važnost stvaranja kulturnih znanja u povećanju konkurentnosti ...

VAŽNOST STVARANJA KULTURNIH ZNANJA U POVEĆANJU KONKURENTNOSTI
TURISTIČKE PONUDE
THE IMPORTANCE OF CREATION OF CULTURAL RUDIMENTS IN
COMPETITIVENESS INCREASE OF THE TOURIST OFFER
MAJA DADIĆ
Filozofski fakultet, Split
ANA STIPČIĆ
Filozofski fakultet, Split
Rezime: Turizam danas mnogi shvaćaju kao sociokulturnu pojavu i kao najbrže rastuću industriju novog doba. Budući
da se u odnosu na kulturnu baštinu definira kao „kulturna aktivnost“, postavlja se pitanje je li svaki oblik turizma,
upravo kulturni turizam.
Neki stručnjaci vide kroz turističko – gospodarsku valorizaciju kulturne baštine promociju ukupnog turizma i njegovu
veću učinkovitost na svjetskom tržištu. To dovodi i do veće učinkovitosti lokalnog i regionalnog turizma u čijoj ponudi
se nalazi baština. Postoje izravne koristi subjekata turističke ponude kroz mogućnost učinkovitije promocije i plasmana
te povećanu cijenu turističkog proizvoda. Turizam je taj koji može podići profil destinacije te na taj način privući
zanimanje investitora i posjetioca, kao i pružiti stanovnicima bolji standard življenja.
Istraživan je tijekom 2007. godine kulturni turizam grada Splita kako bi se uvidjeli potencijali koje turistička djelatnost
koristi kako bi prezentirala svoju kulturnu baštinu te na taj način produbila kulturna znanja turistima. Upravo
iskorištenost navedenog potencijala bi trebala dovesti do povećanja konkurentnosti turističke ponude.
Ključne reči: turizam, konkurentnost, turistička ponuda, kulturna znanja, kulturna baština, kulturni turizam.
Abstract: Today tourism is understood by many people as a sociocultural activity and as the fastest growing industry
of the new age. Since it is defined as a cultural activity in contrast to cultural heritage, we can ask a question if any
variety of tourism is, in fact, a cultural tourism.
Some experts see a promotion of tourism in general through tourist – economic valorization of the cultural heritage
and its greater efficiency at the world market. It leads to even greater efficiency of the local and regional tourism in
whose offer dominates heritage. There are direct benefits of the subjects of the tourist offer through possibility of more
efficient promotion and result as well as through increased price of the tourist product. Tourism can raise a profile of a
destination as well as it can draw an interest of investors and give its citizens a better life standard.
Cultural tourism in Split was investigated during 2007. in order to see the potentials which tourist activity uses to
present its cultural heritage and to deepen the cultural rudiments of the tourists. The very exploitability of the stated
potential should lead to the competitiveness increase of the tourist offer.
Keywords: tourism, competitiveness, tourist offer, cultural rudiments, cultural heritage, cultural tourism.
1. UVOD
Turizam mnogi shvaćaju kao sociokulturnu pojavu i kao
najbrže rastuću industriju novoga doba. Naziva se i
„industrijom gostoljubivosti“, jer je uspjeh turizma u
izravnoj vezi sa stupnjem koji pokazuje koliko lokalna
zajednica cijeni sebe (McNulty prema Jelinčić, 2000, 15).
Premda danas postoji veliki broj definicija turizma, sve se
one slažu da je turizam „oblik spoznavanja našeg vremena,
a objedinjuje iskustvo i imaginaciju“ (Clemente prema
Jelinčić, 2000, 16), odnosno „iskustvo modernog društva
koje pretpostavlja sustav društvenih i znakovnih aktivnosti
koje smještaju modalitete putovanja u kontrastne termine“
(Simonicca prema Jelinčić, 2000, 15).
Moguće je da će za nekoliko godina, „pravo na putovanje
(turizam) iz edukacijskih razloga spadati u temeljna ljudska
prava“ (Lebe, 2002, 73).
Simonicca objašnjava fenomen turizma kroz niz opozicija
kao što su slobodno vrijeme/proizvodno vrijeme, put/bo-
ravak, ići vraćati se/ostati i dr. Iz tako postavljenih opozicija
može se zaključiti da se turizam svodi na razliku
između „običnog“ i „neobičnog“ ili „svakodnevnog“ i
„nesvakodnevnog“ (Simonicca prema Jelinčić, 2000, 16).
Prisutna su, naravno, i druga viđenja fenomena turizma
koja se više bave objašnjenjima turizma kao društvene
forme i kulturno-rekreacijske potrebe suvremenih ljudi,
pa turizam vide kao „oblik korištenja slobodnog vremena“
(Jadrešić, 1991/1992, 104) i to najpotpuniji oblik
korištenja slobodnog vremena.
Pristupi koji se oslanjaju na psihološka razlikovanja primarnih
i sekundarnih potreba, turizam objašnjavaju u
kontekstu potreba. Primjerice, Jadrešić tvrdi da je čovjeku,
nakon zadovoljenja primarnih potreba, cilj zadovoljiti
sekundarne potrebe ili druge potrebe po izboru. Jedna od
najizraženijih jest potreba za turističkom rekreacijom. Na
taj način čovjek jača svoje psihičke i fizičke sposobnosti
koje su oslabljene zbog niza svakodnevnih pritisaka. Ta

potreba, pogotovo u suvremenom društvu, postaje sve
više primarna potreba (Jadrešić, 1992, 18).
U odnosu na kulturnu baštinu turizam se definira kao
„kulturna aktivnost koja je vezana uz materijalnu i
duhovnu kulturu, kulturnu baštinu te kulturnu tradiciju
obiju strana, i posjetitelja i posjećenog“ (Jelinčić, 2000,
17). Budući da je riječ o odnosu prema cjelokupnoj materijalnoj
i duhovnoj kulturnoj baštini, turizam igra izuzetno
važnu ulogu u razvoju kulture.
Riječ je o fenomenu koji, kako to sistematizira Alfier, razvija
subjektivnu kulturu pojedinaca, specifičnu turističku
kulturu, kao i različite elemente objektivne kulture od
spomenika do gastronomije i etnografije. Turizam pomaže
i razvoju ljudi jer stvara jedno bogato iskustvo, te kompenzira
manjkavosti odgoja i obrazovanja (Alfier prema
Geić, 2002, 133).
Turizam također promiče procese integracije i nacionalne
afirmacije kultura. Nadalje, on povećava kulturnu razmjenu
među narodima, razvijajući kulturu putovanja i kulturu
odmaranja. Kroz turizam se revitalizira i popularizira kulturno
blago i promoviraju se forme kulturnog i nacionalnog
identiteta. Na taj način se mogu stvarati nova
kulturno–turistička dobra kao što su turistička arhitektura,
svakodnevna kulturna događanja i manifestacije (Alfier
prema Geić, 2002, 133).
Raspravljajući o turizmu kao o karakteristici modernoga
doba, može se zaključiti kako je turist osoba modernoga
vremena koja očekuje svijet drugačiji od svakodnevnice.
Antunac navodi da je turist zapravo “putnik (osoba) koja
putuje radi zadovoljstva, ugode, zabave i sličnog” (Antunac,
2001, 74). Kako bi istaknuo specifične značajke suvremenog
turiste, Štifanić navodi klasifikaciju turista
prema dimenzijama turističke uloge (Štifanić 2002,
17/18):
*turist je povremeni putnik koji se razlikuje od
nomada, lutajućih i drugih vrsta stalnih putnika, jer posjeduje
stalni boravak i stalnu adresu,
*turist je dobrovoljni putnik čija mogućnost odlaska
na put i povratka ovisi o njegovoj odluci te ga razlikuje
od prognanika, izbjeglice ili ratnog zatočenika,
*turist prati zatvoreni put s povratkom gdje je polazna
točka i povratna, i to ga razlikuje od emigranata, koji
putuju samo u jednom smjeru, iz jednog stalnog mjesta
boravka do drugog,
*turist putuje relativno dugo te se ne govori više o
turistu kada se misli na osobu koja se kreće na kratkim
relacijama i tijekom jednog dana.
2. KULTURNI TURIZAM KAO MOGUĆNOST
ZA POVEĆANJE KONKURENTNOSTI TURI-
STIČKE PONUDE
Činjenica da kulturni turizam ima visoki rast potražnje u
svijetu i Europi, te da je ponuda u tom području izuzetno
konkurentna, uz sve zamjetniji trend porasta interesa za
kulturnim turističkim proizvodima, čini tu vrstu turizma
zanimljivom i stratezima i istraživačima.
Kulturni turizam podrazumijeva posjete osoba izvan mjesta
stalnog boravka koji su motivirani u cijelosti ili
djelomično interesom za povijest, umjetnost, naslijeđe ili
stil života lokaliteta, regije, grupe ili institucije. Riječ je o
fenomenu koji je star koliko i čovječanstvo. Stoga govoreći
o kulturnom turizmu, istražujemo fenomen koji se
odnosi na neku vrstu “elementarne socijalne potrebe cijele
svjetske populacije” (Lebe, 2002, 73).
Jednoznačna definicija kulturnog turizma u literaturi ne
postoji. Govori se, naime, i o „etničkom turizmu“, „kulturnom
turizmu”, te o „turizmu naslijeđa“ (Pechlaner, Abfalter,
2002, 11). Unatoč tom nedostatku jednoznačnosti,
uočava se da u definiranju kulturnog turizma prevladavaju
ili konceptualne ili tehničke definicije. Konceptualne uz
kulturni turizam vežu „putovanje osobe do kulturnih atrakcija
udaljenih od mjesta stanovanja, s namjerom prikupljanja
novih saznanja i iskustava radi zadovoljenja
kulturnih potreba“, a tehničke „svako putovanje osoba do
specifičnih kulturnih atrakcija kao što su povijesna
mjesta, umjetničke i kulturne manifestacije, posjete izložbama
i predstavama izvan mjesta stalnog boravka“
(Richards prema Pechlaner, Abfalter, 2002, 11).
Kulturni turizam postaje sve zanimljiviji fenomen istraživanja
čija se konceptualizacija sve češće mijenja. Time se
javljaju i raznolikiji načini na koje se on definira. U
određenim kontekstima, pod kulturnim se turizmom misli
na vrstu turizma u kojem su meta turističkih posjeta muzeji,
izložbe, koncerti, ili je pak takva vrsta turizma vezana
uz materijalnu baštinu – od velikih religijskih spomenika
do svjetovne arhitekture.
Međutim, Seale navodi kako postoje i društva kojima je
spomenički lokalitet od manje važnosti. Primjerice, to su
lovačka i sakupljačka društva gdje usmena tradicija ima
najveću snagu. Pripadnici takvih društava osjećaju svoju
baštinu podjednakom vrijednošću kao što stanovnik
Pariza osjeća Louvre ili Eiffelov toranj. 1
Riječ je o tipu turizma koji je najuže povezan s kulturom i
tradicijom pojedinog društva. Garrison navodi kako se on
„zasniva na mozaiku lokaliteta, tradicija, umjetničkih
oblika, slavlja i iskustava koje portretiraju naciju i njene
ljude, reflektirajući raznolikost i njihov karakter“.
Razmišljajući o kulturnom turizmu, možemo pomisliti kako
zapravo ne postoji druga vrsta turizma, jer je svaki
turizam upravo kulturni turizam. Ipak, za razliku od
turizma u najširem smislu riječi, Reisinger smatra da je
kulturni turizam „žanr turizma specifičnog interesa koji se
temelji na potrazi za sudjelovanjem u novim i značajnim
kulturnim iskustvima, bilo estetskim, intelektualnim,
emotivnim ili psihološkim“. Stoga se može reći, kako
zaključuje Hughes da je riječ o pojmu koji se „primjenjuje
na putovanja koja uključuju posjete kulturnim resursima
3
bez obzira na inicijalnu motivaciju“.
Otuda se nameće pitanje kakva je razlika između kulturnih
turista i onih koji sebe ne smatraju kulturnim turisti-
ma. BTA
4
navodi da je razlika između njih u potpunosti
nejasna, jer većina turista uvijek uživa u nekim elementima
kulturnog turizma (posjet galeriji, muzeju, uživanje
u glazbenoj ili kazališnoj izvedbi). Richards tvrdi da tri
četvrtine turista u Europi, iako ne smatraju da su bili na
kulturnom odmoru, posjeti kulturne znamenitosti, pa ih se
može smatrati kulturnim turistima (Richards prema
Smith, 2003, 32).
Zapravo, kada se takve osobe kao turisti nađu na određenoj
destinaciji onda su, kako to navodi Smith, aktivni u
1 Vidi www.culturenet.hr/v1/ hrvatski/panorama.asp?id=81
2 Vidi www.culturenet.hr/v1/ hrvatski/panorama.asp?id=81
3 Vidi www.culturenet.hr/v1/ hrvatski/panorama.asp?id=81
4 Vidi British Tourist Authority (2002).
2

potrazi za raznolikošću, odnosno u potrazi za objektivnom
autentičnošću u kulturnim iskustvima. Čak su često iskreno
zabrinuti za egzistencijalnu autentičnost i poboljšanje
sebe, te stoga pokušavaju ostvariti iskrenu interakciju sa
destinacijama i stanovnicima, a nerijetko imaju idealizirana
očekivanja od mjesta i ljudi, te su zainteresirani za
„prava” iskustva. Upravo zbog toga ne prihvaćaju reprezentacije
i simulacije (Smith, 2003, 35). Dakle, premda
nisu možda bili kulturom motivirani da posjete neku
destinaciju, ako im se nudi autentična kultura, često će
donijeti odluku da je konzumiraju i pritom će ostvariti
iskrenu interakciju s autentičnom kulturnom, odnosno
turističkom ponudom.
Tipologija turista s obzirom na prirodu kulturnog interesa
razlikuje: turistu koji ima specifični kulturni interes i
turistu nespecifičnog kulturnog interesa. Hughes navodi
kako se razlikuju po opsegu interesa. Turist specifičnog
kulturnog interesa ima uži interes i točno zna u kojoj vrsti
kulture/kulturnog događaja želi sudjelovati (npr. izložbe
vezane uz naivnu umjetnost), dok nespecifični kulturni
turist ima širi interes i nije zainteresiran za određeni oblik
kulture, već ga zanima šire područje (Hughes prema
Jelinčić, 2000, 21).
Razlikuju se, također, opći kulturni turist i specijalizirani
kulturni turist. Opći kulturni turist posjećuje različite
zemlje, regije, gradove, pa se njegovo kulturno znanje
povećava u skladu s povećanjem praktičnog znanja.
Njegova i kulturna i praktična zaliha znanja su raznolike.
Specijalizirani kulturni turist se, pak, usredotočuje na mali
broj lokaliteta ili kulturnih entiteta te kontinuirano posjećuje
neki grad, regiju ili zemlju kako bi došao do što šireg
kulturnog razumijevanja tog određenog mjesta. Ali, oba
„tipa turista izbjegavaju komercijalizaciju predmeta svojih
proučavanja“ (Jelinčić, 2000, 22).
Proučavanje kulturnog turizma nameće pitanje razloga
promicanja kulturnog turizma. Je li promicanje kulturnog
turizma povezano s povećanjem konkurentnosti turističke
ponude ili se radi o nečem posve drugom? Premda je na
to pitanje teško pouzdano odgovoriti, dosadašnja istraživanja
(kao npr. Spring, 1991) pokazuju da kulturni
turizam ostvaruje visoku financijsku dobit jer turisti koji
su zainteresirani za kulturu troše više novca (Jelinčić,
2005, 58). Kulturni turizam, naime, omogućuje nova kulturna
znanja i za posjetitelje i za lokalno stanovništvo.
Razvitak kulturnog turizma važan je za gradove i lokalitete
koji ne posjeduju vlastiti image jer kultura stvara
pozitivni image pojedinog lokaliteta. Naime, današnji
kulturni turist traži one osobine lokaliteta koji ga razlikuju
od drugih. Stoga treba voditi računa o stvaranju kulturnog
imagea koji se zasniva na ideji „lokalne kulturne raznolikosti“
(Jelinčić, 2005, 58/59). Na taj će način odabrana
destinacija omogućiti turistima da prodube svoja kulturna
znanja.
Shvatiti motive turista, a ne samo potrebe lokalne ponude,
znači imati kvalitetan proizvod kulturnog turizma. Jedino
na takav način možemo kod turista razviti potrebu da
stječu znanja upravo o našoj kulturi (Richards, 2002,
234).
3. KULTURNA BAŠTINA U PROCESU STVA-
RANJA KULTURNIH ZNANJA
Kultura i kulturna baština pridonose atraktivnosti određene
turističke destinacije. Naime, turist neće posjećivati
mjesto koje nije atraktivno, nego će tražiti određenu
turističku ponudu koja često uključuje kulturu, odnosno
kulturnu baštinu. 5
Premda se čini da je riječ o oprečnim
fenomenima: baština-turizam, tradicija-modernitet, statika-dinamika,
nacionalni identitet-svjetski identitet,
„…njihova kooperacija za uspješnu turističku strategiju je
neizbježna“ (Jelinčić, 2000, 21/22).
Postajući predmetom interesa mnoštva ljudi koji su bili
dijelom modernog turizma, kulturna baština je formalno
postala „resursom i zajedničkom baštinom čovječanstva“
(Geić, 2002, 30). Time ona postaje univerzalno dobro i
ulazi u programe zaštite, obnove i revitalizacije svjetskih
institucija.
Neki istraživači smatraju da je kulturnu baštinu teško definirati,
zbog činjenice da postoje različite vrste baštine i
baštinskih lokaliteta, kao npr. prirodna baština, kulturna
baština, ili sagrađena baština. No, pojam uvijek treba
sagledati u odnosu na ono što je istraživano ili u odnosu
na ono što se istražuje (Jelinčić, 2000, 12). 6
The World
Heritage Committee (Odbor za kulturnu baštinu) definira
kulturnu baštinu u skladu s člankom 1. Konvencije o
zaštiti svjetske kulturne i prirodne baštine, kao „spomenike
i grupe povijesnih građevina ili znamenitosti neprocjenjive
vrijednosti, bilo s povijesnog, umjetničkog ili
znanstvenog aspekta, odnosno, kad je riječ o znamenitostima,
s povijesnog, estetskog i antropološkog gledišta“
(UNESCO prema Čaušević, Tomljenović, 2003, 389).
Temeljno pitanje u kontekstu odnosa turizma i kulturne
baštine tiče se mogućnosti da kulturna baština bude
7
turistički proizvod. Teoretičari kulturnog turizma smatraju
da kulturna baština osim što može biti turistički
proizvod, tretira se i kao “oblik kulturne produkcije u sadašnjosti
koji ima utočište u prošlosti”, može pružiti novi
život „umirujućim“ ekonomijama i turističkim odredištima
(Smith, 2003, 83).
Posebno u suvremenim društvima, kada su turisti sve
zahtjevniji i radoznaliji i kada im zbog jačanja procesa
globalizacije sve više turističkih destinacija postaje dostupnije,
primjereno prezentirana kulturna baština postaje
najvažniji dio jedinstvenosti atmosfere destinacije. Kada
se uzme u obzir i činjenica da jačanje procesa globalizacije
kontinuirano nagriza lokalni, regionalni, pa čak i
državni identitet, turistička valorizacija kulturne baštine
javlja se kao važan element djelomičnog očuvanja auto-
5 Prema ICOMOS–ovoj povelji, jedan od zadataka kulturnog
turizma je otkrivanje“ spomenika i lokaliteta”
(vidi www.culturenet.hr/v1/hrvatski/ panorama.asp?id=81).
6 Jelinčić navodi različite definicije kulturne baštine u smislu
proizvoda određene(ih) kulture(a). Ona označava naslijeđe iz
prošlosti, koje baštinimo danas i koje predajemo budućim
generacijama. Zatim se ide od shvaćanja da je ona ne samo
„ogledalo naše prošlosti, već i prozor za budućnost“ (Schouten
prema Jelinčić, 2000, 12).
7 U kontekstu turizma, kulturna baština uključuje „umjetničke
predmete, spomenike, kulturne spomenike, kulturne lokalitete
odnosno krajolike, kao i prošle i sadašnje tradicije naroda. To
znači, materijalnu i duhovnu dimenziju kulture jednog naroda
što predstavlja identitet tog istog naroda i u isto ga vrijeme
razlikuje od kulture turista“ (Jelinčić, 2000, 13).

htone kulture. Time uzročno-posljedično dolazi i do
prepoznatljivosti nekog grada, regije, države (Crljenko,
Opačić, 2003).
Kulturna baština u kontekstu turizma čini jedinstven proizvod
koji budi maštu te zbog svoje zanimljivosti posjeduje
veliku snagu. Baština koja se sastoji od elemenata
koji neku destinaciju čine jedinstvenom i koja ostaje u
sjećanju turista kao trajno kulturno znanje (sjećanje na
spomenike, arhitekturu, stil gradskog planiranja, sjećanje
na pjesme, hranu ili običaje), ujedno su i poveznica s
onim što većina turista uspoređuje s onim što imaju kod
kuće. Bez obzira na mjesto gdje je nalazimo, kulturnu
baštinu možemo osjećati kao „svjetsku“ i „vlastitu“. „Gotička
katedrala se može razlikovati po materijalu, boji, detaljima,
ali ona posjeduje onu karakteristiku po kojoj će je
Europljanin prepoznati kao svoju gdje god išao“. Mogućnost
da se kulturna baština osjeća kao „vlastita“ ili kao
„svjetska“ bez obzira gdje je nalazimo, izražava njenu
složenost (Jelinčić, 2000, 15).
Odnos turizma i kulturne baštine često može rezultirati i
interpretacijom baštine. Postoje stajališta da što više
posjetitelja upozna kulturnu baštinu određenog lokaliteta,
regije ili naroda, to je čini „svjetskijom“. Kulturna različitost
predstavlja bogatstvo kulturne baštine koje bi trebalo
pomoći, a ne predstavljati prepreku u stvaranju globalnog
identiteta, uz napomenu da se pri tome ne misli na uniformizaciju.
Upravo tu turizam može pomoći, jer sve kulture
imaju zajedničke elemente. Kultura predstavlja spoj
različitih tradicija i moderniteta koje prikazuju visok
stupanj kooperacije. Slijedeći tu logiku, nema razloga da
se baština kao tradicija i turizam kao modernitet, ne
prikažu kao i u kontekstu kulture, sa visokim stupanjem
međusobne kooperacije (Jelinčić, 2000, 23/24).
Istražujući složeni segment korištenja (valorizacije) kulturne
baštine može se vidjeti cijeli niz, iako ne toliko
zamjetnih vidova turističko-gospodarske valorizacije
baštine na lokalnoj, regionalnoj, te nacionalnoj razini.
Geić (2002) u analizi vidova turističko–gospodarske valorizacije
kulturne baštine, utvrđuje nekoliko naznaka koje
mogu upućivati na takve mogućnosti. Jedna od njih je
promocija ukupnog turizma i povećanje konkurentnosti na
svjetskom tržištu, kroz uključenje vrednota kulturne
baštine što dovodi do veće učinkovitosti lokalnog i
regionalnog turizma u čijoj ponudi se nalazi baština.
Nadalje, postoje izravne koristi subjekata turističke ponude
kroz mogućnost učinkovitije promocije i konkurentnosti,
te povećanu cijenu turističkog proizvoda. Sve to
dovodi do mogućnosti produženja turističke sezone temeljem
vrijednosti i sadržaja kulturne ponude. Imamo izravne
prihode od muzeja, galerija i povijesnih atrakcija
organiziranim posjetom, te prihode od kulturne baštine
kao prostora za organiziranje kulturnih i turističkih priredbi
tijekom turističke sezone. Zatim, tu su i prihodi po
osnovi prezentacije etnološkog, etnografskog, folklornog i
drugih oblika tradicijskog naslijeđa, kao i suvremene
kulturno–zabavne produkcije inspirirane tradicijskim
stvaralaštvom. Sve to ima krajnji utjecaj na povećanje
sezonske i stalne zaposlenosti (Geić, 2002, 138).
Turizam je taj koji pruža priliku za kontakt različitih
kultura, njihovo upoznavanje i međusobno obogaćivanje.
On dinamički utječe na kulturu, jer potiče lokalno
stanovništvo da obnovi svoju baštinu. Tako interesi turista
mogu dovesti do otkrivanja nacionalnog i kulturnog
identiteta. Na taj način su neke zemlje zahvaljujući turizmu
postigle izvrsne kulturne politike, unaprijedile arheološka
istraživanja, očuvale kulturnu baštinu i promovirale
razvoj obrta, te tako osigurale kvalitetniju turističku ponudu
(Jelinčić, 2000, 49).
To je najočitiji vid pozitivnog homogenizirajućeg 8
utjecaja
turizma na kulturu, jer omogućuje posredan dodir
turista sa kulturnom baštinom, djelima vrhunske vrijednosti
određene destinacije koju posjećuje. Time turizam
ostvaruje svoju funkciju u razvoju čovjeka, te ga potiče na
daljnje kontakte s autentičnom kulturom određene zemlje
koju želi posjetiti (Ravkin, 1983, 45/46).
Turizam je često predstavljen kao posljednja prilika. Tako
su uz pomoć međunarodnog turizma siromašne regije,
koje su uklonjene iz bilo kojeg vida atraktivnosti, „zatvorene
u sebi i osuđene na smrt“ s ekonomske strane, ponovno
otkrivene i uključene u razvoj, povezane s međunarodnim
tržištem i pokrenute na svjetskoj sceni. Turizam
može podići profil destinacije i tako privući zanimanje
investitora i posjetitelja. Stoga nije korektno njegovo
predstavljanje kao posljednje prilike kojom se mnoge
zemlje orijentiraju prema turizmu iz očaja. Okreću mu se
zbog toga što nudi njihovim stanovnicima bolji standard
življenja koji je dobiven dobro vođenim turizmom. U
okvirima okoliša i sociokulturnim okvirima, turistički
razvoj može pružiti poticaj i financirati održavanje i
očuvanje kulturne baštine i tradicije. Povlastice koje su
nepovredive, uključuju obnovu kulturnog ponosa, revitalizaciju
običaja i tradicije, mogućnost međukulturne razmjene
i integracije. Ovo je teže izmjeriti, ali može biti
opaženo unutar lokalnih zajednica (Smith, 2003, 56).
Sve to ukazuje na nužnost da se osvijesti razumijevanje
turizma kao potencijala za zaštitu i održavanje kulturnog
nasljeđa i razvoja lokalne kulture. Prihodi od turizma
mogu se koristiti za zaštitu i obnavljanje kulturnog naslijeđa,
te kao podrška tradicionalnoj kulturi koja bi u
manje razvijenim područjima bez turizma vjerojatno i
nestala (Pančić-Kombol, 2006).
Upravo turizam vezan uz kulturnu baštinu, nudi mogućnosti
opisivanja prošlosti u sadašnjosti (Nuryanti prema
Jelinčić, 2000, 25). Kulturno–povijesni spomenici kao
vidljivi i najizrazitiji svjedoci kulturnih zbivanja u prošlosti
i u sadašnjosti nekog kraja, neodoljivom snagom
privlače turiste. Stoga su upravo oni jedan od uvjeta turističkog
prometa. Zauzvrat, turizam ih ekonomski valorizira,
odnosno vrednuje (Marinović, 1980, 741).
Kulturno–povijesni spomenici s jedne strane atraktivnošću
privlače potražnju i tako omogućuju turistički promet,
dok s druge pak strane, turizam njihovu golemu, tako reći
nemjerljivu, ali u osnovi nematerijalnu vrijednost, pretvara
u realnu, materijalnu i ekonomsku vrijednost. Bez
tih spomenika, turizma ili uopće ne bi bilo u nekom
lokalitetu, ili bi bio puno manje razvijen. Međutim, da
nema turizma, ekonomska valorizacija kulturno–povijesnih
spomenika ne bi bila moguća. U tome se očituje
„dijalektičko jedinstvo“ između turizma i kulturnih znamenitosti.
Stoga je vidljivo da se kultura i turizam
međusobno isprepliću i potiču (Marinović, 1980, 741).
8 Pozitivna homogenizacija označava prerađivanje originalnih
umjetničkih i kulturnih tvorevina koje potiču publiku na kontakt
sa autentičnim i izvornim djelima (Ravkin, 1983, 45).

Razvijene svjetske države do danas su iskoristile baštinu u
turističkoj industriji gotovo do maksimuma i posvetile
veliki napor njenom razumijevanju. Taj isti napor treba
primijeniti i u manje razvijenim zemljama, jer one posjeduju
veliki potencijal da se u njima otkrije novi izvor
simbola i interpretacija (Nuryanti prema Jelinčić, 2000,
25).
Pravi odmor suvremenog turista ne sastoji se u neradu i
ljenčarenju, nego u izmjenama raznih aktivnosti (Marinović,
1980, 740). Ako turistički program ne nudi nikakve
razonode, turist monotono hoda od plaže do plaže, od
hotela do hotela. Na takav način turist ne dobiva nikakva
nova kulturna znanja (Vreg, 2002, 6).
Upravo je bogatstvo kulturne baštine najbolji lijek protiv
zamorne dosade. Budući da se ponašanje tijekom putovanja
mijenja jer zavisi o raznolikosti ponude, bogatstvo
kulturne baštine mnogih destinacija je napokon uzeto u
obzir kao značajan faktor atraktivnosti koji daje zanimljivije
segmente destinaciji (Pechlaner, Jäger, (1999[i.e.
2000], 230).
4. KULTURNI TURIZAM GRADA SPLITA
Razvoj kulturnog turizma omogućuje aktiviranje tradicionalne
i suvremene kulturne baštine. U tom smjeru bi se
mogao kretati i razvoj splitskog turizma budući da je Split
jedan od kulturnih centara Dalmacije i “biser svjetske
kulturne baštine” koji se nalazi pod UNESCO-vom zašti-
tom. 9
Povijesna jezgra Splita s Dioklecijanovom palačom
upisana je na Listu svjetske baštine UNESCO-a 1979.
godine, što splitsku povijesnu jezgru čini jednom od
najranijih spomeničkih cjelina koje su stekle status
baštine od svjetske važnosti (Bulimbašić, 2008, 22).
Istraživanje turizma je provedeno u razdoblju od 28. srpnja
do 15. rujna 2007. na uzorku od 1. 000 turista. Podaci
su prikupljani metodom ankete uz korištenje slika koje su
bile u funkciji interaktivne komunikacije sa turistima
kako bi se moglo sa sigurnošću utvrditi jesu li ispitanici
posjetili baš ta mjesta, odnosno da bi ih uputile na
navedena mjesta ukoliko su im bila nepoznata, a izraža-
vali su želju da ih vide.
Prostorno smo uzorak distribuirale s obzirom na sve
lokacije kulturnih znamenitosti koje su u mjesecu lipnju
2007. godine bile ponuđene na internetskoj stranici grada
Splita 10 i Turističke zajednice grada Splita 11
. Međutim,
kada se teren počeo realizirati, zbog malog broja turista na
tim lokacijama, nismo bile u mogućnosti u potpunosti
realizirati plan. Stoga smo zbog većeg broja turista anketirale
na sljedećim lokacijama: Peristil, Dioklecijanovi
podrumi, Zlatna vrata, Srebrna vrata, Željezna vrata, Vestibul,
Jupiterov hram, sv. Duje, Muzej grada Splita,
Etnografski muzej.
Na individualnoj metodološkoj razini istraživale smo,
između ostalog, motivaciju dolaska u Split (vidi grafički
prikaz 1). Rezultati su pokazali da su čak 594 anketirana
turista od ukupno 1000, izabrala Split za svoj turistički
boravak zbog njegove kulturne baštine (59,4%). Njih
21,6% je izabralo Split zbog njegovih prirodnih ljepota,
dok ih je 6,1% kao razlog dolaska navelo plaže, te neke
9 Vidi www.zdravi.com/r/hrv/gradovi.asp?id=Q-20k-
10 Vidi: http://www.split.hr
11 Vidi: http://www.visitsplit.com
druge razloge, kao na primjer Splitsko ljeto, krstarenje,
nogomet, prijateljevu preporuku itd. Nešto manji broj
anketiranih turista, njih 3,4% su kao razloge dolaska naveli
čistoću mora i obiteljske razloge.
neki drugi razlozi
obiteljski razlozi
kulturna baština
čisto more
prirodne ljepote
plaže
3,4%
3,4%
6,1%
6,1%
21,6%
59,4%
Slika1: Razlozi zbog kojih su ispitanici/-ce izabrali Split
za svoj turistički boravak
Sagledavajući informiranost turista uoči dolaska u Split,
njih čak 723 se izjasnilo da su se informirali o Splitu uoči
dolaska, ali samo ono osnovno (72,3%). O povijesti Splita
se prije dolaska nije informiralo 18,3%, a detaljno se
informiralo 9,4% ispitanika.
Više od polovice naših ispitanika se izjasnilo da nisu
kupili turistički vodič grada Splita, s tim što njih 42,1%
nije ga niti imalo namjeru kupiti, a 19,3% ga je namjeravalo
kupiti. Nešto više od trećine ispitanika (38,6%) je
kupilo turistički vodič grada Splita.
Na kolektivnoj metodološkoj razini istraživale smo, između
ostalog, zadovoljstvo ispitanika kulturnim sadržajima i
znamenitostima u Splitu. Zanimalo nas je koliko su im se
svidjeli splitski muzeji, galerije, spomenici, poznate građevine,
kina, kazališta i javne priredbe. Što se tiče muzeja,
svoje zadovoljstvo ne može procijeniti više od polovice
ispitanika (68,3%). Muzejima je vrlo zadovoljno
nešto više od šestine naših ispitanika (17,7%), nešto
manje ih je bilo osrednje zadovoljno (13,3%), a mali broj
njih (0,7%) uopće nije zadovoljno muzejima.
Svoje zadovoljstvo splitskim galerijama ne može procijeniti
više od dvije trećine ispitanika (74,9%). Galerijama je
osrednje zadovoljno 13,5% naših ispitanika, 10,2% je
njima vrlo zadovoljno, a 1,4% ih je nezadovoljno galerijama.
Uspoređujući muzeje i galerije, veći postotak zadovoljnih
se javlja prema spomenicima i poznatim građevinama.
Svoje veliko zadovoljstvo spomenicima (poznatih osoba,
događaja) izrazilo je oko polovice anketiranih turista
(51%). To ne može procijeniti 32,8% ispitanika, 15,5% ih
je osrednje zadovoljno, a samo 0,7% ih je nezadovoljno
splitskim spomenicima.
Poznatim građevinama, kao što je Dioklecijanova palača,
veoma je zadovoljno više od polovice naših ispitanika
(65,2%), dok ih 24,1% ne može procijeniti koliko su zadovoljni
istima. Osrednje je zadovoljno 10,2% naših
ispitanika, a svoje nezadovoljstvo iskazalo je samo 0,5%.
Što se tiče kina, kazališta i javnih priredbi, većina naših
ispitanika ne može procijeniti svoje zadovoljstvo i
dopadljivost. Tako svoje zadovoljstvo kinima ne može
procijeniti čak 92,2% ispitanika, 3,2% ih je osrednje
zadovoljno, a samo 23 ispitanika (2,3%) se izjasnilo da su

vrlo zadovoljni kinima, dok je također 2,3% onih koji su
nezadovoljni kinima.
Kazalištima (mladih, lutaka, HNK) čak 92,6% naših
ispitanika ne može procijeniti svoje zadovoljstvo i
dopadljivost, dok ih je 3,5% osrednje zadovoljno, 2,7% ih
je vrlo zadovoljno, a 1,2% ih je nezadovoljno.
Ispitivale smo i zadovoljstvo turista javnim priredbama
(festivalima, splitskim ljetom, koncertima), te su rezultati
pokazali da 86,4% naših ispitanika ne može procijeniti
svoje zadovoljstvo, da ih je 8,1% vrlo zadovoljno, 4,2%
osrednje zadovoljno, a 1,3% nezadovoljno.
Željele smo doznati imaju li turisti želju posjetiti neki
kulturni sadržaj koji u Splitu ne postoji, te smo naše
ispitanike pitale, ukoliko imaju takvih želja, da nam
navedu što bi htjeli vidjeti. Većina ispitanika (96,6%) nije
navela ni jedan primjer kulturnog sadržaja koji bi htjeli
posjetiti, a da u Splitu ne postoji. Međutim, neki su naveli
sljedeće kulturne sadržaje koje bi rado vidjeli u Splitu:
Tablica 1: Kulturni sadržaji koji u Splitu ne postoje, a
turisti bi ih rado posjetili
KULTURNI SADRŽAJI f %
više tipova drugačijih muzeja 5 0,5
različiti tipovi koncerata i festivala 8 0,8
prikaz povijesti Splita putem medija i
opis kulturnih znamenitosti na više jezika
10 1
kazališne predstave na internacionalnim
jezicima i s nacionalnom tematikom
3 0,3
ulične predstave i performansi 2 0,2
atrakcije (piramide, prirodni sadržaji,
izvori vode, lunapark, morski akvarij,
stadion)
6 0,6
b.o. 966 96,6
UKUPNO 1000 100
Kulturna događanja zauzimaju važno mjesto u strategiji
razvoja kulturnog turizma. Getz navodi kako ona mogu u
relativno kratkom vremenskom roku dati destinaciji
prepoznatljivost i stvoriti atmosferu, te biti jedan od jakih
razloga zbog kojih će se turisti opet vraćati (Getz prema
Tomljenović, 2006, 127). Stoga ove želje naših ispitanika
treba uzeti u obzir prilikom kreiranja novih strategija razvoja
kulturnog turizma u Splitu.
Sukladno navedenom, naše smo ispitanike pitale koji su
najvažniji razlozi zbog kojih bi ponovno posjetili Split.
Tu su rezultati pokazali da bi najviše anketiranih turista,
njih čak polovica (50,3%) ponovno posjetila Split zbog
njegove kulturne baštine (spomenika i sl.), a kao drugi
najčešće navođen razlog su izleti na obližnje otoke
(16,5%). Nadalje, kao razlog za ponovni posjet često su se
navodile plaže i more (13,2%), te kultura (kazališne
predstave, izložbe, koncerti i sl.) (10,8%). Nešto rjeđe su
se navodili sljedeći razlozi: gastronomija (2,3%), shopping
i trgovine (1,4%), noćni život (1,3%), cijene
(0,9%), hotelski smještaj i komfor (0,3%), te ostali
razlozi, kao na primjer ljudi, ambijent, atmosfera, klima
itd. (2,6%).
Zanimljivi su bili prigovori turista na Split, pa smo naše
ispitanike pitale što im se u Splitu nije svidjelo i čemu bi
uputili prigovore. Nešto više od dvije trećine naših
ispitanika nije uputilo nikakve prigovore na Split (70,8%).
Od onih ispitanika koji su naveli svoje prigovore, najviše
je onih koji se žale na promet, odnosno loše ceste, putokaze,
javni prijevoz, malo parkirnih mjesta i sl. (6,4%).
Drugi najčešće navođen prigovor odnosi se na arhitekturu
i atmosferu grada (2,8%). Naši anketirani turisti su se
također žalili da na jednom mjestu u području kulturnih
znamenitosti ima previše turista (2,4%). Prigovorili su i
da je kulturna baština loše označena i održavana, te da
postoji premalo informacija o njoj na različitim jezicima
(2%), te da se čistoća grada ne održava (1,7%).
Prigovore na nov izgled splitske rive i „mirise“ koji se
oko nje šire, uputilo je 1,6% naših ispitanika, a isto toliko
ih je (1,6%) komentiralo da su plaže u Splitu loše, te da se
sve u gradu naplaćuje, pa čak i posjet crkvi (1,6%). Na
visoke cijene je prigovor uputilo 1,5% naših ispitanika, a
njih 1,4% je uputilo prigovor na uslužnost djelatnika i
lokalnog stanovništva, aludirajući na njihovu neljubaznost.
Komercijalizaciju kulture (previše kafića i dućana u
području kulturne baštine) kao prigovor je navelo 1,2%
ispitanika. Na loš noćni život žalilo se 1% ispitanika, a na
mali broj restorana i lošu uslugu u njima njih 0,6%. Da je
splitski turizam općenito govoreći nekvalitetan, zaključilo
je 0,5% naših ispitanika, a njih 0,4% je uputilo prigovor
na vremenske neprilike, te isto toliko (0,4%) na prenapučenost
grada. Na loš smještaj se žalilo 0,3% ispitanika, a
isto toliko (0,3%) ih je uputilo prigovor na hotele i
neuslužno hotelsko osoblje. Na nedostatak sportskih
atrakcija žalilo se 0,2% naših ispitanika. Najmanji broj
prigovora otpada na loše označene informacijske centre i
poteškoće pri dobivanju informacija (0,1%), radno vrijeme
galerija (0,1%) i premalo koncerata (0,1%).
Kultura je oduvijek u Splitu bila važan dio turističke
ponude, iako kulturni turizam još uvijek nije sustavno
razvijen. Ono što bi vjerojatno trebalo razvijati jest atmosfera
destinacije koja je osobito važna za urbane centre.
Posjetiteljima koji su privučeni kulturom najvažnija je
atmosfera i image destinacije (Tomljenović, 2006).
Na društvenoj metodološkoj razini istraživale smo kulturološke
aspekte turizma. Tu smo proanalizirale kulturne
sadržaje koje su naši ispitanici posjetili ili su namjeravali
posjetiti. Zanimala nas je njihova potrošnja u razgledavanju
grada i koje su kulturne znamenitosti Splita od
ponuđenih u upitniku posjetili ili su namjeravali posjetiti.
Povijesna područja su razgledavali ili su namjeravali razgledavati
90,2 % ispitanika, a njih 6,9 % se izražavalo da
će ih možda posjetiti, dok 2,9 % još nije bilo sigurno ili
nije znalo. Muzeje je posjetilo ili je namjeravalo posjetiti
24,5 % turista, njih 39,6 % se opredijelilo za odgovor
Tablica 2: Kulturni sadržaji koje turisti namjeravaju
posjetiti u Splitu
možda, dok 35,9 % nisu bili sigurni ili nisu znali. U
malom broju se turisti odlučuju za obvezno posjećivanje
galerija, kazališnih predstava, koncerata (vidi tablicu 2):

KULTURNI SADRŽAJI obavezno
NAMJERA POSJETA
možda ne zna, nije
namjerava namjerava siguran/-a.
f % f % f % as sd Χ 2
razgledavanje povijesnih područja 902 90,2 69 6,9 29 2,9 1,13 0,411 1457,618
razgledavanje muzeja 245 24,5 396 39,6 359 35,9 2,11 0,769 37,166
razgledavanje galerija 112 11,2 349 34,9 539 53,9 2,43 0,685 274,598
kazališne predstave 63 6,3 129 12,9 808 80,8 2,75 0,562 1020,422
koncerti 64 6,4 146 14,6 790 79 2,73 0,572 948,536
nešto drugo 103 10,3 6 0,6 3 0,3 0,12 0,373 2196,792
Što se tiče potrošnje u razgledavanju grada, nešto više od
trećine turista (35,2%) navodi kako im je svejedno koliko
će potrošiti. Do 35 Eura namjeravalo je potrošiti nešto
manje od četvrtine turista (24,4%), oko 50 Eura namjeravalo
je potrošiti nešto više od šestine ispitanika (16,3%),
a mali broj naših ispitanika/-ca (5,5 %) su namjeravali
potrošiti oko 300 Eura. Za nešto veće iznose rezultati su
sljedeći:
Tablica 3: Izjave ispitanika/-ca o novčanom iznosu
predočenom za razgledavanje grada
NOVČANI IZNOS f %
nije važno (koliko bude 352 35,2
potrebno)
do 30 Eura (oko 41$) 244 24,4
oko 50 Eura (oko 69$) 163 16,3
oko 100 Eura (oko 138$) 163 16,3
oko 300 Eura (oko 414$) 55 5,5
oko 500 Eura (oko 690$) 15 1,5
oko 1000 Eura (oko 4 0,4
1138$)
vise od 1000 Eura (vise
od 1138$)
4 0,4
UKUPNO 1000 100
Analizirajući posjećenost Dioklecijanove palače (vidi tablicu
28 u poglavlju 7.1), uzele smo u obzir one njene
dijelove koji su bili navedeni na Turističkoj stranici grada
Splita.
Najviše je bio posjećen Peristil (97,6%). Samo 0,2% naših
ispitanika nije ga posjetilo, dok ga je 2,2% njih namjeravalo
posjetiti. Dioklecijanovi podrumi su bili nešto
slabije posjećeni od Peristila. Malo više od pola ispitanika
je posjetilo Dioklecijanove podrume (58,4%), gotovo desetina
turista (9,3%) tamo nije bila, dok ih je gotovo
trećina njih (32,3%) namjeravala posjetiti.
Iz podataka dobivenih anketiranjem turista utvrdile smo
da su turisti koji posjećuju kulturne znamenitosti mladi i
obrazovani ljudi, i to pretežno visoko obrazovani. Putuju
uglavnom dva do tri puta godišnje i to najrađe u paru, s
prijateljima i obitelji, te najčešće bez djece. Putuju uglavnom
vlastitim automobilom i javnim prijevozom, a
odsjedaju u privatnom smještaju. Kulturna baština sve
više privlači turiste i postaje razlogom putovanja sve
većeg broja ljudi.
Kulturna motivacija naših turista je uglavnom primarna i
sekundarna, a interes za kulturu im je nespecifičan, odnosno
zanima ih šire područje kulture. Naši anketirani turisti
uglavnom posjećuju samo one najistaknutije kulturne
znamenitosti, te ih uglavnom zanima spomenička baština,
a vrlo malo muzeji, galerije i kazališta. Najposjećenije su
kulturne znamenitosti one koje se nalaze unutar zidina
Dioklecijanove palače, a one koje su udaljene od gradske
jezgre su slabije posjećene. Turisti se u Splitu zadržavaju
uglavnom jedan dan što potvrđuje činjenicu da je on još
uvijek „tranzitni“ grad i da treba poraditi na tome da se
pojača ponuda kulturnih sadržaja kako bi se kulturne
turiste privuklo na duži boravak.
5. ZAKLJUČAK
Raspravljajući o turizmu kao o karakteristici modernoga
doba, može se zaključiti kako je turist osoba modernoga
vremena koja očekuje svijet drugačiji od svakodnevnice.
Upravo tu veliku ulogu može odigrati kulturni turizam.
Naime, zbog činjenice da je riječ o turizmu koji je poticaj
i za lokalno stanovništvo u smislu veće orijentacije lokalne
zajednice prema turizmu, smatra se da je riječ o
turizmu koji pripomaže boljem definiranju vlastitog kulturnog
naslijeđa i njegove ponude. Stoga je kulturna baština
jako važna jer može privući posjetitelje iz različitih regija
i kultura (Jelinčić, Mesarić, 2001, 5).
Područja interesa kulturnih turista prilično su različita, pa
tako mogu uključivati kulturno-povijesne spomenike,
umjetnost, zabavu, sport, kulturne događaje i slično. Kroz
posjet turističkoj destinaciji, kulturni turist vidi, osjeća i
uči njena kulturna bogatstva kroz razgledavanje muzeja,
povijesnih gradova i građevina koje odišu spomeničkim i
mitskim duhom. U ovom se obliku turizma također, osim
statičkih kulturnih resursa, ističu i festivali i posebna
događanja koja sadrže glazbu, kazališne predstave, književnost,
opću kulturu, folklor, karneval, sport, natjecanja,
obljetnice, tradicije i slično (Vrtiprah, 2006, 284/285).
Kulturna baština je važna u procesu stvaranja kulturnih
znanja i kao takva privlači turiste. U analizama turističko–
gospodarske valorizacije kulturne baštine, utvrđuje se da
dolazi do promocija ukupnog turizma i povećanja konkurentnosti
na svjetskom tržištu, kroz uključenje vrednota
kulturne baštine što dovodi do veće učinkovitosti lokalnog
i regionalnog turizma u čijoj ponudi se nalazi
baština. Znači, postoje izravne koristi subjekata turističke
ponude kroz mogućnost učinkovitije promocije i plasmana
te povećanu cijenu turističkog proizvoda. Turizam
je taj koji može podići profil destinacije te na taj način
privući zanimanje investitora i posjetioca, kao i pružiti
stanovnicima bolji standard življenja.
Rezultati istraživanja kulturnog turizma grada Splita
pokazuju kako turisti, pak, najviše izabiru Split kao destinaciju
zbog kulturne baštine, te je ona najvažniji razlog

zbog kojeg bi ga ponovno posjetili. Upravo ta činjenica
mora biti ishodište u koncipiranju turističke ponude grada
Splita.
Nažalost, naši anketirani turisti uglavnom su posjećivali
samo one najistaknutije kulturne znamenitosti, te ih je
uglavnom zanimala spomenička baština, a vrlo malo muzeji,
galerije i kazališta. Očito je da nije dovoljno turistima
ponuditi samo razgledavanje kulturno-povijesnih znamenitosti,
muzeja, galerija i ostalih resursa, već je potrebno
od njih formirati kulturni proizvod koji će turistima
pružiti doživljaj povijesti znamenitosti i uživanje u posjetu
(Vrtiprah, 2006, 288).
Razvoj kulturnog turizma je taj koji omogućuje aktiviranje
tradicionalne i suvremene kulturne baštine. Turistička
ponuda mora aktivirati kroz kulturnu baštinu proces
stvaranja kulturnih znanja. Vidljivo je da će se samo na
takav način povećati njena konkurentnost, jer Split, što se
vidi prema dobivenim podacima još uvijek ne koristi u
potpunosti potencijal zbog kojeg privlači turiste u najvećem
broju. U tom smjeru bi se trebao kretati i razvoj splitskog
turizma budući da je Split jedan od kulturnih centara
Dalmacije i, kao što je već navedeno, “biser svjetske kulturne
baštine.”
LITERATURA
[1] Antunac, I. (2001) Turizam–teorijsko znanstvene
rasprave. Zagreb: Institut za turizam.
[2] British Tourist Authority (2002) Cultural Tourism:
How you Can Benefit, London: BTA.
[3] Bulimbašić, S. (2008) U službi baštine – razgovor s
Goranom Nikšićem. Kvartal: kronika povijesti umjetnosti
u Hrvatskoj. 5 (4): (22-32). From: hrcak.srce.hr
[27. lipnja. 2009.]
[4] Crljenko, I., Opačić, V. (2003): Kulturne prijestolnice
Europe “primjer uspješnog razvoja kulturnog
turizma from: http://www.geografija.hr/ novosti .asp
?? id_novost =204&id_projekta=0&traz= [27.
veljače. 2007.]
[5] Čaušević, S., Tomljenović R. (2003) Svjetska kulturna
baština, turizam i revitalizacija: Eufrazijeva bazilika
u Poreču. Turizam. 51 (4): 389 – 398.
[6] Geić, S. (2002) Turizam i kulturno civilizacijsko
naslijeđe. Split: Veleučilište u Splitu.
[7] Jadrešić, V. (1991/1992) Antropološke i sociološke
osnove turizma. Radovi/Sveučilište u Splitu, Filozofski
fakultet Zadar. 31 (8): 101 - 112.
[8] Jadrešić, V. (1992) Antropološke osnove turizma.
Turizam. 40 (1 – 2): 18 – 19.
[9] Jelinčić, D.A. (2000) Kulturna baština i turizam
from:
http://www.culturenet.hr/v1/hrvatski/kulturniturizam/
docs/Magisterij%20%20Daniela%20A.%20Jelincic.p
df [12. veljače.2007.]
[10] Jelinčić, D.A. (2005) Kultura kao pokretačka snaga
redefiniranja imidža destinacije. Acta turistica. 17
(1): 56 – 78.
[11] Lebe, S. (2002) Cultural Tourism: A Chance for
Cooperation of Slovenia and Its Neighbouring States.
Media, Culture and PublicRrelations. 1 (1): 72 – 77.
[12] Marinović, A. (1980) Spomenici kulture i turizam. U
Belamarić, J. (ur.) Prilozi povijesti umjetnosti u
Dalmaciji. Split: Konzervatorski zavod za Dalmaciju.
[13] Mesarić R., Jelinčić D.A. (2001) Spoj kulture i
nautike: Jedan od mogućih vidova razvojne strategije
za Hrvatsku from: http://www .culturenet. hr/v1/
hrvatski
/kulturniturizam/Docs/Kultura%20i%20nautika.pdf
[27. veljače. 2007.]
[14] Pančić – Kombol, T. (2006) Kulturno nasljeđe i
turizam from: http://www. hrcak .srce. hr /indeks
.php?show =clanak dowload&idclanakjezik=13290
[27. veljače. 2007.]
[15] Pechlaner, H., Jäger, B. (1999[i. e. 2000]) Cultural
Tourism as Competitive Factor in Mediterranean
Tourism: A Copetitive Study of the Japanese and
German Source Markets for the Italian Cultural
Heritage. Tourism and Hospitalitiy Manegement 5 (1
– 2): 229 – 242.
[16] Pechlaner H., Abfalter D. (2002) Novi izazovi za
nacionalne turističke organizacije – multinacionalna
perspektiva na primjeru kulturnog turizma u Italiji.
Turizam. 50 (1): 5 – 18.
[17] Ravkin, R. (1983) Sociološki aspekti kulture. Pula:
Istarska naklada.
[18] Richards, Greg (2002) Od kulturnog turizma do
kreativnog turizma: Europske perspektive. Turizam.
50 (3): 229 – 235.
[19] Smith, M. (2003) Issuess in Cultural Tourism
Studies. London: Routledge.
[20] Štifanić, M. (2002) Sociologija turizma. Rijeka:
Adamic.
[21] Tomljenović, R. (2006) Kulturni turizam. U Čorak,
S., Mikačić, V. (ur.) Hrvatski turizam: plavo, bijelo,
zeleno. Zagreb: Institut za turizam.
[22] Vreg, F. (2002) Europska kultura i turističko
komuniciranje. Media, culture and public relations. 1
(1):1 – 7.
[23] Vrtiprah, V. (2006) Kulturni resursi kao činitelji
turističke ponude u 21. stoljeću. Ekonomska misao i
praksa. 15 (2): (279-296).
Internetske stranice
www.culturenet.hr/v1/hrvatski/panorama.asp?id=81
[12.02.2007.]
www.zdravi.com/r/hrv/gradovi.asp?id=Q-20k-
[12.04.2008.]