vaÅ¾nost stvaranja kulturnih znanja u poveÄ‡anju konkurentnosti ...

More documents

Recommendations

Info

htone kulture. Time uzročno-posljedično dolazi i do prepoznatljivosti nekog grada, regije, države (Crljenko, Opačić, 2003). Kulturna baština u kontekstu turizma čini jedinstven proizvod koji budi maštu te zbog svoje zanimljivosti posjeduje veliku snagu. Baština koja se sastoji od elemenata koji neku destinaciju čine jedinstvenom i koja ostaje u sjećanju turista kao trajno kulturno znanje (sjećanje na spomenike, arhitekturu, stil gradskog planiranja, sjećanje na pjesme, hranu ili običaje), ujedno su i poveznica s onim što većina turista uspoređuje s onim što imaju kod kuće. Bez obzira na mjesto gdje je nalazimo, kulturnu baštinu možemo osjećati kao „svjetsku“ i „vlastitu“. „Gotička katedrala se može razlikovati po materijalu, boji, detaljima, ali ona posjeduje onu karakteristiku po kojoj će je Europljanin prepoznati kao svoju gdje god išao“. Mogućnost da se kulturna baština osjeća kao „vlastita“ ili kao „svjetska“ bez obzira gdje je nalazimo, izražava njenu složenost (Jelinčić, 2000, 15). Odnos turizma i kulturne baštine često može rezultirati i interpretacijom baštine. Postoje stajališta da što više posjetitelja upozna kulturnu baštinu određenog lokaliteta, regije ili naroda, to je čini „svjetskijom“. Kulturna različitost predstavlja bogatstvo kulturne baštine koje bi trebalo pomoći, a ne predstavljati prepreku u stvaranju globalnog identiteta, uz napomenu da se pri tome ne misli na uniformizaciju. Upravo tu turizam može pomoći, jer sve kulture imaju zajedničke elemente. Kultura predstavlja spoj različitih tradicija i moderniteta koje prikazuju visok stupanj kooperacije. Slijedeći tu logiku, nema razloga da se baština kao tradicija i turizam kao modernitet, ne prikažu kao i u kontekstu kulture, sa visokim stupanjem međusobne kooperacije (Jelinčić, 2000, 23/24). Istražujući složeni segment korištenja (valorizacije) kulturne baštine može se vidjeti cijeli niz, iako ne toliko zamjetnih vidova turističko-gospodarske valorizacije baštine na lokalnoj, regionalnoj, te nacionalnoj razini. Geić (2002) u analizi vidova turističko–gospodarske valorizacije kulturne baštine, utvrđuje nekoliko naznaka koje mogu upućivati na takve mogućnosti. Jedna od njih je promocija ukupnog turizma i povećanje konkurentnosti na svjetskom tržištu, kroz uključenje vrednota kulturne baštine što dovodi do veće učinkovitosti lokalnog i regionalnog turizma u čijoj ponudi se nalazi baština. Nadalje, postoje izravne koristi subjekata turističke ponude kroz mogućnost učinkovitije promocije i konkurentnosti, te povećanu cijenu turističkog proizvoda. Sve to dovodi do mogućnosti produženja turističke sezone temeljem vrijednosti i sadržaja kulturne ponude. Imamo izravne prihode od muzeja, galerija i povijesnih atrakcija organiziranim posjetom, te prihode od kulturne baštine kao prostora za organiziranje kulturnih i turističkih priredbi tijekom turističke sezone. Zatim, tu su i prihodi po osnovi prezentacije etnološkog, etnografskog, folklornog i drugih oblika tradicijskog naslijeđa, kao i suvremene kulturno–zabavne produkcije inspirirane tradicijskim stvaralaštvom. Sve to ima krajnji utjecaj na povećanje sezonske i stalne zaposlenosti (Geić, 2002, 138). Turizam je taj koji pruža priliku za kontakt različitih kultura, njihovo upoznavanje i međusobno obogaćivanje. On dinamički utječe na kulturu, jer potiče lokalno stanovništvo da obnovi svoju baštinu. Tako interesi turista mogu dovesti do otkrivanja nacionalnog i kulturnog identiteta. Na taj način su neke zemlje zahvaljujući turizmu postigle izvrsne kulturne politike, unaprijedile arheološka istraživanja, očuvale kulturnu baštinu i promovirale razvoj obrta, te tako osigurale kvalitetniju turističku ponudu (Jelinčić, 2000, 49). To je najočitiji vid pozitivnog homogenizirajućeg 8 utjecaja turizma na kulturu, jer omogućuje posredan dodir turista sa kulturnom baštinom, djelima vrhunske vrijednosti određene destinacije koju posjećuje. Time turizam ostvaruje svoju funkciju u razvoju čovjeka, te ga potiče na daljnje kontakte s autentičnom kulturom određene zemlje koju želi posjetiti (Ravkin, 1983, 45/46). Turizam je često predstavljen kao posljednja prilika. Tako su uz pomoć međunarodnog turizma siromašne regije, koje su uklonjene iz bilo kojeg vida atraktivnosti, „zatvorene u sebi i osuđene na smrt“ s ekonomske strane, ponovno otkrivene i uključene u razvoj, povezane s međunarodnim tržištem i pokrenute na svjetskoj sceni. Turizam može podići profil destinacije i tako privući zanimanje investitora i posjetitelja. Stoga nije korektno njegovo predstavljanje kao posljednje prilike kojom se mnoge zemlje orijentiraju prema turizmu iz očaja. Okreću mu se zbog toga što nudi njihovim stanovnicima bolji standard življenja koji je dobiven dobro vođenim turizmom. U okvirima okoliša i sociokulturnim okvirima, turistički razvoj može pružiti poticaj i financirati održavanje i očuvanje kulturne baštine i tradicije. Povlastice koje su nepovredive, uključuju obnovu kulturnog ponosa, revitalizaciju običaja i tradicije, mogućnost međukulturne razmjene i integracije. Ovo je teže izmjeriti, ali može biti opaženo unutar lokalnih zajednica (Smith, 2003, 56). Sve to ukazuje na nužnost da se osvijesti razumijevanje turizma kao potencijala za zaštitu i održavanje kulturnog nasljeđa i razvoja lokalne kulture. Prihodi od turizma mogu se koristiti za zaštitu i obnavljanje kulturnog naslijeđa, te kao podrška tradicionalnoj kulturi koja bi u manje razvijenim područjima bez turizma vjerojatno i nestala (Pančić-Kombol, 2006). Upravo turizam vezan uz kulturnu baštinu, nudi mogućnosti opisivanja prošlosti u sadašnjosti (Nuryanti prema Jelinčić, 2000, 25). Kulturno–povijesni spomenici kao vidljivi i najizrazitiji svjedoci kulturnih zbivanja u prošlosti i u sadašnjosti nekog kraja, neodoljivom snagom privlače turiste. Stoga su upravo oni jedan od uvjeta turističkog prometa. Zauzvrat, turizam ih ekonomski valorizira, odnosno vrednuje (Marinović, 1980, 741). Kulturno–povijesni spomenici s jedne strane atraktivnošću privlače potražnju i tako omogućuju turistički promet, dok s druge pak strane, turizam njihovu golemu, tako reći nemjerljivu, ali u osnovi nematerijalnu vrijednost, pretvara u realnu, materijalnu i ekonomsku vrijednost. Bez tih spomenika, turizma ili uopće ne bi bilo u nekom lokalitetu, ili bi bio puno manje razvijen. Međutim, da nema turizma, ekonomska valorizacija kulturno–povijesnih spomenika ne bi bila moguća. U tome se očituje „dijalektičko jedinstvo“ između turizma i kulturnih znamenitosti. Stoga je vidljivo da se kultura i turizam međusobno isprepliću i potiču (Marinović, 1980, 741). 8 Pozitivna homogenizacija označava prerađivanje originalnih umjetničkih i kulturnih tvorevina koje potiču publiku na kontakt sa autentičnim i izvornim djelima (Ravkin, 1983, 45).
Razvijene svjetske države do danas su iskoristile baštinu u turističkoj industriji gotovo do maksimuma i posvetile veliki napor njenom razumijevanju. Taj isti napor treba primijeniti i u manje razvijenim zemljama, jer one posjeduju veliki potencijal da se u njima otkrije novi izvor simbola i interpretacija (Nuryanti prema Jelinčić, 2000, 25). Pravi odmor suvremenog turista ne sastoji se u neradu i ljenčarenju, nego u izmjenama raznih aktivnosti (Marinović, 1980, 740). Ako turistički program ne nudi nikakve razonode, turist monotono hoda od plaže do plaže, od hotela do hotela. Na takav način turist ne dobiva nikakva nova kulturna znanja (Vreg, 2002, 6). Upravo je bogatstvo kulturne baštine najbolji lijek protiv zamorne dosade. Budući da se ponašanje tijekom putovanja mijenja jer zavisi o raznolikosti ponude, bogatstvo kulturne baštine mnogih destinacija je napokon uzeto u obzir kao značajan faktor atraktivnosti koji daje zanimljivije segmente destinaciji (Pechlaner, Jäger, (1999[i.e. 2000], 230). 4. KULTURNI TURIZAM GRADA SPLITA Razvoj kulturnog turizma omogućuje aktiviranje tradicionalne i suvremene kulturne baštine. U tom smjeru bi se mogao kretati i razvoj splitskog turizma budući da je Split jedan od kulturnih centara Dalmacije i “biser svjetske kulturne baštine” koji se nalazi pod UNESCO-vom zašti- tom. 9 Povijesna jezgra Splita s Dioklecijanovom palačom upisana je na Listu svjetske baštine UNESCO-a 1979. godine, što splitsku povijesnu jezgru čini jednom od najranijih spomeničkih cjelina koje su stekle status baštine od svjetske važnosti (Bulimbašić, 2008, 22). Istraživanje turizma je provedeno u razdoblju od 28. srpnja do 15. rujna 2007. na uzorku od 1. 000 turista. Podaci su prikupljani metodom ankete uz korištenje slika koje su bile u funkciji interaktivne komunikacije sa turistima kako bi se moglo sa sigurnošću utvrditi jesu li ispitanici posjetili baš ta mjesta, odnosno da bi ih uputile na navedena mjesta ukoliko su im bila nepoznata, a izraža- vali su želju da ih vide. Prostorno smo uzorak distribuirale s obzirom na sve lokacije kulturnih znamenitosti koje su u mjesecu lipnju 2007. godine bile ponuđene na internetskoj stranici grada Splita 10 i Turističke zajednice grada Splita 11 . Međutim, kada se teren počeo realizirati, zbog malog broja turista na tim lokacijama, nismo bile u mogućnosti u potpunosti realizirati plan. Stoga smo zbog većeg broja turista anketirale na sljedećim lokacijama: Peristil, Dioklecijanovi podrumi, Zlatna vrata, Srebrna vrata, Željezna vrata, Vestibul, Jupiterov hram, sv. Duje, Muzej grada Splita, Etnografski muzej. Na individualnoj metodološkoj razini istraživale smo, između ostalog, motivaciju dolaska u Split (vidi grafički prikaz 1). Rezultati su pokazali da su čak 594 anketirana turista od ukupno 1000, izabrala Split za svoj turistički boravak zbog njegove kulturne baštine (59,4%). Njih 21,6% je izabralo Split zbog njegovih prirodnih ljepota, dok ih je 6,1% kao razlog dolaska navelo plaže, te neke 9 Vidi www.zdravi.com/r/hrv/gradovi.asp?id=Q-20k- 10 Vidi: http://www.split.hr 11 Vidi: http://www.visitsplit.com druge razloge, kao na primjer Splitsko ljeto, krstarenje, nogomet, prijateljevu preporuku itd. Nešto manji broj anketiranih turista, njih 3,4% su kao razloge dolaska naveli čistoću mora i obiteljske razloge. neki drugi razlozi obiteljski razlozi kulturna baština čisto more prirodne ljepote plaže 3,4% 3,4% 6,1% 6,1% 21,6% 59,4% Slika1: Razlozi zbog kojih su ispitanici/-ce izabrali Split za svoj turistički boravak Sagledavajući informiranost turista uoči dolaska u Split, njih čak 723 se izjasnilo da su se informirali o Splitu uoči dolaska, ali samo ono osnovno (72,3%). O povijesti Splita se prije dolaska nije informiralo 18,3%, a detaljno se informiralo 9,4% ispitanika. Više od polovice naših ispitanika se izjasnilo da nisu kupili turistički vodič grada Splita, s tim što njih 42,1% nije ga niti imalo namjeru kupiti, a 19,3% ga je namjeravalo kupiti. Nešto više od trećine ispitanika (38,6%) je kupilo turistički vodič grada Splita. Na kolektivnoj metodološkoj razini istraživale smo, između ostalog, zadovoljstvo ispitanika kulturnim sadržajima i znamenitostima u Splitu. Zanimalo nas je koliko su im se svidjeli splitski muzeji, galerije, spomenici, poznate građevine, kina, kazališta i javne priredbe. Što se tiče muzeja, svoje zadovoljstvo ne može procijeniti više od polovice ispitanika (68,3%). Muzejima je vrlo zadovoljno nešto više od šestine naših ispitanika (17,7%), nešto manje ih je bilo osrednje zadovoljno (13,3%), a mali broj njih (0,7%) uopće nije zadovoljno muzejima. Svoje zadovoljstvo splitskim galerijama ne može procijeniti više od dvije trećine ispitanika (74,9%). Galerijama je osrednje zadovoljno 13,5% naših ispitanika, 10,2% je njima vrlo zadovoljno, a 1,4% ih je nezadovoljno galerijama. Uspoređujući muzeje i galerije, veći postotak zadovoljnih se javlja prema spomenicima i poznatim građevinama. Svoje veliko zadovoljstvo spomenicima (poznatih osoba, događaja) izrazilo je oko polovice anketiranih turista (51%). To ne može procijeniti 32,8% ispitanika, 15,5% ih je osrednje zadovoljno, a samo 0,7% ih je nezadovoljno splitskim spomenicima. Poznatim građevinama, kao što je Dioklecijanova palača, veoma je zadovoljno više od polovice naših ispitanika (65,2%), dok ih 24,1% ne može procijeniti koliko su zadovoljni istima. Osrednje je zadovoljno 10,2% naših ispitanika, a svoje nezadovoljstvo iskazalo je samo 0,5%. Što se tiče kina, kazališta i javnih priredbi, većina naših ispitanika ne može procijeniti svoje zadovoljstvo i dopadljivost. Tako svoje zadovoljstvo kinima ne može procijeniti čak 92,2% ispitanika, 3,2% ih je osrednje zadovoljno, a samo 23 ispitanika (2,3%) se izjasnilo da su
Page 1 and 2: VAŽNOST STVARANJA KULTURNIH ZNANJA
Page 3: potrazi za raznolikošću, odnosno
Page 7 and 8: KULTURNI SADRŽAJI obavezno NAMJERA

vaÅ¾nost stvaranja kulturnih znanja u poveÄ‡anju konkurentnosti ...

Create successful ePaper yourself

Delete template?

Save as template?