neuspjeh,neprilagođenost, krivočitanje?– Nisam prijavio nijednoizlaganje. Imao sam namjeruprijaviti seminarski rad spodručja kulturologije kojisam napisao u sklopu poslijediplomskogastudija naFilozofskom fakultetu, nonisam bio siguran je li raddovoljno kvalitetan za javnoobjavljivanje. Naslov rada jestKravata kao dio izmišljenognacionalnog identiteta i bavise dekonstrukcijom pokušajadijela domaćih znanstvenika daprisvoje Hrvatskoj zasluge za“otkriće” kravate te time prikažucijeli narod kao vjesnikacivilizacije, a sve putem megalomanskihprojekata poputKravate oko Arene i Kravateoko Hrvatske.No, kao što rekoh, činilo mise da rad nema dovoljnu znanstvenutežinu za takav skup pa,za sada, skuplja prašinu u ladici.No, poznavajući sebe, kad-tadbi od tog rada mogla nastatiduhovita predstava ili hepening.cmyk

32 XI/253, 19. ožujka 2,,9.kazališteTransparentnost vlasti!?Slava joj!Suzana Marjanićstrukturi koja takvu kazališnu (est)etiku icinički promovira.U povodu autorskoga projekta MarijaKovača O iskrenosti ili Odgovornostkapitala, Kazališna družina KUFER,Gradsko dramsko kazalište Gavella,Zagreb – premijera 5. ožujka 2009.Kovač je navedenim razgovorom sizvođačem i izvođačicama nastojaoskrenuti pažnju na činjenicu kako sečitava jedna kvalitetna generacijamladih redatelja (Frljić, Tomić,Kurspahić, Harjaček) nalazi uformativnim umjetničkim godinama,a nema priliku okušati talent i znanjeu prestižnim kazališnim kućama teveći dio svog kazališnog opusa radi ukazalištima za djecu i mladežasvim sažeto: jedna od boljih predstavakoju sam uspjela odgledati usvom već dobrano utabanom životu.I stoga, eto, uvodno i čestitam Mariju naiskrenosti i odgovornosti kao kazališnompraktičaru socijalnih tendencija. Naime,kao što je to Theodore Shank utvrdio usvojoj drugoj knjizi o američkom alternativnomkazalištu Beyond the Boundaries:American Alternative Theatre (2002), ukojoj pokriva alternativnu kazališnu praksuod osamdesetih pa nadalje, dakle, nakoninicijalnih alternativnih šezdesetih supostojedvije idejne vodilje alternativnogakazališta – jedna socijalna, a druga introspekcijska.I dok npr. Anna Deavere Smithi Guillermo Gómez-Peña usredotočujusvoje izvedbene energije prema raskrinkavanjudruštvenih tema i dilema, RichardForeman i Elizabeth LeCompte usmjeravajuse na introspekcijsko propitivanjevlastite psihe i intuitivne misaone procesekoje nastoje direktno izraziti kazališnimformama. Osobno, priznajem, uvijek me jeprivlačila, osvajala ta socijalna dimenzija, ito ne samo tzv. alternativnoga teatra. A štose tiče sintagme alternativno kazalište,jasno mi je da je riječ o prežvakanoj strategijiili, kao što je to nedavno sjajno rekapituliraoZlatko Burić Kićo: “Uzdah ‘Ja samalternativac’ postao je u želatinoznoj tolerancijineoliberalizma Zapadne Europeizgovor za novu vrstu malograđanskogkonformizma i intelektualnu lijenost.”Ipak, bez obzira na negacije kvalitativnihproboja sintagme alternativno kazalište,Kovačevu novu predstavu promatram kaoalternativan projekt jer njime ne oponirasamo glavnoj kazališnoj matrici, koja se uvećinskom slučaju debeljuškasto uljuljkalau vlastitu svrhotnost zabavljačke ili pakprosvjetiteljske prakse (što je i više nego“dobrodošlo” u ovom, dakako, kako zakoga, pritegnutom i skliskom dobu ekonomskekrize stegnutih remena i trulihbanana), nego oponira i samoj financijskojDemistifikacijskiI kao što je razotkrio prvi kompjutorskifile projiciran na videozidu, točnije, nastražnjem zidu Gavelline nevelike i netako duboke scene, kazališno događanjeO iskrenosti ili Odgovornost kapitala (dramaturgi redatelj: Mario Kovač) “želi demistificiratiproces financiranja kazališnihprojekata u Gradu Zagrebu, prateći nastanakjedne atipične kazališne predstaveod ideje do premijere”. Naime, projiciranije dokument, među ostalim, pojasnio daželja sudionika toga projekta nije da producirajunajbolju ili najgledaniju predstavu.Postavili su si, naime, znatno niže kriterije:“Žele napraviti financijski i idejno najtransparentnijupredstavu u povijesti hrvatskogglumišta.” I završno u tom idejnom i motivacijskomtekstu stoji sljedeća napomena:“Predstava je financirana isključivo sredstvimaGradskog ureda za kulturu gradaZagreba. Slava mu!” Da je doista riječ oatipičnoj, rekli bismo, nesvakidašnjoj, atime svakako i alternativnoj predstavi (kolikose god Mario ne slagao s navedenomatribucijom), svjedoče i estetika i etika togaprojekta koji završava proračunom predstave,kada je na scenu završno i stupilaFranka Perković kao producentica rečenogaprojekta, i to s točnim ciframa koje suudijeljene projektu (koji je, istaknimo, izvedenbez prethodnih proba). Sumirajmonjezin izvještaj, što ga je na Gavellinojpozornici i pročitala. Radi se o početnombudžetu od 50 tisuća kuna, koliko je projektdobio od Gradskoga ureda za kulturu,a troškovi su sljedeći – najam Gavellinedvorane: 13.405,00 kn, kostimi (koji sukupljeni nekoliko sati prije same svečanepremijere, a iskorišteni za svečanu premijeru):4.500,97 kn, rekviziti: 166,00 kn(pizze i nekoliko konzervi pive) i honorari:6 puta 5.321,20 kn (Mario Kovač, AnaFranjić, Dean Krivačić, Zrinka Kušević,Maja Kovač, Ivan Golić). Da, valja naglasitida su se pritom Franka Perković iDora Ruždjak Podolski kao producentice(produkcija: KUFER – Kazališna udrugafrustriranih redatelja) odrekle honorara.AngažiranoI nakon uvodnih songova iz predstavakojima su se glavni likovi, izvođači, predstaviliuslijedio je intervju Ane Franjić,sada u “stvarnoj ulozi” (funkciji) novinarkeTransfera, s Marijom Kovačem kao redateljemi dramaturgom predstave kojimje pojasnio poticaje nastanka predstave.Naime, na samom početku projekta, kojiprati nastanak predstave od ideje do svečanepremijere, izvođači izvode inserte trijupredstava kao što promoviraju i njihovesimboličke kostime: riječ je o predstaviCarstvo radosti Mirana Kurspahića, predstaviZvrcan i Džepan entuzijastičnogakazališta za djecu Tigar teatar u režijiIve-Matije Bitanga i predstavi Grašak nazrnu kraljevne Anice Tomić, u kojoj Mario(podsjetimo) glumi Grašak. Zatim u maniritelevizijskih emisija “miljenica tabloida”(razgovor je s izvođačima vodio dramaturgi redatelj toga poštenoga projekta,a odjeven u kostim Graška iz predstaveGrašak na zrnu kraljevne) saznajemo i nekeosobne podatke o glumačkoj družini tekako se glumci snalaze u toj povuci-potegnifinancijskoj mašineriji kazališnih projekata.Tako doznajemo da Ana Franjić, koja nijediplomirana glumica, zarađuje 50 postomanje od svojih kolegica glumica, i tosvega 300 kuna po izvedbi. Zrinka Kuševićisto je tako iskreno priznala kako je glumau sapunicama, za razliku od angažmana udječjim predstavama, financijski isplativa,a ugovorom je obavezana da ne govori otom veličajnom honoraru. Napomenimo,sa sestrom Majom Mario je uspostavio videovezupreko Skypea, koja je u krajnjemrazočaranju sa stanjem u hrvatskom glumištunedavno i napustila rečeno učmalookružje te se preselila u Bilbao. Naime,Kovač je navedenim razgovorom s izvođačemi izvođačicama (Ana Franjić, DeanKrivačić, Zrinka Kušević, Maja Kovač)nastojao skrenuti pažnju na činjenicu kakose čitava jedna kvalitetna generacija mladihredatelja (npr. Oliver Frljić, Anica Tomić,Miran Kurspahić, Dario Harjaček) nalaziu formativnim umjetničkim godinama,a nema priliku okušati talent i znanje uprestižnim kazališnim kućama te veći diosvog kazališnog opusa radi u kazalištimaza djecu i mladež. I nadalje, Kovačevimriječima: “Ako se netko od njih i probijedo rada u ‘važnijoj’ kazališnoj kući, tada jeto na nekakvoj off ili maloj sceni tog kazališta(izuzev &TD-a kao časne iznimke)dok su svjetla glavnih pozornica isključivorezervirana za već uhodana imena srednjei starije generacije, koje već godinamane nude ništa novo i svježe. Iako sam, uprosjeku, tek pet, šest godina stariji odspomenute generacije, imao sam prilikeproći jako sličan redateljski put i bojim seda će mnogi od njih, ako nastave inzistiratina svojoj beskompromisnosti u kazališnomradu, uskoro ostati bez javnog prostora zadjelovanje, što bi bilo poražavajuće. Akose već tijekom moje generacije (od kojihrijetko tko još kontinuirano aktivno djelujeu kazalištu) nisu našli dovoljno hrabri ravnateljida riskiraju s tom novom energijom,nadam se da se povijest neće ponoviti.”Naravno, osim upitnih strategija financiranjakazališnih projekata nije mogaobiti zaobiđen ni sustav školovanja naADU, pa je tako Dean Krivačić izvedbenorekapitulirao studij glume u tom našemjedinom moćnom rasadniku glumaca/ica iredatelja/ica, a pritom je vrlo vjerno raščaraoi dočarao jalovu atmosferu koja vladanad mladim glumačkim entuzijastičnimdušama, a pod korektivnim profesorskimdubokim glasom iz svemoćne dubineeemrkloooga gledališta npr. Joška Ševe.DokumentarnoI nakon projicirana dokumenta o motivacijistvaranja predstave uslijedio je neštopoduži članak Moja prva javna funkcija,koji je Kovač objavio na portalu www.javno.com, i to u svojoj kolumni za kojukaže kako ga je na pisanje potakla odlukada demistificira proces raspodjele novca izgradskoga proračuna za kulturu. Međutim,iako je rečeni portal oblikovan s pozivomgrađanima da djeluju, objavljuju kao novinari,upravo nakon članka Moja prva javnafunkcija (2. dio) Kovaču više nije bilo omogućenoizvještavanje o aktualijama kojimaje nazočio u Vijeću za urbanu kulturu ikulturu mladih. Naime, cinička moć cyberprostoraviše mu nije dozvoljavala logiranjeu vlastitu kolumnu. Dakle, članak Mojaprva javna funkcija kaže na početku sljedeće:“Po prvi put u životu našao sam se nanekoj javnoj ‘funkciji’. Naime, saznao samda sam (ne znam od strane koga) odabranza člana Vijeća za programe urbane kulturei kulture mladih (u daljnjem tekstuVijeće) pri Gradskom uredu za kulturu (udaljnjem tekst GUZK) grada Zagreba.”Znači, na osnovi odluke Vijeća GUZK jetrebao odlučiti kako će rasporediti cca 3,6milijuna kuna namijenjenih tim programima.Međutim GUZK uglavnom ne poštujeodluke Vijeća te se sredstva dodjeljujulogikom “po babi i po stričevima”, kako jeistaknuo Kovač u drugome dijelu člankaMoja prva javna funkcija. Ilustracije radi:među ostalim je naš autor te nasilno prekinutekolumne istaknuo kako navedenoVijeće odlučuje zapravo o vrlo maloj svotijer npr. kazališno će vijeće (Vijeće za kazališnudjelatnost) podijeliti oko 14 milijunakuna, a za filmsko (Vijeće za filmsku djelatnost),kako ističe, nije se usudio ni pitati.Nadalje, način distribucije novca Marioje kao voditelj cijele te demonstracije izložiona primjeru dokumenta Program javnihpotreba u kulturi za 2009. godinuGradskog ureda za obrazovanje, kulturu išport (http://www.zagreb.hr/default.aspx?id=630) gdje je lijepo vidljivo kako jeHNK (ili Kovačevim riječima – velebnazgrada boje senfa) dobio za 2009. godinu48 milijuna kuna, DK Gavella cca 2,5milijuna kuna, Komedija 4,5 milijunakuna itd. Odnosno, kad se sumira: javnagradska kazališta u Zagrebu, centri zakulturu i glazbene ustanove, Teatar &TD iLado (po kojoj su logici te dvije institucijepostavljene zajedno, na prvi, a i na drugipogled nije jasno), kazališne družine, udruge,profesionalni plesni ansambli, kazališniprojekti po viđenju, kazališni amaterizam,festivali i manifestacije, udruge i centri,gostovanja prema odabiru selektora i stimulacijapokriveni su s cca 34,5 milijunakuna, dok je samo HNK-u (valja ponovitiusporedbe radi) dodijeljena i više negolijepa svotica svežnjića – 48 milijuna kuna.I pritom je naš voditelj pri kraju te demistifikacijskeprojekcije naglasio kako posljednjihpet, šest pa čak i sedam sezona uHNK-u nije bilo nijednoga projekta kojibi zadovoljio sve kriterije struke. Uslijedioje Kovačev zaključak koji se može primijenitina sve grane, grančice, korijenja i panjevenašega dobrano korumpiranogadruštva: “Mehanizam odlučivanja je urukama ljudi koji iz privatnih razloga donoseodluke kakve donose.”cmyk

azgovorXI/253, 19. ožujka 2,,9.33PravdanDevlahovićplesu si petnaestak godina.Na sceni si se prviput pojavio u predstaviSuncobrani Mare Sesardić i odtada si bio član Zagrebačkogplesnog ansambla, pa ondaBADco.-a. Surađivao si s brojnimkoreografima, radio vlastitesolo-predstave, predaješ scenskipokret na ADU, a i izuzetnosi aktivan u Udruzi plesnihumjetnika. Zanima me kako sizapravo ušao u ples, jer kolikoznam, nemaš formalno plesnoobrazovanje.– Pohađao sam srednjukemijsku školu i logičnim slijedomupisao studij kemijsketehnologije. Međutim tada, ato je bilo na prijelazu 1980-ih u 90-e, primijetio sam dvanova festivala na zagrebačkojsceni – Tjedan suvremenogplesa i Eurokaz. Jednostavnosam se zaljubio u tijela iz tihpredstava i načine na koje suse izvođači njima koristili, tasu tijela bila drukčija, kretalase drugačije, nosila drugačijeideje, od tijela kakva sam dotada navikao gledati u konvencionalnomteatru. Ubrzonakon toga upisao sam se nasatove plesa u “Studio Mare”,koji je vodila Mare Sesardić.Budući da je broj muških plesačai tada bio puno manji uodnosu na plesačice, meni sevrlo brzo pružila prilika i biosam pozvan plesati u predstaviSuncobrani. Kratko nakon togaprekinuo sam studij kemije iodlučio se posvetiti plesu tesam pohađao niz seminara iradionica. Tada je u Zagrebstigla Kilina Cremona, koja jebila pedagog cijeloj tadašnjojgeneraciji naših plesača jer jeimala otvorene treninge zasve, bilo da ste početnik iliprofesionalac. S njom sam,kako u Zagrebačkom plesnomansamblu tako i nakon njega,proveo četiri godine učećiCunningham-tehniku.Često se govori o stereotipimaveznim za plesačice, no postoji liuopće neka građanska, opća slikaplesača (u muškom rodu) suvremenogplesa kod nas?– Čak bih rekao da ne postojinikakva slika, što je u bititužno i porazno. A to mislimda je vezano uz činjenicu dana otprilike dvadeset plesačicadolazi tek jedan plesač, a nasje (prema podacima dviju strukovnihudruga) u Hrvatskojmanje od 200. Ali svi stereotipii sve slike vezane su uz pitanjenepostojanja visokog obrazovanjau plesu, što se počelo polakomijenjati jer je osnivanjeplesnih studija na zagrebačkomSveučilištu u tijeku. A u vezi stim sam optimist.Ratnički kult vs. plesačka kulturaMogućnost plesnihstudijaŠto misliš kako će visoka školapromijeniti tu percepciju?– Mislim da će se svijesti percepcija javnosti premaplesačima i koreografima promijenitina bolje ako se zna dasu oni akademski obrazovanigrađani. Uostalom, otvaranjeplesnih studija garantira većiprotok i veći nivo znanja iideja, a samim time i većukoličinu plesnih produkcija.Temeljem iskustva na ADUmogu tvrditi da bi Akademijuupisivali i mladići, i to gotovou istom broju kao i djevojke.Stvar je u tome da do sada nisuimali takvu opciju, pa nisu nirazmišljali o tome.S obzirom na tako malenbroj muških profesionalnih plesača,imaju li uopće dječaci/mladići“pravo” na ples, jer tečajevii škole suvremenog plesa ekskluzivnosu “za curke”? Čini mi seda su za dečke dozvoljene svevrste kompetativnih tjelesnihaktivnosti, ali kreativne varijantene. Stanje broj 2, kakosam ga doživjela, pokušavaizazvati upravo takve ustaljenerodne kanone.– To je opet kulturološkopitanje. Čini mi se da smouvjetovani mjestom gdje živimo.Muškarac kod nas malomalopa mora ići u neki rat.A tamo baš i nema koristi odplesa. Ali od borbenosti i brzatrčanja ima. Sve se svodi napitanje prihvaćanja drugog idrugačijeg od sebe, a to je opetpitanje obrazovanosti.U Stanju br.2 u jednomtrenutku igram nogomet, aliloptom za pilates. Zanimaome kako rezultat takve akcije,činjenica da se zbog (ne)mogućnosti igranja nogometas tako velikom loptom u tomtrenutku iz moga tijela pojavljujeslika jednog drugog tijela,odnosno postaje vidljivo onodrugo čime je “pregnantno”moje, izvođačko tijelo, ona željakoja izbija na površinu, takoi jasno izazivati rodne kanoneo kojima govoriš.Tvoje solo-predstave Walkthis way i Stanje broj 2 odskačuod većine produkcija BADco.-apo tretmanu plesnog tijela. Usmislu da, čini mi se, razvijašsvoje ideje širim plesačkim ikoreografskim spektrom, negoveće produkcije od BADco.-a,kao što su Memories iliSiromašan 1, pa i NikolininePromjene.– Sigurno postoji razlikakada radim na solo-projektu ikada radim kao dio kolektiva.Naravno, i u prvom slučajuu procesu sudjeluju autori izIva Nerina SibilaS plesnim umjetnikom ikoreografom PravdanomDevlahovićem razgovaramoo pritisku dominantneideologije na tijela muškihplesača, plesnim studijima,nagradama i naporimaČinjenicu je da naotprilike dvadesetplesačica dolazitek jedan plesač,odnosno nas je(prema podacimadviju strukovnihudruga) uHrvatskoj manje oddvije stotinegrupe, ali budući je moj background– ples, a u grupi postojei plesači i koreografi i dramaturzii filozof, vjerojatno usituaciji kolektivna rada morašzapravo doći do rezultata, doizvedbe uzimajući u obzir znanje,interese, želje i očekivanjasvih članova kolektiva. Tako jei rezultat ovog kolektiva jednapuno neustaljenija izvedbenaforma nego kada PravdanDevlahović sam radi ili izvodisolo. Kod sola je ipak samojedan izvođač na sceni, samojedno tijelo, a ono je moja prvaljubav.Ples nije gostU nedavno premijerno izvedenojpredstavi OK kolektivaOOUR naročito je “odskočila”scena koja je citat videoklipaJamesa Blunta. Tvoje “izvlačenje”iz sebe i ponovno uvlačenjeučinilo mi se zaista izuzetnoizvedeno i promišljeno. Možešli nešto reći o procesu?– Taj je videoklip uzet kaoready-made. U smislu da izvođačna sceni izvodi nešto štoje samo po sebi zaokruženoodređenim značenjem, što jeveć netko prije njega izveo.A takvo skidanje zapravo jeobred svlačenja i skidanja svihpredmeta sa sebe kod samurajaprije nego će izvršiti samoubojstvo.Takvim postupkompokušali smo staviti naglasakna pitanje autentičnosti samogčina izvedbe. U predstavinakon skidanja ne idem izvršitisamoubojstvo, nego idejuskidanja transferiram dalje nasvoje tijelo, pa tako pokušavamskinuti i svoju kožu, svoje tijelo,sa sebe samoga. Zanimljivoje da je ta scena nastala praktičkina jednoj probi. Kasnije sesamo dorađivala u smislu trajanjai nekog finog pročišćavanjaizvedbenog materijala.Kako si doživio Nagraduhrvatskog glumišta koja ti jedodijeljena za najbolju muškuplesnu izvedbu?– Dodjeljivanje nagrada isuvremenom plesu u kontekstuhrvatskog kazališta potez jekoji sigurno radi na promicanjui populariziranju te vrsteumjetnosti u Hrvatskoj. Asvaka bi nagrada trebala bitishvaćena kao priznanje zaminuli i zalog za budući rad,poticaj nekim novim plesačimai, na koncu konca, jedna dobrazabava.S BADco. nastupaš više uinozemstvu nego ovdje. Možešli mi reći zašto je to tako, i s obziromna tvoj radu u UPUH-u,može li se to promijeniti? Moželi ples u Hrvatskoj izroniti napovršinu kazališne javnosti,imamo li za to uopće publiku (sobzirom na to da su predstaveprilično zahtjevne za gledateljskukonzumaciju)?– Ovdje se radi o dvije paralelnestvari. Nepostojanjuizvedbenog prostora za plesi količini publike. Ples je jošgost u našim kazalištima,još nemamo taj Plesni centar.Mene prijatelji pitaju gdje semogu vidjeti plesne predstave?Otvaranje plesnog centrajamči, ako ništa drugo, ondačinjenicu da u gradu postoji“kazalište” za ples; pa kad otvoritenovine ili neki web-portal,znate da je to mjesto gdjemožete vidjeti ples. Postojimjesečni program, najave zacijelu sezonu, sustavni PR.Pojednostavljuje se čitav obredodlaska na (plesnu) predstavu.Sada to funkcionira tako da jeples zapravo svugdje i nigdje.Svaka izvedba traži PR ravanonome za premijeru. Ako nistepreviše uporni u traženjuinformacija, propustite punotoga. Što se tiče publike, natome treba poraditi. Nju trebakontinuirano odgajati, organizirati,recimo, matineje za školskeuzraste, pa onda razgovoreili radionice s plesačima... To jeneko ulaganje koje će pokazatirezultate tek za, recimo, petgodina. Naravno da postojezahtjevnije i manje zahtjevnepredstave, ali publika nikadnije glupa. Ponekad je najintrigantnijeono što ne razumiješ upotpunosti.Kako bi se mladići mogli aktiviratiza ples? Koje bi mjere usmislu pedagoškog ili edukativnogprograma plesna zajednicatrebala osmisliti?– Teško mi je odgovoriti nato pitanje. Nisam siguran kolikobi bilo dobro praviti nekakveposebne grupe za dječake.Time bismo opet naglasilirazliku i na neki način izdvajalidječake. A s druge pak strane,možda bi više dječaka krenuloplesati ako bi postojaletakve grupe. Ne znam. Kadsam ja počinjao, nije mi bilobitno ima li u grupi više dječakaili djevojčica. Bio mi je bitanples.cmyk

34 XI/253, 19. ožujka 2,,9.kazališteDjevojčice naprijed, dječaci – stoj!Iva Nerina SibilaOd najranije dobi do profesionalnekarijere u plesu muško tijelo kaoobjekt pogleda i dandanas morabiti junačko, sportsko, ratoborno iuniformirano, ono mora podlijegatishemi Citius, altius, fortiusa Susretima plesnih i baletnih školaRepublike Hrvatske u zagrebačkomse kazalištu Trešnja, u studenom2008, okupio impresivan broj oddevet škola. U dvadeset točaka i jednoipolsatnuprogramu vidjeli smo razneplesne žanrove te pedagoške i koreografskepristupe. Redom, nastupili su učeniciškola iz Zagreba, Rijeke, Zadra, Osijeka,Velike Gorice i Čakovca. U dinamičnu idobro organiziranu programu tko “boljepleše” ili čija škola ima više uspjeha kasnijena profesionalnom planu nije sepokazalo kao relevantno pitanje, već jejedini vidljiv kriterij bio koliko djecapokazuju veselja, slobode i maštovitosti upokretu i scenskom izrazu. Sve su školesuvremenog plesa svojim pristupompokazale visoku razinu poštivanja edukativnogvida plesa, koji ne stremi isključivoproizvodnji profesionalnih plesača,nego širokim edukativnim spektromcrpe iz onoga što ples nudi. Da nabrojimsamo neke elemente: koordinacija pokreta,tjelesna kondicija, holistička kreativnost,pristup glazbi, tjelesna imaginacija,suradnja, samosvijest, pozitivan pristuptijelu. No u cijelom programu, ukojem je nastupilo stotinjak djece, zamijetilasam samo dva dječaka. Pitanje je…gdje su i što rade ostali? PremaSusretima, a promatrajući i širi kontekst,izgleda da su u hrvatskom edukativnomsistemu tečajevi kreativnog pokreta ilisuvremenog plesa neprihvatljivi za dječake.Ili obrnuto, edukativni sistem kreativnogpokreta teško prihvaća dječake.Aparthejd na pozorniciDok je većina ostalih aktivnosti rodnoinkluzivna te dječaci i djevojčice zajednouče engleski, idu na solfeggio, trenirajugimnastiku ili karate, na ples idusamo – djevojčice. Odnosno, dječacimasu pristupačne sportske inačice plesa,kao što su društveni plesovi, akrobatskirock and roll te u novije vrijeme breakdance i hip-hop, koji zasigurno razvijajuvisoku artikulaciju tijela, ali izmješteniiz svog konteksta i kontaminirani MTVi rap industrijom, posjeduju vrlo upitanedukacijski potencijal. Dječake sklonekompleksnu tjelesnom izrazu upućujese u borilačke vještine, gimnastiku iliu rijetkim slučajevima u umjetničkoklizanje. No svim tim praksama (uz svedužno poštovanje prema sportu kaovrhunskoj tjelesnoj specijalizaciji kojaosim tjelesne spreme razvija i koncentracijui samostalnost itd.) u podtekstuje natjecanje, odnosno stremljenje premasavršenstvu u vrlo određenom tjelesnomentalnomsklopu, što je opet pedagoškiupitno. S druge strane, natjecateljskiplesovi, osim tog vida, podržavaju irigidan, površan i kičast rodno/spolniidentitet. Edukacija putem suvremenogplesa ili kreativnog pokreta temelji sena individualizaciji tjelesne imaginacije,istraživanju i samootkrivanju štošireg opsega načina kretanja u odnosuna prostor, vrijeme, dinamiku, emociju,dramatičnost, vizualnost, glazbenost (zarazliku od sporta, koji sužava vokabularkako bi se došlo do virtuoznosti jednogkinetičkog idioma). Zatim, u plesnojedukaciji razvija se maštovita i kreativnasuradnja s ostalima u grupi, za razliku odrazvijanja kompetitivnosti ili konfrontacijesa suprotnom momčadi. Na koncu,plesno je kretanje djeci toliko prirodannačin učenja i otkrivanja svijeta oko sebe,mogućnosti tijela i samoekspresije da jezaista neobično da se već u predškolskojdobi takav razvoj i pristup svijetu putemplesnog pokreta rodno zatvara. Pitanje ješto dječaci ali i djevojčice gube takvomsegregacijom i gubitkom interakcije tezašto je to tako.Rod plesa!?Iako me ovdje u prvom redu zanimaedukativni potencijal plesa, taj je rodniodnos vidljiv i u profesionalnom plesu.Trenutačno je na suvremenoj plesnojsceni u hrvatskoj aktivno desetak muškihplesača, a muške ansamble u baletimaHNK-ova u velikoj većini čine “uvezeni”muški plesači iz Istočne Evrope. U čemuje problem? Zar da povjerujemo da dečkine vole plesati, a da se vole, recimo,mlatiti? Ili da su zaista biološki determiniraniza (mekše ili tvrđe) varijantemilitantnih struktura.Ples je oduvijek bio sastavni dio ljudskogživota, a tako je i danas. Pogledamoli organske, društvene plesne forme, biloruralne bilo urbane, muškarci svugdjei u svako povijesno doba – plešu. Odafričkih plemenskih rituala, preko azijskiduhovnih formi, nama bliska evropskogfolklora do pa do hip-hopa – dečki plešui plesom iskazuju razne vidove svog,muškog života. A dobri plesači uvijeksu “na cijeni”. Od Freda Astairea, prekoGenea Kellyja do Travolte ili MichaelaJasksona – najveće su plesne zvijezde popularnekulture – muškarci. Unatoč “matrijarhatu”modernog plesnog pokreta ranog20. st. (Isadora Duncan, Loie Fuller,Mary Wigman, pa do Marthe Graham),ne treba smetnuti s uma pred-pionirekoji su otvorili teren za razvoj plesakao što su Francoise Delsarte, Jacques-Dalcroze i, naravno, Rudolf Laban. Inadalje, pitanje je bi li Margot Fontaynpostala toliko planetarno poznata da nijebila partnerica karizmatična RudolfaNureyeva, koji je pak samo nastavio tradicijuvelikih ruskih plesačkih zvijezda,počevši s Nijiskim, Massienom, prekoBaryshnikova pa danas do VladimiraMalakhova. Dodajmo još i neprekidanniz koreografskih zvijezda počevši odJoosa, pa Limóna, Teda Shawna, AlvinaAileya, Erica Hawkinsa, Cunningahma,Ni po kojim uvjetimane priznajem pravomuškarca da pleše ujavnosti, napisao jebaletni kritičar JulesJanin u Journal desDébats 27. srpnja1832. Što se otadapromijenilo?Matsa Eka, Forsythea, Kiliana, Duata...pa do najrecentnijih zvijezda i miljenikaplesne zajednice poput AkramaKhana, koji probija sve tržišne, medijske,žanrovske, rasne ili nacionalne barijere.Drugim riječima, iako je ples, moždaviše nego i jedna umjetnost tijekom 20.stoljeća, svojom neverbalnom prirodom ivišeslojnim propitivanjem tijela i njegovereprezentacije uspio artikulirati feminističkestavove te nemjerljivo utjecati narekonfiguraciju ženskog identiteta, plesnije isključivo ženska umjetnost.“Moćne” i “nemoćne” socijalneuloge?No, čini mi se, u društvenom zazoruod muškaraca koji plešu postoji jedanzaokret. Iako izgleda da društvo ne trpimuško plesno tijelo, suština problema leži,paradoksalno, u tretmanu ženskog plesačkogtijela, odnosno u ustroju pogleda natijelo koje pleše na pozornici (i na tijelouopće). Tako je društveno prihvatljivoda je žensko tijelo gledano, a pogled nanjega u muškoj je domeni. U trenutkukada muško tijelo postaje objekt pogledaono mora biti junačko, sportsko, ratobornoi uniformirano, ono mora podlijegatishemi Citius, altius, fortius. Ono nesmije biti meko, razigrano, imaginativnoi nepredvidivo, ne smije se preliti u mogućnosthisterije i emocije, u eksces kojije rezerviran za feminino. Za drugo.Tako je plesno prosječno (ne)obrazovanimroditeljima neprihvatljivo dječakausmjeriti u ples jer ga moraju priprematiza društveno “moćne” uloge, za preživljavanjeu ovoj društvenoj, ekonomskoj ipolitičkoj shemi. A ples u svojoj “pokazivačkoj”i “zabavljačkoj” maniri upravo jojje suprotan. Nacionalna histerija Plesa sazvijezdama tu nimalo ne pomaže kao niplesna edukacija koja, ma koliko vrsna ipromišljena, egzistira tek kao dio sustava.Uz sve ostale napore koje plesna zajednicapoduzima kako bi se izvukla izmargine, pitanje vidljivosti i demistifikacijeplesa u edukaciji nužan je poduhvat.Tečajevi plesa i ritmike, u startu se, dakleveć u vrtićkoj dobi, identificiraju s industrijomneodoljivih minijaturnih opremaza male balerine, vile i princeze. U kasnijojškolskoj dobi tu je sliku više nemogućepromijeniti. Tako princeze i daljeplešu, a junaci se, htjeli-ne htjeli, bore.cmyk

eton X/2XI/253, 19. ožujka 2,,9.35MixerEmirovi nemiri – rađanje srpstva iz duha paganstvaAleksandar PavlovićRazvojni put Emira Kusturice nijetekao pravolinijski, više liči naparabolu koja je dotakla dno utrenutku kada se slavni rediteljpojavio na predizbornom skupuekstremno desničarske “narodnjačke”koalicijespesi i priznanja pratili su EmiraKusturicu od samog početka njegovekarijere – venecijanskogZlatnog lava za režiju dobio je već za prvidugometražni film Sjećaš li se Dolly Bell, anagrada ga je zatekla još kao vojnika uJNA. Da se ne radi o sineasti kratkogdaha pokazaće i naredni filmovi, ovenčanislavom i priznanjima: Zlatna palma zarežiju i najuži izbor za Oscara (Otac naslužbenom putu), Zlatna palma za najboljifilm (Dom za vješanje), berlinski Srebrnimedved (Arizona Dream) i, napokon, jošjednom kanska Zlatna palma(Underground), a spisak uglednih festivalana kojima su prikazivani njegovi filmovipredug je za ovaj tekst. Pomalo paradoksalno,međutim, autorovu individuaciju iformiranje identiteta pratili su dugotrajniprocesi i potresi, sve više se odražavajući ina njegovo stvaralaštvo. Kako je, dakle,tekao taj vrtoglavi uspon od Sarajeva doCannesa, a zatim i pad od Cannesa doMokre Gore i do završne konvencije“narodnjačke” koalicije?S brda na brdo, od Emira doNemanjeU filmu Sjećaš li se Dolly Bell Kusturicapripoveda o porodici koja je, silom prilika,nastanjena na ruralnoj i brdskoj periferijiSarajeva. Silom prilika je ključni pojampošto se, tokom čitavog filma, iščekujepovratak u njihovo prirodno okruženje,u grad, u Sarajevo, odakle su uostalomi došli. Otac u međuvremenu umire, azavršni kadrovi filma pokazuju upravoodlazak ostatka porodice iz udžerica iblatnjavih ulica ka soliterima na horizontui, dakle, dugo željeni povratak u Grad.U narednom filmu takođe je u središtujedna porodica koja, sada, živi u Sarajevu,ali će biti primorana da ode, opet prekoblatnjavih i poplavljenih drumova, uZvornik, jer je otac, prethodno uhapšen,sada delimično rehabilitovan ali mu jezabranjen povratak u matični grad. I zazavršetak Oca na službenom putu vezan jekatarktički comeback porodice (ovog putaneokrnjene) u Sarajevo. Obe porodice izsarajevske faze su islamske veroispovesti,a uočljiva je tenzija između islama i porodičnogporekla sa jedne, i komunizmaateizmasa druge strane. Filmovi Dom zavješanje i Crna mačka beli mačor u centarstavljaju drugi etnos – Rome.Urbano se sada povlači pred kaljugama,kartonskim kućama i kamp-prikolicama.Posebno je zanimljivo okretanjepaganstvu, vidljivo u vračanjima, pogrebnimobičajima i, naročito, u đurđevdanskomslavlju u Domu za vješanje. Ova scenaobnavlja sličnu prethrišćansku proslavuproleća iz Andreja Rubljova, i to takošto jasnu etničku, istorijsku i geografskulokalizaciju kod Tarkovskog (period “dvoverja”u Rusiji, nasilno pokrštavanje paganskihmužika od strane hristijanizovanihboljara) uzdiže na univerzalni i metafizičkiplan. Kod Kusturice praznik slaveRomi, koji su svuda i nigde, a Đurđevdanse odvija negde između stvarnosti iPerhanove imaginacije. Ova paganska igargantuovska ekscesivnost kulminiraćeu Undergroundu, gde je sve hiperbolizovano,prenaglašeno, uvećano, iskarikirano– Marko i Crni se prežderavaju,prepijaju i prejebavaju do iznemoglosti.Neizbežni trubači, koje je Kusturicavodao sa sobom po crvenom kanskomtepihu, sada su ne samo instrumentalnapratnja i dekor nego subjekt, integralnideo radnje. Na nivou imenovanja, odnosnona nivou Kovačevićevog teksta,izbegnuta su etnička određenja – Markoi Petar mogu biti bilo ko od exYU-ovaca.Ipak, radnja se odvija u Beogradu, amnogobrojni elementi, poput uplitanjadokumentarnih sekvenci koje pokazujutrijumfalan doček nacista u Ljubljani iZagrebu i pustoš u Beogradu, svedoče opomeranju fokusa sa Bošnjaka i Roma naSrbe. Uprkos promeni etnosa i povratkugradskoj sredini (doduše, samo delimičnompošto se najveći deo filma odvijau podzemlju), paganski duh ovde je jošvidljiviji i dominantniji nego u Domu zavješanje. Ovaj prelaz prate na ličnom planurediteljeve izjave iz tog perioda – napremijeri Undergrounda u Centru Sava,koja je trebalo da izgleda holivudski ali seorganizacija pretvorila u anarhiju a publikau rulju, Kusturica oduševljeno kliče:“Mi smo pagani!” Underground, ipak, nijesamo priča o određenom narodu, nego i ojednoj višenacionalnoj zemlji, i Kusturicaovo paganstvo još nije etnički sasvimspecifikovao – “Mi smo pagani”. To “mi”lebdi na tankoj granici između srpstva ireliquiae reliquiaruma jugoslovenstva.Nemanjini EmiratiU svom filmskom putovanju krozreligije, ideologije i etnose, Kusturica se,vidimo, sve više približavao paganstvui srpstvu (u sopstvenoj interpretaciji).Svojim poslednjim filmom, Život je čudo,on neke od ovih postavki izvodi do krajnjihzaključaka – ljubavna priča Srbinai muslimanke ispričana je iz srpske perspektive,a dokumentarnost je ponovouvedena kao neopozivi dokaz – junacigledaju vesti koje nam nedvosmislenosaopštavaju ko je kriv za početak rata, koje prvi zapucao u Sarajevu. Ima ratnihprofitera, ima narkomana i trgovacaoružjem, ali rat je, u osnovi, viđen samoiz jednog ugla – srpskog. Život je čudo,dakle, dovršava ovaj proces sužavanjapercepcije (i recepcije) na tematskomplanu, ali i na planu lične identifikacijei uspostavljanja identiteta samog autorakoji poslednjih godina jasno stavlja doznanja: “Ja sam Srbin pravoslavac”.I ako je time Kusturica svoj proces individuacijedoveo do kraja, on je isto takoopisao pun krug i vratio se na početak –prirodno okruženje likova filma Život ječudo je planina, gradsko i urbano je potpunonestalo. Na terenu na kom je snimaofilm reditelj je podigao Drvengrad(koji okolno stanovništvo zove Emirati) ipreselio se u planinu, daleko od svetlostiCannesa, velegrada i civilizacije. Ali, izperspektive njegovog filmskog opusa, tajpovratak brdima (ne više sarajevskim)može se shvatiti samo kao regresija. Jer,paradoksalno, kreirajući sopstveni identiteton je retrospektivno sužavao mogućirecepcijski prostor sopstvene kreacije –“Cigani” nisu više univerzalna metafora,metafizika se pretvara u istoriju, Dom zavješanje post festum postaje samo etapana putu uspostavljanja kolektivnog identifikovanjatog supstrata kao “srpskog”.Đurđevdansko slavlje iz Doma zavešanje, dakle, ima pandan u slovenskomobredu koji je prikazan u Rubljovu. Romikoji su u Srbiji prihvatili pravoslavlje preuzelisu i slavu, i to najčešće Đurđevdan(moguće jer je postojala obredna i kalendarskasličnost sa nekim njihovim tradicionalnimpraznikom). Ali, upravo izvodećirubljovljevski Đurđevdan iz jednogkulturnog miljea, Kusturica širi mogućirecepcijski horizont. Odustajući od metafizike,i vraćajući to slovensko paganstvou etnički i istorijski još uži krug nego štoje to srednjovekovna Rusija u Rubljovu,smeštajući ga, dakle, u savremenu Srbiju,Kusturica umanjuje ne samo recepcijskipotencijal Undergrounda nego, retroaktivno,i Doma za vješanje, u kom sada Romine funkcionišu više kao univerzalna, negokao lokalna i etnička metafora. Na tajnačin, i slavlja iz ranijih filmova, za kojaje karakteristično preterivanje svake vrsteu piću i dertu, atavizirala su i regresiralana nivo paganskih svetkovina. Rečenojezikom binarnih opozicija, recepcijskiopseg njegovog imaginarijuma sve se višeokretao od pojmova apstraktno, složeno,implicitno, mnoštveno, odloženo značenje,karakterističnih za proizvode visokekulture, ka pojmovima konkretno, jednostavno,jednoglasno, neposredno značenje,tipičnih za popularnu kulturu.U ime naroda – od Zlatnepalme do TV palmeRatovi i događaji iz devedesetih godinanisu uticali na promenu samo uKusturičinom filmskom opusu; čitavasrpska, ali i hrvatska i bosanska kinematografija(književnost, umetnost) tog dobaobeležena je ratom i istorijskim temama/traumama. Pomenuti proces Kusturičineindividuacije predstavljao bi privatnustvar autora koji je štedro nagrađivannajprestižnijim međunarodnim nagradamaza filmove čija je umetnička vrednostneosporna, kada u tom procesu ne bibilo prisutno nastojanje da se sopstvenainterpretacija uspostavi kao nacionalniidentitet čitavog naroda – “Mi smo pagani”;“Ja sam Srbin pravoslavac”; ergo, Srbipravoslavci su pagani. I upravo u toj tački,a nikako zbog zajedničkih umetničkih ilimuzičkih sklonosti, nastaje preklapanjeizmeđu Kusturice i Koštunice (i Velje,Matije, Cece, Bore Čorbe i Ramba) demonstriranona SrbNG Poselu.Ono što Kusturicu legitimiše kao poželjnogi ravnopravnog u tom društvu subriga za kolektivni identitet i zasluge zaširenje “srpskih” vrednosti diljem globakoje, dakle, ne mogu biti opšte, univerzalne,nego po nečemu posebne i svojstvenesamo “nama”. To što se te “vrednosti”svode na divljaštvo, violentnost, ekscesivnosti iracionalnost ne smeta ništa; naprotiv,to nas oslobađa svake, kolektivneili pojedinačne, krivice i odgovornosti, jermi smo prosto takvi, “totalno drukčiji oddrugih” i nepodložni opštim normama. A,što se tiče globa, Evropa i svet su u njegovimfilmovima videli (i to naročito važiza pojavu Undergrounda u posleratnimgodinama) ono što su želeli da vide: balkanskobure baruta, buku i bes, i ujediniliih sa tradicionalnim zapadnim antropološkimpredrasudama o prelogičkombiću i romantičnom divljaku kojeg trebacivilizovati, potvrđujući i opravdavajućitako i svoju politiku prema Balkanu (uposlednjih par godina/vekova).Bratimljenjem sa “narodnjacima”,Kusturica je svoju regresiju sproveo dokraja. Postavljajući još u mladosti pitanjesopstvenog etniciteta (“Kada sam počeoda razmišljam o svom poreklu, shvatiosam da ono može biti samo srpsko”), onje najzad došao do “konačnog rešenja” ioživeo Srbe iz korena njegovog porodičnogstabla, posekavši one koji su se nalaziliu krošnji. Tako su na dobitku svi –Emir se vraća kući, svet nam oprašta štonas je tukao (kao što i mi opraštamo tučenimasvojima), a Guča postaje srpskibrend i neverending Undergrounda. Ali,to opšteprihvaćeno srpstvo je sadašnjostsamo po scenografiji, a zapravo je nesamo pre-islamsko (nasuprot orijentalnomturbo-folku koji je srpstvo posebnevrste i problem per se), nego i pre-hrišćansko,pre-balkansko i, in ultima linea, preljudsko.Otišavši u šume Dažbogove, isužavajući sve više svoj filmski svet,Kusturica nije postao, kao što veli, boracprotiv globalizacije, već borac protiv civilizacije.Njegovo prisustvo na konvenciji“narodnjaka”, dakle, samo je potvrda ilegalizacija prethodne samoskrivljenenezrelosti i regresije.cmyk

36 XI/253, 19. ožujka 2,,9.beton X/2AnticementŽeludac humanostiSaša ĆirićNa srpskoj književnoj sceni nije bašsve tako crno, što pokazuje i novaprozna knjiga Vladimira Arsenijevića.Pošto je rubrika Cement bilarezervisana isključivo za negativnukritiku, za ovu priliku smo skovali novinaziv – AnticementVladimir Arsenijević, Predator, SamizdatB92, Beograd, 2008. – Algoritam, Zagreb,2008.ostojala je opasnost da budezapamćen kao pisac jedne knjige,koju je dalekovido finansiralanjegova tašta; kao najmlađi i najmanjesporan dobitnik najznačajnije domaćenagrade kada su se sa brvna žirija sunovratiladva velikana, jedan klasikovenčan cvetom tikve i jedan pročetničkiluft-pisac. Postojala je opasnostda u Londonu orošen kapljicama parfemapostane Jamie Oliver pre JamieOlivera; da u uličnim prizorimaCiudad de Mexico neprimetno srastesa “šetačima, čistačima ulica, policijom,uličnim prodavcima koji nikada nezatvaraju štandove, transeksualcima,kurvama, prevarantima” ili da sa pankbendom The Arm Strings bude trajnoangažovan u klubovima Ex-Teresa iLulu. Mogao je da postane počasnigrađanin svih ex-Yu država, kao jedinipoznat i čitan uz estradno-medijskevedete i pesnike na etničkom splavuMeduza ili profi-promoter NVO aktivizmau zemlji gde se borba za vrednostigrađanskog društva doživljava kaouvezeno pomodarstvo ili (antiratno)profiterstvo. Mogao je da se posvetisamo izdavanju i promovisanju knjigavrsnih regionalnih autora, seksualnihmanjina, degenerika koje su nacisti tretiralifarenhajtima, a mogao je da budetek turistički vodič, svetski putnik, hroničarbombardovanja, novelista-grafičar,kolumnista Politike. Od svega,postao je autor još jedne prozne knjige.Mesoždersko klupko“Sedam poglavlja zajedničke povesti”u Arsenijevićevom Predatoru rađajuzapitanost: zbirka pripovesti, novelističkiciklus, roman; šta je knjiga kojučitamo? Od svega ponešto. Poglavlja suodelite celine koje teško funkcionišupotpuno samostalno; tek ulančanaotkrivaju motivacioni mehanizamradnje ili dopunjuju biografske lakunelikova. Niti pojedinačnih sudbina ostaćeneupredene – kratkotrajni kontakti,obnovljena poznanstva, slučajni susretii nesigurna sećanja čine okvir neukorenjenihegzistencija koje promičuispred nas s jednog meridijana na drugi.Upravo spoj ravnodušnosti sveta ukome su likovi prepušteni sami sebi idisperzivne naracije koja ostavlja dovoljnopraznine između pojedinačnihživota, dopušta da zaključimo kakose roman osipa iako priče teže jednadrugoj. Što nije nedostatak Predatora.Naprotiv.Savremena srpska književnostdoima se neizlečivo provincijalnom:i pisci slabo putuju, prošlost mamijurodive i mitomane, proza kaska zapublicistikom u katarktičkom razotkrivanjutraumatičnog i u obračunusa ur-fašizmom. Predator iskoračuje iu imaginarne prostore srpske literatureuvodi Kurdistan, repetirajući povlašćeniareal egzila i teme emigracije inarkomanije. Na bezbednoj udaljenosti,u pozadini Arsenijevićeve naracijestoji model avanturističkog romanakod koga je geografski i kulturni prostorpripovedanja neutralan, irelevantani lako zamenjiv dekor.Ipak, dinamika radnje jeste skrivenimotor ove knjige. Brzi kadrovi zločinana Kosovu, emigrantskog kampusau Danskoj, levičarskih protestau Berlinu, masovnog iračkog teroranad Kurdima, raskida veze i rastankaljubavnika u Engleskoj, smrti narkomanau Barceloni predstavljaju apartnekompulzije sveta koje u našoj recepcijiizazivaju mučninu: nasilje i zločinisastavni su deo svakodnevice, štaviše,oni su njen tamni krvotok i genetskamapa. Žrtve su slučajne ili dobrovoljne:gine se pod točkovima automobilaorgana reda ili za smotuljak novčanica.Staviti sebe, svoje telo, svoje meso napladanj rudimentarne gladi ne označavaperverzni trijumf animalnog; to jemomenat ekstaze banalnosti, banalnostikoja oslobađa. Po pravilu, kao kodKafkine porodice na kraju Preobražaja,vitalnost onog čiji će želudac intimnoupoznati tela trojice ljudi rezultiraćeiskorakom ka ozdravljenju. Iako usudbini Oahu Džima, popularnog televizijskogvoditelja, dobrovoljne žrtveNihil Muse Baksija, možemo lakoiščitati svojevrsnu kulturološku ironiju– čovek iz zemlje izobilja i svetskehegemonije biće doslovno pojeden odpredstavnika Trećeg sveta, degradiranog,obespravljenog i gladnog.O stereotipima, “ladnompečenju” i malicioznimignorantima“Kada bi ova knjiga imala ukus”,kaže novi kulinarski dodatak Blica,“osetila bi se kao mnogim aromamafino začinjeno pečenje koje se prebrzoohladilo”, odgovara Mladen Vesković,činovnik u Ministarstvu kulture, grobaredicije “Albatros” i, u slobodnovreme, kritičar, književni. Roman kojiminuciozno i živopisno tretira kanibalizam,u kome se ljudsko telo “prvoseče, secka, melje, lupa, zatim marinira,začinjava, špikuje, podvezuje, panira,onda kuva, prži, peče, gratinira, pagarnira, preliva, poslužuje i – konačno– jede, jede, jede, jede, jede” (236), kritičaraasocira na fino začinjeno ali prebrzoohlađeno pečenje. Fascinantno.Da se kojim slučajem za mišljenjepita kanibal Nihil Musa Baksi, čiju jeenigmu nemoguće svesti na običajnimilje porekla ili veroispovesti, ali nina nihilizam (Kruno Lokotar) ili načudovišni potencijal razornog u nama(Vlada Arsenić), dakle, čija enigmaostaje očuvana uprkos ovim izrazimahumanističke zastrašenosti, on bi semožda saglasio sa olfaktivnom asocijacijomkritičara Blica. Ali, dodao bi daje sklon pečenju tek kad ima vremenada ga pripremi, neuznemireno posvećenispunjavanju ambisa svoje gladi.Inače preferira sirovo (meso), konzumirajućiga halapljivo i kao u nekommagnovenju.Na ovogodišnjem Sajmu knjiga uBeogradu M. Vesković je obnarodovaofinansijsku podršku Ministarstva,između ostalog i “konstruktivnoj kritici”(!). Iako u afirmativnom manirupokajnički sadim svoj cvetni antiCement,neću se prijaviti na konkurs (?)Ministarstva za konstruktivnu kritiku.Ko zna, možda molioce-namernike poholovima i kabinetima Ministarstvasluže “mnogim aromama fino začinjenimpečenjem” (toplim, ne vrelim, tamanda se topi u ustima), ali treba vazdaimati na umu basnu o lavljoj pećini:mnogi putevi vode do Ministarstva, anijedan van.I još malo od istog degustatora.Mladen V. u svojoj kritici dodaje daje knjiga Predator, kao i prethodneArsenijevićeve knjige, “previše političkikorektna, to jest puna standardnihCNN pogleda na svet” da “lazi u idejnikliše” dok su likovi lažni buntovnici,“navodno se konfrontiraju sa vladajućimzapadnim sistemom vrednosti, azapravo baštine njegove vrednosti”.Dakle, ovako, da popišemo zbitijau Predatoru: jedan Amerikanacse svojom voljom prijavljuje da budepojeden, jedan Kurd postaje kanibal,jednog Albanca sa Kosova u Berlinuusmrti automobil nemačke policije,u Danskoj jedan bosanski narkomanmaltretira jednog a ubije drugog narkomanaiz Srbije, jedan kosovski pesnikna tribini u Berlinu stiče simpatijenastupajući pomalo kao maneken-žrtvaa potom provodi noć sa srpskompesnikinjom sklonoj alkoholizmu,jedna danska lezbijka dobija sidu,jedna beogradska emigrantkinja poslevišegodišnje veze ostavlja svog partnerau Engleskoj i vraća se u domaju...Kao što vidite, sve CNN headline doheadline-a, sa potpisom ChristianeKnjigom PredatorVladimir Arsenijevićje napravio iskorak izintimnog i konceptualnogka fikciji kao konstrukcijireferencijalnog. Time jepreskočio zloduh kobiautora koji obećava ipreporučio se kao pisacod koga se nešto ozbiljnomože očekivatiAmanpour. Zašto se jedan kritičar, kojiinače po pravilu piše pohvalno i neinventivno,odvažio da sa nama podelisvoju malicioznost – ne znamo. Onošto znamo jeste da u ime Ministarstvakulture predstavlja našu zemlju na sajmovimaknjiga od Toronta i Chicagado Frankfurta i Sofije. Ne znamo da lise na našem štandu na ovogodišnjemFrankfurtskom sajmu služilo pečenje,ali da se naš poslenik i kritičar nijevrnuo doma inficiran “vladajućim zapadnimsistemom vrednosti”, u to, kaošto vidimo, ne treba nimalo sumnjati.Još malo tocila za oštračanoževaArsenijevićev problem jeste štoje on autor koji se još uvek traži uliteraturi. Žongliranje beogradskimargoom ili korišćenje drugog lica jednineu naraciji; sklonost da detaljno,brendolatrijski opiše kako je odevennjegov junak; da dočara doživljajnisvet gledalaca koji se po prvi put prekovideo rekordera susreću sa filmskomiluzijom; jednosmerna epistolarna forma:ćerka obolele od AIDS-a piše ocukoji ne odgovara; humoreskna priviđenjaBogorodice, čiji lik je odštampanna kesi koja lebdi kao balon, sve suto izrazi autorske graditeljske pasije,ponegde bez željenog efekta ili pripovednesvrhe.Prva dva dela polilogije CloacaMaxima behu deo privatnog i ličnognarativa o propadanju i “mrcvarenju”života u Srbiji devedesetih, meksičkiratni dnevnik – dokumentarno svedočanstvoi odbrana od stvarnosti, Išmail– kolektivna stilska vežba i intermedijalnipokus. Knjigom PredatorVladimir Arsenijević je napravio iskorakiz intimnog i konceptualnog kafikciji kao konstrukciji referencijalnog.Time je preskočio zloduh kobi autorakoji obećava i preporučio se kao pisacod koga se nešto ozbiljno može očekivati.cmyk

eton X/2XI/253, 19. ožujka 2,,9.37ŠtraftaBulevar zvezdaKuda leti bumerang?Handke, PeterTomislav MarkovićVeliki Župan Nemanja i lelek sebravega ovoga ne bi bilo da je EmirKusturica održao obećanje koje jedao daleke 1992. godine – da će sespaliti u znak protesta protiv rušenjaSarajeva. Obećanje je, doduše, imalo i jedanmali uslov – ako se satiranje Sarajeva oduži.Ili Kusturica nije baš goreo od želje dapostane bosanski Jan Palah, ili opsadaSarajeva nije trajala dovoljno dugo, bar ponjegovim kriterijumima. Osetljiviji nos jeodmah mogao da nanjuši kako uKusturičinom zavetu nešto smrdi, ali ne naspaljeno ljudsko meso, već na pokvarenajaja.Miris promašajaSličan miris promašaja širio se prenekoliko meseci srpskim medijima iz verbalnogokršaja žitelja sela Kremna, Bioske,Stapara i Vrutaca sa direktorom parkaprirode Mokra Gora Emirom Kusturicom.Seljačka buna je počela na zboru seljana11. septembra u Kremnima, sazvanompovodom uredbe Vlade Srbije da se parkprirode Mokra Gora proširi za 5500 kvadratnihkilometara. Pošto u tu površinuulaze i njihova imanja, meštani su se pobunilibraneći neprikosnovenost privatnogvlasništva. Problem je nastao kad su nekiučesnici protestnog skupa u legitimnojodbrani i zaštiti svojih interesa posegli zateškom šovinističkom artiljerijom, poručivšiKusturici da ide u Novi Pazar ili Istambul.Posredstvom starog dobrog RTS-a, vest ošovinističkom ispadu u Kremnima odjeknulaje snažnije od prve ustaničke puške.Na nesrećne Kremance obrušile su se topovskesalve žestokih osuda sa svih strana.Brojne javne ličnosti ustale su u odbranuugroženog direktora, od novopečenogministra kulture Nebojše Bradića, prekoMikija Manojlovića, estradnih umetnikaSeke Aleksić i Neleta Karajlića, pa sve domajstora za pozorišnu rehabilitaciju kvislinga,dramskog pisca Siniše Kovačevića.Šlag na tortu stavio je Dobrica Ćosić, tradicionalnoosetljiv na izlive netolerancije, kojije prvo pružio podršku Kusturici usmenim,telefonskim putem, a potom je u Večernjimnovostima objavio pismo emotivno obojenognaslova Stidim se psovača. Ćosić je,između ostalog, napisao da su ga kremanskigovornici “ponizili kao Srbina i pisca”, dasu “neki ljudi prostački, mrzilački, “srpski”,“pravoslavno”, vređali Emira Kusturicu,velikog umetnika i velikog patriotu, i pretilimu progonom u turske zemlje”, te da jeKusturica čovek koji štiti “patrijarhalnukulturu užičkog kraja koja nestaje”.Da su mi mokrogorske vrane mozakpopile, pomislio bih da je Ćosić zakletiborac za prava manjina, a da je Kusturicačovek koji je spreman da velikodušnožrtvuje svoju rediteljsku karijeru e da bizaštitio prirodu u užičkom kraju. Međutim,činjenice su malo drugačije. Ćosić je autorteze o humanom preseljenju, jedan odglavnih kreatora nacionalističke ideologijekoju je Milošević prigrlio krajem osamdesetih,čovek koji je ubedio RadovanaKaradžića da stane na čelo SDS, i bio snjim u stalnoj telefonskoj vezi tokom rata,dok je Rašo humano preseljavao i etničkičistio po Bosni, sprovodeći u delo idejeDobrice Ćosiće i njegove sabraće po perui tituli akademika. Upravo je Ćosić jedanod najprilježnijih tvoraca sveta u kojem suizlivi verske i nacionalne mržnje mogućni ipoželjni. Kremanci su u odbrani od osionedržave posegli za oružjem koje im je u ruketutnula srpska intelektualna elita. Da su ujavnom govoru proteklih decenija dominiraleideje građanskih prava, nepovredivostiprivatne svojine i građanske neposlušnosti,seljani bi se pozvali na njih i time ozbiljnoutemeljili odbranu svojih prava. Nije teškozamisliti da bi se u Kremnima na sličnomskupu pre tridesetak godina pozivalo nabratstvo i jedinstvo koje treba čuvati kao zenicuoka, a ne na progon inoplemenika. Umeđuvremenu, moda se malo promenila,a poznati modni kreator Dobrica Ćosić,koji je skrojio maskirne uniforme po merisrpskog čoveka, sada bi da se odrekne svojihmodela iz kolekcije “Proleće-leto-jesenzimaodavde do večnosti”.Mačke i mišomorNi Kusturica nije imun na širenje raznihoblika mržnje. Njegovi proevropskibranitelji kao da su zaboravili šta je ovaj,kako rekoše radikali u svom pismu podrške,“iskreni patriota i poznati antiglobalista”urlao na mitingu “Kosovo je Srbija” pregodinu dana, stojeći rame uz rame sapomahnitalim Koštunicom i razularenimNikolićem. Tada je Kusta svoje političkeneistomišljenike nazivao miševima kojise kriju u mišjim rupama. A miševi se neproteruju, ni u Novi Pazar ni u Istanbul.Miševi su štetočine koje treba pomoritisvim sredstvima – mišolovkama, mačkamai mišomorom. Kusturica bestijalizuje svojeprotivnike, čime ih ekskomunicira iz pravnogporetka i stavlja na tacnu podivljalojgomili koja je tih dana svetila Kosovo devastirajućii pljačkajući Beograd. Ovaj ispadslavnog reditelja nije nikakvo iznenađenje.U tekstu I Kusturica je kriv (u knjizi Bodež usrcu) Mirko Kovač navodi Kusturičine rečiobjavljene u pariskom Liberationu 21. oktobra1991. godine, gde on Slovence naziva“austrijskim konjušarima” koje su “naši preciza vreme Prvog svetskog rata izvukli izbečkih govana”. U istom tekstu Kovač citirai Kustinu predratnu, proročku izjavu “Sveće njih Slobo srediti”. Kusturica se čudi štomu se bumerang, koji je bacio ciljajući konjušare,miševe i ostalu izdajničku gamad,sada vratio i tresnuo ga pravo u lice.Svega ovoga ne bi bilo ni da je, recimo,direktor parka prirode Mokra Gora izabranna regularnom konkursu. Teško da biKusturica tu prošao kao najbolji kandidat,osim ako ga za to mesto ne kvalifikujuljubav prema prirodi i mržnja prema sitnimglodarima. Srećom po VelikogŽupana Nemanju, u Srbiji se vladari nedrže zakona kao pijan plota. Ipak, nije svetako sjajno kao u ona zlatna vremena kadasu kraljevi poklanjali dvorskim umetnicimavelike posede. Danas ih daju samo naupravljanje.Redakcija BetonaU ovom izdanju Bulevara gostujeinternacionalna zvezda književnei političke scene, jedan od retkihzapadnjačkih intelektualaca koji jezdušno podržavao politiku SlobodanaMiloševićaANDKE, Peter (Griffen,Kernten, 6. 12. 1942), austrijskikontroverzni pisac, apolitičnipostmodernista, politični “otkrivalac”Balkana. Školovao se najpre u katoličkojmuškoj školi u Tanzenbergu, potomu Klagenfurtu. Studirao je prava naUniverzitetu u Grazu. Još tokom studija,zajedno sa Elfride Jelinek, pripadaoje angažovanoj književnoj Grazer grupi.Posebnu pažnju je privukao nakonizvođenja njegove drame Psovanje publikeu SAD 1968. Bio je i filmski scenarista.Naročito uspešnu saradnjuimao je sa Wim Wendersom, tokomnjegove nemačke faze (Nebo nadBerlinom). Neki danas porede ovu kreativnusaradnju sa filmskim dvojcemSidran – Kusturica. Zanimljivo je da ćese u potonjim godinama, Handke iKusturica prikloniti srpskoj strani rata.Inače, njegov književni opus bio je opsesivnousmeren na problem jezika ilimitiranost komunkacije.Moglo bi se reći da je Handkeovopolitičko “buđenje” tokom devedesetihpredstavljalo transformaciju jednepostmodernističke poetike koje jezahvatilo mnoge pisce njegove generacije:jedni su krenuli ka političkomkonformizmu a drugi ka literarnomavanturizmu. Kod Handkea se mogunaći elementi jedne i druge struje.Handke je osvojio velike simpatije srpskepolitičke i kulturne javnosti, ali jenavukao gnev zapadnih intelektualaca.Svraćao je mnogo putau Beograd (RadomanKanjevac je ispevaopesmu: Peter Handkedolazi u Beograd.../Domaćice gledaju njegovusliku u novinama/Dive se tim negovanimbrkovima/ I brižljivoodabranom okviru zanaočare...). U vreme ratau Bosni, na početkubombardovanja 1999,posetio je Miloševićau Haagu 2004, a govorioje i na njegovojsahrani u Požarevcu2006. Handkeova čestaputovanja, sada mnogomanje egzotična negoona iz osamdesetih( Japan, Aljaska), uslovilasu i osobiti političkoputopisnižanr u komeje Handke pronašao novu formu zasvoju literaturu. Tako je nastala knjigaZimsko putovanje uz reke Dunav, Savu,Moravu i Drinu: Pravda za Srbiju(1996) kojom se Handke obračunavaosa zapadnim medijima, braneći Srbijukao žrtvu balkanskog rata. Godinudana kasnije je izašao nastavak oveknjige pod naslovom Letnji dodatakzimskom putovanju.Braneći svoj novi stil, Handke jejednom prilikom rekao kako to nikone bi čitao da je samo pisao o tome“kako su ulice puste i kako je Drinahladna”. Ovako je išlo lakše na tržištu.Handke je 2000. godine dobio nagraduFondacije Braća Karić. Tom prilikom jepozdravio Bogoljuba Karića kao čovekakoji “neguje tradicije koje nam dajumoralnu snagu za odbranu svega što jesveto čoveku”. Handkeova privrženostMiloševiću dovela ga je u vrlo nezgodnupoziciju kada mu je grad Düsseldorfdodelio nagradu “Heinrich Heine” (50000 EUR).Zbog učestalih napada, Handke seodrekao nagrade ali ipak nije ostao beznje. Berlinska inicijativa za alternativnunagradu “Heinrich Heine”, obezbedilamu je istu svotu, koju je on u društvu saKlausom Paimanom odneo Srbima izVelike Hoče. “Volim ovu decu ovde iVeliku Hoču”, izjavio je pisac tom prilikom.Iste godine, Handke je predsedavaožirijem na KusturičinomKustendorfu. Budući da ga je oduševioplaninski krajolik, odmah je dobio ponududa postane novi žitelj rodnogmesta kremanskih proroka. Ostaje pitanjeda li će Handke podići brvnaru u“želucu Evrope” (kako je nazvaoKremnu) i da li će proći bolje od svogdruga Kusturice. Srpski intelektualcićute mada im prija kada Handke usvom časopisu Schreibheft objavi ponekogsrećnika, kao što je to slučaj sa prozomIgora Marojevića. Bolji je ikakavizlazak na nemačko govorno područjeod nikakvog, rezonuju srpski pisci. U toime je priređena knjiga kritičkih tekstovapod naslovom Treba li spalitiHandkea (2006).cmyk

38 XI/253, 19. ožujka 2,,9.beton X/2Vreme smrti i razonodeLirika utokePredrag LucićZaštitni znak Betona, britka političkasatira, ovog puta je servirana kaodupla rafalna doza Lucićeve lirikeutokePočetak bune protiv Tahija(Iz Pesmarice Emira Kusturice)Ala je lepOvaj svet:Ovde rendžer,Onde kmet,Eno turist,Evo keš,Pobuni seAko smeš!Ala je lepOvaj džep:Ovde lova,Onde štep,Tu buđelar,Pun ko nar,Gazda – filmskiKata-star.Ala je kletOvaj svet:Neće kmet daBude kmet,Da opslužiDžet i set,Ala je kletOvaj svet!Vikne Iš!Za njega siMali miš.Ala je trendHepiend:Gazda EmirIma frend,Drug DobricaKalemarMokrogorskuBrani stvar.Vreme smrti,Vreme dna,Vreme trti,Vreme zna,Grešnik, vernik,Otpadnik,Pišnik, sernik,Mećavnik.Vreme vlasti,Vreme zla,Vreme krvi,Vreme tla,Vreme novca,Imanja,Vreme lažnihNemanja.Vreme da seMećavnikPospremi uNovčanik,Vreme da seNovi SrbNa bosanskiMetne grb.Ruska autonomna oblast“Naftna industrija Srbije”raspisujeKONKURSza gorostasa iz Gasne Poljanepod sloganom “Ili jesi ili nisi Lav”Pošto su njihova gasna prevashodstva navikla da na njihovomsvetom tlu odlično uspevaju pisci, pogotovo ruski klasici, čijadela zauzimaju sav prostor na policama za knjige u njihovim dačamai spahijskim kućama (pod uslovom da se boja poveza slažesa ostatkom nameštaja), baćuškama iz Gaspromnjefta je neophodanpisac koji će ovekovečiti njihove poslove i dane, i učinitida se u Srbiji osećaju kao na domaćem terenu. Na konkursu ćeimati prednost spisatelji koji su se već oprobali u državotvornimposlovima, zatočnici nacionalnog inženjeringa, profesionalniSrbi koji bi da promene profesiju i postanu Rusi po zanimanju,oni koji toplinu porodičnog doma podgrevaju hraneći kamindelima Vladimira Sorokina, pisci koji veruju da svi putevi vode uTreći Rim, kao i svi oni kojima je milija ruska babuška od DuškaDugouška.Uz CV i motivaciono pismo, kandidati treba da dostave i portfoliosa sledećim radovima, u pisanoj formi:• Žitije živog KGB-sveca, Velikog Plinara Vladimira, podnaslovom Putin kojim se ređe ide, koje treba da prati razvojniput ruskog premijera – od malih nogu do velikog vladara.Podrazumeva se da se kandidat za gorostasa ne mora pridržavatibiografskih činjenica kao pijan plota, jer biografija je tek građa zažitijsko oblikovanje, a realnost je ionako precenjena.• Poemu o duhovnoj suštini gasovoda koji stvara spirituelnu vezumeđu narodima i prevazilazi razlike između udaljenih civilizacija(radni naslov Ispod Istoka i Zapada).Ala je lepOvaj Park,Samo kmet jeMnogo dark,Pa će rendžerSa svoj ganKmet da stvoriNasmejan.Ala je slepOvaj kmet:Ne zna komeKaže Njet!Sva užičkaNahijaVrišti: DoleDahija!Ala je jakNuvoriš:Protiv njegaGovoriš,Šalje rendžer,BetonKulturno propagandni kompletOutlaw blues(Iz pesmarice Emira Kusturice)Oduvek voleh samo odmetnike,Sve begunce od zakona, parije:Generale, pandure, predsednikeI Republike Srpske i Srbije.Drug iskren bejah onih mučenikaŠto vlast drže ko da služe robiju,Što ne mare ni za broj podanika:Osam hiljada za dan ih pobiju.Duša mi jeca plačem prognanika:Radovan, Ratko – sve go outlaw,Ko i ja, siroti boss s Mećavnika,Davljenik vezan lancem za cash-flow.Diego mi drug, a brat Manu Chao,Idoli Bećković i Che Guevara...Uvek sam stranu odabrati znao:Sam protiv svih koji ruše vladara.Redakcija: Miloš Živanović, Saša Ilić, Tomislav Marković, Saša ĆirićGrafičko oblikovanje: Olivera BatajićAutor fonta Mechanical: Marko MilankovićWeb adresa: www.elektrobeton.netE-mail: redakcija@elektrobeton.net• Roman Rat i nemir u kojem bar jedno poglavlje nosi naziv Živpečen Čečen.• Bajku za decu sa elementima pornografije; radni naslovi:Medvedev i tri Zlatokose i Grupni portret s animir-damom.• Roman južnog toka svesti pod potencijalnim naslovom BorisTadić, ili gospodin Gasovej. Uzorak za uzor: “Ko kaže da NISmona prodaju? Mi Rusima NIS, oni nama niš. Uz golemu proviziju.Džepovi mi puni kao ruska duša. Bremenit osećanjima. Rodićugas na Božić. Puj, gas za sve nas! Miris ruske stepe u srpskomradijatoru. Milina... Šta je sad ovo? Hladno, hladnije, najhladnije,Sibir u grejnom telu. Nema gasa, nema plina, oj, Putine, bašsi slina! Psssst! Stišaj misli, Borise, telepate iz KGB-a vrebajuna svaku tvoju buntovnu pomisao. Prekrsti se tri puta. Taaako!Hladno. Jeza. Drht-drht. Cvok-cvok. Zubi mi se pretvorili uudaraljke. Za sve je kriva Ukrajina. Mamicu im pokvarenu.Zavera. Republika Srpska U-krajina, san svakog gasovodnogSrbina. Šta ću sad? Sfinga! Pardon, eureka! Ćebence. Uviću se izamišljati oči čornije. Pogledom greju. Toplo, toplije, tonem, usisavame topla ruska cev...”• Konačno, da bi zaslužio status srpsko-ruskog klasika kandidatmora napisati obradu čuvenog hita grupe Mudhoney pod zdravstvenozaštićenim naslovom Touch me, I’m clasick.cmyk

glazbaXI/253, 19. ožujka 2,,9.39Od kovitlaca do snoviđenjaTrpimir MatasovićPronašavši čvrsto uporištenegdje na pola putaizmeđu “tradicionalnih” i“osuvremenjenih” režijskihčitanja, Janusz Kica svojimstiliziranim viđenjemTraviate odbija svakupretjeranu doslovnost,ali i ideju suvremenekontekstualizacije pod svakucijenuGiuseppe Verdi, La Traviata,Hrvatsko narodno kazališteIvana pl. Zajca, Rijeka, 12.ožujka 2009.vaka operna kuća kojaza opernu režiju angažiraprimarno dramskogredatelja mora biti svjesnarizika u koji se upušta. Jer, doks jedne strane takav redatelj upravilu veću pozornost pridajedramskim odnosima međulikovima i glumačkoj interpretacijipjevača, on, istovremeno,i prečesto nije dovoljno upoznatsa specifičnosti procestaizvođenja glazbeno-scenskogdjela, što dovodi do opasnostida režija bude proturječnaglazbenoj partituri i/ili elementarnimzakonitostimapostavljanja pjevača na pozornicu.Tih je rizika zacijelo biosvjestan i ravnatelj Opere riječkogHNK Ivana pl. ZajcaOzren Prohić (i sâm operniredatelj!) kada je za novo postavljanjeVerdijeve LaTraviate angažirao JanuszaKicu, kojem je, nakon nizazapaženih dramskih predstava,ovo bila prva operna režija uHrvatskoj.Koncentrični krugoviRezultat je Traviata koja,u hrvatskim okvirima, donosinetipičan prsitup opernojrežiji, podjednako odmaknutaod “tradicionalnih” čitanjau stilu, recimo, Petra Selema,ali i “osuvremenjivanja”na način, recimo, OzrenaProhića. Pronašavši čvrstouporište negdje na pola putaizmeđu tih dvaju, uvjetnorečeno, ekstrema, Kica svojimstiliziranim viđenjemTraviate odbija svaku pretjeranudoslovnost, ali i idejusuvremene kontekstualizacijepod svaku cijenu. Jer, dabi drama bila svevremena, nemora nužno biti i suvremena,a Verdijeva je opera ipakponajprije ukotvljena u devetnaestomstoljeću.U gradnji dramaturškestrukture Kica ne razapinjelûk između dviju Violettiniharija – Sempre libera iz prveslike i Addio del passato iz četvrte,nego zbivanja prikazujeu koncentričnim vremenskimkrugovima, smještenima okosredišnje osi druge slike. Zarazumijevanje svo troje protagonista– Violette, Alfreda iGermonta – Kici nije ključanljubavni par, nego Germont,koji je na pozornici znakovitoi zlokobno prisutan već i uprvoj slici, iako tada još ne sudjelujeaktivno u zbivanjima.No, njegov duet s Violettomzapravo je pravo tumačenječitave drame. U tom trenutkurazotkriva se profil svihprotagonista – Violette, kojaželi pobjeći od svijeta kojempripada, ali je Germont guranatrag u tu neželjenu prošlost,ali i sadašnjost; Alfreda, kojiželi pomiriti nepomirljivo,konkretno ljubav premaVioletti i društvene konvencijekoje mu nameće otac; iGermonta, koji se prikazujekao čuvar ugleda svoje obitelji,a u svojoj dvoličnosti istovremenopokušava i fizički iskoristitiViolettu.Ta gradnja koncentričnihkrugova odvija se, međutim,paralelno s linearnimtijekom drame, koji se krećeod raskalašenog kovitlacaprve slike (u kojoj odličnascenografija Marka Japelja unedogled kruži i kruži predgledateljem), do fantazmagoričnezavršnice. Čitanjemčetvrte slike kao Violettinogsamrtnog snoviđenja Kica jeriješio i problem nedosljednostikarakterizacije Alfredai Germonta. Oni u ovojpredstavi, naime, preokret neostvaruju u realnosti, negosamo kao najednom idealiziraneutvare Violettine agonije.Jer, ona, zapravo, na koncuostaje sama, i to ne samo uprenesenom smislu, nego iu doslovnom, smještena najezivo ispražnjenoj pozornici,na kojoj se (i opet kružeći!)pojavljuju sablasti drugih likovai anonimnih sudionikakarnevala (koji su i najuspjelijisegment općenito kvalitetnekostimografije Irene Sušac).Rafinirane komornesituacijeTakav scenski okvir bio jesasvim sigurno dodatan poticaji Nikši Barezi za njegovuglazbenu interpretaciju. Nasvoj već prepoznatljiv način,Bareza je djelo izveo bez uobičajenihkraćenja, čime je operaneznatno produljena u trajanju,ali je dobila i kraćenjima inačeizgubljenu glazbeno-dramaturškukonzistentnost. U suradnjis odlično pripremeljenimriječkim orkestrima, dirigentje i inače iščitao Traviatu zahrvatske standarde neuobičajenotemeljito. Pritom jeposebna pozornost posvećenarafiniranim komornim situacijama,kao i nizu inače skrivenihdetalja, koji u ključnim trenucimadiskretno, ali učinkovitopotcrtavaju određene dramskemomente.Bareza je imao sreće i s pjevačima.Riječki je zbor u posljednjevrijeme, otkad ga vodiIgor Vlajnić, sve kvalitetniji, au ansamblu postoji i niz uglavnomvrlo solidnih epizodista,ovdje predvođenih KristinomKolar, čija je Flora jedna odnjenih dosad najuspjelijih kreacija.Riječkom ansamblu pripadai tenor Davor Lešić, umjetnikkoji manje vokalne nedostatkeuspješno kompenzirasvojom proživljenom, uvjerljivo,a na trenutke i potresnominterpretacijom Alfreda. Uulozi Germonta pojavio seVitomir Marof, vokalno uobičajenoprofesionalan i rutiniran,ali scenski bitno sugestivnijinego što smo to od njegainače navikli. Naposljetku, unaslovnoj se ulozi pojavila sopranisticaMargareta Klobučar,mlada pjevačica koja je osvojilapubliku kako svojom scenskompojavom, tako i suverenomvokalnom tehnikom, premdabismo u nastavku njene karijeremogli poželjeti nešto manjeproračunatosti, a više saživljavanjas likom kojeg tumači. No,u cjelini je nova riječkaTraviata, ponajviše zahvaljujućiJanuszu Kici i Nikši Barezi,predstava koja je svojom kvalitetomposve iznimna u našimokvirima, i koja bi mogla (itrebala!) poslužiti kao uzor idrugim hrvatskim opernimkućama.Tradicija profesionalnostiTrpimir MatasovićZa razliku od Zagrebačkihsolista, Zagrebačkikvartet, uza sve svojemane, ipak njeguje baremelementarnu razinuglazbene profesionalnosti iodgovornosti prema djelu, alii prema publiciKoncert u povodu 90. obljetniceZagrebačkog kvarteta,Koncertna dvorana VatroslavaLisinskog, Zagreb, 14. ožujka2009.z Zagrebačku filharmonijui Zagrebačke soliste,još jedan reprezentativniglazbeni ansambl nosi isti pridjevu nazivu – Zagrebačkikvartet. S prethodna dva sastavaKvartet dijeli i prilično sličnusudbinu. Naime, i on imarespektabilnu tradiciju, duguveć devedeset godina, ali i problemeproizašle iz činjenice dane može doseći umjetničkurazinu kakvu je imao u svojimzlatnim godinama.KolektivnaodgovornostIpak, postoje i neke bitnerazlike, koje su odraz činjeniceda je ipak riječ o bitno manjem,tek četveročlanom sastavu. Jer,dok i Filharmonija i Solistimogu barem dio odgovornostisvaliti na svoje šefove-dirigente,odnosno umjetničke voditelje,odnos snaga u Kvartetu je bitnodrukčiji. U njemu je prva violina,konkretno Goran Končar,tek prvi među jednakima, štopodrazumijeva ne samo manjiteret voditelja, nego i veću suodgovornostsvih drugih članova,a to su, poimence, Davor iHrvoje Philips i Martin Jordan.Svečani obljetničarski koncert,održan 14. ožujka u Koncertnojdvorani Vatroslava Lisinskog,pokazao je još jednom kako taiz formacije sastava proizašlakolektivna odgovornost dovodido umjetničkih rezultata koji,ako i nisu vrhunski, ipak imajubitno višu razinu od one kojunude Filharmonija i Solisti.Najviše je to do izražajadošlo u izvedbi ŠostakovičevogGudačkog kvarteta u F-duru.Riječ je o partituri kojoj trebapristupiti minuciozno, s osobitompozornošću prema svakompojedinačnom glazbenomdetalju, ali i njegovom mjestuunutar čitave cjeline. Donekleje paradoksalno da jaču polovicuKvarteta predstavljaju braćaPhilips na unutarnjim dionicama,a slabiju Goran Končar iMartin Jordan na prvoj violinii violončelu, dok je u gudačkimkvartetima inače obrnuto. Toznači da bi se u najistaknutijimdionicama mogla poželjeti višarazina ekspresije, pa čak i tona,ali, s druge strane, do izrazaviše dolazi fino međutkanjedruge violine i viole, što gudačkikvarteti često zanemaruju. A,u krajnjoj liniji, ti odnosi ipaknisu u prevelikom neskladu,tako da je čitava izvedba bilaobilježena, ako ništa drugo,vrlo ozbiljnim i profesionalnimodnosom prema odabranojpartituri.Promišljenai proživljenainterpretacijaI dok bismo u slučajuŠostakovičeve skladbe još imogli govoriti o igranju nasigurnu kartu standardnogrepertoara, Monteverdijevim suDvobojem Tancredija i Clorindečlanovi Kvarteta pokazali kakosu spremni i na rizik hvatanja ukoštac s njima ne osobito bliskimstilom. U toj je točci, doduše,zvijezda ionako bio tenorKrešimir Špicer, čija je dubokopromišljena, ali i proživljenainterpretacija bila vrhuncemčitave koncertne večeri. No, iZagrebački je kvartet izvedbipristupio iznimno odgovorno,pokazujući se, ako već ne idealnim,onda barem dostojnimŠpicerovim suradnicima.Nešto sasvim drukčije ponudilaje završna točka programa,Elgarova Introdukcija i Allegroza gudački kvartet i gudače.Ovdje su se Zagrebačkomkvartetu u izvedbi pridružiliZagrebački solisti, i upravo sekroz tu suradnju vidjela ipakvrlo bitna razlika u profesionalnostidvaju ansambala. ČlanoviKvarteta ozbiljno su prionuli nasvoje nimalo jednostavne dionice,dok su Solisti svoj dioposla odradili na, nažalost, vrloprepoznatljivo nonšalantan ipovršan način. Tek bi krajnjeciničan promatrač mogao zaključitikako su članoviZagrebačkog kvarteta iZagrebačkih solista zaslužilijedni druge. Jer, za razliku odSolista, Kvartet, uza sve svojemane, ipak njeguje barem elementarnurazinu glazbene profesionalnostii odgovornostiprema djelu, ali i prema publici.A dok je tome tako, i zaZagrebački kvartet ima nekenade. A za Soliste baš i nema.cmyk

40 XI/253, 19. ožujka 2,,9.socijalna i kulturna antropologijaPlamjani – gorštaciotoka HvaraAna PerinićOdnos “mi” i “oni” autorica prati ukonstrukcijama i reprezentacijamalokalnih identiteta i regionalnihspecifičnosti u književnim djelimahvarskih autora ranog novovjekovlja.Posebno su zanimljivi iskazi oegzotizaciji doseljenika s kopnakreiranjem “lika gorštaka” kaoDrugog u mediteranskoj kulturi icivilizaciji te realizacija i djelovanje tepredodžbe u kulturnom kontekstu ukojemu se javlja. Različita perspektivaotočana i došljaka dokaz je otočnepolicentričnosti Hvara, gdje zapadnii istočni dio Hvara funkcioniraju kaodva svijeta, dva otoka na otokutoljetna dihotomija primorskog ikontinentalnog, priobalja i zaleđa,mora i planine u hrvatskoj je kulturii civilizaciji stalno mjesto izrazitakontrasta i istodobna prožimanja. Ta dvarazličita geografska i kulturna entitetaspojena su migracijama i kontaktimasvojih stanovnika. Otok Hvar ima svetipične sredozemne karakteristike – nalazise u središtu glavnih pomorskih putova,najduži je i najsunčaniji jadranskiotok. Dolaskom doseljenika s kopnanakon turskih ratova, od 16. pa sve do 18.stoljeća, postaje na mikrorazini paradigmatskimprimjerom sraza kontinentalnihdošljaka i otočnih starosjedilaca.Imigranti s kopna naseljavaju prostoristočnog, krškog, ne odviše plodna dijelaotoka koji je već u Hvarskom statutu iz1331. poznat pod nazivom Plame.Teritorijalni pojam Plame često je mijenjaosvoj opseg zbog administrativnihpodjela. Čak je i etimološko objašnjenjenjegova naziva nedorečeno i nejasno, dokje vrlo lako pronaći objašnjenja i priče oParosu, Pharosu, Lesini i Hvaru. Plamesu oduvijek bile prostor rezerviran zapastire, za doseljenike koji su bježali skopna pred turskom opasnošću, za sve“drugačije” i “druge”, udaljen od urbanog,nizinskog, starosjedilačkog dijela otoka.Venecija je poticala naseljavanje novogstanovništva, posebno nakon Kandijskogi Morejskog rata, o čemu doznajemo izmletačkih sindika.“Drugačiji” otočani – otočni,hvarski gorštaci“Novi stanovnici” nisu bili pravičlanovi komune, ali su uživali posebnepovlastice, poznatije kao “privilegijePaštrovića”, koje su trajale do 1802. irezultirale razdvajanjem, čak i namjernimizoliranjem došljaka na istoku istarih stanovnika na zapadu otoka. Svremenom se ime prostora prenijelo i nastanovnike; pojavljuju se nazivi Plamjani,Plômjani, Plôvjani, Plami, Plamusi,Plamusori, Plonke (žene s Plama), kojiupotpunjuju oblikovanje predodžbe o“tuđem” prostoru i “drugačijim” otočanima.Stanovnici naselja koja se nalaze naPlamama sami za sebe neće upotrijebitibilo koju varijantu naziva koji ih povezujus tim otočnim prostorom, često ćetakve nazive smatrati uvredljivima. Imesu kreirali otočni “starosjedioci” za svoje“druge” koji su se doselili u njihovo neposrednosusjedstvo. Prepoznali su ih kaostanovnike kopna i zaleđa Dalmacije zakoje su imali već ustaljen, nizom stereotipaobogaćen naziv Vlah/Vlaj, ali su zbognjihova doseljenja i života na otoku odnjih napravili novu stereotipnu kategoriju– otočni, hvarski gorštaci. Pojava togahvarskog, lokalnog, otočnog stereotipamože se pratiti u književnim djelimaautora rođenih na otoku Hvaru i svojimknjiževnim radom vezanih za hvarskusredinu: humanističkog latinista VinkaPribojevića, renesansnog komediografaMartina Benetovića i dvije anonimnehvarske komedije. Stereotipi se najčešćedefiniraju kao vremenski postojanii nepromjenjivi. Na primjeru hvarskih“drugih” vidljiva je njihova temporalnaperzistentnost, ali i njihova varijabilnost.“Surovi” HvaraniJedno od najpoznatijih djela hrvatskelatinističke književnosti, De origine successibusqueSlavorum, govor je hvarskogdominikanca Vinka Pribojevića održan1525. na latinskom jeziku u gradu Hvaru,a 1532. tiskan u Mlecima. Pribojević jetim govorom prešao uzak ideološki okvirkomunalnog srednjovjekovlja unosećiopćeslavenske ideje kako bi dao povijesnilegitimitet svome Hvaru, Dalmaciji iuopće Slavenima, preplićući povijesno iknjiževno. Posljednji je dio govora najzavičajniji,posvećen je Hvaru, gradu iotoku. Hvarski je ulomak jedinstven, riječje o jedinom opisu Hvara prije turskognapada, pljačke i paleža 1571. u kojemje uništena većina izvornih građevina, alii podataka čuvanih u hvarskom arhivu ibiblioteci dominikanskog samostana. Unjemu Vinko Pribojević opisuje rodniotok od istoka (dijela najbližeg kopnu)prema zapadu. Hvar je podijeljen na trigeografska područja kojima su pridruženistanovnici i gospodarske grane kojimase bave: istočni dio otoka – pastiri, središnjehvarsko polje – težaci i ribari tegrad Hvar – plemići i građani. Pribojevićse izjašnjavao kao Hvaranin, član hvarskeotočne zajednice; unatoč činjenici daje vrlo obrazovan s obzirom na ostatakstanovništva, u njegovu opisu nalazimolokalne stereotipe o pojedinim stanovnicimahvarskih naselja koje je vjerojatnodijelio sa zajednicom kojoj je pripadao.Uz humanistički ton opisa hvarskihstaleža i stanovnika različitih dijelovaotoka iz teksta se mogu iščitati lokalnianimoziteti srednjovjekovnih Hvarana.Podjela stanovništva u govoru podudarase s geografskom podjelom otoka, a uopisu Hvarana i njihovih odlika uočljivesu podjele koje odgovaraju i nekim danasraširenim otočnim stereotipima.Stanovnici istočnog dijela otoka,pastiri, opisani su jednim pridjevom ukomparativu: suroviji od ostalih stanovnikaotoka Hvara, čime su stavljeni uopoziciju svim otočanima, jasno označenikao otočni “drugi”. Hvarska komunasa svim svojim staležima opisana je kaoskladna, jedinstvena, idealna zajednica.Pastiri i njihovih pet sela na visoravniisključeni su iz te kolektivne reprezentacije,iz njezine samopredodžbe. Izbačenisu iz mediteranskog okvira u kojemu senalaze svi ostali Hvarani. Oni su doseljenicis kopna, pobjegli pred turskom opasnošću,svojom su drugačijom kulturomi poviješću stranci u primorskom svijetu.U Pribojevićevo vrijeme ti su novi otočaniprvi masovniji kopneni doseljeničkizbjegovi koji su na njihovu otoku pronašlisigurnost i novi dom. Naseljeni ukrškom, klimatski neatraktivnu dijeluotoka s limitiranim mogućnostima egzistencije,slabo povezani s razvijenomhvarskom komunom, njezinom kulturomi naslijeđem, zapravo su nepoznatistranci o kojima se priča, neki čudni,tuđi, možda i neprijateljski kontinentalci.Pozitivne je stereotipe u svomegovoru Pribojević upotrijebio za reprezentiranjeHvarana, koristeći se svimraspoloživim povijesnim, jezičnim ikulturnim znanjima. Negativnu je stereotipizacijuprimijenio za određenjedoseljenika određujući ih kao surove.Surovost je svojstvo koje su već građaniAtene i Rima pripisivali barbarima,drugima i drugačijima s kojima su sesusretali. Hvarani se ne određuju premaMlečanima, onima koji njima vladaju,već se, naprotiv, nastoje što više običajimai vrijednostima približiti stanovnicimaItalije, tako da su doseljenici zapravoidealna “kontrastivna” grupa. Djelomičnoodređen pojam Vlaha, koji je otočanimapokrivao svakog kontinentalca, sada jedobio bliskiju i realniju konkurencijuna samom otoku. Hvarani su u imigrantimas kopna dobili svoje vlastite,otočne gorštake.“Surove Hvarane” Pribojević izravnone uvrštava ni u jedno glorificiranorodoslovlje koje navodi i ovjerava svojimgovorom: slavensko, dalmatinskoi hvarsko. Naprotiv, iz hvarskog ihslavnog rodoslovlja eksplicitno izbacujekao različite od svih otočana nenavodeći nijedan objektivan pokazateljistaknute različitosti, nego jednoznačnukarakteristiku surovosti. Hvarska sezajednica određuje i definira u odnosuna tu drugu i drugačiju zajednicu.Hvarani su potvrđeni prostorom(mediteranski otok, more), poviješću ibaštinom. Doseljenici su isključeni izsvih kategorija, došli su na otok s kopnakoje je otočanima uvijek bilo mjestodrugosti kao neimenovan kolektivbez pisane povijesti i opipljive baštine.Djelomično određenpojam Vlaha, koji jeotočanima pokrivaosvakog kontinentalca,sada je dobio bliskiju irealniju konkurenciju nasamom otoku. Hvaranisu u imigrantima s kopnadobili svoje vlastite,otočne gorštakecmyk

socijalna i kulturna antropologijaXI/253, 19. ožujka 2,,9.41Hvarani “zlatnog doba” otoka ograđujunove otočne stanovnike ne imenujućiih, niti iskazujući potrebu za njihovomintegracijom ili asimilacijom u otočniživot. Usporedimo li Pribojevićevupodjelu s onom Ive Rubića u njegovuopisu otoka Hvara i Hvarana u djeluNaši otoci na Jadranu, vidljivo je da sui nakon pola tisućljeća žive predodžbeotočnog prostora i njegovih stanovnikakojima se koristio hvarski dominikanac.Rubić otok dijeli na zapadni dio (naseljaod Staroga Grada do Jelse) gdje žive“starinci, čakavci, boduli, zemljoradnici”,“pravi farski puk” (Rubić 1952: 121),zatim na južno otočno podgorje (s dvanaselja: Sveta Nedjelja i grad Hvar)gdje veliča Hvar kao “grad aristokratskogsjaja, u kome su vladali plemići” (Rubić1952: 123) s njegovim trgom koji je“sastajalište Hvarana, pučana i plemića”(Rubić 1952: 123) i na istočni dio otoka(Plame, područje jugoistočno od Jelse)čiji su stanovnici “gotovo svi doseljeniciiz obliže Neretvansko-makarske Krajinei Hercegovine. Razlikuju se od centralnogotočnog dijela otoka Hvara i nekad poluaristokratskoggrada Hvara. Ne govore čakavštinom,u načinu života, izgledu, rasnomtipu više liče primorcima nego starincimaHvaranima” (Rubić 1952: 123).Benetovićevi Plamjani –stereotipi o “dobrom divljaku”Djelo Hvarkinja ili Komedija odBogdana jedina je od triju rukopisnosačuvanih hvarskih renesansnih komedija,s potvrđenim autorom, svestranimhvarskim pučaninom i komediografomMartinom Benetovićem. Radnja i likovizapravo su odraz prilika, društvenih istaleških odnosa i života grada u kojemuse i za kojega se komedija prikazuje.Hvarkinja u sebi čuva lokalne stereotipepovezane uz određene otočne zajednice.Budući da je renesansna komedija vrstakoja stvara tipove, a ne individualiziranelikove, stereotipne predodžbe važansu dio oblikovanja i karakterizacijepojedinih likova. Martin Benetović uHvarkinji prvi put u književnosti unosiime za stanovnika istočnog dijela otokakoje je ostalo u govoru Hvarana dodanas: Plamjanin. Jedno od glavnih licakomedije – Bogdan Plamjanin dolaziu grad Hvar iz Gdinja, tako da u imenovanjui predstavljanju lika vidimo dasu u Benetovićevo vrijeme kategorijiPlamjana sigurno pripadali stanovnicitoga sela. Od ostalih hvarskih naselja izistočnoga dijela otoka spominje se još iZastražišće. Goja i Dobra, likovi sluškinjau komediji, također su došle iz Plamai u gradu pronašle službu. Plamjani suu renesansi predstavljali izvor komike ipošalica u hvarskoj sredini. U komunikacijilikova vlastelina i građana s likovimaslugu i seljaka vidljivo je poistovjećivanjeseljaka s divljacima, isticanje animalnogi primitivnog u njihovu ponašanjus naglašavanjem njihove tjelesnosti,nagonskog i naturalnog u seksualnosti,proždrljivosti i sklonosti nasilju.U svemu navedenome vidimo korijenestereotipa o “dobrom divljaku” kojiće uz Plamjane vezati prosvjetiteljskihvarski autori. Dok Vinko Pribojevićdoseljene stanovnike plamske visoravniuopćeno određuje kao pastire “koji su surovijiod ostalih stanovnika otoka Hvara”,Martin Benetović za njih već upotrebljavanaziv koji stanovništvo istočnog dijelaHvara povezuje s prostorom Plama,predmet su karikiranja i ismijavanja, alismijeh obično obuhvaća ono što je poznato,što više nije strano, nego ogoljenoblisko.Likovi seljaka u BenetovićevojHvarkinji mogu se jasno podijeliti u dvasloja: Plamjani – seljaci s Plama i Vlasi– seljaci koji dolaze iz Makarskog primorja/Krajine.Vidljiva je hijerarhizacijaseljačkih slojeva: Plamjani jesu “drugi”,udaljeni od komunitarnih prava i pravila,ali koliko god zadržali gorštačke običaje,jezik i tradiciju, ipak žive na otoku, doksu Vlasi seljaci s kopna, došljaci kojimaje strana ne samo gradska sredina, negoi sam otočni život. Seljaci i služinčads Plama, komični likovi određeni zaismijavanje, u susretu s Vlasima prestajubiti objekt smijeha i postaju subjekti kojise zajedno s ostalim otočnim staležimapridružuju poruzi i stereotipizaciji seljakas kopna. Plamjani su, iako i samipodrijetlom s kopna, Hvaranima manje“drugi” od Vlaha. U kontaktu s Vlasimaoni postaju ravnopravni članovi otočnogkolektiva, suvereno preuzimajući hvarskikolektivni imaginarij i otočni prezirprema kontinentalcima. U Hvarkinju jeuz predodžbe hvarske komune o svojim“drugima” utjelovljenima u likovimaPlamjana te posebice Vlaha, unesen ijedan “vlaški” stereotip o stanovnicimaotočnih i primorskih gradova. Likovipodrijetlom iz kopna, Radoj i Barbara,nazivaju Hvarane Latinima smatrajućinjihove običaje i kulturu “latinskom”,tuđom.Hvarski komediograf u svoje je komedijeunio lokalne, hvarske stereotipnepredodžbe svoga vremena, čime potvrđujesuživljenost s prostorom i specifičnomotočnom zajednicom kojoj pripada.“Plamska” komedija 1:Komedija od RaskotaDruga renesansna hvarska komedijapoznata je pod naslovom Komedija odRaskota. Franjo Fancev ju je u podnaslovužanrovski odredio kao jelšanskuseljačku komediju s kraja 16. stoljeća. Zarazliku od Hvarkinje, koju je potpisaonjezin autor Martin Benetović, ovoj jekomediji autor nepoznat. Mjesto radnjeKomedije od Raskota jesu Plame, točnijeselo Poljica ili kao što se u dijalektu nazivaPojīca; time komediju eventualnomožemo nazvati “poljičkom” ili točnije“pojiškom”, kako i danas ktetik, pridjevod naziva svoga sela, tvore stanovniciPoljica, a nikako ne “jelšanskom” kakoje određuje Franjo Fancev. Većina likovajesu Plamjani: Rasko, Duklin, Cvita,Bogdan, Sladoj (Cvitin otac), uz iznimkulika remete Miklete de Zorzija. Radnjase zasniva na sukobu između Duklinai Raska za Cvitinu naklonost. Niz komičnihsituacija i zapleta utemeljen jena Raskovu angažiranju Bogdana kaoljubavnog pomagača, koji zapravo nizomspletki ismijava Raskov kukavičluk i praznovjerje.Plamjani su predstavljali izvorismijavanja Hvarana, ali u ovoj komedijinema likova iz drugih dijelova otokaHvara, smijeh se ne zasniva na staleškojili intelektualnoj nadmoći i seljačkojinferiornosti i nemoći. Komedija odRaskota jest komedija o Plamjanima i zaPlamjane, što je vidljivo u nekim replikamapojedinih likova. Bogdan u svojojpouci Rasku naziva Plame domom u kojemuse svi poznaju i znaju sve o svima,gdje nitko ne može glumiti da je netkodrugi ili bolji nego što uistinu jest. Raskose nakon tučnjave s Duklinom, u kojojje izgubio, boji sramote zbog poraza, aozlijeđenu ruku planira namjestiti kodlokalnog vidara. Bogdanov komentar oPlamama i Raskovo aludiranje na vidara,čije su ime i usluge očito dobro poznate,markiraju prilično snažnu povezanost saživotnim prostorom autora ove komedije,ali i publike kojoj je bila namijenjena.Pojavljuje se obrnuta perspektivaod one u Hvarkinji gdje se stanovnicizapadnoga, izrazito mediteranskoga ipretežno urbanog dijela otoka porugujuseljacima i pastirima s područja Plama.Zapadni dio otoka sa svojim urbanimživotom i različitim staležima kao da nepostoji, u ovoj komediji mjesto radnjeuopće nema obilježja primorskog, otočnogi mediteranskog prostora, rijetkose spominju more i otok. Sredina ukojoj se odvija radnja sličnija je seoskimprostorima dalmatinskog zaleđa negoprimorskom otočnom krajoliku. Likoviu komediji u dijalozima koriste se stereotipnimpredodžbama o pokvarenostiurbane mladeži iz Staroga Grada te karikiranimopisima Turaka u kojima se uzsmijeh iščitava i sveprisutan strah nakonstvarnih turskih napada na otok.“Plamska” komedija 2:“Prigovaranje” međuPlamjanimaFarsa, burleska Prigovaranje podKresisćen u Plamah meu Bojdanom iRaskotom lovčarom varhu Brušanih zasnovanaje na nekoj lokalnoj rugaliciproizašloj iz međuseoskih nadmetanja oporodu brda Vela glava (373 m), lokalitetuizmeđu grada Hvara i sela Brusja,gdje stanovnici Brusja, Grabja i Selcana nagovor lokalnog bogataša ubijajusvoju stoku za obrok dolazećem novorođenčetu.Ako Hvarkinja obuhvaćaživot i različite društvene slojeve hvarskekomune, Komedija od Raskota stanovnikesela Poljica, Prigovaranje zahvaćamikrorazinu otočnih sela istočnog(Poljica, Zastražišće) i zapadnog (Brusje,Grabje, Selca) dijela otoka. Cijela radnjakonstruirana je oko poslovice-pričice:Tresla se brda, rodio se miš. Brdo Velaglava između Brusja i Hvara iznenadaje zatrudnjelo i očekuje se porod velikoganovorođenčeta, umjesto kojega seporodi tek miš koji pobjegne u dvorištevlastelina (vlastelin je svojim karikiranimopisom i izmišljenim imenom očitotakođer ciljana meta poruge ove farse).Na brdu Križišću (404 m), istočno odZastražišća na području Plama, sastajuse tri Plamjanina: Rasko, Bogdan iSarhoj. Rasko lovčar započinje razgovoro trešnji i njezinim uzrocima u dijalogus Bogdanom, a Sarhoj, koji se vraća izgrada kao izravan sudionik događaja,izvješćuje o samom događaju i njegovimposljedicama. Sudionici u razgovoruprostor Plama kojim se kreću i na kojemžive nazivaju “naše Planine” ili “naše gore”.U Prigovaranju se prvi put Plamjani,stanovnici istočnog dijela Hvara, ismijavajui poruguju seljanima sa zapadnog,dotada porugom i karikiranjemnetaknuta otočnog svijeta. Uz Komedijuod Raskota, koja se također događa naPlamama, i u Prigovaranju je promijenjenalokalna otočna perspektiva u kojojsada istok gleda zapad otoka. Hvarskim“drugima” pružena je prigoda da istupeiz pozicije drugosti i ismiju one koji suu njima gledali druge i drugačije otočane.Za razliku od Hvarkinje, u kojoj likovipripadaju različitim staležima i dolazeiz različitih dijelova otoka, čak i s kopna,u Komediji od Raskota i Prigovaranjulikovi pripadaju seljačkom staležu (osimlika remete Miklete di Zorzija alitiJurasovića i don Jadrije iz Komedije odRaskota) i nastanjuju plamska sela istočnogdijela hvarskog otoka.Dva analizirana teksta vjerojatno sunastala po uzoru na Benetovićevu komediju,a ne kao Benetovićeva slabijakomediografska produkcija. Plod supotrebe hvarske publike za scenskimizvedbama u pokladno vrijeme i izvanurbanog svijeta hvarske komune te željeneimenovana Benetovićeva epigona, iliviše njih, da zadovolji gledateljski interesplamskih Hvarana. U hvarskim sukomedijama surovi i bezimeni pastiriPribojevićeva Hvara postali Plamjani,koji u Benetovićevu Hvarkinju ulaze kaojedni od glavnih likova predstavljajućiposebnu kategoriju snalažljivih otočnihgorštaka. U komedijama koje možemonazvati “plamskim” gotovo su svi likoviPlamjani, a radnja obuhvaća životniprostor, stereotipe i tradiciju tih “drugih”,od otočnih starosjedilaca marginaliziranihi karikiranih Hvarana. Upravoplamske komedije, nastale pod utjecajemkomediografske tradicije hvarske komune,ali prostorom i radnjom udaljene odnjezinih pravila i izmaknute od njezinihstereotipizacija, pružaju viđenje hvarskogotoka i otočana iz pozicije kolektivnepredodžbe njegovih “drugačijih” i “drugih”stanovnika.Primjeri tih diskurzivnih tvorbi otočnihstereotipa o drugosti kroz vrijeme(od 1525. do polovice 17. st.) pokazujusvoju trajnost, ali i varijabilnost.Stereotipi o hvarskim gorštacima s vremenompostaju sofisticiraniji i precizniji,umnažaju se, obuhvaćaju nove odnose,stvaraju nove klišeizirane osobine i propisujunove uporabne kontekste. Unatočsvojoj varijabilnosti, njihova postojanatrajnost sastavni je dio hvarskog, otočnogidentiteta.* Ulomak članka Dva otoka Hvara AnePerinić koji će u cijelosti biti objavljen uzborniku Destinacije čežnje, lokacijesamoće: Uvidi u kulturu i razvojnemogućnosti jadranskih otoka, ur. InesPrica i Željka Jelavić, Zagreb: Hrvatskoetnološko društvo, Institut za etnologiju ifolkloristiku, 2009.cmyk

42 XI/253, 19. ožujka 2,,9.kritikaRađanje vodvilja iz duhatravestijeDario GrgićBeogradski filolog i teoretičar uproznom dijelu ove knjige nastojivratiti satirsku književnost pod svjetlapozorniceGordan Maričić, Devojka koja nedostaje/Nesmir; Mono & Manjana, 2006, Beogradvo što zapisuje Zamarovsky osatirima: “Bili su obijesni, prepredeni,razuzdani, nametljivi iuvijek veseli. Bilo im je stalo jedinodo vina, žena i užitaka koji vino i ženepružaju”. I onda dalje nabraja: zabavljalisu se plesom i glazbom, svirali ufrulu, siringu, cimbal; ljude voljelinisu: ponekad su ih plašili, ali uglavnomsu ih izbjegavali. U antici je nastalopodosta slika i kipića satira, jedanje kipić u Narodnome muzeju uBeogradu, zove se Satir koji svira nafrulu. Da satira, što se Beograda tiče,nema samo po muzejima, dokaz jejedan pisac. Ime mu je GordanMaričić, beogradski je pisac, dramaturgi filolog iza kojega je gomila prijevodas latinskoga, jedna zbirka pjesama,studija Satirska drama danas:teorija ili teatar? (NNK Internacional,Beograd, 2008). Predaje antičku književnostna tamošnjem Filozofskomfakultetu, a davne 1990. dobio jePEN-ovu nagradu kao najbolji mladiprevodilac s latinskoga.Nastrani undergroundIzdanje koje je pred nama iz dva jedijela, proznoga Devojka koja nedostajei pjesničkoga Nesmir (kojim se nećemoposebno baviti). Da prispodobljavanjeMaričića u satirskome ruhu nijesamo jeftina zamjena čovjeka s naslovomnjegova rada, dokaz je dramakoju je napisao i objavio u sklopu svogateorijskog djelceta posvećena satirima:dramolet se zove U Hefestovomdomu – satiri svjedoci preljube, koji dajena kraju rada Satirske drame danas kaorječit dokaz da je taj literarni žanr uobliku prilično nastrana undergroundai danas živahan, ili da ga Maričićnastoji vratiti pod svjetla pozornice,smatrajući da je kao verbalna ponornicaionako prisutan u bezbroj oblikana literarnoj sceni (gdje uglavnomnakon nekog kalambura nestane izakulisa). Međutim Maričić, koji je kaoautor očito sržno fokusiran maltenedo mentalne predodređenosti zaskliske osobenosti satirskoga, već uprvim objavljenim pjesmama naginjesilenskome, od ljudi i bogova podcijenjenuzovu što vonja na ovozemaljske,nimalo sublimacijske bludnei vinske radosti . Marcijal u njegovu(i Nedeljkovićevu) prijevodu kaže:“od mene čitaš/stihove pitke/stihovebritke”. Pa on u sličnu meditativnuokružju konstatira u pjesmi Čoha:“Slutim da biva. I Stvarno se desi./Nad tobom pokrov. Odeća u kesi./Dan možda prođe. Al minuti tuku./Sedativ meni, dok ruža sanduku./Majka je jedna. I retko prava./Slutimda biva. Plačem, Miroslava.” No kadsjedne pisati prozu, Maričiću nije dosuza, nego do brzine; pa i ako pustisuzu, pusti je hitro. Devojka koja nedostajesva se događa krvavih devedesetih,čija politička nakaradnost odjeknepovremeno u pozadini vodviljskibrzih obrata između nekoliko likovau kvazitipičnim muško/ženskimrelacijama. Glavni je lik Ivan, mladprofesor opsesivno posvećen potraziza “devojkom koja nedostaje”, iz čegane treba brzopleto zaključivati kakoon djevojaka nema: ima on djevojke,baš kao što i djevojke imaju njega, a ione koje ga nemaju mogle bi ga imati.Satirsku osudu neshvatljivih ženskihpostupaka Maričić navodi u spomenutometeorijskom djelu, citirajućiEuripida, kod kojega satiri uzdišu:“Na svetu ne smeju rađati se žene...osim ako nisu stvorene za mene”.Torte emocijaMaričić je, kako se kaže, medijskiosviješten, očito je da se nagledaofilmova i načitao knjiga; iza na prvuruku uhvaćene jednostavnosti njegovastila krije se prilično stroga dramaturškastruktura, a stvari izvodi već spomenutombrzinom – on piše kao dasnima dokumentarac na čiju je montažupotrošio sto puta više vremenanego na snimanje; kamera ide s točkeA na točku B odmah, bez međuprijelaza,a nekoliko umetaka izmeđumonologa čija je interludičnost jedinanaznaka postojanja nekakva vanjskog,“objektivna” svijeta, izgovorene suMaričić je, kako se kaže,medijski osviješten, očitoje da se nagledao filmovai načitao knjiga; iza naprvu ruku uhvaćenejednostavnosti njegovastila krije se priličnostroga dramaturškastruktura, a stvari izvodibrzo – on piše kao dasnima dokumentarac načiju je montažu potrošiosto puta više vremenanego na snimanjekroz očinsku figuru psihoterapeuta,čime se dodatno ojačavaju infantilnosti persiflazičnost situacija kroz kojeprolaze njegovi likovi. Koji bi htjeliodrasti tako da ostanu zauvijek mladi,i kojima možda naslada i nije najvažnijana svijetu, ili barem nije važnijaod averzije što je osjećaju spram svijanjagnijezda, ili, još gore, spram starenja.Biti slobodan, ali uz nekog vraškiprivlačnog. Zamjenjivog za nekogajoš privlačnijeg. Preko toga su torteemocija. Arhetipske situacije iz filmskihklasika. Kadrovi u kojima je uprvom planu boca. Rečenice od kojihstaje dah: kada Ivana na tuču izazovebivši momak djevojke koja povremenopokazuje tendenciju da nedostaje, onga gleda i u glavi izgovara: “Imat ćeši druge devojke. I one će te ostaviti.”Ali promrmlja nešto drugo. Neštokao “ništa”. Maričić je inteligentan ibenevolentan. Radi se o piscu eruditu,koji dobro sažimlje stvari i koji piše spunom sviješću da je umjetnost većaod života, da stvari koje izgovaramo uglavi, koje prešućujemo, jedine vrijededa budu zapamćene.Urbani satirLjudi se dijele na one koji samožive i na one koji konstantno zamišljajuparalelnu, veliku, pravu realnost.Čije glave ječe od velikih replika.Ovdje imamo lik urbanoga satira kojiizbjegava ljude, ali tako da se stalnodruži s njima, okružen svojom ekipom,dvojicom, možda trojicom prijatelja,i stvarnost je to propuštena krozfiltar antičke lapidarnosti koja je dovoljnoduboka da odgovori na rastresene,razasute zapte suvremenogasvijeta. Rukopis mu je sinoptičan,telenoveličan, gotovo da ga je moguće“čuti” izgovarana s dasaka kakva teatra,što bi možda bio njihov prirodniambijent. Robert Crumb suvremenesrpske književnosti, predvodnik zanimljivegeneracije filologa (BorisPendelj, npr.) koji su do Sofokla došlipreko Johna Forda, poštapajući seJean-Lucom Godardom i pateći sWongom Kar Waijem. A kad smo većkod Johna Forda, evo za njim i JohnaWaynea: on drži rekord kao glumackoji je odigrao najviše glavnih uloga upovijesti filma, čak 142 puta bio jeprvi na špici. I kaže profesorSušilović: “Stara bitanga. Uz tolikibroj pokušaja mogao je bar naučitihodati...” Što je Maričiću uspjelo otprve.cmyk

kritikaXI/253, 19. ožujka 2,,9.43Zabavnije je biti gejBojan KrištofićOsviješteni su svjež i nesputan prikazseksualnih fenomena, ništa ljudskonije im strano i plijene prije svegasvojom uvjerljivošćuRalf König, Osviješteni, s njemačkogaprevela Tatjana Jambrišak; Mentor,Zagreb, 2008.povijesti domaćeg stripa rijetko sekoji autor eksplicitno bavio seksualnošću,a da pri tome nije upaou zamku pornografije (ili barem tvrdeerotike), već se usredotočio na realističniji,promišljeniji prikaz ljudske spolnosti.Klasični stvaraoci poput AndrijeMaurovića i Waltera Neugebauera sporadičnosu se bavili seksualnošću u svojimdjelima, Maurović u razigranim,“mekim” porno-stripovima objavljenimau albumu Kandaul, a Neugebauer ukultnim porno-obradama dječjih bajki.Sličan duh posjedovali su erotski stripoviStanka Bešlića, autora tzv. treće generacije,dok je ozbiljniji tretman seksualnostizaživio tek u stripovima njegovihgeneracijskih srodnika iz grupe Novikvadrat, ponajviše Mirka Ilića, te u nekimKordejevim i Zimonićevim stripovima.Ninoslav Kunc, također član teproslavljene grupe, u nekoliko svojihkratkih ranih stripova ponudio je ironičanpogled na seksualne frustracije prosječnamalograđanina.Od Crnog Popaja do PaklaU kasnijim godinama seksualnoeksplicitniji stripovi mogli su se čitatina stranicama brojnih fanzina, posebnoStripoholica, među kojima se Crni PopajŠtefa Bartolića isticao kao posebnoradikalan, žestok i vulgaran, ali takođerupečatljiv i slojevit strip. Isti je autornadaleko poznat po zabavnom erotskomserijalu Dick Long, prisutnom udomaćem izdanju Playboya, koji unatočsvojoj popularnosti, ponajprije zbogbriljantna crteža, nije uspio dosegnutisnagu i originalnost Crnog Popaja.Mnogo poetičniji i rafiniraniji pristupljudskoj seksualnosti predstavila jeMagda Dulčić u nizu svojih ranih stripova,primjerice Gradu žena, u kojem setema spolnosti promatra iz dominantnoženske perspektive, što je u domaćemstripu posebno rijetka pojava. Još jerjeđi izravan prikaz homoseksualnosti, ijedini primjer koji mi s tim u vezi padana pamet jest strip Do gole kože, dioserijala Svebor i Plamena Darka Macanai Matije Pisačića, koji govori o maloljetnuhomoseksualnu skinheadu i njegovojkrizi identiteta potaknutoj sukobomseksualne orijentacije s predrasudamaneposredne okoline.Premda bi se uz seksualnost u domaćemstripu dalo spomenuti još nekolikoimena, posvetit ćemo radije pozornosttoj tematici u domaćim izdanjima stranihstripova, pri čemu je lako uočiti nizdjela koja se seksualnošću bave zrelo,provokativno, istodobno kritično i duhovito,i najvažnije, potpuno neopterećenoi bez ikakvih predrasuda. Ističuse Ljubav i rakete braće Hernandez,gdje seks i nimalo platonska ljubavpršte doslovno sa svake stranice, kaoosnovni predmeti komunikacije međujunacima, i From Hell – Pakao AlanaMoorea i Eddieja Campbella, gdje jemračan prikaz seksa u kontekstu viktorijanskogLondona važno sredstvopotresne kritike nemoralnih društvenihodnosa. Potonjem nije stran niotvoren prikaz homoseksualnosti, i utom je smislu najprovokativniji stripdo sada objavljen na domaćem tržištu.I dok su u Paklu osobe homoseksualnogopredjeljenja tek sporedni likovi, u stripuOsviješteni njemačkog autora RalfaKöniga oni imaju glavne uloge. Riječ jeo još jednom hrabrom izdavačkom poduhvatusveprisutna Darka Macana, kojiveć nekoliko godina u svojoj BiblioteciQ (sadržajnom i konceptualnom produžetkuistoimenog strip-časopisa) objavljujevrijedne stripove stranih i domaćihautora, dosad uglavnom manje poznatihhrvatskim čitateljima.Ironično o seksualnostiTakav je i Ralf König, jedan od istaknutijihnjemačkih strip-umjetnika, čijije uspjeh tim značajniji što je većinanjegovih stripova naglašeno homoseksualnetematike, ali su svojom prijemčivošćui čitljivošću uspjeli nadići klišejespecijalizirana gej-tržišta i osvojili vrloširok krug čitatelja. Königovi rani stripovi,namijenjeni prije svega gej-populaciji,objavljeni su u brojnim fanzinimaširom Njemačke, a upravo su Osviještenioznačili njegov komercijalni proboj kamainstream strip-sceni, kao i dostizanjeumjetničke zrelosti. U Osviještenima,koji funkcioniraju poput beskrajnolucidne humoristične TV-serije, autorse i prema homoseksualnosti i premaheteroseksualnosti odnosi s potrebnomdozom ironije, relativizirajući tako predrasudevezane uz obje orijentacije, terušeći spolne i rodne stereotipe čitateljupruža autentičnu sliku ljudskih seksualnihavantura i dilema. Ton stripa naglašenoje humorističan, i premda pojedinesituacije prikazuju seksualne nesigurnostikoje bi bile pogodan materijal i zaznatno mračniju, teže probavljivu priču,autor svoj svjetonazor dosljedno provodiod početka do kraja stripa i timehomoseksualce, kao još diskriminiranumanjinu u nekim europskim državama,a u Hrvatskoj pogotovo, prikazuje bezodmaka i bilo kakve autocenzure, pridonosećina svoj način širenju tolerancije.U središtu je priče Axel, dvadeseti nešto godišnji Nijemac, koji nakonmučna prekida s dugogodišnjom djevojkom(a ona ga je ostavila zbog njegovačesto primitivna, sirova macho-ponašanja)igrom slučaja dolazi u doticaj spripadnicima dizeldorfske gej-subkulture– Walterom, Norbertom i njihovimprijateljima, te u druženju s njima krenepreispitivati vlastite seksualne porive,ali i predrasude koje se obično vežu uzpripadnike ove ili one seksualne orijentacije,pa i žene i muškarce općenito.U nizu urnebesnih epizoda Axel ćeiskusiti brojne probleme s kojima sehomoseksualci susreću u svakodnevnomživotu, dok će oni putem svoje žudnjeza rasnim pripadnikom istog spola, alisuprotne seksualne orijentacije, dobitiVirtuozan, karikaturalancrtež i izvanredan osjećajza dijalog glavne sukvalitete Ralfa Königa,a bilo kakvo radikalnijepoigravanje formomstripa samo bi naštetiloOsviještenima, čija jetematska provokativnostsasvim dovoljna daprivuče i zadrži pažnjučitateljapriliku ispitati u čemu se krije relativnapredvidljivost heteroseksualnih obrazacaponašanja, da bi lakonski zaključili kako“biti straight i nije baš zabavno”. No,kako strip odmiče, i oni će početi sumnjatiu takav zaključak…Virtuozan crtežUkratko, Osviješteni su svjež i nesputanprikaz seksualnih fenomena, ništaljudsko nije im strano i plijene prijesvega svojom uvjerljivošću koja proizlaziiz autorove uživljenosti u tematiku, štose, naravno, temelji na realnom životnomiskustvu. Pojava takva stripa nadomaćem tržištu pokazuje kako su izdavačidovoljno zreli da se uhvate ukoštacs takvim temama, kao i čitateljstvo da ihprihvati i štoviše, poistovjeti se s njima.Stoga je jasno da se u Hrvatskoj stripovikonačno poimaju kao zahvalan i relevantanmedij izražavanja.Formalno gledano, Osviješteni nepredstavljaju pretjeranu inovaciju, već suuspješna sinteza različitih utjecaja, međukojima su najuočljiviji, u pogledu stilizacijeljudske figure i kompozicije table,stripovi francuskih autora Jean-MarcaReisera i Claire Bretécher, koji su seanalizom ljudskih etičkih i emotivnihodnosa bavili na vrlo sličan način.Virtuozan, karikaturalan crtež i izvanredanosjećaj za dijalog glavne su kvaliteteRalfa Königa, a bilo kakvo radikalnijepoigravanje formom stripa samo bi naštetiloOsviještenima, čija je tematskaprovokativnost sasvim dovoljna da privuče,a potom, zahvaljujući talentu autora,i zadrži pažnju čitatelja.cmyk

44 XI/253, 19. ožujka 2,,9.prozaFarma pisacaBoris Beck i Igor RajkiUlomak iz romana Ne bih o tome kojiuskoro izlazi u izdanju zagrebačkogJesenskog i Turka i Hrvatskog društvapisacamanje će se prostirati iza šumarka,utvrdastih grmova ambrozije teviše utvrda naveženog smeća zbornika.Kanalići za navodnjavanje će žuboritiizmeđu poslaganih enciklopedija iantologija. Časopisi u funkciji ograde bitće uzorito poslagani.Nad široko otvorenim vratima, nanatpisu nedostajat će slovo: PIK manjeNajbolja hrvatska perad. Najvjerojatnije,pomislit će Rajki, zaigrana djeca kritičarai pisaca su skinula I da bi ga upotrijebilau označavanju infantilijade svijeta, ali ćespaziti da je vokal postavljen kao mostićkako bi se prešao mutan, začudo, nabujalipotok na ulazu.Kućica za portira, rađena kao omanjareplika HNK, bit će prazna kad će Rajkiući pitati za odjel. Rajki će izaći i uputitise prema kompleksu zgrada. Usput, izotvorene septičke jame pred ulazom,izronit će netko i veselo ga pozdraviti.Rajki ga neće prepoznati pod dihalicomi maskom te tetovažom pod govnima, aliće uljudno odzdraviti ulazeći u zgradu.Ostarjela administratorica, struktu-natu-ralistkinja,no još uvijek ružna, čija jedavna tetovaža na čelu SFRJ nakon estetskogtretmana produljena u Sve FrajereRado Jebem, još i više će podcrtavati tužnuPopularnost je zapisana u genimakarikaturalnost. Čim će ga vidjeti, ući ćeu sobu FORMATERINA specijaliziranuza izdavanje autorskih viza za zemlje manjeod Hrvatske, kako bi se autori osjećalinadmoćnije i dva puta se zaključati.Još će uvijek strahovati da je se tražizbog nikad uvraćene ljubavi.U sljedećoj sobi Nedjeljka Sunday, putopiskinjai pjesnikinja, čim će ga ugledati,počet će se praviti kako miluje šuškavevrećice, a ne da, kao obično, stvara poeziju.Još uvijek će mu zamjerati nešto, iakojoj je dao da novu zbirku pjesama napišena svježe natopljenim ulošcima menstrualnekrvi. Na trenutak će ga pogledati kaoda će mu oprostiti, a potom kao da će gapitati za posudbu novaca, ali će se vratitišuškanju vrećica. Na njenom duguljastomvratu neće biti moguće ne dočitati Jebomene moj lijepi tata, vidi što mi je ostaviooko vrata bolnu tetovažu.U pokrajnjim prostorijama, podnostubišta, nalik na smočnicu, naš književniktuđeg podrijekla, kojemu je Rajkizaboravio ime, ali ne i tetovažu Zatvorimi citat draga, bilo sprijeda ili straga,Anu Lizu je oblagao njenim isprintimas bloga. Bit će to pregršt raspoloženja ihtjet će od toga napraviti jedinstven stav.Uzdahe će joj podvlačiti kitom te će seRajki odmaknuti i uspeti na kat. Dizaloneće raditi jer će biti posuđeno za snimanjenekog filma.Studeni Novembar će pijano bauljatistubištem, rubac oko vrata grlit će muNemam klik za ženski lik. Sve će mu krenutinizbrdo otkad se obogatio i počeoraditi tv-serije. Rajki je cijenio njegovoodbijanje stvarnosti. Tako će i sadaStudeni pijan izreći da mu Rajki, akogor Rajki i Boris Beck jedini su hrvatski pisci blizanci uključeni uharvardsku studiju u kojoj je proučeno 1100 parova blizanaca književnikaiz cijelog svijeta. Studija je pokazala da ako niste među piscima koji suuvijek u centru pažnje, teško da ćete to moći promijeniti. Pisci koji su popularniili naginju tome da budu na vrhu top lista vjerojatno to imaju u genima, tvrdeznanstvenici.Ta je studija pokazala da je položaj pisaca na književnom tržištu najvećimdijelom određen još prije njihova rođenja i da pisanje zapravo ima malo veze stim. Znanstvenici su otkrili da se pisci jednojajčani blizanci, koji dijele isti genskizapis, obično u povijesti književnosti nalaze na istoj poziciji, bilo u centru bilona rubu. Za razliku od njih dvojajčani blizanci, koji ne dijele iste gene, pokazujui različiti stupanj popularnosti unutar književnosti u kojoj pišu. “Uspjeli smopokazati da je određena pozicija u književnim odnosima utemeljena na genima.Zapravo divan i kompliciran sustav povijesti književnosti ovisi u određenoj mjerio genima”, tvrdi Nicholas Christakis s Harvarda.Možemo očekivati da će geni utjecati na književnost, no veza između gena ipozicije unutar književne grupe je toliko čvrsta da pokazuje da se radi osnažnom utjecaju. Znanstvenici vjeruju da su pisci evoluirali tako da zauzmurazličite književne pozicije. Nagađaju da su u evoluciji književnosti postojalarazdoblja kad je uistinu bilo važno biti glavni pisac u grupi, kao kad su se dijelilenagrade i mjesta u akademijama, ali da je bilo i razdoblja kad je bilo boljenalaziti se na rubu društva, kao recimo za vrijeme epidemija estradizacije. “Ovastudija nam otkriva da su društvene mreže i odnosi unutar njih jedan odfundamentalnih dijelova ljudskog naslijeđa”, kaže James Fowler sa Sveučilišta uKaliforniji u San Diegu, koji je također sudjelovao u studiji. “Izgleda da prirodnaselekcija ne utječe samo na činjenicu hoćemo li ili nećemo pokupiti prehladu,već i na to koga ćemo čitati.”može, upali cigaretu jer njemu neobičnodrhte ruke. Upravo je bio napisao tri noveepizode na eks, ali ne bi o tome.Januar Siječanj, obnovitelj moralizmai protivnik drugačitosti, velikoseljačkeorijentacije, pisac koji voli ljude, ali ne ičovjeka po čovjeka, će se buditi. Bio se zapisaonoćas pa je ostao prespavati u PIK-una tipkovnici. Na čelu će mu ostati još jošv, b, n, m. Samo će Rajkiju kimnuti glavom.Toliko tetovaža jedne preko drugihda se samo vidjela posljednja, flomićem,Tek me od loze, ostavljaju nebuloze. Krmeljeće skupiti u dlan, pokušati ih otresti mimikomaplauza, a potom stršeće cjevčiceiz zaslona računala poubadati sebi u glavu,ruke i noge, priključujući se na MainStream koji će zaklokotati kanalizacijomprema glavnome gradu.Niz hodnik dva mladca, dekonstruktivista,hihotat će se i razmjenjivticitatne kurtone. Rajki ih nije volio, imaoje jednom loša iskustva s njima. Hodnikće imati odjele Autori-novinari, Autoriurednicii Urednici-autori, pa Rajki zbogklaustrofobije neće ući, već će skrenuti kvratima iznad kojih je netko od revoltiranijihnapisao Pizde. Ili kao podržavateljiobjektivne stvarnosti nisu htjeli brisati kaodokument ili kao većinski vlasnici nisuniti primjetili sitničave primjedbe. Ili ječistačica dobila na igrama na sreću. Ili jeto tek bila kratica za skupnu im ideologijuPišući Iskreno Zaslužuješ Dugu Efemernost,Rajki to neće htjeti istraživati.Nadalje, bit će tribina Jesu li potrebnetribine ili su važnije istine? voditeljice FriPetak. Zalagateljica za zbližavanje naapsolutnom obostranom nerazumijevanju,kako u literaturi tako i u braku, podržavateljicasućuti, ali prema sebi, i praktičarkamini suknji, sramit će se i pred praznomdvoranom. To što će nekoliko postavljenihnapuhanih lutaka gledati šutke bezprestanka, teško će podnositi. Jedna ćezgužvana lutka bila načinjena čak i poRajkijevom izgledu. Slutit će da se u zimskedane na njemu najvjerojatnije sjedi, aponeko i jebe.Produljit će hodnikom.U sljedećoj prostoriji vanjski suradniciće dotjerivati najnovije, svježe napuhane,još neodjevene, tek proizvedene lutke.Srdačno će ga pozvati da malo potimarilutku Augusta Kolovoza, no nije htio. Višeće mu se sviđati prekrasna lutka MarteOžujak, zalagateljice za progon simbolike,biografkinje svojih muževa od sportaša dopolitičara, ali oko nje su se već bili okupiliiz marketinga i napravili gužvu pa ćeRajki produžiti.U sobi do, prepisivatelji će kritika raditisvoj posao. Neće im htjeti smetati jer su ihpredano, spretno i brzo morali kopipejstatii još još iste sekunde odaslati u sve dijelovedomovine.Na kraju hodnika, pred skladišnimprostorijama za spremu arhetipova, bit ćenatpis Ne ulazi, sve prodano Penisu d.d.!Probat će otvoriti, ali bit će zaključano. Bitće zaključana vrata za dobivanje potvrdaKURVANJE, u sobu KOREKTUM nećehtjeti niti ući, dočim vrata zabrtvljena, snatpisom ISPLATA, neće imati čak nikvaku.Našao se pred raskrižjem u hodnikukraj kante za otpatke iz koje će na pobacanimdidaskalijama viriti nedovršenamisao: Ne griješi dušu,Svjetlost će ga odvesti u uzan hodnik upodrum. Na stepeništu dvoje ljudi, izmeđusebe, poskrivečke, dilat će bonove zametafore, no kada će prolaziti mimo njih,pravit će se da pričaju o svakodnevlju: Jesičula za 0:0? Da, a ti za 1:1?U podrumskoj ostavi u tijeku će bitimučenje nekog autora za djecu, vezanogza kamere, pa će se mučitelji dignuti izatvoriti vrata spazivši Rajkija. Začut će setoliko mukli udarci po glavi, da će njemusamom, beskrajno osjetljivom na finese,biti teško neodgonetljivo potječu li odkompleta udžbenika nižih razreda, kakvoggodišnjaka ili kvara fotokopirnog stroja.Nasuprot bit će otvorena, no prazna,ostava za sistematski pregled članova iustanovljavanje količine Bizanta u krvi.Zadnji uzorak će se pretakati preko pečatana radnom stolu i obrazaca za intoksikacijulažima.Istovremeno je Beck istrčao četveronoškeiz Akademije na Zrinjevac i krenuoza nekim nejasnim osjećajem. NjušećiRajkija trčao je kroz grad, pa kroz predgrađa,između šoping centara i divljihnaselja, trčao je daleko izvan grada svedok nije došao do žutog natpisa IsušenaKaljuža. Sada je ondje pisalo Farma pisaca- industrijska prerada sentimentalnihsjećanja. Prošao je kraj portira koji ga jepotapšao, a kad mu je Beck liznuo ruku, izporte je izvadio kutiju s kostima hrvatskihpisaca i dobacio mu Krležinu potkoljenicuda je glođe.Beck je krenuo dalje kroz gužvu. Bilomu je teško jer je vidio samo noge, sveje bilo crno-bijelo i mutno već nakondvadeset metara. Na jednom su mjestudodjeljivali godišnju nagradu Farme zanajdebljeg pisca, na drugom je krdo kritičarapilo mutnu vodu iz potoka koji jeprolazio posred farme, a zvao se MainStream. Nekoliko najrasnijih književnihgrla malo dalje uzvodno pišalo je u taj istiMain Stream. Čitatelji su se gurali predsex shopom u kojem su se prodavale lutkes likovima hrvatskih pisaca. U salonu spokućstvom za pisce nudio se novi modelkožne fotelje s ugrađenom tastaturomondje gdje inače sjeda guzica. Tekstovi suse tako mogli proizvoditi jednostavnimmeškoljenjem. Ispod jednog šatora održavalose natjecanje nakladničke kuće Profitu brzom čitanju knjiga koje su napisali hitpisci - čija se knjiga pročita najbrže, tajće biti hit pisac iduće godine. Trenutnose najbrže čitaju knjige pisca MinuteSekunde, a u sklopu nagrade dobio jei vlastito leglo kritičara koje će uzgojitiposebno za njega.Krunu mu predaje prošlogodišnjirekorder, Dan Sat, dok je pretprošlogodišnjiMjesec Tjedan već potpunozaboravljen. I u tom je trenutku Beckprepoznao dobroćunog portira, bio je toEon Era, najveći pisac koji je ikad živiou Hrvatskoj. Možda bi i pošao k njemu,ali na rep mu je stao Desetinka Stotinka,pisac pobjednik u juniorskoj kategoriji,šampion recitiranja u vrtiću i ozbiljni kandidatza krunu najbržeg sljedeće godine.Na vagu je stao Maj Svibanj, malenrastom, ali ogromne kose i brade kojimaje navodno mogao podići i više stotinakilograma ugovora. Sol Sticija se takonapila vode iz Main Streama da se valjalau kaljuži...Odakle kaljuža?Tek je u tom trenu Beck shvatio da jepotpuno mokar i da tone u blato do koljena.Mnoštvo je teturalo pod naletima kiše,padalo u mulj i gacalo u vodi što se prelijevalaiz Main Streama.cmyk

poezijaXI/253, 19. ožujka 2,,9.45Odnosi s RudolfomHaris Rekanović*da li je djed jebao semafor u crvenurupu?imaš jednu ribu na stoluflaše si odložioinače ne pušiš ali si popušio nekolikosutra je božići putuješrukuješ se s njenim tatomrukuješ se s njenom mamomi baka je tui jelka puna sjaja je tunjen brat sa dječicom koji su ti simpatičnii pun je grad ljudi koje poznajea ti se pitaš da li si vrijedan svega togada li je grad vrijedan tebegdje ćeš proslaviti novui da li djed mrazako postojiima seksualne odnosesa rudolfomako takav postoji*imao sam najviše drva (neiscjepanih) udvorištuiako nisam bio bogatmalenu kućui najveću ženu u karijerimnogi su mislili da neću uspjetisa toliko drvau tako maloj kućisa tolikom ženomi:došlo je proljećeimam još drvakuća je jednako malakoliko je žena velikajebi gasad vas stvarno molimda prestanete sumnjati u mojesposobnosti*dobro večeja sam pijani svetac koji stoji na babilonskojkuli ijede nebeske narančesvjesna da sutra ujutro kad se probudinajmanješto će biti jest svetaczato noćas bacam narandžaste kore irazbijam glaveonima koji ne misle kao jasvetac koji leži na leđima i pali ugaslezvijezdepuno je ljepše leći kao pijani svetacnego se probuditi kao mamurni smrtnikumoran od snovamjesecai zvukova noćilaku noć*glavanosoko vrata ogrlica šiljatih nitniprilazimod čega se braniš pitamod ljudskih pit bul terijeraodličan odgovor ljubim rukuispred face mi je šaka oivičena šiljcimaprsti teških prstenjazamalo si prošao smije sekod kućeselotejpom na kurčev nagovor lijepimrajsneglekita mi izgleda kao ježmislim na njudrkao biha ne smijem*gazeći punu linijui žvaćući asfalt gumama iščekivanjakretao sam se prema tebionda smo sjedili na klupi slušajući kakovjetar dodiruje morezaslijepljeni blicevima foto-aparata uzbuđenihturistagledali smo u svjetleći križ na koji jenepravednorazapeta naša potreba jednog za drugimdok si nastojala ispuniti sve moje željeja sam se trudio biti pored tebebiti na tebibiti u tebišto tebičini senije smetalo*Agnješkidobio sam kurac umjesto vizei kurac sam se vozio vozom 30 satii kurac sam uživao u krajoliku krozmutnostaklo prozora kupea 2. klase cirkajućipivokurac sa šetao Varšavom s polucilinderomnaglavi kojeg sam laštio danima samoza tu prilikukurac sam sjedio na trgu pio pivo i posmatraovaršavljanekurac sam upoznao Agnješku koja jeprevela mojepjesme na poljski češki i slovenskikurac smo se zajedno odvezli u Vjecborgkurac sam inzistirao da putujemo vozomkurac sam odsjeo u bilo kojem hotelu sčetirizvjezdice s toplom vodom i kablovskomtelevizijom u sobikurac me Agnješka upoznala sa najvećimživućimpoljskim pjesnicimakurac sam nastupio na manifestaciji...i kurac sam čitao po Vjecborgovim gimnazijamamojim smješnim engleskimi kurac sam jednu pjesmu pročitao napoljskomjezikui kurac su se srednjoškolci tome smijalikurac sam odradio performanskurac sam držao godišnjak u rukama ukojem suprevedene moje pjesmekurac sam sa bilo kojom poljakinjomušao uhotelsku sobui kurac smo se karalikurac me zaljubljeno milovala dok sampio pivo igledao tvkurac smo tako proveli preostala dvadanamoj kurac je mahala na željezničkojstanici dok jevoz ubrzavao prema Varšavi saAgnješkom i samnom u svom želudcukurac me Agnješka dva dana vodalaVaršavomi kurac sam posjetio muzej suvremeneumjetnostikurac sam pio po varšavskim klubovimai slušaovaršavske pankerekurac sam još dirao obraz na koji jeAgnješkapriljubila usne izlazeći iz kupea kojisam uprljaoulaskom dok voz nemilosrdno grabi igrabi prekonekoliko zamišljenih granicai kurac sam sanan sišao u Zagrebumoj kurac sam se vratio doma sretani kurac sam ljudima na pitanje kako jebilo danimaodgovarao odlično jebo tei kurac sam bio u Poljskojjer jebo tedobio sam kurac umjesto vizefuj*10 godina hodam gradom mokrih nogu10 godina trule čarape u cipelamai deset godina siječem nokte gledajućiono crno ispod njihi deset godina to crno mi se smijeu tih 10 godina imao sam dvije ženesvaku po četiri u tih deset godinašta sam radio ostalih dvije godinee pa imao sam još po nekui šta sadšta sadpitam se10 godina sam pio10 godina blato u glavi njegovaodeset godina pogled mutannisam razabrao ništa važnonekoliko pjesamai toliko slikai šta sadšta sadrazmišljam10 godina iz mraka izlazimjebo te osjećam se kao bosna i hercegovinatiho pucaju šavovia vodim se kao cjelovit10 godina gledam u isti gradi krijem se deset godina sporednim ulicamai dalje misle da sam narkomani dalje misle da smrdimi dalje misle da sam neuredaniako se kupam kad zatrebai šta sadšta sadda uradim10 godina je mnogo danadeset godina prevelike mukeumoran od zvjerskih pogledai njihovog destruktivnog razmišljanja10 godina neprekidne tortureteturajući ispred predrasudaispred glava punih tuđih problemaispred glava punih govanai šta sadšta sadjebi gai evo menakon deset godina imam nove cipelenakon 10 godina ni kiša ni snijeg nogemi ne uznemirujuiii nakon deset godina i dalje teturam bezobzira nanove cipelejebeš ga šta god uradilineki ljudi su obilježenii uvijek smrdeuvijek su narkomaniuvijek su primjeri onog što ne trebauvijek osuđeni na linč..........ne žalim senije mi krivonije mi žaosmije mi seha haha ha hahahahasmij se sa mnomi bit će nam lakšemoždaaris Rekanović (Bihać, 1974),objavio je šest zbirki poezije;posljednju, naslovljenuTeturanje ispred predrasuda, 2008.godine. Preveden je na slovenski,češki i poljski jezik. Sudjelovao je uviše međunarodnih umjetničkihmanifestacija, a svoje je likovneradove izlagao na nekoliko skupnihi samostalnih izložbi.cmyk

46 XI/253, 19. ožujka 2,,9.cmyk

XI/253, 19. ožujka 2,,9.47Raspored emisija Trećeg programa Hrvatskog radijaTreći program HR, četvrtak,19.03.2009.00:00 EUROCLASSICNOTTURNO - noćni programBBC-a06:00 ŠEST MINUTA POEZIJE UŠEST06:06 U APOLONOVU OKRILJU:Forqueray, Telemann, Gluck, Haydn,Fils08:00 GLAZBENA NAJAVNICA INAJAVA PROGRAMA08:05 JUTARNJI KONCERT:Weber, Mozart, Beethoven09:30 RADIO ROMAN: DaliborCvitan: “Ervin i luđaci”09:55 IZ BAROKNIH ODAJA:Biber, Buxtehude, Handel10:30 RIJEČI I RIJEČI11:00 KLASIKA I OKO NJE: Yanni12:00 KULTURA DEMOKRACIJE12:45 SLIČICE ALBUMA: Chopin,Zemlinsky, Mahler13:00 ELEKTROSFERA: StuartMoulthrop - Hipertekst i zakonimedija13:30 OPERNI KONCERT: deFalla, Barbieri, Cabllero, Penella,Guerrero, Serrano, Balaguer, Breton,Torroba, Mozart, Smetana15:30 U SVIJETU OPERE16:00 ZNAK TOČNOGVREMENA I NAJAVAPROGRAMA16:03 KAZALIŠTARIJE16:35 ŽIVOT GLAZBE: Lirskaglazba (Slavenski, Respighi,Papandopulo, Berg)18:00 RADIO DRAMA: Alfred deMusset: “Lorenzaccio”19:00 PJESMA ZVIJEZDAMA UMENI ZVONI20:00 OD PODIJA DO PODIJA -SADA I NEKADA: Repordukcijakoncerta Zagrebačke filharmonijeodržanog 21. studenog 2008. uKDVL i…22:00 GLAZBENA NAJAVNICA INAJAVA PROGRAMA22:03 ZVUKOPIS: Kazališna glazbaFrane Đurovića ((8): Bakhe22:30 POEZIJA NAGLAS: CharlesOlson “Otvoreno polje”23:00 PROBRANICE23:25 OGLEDI I RASPRAVETreći program HR, petak, 20.03.2009.00:00 EUROCLASSICNOTTURNO - noćni programBBC-a06:00 ŠEST MINUTA POEZIJE UŠEST06:06 U DUHU EPOHE: Grieg,Sibelius08:00 GLAZBENA NAJAVNICA INAJAVA PROGRAMA08:05 MUSICA MUNDANA:Tveitt, Grieg, Svendsen, Lalo09:30 RADIO ROMAN: DaliborCvitan: “Ervin i luđaci”09:55 KONCERTANTNANADMETANJA: Janaček,Papandopluo10:30 ŽIVOT PROSTORA11:00 PUTOVI HRVATSKEGLAZBE13:00 PROJEKT:BROADCASTING: Sarai MediaLab: Sjene budućnosti13:30 SIMFONIJSKI KONCERT:Folklor u simfonijskoj glazbi (Lalo,Kodaly, Mendelssohn, Korsakov,Smetana)16:00 ZNAK TOČNOGVREMENA I NAJAVAPROGRAMA16:03 DOBA ZNANOSTI16:35 ŽIVOT GLAZBE: 7.nastavakciklusa ulomaka iz autobiografijefrancuske operne dive RegineCrespin18:00 PORTRET UMJETNIKA UDRAMI19:00 U HRAMU PJEVA20:00 KLJUČEVI STOLJEĆA:Eurofest22:00 GLAZBENA NAJAVNICA INAJAVA PROGRAMA22:03 GLAZBA I OBRATNO:Rođendan umjetnosti 09. - Safe andsound: Stefano Giannotti: Sheltersand Trps (Baden Baden)22:30 EBU-JAZZ: EBU koncertiTreći program HR, subota, 21.3.2009.00:00 EUROCLASSICNOTTURNO - noćni progr amBBC-a06:00 šEST MINUTA POEZIJE UšEST06:06 KODA OD SNA08:00 GLAZBENA NAJAVNICA INAJAVA PROGRAMA08:05 JUTARNJI KONCERT:09:30 BAŠTINA, MI I SVIJET:10:00 MILJENICE MALENIHMINUTA10:30 SKRIVENA STRANADANA11:00 PRO MUSICA13:00 FILMOSKOP13:30 SOLO-TUTTI16:00 ZNAK TOČNOGVREMENA I NAJAVAPROGRAMA16:03 BIBLIOVIZOR16:35 žVOT GLAZBE: literatura uoperi18:00 FORUM TREĆEGPROGRAMA19:00 Izravni prijenos izMetropolitana – Bellini:„Mjesečarka“22:30 Antologija pripovjetke: F.Kafka – Zidanje23:00 GLAZBENA NAJAVNICA INAJAVA PROGRAMA23:03 DJECA PONOćI23:25 ALTERNET: David Handey- Što bih rekao Marsovcima; CecilHelman – Druga strana snaTreći program HR, nedjelja,22.3.2009.00:00 EUROCLASSICNOTTURNO - noćni programBBC-a06:00 ŠEST MINUTA POEZIJE UŠEST06:06 NADAHNUĆA: Slike izprirode08:00 GLAZBENA NAJAVNICA INAJAVA PROGRAMA08:05 SAČUVANE GLAZBE09:30 NA OBZORIMA DUHOV-NOSTI10:30 GUBITAK SREDIŠTA:Gerard Wajcman – Prozor, kronikapogleda i intime11:00 PRO MUSICA13:00 SATURNOVA DJECA: Tasoba puna riječi13:30 SEDAM DANA GLAZBE14:30 POSLIJEPODNE JEDNOGSKLADATELJA. Jean BaptisteLully16:00 ZNAK TOČNOGVREMENA I NAJAVAPROGRAMA16:03 Interpress: Novi očevi16:35 ŽIVOT GLAZBE: D.Buxtehude: udovi Isusa Krista našega18:00 ZOOFON18:45 GLAZBENI INTERMEZZO19:00 FONOARHIV: Iz produkcijeHrvatskoga radija20:00 MUSICA VIVA22:00 GLAZBENA NAJAVNICA INAJAVA PROGRAMA22:03 ITALSKE MUZE: Kantate isonate Antonia Caldare22:30 ZNACI VREMENA:Razgovori s O. Pamukom i M.Atwood23:00 GLAZBENI ATLAS23:25 AVANT-POP: Department ofEaglesTreći program HR, ponedjeljak, 23.3.2009.00:00 EUROCLASSICNOTTURNO - noćni programBBC-a06:00 ŠEST MINUTA POEZIJE UŠEST:06:06 CONCERTO DA CAMERA08:00 GLAZBENA NAJAVNICA INAJAVA PROGRAMA08:05 MATTINATA09:30 RADIO-ROMAN: SimoMraović – Konstantin bogobojazni09:55 PARTITE ZA JUTRO10:30 RAZGOVOR S POVODOM11:00 POZIV NA KONCERT13:00 EUROSTORIJE13:30 DIRIGIRA MAESTRO16:00 ZNAK TOČNOGVREMENA I NAJAVAPROGRAMA16:03 EPPUR SI MUOVE16:35 ŽIVOT GLAZBE18:00 RADIO – IGRA: Lana Šarić– Neboder19:00 TRADICIJSKA GLAZBA20:00 EUROPEUM –EURORADIO: Mendelssohn,Haydn, Beethoven22:00 GLAZBENA NAJAVNICA INAJAVA PROGRAMA22:03 VOX HUMANA22:30 HRVATSKA PROZA23:00 ART OF THE STATES23:25 OGLEDI I RASPRAVE: H.Peričić – Rene Wellek ili pobunaprotiv pozitivizmaTreći program HR, utorak,24.03.200900:05 EUROCLASSICNOTTURNO - noćni programBBC-a01:00 PET MINUTA POEZIJE UJEDAN01:05 EUROCLASSICNOTTURNO - noćni programBBC-a06:00 KLASIČNI KROJ08:00 GLAZBENA NAJAVNICA INAJAVA PROGRAMA08:05 JUTARNJI KONCERT09:30 RADIO-ROMAN: SimoMraović – Konstantin bogobojazni09:55 VOKALNA SUZVUČJA10:30 POD POVEĆALOM11:00 PRO MUSICA - ODRAZIVREMENA13:00 POGLED U SUTRA13:30 OPERNI KONCERT16:00 ZNAK TOČNOGVREMENA I NAJAVAPROGRAMA16:03 TRIPTIH:16:35 ŽIVOT GLAZBE18:00 DOKUMENTARNA RADIODRAMA: Tomislav Guščić –Kontrapunkt – kultura različitosti19:00 VRIJEME ZA JAZZ20:00 OD PODIJA DO PODIJA21:00 Poslije zvuka22:00 GLAZBENA NAJAVNICA INAJAVA PROGRAMA22:03 VEČERNJE HARMONIJE22:30 DNEVNICI I PISMA:Andrzej Bobkowski . Dnevnik sputovanja23:00 GLAS, NAJLJEPŠIINSTRUMENT23:25 OGLEDI I RASPRAVETreći program HR, srijeda,25.03.2009..00:00 EUROCLASSICNOTTURNO - noćni programBBC-a06:06 Šest minuta poezije u šest06:00 JUTARNJE HARMONIJE08:00 GLAZBENA NAJAVNICA INAJAVA PROGRAMA08:05 UMIJEĆE JAZZA09:30 RADIO ROMAN: SimoMraović – Konstantin bogobojazni09:55 GLASOVIRSKAMAŠTANJA10:30 PITOMA MISAO:11:00 SVIJET GLAZBE – live13:00 HRVATSKI IDENTITET13:30 SA SVIH STRANA SVIJETA16:00 ZNAK TOČNOGVREMENA I NAJAVAPROGRAMA16:03 DRUŠTVENI OBZOR:Reprodukcija i stigmatizacija16:35 ŽIVOT GLAZBE18:00 FANTASTIKA U RADIODRAMI:19:00 TUMAČI GLAZBE20:00 IZLOG SADAŠNJICE:izraelska skladateljica Rachel Galin22:00 GLAZBENA NAJAVNICA INAJAVA PROGRAMA22:03 NA RAZMEĐI STILOVA22:30 SVJETSKA PROZA: TimDavys – Amberville23:00 OPUSCULA MUSICA23:25 OGLEDI I RASPRAVE:cmyk

Pozivamo vas na nezavisnu produkciju:Doc Hihót i tajanstvene supstanceAutorski tim predstave: Nataša Govedić (tekst),Branka Trlin & Vilim Matula (izvedba)Vrijeme: 3. i 4. travanj 2009, 20hMjesto: Kazalište VidraRezervacija karata i prodaja ulaznica:Kazalište VidraTel. 48 10 111DONKIHOTIZAM?Imati ideale znači stvarati neprijatelje (Walt Disney).Šteta što se politikom bave ljudi bez ikakvih ideala. Šteta što se idealisti ne bave politikom.(Albert Camus)Idealisti su dovoljno neoprezni da im uspije ono što se odmjerenima, primjerenima i smjernima čininemoguće. (Emma Goldman)Idealizam je otmjena toga koju političari prebacuju preko vlastite volje za vladanjem.(Aldous Huxley)Karta svijeta koja ne sadrži utopiju nije vrijedna niti da na nju svrnemo pogled. (Oscar Wilde)Svaka je ovisnost loša, svejedno govorimo li o alkoholu, morfiju ili idealizmu. (C. G. Jung)Čuvamo svoje ideale, unatoč svemu. Ne mogu graditi na temeljima zabune, bijede i smrti.(Anne Frank)Samo mi nemojte koristiti strane riječi, poput recimo „ideala“. Točnije je tu stvar nazvati lažima.(Henrik Ibsen)„- Onda su valjda, opet će krčmar, moje knjige heretične ili flegmatične, kad hoćete da ih spalite?- Šizmatične, hoćete reći, valjda, prijatelju - ispravi ga brijač.- Šizmatične, a ne flegmatične.“Miguel de Cervantes Saavedra, Bistri vitez Don Quijote od Manchecmyk