maticni ured <strong>Opatija</strong>Opatijski “Zoraši” naslavonskom vjenčanjuMarija Batinić rodom iz Vukovara2003. godine u Rijeku jedošla na studij za višeg fizioterapeuta,a Marko Rukavina izTrnjanskih kuta u blizini SlavonskogBroda, na Stručni studijsestrinstva.- Poznavali smo se, ali samoonako u prolazu, pozdraviš iideš dalje, otkriva nam Marija.Međutim, sudbina je odlučila,kako to i inače biva, uzeti stvaru svoje ruke.- Te 2007. godine u srpnju Markoje morao doći u Rijeku polagatiispit, ali nije imao gdjeprespavati pa me naš zajedničkiprijatelj zamolio da ga primimna spavanje u svoj stan. ReklaPiše Kristina Staničićsam „može“ i zahvaljujući tomepostali smo dobri prijatelji.Samo prijatelji, kroz smijeh namotkriva Marija. - Ipak, u ožujkuiduće godine, prijateljstvo sepretvorilo u nešto više, a naša jeljubav 26. kolovoza ove godineu Širokom Polju (nedaleko Đakova)okrunjena brakom.Marko i Marija dvije i pol sugodine članovi Folklornog ansamblaZora i svoj su dan odlučilipodijeliti i sa “Zorašima”koji su ih iznenadili dolaskom uuistinu velikom broju. Međutim,25 rasplesanih Opatijki i <strong>Opatija</strong>caipak i nije tako veliki brojuzme li se u obzir da su Marijai Marko imali pravo slavonskovjenčanje s više od 300 svatovai tamburaškim sastavom kojije održavao veselu atmosferu idobro raspoloženje. Pravo iznenađenje”Zoraši” su priredili otplesavšiplesove Like odakle suMarkovi roditelji podrijetlom, aplesu su se pridružili, naravno,i mladenci. Šlag na torti bilaje pjesma Olivera Dragojevića“Anđele moj” koju su mladencimaobučene u mornarske majiceotpjevale “Zorašice.”- Ne prođe dan, a da ne pjevušimotu pjesmu, priznali su nammladenci, zaključivši naš razgovoropaskom da je oduševljenje“zoraškim” iznenađenjima teškoopisati riječima.rujan 2011.38List <strong>Opatija</strong>VJENČANI: 2. srpnja: Stella Gulan i Dragan Lutz, Adriana Kranjac i Damir Mišković; 9. srpnja: Sabina Zahirović i Oliver Travaš,Marina Rukavina i Eduard Nöthig, Maja Suzanić i Luka Ivančić, Vanja Pilepić i Mirsad Arslan, Andrea Simović i Nikola Ibrišimović,Marija Stapić i Kristian Tomić; 15. srpnja: Dijana Jurjević i Kristijan Zetović; 16. srpnja: Ivana Brkljačić i Ivan Davčevski, Jelena Valići Gordan Grabar, Snježana Zdeličan i Velimir Vasilić, Barbara Dugić i Ivan Jukić; 21. srpnja: Maja Obrovac i Gordan Glišić; 23. srpnja:Ivana Liješnić i Tomislav Vrljić, Bernarda Žuliček i Luis Eduardo Narvas Rodrigez, Sandra Stojković i Alen Bošković, AdrianaNikšić i Dejan Bakić, Maja Radman i Marin Zdrilić, Valerija Baričević i Goran Frković, Jasmina Puljić i Niki Zekić, Iris Lukašić i Alen Josipović; 29.srpnja: Mirjana Spaskova Garičeva i Marko Košuljandić; 30 srpnja: Ljubica Ilievska i Ivica Radošević, Vesna Belan i Igor Grgić, Andrea Modrić iMiroslav Tomaić; 6. kolovoza: Bojana Krulić i Aljoša Vasiljev, Kristina Štula i Hrvoje Brzić, Tina Mikša i Nikica Brusić, Marina Popović i Ivan Škeva;12. kolovoza: Ivana Sanković i Igor Eterović; 17. kolovoza: Santina Pintar i Branko Galić; 19. kolovoza: Danijela Gardašević i Lari Faraguna; 20.kolovoza: Kristina Jardas i Zoran Maričić, Iveta Penkova Kozovska i Ive Žunić, Mirela Marković i Denis Peleš; 27. kolovoza: Mirsada Alibegić iBožidar Hrustić, Željka Frančić i Asmir Brkić, Vlasta Hribar i Boris Barković, Sanja Crljen i Miloš Mrvoš, Bojana Zeljković i Igor Ausilio; 3. rujna:Romina Komen i Dalibor Šušnjar, Natalija Blaženić i Silvio Gržin, Ines Rujak i Darko Habijanec te Slađana Jevtić i Damjan GrbacUMRLI: (od 28. lipnja do 3. rujna): Ferenc Čifčak (88), Ivan Žigulić (74), Gordana Šprajcer (65), Marijan Biagini (61), Milutin Majkić (80),Franica Tomičić rođ. Blasotti (89), Đurđica Pastoričić rođ. Stanić (84), Biserka Mikuličić rođ. Depauli (90), Marija Grabar rođ. Milohanić(80), Ana Vukušić rođ. Biondić (66), Alojz Simončić (73), Marija Valentin rođ. Dešković (90), Ivanka Mrak rođ. Jakotić (90), Milan OldrichSolnar (64), Viktoria Markušić rođ. Zeleny (97), Darinka Delić rođ. Beltram (93), Aleks Pošćić (90), Josip Hader (84), Stevo Miletić (86),Marija Matas (73)Ražanjuz staru cestuPutuje i piše Svetlana MilohnićZbog velikih ljetnih gužvi na autocestiZagreb-Rijeka, odlučila samkrenuti takozvanom “starom cestom”prema Rijeci. Iznenađujućekoliko je ugostiteljskih objekataduž ceste zatvoreno, vjerojatnozbog slabog prometa. Odlučilasam se osvježiti i okrijepiti dobrimručkom u Zdihovu, smještenomna granici Karlovačke i Primorsko–goranskežupanije ili, kakose negdje navodi, prvim naseljempri ulasku u Gorski kotar. Već prisamom dolasku tik uz parkirališteugostiteljskog obrta Mali Raj vrtese 5-6 janjčića na ražnju. Odličanizbor za ručak!Mali Raj raspolaže lijepom natkrivenomterasom sa cvijećem nakojoj sam se ugodno smjestila. Popreporuci osoblja naručila samgoveđu juhu sa finim domaćimrezancima koja je bila svježe pripremljenai jako dobra (cijena 10kuna). Nakon toga stigla je <strong>net</strong>omispečena janjetina sa ražnja (cije-na po kilogramu 200kuna) koja se topila uustima i imala odličanokus. Pekarski krumpir(jedna porcija je 15kuna) koji je došao sajanjetinom bio je nažalosthladan i zbogtoga vrlo neukusan.Kako uz janjetinu nismodobili mladi luk,zatražila sam da namga donesu, ali ostalasam malo razočaranakada sam na računuvidjela da su ga posebnozaračunali (1/2 porcije 7,50kuna). Za desert sam isprobaladomaću štrudlu od šljiva (komadpo cijeni od 15 kuna) koja je bilajoš topla i vrlo ukusna.Osoblje je ljubazno i trude se okogastro izletgosta, a prepoznali su to i brojnidomaći, ali i strani turisti koji supopunili terasu. Nakon svega samzaključila da zbog dobre janjetines ražnja vrijedi krenuti “zaboravljenomstarom cestom”.
Čelične lejdiOpatijePiše Dražen TurinaOni ki me boje poznaju znajuda ću vavek raje delat vaekipe ili kako se to modernoreče na projekte va ken će misuradnik bit ženska nego muški.Kad boje razmislin, ni jeno važnejedelo se ne more ni storitbez prave suradnice, a još će seispast i boje ako je ženska kapo.Istina i Boh, nisu ni muški za ćahitit al’ zada sakega automehaničarail’ zidara stoji baren jenašesna knjigovođa ili baren ženaza ku je tisiti oženjen. Znaš času muški, oni će sako malo reć:«Ja, ja, dobro je! Nemojmo sadkomplikat! Storimo to pa ‘remona maredu. » Ženske ne. Pravašefica neće jist ni pit dok se nebude jušto onako kako j’ zamislelana početke. A drugo čanjin se mora priznat je strpjenjei još najvažneje ča su vavek parećanečoveka razumet.Ne bite vi sada čitali ovistu kolumnuda urednica Lista <strong>Opatija</strong>ni naša Mirjana Rončević ka meje sega jutra zvala i rekla kakomalo kasnin ali ča je tu je i jošpar praveh besed, pa je onputa(brižna) malo naslišala kako seskužujen (ča sakemu artistu rabikot kruh), tu i tamo me malo joški put i pohvali (to j’ isto suhozlato) i sada ti budi prasac panemoj storit delo! Moraš – ćešnećeš- i ne samo storit već i datse od sebe. Muški bi počel zajenozijat pa onda zazijan i ja paod tega pride ča pride.Va našen grade ima stvarno jakopuno ženskeh za pet i to nan jevela sreća. Znan da ova kolumnamalo «diši» kot da j’ osan marčaal’ baš san o sen ten mislel maloovi dani kad smo delali raznemanifestacije. Neka mi ne zameregracke batice, ma rečimoja se vavek najprvo za se javinnašemi šinjorami pa ako mi onereču da je to ča san namislel šegavo- ‘ren daje. Niman sada tutoliko karti da ih se nabrojin, al’rečimo kad neki projekt delaš znašun Rajnun je se pod takovunkontrolun da bi ju neki drugi namojen meste tužil za onaj popularnimobing.Inače ne znan baš «ni ka je urani ki je dan», al’ kad se dela ondavolin bit «na kratken špage» iuživan. Lahko je i lepo delat i zDarinkun, Zlatun i Lorenun z Festivala,z Helenun i z Olgicun zGrada a ča se tiče Ane BrumnjakIličić z iste zgradi to ni ni za govorit.Tista te ne drži na «kratkenšpage» nego za uho. Sad kadsmo skupa delali ove «Večeri vaPortiće», aš je Lungomare doživelosto let, nisan mogal niš pogrešitni da san otel! Sako jutromi je govorila na telefon: «Si storilovo? Si storil ono? Pišeš ča tigovorin?» Za ponemet!Par puti san njin semi skupa rekal– «Stavit ću vas va novine.»– i eko! Ženske se znaju lahkostavit i skupa pa njin se tako natihen mire «prištekala» i Rajka(ča j’ delala va knjižare) a sada vaPortiće deli one karte za izleti zvaporićen. Ona je postala njihovašpija ali i moj veli suradnik ašnismo imeli dosta soldi za reklamu.Rekal san pred malo jenemuz Grada da bi bilo dobro organiziratnagradu «Čelična lejdiOpatije» pa da sako leto jena odnjih dobije kakvu plaketu za nazid. Se njih već dugo let poznanpa mi je vavek i ćaro ča me čekaali pred sam kraj leta pripala mije čast da (finalmente) storinnastup na 5. Učkarsken samje.Tamo je glavna Suzi Petričić.Znan ja nju još od školi. Vavekje bila fotogenična i popularna.Igrala je rukomet za ponemet,ali nismo baš neš surađivali (jasan čak bil i na produžnoj z tjelesnega).A ča je tista munjenaza delo, to da se ne govori. Kadsan pred dosta vremena čul daje postala «ravnateljica Učki» komentiralsan: «Neka, lepa je. To jedobro za prežencu, a more i zetbalu sobun pa zbijat zeci! Ženskava šume? Smešno!» Ča jeona storila od te Učki! Ako otejetebesplatan tečaj iz promocijei marketinga samo pitajte Suziza Park prirode Učka! Kao prvoda bin uopće smel nastupat naUčke moral san sest š njun vadžip i obać saki kantunić tegaparka i pročitat desetak brošurike je izdala va svojen mandate.Sedan dan pokle imel san test zpoznavanja Učki na ken san komaćpasal.Dok smo se pejali od kućice dokućice va keh se prodavaju suveniri(strogo domaće proizvodnjei dizajna) nisu joj se javljali samojudi ki tamo delaju već i blaga!Pride divi prasac i govori:«Ravnateljice Suzi, prasac StankoVan se javja na raport. Čeravečer smo roktali do pol noći ihitali z kljovami zemju va zrak!».Suzi prascu: «Dobro Stanko,samo ne pozabi da od 01. 10.smete roktat samo do 11 večerpofin ovac! Sad se moreš vrnutva krdo».Malo za ten pride zec: «Suzi, komandantdruge zečje pukovnijeDanko javja se na raport.».Brižan jušto da će neš reć kad jeSuzi počela zijat: «Čuj me Danko,opet su tvoji glodali koru naoneh dreveh kade san zabranila!».Danko: «Nismo mi, to su vjeverice!».Suzi: «Danko, dosta! I reči puhuStanislavu da mi se javi. Moramose dogovorit ki će delat igračkeza Djeda Mraza ča ga organiziramona Poklone!».Ja gjedan i ne verujen.39Stranica od Šajeti