temat: zoom festival - Zarez

DVOTJEDNIK ZA KULTURNAI DRUŠTVENA ZBIVANJAZagreb, 2. rujna 2010., godište XII, broj 289–290A. NIKOLAIDIS: ŠTO MUSLIMANI UISTINU ŽELE?S. MARJANIĆ: PUFTEMAT: ZOOM FESTIVAL12 kn (HR), 2,5 km (BIH), €1,6 (SLO)

SADRŽAJINFO pripremila: Jelena Ostojićzarez, xii /289-90, 2. rujna 2010. 2InfoJelena Ostojić 2, 55DruštvoArmatura lažljivosti Nataša Petrinjak 3Što ti muslimani uistinu žele?Andrej Nikolaidis 4-5Arhitektura Euroislama Irfan Hošić 6-7Zablude oko “Slučaja Matvejević”Vladimir-Đuro Degan 8Razgovor s Enverom Kazazom iVladimirom ArsenijevićemOmer Karabeg 10-11Dijagnoza splitskoga stanja umaBranko Malić 12-13KolumnaZen i umjetnost cijepanja drvaNenad Perković 9Kapetan Koma preporučujeZoran Roško 35Codex SeraphinianusNeven Jovanović 54Anarho scenaRazgovor s Arminom ProtulipcemSuzana Marjanić i Hrvoje Jurić 14-15Socijalna i kulturnaantropologijaEgzopedagogije i utopijska mašta:istraživanje supkultura vila Tyson Lewis i Richard Kahn 16-17FilmTko sanja naše snove?Igor Jurilj 18, 24Vizualna kulturaSedimenti Petra Vidović 19Izraziti svoj karakter Silva Kalčić 20-21EsejSpekulacije o mogućem svijetuJ. F. Martel 22-24Vizualna erotika mini-vjenčanjaRachel Poliquin 40-41Vado, vadis, vademus: u obranu jednogstanja Marko Pogačar 42-43TEMA BROJA:Zoom festivalPriredila Nataša PetrinjakSpoj lokalnog i svjetskog 25Razgovor s Janezom JanšomDavor Mišković 26-27Krivi gledatelj Nicholas Ridout 28-29Razgovor s Lois WeaverUna Bauer 30-31Razgovor s Nikolinom PristašJasna Žmak 31O halucinaciji Joe Kelleher 32GlazbaŠareni bomboni Trpimir Matasović 33KazališteTri solista ili samonikla scenska umjetnostNataša Govedić 34-35Razgovor s Ivanom PeranićSuzana Marjanić 36-37Bijeli King Kong i crvena Annabel LeeSuzana Marjanić 38-39KnjigeBrački roman šoka svijestiIvica Ivanišević 43In the Ghetto Dario Grgić 44Kamen, škare i papir Marko Pogačar 45Hrvatska medijska laž BorisPostnikov 46-47Braća Hernandez se vraćajuBojan Krištofić 47-48PoezijaVaršavska krošnja ReikoOmura Elezović 43Roško se divio filadendronuRobert Roklicer 52In memoriamDevet haiku pjesama u prijevoduVladimira Devidéa (1925-2010) 49ProzaZloćudni grbavac Jason Rogers 50-51NatječajZvonimir i puška Marko Dejanović 53Po našem malom crnom tržištuToni Matošin 53O komercijalizacijiobrazovanjai plaćanjustudijaSenat Sveučilišta u Zagrebuna svojoj redovnoj četrnaestojsjednici održanoj 13. srpnjaove godine prihvatio je predložakugovora koji studentiprve godine preddiplomskih iintegriranih studija potpisujusa svojim budućim fakultetimaprilikom upisa studija. Ovdjeprenosimo reakciju studenataobjavljenu na slobodnifilozofski.com:“Neprihvatljivosttakvog ugovora i odnosa kojise stvara njegovim potpisivanjemproizlazi iz klauzule kojaodređuje da student sam podmirujetroškove svoga studijaukoliko Vlada RH, tj. nadležnoministarstvo, ne isplati obećanusvotu do kraja zimskogsemestra, dakle do mjesecaveljače sljedeće godine. Aktomodobrenja takvog predloškaugovora Senat Sveučilišta uZagrebu po tko zna koji putodigrao je ulogu promotora iaktivnog provoditelja komercijalizacijevisokog obrazovanja.Senat je jasno prihvatio ulogupartnera MZOŠ-a kao i ostatkapolitičkih struktura koje nesmetanoruše svaki oblik socijalnepolitike što u konačnicirezultira još većim društvenimraslojavanjima. Ovaj putnaša akademska elita učinilaje i eksplicitni korak “dalje” utom procesu prebacivši odgovornost(javnog) financiranjaobrazovanja s nadležne i (ne)odgovorne političke elite nasame studente. Vladina odlukaiz ožujka o tobože “besplatnim”prvim godinama studijakoju su mediji predstavili kaozadovoljenje naših zahtjeva nesamo da nije bila ostvarenjepotpuno javno financiranogobrazovanja za koje se zalažemo,nego je očito služila kaomehanizam smirivanja nabujalognezadovoljstva. Donošenjepredloška ovakvih ugovora dodatnopotvrđuje tezu o Vladinufingiranju besplatnog obrazovanja.Takvo djelovanje političkevlasti nikako ne znači i amnestijuodgovornih na Sveučilištukoji su u konačnici prihvatiliovakav nacrt teksta ugovora.Ugovori ni na koji način nečine pritisak spram strukturavlasti, nego se solidariziraju snjima, nauštrb solidarnosti sastudentima na koje se ovimugovorima i dugoročnom politikomvrlo jednostavno prebacujeodgovornost države ijavnog financiranja visokogobrazovanja. Ništa manje neodgovornonije bilo ni ponašanje‘studentskih predstavnika’ kojinisu uzimali u obzir zahtjevei odluke studenata koje predstavljaju.Njihovu računicu cijenaECTS-a i modela plaćanjaiznesenu na nedavnoj sjedniciHrvatskog studentskog zbora uMostaru u Bosni i Hercegovini,ne smatramo manje opasnomod sličnih modela i izračunakojima smo zasipani od straneraznih ad hoc komisija, rektora,zborova. Već više od dvije godineglas studenata, što ulicamagradova što ispunjenim predavaonicamatijekom plenuma,poziva na solidarnost, jedinstvoi društvenu odgovornost svihonih koji sačinjavaju universitas.Jedini jasan odgovor kojismo dobili od predstavnikaakademske zajednice jest jošneobjavljeno javno pismo rektoraBjeliša kojim poziva Etičkisavjet Sveučilišta u Zagrebu narazjašnjavanje ‘etičkih i akademskihaspekata’ studentskogdjelovanja posljednjih godinudana, počevši s blokadamafakulteta, nastavljajući se redovnimpritiscima i zadnjimprekidom sjednice Senata ulipnju. Riječ je o još jednomod provjerenih načina zaobilaženjasredišnjeg problema inašeg jedinog i univerzalnogzahtjeva. Strukture odlučivanjaSveučilišta u Zagrebu (kaoi ostalih sveučilišta) odabralesu potencijalno represivne metodekoje koriste i političkevlasti, istovremeno postajući islijepi izvršioci loših politikakoje su dovele ne samo do zatvorenostivrata fakulteta zaone iz najnižih slojeva, nego ido kriminalnih anomalija kojenisu do kraja i u cijelosti istražene.Ovakav sistem odlučivanjai vođenja visokog školstva iznanosti nužno vodi još većemnezadovoljstvu studenata inastavnika koji s pravom rušeono što se proklamira etičkimi akademskim principima uborbi za društvo i sveučilištejednakih bez obzira na njihovoimovinsko stanje. Jedini ugovorna koji ćemo pristati jestugovor koji garantira nastavakborbe za potpuno javnofinancirano obrazovanje svimsredstvima u okvirima autonomijesveučilišta koju se želidokinuti”.Novi mediji imaraton idejaZa vrijeme trajanja ovogodišnjegaZagreb Film Festivala tristručnjaka iz Velike Britanije,Kanade/Nizozemske i Danskeposjetit će Zagreb kako bi radilis talentiranim filmašima uokviru intenzivne radionice onovim medijima i novim načinimapripovijedanja priča.Traže se projekti čiji je ciljeksperimentiranje s novim načinimapripovijedanja i to korištenjeminterneta, igrica, mobitelai sličnih tehnika kao načinanadogradnje uobičajenogafilmskog iskustva. Projekt možebiti u ranijim fazama razvoja iliblizu završne verzije scenarija.Najbitnije je da se projektomžele otkriti novi načini pripovijedanjauz pomoć digitalnihplatformi. Budući da je natječajnamijenjen timovima, obveznoje zajedničko sudjelovanjebarem dviju osoba. Kombinacijeunutar timovasu sljedeće: redatelj/producent, redatelj/direktor fotografije,producent/scenarist,redatelj/producent/kreator igrica ilidrugih tehnika i programadigitalne podloge.Traže se timoviod dvije do tri osobe,a prednost imaju onikoji predstavljajuspoj kreativnih i produkcijskihvještina testudenti Akademijedramskih umjetnostiili drugih kreativnihobrazovanja. Određenistručnjaci i MediaDesk Hrvatskerazmotrit će pristigle prijaveprojekata i izabrati tri ili četiritima koji će sudjelovati u završnojfazi natječaja u novim medijimai maratonu ideja. Prijaves opisom svoga projekta šaljuse na adresu martina.petrovic@mediadesk.hr, a rok za prijavuje 20. rujna 2010.Blixa Bargeld iAlva NotoPoznat kao frontmen grupeEinstürzende Neubauten, alii kao bivši gitarist The BadSeedsa, Blixa Bargeld u Zagrebdolazi s novim projektomnaziva anbb. Na nastupu, kojise održava 3. rujna u Tvornicikulture, Blixi će društvo raditiAlva Noto, njegov dugogodišnjiprijatelj i elektronski glazbenikompozitor. Osim s Blixom,Alva Noto surađivao je s imenimakao što su Ryuichi Sakamoto,Ryoji Ikeda, Mika Vainio,Michael Nyman i ThomasKnak. Njihova suradnja počelaje u sklopu projekta anbb kojije nastao 2007. godine. Tu surazvili i glazbeni koncept kojise, kako sami ističu, temelji nakombinaciji improvizacije iapstrakcije. Nakon brojnih nastupaširom svijeta, u proljećeove godine izašao je im je prvistudijski album koji će predstavitii zagrebačkoj publici.Festival novogfilma15. Splitski filmski festival međunarodnije festival novogfilma, a ove godine održava seod 11. do 18. rujna. Programfestivalske konkurencije dijelise na dugometražni film, kratkometražnifilm, video i novemedije. Najboljim radovimadodjeljuju se Grand Prix zasvaku kategoriju. Splitski filmskifestival dodjeljuje i Posebnunagradu za izuzetan doprinosrazvoju umjetnosti pokretnihslika. Ovogodišnji dobitnik Posebnenagrade festivala je proslavljenieuropski filmski redateljMiklós Jancsó iz Mađarske.Jancsó će u Splitu boraviti od11. do 16. rujna.RadnodruštvenovrijemeU Društvu arhitekata Rijeka(Đure Šporera 8) od 10. do 12.rujna održat će se trodnevniarhitektonski simpozij Prepoznavanjeprakse. Okupitće osam različitih arhitektonskihpraksi, ARCHIsquad, JurajGlasinović, koFAKTOR,Leonid Zuban, NFO, Pulskagrupa, Roman Vlahović, Tim-Bolje, koje će prezentirati svojrad, iskustvo i problematiku skojom se susreću tijekom vlastitogproizvodnog puta. Ciljsusreta usmjeren je predočavanjunovonastalih uvjeta uprakticiranju arhitekture teotvaranju diskusije koja bi moglavalorizirati drugačije oblikepraksi. Naime, karakteristikakreativne proizvodnje, u kojuspada i arhitektura, je brisanjegranice između radnog i proizvodnogvremena. Kreativninastavak na stranici 55 –

društvozarez, xii /289-90, 2. rujna 2010. 3Armatura lažljivostiTrik tajnovitostije prastaripokeraški trik,tajnovitost mitaje uvijek prozirna.Skrivanje, ne višeniti znanja, negoinformacija, služisamo ovladavanjumjesta moći skojeg je mogućeizrabljivatidruge. Što jemanje znanja ikompetentnosti,laganje, skrivanjei falsificiranje jeveće, jer se drugone zna raditiNataša Petrinjak— “Optimističnasam jer znam štoHrvatska radi”, reklaje nametnuta nampremijerka. Zvučilijepo, ali građaniHrvatske kojipremijerku plaćaju –ne znaju. A plaćaju jeda bi znali, da bi i oniživjeli optimistično.Ne da bi ona znala onjima, nego oni o njoj.Gdje je, s kime je, zaštoje i kako troši njihovnovac —“Raspolažem količinomnovca kao nikada dosada, a ne mogu otplatitidugove i kredite” – zavapio je poznanikna društvenoj mreži, netom nakonkraćeg odmora u domovini. Kratkotrajnaradost šireg kruga prijatelja i poznanika“iz starog kraja” zbog, ipak, isplativostiodlaska u pečalbu, jer očigledno ima količinunovca kakvu nikada nije vidio uživotu, uslijedila je širokopojasna zabrinutost.Naime, svi okupljeni zamislili su senad radnjama koje obavljaju posljednjihmjeseci – pripremama za istovjetan odlazakiz Hrvatske. Svi okupljeni pred istomdilemom nalazili su se i prije dvadesetgodina; žalovanje što u ranim dvadesetimanisu odlučnije spakirali kofere, štosu naivno vjerovali da će ih netko u ovojzemlji trebati, eto samo da steknu još maloiskustva, nadopune temeljna obrazovanja,razvlači se tako poput žvakaće gume većdvadeset godina. Sve što su učinili, novei nove stupnjeve akademskog obrazovanja,dodatne edukacije, neposredna radnaiskustva, samoobrazovanja, pokazuje sene samo pogrešnim investicijama, negodapače, suludim projektima zbog kojih ihni danas, svim nuđenjima usprkos, u ovojzemlji nitko ne treba, a siromaštvo ih primoravana ponovni pogled prema drugimdestinacijama. Ovaj put, i ne pitaju mnogoo vrsti posla koji će raditi. I odmah, jerriječ je o ljudima koji su pošteni, radišnii vrijedni, javi se onaj inat, ona ljutnja,već uvelike poznati i opisani, u stvarnimi literariziranim svjedočanstvima – otporprema protjerivanju, odlaskupod prisilom, onom najgorem,kada je ugrožen život sam.Dokapitalizacijakriminala Posljednjedane kolovoza obilježilo jeisto podgrijavanje s hladnimtušem na kraju; čini se da suse čak i klimatske prilike prilagodilevladajućoj politici.Ista retorika istih političkihigrača, s usvojenim rebalansomdržavnog proračuna kojiće još jednom potvrditi čvrstinuarmature postavljeneprije dvadeset godina. Pravona život imaju tek malobrojni,njih nekoliko tisuća i sve što jeu ingerenciji državne upravevalja iskoristiti da bi služilosamo tom cilju. U pravu je,ma koliko je uvredljivo, bivši premijerIvo Sanader kad kaže: “Psi laju, karavaneprolaze” – prolaze godine, znamo sve (ilibarem ono bitno) o svim ubojstvima, pljačkama,prevarama, ali se ništa ne mijenja.Čak ni to što je nekoliko osoba završilo izarešetaka, ne otvara mogućnost da građanimaukradeno bude vraćeno. Nije dapačeni uloženo u stvaranje novih vrijednosti,koje poboljšavaju pojedinačne živote patime posredno i boljitak čitavog društva.Namjesto toga, dokapitalizirana je Hrvatskapoštanska banka. U pravu je i aktualniministar gospodarstva; čovjek koji bitrebao donijeti najvažnije ideje i razvojneprojekte za gospodarski razvoj zemlje (zato, naime, prima plaću), radije ispunjavapristupnice političkoj stranci koja je, koristećise doslovno kostima stanovnikaHrvatske, kreirala armaturu sigurnog skloništaza odabrane poslušnike. Situacija je,potvrdio je tim činom, kao ona devedesete,sirene tule, a građani, s vrećicama ilitek dronjcima na sebi, pokušavaju izbjećinove udarce, nova ranjavanja, nove smrti.Uz novopečenog HDZ-ova ratnika Popijača,s pitoresknog brdašca u Zagrebu, nadnevno baškarenje po dverima odlaze jošmnogi “stručnjaci”; ekonomisti, pravnici,stratezi, političari… ali će nametnuta nampremijerka o poduzetničkoj klimi razgovaratis predstavnikom udruge poslodavaca.Prvo, zašto s njime, pored toliko kolega, apotom, o čemu oni to namjeravaju razgovarati?Svatko tko zna tri osnovna pojmapoduzetništva kapitalizma zna da je riječo novom dijeljenju bogatstava. Razgovaratće samo za koje “investicije” da vladapripremi zakonski okvir. Nažalost, sveupućuje da je riječ o investicijama u trgovinu(koja uvijek računa i s rasprodajama)posljednjim bogatstvima kojimaHrvatska raspolaže, ali ako to osiguravaposao u dverima, još koju godinu, dok sesagrade kuće, podebljaju bankovni računi,za doba nakon kataklizme, svaki je dogovormoguć. Broj stanovnika Hrvatske, nanjihovu radost, zasigurno će se smanjiti;otići će ili poumirati od bijede i iznemoglosti,ali barem će biti više mjesta naplažama i cestama, za njih. Samo će manjibroj uništenih ljudi vidjeti lažan osmijeh,bjelinu kostimića i cakljenje broševa kadaza potrebe medijske sličice treba glasnoreći: Optimistična sam.Stari pokeraški trik Taj smiješanmarketinški cijuk, samopostavljenapremijerka s osobitom radošću uzvikivalaje “nekako s proljeća”. Svaki put nakonkakovog tajnog sastanka ili putovanja. Jošuvijek odzvanja onaj uzbuđen do granicadahtanja, nakon sastanka s Brammertzom:“Optimistična sam jer znam što Hrvatskaradi”. Zvuči lijepo, ali građani Hrvatskekoji premijerku plaćaju – ne znaju. A plaćajuje da bi znali, da bi i oni živjeli optimistično.Ne da bi ona znala o njima, negooni o njoj. Gdje je, s kime je, zašto je i kakotroši njihov novac. I eto nas pred novomzamkom. Sve manje građana Hrvatskeradi, novca kao zamjenskog sredstva zavrijednost vrlo je malo i samo nas korakdijeli da čujemo (jer predsjedniku prveoporbene stranke to je već sugerirano)– ne plaćate me vi, nego Svjetska banka,MMF i NATO. Trik tajnovitosti je prastaripokeraški trik, tajnovitost mita je uvijekprozirna. Skrivanje, ne više niti znanja,nego informacija, služi samo ovladavanjumjesta moći s kojeg je moguće izrabljivatidruge. Što je manje znanja i kompetentnosti,laganje, skrivanje i falsificiranjeje veće, jer se drugo ne zna raditi. Dokazau posljednjih dvadeset godina, cijelepolitičke garniture Hrvatske, izuzetno jemnogo. Imali su priliku svi, ali prije životapojedinaca i ukupne društvene stabilnostipa čak i novca samog, važnija je stranačkaiskaznica. Bilo koja, samo da se ne narušiplemenska struktura. Koja mitu o znanju,stručnosti, kompetentnosti, dušobrižništvui dobroti priskrbljuje formu potrebnu zanovu reprodukciju.Infantilizacija većine Sredstvaprisile na pokoravanje su surova; ne trebaosobito čuditi što osobe, pojedinačno, pristaju.I na najmanja zrnca, jer život je,znamo, biološki ograničen. Ali upravozato, valja spustiti onaj hepek, da se kotačzla zaustavi – ne znaju ni Kosor, ni Kosorica,ni Popijač, ni Šuker (koji god), nipredsjednici (čega god) niti vlasnici ništaviše od tisuće nezaposlenih ili slabo plaćenih,koji čine potlačenu (svima nametnutoomražena riječ) radničku klasu (ikoju ne čine samo šloseri u tvornici). Ilinešto što bilo tko ne bi mogao naučiti, vrlobrzo. Nisu ljudi ni glupi niti lijeni, takvimaih čine strukture moći, infantilizirajući ih(i sebe same) oduzimanjem prilika da preuzmuodgovornost, za sebe i druge. Ovrijednostima (i novca, i rada, i života),vlado i vlasti, ali građani ponajprije! temehanizmima zaštite od korumpiranjavrijednosti, treba razgovarati. I neprikosnovenozahtijevati.

društvozarez, xii /289-90, 2. rujna 2010. 4Što ti muslimaniuistinu žele?I u crnogorskom slučajuizgradnje mosta prekokanala Port Milena, iu američkom slučajuizgradnje islamskogcentra pored GroundZero, odjekuje jednote isto pitanje: “Što timuslimani uistinu žele?”Andrej NikolaidisUUlcinju će graditi most preko kanala Port Milena.Kanal je crnogorski vladar Nikola nazvaopo supruzi. Ostavljamo po strani to što je mostbesmisleno skup i besmisleno hi-tech, savršeno neuklopljenu ambijent, smješten u okruženje divlje gradnje...Umjesto racionalne javne rasprave o tome da li opštinakoja je zatrpana smećem i u kojoj svakodnevno nestajustruja i voda treba provincijsku kopiju londonskog TowerBridgea, javnost je dobila priliku da prati polemiku oimenu budućeg mosta.Mostovi nas povezuju Najprije je upućen zahtjevda most ime dobije po kralju Nikoli. To je, dakako,legitiman zahtjev. Začkoljica je u tome što kralj Nikolanije tek vladar koji je krstio kanal Port Milena, nego i onajkoji je osvojio Ulcinj i pripojio ga Crnoj Gori. Zahtjev damost dobije ime po njemu popraćen je konstatacijom da biAlbanci, koji čine većinu u Ulcinju (nešto ispod 80 odsto) ičiji politički predstavnici upravljaju opštinom, time potvrdilisvoju lojalnost Crnoj Gori. U podtekstu zahtjeva stoji ovo:ukoliko Albanci odbiju da most nazovu po imenu čovjekakoji je Ulcinj pripojio Crnoj Gori, to bi imalo značiti da jeza njih kralj Nikola okupator, i da se oni nikada, uistinu,nisu pomirili sa činjenicom da žive u Crnoj Gori (može iovako: da ne žive u Albaniji). Krenimo dalje, zašto se tuzaustaviti sa paranojom (ili zdravom logikom, kako bi rekaoparanoik): ako žale zbog toga što ne žive u Albaniji,nije li jasno da će jednoga dana doista i poduzeti akcijuda Ulcinj pripoje Albaniji?Legitimna demokratska retorika iskorištena je da bise u pitanje dovela privrženost albanskog stanovništvaUlcinja državi Crnoj Gori. U biti, to je priča iz standardnogdesničarskog repertoara: manjine su uvijek sumnjive, anjihovu lojalnost i patriotizam neprekidno treba stavljatina provjeru.Onda je reagovao politički predstavnik Albanaca. Učinioje mudro: sa gnušanjem je odbio igru “potvrdi svojedomoljublje”. Potom je saopštio da će o imenu mosta,— Nije li jasno da podrškaizgradnji džamije u bliziniGround Zero treba poslužitikao znak američke istinskeprivrženosti idealuslobode, u ime koje i voderat s muslimanima u Irakui Avganistanu? Nije li takvademokratska legitimacijakorisna za Vladu koja sutranamjerava napasti još jednuislamsku zemlju – Iran? —“kao i uvijek u demokratiji”, odlučiti većina u Ulcinju. Toje legitiman demokratski način da se kaže sljedeće: poštosu Albanci većina u Ulcinju, i pošto će Albanci odlučivatio tome, most se neće zvati po kralju Nikoli. Većina, dakle,u ovom slučaju ne znači građanska, nego etnička većina:demokratska retorika ovdje cinično maskira poruku daće odluke u Ulcinju donositi etnička većina.Naša univerzalna istina je da nemaistine! Muslimani iz New Yorka planiraju izgradnjuvelikog islamskog centra i džamije na Manhattanu, na dvabloka (nekoliko stotina metara) od Ground Zero, mjestana kojem su srušene kule Svjetskog trgovinskog centra.Veliki dio američke javnosti smatra da islamski centartreba podići na drugom mjestu, jer njegova izgradnja napredviđenoj lokaciji vrijeđa porodice poginulih.Barack Obama je najprije saopštio da muslimani imajupravo izgraditi tu džamiju, a sutradan dodao da neće komentarisatida li je ta gradnja mudar potez. Sarah Palin jepotom Obamu pitala: naravno da znamo da oni to imajupravo učiniti, ali mi odgovorite: da li oni to trebaju učiniti?(Ovdje čovjek dolazi u iskušenje da, i Obami i Palinici postavipitanje: naravno da znamo da nemate pravo napastiIran, ali da li to trebate učiniti?) Komentatori, dok još govoreo džamiji, ne o Iranu, konstatuju kako čovjek ne trebaučiniti sve ono što ima pravo učiniti. Čuju se glasovi kojitvrde da će budući islamski centar biti spomenik ubijanjuAmerikanaca u ime islamskog Boga. Liberalni braniteljiizgradnje džamije kažu kako se Ustav mora poštovati, aUstav jamči slobodu vjeroispovijesti. Oni kažu da napad 11.septembra nije izveo islam, nego teroristi. Njihovi oponentiodgovaraju da napad, naravno, nije izveo islam, ali da napadjeste izveden u ime islama. Dio komentatora ističe odsustvoreciprociteta: probajte izgraditi crkvu u Saudijskoj Arabijipa ćete vidjeti što će se dogoditi. Muslimani za sebe tražeprava koja ne namjeravaju dati drugima, kažu oni.I u ulcinjskom i u njujorškom slučaju u zraku visi istopitanje: što oni (Albanci, muslimani) uistinu misle? Kojesu njihove istinske namjere? Ali kome je do istine, taj ćeje morati potražiti van demokratskog okruženja. Američkigrađani, koji su i muslimani, i crnogorski građani, koji sujoš i Albanci, imaju obavezu da poštuju zakone Amerikei Crne Gore koji važe za sve građane, ali nipošto nemajuobavezu da bilo kome odgovaraju na pitanja o njihovim“istinskim namjerama”. Stvar je jednostavna: procedura jesama istina demokratije.Odnos prema istini određuje naše djelovanje. Ukolikosmatramo da znamo što je istina (recimo: “naš Bogje istina”), onda smo dužni i djelovati shodno zahtjevimate istine. Od političkog islama se, međutim, očekuje daodustane od političke artikulacije svoje istine, da političkopolje prepusti istini demokratije – u suprotnom, nekoće izreći f* word: fundamentalizam. Istovremeno, ako jepolitičko hrišćanstvo igdje snažno i sveprisutno, onda jeto u Americi.

društvozarez, xii /289-90, 2. rujna 2010. 5— Ako, pak, neki islamista uživau misli da džamija na Ground Zerosimbolizuje trijumf islama –jadna mu je semiotika i crnahermeneutika. Dok mu bombebudu padale po glavi, imaćevremena da shvati. Njujorškadžamija neće biti spomeniknjegovom Bogu —Liberalna demokratija svijetom maršira uz koračnicukoja kaže: ne postoji Istina sa velikim “I”. Ona ukida idejuuniverzalnog, kao ono što vodi u totalitarizam i teror, pabrani privatno i partikularno. Namjesto jedne istine, onanudi pluralizam istina i njihov dijalog. Reci mi svoju istinu,i ja ću ti reći svoju, naše istine nisu neprijateljske, one mogumirno koegzistirati, neprijatelj je samo neko čiju priču jošnismo čuli… i sve te fraze koje odzvanjaju u oportunističkojpraznini. Ali liberalna demokratija tek naizgled ukidauniverzalnu istinu. Nije li jasno da njena univerzalna istina,koja, ako ne putem demokratskog dijaloga, a onda snagomdemokratskih armija, ima biti proširena na čitav svijet, glasi:istina je da nema Istine.Badiouova reafirmacija Istine Pogledajmošto o odnosu istine i demokratije kaže Badiou u Mračnomraspletu.Jedan vrlo radikalni Badiouov stav, iznesen u poglavljuPravo, država, politika, naročito nas zanima ovdje. On glasi:“Ako postojanje pravne države – dakle, državnog imperijapravila – čini suštinu političke kategorije demokracije, iztoga slijedi ključna filozofska posljedica da politika nemanikakav samosvojni odnos s istinom”. Za Badioua, takvo jestanje politike katastrofa jer politika je, po njemu, uz umjetnost,nauku i ljubav, jedna od četiri procedure Istine. Nitijedna od tih procedura više nije operativna, i stoga je cjelokupnaBadiouova filozofija pokušaj reafirmacije Istine.Otkud odsustvo istine u pravnoj državi? “Parlamentarnedržave Zapada ne pretendiraju ni na kakvu istinu”,kaže Badiou. Te su države relativističke i skeptične – i tone zbog svoje ideologije, nego zato što je pravno pravilonjihova suština. One samo sebe definiraju kao “manje loše”(u skladu s definicijom demokratije kao “najmanje lošegporetka”), a to znači “da smo u polju državnog funkcioniranja,koje nema direktnog odnosa s nekom afirmativnomnormom kao što su Istina ili Dobro”. Naravno: pravo jeuvijek arbitrarno, i osim što ne sadrži istinu, ne mora nužnosadržavati čak ni pravdu.Tako nije bilo u socijalističkim državama koje su “eksplicitnoodbacivale pravno pravilo kao čisto formalno(‘formalne slobode’ i slično)”, ukoliko bi ono stalo na putistini klase i ideologije. Te države nisu poništavale funkcijuistine u politici. “Države Istoka uvijek su težile da usvojim policijskim aparatima koncentriraju svu vladavinupolitičke istine. Te su države bile kompatibilne s filozofijomkoja iskazuje da je politika jedno od mjesta gdje se javljaistina”, piše Badiou. U demokratiji “politika prestaje ovisitio istini: ‘vladajuća’ filozofija je relativistička i skeptička”. Utotalitarnoj socijalističkoj državi “politika propisuje ‘istinituDržavu’: vladajuća filozofija je monistička i dogmatska”.Još je Hegel primijetio da se antagonizam građanskogdruštva ne može ukinuti, a da se ne zapadne u totalitarniteror – tek kasnije država može ograničiti njegove pogubneposljedice. U demokratiji, antagonizmi se ne ukidaju – zatodemokratija neprestano laže.Istinske namjere U totalitarnoj Crnoj Gori, kakvaje bila komunistička, država će braniti i garantovati istinuda je Ulcinj na slavu i čast pripojen Crnoj Gori, i u ime teistine most u Ulcinju nazvati po kralju koji je državu CrnuGoru i njenu istinu proširio i na Ulcinj. U demokratiji, oimenu mosta odlučiće lokalna samouprava i stanovništvo,čija se istina o crnogorskom osvajanju Ulcinja legitimnorazlikuje od crnogorske istine, i glasi: ne oslobođenje, negoosvajanje. U demokratskoj Crnoj Gori, i to je mjera neuspjehanjenedemokratije, ona se, demokratija, tretira tek kao skupvještina kojom se lako ovlada, ali koja je tek neobičniinterregnum, privid reda koji odvaja dva perioda vječitoghaosa, interregnum u kojem neće biti riješen niti jedan odunutrašnjih protivrječnosti crnogorskog društva. Propastdemokratije građanima će Crne Gore pasti mnogo lakšeod propasti komunizma – za razliku od komunizma, u demokratijunikada nisu vjerovali.A kad smo već kod istinskih namjera...Zašto ne odgovoriti na pitanje: koje su istinskenamjere američke Vlade? Nije li jasnoda podrška izgradnji džamije u blizini GroundZero treba poslužiti kao znak američkeistinske privrženosti idealu slobode, u imekoje i vode rat s muslimanima u Iraku iAvganistanu? Nije li takva demokratskalegitimacija korisna za Vladu koja sutra namjeravanapasti još jednu islamsku zemlju– Iran? Nije li poruka, prije svega islamskomsvijetu, jasna: evo džamije, evo dokaza damislimo ozbiljno kada kažemo “američkei demokratske vrijednosti”, evo dokaza da praktikujemoono što propovijedamo, evo dokaza da naša ideologija nijetek laž (?!) – prema tome, prestanite se buniti i pustite nasda dovršimo svoja osvajanja.Ako džamija u blizini Ground Zero bude podignuta,američki će građani moći svoj pogled skrenuti sa Irana idrugih, budućih islamskih meta američkog oružja, i narcističkiuživati u ljepoti svoje slobode i demokratije. Stoga,umjesto što Obami uzvikuju “izdajnik”, čovjeku trebajuzahvaliti – jer on, stavši u odbranu izgradnje džamije nublizini Ground Zero, jeste postupio kao američki predsjednik,jeste stao u odbranu američkih vrijednosti. Posveje druga stvar što reakcije javnosti jasno pokazuju da nisami Amerikanci ne vjeruju u te vrijednosti.Ako, pak, neki islamista uživa u misli da džamija naGround Zero simbolizuje trijumf islama – jadna mu je semiotikai crna hermeneutika. Dok mu bombe budu padalepo glavi, imaće vremena da shvati. Njujorška džamija nećebiti spomenik njegovom Bogu. Ona je već sada pretvorenau spomenik američkoj slobodi i demokratiji.Ljubavi tu je kraj Izgradnja islamskog centrana mjestu koje simbolizuje napad na Ameriku i liberalnikapitalizam sa, ovo treba naglasiti, obrazloženjem da se točini e da bi se podstakao interreligijski dijalog i tolerancija,bestidna je. Tačnije: obrazloženje je ono što je bestidno icinično. Jer to obrazloženje je laž uvijena u retoriku demokratskejavne rasprave. Graditelji islamskog centrainterreligijski dijalog očito zamišljaju kao monumentalnuislamsku građevinu u hrišćansko-jevrejskom naselju, u kojojće islam držati monolog o sebi i vlastitoj miroljubivojprirodi. Nema potrebe za takvim lukavstvima. Zahtjev jelegitiman: imamo pravo i hoćemo da gradimo, a o “istinskimnamjerama” nećemo da govorimo. Ako vaša država ozbiljnomisli kada kaže “slobode jednake za sve”, dobićemo građevinskudozvolu. Ako ne, vaš Ustav je laž. I to je sve.Priče o tome kako “nema reciprociteta”, kako “oni hoćedžamiju u New Yorku, a probajte izgraditi crkvu u Meki”,promašuju suštinu: islam nije dužan dokazivati multikulturalnutoleranciju i privrženost građanskim slobodama,jer njih islam i ne propovijeda. Ako američka demokratijau praksi nije u stanju potvrditi vlastitu ideološku retoriku,argument da “to ne bi moglo ni u islamskim zemljama” nijenikakva isprika za to. Ako imate namjeru vašu ideologijuproširiti na čitavi svijet, onda su situacije u kojima vašaideologija postaje vidljiva maska opasne za vaš projekat.Stoga je Obama u pravu: demokratija nema izbora negodozvoliti izgradnju džamije u blizini Ground Zero. Jer,pravnički rečeno, teret dokazivanja nije na islamu, negona demokratiji. Zahtjevom za izgradnju džamije američkisu muslimani svoju Istinu već potvrdili: sada dozvolom zagradnju svoju istinu ima potvrditi demokratija. U suprotnom,konstatujmo očigledan problem: granice američkedemokratije su granice američke kulture.Američka javnost od muslimana traži da posumnjaju uispravnost svoje odluke da grade hram u slavu svog Boga,zato što to vrijeđa porodice stradalih u napadu 11. septembra.Pitanje je: šta je u islamu preče – slaviti Boga i širitinjegovu slavu, ili voditi računa o tome da slavljenje Boganekoga ne uvrijedi? I kako se u islamu naziva onaj kogavrijeđa slavljenje Boga? Mogu li sada muslimani saopštitida su uvrijeđeni zbog toga toga što građevina koju podižuu najboljim namjerama nekoga vrijeđa?Što u čitavoj priči izostaje? Ono što prizivaju komentatorikoji njujorške muslimane pozivaju na “kompromis”i nude im da džamiju sagrade bilo gdje, samo ne tu: islamsa demokratsko-liberalnim vrijednostima, islam koji zapadnjakeneće traumirati, islamsko Drugo koje će svojompokornošću ne svom Bogu, nego pravilima naše demokratijepomoći našoj najdubljoj želji da ga tolerišemo – a kaošto znamo, najlakšei najuspješnije tolerišemo ono što ne primjećujemo.Neka verzija bosanskih muslimana iz bivše Jugoslavije...“koji su bili tako mirni, tolerantni, duhoviti, nismo ni znalida su oni muslimani, a onda su odjednom postali fanatici”.Šok Amerikanaca pred željom njihovih susjeda muslimana(“ali oni žele tamo podići džamiju!”) pokazuje nam neštovrlo bitno: da je jedno tolerisati, a drugo voljeti bližnjegsvog, naročito onda kada se suočimo sa ogoljenom njegovomželjom. Evo vam bližnji, evo vam njegova želja, u čijemostvarenju ne mari za vaše osjećaje – evo vam ga, volite ga.Nakon toga, slijedi suočenje sa susjedovim užitkom (“alioni će uživati u tome što su podigli džamiju tamo gdje minismo željeli da to učine! ”), i ljubavi tu je kraj. Tu počinjemržnja: jer kod drugoga upravo mrzimo način na koji onorganizuje svoj užitak.Tolerantni um kao eutanazija čistogauma Situacija sa izgradnjom džamije u blizini GroundZero upravo je obrnuta u odnosu na nemire koji su uislamskom svijetu izbili nakon što su danske novine štampalekarikature Muhameda. Pamtimo li čuđenje zapadnejavnosti nad činjenicom da su muslimani uvrijeđeni sitnicomkakva je karikatura? Sada je američka javnost onakoja je uvrijeđena: ankete pokazuju da se gotovo 70 odstoAmerikanaca protivi izgradnji džamije na tom mjestu, uzobrazloženje da je to uvredljivo. Uvrijeđeni, u oba slučaja,traže zabranu i povlačenje uvredljivog sadržaja.Igra sa vrijeđanjem, ukoliko strah da nekoga ne uvrijedimo(p)ostane mjerilo našeg djelovanja, mogla bi bitinastavljena u beskraj, sve dok se ne utvrdi da sve u štosvako od nas vjeruje duboko vrijeđa nekoga, negdje, i dasvaku našu slobodu neko, negdje, shvata kao napad nasvoje sveto, pa mi stoga, kao tolerantni i civilizovani ljudi,nemamo izbora nego ukloniti uzrok uvrede, i poslušatiFoucaulta: izvršiti kolektivno samoubistvo. Ali avaj! Iakoučinjeno iz najboljih namjera i iz najdublje ljubavi premabližnjem svom, kojega ne želimo više traumirati svojimpostojanjem, to bi samoubistvo opet moglo uvrijediti nekoga– ni manje ni više nego Boga. Koji, doduše, možda nepostoji, ali bi, ukoliko ipak postoji, svakako bio uvrijeđennašom tvrdnjom da ne postoji, i imao svako pravo na priznanjei uvažavanje svih svojih identitetskih posebnosti, paje otud uputno biti civilizovan, te se prema Bogu ophoditikao da postoji i omogućiti mu da se što brže i bezbolnijeintegriše u našu zajednicu.I Ground Zero i Muhamed debata se, primijetimo, nevodi u prostoru islama, nego u prostoru demokratije, i netiču se suštine i kvaliteta islama, nego suštine i kvalitetazapadne demokratije. Što se islamske javnosti tiče, stvarje jasna: karikature nije trebalo štampati, džamiju trebagraditi. Čak i oni islamski glasovi koji se protive izgradnjiislamskog centra, a koji dospiju u američke medije, služetek kao argumenti u unutarameričkoj debati.Rečene debate nisu pitanje međureligijskog dijaloga,nego razgovora demokratije sa samom sobom: nisu stvarvjere, nego stvar sumnje. Nisu, konačno, stvar pokornosti,nego slobode. U slučaju karikatura Muhameda radilo seo tome da li u ime vjerskih sloboda smije biti ograničenasloboda izražavanja. U slučaju džamije u blizini GroundZero, radi se o tome da li, i u kom slučaju, smije biti ograničenaprimjena vjerskih sloboda.Ovdje na djelu imamo ono što Žižek naziva “antinomijamatolerantnog uma”. On taj termin izvodi iz Kantovih“antinomija čistog uma”. Pred pitanjem kakvo je, na primjer:“ima li svemir početak u vremenu, prostorno ograničenjei prvobitni uzrok, ili je beskonačan?” antinomijanastaje zato što je moguće doći do valjanih argumenata zaobje tvrdnje. Kako primjećuje Žižek, u slučaju karikaturaMuhameda (i, dodajmo, u slučaju Ground Zero mosque)došlo je do antinomije tolerantnog uma: i o jednom i odrugom, braneći toleranciju i slobodu kao vrhunske vrijednosti,moguće je imati dva suprotstavljena stava, obapotkrijepljena valjanim argumentima: Obama za izgradnjudžamije, vrlo liberalna Anti Defamation League – protiv.Kant je, uzgred, smatrao da će čovječanstvo, ukoliko nebude riješena ova protivrječnost razuma, zapasti u beznadniskepticizam koji on naziva “eutanazijom čistog uma”. Ašto ako je tolerantni um eutanazija čistog uma, i kakvapolitika slijedi nakon njegove eutanazije?

društvozarez, xii /289-90, 2. rujna 2010. 6ArhitekturaEuroislamaU kontekstudiskusija okoizgradnjeislamskog centrauz Ground Zero,iznova postajeaktualna idiskusija o“Euroislamu”– paradigmikoja europskemuslimane pozivada svoje principeuklope u kulturnurealnost ZapadneEuropeIrfan HošićRapidno širenje islama u tradicionalnokršćanskoj Europi u zadnjihnekoliko desetljeća rezultiralo jeodgovarajućom potrebom za organiziranjemislamskog vjerskog i obrednog života. Izmjenomdemografske slike europskih gradovamijenjale su se i vizure gradova. Crkvenimtornjevima pridružile su se džamijske munare.Nadalje, porast muslimanskog stanovništvanije mogao biti proporcionalno popraćenizgradnjom vjerske infrastrukture. Improviziranemolitvene prostorije u napuštenimmagacinima i u objektima druge namjenepostale su naprosto sumnjive u eri nakon 11.rujna. Urbano podzemlje u njemačkom jezikupoznato kao “hinterhof” unosilo je strah ipodozrenje kod domicilnih građana i države.Od islamske zajednice u mnogim zapadnoeuropskimzemljama tražio se transparentnijirad i izlazak iz hinterhofa. Istovremeno, novegeneracije europskih muslimana slijedile supotrebu da kao rođeni Europljani pronađuadekvatan prostor za ispoljavanje vjerskogobredoslovlja. Ovakve težnje njemačkih, francuskihili švicarskih muslimana praćene suuzburkanim diskusijama te su bile izloženesumnji i nerazumijevanju.Pomirenje prestrašene Europei doseljenih muslimana?Christian Welzbacher, njemački povjesničarumjetnosti i renomirani kritičar arhitekture,istražio je u knjizi (Euroislam-Architektur.Die neuen Moscheen des Abendlandes. SUN,Amsterdam, 2008.) fenomen nastanka i razvojasuvremene islamske arhitekture na tluEurope. Učinak ove knjige je dvojak. Kaoprvo, autor je na nešto više od stotinu stranakatalogizirao najznačajnije pojave islamskesakralne arhitekture na tlu Europe, dok sekao drugo, na objektivan način suočio sa svefrekventnijim pojmom “Euroislam”. “Ako je unastanku nešto što se naziva Euroislam, ondaje neminovno da se formira i odgovarajućaarhitektura Euroislama koja bi se u svomeizvanjskom obrazcu trebala u mnogome razlikovatiod dosadašnje islamske tradicije”.Na prvi pogled, navedena istraživačka vodiljamože ukazivati na pojednostavljeni formalno-estetskikarakter nove islamske arhitekturena tlu Europe. Nadalje, u svojoj knjiziWelzbacher naglašava specifične okolnostirazvoja i kontekst napetosti, nerazumijevanjai sumnji u kojima se europski muslimanitrenutno nalaze. Time fenomen suvremeneeuroislamske arhitekture treba promatratiu širokoj prizmi društveno-političkihprilika, iako autor kaoosnovu navodi pragmatične razloge– “onaj tko se u konačniciželi nastaniti na jednom mjestu,traži odgovarajuću kuću u kojojse može moliti Bogu”.Iako djeluje jednostavno,stvar je mnogo kompliciranija.Poznato je da izgradnja džamijai munara u nekim europskimsredinama predstavlja problemi pokreće rasprave. Snaga činjeniceda se muslimani-doseljenicigradnjom džamije očitujukao integrativni dio te zemlje,Bijela Džamija - Visoko— Od Maroka iŠpanjolske doIndije i Kine poznatoje da se islam usvojoj umjetničkoj/arhitektonskojdjelatnostiprilagođavaopostojećoj kulturi ispecifičnim društvenimili pak geografskimuvjetima —Bijela Džamija - Visoko

društvozarez, xii /289-90, 2. rujna 2010. 7umanjena je drugom činjenicom – očitovanjemnjihove pripadnosti svojoj religiji. Uslijednavedenog jaza javlja se objektivno pitanje– “da li je euroislamom i njemu ekvivalentnojarhitekturi moguće pomiriti suprotnostii nerazumijevanje između prestrašene Europei doseljenih muslimana?” Isto pitanje biunutar islamske društvene zajednice dobilodrugačiji oblik – “može li euroislamska arhitekturasa svoga estetskog aspekta poslužitiDžamija u Penzbergu (Alen Jašarević)— Dokaz da se džamijskakontemplativnost i moderna nesuprotstavljaju ponajbolje seočituje na primjeru džamije ubavarskom gradiću Penzbergu,bosanskohercegovačkog arhitekteAlena Jašarevića, koji se svjesnoudaljio od romantizirajućedžamijske paradigme prilagođavajućiarhitektonski plan, formu i simbolikunovom kontekstu —kao uspješan model duhovne emancipacije ifunkcionalnosti?”Primjer Bosne i HercegovineDokaz da se džamijska kontemplativnosti moderna ne suprostavljaju ponajbolje seočituje na primjeru džamije u bavarskomgradiću Penzbergu, bosanskohercegovačkogarhitekte Alena Jašarevića (r. 1973.). Jašarevićse svjesno udaljio od romantizirajućedžamijske paradigme prilagođavajućiarhitektonski plan, formu isimboliku novom kontekstu. Onje formu prilagodio funkciji, a nesimbolici. Najradikalniji zahvatje svakako na džamijskom minaretu.Iako se diljem islamskogsvijeta ezan danas oglašava putemzvučnika, nove džamije nenapuštaju stari obrazac gradnje,čime minaret ostaje nepotrebnoprohodan. Jašarević je minaret uPenzbergu konzekventno sveona znak imajući u vidu drugačijidruštveni značaj i novu funkcionalnostminareta u novomzapadnoeuropskom kontekstu.Vanjski dojam građevine korespondirasa suvremenim arhitektonskimvokabularom i novimtendencijama u arhitekturi.Jašarevićev dizajn je samopotvrda Welzbacherovoj tezi dase Euroislam ponajbolje artikulira na primjeruBosne i Hercegovine. Welzbacher Bosnu iHercegovinu vidi kao “islamsko društvo... kojese u običajima i navikama neznatno razlikujeod svojih kršćanskih susjeda, koje pak lojalno,moderno i liberalno prihvaća svoju vjeru”, anjen primjer poželjni model islama u europskomkontekstu. Značaj bosanske islamskekulture u europskom kontekstu Welzbachernavodi i kroz primjer znamenite Bijele džamijeu Visokom arhitekte Zlatka Ugljena (r.1929.). Džamija je izgrađena 1980. godine te jeveć tada izazvala međunarodno interesovanje,a 1983. godine je dobila nagradu Aga Khan.Bijela džamija u Visokom se radikalno udaljilaod svojih osmanskih prethodnika prilagođavajućise novom vremenu i sadržaju.Manje (minareta) je više Prilagodbasakralnih građevinskih elemenata novimformama nije novina u islamskoj povijestii tradiciji. Obzirom da oblik i dizajn džamijenisu determinirani islamskom doktrinom(Kur’an i Hadis), ne postoje objektivni razlozida se navedene forme ne prilagođavajunovim sadržajima. Čak štoviše, širenje islamana različite dijelove svijeta u prvim stoljećimadovelo je do razvoja različitih oblika usakralnoj arhitekturi. Među najznakovitijeprimjere građevinske prilagodbe spadaju dakakoKupola na stijeni u Jeruzalemu iz drugepolovine 7. stoljeća ili osmanski džamijski stilutemeljen na carigradskoj Aja Sofiji nakonosmanskog osvajanja krajem 15. stoljeća. Naoba primjera evidentni su tragovi bizantskogstila kojeg su doseljeni muslimani prihvatilibez suzdržavanja ili sumnje. Zdanja znamenitogMimara Sinana oslanjaju se na stil itektonska znanja pravoslavne crkve Aja Sofijebez imalo suzdržanosti i sumnje da bi izgubilina islamskom identitetu.Dakako, navodeći brojne druge primjereod Maroka i Španjolske do Indije i Kine poznatoje da se islam u svojoj umjetničkoj/arhitektonskoj djelatnosti prilagođavao postojećojkulturi i specifičnim društvenim ilipak geografskim uvijetima. Zašto danas u21. stoljeću na primjeru Zapadne Europe nebi bio isti slučaj!Welzbacher u svojoj knjizi navodi brojneprimjere islamske sakralne arhitekture natlu Europe koji odvažno definiraju novi muslimanskiidentitet. Mnoga od navedenihrješenja u knjizi su objavljena kao idejnatako da njihov cvat tek slijedi, no vrijedi ihsvakako spomenuti. Tu su idejni nacrti i 3Dsimulacije za džamiju u Strassburgu, PaolaPorthogesija – autora velike džamije u Rimu,i Zahe Hadid, oba iz 2000. godine; NizozemskaPoldermoskee osmišljena u suradnjidva studija, Concept0031 i Memar+Dutch,2003. godine; Abbey Mills Islamic Centre uLondonu, autorskog dvojca Mangera Yvars2006. godine te džamija u Cannes-La BoccaEmilia di Mattea iz 2006. Ono što je zajedničkoza navedene objekte jeste da nemajuminaret kao tradicionalno prepoznatljivsimbol džamijske arhitekture. Izostavljanjeminareta, korisno je iznova naglasiti, ne kosise sa doktrinom jer ni jedan arhitektonskograđevinskielement nije propisan islamskomortodoksijom. Time ove građevine u potpunostikorespondiraju sa pojmom Euroislam,formirajući jedan potpuno nov i neovisanislamski ideal na tlu Europe.Iako nije katalogizirano uWelzbacherovoj knjizi, na ovommjestu, a u kontekstu navedeneteme, korisno je spomenuti i aktualniprojekt džamije u Rijecičiji dizajn potpisuje znamenitihrvatski kipar Dušan Džamonja(1928. – 2009.). U raščlambi polukrugakupole riječke džamije čijaizgradnja je u tijeku, evidentanje skulptorski vokabular jednogkipara. Džamonjina umjetničkaležernost traga za otklonom odstrogih pravila građevinarstva štoznačajno doprinosi vizualnomdojmu i svrstava ovaj objekat ukontekst suvremene islamskesakralne arhitekture na tlu ZapadneEurope.Welzbacher svoju knjigu završavaoptimističnom konstatacijomda je nezamislivo izbrisatisvjetsku religiju islam iz budućnostisuvremene Europe te da jenova islamska sakralna arhitekturanadilaženje starih predrasudai šansa uspješne integracijemuslimanske realnosti u kulturniprostor Zapada, tako da ona nedjeluje više kao strano tijelo, većkao sastavni dio Europske kulturnestvarnosti.Džamija u Rijeci (Dušan Džamonja)

društvozarez, xii /289-90, 2. rujna 2010. 8Zablude okoslučaja MatvejevićUgledni pravni stručnjak o kontekstu i implikacijama postupkaprotiv Predraga Matvejevića i o istupima Udruge hrvatskih sudacaVladimir-Đuro DeganOčiti nesporazum između profesorai književnika PredragaMatvejevića i svih ljudi koji gapodupiru s jedne strane te bivšeg i sadašnjegpredsjednika Udruge hrvatskih sudacas druge takve je naravi da se dvije stranenikako ne mogu razumjeti. Ovaj moj teksttrebao bi razjasniti neke nedoumice.Mi iz starijih generacija učili smo nastudiju prava o državi kao o klasnoj organizacijinasilja i o pravu kao izrazu voljevladajuće klase. Većina studenata je to apsorbiralane ispitujući moralne posljedicetoga nazora. Oni politički ambiciozniji uto su vjerovali, a nakon 1990. godine, kadaje socijalizam propao, tu su logiku ispunilidomoljubnim sadržajem i vjerovali su dasu oduvijek bili u pravu.Uloga sudbene vlasti Bilo jenastavnika koji su nas učili legalitetu, alinitko se nije usuđivao dovoditi te komunističkedogme u pitanje. Na te su se dogmenadovezivale druge o odumiranju državei prava u socijalizmu, da bi u besklasnomkomunističkom društvu obje kategorijenavodno sasvim nestale. Ti utopistički nazoristvarali su u najmanju ruku konfuzijuu glavama studenata i ubijali su svaku hijerarhijumoralnih vrijednosti koja je odlikadobrih pravnika.U socijalističkim sustavima pravosuđeje bilo jedno od oruđa klasne borbe. Takosu se u borbi za “humanije” besklasnodruštvo ustanovljavali Goli otok, SvetiGrgur, brojni gulazi u Sovjetskom Savezu,i održavala su se politička suđenja. To jesve borcima za socijalizam izgledalo manjeili više legitimnim, jer je bilo u skladus rastezljivim zakonima.Manjina mojih kolega već je na studijimau sve to sumnjala, a napose u lenjinističkeideje o državi i pravu. Naravno, akosmo i mi htjeli steći diplomu, morali smoih na ispitima kao papagaji ponavljati, alinas nitko nije mogao natjerati da u njihvjerujemo.Suprotan nazor od gornjega jest onajo prirodnim i neotuđivim pravima pojedinacai ljudskih skupina koji u svakojpravno uređenoj državi predstavlja iznadustavnukategoriju. Sva ljudska bića rađajuse slobodna i jednaka u dostojanstvui pravima. Ona su obdarena razumom isviješću i treba da jedno prema drugomu— Prema prikazimaosuđujuće presudekoju je sudacNenad Lukić izrekaoMatvejeviću unjegovoj svađi s MilomPešordom, čini se da jeon nastojao i tužiteljai tuženika tretiratijednako, kao da suse babe posvađale natržnici —nastupaju u duhu bratstva. Te vrijednostinisu rezervirane samo za nas pravnike.Do njih drugim putovima dolaze i dijeleih mnogi drugi mislioci, među kojima jeprofesor i pisac Predrag Matvejević.Među velikim načelima koja čine baštinunapose europskih naroda, figurirajunačela osobne slobode, političkih slobodai vladavine prava kao temelj istinske demokracije.A među velikim dokumentimakoji proklamiraju ljudska prava napose jefrancuska Deklaracija o pravima čovjeka igrađanina iz daleke 1789. godine. Njezinaprednost u odnosu na druge akte je što nepredstavlja prosti katalog ljudskih prava,nego precizno formulira dužnosti drugihljudi, ljudskih udruga i prvenstveno državeda poštuju, štite i promiču prirodnaprava svakoga pojedinca. A veliki austrijskipravnik Hans Kelsen izrekao je da akosu dužnosti ispravno formulirane, iskazpravâ postaje nepotreban.Sudbeni poredak, dakle, ne treba služitizaštiti trenutnoga režima u nekoj državi idrugim državnim interesima niti interesimaskupina koje financiraju sve političkestranke i sigurno dominiraju zakonodavnimtijelom, bez obzira koja stranka nademokratskim izborima pobijedi. Naprotiv,sudbena vlast treba štititi svakoga pojedincaod zadiranja u njegova prava odstrane državne vlasti i drugih pojedinacai skupina.Književnička bojna Prema prikazimaosuđujuće presude koju je sudacNenad Lukić izrekao Predragu Matvejevićuu njegovoj svađi s Milom Pešordom ustrašnoj 1993. godini, čini se da je on nastojaoi tužitelja i tuženika tretirati jednako,kao da su se babe posvađale na tržnici.Sudac je u obrazloženju čak priznao da jeMatvejević napisao istinu, ali ga je ipak kazniojer navodno “sama klima netrpeljivosti,šovinističkog omalovažavanja drugognaroda, narodnosti i vjeroispovijesti i nemora značiti poziv na zločin, te da se takvanesnošljivost pripadnika jednog naroda ivjeroispovijesti izjednačuje sa nekim odkarakteristika ‘talibana’ u negativnom dijelutoga pojma”. Ali u utvrđivanju istineponekad treba ići veoma duboko.Anđelko Vuletić i Mile Pešorda počastilisu svojom prisutnošću “historijskozasjedanje” na kojemu je proglašena “HrvatskaRepublika Herceg-Bosna”,ako se ne varam 28. kolovoza1993. u Livnu. Kao što jeTuta imao kažnjeničku bojnu,tako su Mate Boban i oni kojisu ga podupirali iz Hrvatskeimali neku vrstu “književničkebojne”. Cjelovito utvrđivanjeistine u ovomu predmetu nalagalobi pozivanje kao svjedokâpred hrvatski sud Vrhbosanskognadbiskupa kardinalaVinka Puljića i banjalučkogbiskupa Franju Komaricu daiz prve ruke posvjedoče kakveje posljedice Bobanovapolitika Herceg-Bosne imalana katoličke vjernike Hrvateu njihovim dijecezama. Naime,bilo im je daleko boljepri koncu bezbožnog komunističkogrežima, nego kadasu Mate Boban i Gojko Šušakratovali za njihovu slobodu, aHrvoje Šarinić pregovarao uBeogradu o maloj-velikoj Srbiji,naravno na njihov račun. Ishod togautvrđivanja istine bio bi odbacivanje tužbei moralni ukor tužitelju što je podupiraonerazumnu i pogubnu politiku premaHrvatima i drugim narodima u Bosni iHercegovini.Udruga sudaca s gnušanjem osuđujePredraga Matvejevića što navodno nijepoštivao pravni poredak Hrvatske i nijeuložio žalbu na izrečenu presudu, jer tadado pravosudnoga skandala možda ne bidošlo. Vodstvo te Udruge očito ne znaza presedan koji je jamačno naveo Matvejevićada se ne koristi svojim pravomna žalbu, koje je uostalom pravo, a ne nečijadužnost kojom bi se dokazalo vlastitodomoljublje.U Francuskoj Republici pisac i filokomunistJean-Paul Sartre bio je žestokikritičar predsjednika Charlesa de Gaullea.Njegovo ismijavanje francuskoga predsjednikaišlo je do osobnih uvreda. Izvršnavlast sugerirala je da se Sartre uhapsi, štoje odlučno spriječio sam de Gaulle. Predsjednikje rekao da Francuska neće hapsitisvoga Voltairea. Da je bilo suprotno,uživao bi kao moralni dobitnik Sartre, ion se sigurno ne bi žalio na osuđujućupresudu. Bilo bi mu pravo zadovoljstvootići u zatvor. Tako je s misliocima, i zatonjih kao i visoke crkvene prelate ne trebahapsiti. Jugoslavenski komunistički režimimao je ogromnih problema zbog suđenjaAlojziju Stepincu koje si je sam priskrbio.Demokratska Hrvatska ima problem s PredragomMatvejevićem, ma što o njemu injegovu djelu misli Udruga hrvatskih sudaca.Neka su prokleti malobrojni hrvatskiknjiževnici čije se knjige prevode i tiskaju uogromnim nakladama u stranim zemljama,jer narušuju spokoj naših sudaca. Tuđman iMesić imali su pravo kada su tvrdili da nassamo naši sportaši mogu učiniti poznatimau svijetu. Bolje Ćiro Blažević nego PredragMatvejević.Tko govori u ime sudaca? I nakoncu, iz Udruge hrvatskih sudaca dolazinam ne po prvi put poruka, da oni neovisnostsudačke vlasti shvaćaju kao svoju vlastitunepogrešivost i nedodirljivost. Takvošto ne postoji nigdje u svijetu. Unatoč mogućnostižalbe i revizije presude na višemsudu, uvijek su moguće sudačke pogreške,kada sudbena vlast krši prava nedužnih pojedinaca.Na satelitu sam imao prilike pratitidebate u Francuskoj, kada neki sudacizrekne po mišljenju javnosti kontroverznupresudu. U TV-raspravi sudjeluju taj sudac,drugi ugledni suci, odvjetnici i profesoriprava. On brani svoje stavove, a ostali gau tome ili podržavaju ili kritiziraju. Zainteresiranajavnost time je u svakom slučaju— Iz Udruge hrvatskihsudaca dolazi nam nepo prvi put porukada oni neovisnostsudačke vlastishvaćaju kao vlastitunepogrešivost inedodirljivost —obaviještena i na taj se način otklanjajuzablude i greške u informiranju.I studenti koji uče međunarodno pravopo mojem udžbeniku čitaju iskaze iz odlukaMeđunarodnoga suda i međudržavnearbitraže kojima se tumače i primjenjujuodnosna pravna pravila. Ali sam nekolikosudskih odluka i ja, uz moje brojne kolegeiz drugih zemalja, odlučno napadao.Najočitiji je primjer bila presuda iz 1966.godine o Jugozapadnoj Africi, današnjojNamibiji. Trenutna sudačka većina odbacilaje tužbu Etiopije i Liberije protivJužne Afrike zbog provođenja apartheidana tome bivšem starateljskom području,iz navodnog razloga što tužiteljice nisudokazale nikakvo pravo i pravni interestih država i njihovih građana u toj parnici.S obzirom da je rasistički režim u JužnojAfrici bio ohrabren tom presudom, on jenastavio provoditi politiku apartheida uNamibiji i u samoj toj zemlji još kroz sljedećihčetvrt stoljeća.Sjećamo se da je upravo Predrag Matvejevićbio taj koji je Franji Tuđmanu daosvu podršku u nakaradnom političkomprocesu, upisujući ga čak kao književnikau hrvatski PEN Centar i preokrećući svjetskojavno mnijenje u njegovu korist. Kadaje Tuđman postao predsjednik Hrvatske,primio je u HDZ mnoge dotadašnje vojnikePartije, pretvarajući ih u vojnike svojestranke u provođenju onoga što je on podrazumijevaopod “hrvatskom državnompolitikom”. A da koncem devedesetih godinaprošloga stoljeća nije došlo do demokratskihpromjena na ovim prostorima,Franjo Tuđman bi možda i po treći putbio osuđen na robiju od sudaca koji bi sedržali socijalističkih zakona. Kada je došaona vlast, bolje bi mu bilo da je slušaosavjete Matvejevića, kardinala Puljića ifratara iz Sarajeva.Pri svemu tome i hrvatski bi suci moralipripaziti tko govori u njihovo ime. Ako jeto bivši predsjednik njihove Udruge, “Europa”će povjerovati da gotovo svi naši sucine znaju ništa od onoga što sam izložio uovom novinskom članku. To već nanosištetu hrvatskim političarima i diplomatimau nastojanjima da nas uvedu u Europskuuniju i prikažu dijelom Europe kojoj smonavodno oduvijek pripadali.Mnogo bi toga trebalo promijeniti inadopuniti u pravnim studijima na našimfakultetima i u naknadnom obrazovanjunaših sudaca.

Kolumnazarez, xii /289-90, 2. rujna 2010. 9čudna šumaZen i umjetnostcijepanja drvaPodigneš sjekiru ispustiš je posredcjepanice. Dohvatišnovu i ponoviš. Jednahrpa se malo smanjila,druga se malopovećala. Ne obraćašpozornost na to, itako je primjetnotek na kraju dana.Navečer čuješ vijesto... Podigneš obrvu.Ali to još uvijek nijezenNenad PerkovićLjetos sam opet pokušao postići zencijepajući dvanaest metara ogrijevnihdrva za zimu. Kolikoću ne spominjemzato da bih se hvalio, to ne bi ni priličiloprosvjetljenju kojemu težim, potrebno je toradi vječitog prijepora o odnosu kvantitete ikvalitete, a prijepor je ovaj put prevagnuo nastranu količine. Trebalo je, kroz godine, iskalatihrpe i hrpe cjepanica kako bi se kristaliziraojedan jedini trenutak.Druga stvar koja je prijeporna, osim mogućeghvalisanja (što je dvosjekli mač, uvijek senađe netko tko može reći: samo toliko?), jestčinjenica da se o možebitnom prosvjetljenjupiše u, božemiprosti, novinama, i to ovako, dase blago izrazim, kolokvijalno. Tko zna, znatće: o prosvjetljenju se nema što ni reći jer je,po svojoj prirodi, neizgovorivo. Ali čitav niz zanimljivihimplikacija te manjih i većih okolnihdogađaja i događanja vrijedni su zabilješke većdokumenta radi.Kontekst je jednostavan, pastoralan. Zagorje.Selo. Potreba da se pripremi ogrijev starijojženi. Ljeto. Ladanje. Korisna rekreacija.Ipak, jednoć, prije mnogo godina, slutnjomuočena mogućnost zena sa sjekirom u ruci.Rusija gori, Pakistan plovi Negdjekod drugog, trećeg metra, vijest o nezapamćenimpožarima u Rusiji.Podigneš sjekiru i spustiš je posred cjepanice.Dohvatiš novu i ponoviš. Jedna hrpa semalo smanjila, druga se malo povećala. Neobraćaš pozornost na to, i tako je primjetno tekna kraju dana. Navečer čuješ vijest o Rusiji.Podigneš obrvu.Ali to još uvijek nije zen.Kod trećeg, četvrtog metra vijest o nezapamćenimpoplavama u Pakistanu.Podigneš sjekiru i spustiš je posred cjepanice.Dohvatiš novu i ponoviš. Jedna hrpa se malosmanjila, druga se malo povećala. Ne obraćašpozornost na to, i tako je primjetno tek na krajudana. Navečer čuješ vijest o Pakistanu.Podigneš obrvu.Ali to još uvijek nije zen.Još kod prvog metra, prvi dan, nezgoda.Podigneš sjekiru i spustiš je posred cjepanice.Sjekira se zaglavi. Podigneš je ponovo,okreneš, i ušicom zvizneš punom snagom posredpanja naopako, ne bi li cjepanica pukla.Cjepanica malo zaškripi, sjekira se još višezaglavi.Podigneš je ponovo, okreneš, i ušicom zviznešpunom snagom posred panja naopako, nebi li cjepanica pukla. Cjepanica malo zaškripi,sjekira se još više zaglavi.Podigneš je ponovo, okreneš, i ušicom zviznešpunom snagom posred panja naopako, nebi li cjepanica pukla. Cjepanica malo zaškripi,sjekira se još više zaglavi.Podigneš je ponovo, okreneš, i ušicom zviznešpunom snagom posred panja naopako, nebi li cjepanica pukla. Cjepanica malo zaškripi,sjekira se još više zaglavi.Podigneš je ponovo, okreneš, i ušicom zviznešpunom snagom posred panja naopako,ne bi li cjepanica pukla.Panj zastenje kao da je željezo, ili kamen, ipukne na tri dijela.E, to pogotovo nije zen. Kako bi bio, mlatišpoput sivonje.Sused, imate kakav čvrsti panj za kalanjedrva? Gleda sumnjičavo. ‘Ajd, ima.Podigneš je ponovo, okreneš, i ušicom zviznešpunom snagom posred panja naopako,ne bi li cjepanica pukla.Pukne drška sjekire.Ni ovo ljeto nije obećavalo zen.“Gospodine Bik, baš mi je žao”Kod petog ili šestog metra vijest da su u Katalonijiukinuli koridu.Podigneš (sada već drugu) sjekiru i spustišje posred cjepanice. Dohvatiš novu i ponoviš.Jedna hrpa se malo smanjila, druga se malopovećala. Ne obraćaš pozornost na to, i takoje primjetno na kraju dana. Navečer čuješ vijesto koridi.Podigneš obrvu.To još uvijek nije zen.Ali ni vijest nije poput onih o katastrofama.Zabranu koride izborili su ekološki aktivisti ivlasti su nešto zabranile. Trijumf birokracije,ne elementarnih sila prirode.Sjednem na panj odmoriti malo, popijemsedam decilitara kisele vode naiskap. Hrpa iscjepanihdrva već je ozbiljno narasla, prožimačovjeka zadovoljstvom. Kakvu su, do vraga,uslugu bikovima napravili ti borci za ljudskaprava životinja? Sad će lijepo u onu odvratnuklaonicu na industrijsku obradu umjesto uarenu, oči u oči s toreadorom. Kakvo smećepostaje ova civilizacija! Nekakvi birokratipremeću papire, a uskogrudni smušenjaci iztih nevladinih udruga izvrše na birokracijubirokratski pritisak gurajući te svoje mutneideje o pravu i pravicama, zapravo o stvarimakoje ih se i ne tiču, stvarima koje su pretvoriliu nekakav hobi za razmažene lijenčine i kukavicegrađanskog Sitog Zapada. Zašto bikovemoraju zaklati ravnodušni, nezainteresiranimesari? Je li ikad itko od tih etičara životinjskihprava uopće zamislio (naravno da nije učinio!)kako to mora biti stati s crvenom krpom i mačempred vrlo ljutog i razdraženog bika, kolikopetlje treba za to? I potom biti precizan i brz ijak kod udarca. Krvoločna predstava za masui njihove niske strasti? Svakako predstava, aliza razliku od kazališnih, estradnih ili sportskihpredstava gdje se dramatičnost glumi, ovdje seodvija istinska drama, život i smrt su doslovnou pitanju, i bika, ali i čovjeka. Zar nemaju nitaj minimum mašte da bi se tome domislili?Perspektiva je porazna: mediokriteti bez imaginacijedokinut će birokratskim putem ljudes mudima.Daleko je zen.Pajceki iz visokog društvaSlično i kod nas: prilog u TV Dnevniku gdjenapadaju uzgajivača svinja zbog toga što držisvinje u svinjcu. Navodno su u neprimjerenimuvjetima. Onda se taj isti uzgajivač svinja, inačečovjek koji se u svoje vrijeme borio s najjačimljudima na svijetu iskušavajući svoje granicedo samog ruba, u tom istom dnevniku moraispričavati i objašnjavati nešto: “Znate, pajcekivole kaljužu...” Kome objašnjava, komese ispričava? Javnosti? “Senzibiliziranoj”? Nebih rekao, to je tek kukavičje jaje, podli trik.Ispričava se nekakvim smušenjacima koji zaistavjeruju da bi svinjama trebalo uvesti klima-uređajeu nastambe kako bi do neslavnereinkarnacije u kulen i kobase mogle živjeti u“ekološki prihvatljivim” uvjetima, u nekakvojapstraktnoj sreći i zadovoljstvu. Farizejštinapod krinkom savjesti, naprosto – svinjarija.Možemo raspravljati o profiterstvu industrije,pa tako i prehrambene, ali proizvodnja hrane,generalno uzevši, nije nečastan posao. Čemurazapinjati uzgajivača? Tražiti “humane uvjete”za svinje na farmi ili bikove u areni dok polačovječanstva skapava u uvjetima u kojima biim “ekološki svinjac” bio kao palača, a koridašansa za život, to ne izgleda drugačije doli kaohobi razmaženih i objesnih. Baš poput onepriče o vegetarijancu koji ponosno i s neizmjernomljubavlju šeće dobermana spašenogiz šinteraja. Kako plemenito! Ljubav premaživotinjama širokog spektra: ne jedem ih, a ispašavam ih od okrutnog života... a kog vragamisliš da ti pas ždere, šminkeru? Zelje?Uglavnom – sljeparija o transcedenciji hranidbenoglanca planeta s naglašenom bezdušnošćuprema flori, neka vrst faunskog šovinizma.S posljedicom gubitka veličanstveneritualne smrti za katalonske bikove, zlosretnežrtve pro-mesarske birokracije, žrtve zajednos kolegama iz arene, toreadorima, hrabrim ljudimaodnedavno na burzi rada.Ne, to nije zen.Napokon zen Podigneš sjekiru i spustišje posred cjepanice. Dohvatiš novu i ponoviš.Jedna hrpa se malo smanjila, druga se malopovećala. Ne obraćaš pozornost na to, i takoje primjetno tek na kraju dana.Zen cijepanja drva postiže se kad cjepanicapukne idealno na dva dijela, ali ne simetričnoi točno po polovici. Jedna nejednaka polovicamora biti malo veća, ali dovoljno velika damože u otvor peći, druga malo manja. Naciljatito jedno jedino pravo mjesto je popriličnoteško. Odmjeriti putanju okom i doziratipotrebnu mehaničku silu je zahtjevno. Rukauvijek malo skrene i jedna polovica često budeprevelika, pa udarac treba ponavljati na njoj.Tako se dobije previše sitnih, a kad je “prevećtrešća” cijepanje nije valjano, a loženje postajeneekonomično.Kod sedmog ili osmog metra, kad se umočistio od svih intelektualnih jalovina, triješća,korova, besmislica i naplavina sakupljenih tijekomgodine, kad se odmorio od glupih vijestii potpuno nepotrebnih, iritantnih informacija,kad je postigao bistrinu i fokus, postigao samzen cijepanja drva. Oko tek ovlaš odmjeripravo mjesto na cjepanici pronalazeći sebe umjestu koje gleda, a um je, opušten, dozvoliorukama da same obave ostalo. Cjepanica serascijepi idealno, kao da pjeva pritom. Pjevajubezglasno i sjekira i panj, naposlijetku i tvojiumorni mišići. Udarac nije bio slučajan. Jednakoraspolutiš sljedeću, i sljedeću, i sljedeću, isve ostale do kraja. Samo disanje, i “klak”-zvukneopisive ljepote.Nikad ne bih mogao stati pred razjarenogbika s mačem u ruci, čak ni kada bih skupiopotrebnu hrabrost. Eurobirokracija pobrinut ćese za to. Zen probadanja srca biku, prije negote satre kao neumitna sila prirode, njima nije nipribližno razumljiv čak ni kao mutna ideja. Zenbranja maslina nije im ni približno razumljivčak ni kao mutna ideja, previše su zaokupljenikvotama. Držim osobnim sretnim slučajem daje smušenjacima s moći odlučivanja palo na pametkako je ogrijev na drva ekološki prihvatljivi obnovljiv, pa nije stavljen izvan zakona.Nakon godina i godina, metara i metara,kod sedmog ili osmog metra ljeta gospodnjeg2010. postigao sam zen cijepanja drva.

Razgovorzarez, xii /289-90, 2. rujna 2010. 10Enver Kazaz i Vladimir ArsenijevićRatna književnost uretrovizoruO tretmanu rata na području bivše Jugoslavije u postjugoslovenskoj literaturiu emisiji Most Radija Slobodna Evropa razgovarali su Enver Kazaz, profesorjužnoslavenskih književnosti 20. stoljeća na Filozofskom fakuletu u Sarajevu, iVladimir Arsenijević, pisac i književni kritičar iz BeogradaOmer KarabegKoliko se književnost u državama bivše Jugoslavijebavila i bavi nedavnim ratom?– Enver Kazaz: U velikom broju slučajeva književnostse bavila ratom na vrlo odgovoran način u potrazi zaposttragičkom etikom i novom poetikom.To je ona književnostkoju bih ja odredio kao poetiku svjedočenja iotpora etnonacionalizmu. Ali postoji i književnost populističkogtalasa koja je prouzročila rat. To je literaturakoja se nacionalistički angažirala i koju susrećemo u svimsredinama, a čiji su protagonosti u Srbiji Dobrica Ćosić,Matija Bečković i Rajko Nogo, u Hrvatskoj Ivan Aralica,a u Bosni i Hercegovini Džemaludin Latić i Zilhad Ključanin.No, rekao bih da je dominatna ona literatura kojaprelazi granice, ne dozvoljava getoizaciju, ne dozvoljavaviktimizaciju, ne dozvoljava nikakvu vrstu militantnogdiskursa, književnost koja je, zapravo, inkorporirala internacionalne,kosmopolitske i humanističke vrijednosti.– Vladimir Arsenijević: Književnost 90-ih godina odlikujedosta brza reakcija na rat tadašnje najmlađe generacijepisaca. Roman Konačari Nenada Veličkovića, SarajevskiMarlboro Miljenka Jergovića, a i moj roman U potpalubljupojavili su se u vreme dok je rat trajao i dok je čitavasituacija bila izuzetno sveža i bolna. S druge strane,književnost koja nastaje nakon 2000. godine karakterišepokušaj pisanja s nekom vrstom ironijskog otklona. Činimi se da je najindikativniji za tu vrstu ratne proze romanJebo sad hiljadu dinara Borisa Dežulovića koji se meniučinio kao knjiga ratne proze s kojom smo konačno došlido trenutka kada sve ono što je izazivalo toliko bola itragedije možemo da posmatramo iz ironijskog ugla. Taknjiga na neki način predstavlja prelomni momenat uodnosu prema ratu.PISANJE KAO ETIČKI PROTESTGospodine Kazaz, veliki broj djela, posebno u Bosnii Hercegovini, nastao je tokom rata. U Sarajevu su sepjesme, priče i romani pisali dok su granate padale. Naneki način ta literatura je bila izvještaj uživo o strahotamarata. Gledano sa distance od skoro dvije decenije,da li su ta djela izdržala probu vremena?– Enver Kazaz: Dok su padale grante, u Sarajevu sestvarala antiratna književnost koja nije podržavala etnonacionalističkenarative Alije Izetbegovića, niti je držalabilo čiju stranu. Ona je bila neka vrsta etičkog vriska goleljudske supstance usred užasa velike, stravične povijesti.I taj etički narativ je dosta dugo ostao u bosanskohercegovačkojknjiževnosti. Ali tragom onoga što je rekaokolega Arsenijević o ironijskom pristupu ratnoj temi, činimi se da i tokom samog rata ovdje imamo ironijski pogledVladimir Arsenijević — Imamosećaj da mi još uvek nismorekli sve što treba reći odevedesetima, a, s drugestrane, i kod autora, naročitoonih mlađih, i kod književnepublike oseća se zamor odbavljenja tim vremenom ipotreba da napravimo iskorakka nekakvim novim temama– da pisanje o užasima ratazamenimo bavljenjem užasimatranzicije —na rat koji je vidljiv u romanu NenadaVeličkovića Konačari ili u poeziji MarkaVešovića, posebno u Poljskoj konjici kojusmatram možda najboljom zbrikom pjesamao ratu. U Bosni je antiratno pismoobilježilo književnost na prijelazu milenija.Ono je učvrstilo ideju bosanskohercegovačkeknjiževnosti kao interkulturnezajednice. Kad je riječ o Srbiji, pomenuobih maestralnu zbirku antiratnih pjesamakoje je već u toku rata pisao pokojni MišaStanisavljević, kao i prozu Vladimira Pištala. U Hrvatskojimamo grupu oko Ferala koja je utemeljila poetiku antiratnogstava koji karaketeriše ironija, karnevalizacija,humor i satira. Antiratno pismo je toliko široka i tolikodobra tema da se o njoj može raspravljati nadugo i naširoko,ali ja bih želio da istaknem da je humanistički iantinacionalistički stav tog pisma omogućio današnjojnajmlađoj generaciji pisaca da međusobno komunicirabez bilo kakvih zidova i da prevaziđe kulturna geta nastalaraspadom bivše Jugoslavije.PAD U REALNOST NAKON POSTMODERNEIGREGospodine Arsenijeviću, i u Srbiji su takođe tokom ratanastajala djela sa antiratnom tematikom. Uostalom, i viste jedan od tvoraca takvog romana.– Vladimir Arsenijević: Da, iako smo mi tada imali osećajda smo strahovito kasnili za događajima. Ja se sećam daje 1993. godine, dakle kada je rat u Hrvatskoj i Bosni iHercegovini uveliko trajao, u Srbiji vladalo jedno jakomučno ćutanje. Nekako u tom trenutku je došlo do kakvetakvesmene generacija u srpskoj književnosti i pojaviose jedan broj autora koji su se uhvatili u koštac sa timtemama i sa stvarnošću devedesetih godina. Mi u Srbijinismo mogli da pišemo o ratnim dejstvima, jer u tomenismo živeli, nego smo morali da se pozabavimo pitanjemkako se nositi sa životom u zemlji koja je, zapravo, bilapokretač ratova tako da su naše ratne knjige govorile oizbegavanju mobilizacije, dakle, o posrednijem suočavanjusa užasima rata. Međutim, kada sada pogledate kolikoje toga bilo, konstatovaćete da, na žalost, nema tolikomnogo naslova. Naime, imam osećaj da je ta tema ostalanedorečena, da mi još uvek nismo rekli sve što treba rećio tom vremenu, a, s druge strane, i kod autora, naročitoonih mlađe generacije, i kod književne publike oseća sezamor od bavljenja tim vremenom i potreba, koja je naizvestan način ljudski razumljiva, da napravimo iskorakka nekakvim novim temama – da pisanje o užasima ratazamenimo bavljenjem užasima tranzicije. Ičini mi se da je to na čemu najviše insistiramlađa generacije pisaca.– Enver Kazaz: Vrlo je važno imati u viduda je tematiziranje rata u srpskoj književnostibilo iz posredne pozicije, pozicije kojanije bila direktno uključena u rat. Istakaobih izvanredan roman Kiša i hartija VladimiraTasića koji govori o razbijenostijedne generacije koja je posljedica rata.To je, uostalom, tema koja je prisutna nacijelom južnoslavenskom prostoru. Ja bihto nazvao odjeci rata u duši, u umu, u identitetu.Tako na rat gleda i velika hrvatskaspisateljica ili, po mome, velika spisateljicainterkulturne južnoslavenske zajednice –Dubravka Ugrešić. Takvi stavovi se javljajui u slovenskoj književnosti, npr., kod AlešaEnver Kazaz — Meni jevažno sljedeće – da jeantiratno pismo ukinulopostmodernističkurelativizaciju, da su prestaleigre u literaturi ili kako tosumira Vlada Pištalo u jednomintervjuu kad kaže da nijemogao da piše o cveću dok vanikolju ljude —Debeljaka. Ne smijemo zaboraviti ni crnogorsku literaturu– izvanredne romane Andreja Nikolaidisa, pogotovonjegov roman Mimesis, prozu Ognjena Spahića i BalšeBrkovića. Ono što je meni važno je slijedeće – da je antiratnopismo ukinulo postmodernističku relativizaciju,da su prestale igre u literaturi ili kako to sjajno sumiraVlada Pištalo u jednom svom intervjuu kad kaže da nijemogao da piše o cveću dok vani kolju ljude. E, taj padu realnost i suočenje sa realnošću, ma koliko ona bilatragična, i zagovaranje humanizma, zagovaranje novihmodela postutopijske etike – to je ono što ujedinjujesvu ovu literaturu, i rekao bih, ujedinjuje je na veličanstvennačin.ULOGA BEĆKOVIĆA, ĆOSIĆA I DR.Pomenuli ste pisce koji su njegovali ratni diskurs i širilimržnju. U kojoj mjeri su ti pisci obilježili literaturu devedesetihgodina u Srbiji?– Vladimir Arsenijević: Reč je o piscima koji su predstavljaliknjiževni i politički mainstream. Znamo da suSrpska akademija nauka i umetnosti i Udruženje književnikaiz famozne Francuske 7 igrali ključnu ulogu ukreiranju atmosfere koja je bila neophodna za početakratnih dejstava, a kasnije su tokom ratova devedesetihgodina sistematski dolivali ulje na vatru. Dakle, nečuvenaje uloga pisaca poput Matije Bećkovića, Dobrice Ćosića,Dragoslava Mihajlovića i mnogih drugih u širenju mržnjena prostorima bivše Jugoslavije. Njihova dela, koja sunastala u tom periodu, su književno beznačajna, i imamutisak da su se, zapravo, već danas našla u dubokoj sencione literature koja je imala daleko ispravniji etički stav.U Srbiji je, iako se stiče utisak da ti ljudi i dalje vladajuknjiževnom scenom, došlo do smene generacija i, što jemnogo važnije, do pojave jednog novog senzibiliteta uknjiževnosti, tako da danas poetike pomenutih pisacapraktično nemaju naslednike.S druge strane, ono što je gospodin Kazaz pomenuo,postmodernistički, previše razigrani, samozadovoljnidiskurs ustupio je mesto novom talasu realizma koji jebio neophodan da bi se o ratnom i poratnom iskustvuprogovorilo na književno uverljiv način. Sećam se da jepolovinom 90-ih godina jedan broj autora tada srednjegeneracije promovisao čak neku vrstu gadljivosti spramsvakodnevne realnosti. Ono što je tih godina predstavljaloposebnu teškoću bila je činjenica da nije bilo mogućnouspostaviti kontakt između onoga što se je u tom trenutkuparalelno stvaralo u Srbiji, Bosni i Hercegovini, Hrvatskoji Crnoj Gori, kao ni sa piscima u Sloveniji i Makedoniji.Mi smo tek od 2000. godine krenuli u, za menevrlo uzbudljiv, proces prepoznavanja i sve intenzivnijekomunikacije koja se odvijala kroz projekte kao što jebio književni festival FAK u Hrvatskoj, koji je uključivaoi autore iz Bosne i Hercegovine, Srbije, Crne Gore, Slovenije,Makedonije i Kosova. Tada smo sa zadovoljstvomotkrili da smo disali u istom senzibilitetu, iako su nam rati raspad zemlje onemogućili komunikaciju.

Razgovorzarez, xii /289-90, 2. rujna 2010. 11Vladimir Arsenijević — Mismo, nažalost, uzgojili jednustrahovito konzervativnu,sebičnu generaciju koja jenaklonjena nacionalizmu ietnocentrizmu, lelekanju nadsudbinom sopstvenog narodai nepoverenju, kako premanarodima bivše Jugoslavije,tako i prema Evropi —KNJIŽEVNI HAAGGospodine Kazaz, koliko je literatura, koju karakterišemržnja, zagadila prostor Zapadnog Balkana?– Enver Kazaz: U izuzetnim količinama. I mislim da onanije samo užasno djelovala na naše ukupne kulture najužnoslavenskom prostoru, nego je, rekao bih, na nekinačin pokušala i uništiti naše živote. Bosna je vrlo karakterističnau tom pogedu. Pisci koji su promovirali kulturumržnje nisu, zapravo, to radili direktno u književnosti,mada moram reći da je Bosna rodno tlo nacionalizama,a fakultet na kojem radim imao je veliki doprinos u tome.Ti su pisci svoje mrziteljske stavove, svoj rasizam ispoljavaliu novinskim tekstovima. I tu treba izdvojiti magazinLjiljan koji je finansirala SDA, i magazin Bošnjak čiji jeurednik bio Zilhad Ključanin. Rekao bih da je o tomenapisano relativno malo tekstova i da nas tek očekuje suočenjesa tom vrstom odgovornosti intelektualaca i pisaca.Ja mislim da bi trebala da se napravi nekakva vrsta književnogHaaga kako bi se kulture dekontaminirale od ovihakademskih moćnika i kako bi se mlađim generacijamaomogućilo da lakše i bolje prevladaju ratne traume. Otoj odgovornosti napisano je nekoliko knjiga. Posljednjaknjiga Mirka Kovača Elita gora od rulje je u tom pogleduveoma značajna, zatim Kultura laži Dubravke Ugrešić, ane treba zaboraviti ni tekstove Slavenke Drakulić. Piscikoji su širili ratnu propagandu, a rat je počeo prije svegau kulturi, sjedili su za trpezama moćnika i sa tih trpezaspuštali svoje mrziteljske stavove u ravan svakodnevne,pučke kulture. Imena o kojima pišem mi smo pokušali daraskrinkamo u jednom broju časopisa Sarajevske sveskeu kome smo se bavili odgovornošću pisaca i intelektualacaza rat. Pokušaji da se otvori ta tema izazivali suoštre polemike koje su u Bosni i Hercegovini na krajudovele do toga da se ljudi, koji su bili simboli bosanskogotpora u ratu, Ivan Lovrenović, Marko Vešović, MiljenkoJergović, Mile Stojić i drugi, danas nađu na najžešćemudaru bošnjačke desnice, rekao bih čak rasističke desnice,a primjeri takvog pisanja mogu se naći u nekim tekstovimaNenada Filipovića i Fatmira Alispahića. Ali ono štomeni vraća nadu jeste pojava nove bosanske generacijeintelektualaca koja je vezana za časopis Sic, a koji supokrenuli studenti Filozofskog fakuleta u Sarajevu. Timladi ljudi su nepotkupljivi u svom polemičkom odnosuprema svakoj vrsti nacionalističke priče i svim oblicimadesničarskih ideologija.NACIONALIZAM NOVIH GENERACIJAKoliko je genocid u Srebrenici, kao nastrašniji zločinposljednjeg rata, bio tema u literaturi?– Enver Kazaz: Srebrenica je velika tema u bosanskojknjiževnosti, ali ona nije direktno tematizirana, ona jeuvijek posredno tematizirana. O njoj su u svojoj poezijisjajno govorili Mile Stojić i Marko Vešović. Tema Srebrenice,međutim, kao da još uvijek čeka svog pisca. Moždaće nekom ovo izgledati čudno, ali i ja mislim da će najboljaknjiga o Srebrenici, a ja očekujem vrlo skoro, doći izsrpske književnosti, iz kruga pisaca kojem pripada i mojsagovornik, jer to je generacija koja ne dopušta nikakvuvrstu povijesnih falsifikata. Bošnjački pristup toj temi jepretraumatiziran i gotovo da ne postoji mogućnost odmakaod te traume. Na tome i zasnivam tezu o mogućnostida se veliki roman o ovoj temi pojavi iz srpskogkulturnog prostora. Moram reći da je Srebrenica, zapravo,opsjedajuća tema javnog prostora u Bosni i Hercegovini.Na njoj se grade politički mitovi tako da će književnostmorati dekonstruirati te mitove diskursom koji pripadakritičkom realizmu i novoj etici.Koliko je literatura u Srbiji doprinjela saznavanju istineo ratu, o zločinima u ratu?– Vladimir Arsenijević: Jednim delom – da, ali bojim seda je tome daleko više doprinela publicistika. Kad stepomenuli Srebrenicu, pala mi je na pamet jedna izuzetnai vrlo interesantno napisana knjiga, Škorpioni– dizajn zločina Jasmine Tešanović,o suđenju članovima paramilitarne grupeŠkorpioni koji su učestvovali u ubistvimabošnjačkih civila u Srebrenici i oko nje.Poražavajuća je činjenica, sa kojom se miu Srbiji neprestano suočavamo, da, zapravo,ne postoji opravdanje za nedostatakinformacija o zločinima jer su i u onanajtamnija vremena 90-ih godina postojalimediji, kao što su Radio B 92, dnevni listNaša borba ili nedeljnik Vreme, koji susmatrali da im je dužnost da izveštavajuo onome o čemu su zvanični mediji ćutali.Srebrenica za nas nije bila naknadno otkrivena tragedija– ili makar za neke od nas. Srebrenica je bila realnost okojoj smo mogli da se informišemo svakodnevno, poduslovom da smo želeli o tome da saznamo. U Srbiji nijepravo pitanje zašto se o nečemu nije znalo, nego zašto suljudi odbijali da se o tim stvarima informišu. Književnostkoja se na istinit način time bavila svakako je doprinelajednom boljem razumevanju događaja i, nadam se, povišenojempatiji spram onoga što su trpeli ljudi na drugimprostorima bivše Jugoslavije. Međutim, bojim se dakod ove najmlađe generacije, mislim na tinejdžere i onekoji se nalaze u ranim dvadesetim godinama, čitava tapriča sada pada u vodu. Mi smo, nažalost, uzgojili jednustrahovito konzervativnu, strahovito sebičnu generacijukoja je naklonjena nacionalizmu i etnocentrizmu, lelekanjunad sudbinom sopstvenog naroda i nepoverenju,kako prema narodima u našem neposrednom okruženju,dakle narodima bivše Jugoslavije, tako i prema Evropi.Mi smo danas suočeni sa naglim porastom strahovitognacionalizma kod mladih, a, sa druge strane, i sa njihovimotporom prema generalnim kulturnim vrednostima.DRUGI O NAMA– Enver Kazaz: Potpuno se slažem sa ovimšto kolega Arsenijević kaže o najmlađimgeneracijama. To je posljedica činjenice dasu škole na cijelom prostoru bivše Jugoslavijepretvorene u ideološke institucije prvevrste. Školski sistem je surovi proizvođačnacionalizma. Rekao bih, međutim, dase u studentskoj populaciji u Ljubljani iZagrebu javlja potpuno drugačiji refleks,za razliku od Bosne i Hercegovine i Srbijegdje u mladoj generaciji postoji etnonacionalističkikonsenzus. Oni su okrenutiizazovima budućnosti i to je nešto što kod mene budineku vrstu optimizma. Ali moram pomenuti još jednustvar. U Sarajevo je u aprilu 1992. godine ušao antiratnialbum grupe Ekatarina Velika Dum, dum zajedno sačaspisom Vreme koji je na prvoj strani imao onu čuvenufotografiju iz Bijeljine na kojoj se vidi kako pripadniksrpskih paramilitarnih jedinica šutira tijelo ubijenogcivila i naslov Zaustavite balkanskog kasapina. Zbogčega se sjećam ovog događaja? Ne samo zato što je onajdrugi, nezvanični, manjinski, humanistički Beograd nataj način poslao poruku Sarajevu da saučestvuje s njim,nego i zbog toga što su drugi mediji, kao što je muzika,kao što je publicistika, kasnije i pozorište i film, skupa saknjiževnošću, učestovali u oblikovanju slike rata.U kojoj mjeri je jugoslavenski rat bio tema piscima uinostranstvu?– Enver Kazaz: Mogli bismo nabrojati čitav niz pjesnikakoji su reagirali na taj rat. Pomenuo bih, recimo, nobelovcaCzeslava Milosza i njegovu veličanstvenu pjesmuSarajevo. I veliki ruski pisac, također nobelovac, JosipBrodski napisao je izvanrednu pjesmu o Sarajevu. Sarajevokao simbolički topos rata velika je tema savjestiEvrope, kao što na drugoj strani imamo pisce poputEduarda Limonova i Petera Handkea koji su zastupaliprokaradžićevske i promiloševićevske stavove. Svjetskojknjiževnosti se svojim djelima o ratu pridružuju i bosanskipisci Aleksandar Hemon koji piše na engleskom,Semezdin Mehmedinović koji je istodobno i američki, ibosanski, i južnoslavenski pjesnik, a odnedavno i SašaStanišić sa romanom Vojnik popravlja gitaru, koji je napisanna njemačkom, i Velibor Čolić, bosanski pisac uParizu koji piše na francuskom jeziku.– Vladimir Arsenijević: Ja bih pomenuo jedno delo kojidolazi sa margine književnosti i koje je nekakva mešavinažurnalizma i stripa. To je strip Safe Area GoraždeJoea Saccoa koji je fantastično crtao i pisao o tragedijiGoražda u bosanskom ratu. Napravio je i nekoliko sjajnihalbuma, poput Christmas with Karadžić, i dao jedan vrlotemeljan uvid u ono što je predstavljalo suštinu rata uBosni i Hercegovini viđenog njegovim očima. Ono štoje na mene ostavilo snažan utisak jeste činjenica danacrtana tragedija izaziva grozniji osećaj u stomakuod, recimo, nekakvog foto-dokumenta. Prizori klanja iubijanja civila prikazani u kvadratima stripa u meni suneprestano izazivali suze i jednu užasno, užasno gorkuknedlu u stomaku. Od mnoštva literarnih dela koja suse više ili manje uspešno bavila ratom u Jugoslaviji, pomenuobih jednu knjigu koja nije široko poznata. Zovese Božja čizma, a napisao ju je Amerikanac Brad Fox,čovek koji je sve ratne godine proveo na prostoru bivšeJugoslavije. Ona je objavljena samo u srpskom prevoduu Beogradu pre izvesnog broja godina. Reč je o jednojsjajnoj, jako uznemirujućoj kombinaciji putopisa, dnevničkihzapisa i fikcije koja vodi čitaoca od Slovenije,preko svih centralnih republika bivše Jugoslavije, sve doMakedoniji i daje jedan jako, jako uznemirujući pregledsvih naših ludila.VELIČKOVIĆ, ĐIKIĆ, JERGOVIĆ...I na kraju, mada je to nezahvalan posao, molio bih vasda izdvojite tri najbolja prozna djela o ratu?– Enver Kazaz: To je vrlo teško. Dovodite me u nezgodnupoziciju. Ja bih mogao da nabrojim deset djela,a ne samo tri. Ali, ako sam prisiljen da to radim, ondabi to bio roman Cirkus Kolumbija Ivice Đikića, Istočnood Zapada, jedna potresna autobiografska proza VladeMrkića i možda roman Knjiga o Tari Zdenka Lešića. Alija sad moram tu da dodam i zbirku pripovijedaka Đavou Sarajevu Nenada Veličkovića, neke priče VladimiraPištala, pripovijetke Alme Lazarevske, knjigu FarukaŠehića Pod pritiskom itd. Mislim da mi je nemogućesuziti izbor na tri knjige zbog toga što ja tu literaturuvolim, budući je ona mene oblikovala i ne bih želio bitinepravedan prema bilo kojem od tih djela.Enver Kazaz — Mislim da bitrebala da se napravi nekakvavrsta književnog Haaga kako bise kulture dekontaminirale odovih akademskih moćnika i kakobi se mlađim generacijamaomogućilo da lakše i boljeprevladaju ratne traume —– Vladimir Arsenijević: Ja bih se sveo na ono što je osnovnaše nove ratne književnosti. To su svakako dela koja sutokom devedesetih stvarana u Bosni i Hercegovini i činimi se da i dan-danas odatle stiže najintenzivnija književnost.Dakle, moj izbor su knjige Sarajevski MarlboroMiljenka Jergovića i Konačari Nenada Veličkovića. A otrećoj bih morao malo više da razmišljam.

Društvozarez, xii /289-90, 2. rujna 2010. 12Dijagnoza splitskogastanja umaPovodom objavljivanja7. broja The Split Mind-a,polugodišnjaka zaknjiževnost i kulturustudenata Filozofskogfakulteta u SplituBranko MalićKonstatirati da čovjek, kada otvori dnevne novine,nužno upada u zabludu ili dvije, odistane iziskuje preveliku pronicljivost. No nijeuvijek lako odgovoriti na pitanje zašto je tome tako. Nijelako, recimo, odgovoriti na pitanje, zbog čega naši medijisvijet u pravilu promatraju kroz optiku suprotstavljenihparova tipa: ljevica – desnica, opinion maker kolumnist –ljudska glupost, ruralni primitivizam – građansko slobodarstvo,Sjever – Jug ili Zagreb – Split. Je li to zbog togašto su društveni raskoli tijekom dva protekla desetljećapostali toliko akutni da između njih zapravo ne postojiviše ni iluzija mogućeg pomirenja pa jednako vrijedi iza stereotipe unutar kojih ih ljudi nastoje pojmiti? No,u tom slučaju nije riječ o poimanju, nego o potrebi – i toočajničkoj potrebi – za identifikacijom. Jer suprotstavljenistereotipi pružaju mogućnost svrstavanja u nekuveću cjelinu, da ne kažemo tabor, a samim tim i sigurnost.Na taj način nastaje potreba za tzv. “suprotstavljenimstavovima” kakve se ima prilike vidjeti i u političkimtalk-show emisijama HTV-a.Pogođena igra riječi Sukobioko nedomišljenih i nepromišljenih proturječja;vodvilji koji zabavljaju tv-gledatelje,uz latentnu pretpostavku da senikad ništa pametno, pa čak ni glupo, nećezaključiti, niti ijedna nedoumica razriješiti.Samo, ova udobnost “prava na vlastito mišljenje”,koja inače vrijedi otprilike kolikoi tiskovine koje je fabriciraju – sedam dodeset kuna po komadu, ima i jednu “dodanuvrijednost”. Um koji misli u stereotipnimprotuslovljima je raskoljeni um.A takav um, dugoročno gledano, kad-tadčeka kataklizmičko otrežnjenje. Na hrvatskoj intelektualnoj“sceni” pojavila se jedna igra riječi koja taj fenomensjajno definira. The Split Mind, polugodišnjak za književnoststudenata Filozofskog fakulteta u Splitu, nastaoje djelomično iz logične potrebe splitskih studenata zalistom posvećenom kulturi, ali i zbog težnje za adekvatnimodgovorom na ovo teško dokučivo, neizdrživo proturječnostanje u svijesti njihova grada i zemlje.Igra riječi koja je odabrana za naslov časopisa zapravotočno dijagnosticira problem. Raskoljeni um, eng. splitmind ili, ako smo skloni anglosaksonskoj naturalizacijitradicionalnih filozofskih pojmova, split brain, sintagmaje koja označava jedan od najjačih ljudskih strahova– strah od ludila – i kao takva začuđujuće dobropristaje kao naziv ovom književnom polugodišnjaku.S druge strane, izraz The Split mind može označavatii nešto sasvim oprečno tome: splitski um ili splitskiduh, misleći pritom na um u njegovu prirodnom stanju,kao cjelovit i samom sebi istovjetan. I kao takav,naziv časopisu savršeno pristaje. Konotacije, dakle, nesamo da nisu bezazlene, nego su prilično bremenite pau jednom pogledu i neugodne. Teško je, međutim, ovajneugodni, patološki, aspekt povezati s članovima redakcije– Irenom Delongom, Luizom Bouhauoroaom,Ivanom Vukušić i Ivanom Boškovićem – s kojima smorazgovarali: očigledno uravnoteženim i realnim ljudimaod kojih neke još samo nekoliko ispita dijeli od Zavodaza zapošljavanje.Ono što njihov izbor naziva čini tako dobro pogođenim,i stavlja ga u širi kontekst problema mentalitetadalmatinske “metropole” i Hrvatske uopće, jest stavkoji su bili prisiljeni zauzeti prema javnosti svoga grada.Naime, The Split mind je pokrenut 2005. kao godišnjakstudenata anglistike i kroatistike Filozofskog fakultetau Splitu, dakle nimalo glamurozno. Ideju za projekt daoje profesor engleske renesansne književnosti na odsjekuza anglistiku Filozofskog fakulteta u Splitu Simon Ryle,koji nije mogao shvatiti kako jedan humanistički fakultetnema svoj književni časopis. Oprostit ćemo, naravno,neupućenom zapadnjaku nerazumijevanje situacije na— Izraz split mind podsjeća nanajelementarniju, a opet inajrječitiju gestu ukazivanjana nešto – gestu pokazivanjakažiprstom. Ako se prisjetimobajke o carevu novom ruhu,onda znamo i da je to gestakoja beskompromisnoopovrgava iluzije —novoosnovanom fakultetu u tzv. “gradu slučaju” prezadužene,post-ratne (već petnaest godina!), pljačkomdevastirane, medijski zatupljene zemlje. Jer njegova jeinicijativa, unatoč tomu, urodila plodom. Časopis kojifinancira Studentski zbor – a, kada se za pretposljednjibroj nije uspjelo namaći sredstva, sufinancirao ga jedekan Filozofskog fakulteta Marko Trogrlić – uspioje zaživjeti, prijeći u polugodišnjak, i čak doći u fokusdnevnog tiska.Podijeljen grad Promocije u splitskom klubuQuasimodo i u Profil megastoreu dale su nekoliko efektnihfotografija i osnovu za nekoliko rečenica u SlobodnojDalmaciji koje, uz činjenicu da je časopis objaviotekstove nekih medijski eksponiranih publicista, poputPavičića, Lucića i Baretića, mogu privući pozornostprosječnog čitatelja. Ali, naravno, pozornost javnostije kratkog daha, i gotovo uvijek je iskrivljena. Dnevnitisak je pokušao prikazati promocije kao svojevrsne manifestacijesupkulturne “scene”, pune revolta. Međutim,

Društvozarez, xii /289-90, 2. rujna 2010. 13— Udobnost “prava navlastito mišljenje”, kojainače vrijedi otprilikekoliko i tiskovine koje jefabriciraju – sedam do desetkuna po komadu – ima i jednu“dodanu vrijednost”: umkoji misli u stereotipnimprotuslovljima jeraskoljeni um —u stavu koji su naši sugovornici pokazali upadljivo jebilo izostajanje bilo kakvog mladenačkog revolta, kojise tamo negdje od kasnih šezdesetih godina afirmiraokao pop-kulturni brend, odnosno udoban stereotip zamedije i srednjoškolske psihologe. Ono što nam se pokazalokao revoltiranost, u pauzama bujice zahvala ljudimakoji su im pomogli, samo je jedna zrela prosudbao stanju u Splitu. A ta je sljedeća: Split je beznadnopodijeljen grad.Evo nekih činjenica u tom smislu: The Split Mind ječasopis čiji naslov s jedne strane adresira činjenicu daje Split grad u kojem studentska populacija ne igra apsolutnonikakvu značajniju ulogu; način zapošljavanja unjegovim javnim i državnim službama toliko je udaljenod iole poštenih pravila, da je o tome izlišno govoriti;privatni sektor dobrim dijelom je ustrojen polu-feudalno,a građani su izabrali gradsko vodstvo koje je povijesnipresedan kao suza čistog “rodijačkog” nepotizma iprimitivizma; i, na koncu, riječ je o gradu koji gotovo inema referencijalni kulturni punkt. S druge, pak, strane,riječ je i o gradu u kojemu se unatoč tome okupljajupotpuno samonikle studentske i građanske inicijative;također, očigledno u njemu postoje državni službenicikoji su spremni pro bono učiniti daleko više od onogašto im radno mjesto propisuje; u njemu ima i novinaras osjećajem za istinsku novost, kao uostalom i građanakoji traže nešto više od medijskih igrokaza.Sve što revoltira i sve što pruža nadu sabijeno je,dakle, zajedno u nazivu časopisa. Onaj, međutim, tkou sadržaju traži daljnju dekonstrukciju stanja u Splitu,ostat će razočaran. The Split Mind je veoma voluminoznoštivo (zadnji broj ima 368 stranica), popunjeno uglavnomkratkom prozom i poezijom razmjerno ujednačenevrijednosti, što je uspjeh sam po sebi, ima li se u vidu— Na isti način na kojimedijski stereotipi ignorirajustvarnost, stvarnost možeignorirati njih —erozija kriterija koja je odavno zahvatilasve oblike medija. List, dakle, unatoč širojviziji pokretača, naginje književnomzborniku. U skladu s tim, oni koji očekuju“angažirane” tekstove, bit će lagano razočarani.No to nije posljedica uredničkepolitike, nego činjenice da ništa kvalitetnou tom smislu nisu uspjeli pronaći niti imje bilo ponuđeno. Izvorno, kako nam jerekao Ivan Bošković – inače vjerojatnonajagilniji i najuporniji član redakcijekad je u pitanju potraga za suradnicima– The Split Mind bi trebao ravnomjernopokrivati sve segmente kulture, a osobitoslikarstvo i fotografiju. Na žalost, taj sebalans nije potpuno ostvario iz navedenihprozaičnih razloga, osim što je list solidnoopremljen fotografijama, i ima veoma dobrografički osmišljenu naslovnicu, osobitoposljednji broj.Stereotipizacija Sjevera iJuga No, kao što smo rekli, najvećavrijednost The Split Mind-a za sada jeminimalistički točna dijagnoza koju pružaigra riječi u naslovu. Raskol na koji onas jedne strane upućuje, ne može se boljeopisati nekim racionalnijim i sadržajnijimputem. Jer on je toliko očigledan daga je smislenije pokazati, negoli o njemugovoriti. Izraz split mind podsjeća na najelementarniju,a opet i najrječitiju gestuukazivanja na nešto – gestu pokazivanjakažiprstom. Upravo onu koju pristojniljudi zabranjuju svojoj djeci. A ako seprisjetimo besmrtne bajke o carevu novomruhu, onda znamo i da je to gestakoja beskompromisno opovrgava iluzije.U Splitu, kao i uopće u Hrvatskoj, mnogiljudi osjećaju da kaos i raskol u društvenojsvijesti imaju svoje nosioce i uzroke.Sasvim prirodno, jer oni su manje-više bjelodani,s obzirom na to da za skrivanjemnemaju niti potrebe. No kada se premanjima ljudi pokušaju postaviti na osnovionoga što vide kroz naočale medija, onipostaju zarobljenici jednog raskoljenog isamodovoljnog uma, koji sa stvarnošću ima samo tolikododira koliko mu je potrebno da je izobliči. Svrstati sena stranu opinion makera protiv, recimo, ljudske gluposti(ponekad se otvoreno kaže: gluposti i ograničenostiHrvata), znači zapravo prihvatiti i jedno i drugo,glupost i njezinu samosvijest. Jer kolumnist nekog odEPH-ovih izdanja u pravilu materijalno i intelektualnoovisi o onome s čime se prividno sukobljava, a u nekimslučajevima može se čak govoriti i o istovjetnosti. Netko,pak, tko nije samosvjesna budala, veoma će teško u tomevidjeti adekvatan opis stvarnosti. Ta proturječja, odnosnoraskoli, samo su krugovi unutar krugova u viru koji vučeprema dnu mutne vode hrvatske svakodnevice. Jednako,naravno, vrijedi i za splitsku svakodnevicu.U tom smislu, jedan od novijih stereotipa, i to osobitoodvratan, jest i podjela na Sjever i Jug, odnosno na Zagrebi Split, koja nikad prije nije sezala dalje od rivalstvanogometnih klubova. Danas, marnim radom novina, aosobito Slobodne Dalmacije i EPH-ova mastermindaDenisa Kuljiša, ona lagano izranja na površinu male, alipogubne, medijske bare. U paketiću predrasuda koje natržište donosi ta nova droga, jest među ostalim i nekulturai lijenost Dalmatinaca (osobito Zagore koja je izvršila“invaziju” na nekad građanski Split), njihova, kakose zna reći, ruralnost i orijentalnost, nasuprot građanstvui zapadnjaštvu Zagreba. Ona nam je osobito interesantnajer dotiče jedan fenomen koji, kada govorimo o TheSplit Mind, ne možemo zaobići. To je odnos uredništvaprema studentskoj pobuni.Docta ignorantia U Sjever – Jug stereotipu, kaoi u svakom drugom, postoji zrno istine. Ali samo zrno.Naime, na pitanje o njihovom stavu prema studentskojpobuni i njezinom tijeku u Splitu, kao i o navodnoj razjedinjenostii pasivnosti splitskih studenatau odnosu prema zagrebačkima, članoviuredništva su dali veoma jasne odgovore.Razlozi za slabiji – premda ne i slab –odaziv u usporedbi sa Zagrebom sasvimsu prozaični: splitski Filozofski fakultetje rasparčan na sedam zgrada širom grada, a blokiratisedam zgrada je svakako daleko teže, nego blokiratijednu. Pored toga, razjedinjenost splitske studentskepopulacije dolazi i iz činjenice da status studenta u ovomgradu ima daleko manju stvarnu vrijednost nego u Zagrebu,ponajprije zbog nepostojanja jednako razrađeneinfrastrukture. Redakcija The Split Mind-a smatra kakoje njihov obol studentskoj stvari prije svega stvaranjejoš jedne referencijalne točke oko koje bi se oni mogliokupiti. U tom smislu treba imati na umu da su dva članaredakcije, Ivan Bošković i Antun Domazet, studentiGlazbene akademije, odnosno Građevinskog fakulteta.Časopis je, dakle, premda nominalno vezan za katedruFilozofskog fakulteta, otvoren za suradnju svima.Na koncu, The Split Mind je dio otvorene i evoluirajućestudentske i građanske inicijative koja nastoji adekvatnoodgovoriti na neodrživost nepremostivog raskolakoji vlada ovim prostorima i ovim vremenom. No to neznači da ona želi “pomirbu” suprotstavljenih opreka.Takvo nešto moguće je samo između ekstremizama kojisu uvijek suprotni polovi jedne te iste stvari, jednog teistog uma. Ono što zastupa The Split Mind jest cjeloviti u sebi neproturječan duh. To nije genius loci Splita, jeron živi još samo u literaturi i sjećanju, tim utočištimasvih duhova. Riječ je o novorođenom duhu ljudi koji setek počinju konsolidirati i koji nikad ne gledaju premadnu, nego uvijek prema mogućnosti izranjanja iz mutnevode. Raskoljeni um, pak, u bilo kojoj od njegovih bezbrojnihpreobrazbi za njih ne zna, niti može znati. Jerjedini predmet koji on može motriti jest ono što je samproizveo i što po svojoj naravi mora do u beskonačnoproizvoditi: nepomirljiva proturječja kojima pokušavarazumjeti njemu zauvijek nedostižnu stvarnost. Njegovaogromna moć leži u pristanku onih kojima se obraća, abeskrajna nemoć u njihovom ignoriranju. Otud, razgovors redakcijom The Split Mind podsjetio nas je pomalo najedno drevno umijeće metafizičara, prakticirano još uSokratova doba, a bez sumnje i ranije. To je docta ignorantia,učeno neznanje, ili učenje neznanja, čiji je početakmetodički izvedeno odstranjivanje iz svijesti svega onogašto samo izgleda kao da jest, a zapravo nije. Riječ jedakle o, po definiciji, odstranjivanju iluzija. A najboljipristup tome poslu jest upravo promišljena i beskompromisnaignorantia. Jer na isti način na koji medijskistereotipi ignoriraju stvarnost, stvarnost može ignoriratinjih. I premda ne bi bio red nadati se da će nas doctaignorantia uvesti u mistično jedinstvo s Bogom, što jojje krajnja svrha, možemo barem ovaj njezin početnikorak vidjeti kao pravilan odgovor na ono što namećehiperprodukcija raskola i proturječja o kojima smo govorili.Njih se, naime, bez ikakve grižnje savjesti možeignorirati. Jer stvarnost u kojoj stvarni ljudi žive, većodavno je nešto sasvim drugo, nešto gotovo onostranoza one koji pokušavaju konstruirati njezinu izobličenu,raskoljenu sliku.

ANARHO SCENAzarez, xii /289-90, 2. rujna 2010. 14S Arminom Protulipcem, suosnivačem nove karlovačke inicijative Shout! koja se bavipromicanjem slobodarske misli među mladima, a povodom održavanja trodnevnoga Festivalaanarhizma AnarKa, 2.-4. srpnja 2010. u KarlovcuProtivpredrasudaSuzana Marjanići Hrvoje JurićPrvo pitanje koje se nameće, s obzirom da djelujete kaonova slobodarska inicijativa: kad je Shout! osnovan, štoje točno cilj vaše diskusijske grupe i kakva je strukturačlanova? Naime, u razgovoru što je objavljen na portaluCentra za anarhističke studije (CAS) navodite da je vašdugoročni cilj jačanje alternativne i slobodarske sceneu Karlovcu. Recite, je li navedeno zaista moguće s obziromda su neke slične inicijative u Zagrebu vrlo brzezamrle?− Shout! je osnovan u rujnu 2009. godine, što bi značiloda ćemo uskoro proslaviti godinu dana postojanja i djelovanja.Sama se ideja pojavila nešto ranije, ali je postala“službena” tek nakon što smo dobili prostor za sastankeu Centru za mlade. Članovi su uglavnom mladi ljudi,srednjoškolci i studenti. Ne radi se o nekom masovnomčlanstvu, ali postoji određen broj simpatizera, zainteresiranihljudi koji se pojave s vremena na vrijeme. Što setiče budućnosti i našeg dugoročnog cilja, ne možemoništa tvrditi sa stopostotnom sigurnošću, ali mislim da, sobzirom na dosadašnje iskustvo, ne postoji razlog za strah.Nadam se da ovo neće zvučati pretenciozno, ali mislimda smo određeni trag već uspjeli ostaviti, pogotovo kadase uzme u obzir karlovačka situacija koja je u potpunostidrugačija od one u Zagrebu. Mislim, prije svega, na festivalAnarKa, ali i na neke predrasude koje smo uspjeli razbitine samo o anarhistima, već i o mladima općenito. Vjerujemda smo, ako ništa drugo, postavili temelje za djelovanje ubudućnosti (možda i za buduće generacije) i tako baremmalo olakšali stvari.I rasprava i praksaObično se ističe kako je rasprava vaša glavna aktivnost,o čemu govori i naziv diskusijska grupa. Međutim, nije liipak nužno da se krene s nečim djelotvornijim u javnosti,primjerice, zbog činjenice da nam se premijerka sve višesmješka, što je samo sjajna politička maska za realnostanje stvari Šukerovih manipulativnih financija, koje jesve više “na rubu pameti”?− Rasprava, koja je, prije svega, teorijski orijentirana,može pripremiti situaciju za praksu, a mnogi će se složitida je od nje i nerazdvojna. Moramo biti realni i shvatiti dasituacija koja omogućuje nešto veće i djelotvornije, neštošto bi imalo rezultate koji su nam prihvatljivi i koji nas nebi vratili na istu točku s koje smo krenuli, ne dolazi prekonoći, tj. da je tome, ukoliko želimo izbjeći glupe greške,potrebno prići oprezno i promišljeno. Shout! je odabraojedan način ostvarivanja uvjeta potrebnih za približavanjetakvoj situaciji, ali to ne znači da negiramo važnost, naprimjer, samoorganizranja i poticanja na samoorganiziranjeu susjedstvu, školi, fakultetu, na radnom mjestu...Ne želimo negirati ni važnost podržavanja i sudjelovanjau raznim inicijativama i događanjima u zajednici, sudjelovanjau borbama, kako bi se to slikovito reklo, za boljedanas i bolje sutra. To što smo raspravu odredili kao svojuglavnu aktivnost ne znači da se bavimo isključivo time ilida smatramo kako je to jedino isplativo.Predstavite ukratko dosadašnje aktivnostiShout!-a. Također, zanimalo bi nas kolikosu mediji pratili vaše diskusijske sastanke,odnosno ima li uopće o vašim diskusijamaodjeka u javnosti, osim npr. na portaluCAS-a?− Prije nego što počnem nabrajati aktivnosti,rekao bih nešto o načinu na koji seorganiziramo i radimo. Sastanke održavamonajmanje jednom mjesečno i na njima raspravljamoo temi koja je odabrana glasovanjemizmeđu dva sastanka. Osoba kojaje predložila temu je zadužena napravitikratki uvod, a zatim se bira moderator, čijije zadatak da omogući što kvalitetnije odvijanje rasprave.Iako Shout! ima “službeno članstvo”, nije potrebno biti članda bi se sudjelovalo u raspravama, one su otvorene za svezainteresirane. Ono što se moglo i pretpostaviti je da seorganiziramo direktno-demokratski i nehijerarhijski.Do sada smo se bavili temama poput religije, feminizma,homofobije, odnosa glazbe i politike... Pričali smo o izborimai njihovoj ulozi u našem društvu prividne demokracije,ali i o nekim “prijedlozima” za izgled slobodarskog društvate o metodama za stvaranje nekog pravednijeg svijeta (temakoja je prigodno nazvana “Kako spasiti svijet?”).Održali smo i projekciju filma The Take o preuzimanjutvornica u Argentini.Surađivali smo s raznim organizacijama pa je tako održanopredstavljanje Mreže anarhosindikalista i anarhosindikalistkinja(MASA), predavanje studenata Filozofskogfakulteta o borbi za besplatno obrazovanje te predstavljanjeZagreb Pridea.Naš prvi veliki projekt, a ujedno i onaj kojim se najvišeponosimo, bio je trodnevni festival AnarKa.Što se tiče medijske pokrivenosti, uglavnom nas spominjulokalni mediji, a obavijest o sastanku ili predavanju seponekad pojavi i na H-alteru. Što se tiče “reklamiranja”,najviše se oslanjamo na vlastite snage – plakate, letke,Internet...U razgovoru koji je objavljen na portalu CAS-a navoditeda ste se na drugom sastanku Shout!-a bavili religijom,gdje je temeljno pitanje bilo postoji li potreba za religijom,da bi se to kasnije razvilo u pitanje postoji li uopćepotreba za duhovnošću. Iznesite ukratko glavne postavkei zaključke navedene rasprave.− Uvodni dio je ukratko objasnio što su točno o religijimislili razni ljudi kroz povijest – od Cicerona, sv. Jeronimai Menocchia do Marxa, Durkheima i Freuda. Profil ljudikoji su sudjelovali u raspravi je bio poprilično raznolik takoda smo mogli čuti mišljenje i vjernika i ateista i agnostika.Prva točka razilaženja je bila uloga organizirane religije udruštvu, s bitnim naglaskom na razlici između organiziranereligije i duhovnosti, odnosno vjerovanja koje je orijentiranona organizaciju, crkvu, kolektivni doživljaj i vjerovanjakoje je orijentirano na pojedinca i njegovo osobno— Francisco Ferrer, jedan odnajpoznatijih predstavnikaanarhističke pedagogije,rekao je da svu vrijednostobrazovanja čini poštivanjemoralne, fizičke i intelektualnevolje djece. Vjerujem da je tosmjer u kojem bi se trebalikretati —tumačenje. Čulo se i mišljenje da odnos “više sile”, bogaili bogova, ukoliko je to hijerarhijski odnos “svemogućegneba” i “zemlje koja moli za pomoć”, i dalje ostaje štetani poguban za pojedinca, čak i kada nije prisutna religijskaorganizacija s hijerarhijskom strukturom. Neki su ovaj efekt“opijuma” istaknuli kao inherentno svojstvo bilo kakvogvjerovanja i odbacili sve oblike duhovnosti. Na kraju smose dotakli i porasta broja ateista u nekim zemljama.Nekog jedinstvenog zaključka, očito, nije bilo. To, doduše,ne smatram lošim. Čulo se više različitih mišljenja irasprava je upravo zbog toga bila zanimljiva.Festival anarhizma AnarKaKako ste došli na ideju da pokrenete Festival anarhizmaAnarKa, i to povodom obilježavanja 170. godine slobodarskeideje? Što je bitno novo donio taj festival?− Kao što je rečeno, prošlo je točno 170 godina od objavljivanjaProudhonovog djela Što je vlasništvo?. U tom se djeluProudhon prozvao anarhistom i ta se točka često uzima kaopočetna točka anarhističkog pokreta. Iako za suvremenianarhizam Proudhon i nije toliko važan koliko neki drugiautori (recimo, Bakunjin ili Kropotkin), nama je ovo biosasvim dobar povod za organiziranje festivala.Ovim festivalom smo htjeli anarhističke ideje približitiljudima koji se tek upoznaju s anarhizmom i time privućineka nova lica. Zagreb već ima određenu anarhističkutradiciju. Prije svega mislim na Anarhistički sajam knjigai slična događanja, ali i na to što Zagreb ima puno većupotencijalnu publiku. Karlovac takve tradicije i takve uvjetenema, ali nam je AnarKa ipak dokazala da i među Karlovčanimapostoje ljudi zainteresirani za anarhističke ideje.Naravno, drago nam je i zbog toga što smo privukli i većpoznatu publiku. Ljudi su došli iz Rijeke, Pule, Ljubljane,Zagreba... Zaista mi je drago što smo to uspjeli postići bezžrtvovanja kvalitete festivala.Koji su planovi Shout!-a za skoriju budućnost?− Budući da su reakcije na AnarKu bile poprilično pozitivne,a posebno zbog toga što su takve bile i među shoutovcima,svakako ćemo pokušati organizirati sličan festivali iduće godine. Suradnja s udrugom Domaći takođerse pokazala kao vrlo pozitivno iskustvo. Svakako ćemo

ANARHO SCENAzarez, xii /289-90, 2. rujna 2010. 15je nastaviti i što više poboljšati. Naravno, planiramo i ubudućnosti organizirati rasprave, projekcije, predavanjai slična događanja.Saznali smo da ste učenik trećeg razreda Prirodoslovnomatematičkegimnazije u Karlovcu te da ste prošle godineosvojili prvo mjesto na državnom natjecanju iz engleskogjezika pa tako već prevodite slobodarske tekstove za nekeanarhističke portale. Navedite neke tekstove anarhističkihmislioca koje ste do sada preveli.− Ne mogu se pohvaliti nekim velikim prevoditeljskimiskustvom, prije svega zbog toga što mi druge obaveze nedopuštaju da se tome posvetim koliko bih htio. Uz prijevodbiografije Rudolfa Rockera, do sada je objavljeno samonekoliko prijevoda kraćih teorijskih tekstova – članak o“dobroj vlasti” Errica Malateste i tekst o tome zašto seanarhosindikalisti protive sistemu nadnica. Potonji mi,iskreno, i nije toliko drag zbog nepotrebnog kompliciranjau objašnjavanju. Uskoro bi na stranici CAS-a trebao bitiobjavljen i moj prijevod jednog dijela Anarchist FAQ-a kojipokušava dati odgovor na pitanje što je uopće anarhizam.Pretpostavljam da će najviše zanimati “početnike”. Budućida je sam FAQ izrazito opsežan, u planu je da se postupnoprevode i objavljuju i ostali dijelovi.Pritisak obrazovnoga sustavaKoje probleme ocjenjujete najvažnijima u srednjoškolskomobrazovanju te što smatrate potrebnim koracima u pravcuizmjene tog stanja? Kakva je, naime, vaša vizija srednjoškolskogaobrazovanja i da li je tu viziju moguće provestiu ovoj uniformiranoj zbilji “ljudi megafona”?− Započeo bih jednim citatom koji sam čuo pred izvjesnovrijeme: “Ako je škola išta, svakako nije mjesto gdje seuči”.Danas malo tko na obrazovanje gleda kao na proceskoji za cilj ima stvoriti samostalnu i slobodnu ličnost, većje cilj obrazovanja stvaranje radnika ili, kako se to danasčesto kaže, djelatnika koji bi bili “konkurentni i fleksibilni”.Znanje više nije alat koji oslobađa – Emma Goldman jejoš početkom 20. stoljeća rekla da je neznanje najnasilnijielement društva; znanje je danas isključivo nešto čimebismo si trebali osigurati što veću cijenu na tržištu rada.Osim tog izokrenutog shvaćanja cilja obrazovanja, tj. obrazovanjasamog, određeni problemi postoje i u načinu nakoje je ono organizirano i načinu na koji se provodi. Osimkontraproduktivne utrke za ocjenama, kroz gradivo sežuri i radi toga da bi svi bili spremni za državnu maturuili nacionalne ispite. Informacije se serviraju i cilj je da ihse što prije zabilježi u memoriju, preuzme samo kada ćeslužiti dobivanju što bolje ocjene i nakon toga izbriše izaboravi. Sposobnost kritičkog razmišljanja, ona najvažnijasposobnost, u takvim se uvjetima ne može razvijati.Iako autonomija profesora može postojati u nekoj mjeri,pritisak strukture je ono što ne dopušta dase u učionici stvori atmosfera koja bi svima,profesorima i učenicima, omogućila da rastui napreduju.Uz tisuće “loših učenika” koje sustavizbaci svake godine, a proglašeni su lošimaprema kriterijima koje je isti taj sustav odredio,zaista je čudno da se malo tko zapitakrije li se greška u sustavu samom, a neu lijenosti, nezainteresiranosti ili manjkuinteligencije svakog od tih nekoliko tisućaučenika. Uostalom, otkud lijenost i nezainteresiranost?Ako se od prvog razredaosnovne škole stvara jasna razlika između“pametnih” i “onih drugih”, “onih običnih”,za očekivati je da će nakon nekog vremenaosoba ili preuzeti etiketu lošeg učenika ilipobjeći od sustava koji mu konstantno poručujeda postoje bolji od njega, tj. oni kojisu više vrijedni. Upisom u srednju školudolazi i do podjele na “dobre” i “loše” školei smjerove, na prepiranje oko toga čiji jesmjer više, a čiji manje vrijedan. Cijela stvarkulminira državnom maturom koja, budućida je prilagođena gimnazijskom programu,učenike strukovnih škola stavlja u popriličnonezahvalan položaj.Francisco Ferrer, jedan od najpoznatijihpredstavnika anarhističke pedagogije, rekaoje da svu vrijednost obrazovanja čini poštivanjemoralne, fizičke i intelektualne voljedjece. Vjerujem da je to smjer u kojem bise trebali kretati, ali isto tako smatram davelike promjene u obrazovanju neće doćibez velikih promjena u društvu. “Školu bezkatedre” nećemo dobiti od MZOŠ-a, ali samoorganiziranjeučenika, osnivanje neke vrste učeničkih plenuma i rad nainformiranju o alternativnim modelima obrazovanja možepomoći i dovesti nas barem korak bliže ciljevima.Kakav je općenito život mladih u Karlovcu? Što pružakarlovačka sredina osim zabave uz Karlovačko pivo, kojaje medijski i reklamno najpopraćenija? Kakve se aktivnosti,namijenjene mladima, organiziraju, i čega najvišenedostaje u tom smislu?− Iako su ljudi često pesimistični kad se priča o životumladih i mogućnostima koje im se nude, rekao bih da je uposljednjih nekoliko godina zanimljivih aktivnosti svakakobilo. Tu se ne radi o nekakvim velikim mainstream događanjima,nego o stvarima s mnogo manjim budžetom, ali spuno većom količinom volonterskog rada. Ako netko imavolje i ideja, na nekim mjestima je mladima čak omogućenoda sami kreiraju svoj sadržaj (kao što je to napravio Shout!svojim raspravama i predavanjima). Razveselilo bi me kadabi takve stvari mladima postale privlačnije, ali smatram damasovnost nije vrijedna žrtvovanja identitetai igranja na kartu mainstreama.Anarhizam nije modaŠto je vas osobno povezalo s anarhističkomopcijom?− Postoje dvije velike predrasude koje setiču moje dobne skupine i anarhizma. Prvaje konstantno povezivanje anarhizma i određenihsupkultura. Vrsta glazbe koju netkosluša ili način oblačenja najmanje od svegaimaju veze s time je li ta osoba anarhist ili nije. Doduše,ono što me rastužuje kod toga nije to što me svako malonetko ubaci u ladicu punk supkulture samo na osnovu mogpovezivanja s anarhističkim idejama, već to što velik brojsamoprozvanih mladih “anarhista” robuje ovoj zabludi.Anarhizam nije glazbeni sastav, nije prišivak ili bedž, nijenešto što stavljamo na sebe kad idemo na koncert. Anarhizmu,kao i svakoj drugoj ideji, treba pristupiti s određenomdozom ozbiljnosti, tj. potruditi se da razumijemo očemu govorimo i što zagovaramo. Tu se ne radi o uzdizanjuideje na neki sveti pijedestal, već o nužnosti da se shvati daiza nečega stojimo jer to smatramo ispravnim, a ne zato štoje to “nova moda”. To povezujem s drugom predrasudom– stavom da je to samo jedna manifestacija mladenačkogbunta, nešto što će se s godinama prerasti. Naravno danitko ne može garantirati nepromjenjivost svojih stavova.O tome, uostalom, nije ni riječ. Da se konačno približim odgovoruna pitanje, anarhističkoj opciji me privuklo čitanjeraznih anarhističkih mislioca i autora bliskih anarhizmu,a u jednu ruku i interes za društvene znanosti i filozofiju.Kao što sam već rekao, a i da dovršim misao o percepcijianarhizma kao mladenačke pobune, trudim se objasniti itome pristupati na način koji poručuje da se za anarhističkeideje zalažem jer ih smatram ispravnima i jer smatram daje promjena u tom smjeru poželjna.Što za vašu diskusijsku grupu znači anarhizam te s kimna domaćoj anarho-sceni surađujete?− Shout! nije izričito anarhistička grupa, u smislu da primasamo anarhiste ili se bavi isključivo time. Među članovimaimamo deklarirane anarhiste, pripadnike MASA-e, onekoji samo simpatiziraju anarhističke ideje, ali i one kojisu jednostavni zainteresirani za problematiku kojom sebavimo, a ne pronalaze se u nekoj posebnoj ideologiji.Doduše, najočitija poveznica je slobodarski način organiziranjai djelovanja.Što se tiče anarho-scene, do sada smo najviše surađivalis MASA-om i CAS-om. U ožujku je održano predstavljanjeMASA-e i anarhosindikalizma, a CAS na svojoj webstraniciredovito prenosi obavijesti o našim sastancima idogađanjima koja organiziramo. Na festivalu AnarKa jeodržan mali sajam knjiga na kojem je i ekipa iz “Što čitaš?”izložila svoja izdanja pa i to možemo smatrati nekimoblikom suradnje.S obzirom da djelujete u Karlovcu, recite, kakva je povijestslobodarskih ideja u tome gradu? Naime, Karlovacse obično doživljava kao vrlo tih, previše tih gradić, štonije ni čudno s obzirom na zamrli Zagreb.− Iako o tome ne znam previše, mislim da je Shout! prviorganizirani pokušaj okupljanja ljudi zainteresiranih zaslobodarske ideje. Prije nekih godinu dana, otprilike u istovrijeme kada je osnovan Shout!, Karlovac je dobio i svojekontakte za Mrežu anarhosindikalista i anarhosindikalistkinja.U Karlovcu postoji poprilično jaka punk scena, apostoji i određen broj simpatizera u raznim udrugama, alito je manje-više to.Suradnja s DomaćimaRekli ste da ste povezani s karlovačkom udrugom Domaći.Na koji način grupa Shout! surađuje s tom udrugom; učemu su sličnosti, a u čemu razlike?− Najočitija razlika je to da su Domaći registrirana udruga,a Shout! je inicijativa. Naša suradnja je započela nešto prijeosnivanja diskusijske grupe, objavom jednog članka o anarhizmuu časopisu Plan.et koji izdaju Domaći. Nakon togasmo zatražili prostor i polako počeli surađivati i na drugimpodručjima. Prije svega mislim na projekt AnarKa, ali i nato što redovito na svojoj web-stranici obavještavaju o našimsastancima i slično, kao i na neke druge članke objavljene uPlan.etu. Oko AnarKe su nam posebno pomogli i sigurnone bismo uspjeli organizirati jednako dobar festival beznjih. Domaći iza sebe imaju povijest dobrih projekata. Većnekoliko godina za redom krajem ljeta organiziraju festivalNepokoreni grad, kao i druga događanja tijekom godine.Njihovo iskustvo nam je bilo izrazito korisno.— Anarhizam nije glazbenisastav, nije prišivak ili bedž,nije nešto što stavljamo nasebe kad idemo na koncert.Anarhizmu, kao i svakoj drugojideji, treba pristupiti ozbiljno —Predavanjem Dražena Šimleše Je li anarhizam odgovorna probleme 21. stoljeća? završio je ovogodišnji festivalAnarKa. Koji je vaš odgovor na to pitanje?− Dražen Šimleša je u svom predavanju odgovorio s “ne”(to je bio i jedan od razloga zašto smo ga zvali), a ja ćuodgovoriti s “da”. Ne tvrdim da anarhizam ima savršeneodgovore na sve probleme, već da je to najefikasniji načinza dolaženje do odgovora koji su bolji od onih koje namnudi današnje društvo. Problemi se najbolje osjete u bazi,među onima koji su uvijek “na terenu” i koji su imali i višenego dovoljno prilika da te probleme upoznaju. Ista tabaza je ona koja će, kada joj se to omogući i kada shvatida je iz blata neće izvući nitko osim nje same, moći osmislitinajbolja rješenja za poboljšanje svog položaja. Olakotnaje okolnost to što plodno tlo ne moramo tražiti na drugomkraju svijeta – imamo svoje škole, svoje fakultete, svojezajednice, svoja radna mjesta...

Socijalna i kulturna antropologijazarez, xii /289-90, 2. rujna 2010. 16Egzopedagogije i utopijskamašta: istraživanjesupkultura vilaKao kontrapunkt “vili” (fairy), koja se javlja u bajkama ili kod komercijalnihproizvoda, autori postavljaju vilu-faery kao avetinjski element raspuknuća kojibi mogao služiti kao svjetionik otpora u trajnoj obrani života protiv skupadiscipline-suvereniteta-vladavineTyson Lewis i Richard KahnVijest je objavljena: vile su posljednja kulturna pomamakoja “stvara val popularne kulture” (Dunnewind,2006.) vrijedan milijarde dolara. Veliki filmovi poputThe Spiderwick Chronicles (Kronike Spiderwick), serije poputBarbie Fairytopia (koja je također pretvorena i u uspješan mjuziklna kazališnim pozornicama) distribuirane putem videa,bestseleri poput Fairyopolis ili niza knjiga Artemis Fowl teizuzetno popularne televizijske emisije The Fairly Odd Parentskoja se prikazuje na kanalu Nikelodeon, vrlo su brzo postalivitalnim kulturnim kapitalom brojne djece, u velikoj mjerizahvaljujući megakorporacijama poput Disneyja i Mattela,koji su pak zauzvrat vile pretvorile u glavnu potrošnu robudjetinjstva s početka 21. stoljeća. Budući da se od 2005. godineprodaja proizvoda povezanih s temom vila povećala čakdo četrdeset posto, tržište je postalo sve zasićenije i ukrašenosjajnim malim ljudima šarenih krila koji svojim čarolijama ispunjavajuželje, kao i nekom vrstom nježne dražesti koja je usuprotnosti s našom širom sociopolitičkom klimom genocidnihratova, ekoloških katastrofa i sveprisutne pohlepe.Vile kao potrošna roba Naravno, bajke koje sepozivaju na idealizacije nevinosti djetinjstva nisu nove. Primjerice,velike sličnosti postoje između sadašnjega trenutka ioblika popularnosti koji su vile uživale u cijeloj Britaniji nakonPrvoga svjetskog rata, kada je moguće pastoralno postojanjevila iz Cottingleyja stvorilo važan kulturni spektakl, a knjigepoput Flower Fairy autorice Cicely Mary Barker postale su nacionalnimbestselerima. Stoga je možda u oba slučaja na djeluneka vrsta univerzalne kulturne logike – suočeni s uništenjemimperijalizma i industrije, modernim Mordorom, ljudima sretnemaštarije tolkinovskih krajeva što ih ispunjavaju vile postajuprivlačne te ih u konačnici i rado promatraju kako potrošnurobu. Oni među nama koji sami nisu gospodari kapitala jošuvijek mogu vikati za zelenim mirom našega privatnog Hobbitona,imaginarnoga mjesta u kojemu sretno boravimo te takodozvoljavamo da strahote dana postanu sanjarije u kojimasvijet ostaje onakvim kakav je oduvijek bio, a društvena krizanije vrijedna našega budnog straha. U tom smislu, Salomonovamoralna maksima “i to će proći” preoblikovana je u neku vrstuvilinske pedagogije za kapitalizam srodne onoj “Napredujemo”Georgea Busha mlađeg. Obje služe kao opijum za mase kojepate kako bi dosegle oblik duhovne staloženosti što se svodi natek nešto više od pokušaja da se ljudi oblikuju poput smirenihagenata za monetarizaciju hedonizma.Stoga je ironično da se, u svome uznemiravajućem savezništvus lažljivim kapitalističkim ciljevima, današnje vile nerazlikuju previše od interesa današnje vladajuće klase. Upravoje Jack Zipes (2002., 1997.), pažljivi društveni kritičar bajki iu njihovim starim i u novim varijantama, osvijetlio način nakoji je taj žanr, koji nikako ne služi kao utočište od patološkihvrijednosti i mjerila, gotovo uvijek služio da bi ih proizvodiona za djecu (ali i odrasle) lako probavljiv način te ga stogatreba smatrati oruđem socijalizacije. Povezano s time, W. E.B. DuBois je komentirao kako ljudi “dozvoljavaju djeci daupoznaju bajke... koje s vremenom djeca prepoznaju kao konvencionalnelaži koje im izgovaraju njihovi roditelji i učiteljiza dječje dobro. Gotovo je nemoguće pretjerati naglašavajućimoralnu nesreću ovoga običaja” (DuBois, 1968.). Što je, nakraju krajeva, Zubić Vila, no proizvod američkog poslijeratnogbogatstva (Tuleja, u: Narváez, 1997.) i prva dječja ritualnainicijacija u svijet robe i prodaje? Kao što folklorist Tad Tulejatvrdi, “neizrečeni podtekst rituala Zubić Vile jest ‘proizvedi iprodaj’” (Tuleja, u: Narváez 1997:416). Jesu li, stoga, vile tekmarionete za održavanje statusa quo?“Vila” (fairy) i “vila” (faery) Vjerujemo da to nijenužno slučaj, no zbog toga je potrebno napraviti razliku. Uovome članku pokušat ćemo razlikovati “vilu” (fairy), koja sejavlja u bajkama ili kod komercijalnih proizvoda na temu vila,od “vile” (faery), paranormalne, natprirodne pojave povezane sduhovima i magijskim iskustvima bivstvovanja (creatureliness).Prema našoj procjeni, vila-fairy je kulturni artefakt čija je snagausklađena s globalizacijom, dok je vila-faery domaća, psiho-duhovnastvarnost koja implicitno propituje društvenu dominacijui ugnjetavanje buknuvši u neupitne i ukrućene hijerarhijskeredove. Vile-fairies su konačne ikone modernoga Zapada, novile-faeries su, s druge strane, bile zabilježene u gotovo svakojkulturi diljem svijeta unatrag posljednjih nekoliko tisuća godina(Mack, Mack, 1998.; Evans-Wentz, 2002.). Dok su vile-fairiesukrasi svijeta zatočenoga razočaranjem – “specijalistima bezduha, senzualistima bez srca” Maxa Webera (1958:182) – premanašem viđenju, vile-faeries mogle bi predstavljati ekstatičnoprekoračenje onoga što je Michel Foucault (1990.) nazvao“biomoć” ili društvenom tehnikom posvećenoj primjeni išifriranju tjelesnih pokoravanja u skladu sa zdravljem stanovništvai ishodišne “tanatomoći” (Agamben, 1998.), vrhovnemoći protiv bioloških prijetnji. Suprotno od ubilačkih ciljevaglobalnoga imperijalizma i fantazmagorije kulturnih industrija,mi postavljamo vile-faery kao avetinjski element raspuknućakoji bi mogao služiti kao svjetionik otpora u trajnoj obraniživota protiv skupa discipline-suvereniteta-vladavine.Autori iz područja koje bismo mogli nazvati “egzokulturalnimstudijima” pružili su nam “dijagnostičke kritike” ključnihpitanja poput stranaca (izvanzemaljaca) koji su simptomatičniza krizu, ali i za mogućnost ponovnog promišljanja ljudskih/neljudskih životinjskih odnosa u doba globalnoga carstva. Primjerice,u članku The Reptoid Hypothesis: Utopian and DystopianRepresentational Motifs in David Icke’s Alien ConspiracyTheory (Reptiloidna hipoteza: utopijski i distopijski reprezentacijskimotivi u teoriji urote o izvanzemaljcima Davida Ickea)(Lewis, Kahn, 2005.) već smo veličali političke potencijaleizuma i razvoja utopijske “izvanzemaljske” kontra-estetikekoja bi mogla preoblikovati jednodimenzionalni sekularizamliberalne ljevice. Ovdje bismo željeli nastaviti tim tragom istraživanjaegzokulturnih studija propitujući imaginativne praksesuvremenih vilinskih supkultura, posebno se usredotočujući nanačine na koje te utopijske zajednice mogu osvijetliti alternativneobrazovne i političke prakse. Dijalektičkim pristupom tim“vilinskim pedagogijama” nadamo se naći nova teorijska oruđaza razmišljanje i unutar i protiv dominantnih oblika biomoćikoje su imale sve jače destruktivno djelovanje na prirodni svijette na ljudske i neljudske životinje. Stvaranjem dijagnostičkekritike vilinskih pedagogija možemo zaključiti da bi trebalostvoriti novo polje pedagoških istraživanja te da bi trebala započetiopćenitija revolucionarna praksa egzopedagogije.Pitanje egzopedagogije Istražujući vilinske supkulture,bili smo iznenađeni očiglednim odnosom između onihkoji su zainteresirani za nezemaljsko, vilinsko (fey) i za temuobrazovanja. Pokazalo se da postoje cijele organizacije, poputVilinskoga kongresa (Fairy Congress), koje održavaju godišnjeskupove i koje pozivaju međunarodne predstavnike iz obasvijeta, ljudskog i vilinskog, da im prisustvuju. Doista, Vilinskikongres oblikuje svoj statut na misiji dijaloškog obrazovanjakoje bi spojilo vile i ljude kako bi učili jedni od drugih i gajilibolje odnose između dva svijeta. Drugi priznati istraživačivila, poput R. J. Stewarta, tvrde da je interakcija između vila iljudi susret učenja ili ponovnoga učenja (rekli bismo) naspramopresivnih oblika suvremenog obrazovanja koje oduzima legitimitetdomorodačkim i mitskim oblicima poznavanja svijeta(www.rjstewart.org/irish-faery.html).No što zapravo razlikuje vilinsku pedagogiju? Koje su njezinemetode i što ona pokušava prenijeti? Metode i nastavniplan vilinskih pedagogija različiti su (Bloom, 1998.; MacLean,1990.; Helliwell, 1997.; Hodson, 1982.; Steiner, 1992.). Moždaćemo upravo u djelima R. J. Stewarta pronaći najsveobuhvatnijeupute o tome kako kontaktirati vilinsko carstvo. Opisujućisvoje vlastite vilinske radionice, Stewart piše, “na vilinskimradionicama koristimo tradicionalne teme, slike i tehnike kakobismo promijenili svijest pojedinaca i skupine. Dakle, ulazimo(doslovce i pod punom sviješću) u vilinsko carstvo i susrećemovilinska bića. U naprednijim stupnjevima ovog tipa rada razvijase dijalog, odnos u kojemu ljudska i vilinska bića djeluju poputsaveznika, a njihovo je savezništvo postepeno prošireno nadruge poretke živih bića” (1995:12). Pedagogija se sastoji oddviju međusobno prožimajućih metoda. Najprije, postoje energetsketehnike koje nastoje preoblikovati tijelo i, zatim, postojevizualne i imaginativne tehnike koje se primjenjuju na umu.Kombinirajući meditaciju, narativno kazivanje pripovijedakai rad sa snovima, Stewart pretpostavlja da ljudski učenik možeući u promijenjeno stanje u kojemu nova savezništva izmeđuljudi, vila i drugih neljudskih bića mogu udružiti snage protivekološke degradacije. Ovdje Stewart naglašava razlike izmeđusvoje vlastite vilinske pedagogije i drugih oblika misticizmavezanoga uz new age. Filozofija new agea često je, usprkossvojoj auri vodenjačke duhovnosti, odvojena od zemlje i tradicionalnihsustava znanja (Aldred, 2000.) i stoga vodi do oblikasvijesti koji su u sve većoj mjeri usmjereni drugome svijetu iglobalistički. Povezivanje duhovnosti i “prizemljenoga” filozofskograzmišljanja pomoću vilinskih kultura, za Stewarta je“jedna od metoda ponovnog pretvaranje zemlje u zdravlje”i stoga bi mogla osigurati ponovno energiziranje poželjnihoblika ekološkog aktivizma (1992:7). Za njega, stoga, vilinskapedagogija nije oblik eskapizma (kao što bi vile iz medijskekulture ili nebeska new age transcendentnost naslućivale),već politička i ekološka praksa duha i tijela koja upozoravana opasnosti koje prijete ukoliko napustimo svoje pradavne“korijene” u mjestima na kojima živimo.U svojim tekstovima Stewart stalno iznova nagovještavada je učenje od vila u svojoj biti učenje kako se obratiti zemlji iopćenito prirodi na drugačiji, manje agresivan i manje eksploatirajućinačin. Kao što Stewart piše, “ponovno buđenje našeg(suvremenog) kontakta s carstvom vila pitanje je okoliša pačak i globalno pitanje... Taj kontakt između ljudskih i neljudskihbića, jednom izbjegavan i odbijen, sada je aktivno traženkao mogući izvor ponovnog stvaranja ravnoteže u vremenimakrize okoliša” (1995:8). U takvim dijelovima teksta, Stewarttvrdi da je tradicija prosvjetiteljstva preoblikovala prirodu unajobičniju sirovinu te je izložila paradigmi sredstva i cilja usvrhu ostvarivanja koristi, paradigmi koja uništava imaginativnepoveznice koje inače služe za povezivanje ljudi sa zemljom krozetičke prakse poštovanja i divljenja, ali i straha. Takva kritikamogla bi biti promatrana kao popularna inkarnacija onogašto su Adorno i Horkheimer (2002.) nazvali dijalektikom prosvjetiteljstva– međutim, s iznenađujućim obratom. Dok bi seStewart složio s time da se prosvjetiteljstvo trenutno preoblikujeiz oslobađajuće u opresivnu praksu, s druge bi se stranesuzdržao općenite stigmatizacije mitološkog razmišljanja kojaje nerazdvojno prisutna u Adornovu i Horkheimerovu pristupu.Za Adorna i Horkheimera, mit u sebi sadrži sjemenja prosvjetiteljskedominacije nad prirodom, no za Stewarta on također– u drugom skupu dijalektičkih obrata – sadrži potencijalneimaginativne izvore za dalje dijalektičko prevladavanja tihdestruktivnih potencijala. Stoga, dok kritički teoretičar poputHabermasa (1982.) može biti interpretiran na način da krozsvoj rad pokušava sačuvati razum (kao povijesni projekt i cilj)od zamki Horkheimerove i Adornove analize, vilinski pedagogpoput Stewarta važno uobličava dodatnu drugu polovicu togrehabilitacijskog procesa: čuvanje mita od ralja racionalnoginstrumentalizma.Tanatomoć potiče ekološki zoocid Čitanau odnosu na trenutačne teorijske rasprave, vilinska pedagogijaza Stewarta može biti promatrana kao oblik biopolitike

Socijalna i kulturna antropologijazarez, xii /289-90, 2. rujna 2010. 17pozicioniran naspram dominantnih pojavnosti biomoći (Foucault,1990.) koji se sada materijaliziraju dijelom kroz tržišnevarijacije vilinskoga pakovanja. Vilinska pedagogija, kao i sveveće zanimanje za pripovijesti o vilama, stoga su povijesnopovezane s nedavnim rastom biomoći kao određujućeg načinamoći u modernome svijetu. Ipak, umjesto da jednostavnoponavlja logiku biomoći, kao što komercijalizirana vila čini usvome obliku vilinske pedagogije, vilinska pedagogija uči nasnečemu prilično drugačijemu. Kao što je Foucault pokazao(1990.), a Giorgio Agamben nedavno naglasio (1998.), u srcuje biomoći tanatomoć, moć koja angažira smrt u ime života,što dovodi do rasta masovnih ubojstava i genocida u 20. i 21.stoljeću. Nadalje, povezano s predmetom interesa ovoga članka,tanatomoć također potiče ekološki zoocid (zoöcide) (Kahn,2006.; 2005.). Proizlazeći iz Agambena, u svakom slučaju glavniobjekt biomoći nije ljudsko tijelo podložno upravljanju, reguliranjui homogeniziranju kao takvome, već zabrani zoe (zoë),definirano kao neprestana i neuništiva sila prirodnoga života,kroz činove vrhovnog donošenja odluka koji osvještava bios,djelovanje koje zasniva biopolitičko uređenje društva. Krozkonstrukciju sociopolitičkog biosa koji brani prirodni zoe,logika biomoći pokušava dostići ponovnu definiciju i reprodukcijuzoe kao ekvivalenta “golom životu”, oblika ontološkenulte točke koja funkcionira kao biopolitičko ograničenjedruštvene smrti.Unutar je ove povijesne problematike naša želja za lociranjempreporoda vilinskih kultura (tj. zajednica posvećenihduhovima i neumirućim mrtvima) te, posebice, povjerenstvovilinskih pedagogija posvećenih takvim kulturama. Premanašem viđenju, vilinska pedagogija nada se poučiti novomodnosu između zoe i biosa u kojemu zoe više nije preoblikovanu “goli život” koji služi kao posljedični objekt vrhunskesile. Ovdje dosežemo cilj vilinske pedagogije: imaginativnu iradikalnu rekonstrukciju zoe kroz koju vila služi kao posrednik.Rečeno na drugi način, zamišljena vila postaje simbolomdrugoga kroz koji neuništiv, višedimenzionalan i nezamislivzoe može ući u sferu biomoći kao radikalna erupcija. Na tajje način vila na jedinstvenome položaju imaginarnog drugogpozicionirana dijalektički između subjekta i objekta svijesti.Stoga, ono što ovdje pokušavamo locirati nije ništa drugodoli vrsta (nakon Deleuzea i Guattarija) hibridne politikepostajanja vilom.Stewart posebno svjesno zaobilazi pitanje “realnosti” vila(www.rjstewart.org/irish-faery.html). Umjesto izravnog suočavanjamaterijalističkih i metafizičkih argumenata koji govoreza ili protiv realnosti vila, on bira put praktičnoga razuma:ponašajmo se kao da vile postoje, jer će nas već i to učinitiprijemljivijima za pitanja ekologije i životne probleme. Ipak,vile ne treba shvatiti kao svedene na puki subjektivni proizvodmašte. Umjesto toga, mnogo je točnije zamisliti vilu kao neštošto sadrži i daje oblik silama prirode – silama koje su samepo sebi činitelji u imaginativnom shematiziranome procesu.Primjerice, Stewartov pojam “podsvijeta” jest predstavljanje“nepoznatoga” koje počiva “s onu stranu izražavanja”, no ipakpronalazi svoj izraz kroz našu rekonstrukciju davnih vilinskihmitova u svjetlu žurnih, vrlo stvarnih ekoloških problema(1992:101). Na sličan način gelski znanstvenik John MacInnespretpostavlja da su vilinska brda “metafora mašte” (1997:osob.kom., u McIntosh, 2005.) – liminalno carstvo u kojemu glazbeniciili pjesnici usnivaju u očekivanju da će se probuditi ililudi ili s inspiracijom. Kao takve, vile predstavljaju smještenosučelje prirodne i ljudske kulturne kreativnosti primordijalnogaoblika.Pedagogija redarstva i vilinska pedagogijaOvdje možemo vidjeti kako se mašta javlja kaosredišnje pitanje estetike koja je u osnovi vilinske pedagogije.Prema Jacquesu Rancièreu, “raspodjela osjetilnoga” (engleskariječ “sensible” ima niz značenja, od kojih su neka međusobnoisključiva: osjetan/osjetilni, razuman, pametan, osjetljiv, izmeđuostalih; nap. prev.) jest “sustav očiglednih činjenica osjetilnepercepcije” koji “određuje što je vidljivo, a što nije u zajedničkomeprostoru, obdarenome zajedničkim jezikom, itd.”(2004:13). Stoga je u samome srcu politike estetika osjetilnogakoja ocrtava prostor onoga što može ili ne može biti legitimnopercipirano. Za Rancièrea (1999.), “logika redarstva, održavanjareda” šifrira i strukturira percepcijske podjele dok politikarazvrgava raspodjelu osjetilnoga (primjerice, ono što se možeizreći, čuti i vidjeti). Primjenjujući to razlikovanje na područjepedagogije, možemo promatrati način na koji imaginativnakonstrukcija vila prekida konzervativne pedagoške modele (tj.modele koji pokušavaju konzervirati društvenu reprodukcijubiomoći ocrtavajući prostore i mjesta ideološke interpelacije)dok radi na tome da ga brendira kao praksu održavanja reda.S vilinskoga stajališta, takav konzervatizam poučava učenikaprema zakonu vladajućeg načela stvarnosti, kojemu su značajnioblici jednoglasja, instrumentalizma, redukcionizma,pozitivizma i represije. Unutar našeg trenutačnog stanja visokostandardiziranog obrazovanja, stoga, vilinska pedagogija predstavljaoblik čvrste političke prakse koja se može otvoriti novimkonfiguracijama stvarnosnog načela, izokrenuti ideološke kodove,stvoriti nova osjetilna iskustva koja se nalaze s onu stranunaivnog empirizma ili degenerirane znanosti te ustanoviti noveduhovne povezanosti s egzokulturnim kao podlogom za novozamišljanje širokoga niza postojećih dihotomija i hijerarhijaizmeđu prirode i kulture.Takva pedagogija nije samo udaljena od “pedagogije redarstva”,već se također razlikuje od kritičke pedagogije kakvom jedefinira Paulo Freire (2000.), kada nastoji nadmašiti magijskorazmišljanje u korist kritičke svjesnosti. Različito od ovog korpusamisli, vilinska pedagogija ne bavi se izravno proizvodnjomkritičke svijesti, već prije modalitetima promjene svijesti kojamože otvoriti novo polje imaginativne vizije i živuće kritike izadanih zapisa načela stvarnosti redarstvenoga poretka. Stanjevile u doslovnome je smislu promijenjeno stanje svijesti (Grof,1985.). Jednako kao što umjetničko djelo, prema Rancièreu,“zbacuje prekonstituirane političke modalitete smještanja uokvire” (2006:64), tako i vilinska pedagogija vježba oko dagleda iza datosti te da revidira naše odnose s prirodom izvanregrutiranja tanatomoći ili destruktivne, suverene snage biomoći.Vilinska pedagogija kao potraga za nove osjetilne percepcijeprirodnoga stoga svoje praktičare otvara “kreativnojparanoji” (Lewis, Kahn, 2005.) – načinu vizualizacije srodnomnadrealističkim estetskim praksama. Dok tradicija kritičkepedagogije vrlo važno izlaže ishodišnu stvarnost eksploatacijeispod ideoloških mistifikacija, vilinska pedagogija promjenesvijesti zamjećuje utopijske mogućnosti radeći na umnožavanjuvrata percepcije na osjetilnoj razini onoga što možemo ine možemo vidjeti, čuti i sl. (Blake, 1994.). Ukoliko pedagogijaredarstva pozdravlja učenika (“Hej, ti tamo!”) i daje ovlastikako bi zauzela poziciju subjekta unutar hijerarhija i rangovašifriranoga društvenoga poretka, tada je vilinski pozdrav pozivna bijeg (“Odleti sa mnom u noć!”), egzodus prema novimhorizontima kontinuuma prirode i kulture. Drugim riječima,takva pedagogija pokušava promijeniti estetsku nesvijest izkoje su proizvedene verzije kritičke procjene.Da ne bi bilo nejasnoća – mi ovdje ne zagovaramo smjenjivanjejednog pedagoškog oblika drugim, već povišenje kritičkesvijesti i promjenu svijesti promatramo kao međusobno podupiruće.Baš kao što je i pradavna vila lako pogrešno zamijenjenas vilama new age pokreta i korporacija bez prepoznavanjastrukturalnih snaga političke ekonomije koja se trenutačnotrudi prognati zoe u svim njegovim varijacijama sigurnima za“goli život”, tako i oni koji su u potrazi za projektom konscijenizacije(politički i pedagoški pojam conscientization je skovaoPaulo Freire; cilj konscijenizacije jest dati moć znanju i resursimaskupina provođenjem učenja koje postaje kritičko, tranzitivnoi dijaloške svijesti, nap. prev.) trebaju prepoznati utopijskemogućnosti njegovanja alternativnih modaliteta svijesti. GregoryCajete (2000.) pažljivo bilježi kako su domorodačke epistemologijeznanosti ponudile bogatu alternativnu tradiciju ukojoj ljudi i neljudi (uključujući i nebeska stvorenja koja mogupreuzeti oblik božanstva ili duha koji ne poštuje pravila ili sepoigrava s ljudima) uče jedni od drugih i međusobno komunicirajukao dio svemira međusobnih ovisnosti. Na sličan je načinIvana Milojević (2006.) pronicavo zagovarala potrebu inkorporacijedrugih utopijskih vizija (a ne samo pukih kritičkih) upretežito neoliberalni obrazovni diskurs. Takve edutopije, pišeona, uključuju feminističke pedagogije, domorodačke epistemologije,duhovna prosvjetljenja, mirovno obrazovanje i pogledena ekologiju. Prema našemu mišljenju, lik vile i praksapedagogija koje povezuju duh, tijelo i zemlju, posebice sjedinjenes kritičkom pedagogijom, uključuju sve te elemente i kaotakvi proizvode jedinstvene utopijske estetske mogućnosti krozkoje se mogu pojaviti izvanredne vizije budućnosti. (…)S engleskoga prevela Sanja Kalapoš Gašparac.Oprema teksta redakcijska.Literatura:Adorno, Theodor W. i Max Horkheimer. 2002. Dialectic of Enlightenment. Stanford:Stanford University Press.Agamben, Girogio. 1998. Homo Sacer: Sovereign Power and Bare Life. Stanford: StanfordUniversity Press.Aldred, Lisa. 2000. “Plastic Shamans and Astroturf Sun Dances: New Age Commercializationof Native American Spirituality”. American Indian Quarterly 24(3):329-352.Blake, William. 1994. The Marriage of Heaven and Hell. Mineola, NY: DoverPublications.Bloom, William. 1998. Working with Angels, Fairies and Nature Spirits. London: Judy-Piatkus Limited.DuBois, W. E. B.. 1968. The Autobiography of W.E. Burghardt Du Bois. New York: Internationalpublishers.Dunnewind, S. 2006. Pixie power; Marketers try to capture little girls’ hearts anew withfairy books and toys. The Seattle Times (March 11), C1.Evans-Wentz, Walter Yeeling. 2002 [1911]. The Fairy-Faith in Celtic Countries. Mineola,NY: Dover Publications.Foucault, Michel. 1990. The History of Sexuality: An Introduction. New York: VintageBooks.Grof, Stanislav. 1985. Beyond the Brain: Birth, Death and Transcendence in Psychotherapy.Albany, NY: State University of New York Press.Habermas, Jürgen. 1982. “The Entwinement of Myth and Enlightenment: Re-readingDialectic of Enlightenment”. New German Critique 26:13-30.Helliwell, Tanis. 1997. Summer with the Leprechauns. Nevada City, CA: Blue DolphinPublishing.Hodson, Geoffrey. 1982. Fairies at Work and Play. Wheaten, IL: Theosophical PublishingHouse.Kahn, Richard. 2006. “The Educative Potential of Ecological Militancy in an Age of BigOil: towards a Marcusean Ecopedagogy”. Policy Futures in Education 4(1).Kahn, Richard. 2005. “Reconsidering zoë and bios: a Brief Comment on Nathan Snaza’s‘(Im)possible Witness’ and Kathy Guillermo’s ‘Response’”. Journal of Animal LiberationPhilosophy and Policy 3(1).Lewis, Tyson i Richard Kahn. 2005. “The Reptoid Hypothesis: Utopian and DystopianRepresentational Motifs in David Icke’s Alien Conspiracy Theory”. Utopian Studies16(1):45-74.Mack, Carol K. i Dinah Mack. 1998. A Field Guide to Demons, Fairies, Fallen Angels andOther Subversive Spirits. New York: Owl Publishers.MacLean, Dorothy. 1990. To Hear the Angels Sing: An Odyssey of Co-creation with theDevic Kingdom. Hudson, NY: Lindisfarne Press.McIntosh, A. 2005. “Fairy faith in Scotland”. U: J. Kaplan i B. Taylor, ur. The Encyclopaediaof Religion and Nature (2 sv.). London & NY: Continuum International Publishing.Milojević, Ivana. 2006. “Hegemonic and Marginalized Educational Utopias in the ContemporaryWestern World”. U: M. Peters i J. Freeman-Moir, ur. Edutopias: New UtopianThinking in Education. Rotterdam: Sense.Narváez, Peter. 1997. The Good People: New Fairylore Essays. Lexington, KY: Universityof Kentucky Press.Rancière, Jacques. 2006. The Politics of Aesthetics. London: Continuum.Steiner, Rudolf. 1992. Spiritual Beings in the Heavenly Bodies and in the Kingdoms ofNature. Great Barrington, MA: Anthroposophic Press.Stewart, R. J. 1992. Earth Light. Great Britain: Element Books Limited.Stewart, R. J. 1995. The Living World of Faery. Glastonbury: Gothic Image Publications.Weber, Max. 1958. The Protestant Ethic and the Spirit of Capitalism. New York, CharlesScribner’s Sons.Zipes, Jack. 2002. Breaking the Magic Spell: Radical Theories of Folk and Fairy Tales.Lexington, KY: University of Kentucky Press.Zipes, Jack. 1997. Happily Ever After: Fairy Tales, Children, and the Culture Industry.New York: Routledge.Donosimo ulomak prijevoda članka Tysona Lewisai Richarda Kahna “Exopedagogies and the UtopianImagination: A Case Study in Faery Subcultures”,objavljenoga u časopisu Theory & Event, 12/2, 2009.Cjelokupan prijevod bit će objavljen u Mitskomzborniku (ur. Ines Prica i Suzana Marjanić), Zagreb,Institut za etnologiju i folkloristiku, Hrvatskoetnološko društvo, Naklada Scarabeus, 2010.

Filmzarez, xii /289-90, 2. rujna 2010. 18Tko sanjanaše snove?Christopher Nolan, Inception (Početak), 2010.Nakon iznimnouspješnogaserijala o Batmanu,posebice Vitezatame fokusiranogna plastičnureprezentacijui psihološkukarakterizacijulikova, Nolan seprema iskušanoji potvrđenojrecepturi odlučiopozabaviti snomkao vječnointrigantnomrazinom ljudskogumaIgor JuriljZasigurno je teško ustvrditi bez eksplicitnepotvrde engleskoga redateljaChristophera Nolana je liod morbidnog Edgara Allana Poea preuzeokoncept “sna u snu” kada je maštao, a moždai sanjao o Početku – najnovijem filmskomprojektu koji se, dosljedno sve jasnijoj redateljsko-scenarističkojpoetici, ne odmiče od psihekao dominantne teme, ovoga puta analiziranekroz “metasan”.Nakon iznimno uspješnoga serijala o Batmanu,posebice Viteza tame fokusiranog naplastičnu reprezentaciju i psihološku karakterizacijulikova, Nolan se prema iskušanoj ipotvrđenoj recepturi odlučio pozabaviti snomkao vječno intrigantnom razinom ljudskoguma, univerzalnim, ali istovremeno krajnjespecifičnim individualnim fenomenom. Očiglednoistražujući oneirologiju i povezanostsnova s izvanjskim podražajima, percepcijomi procesuiranjem percipiranoga u javi, redateljje, uz malu direktnu i indirektnu pomoćameričkog filmskog korpusa, razvio ideju opotencijalima i važnostima snova, na sreću nepribjegavajući pritom neizbježnom Freudu, zaophođenje u javi.Početna je premisa da snovi nisu nužnoindividualne podsvjesne projekcije uvjetovaneakumuliranim (nerijetko efemernim) znanjemi spoznajama, već bezgraničan i dostupan prostorpodoban za složenu manipulaciju te naposljetkudijeljenje novodizajnirane svijesti.Protagonist Dom Cobb (Leonardo DiCaprio),kako saznajemo već u prvim kadrovima, majstorje zanata dijeljenja snova kao procesa s konačnomsvrhom vađenja, odnosno, uzurpacijeideja kao ultimativnih nematerijalnih vrijednosti.Iako ne saznajemo pouzdano radi li se oznanstveniku-oneirologu ili pak špijunu, Cobbkao ključna osoba u svom poslu nosi teret svogznanja i umijeća, što je pokretač radnje, a činiga (lažna) optužba za smrt supruge Mal Cobb(Marion Cotillard) koja mu je i sama nekoć— Slojevitanaracija Početka,nerijetko posrćućiu redundantnostzbog ponavljanjameđusobnogpojašnjavanjaprotagonista o prirodii mogućnostimadijeljenja snova,nizom motiva imomenata implicirakako je cjelokupniprojekt zasnovan nasanjanju upravo jedanveliki san —bila pandan i s kojom je činio, dakako, gotovosvemogući tandem u svijetu snova, a samimtime i dijeljenju snova, odnosno ekstrakcijiideja. Međutim, tijekom sanjanja, subjektovapodsvijest projicira na lažnu stvarnost personificiranestrahove i prijetnje pa tako Malredovito postaje Cobbovom glavnom zaprekomi vodećim saboterom u procesu ekstrakcijeideja. Cobbov je drugi teret, značajniji odbolnih uspomena na izgubljenu srodnu dušui njezine realizirane varijante u snu, činjenicakako se zbog sporne optužbe ne može vratiti uSjedinjene Američke Države svojoj djeci jer jebjegunac. Rješenje problema nudi mu japanskimoćnik, Gospodin Saito (Ken Watanabe),čelnik jedne od vodećih svjetskih korporacija,tražeći od njega najzahtjevniji posao u svijetusnova: usađivanje ideje mladom nasljednikucarstva Robertu Fischeru (Cillian Murphy)koji ne bi trebao nastaviti stopama oca multimilijardera,posebice zbog prirode njihovanestabilnog odnosa. Odluka je jednostavna:obaviti zadatak i otkupiti (zasluženu) slobodu,no pothvat u svojoj srži pretpostavlja gotovonemoguću misiju usađivanja ideje kroz čakpet razina sna kako bi nasljednik Fischer odlučiokrenuti vlastitim stopama, ne znajući zapravi uzrok takvoj odluci. Kako bi se izvršilousađivanje, potreban je cijeli tim stručnjakaspecijaliziranih za određene zadatke: arhitekticasnova – mlada studentica Ariadne (EllenPage), asistent Arthur (Joseph Gordon-Levitt),krivotvoritelj Eames (Tom Hardy) i kemičarYusuf (Dileep Rao). Naoko dobro organiziranupodjelu posla među harmoničnim timomnadgleda, iz narativno nejasnih razloga, naručiteljGospodin Saito, ali i Cobbova sjenaMal, kao njegova nezdrava opsesija koja eskalirasvakom razinom putovanja u dublje sferesnova iz kojih se transfer omogućuje novimsanjanjem, odnosno budi se tzv. udarcem –naglim trzajem tijela. Obavljanje složenihoperacija u imaginarnom i fantastičnom svijetulucidnih snova ispunjeno neočekivanimperipetijama i očekivanim ishodima, začinjavarealistična dimenzija percepcije. Naime, lucidnisnovi, obilježeni različitom protocimavremena, konotiraju zamišljenu i neposrednokonstruiranu stvarnost, ali su obilježeni jasnimi nadasve realističnim podražajima, drugimriječima, percepcija stvarnosti omogućena jeprimanjem istih podražaja kroz sva osjetila pase tako fizička bol manifestira i procesuira kaou javi te naposljetku u slučaju fatalne ozljededovodi do smrti na određenoj razini sna štopretpostavlja buđenje u prethodnoj razini.Navedeni se obrasci ponavljaju kroz svakurazinu sna uz doista minimalne modifikacije ipreinake koje utječu tek na trajanje filma.Tumačenje snova Slojevita naracijaPočetka, nerijetko posrćući u redundantnostzbog ponavljanja međusobnog pojašnjavanjaprotagonista o prirodi i mogućnostimadijeljenja snova, nizom motiva i momenataimplicira kako je cjelokupni projekt zasnovanna sanjanju upravo jedan veliki san.Već prvom scenom dolaska Cobba u odajeGospodina Saita u svijetu svoga limba, kojomje prekinut kronološki slijed, primjećujemokako se Saito poigrava Cobbovim zvrkom,totemom iliti osobnim indikatorom stanja javeili sna, nakon čega kronološki slijedi buđenje,povratak kući i djeci te završni kadar neprekinutevrtnje zvrka na stolu. Saito mu u limbunudi objašnjenje kako je na audiciji, a ova jeideja uskoro potencirana posjetom Cobbasvom šurjaku i mentoru Milesu koji mu nalažeda se vrati u stvarnost. Međutim, Cobb se nevraća u stvarnost, već odlučan u svojoj misijiekstrakcije i povratka kući odlazi u Mumbasupronaći lopova-krivotvoritelja Eamesa kakobi se pridružio timu za usađivanje ideje, noveć pri prvom susretu iz neobjašnjivih razlogaCobba napadaju tajni agenti. Prisjetimo li sekako je on bjegunac u Americi i potpuno siguranu inozemstvu, posebice vrlo udaljenoj is Amerikom nepovezanoj Mumbasi, odnosnokako se u svijetu sna podsvijest određenogsubjekta okreće protiv osobe s kojom on dijelisan, shvatit ćemo da je potjera koja slijedizapravo san što konačno potvrđuje Cobbovozapinjanje među zidovima koji ga zatvaraju ipritišću – klasičnim simbolima anksioznostiu snu. Cilj usađivanja, procesa tek jednomiskušanog i uspjelog i to na liku Mal, jest navestimladog nasljednika okretanju vlastitomsnu i stvaranju vlastite sudbine, no Saito kaonaručitelj i “nadglednik” projekta ni u jednomtrenutku ne objašnjava razloge svoje narudžbe,a impulzivni i emotivni Cobb odmah je prihvaćačime se mi kao gledatelji trenutačnozadovoljavamo i fokusiramo na impresivneakcijske scene potjere i pucnjave ne razmišljajućio ovom ključnom trenutku kao ni okonstantnom momentu nemira koji Mal unosine samo svojim saboterskim pretenzijama, veći ponavljanjem suprugu kako je nesvjestanrazlike između jave i sna. Implikacija je jasna:dijeljenje snova, sanjanje u snu i usađivanjeideje naprosto su san s mogućom svrhom usađivanjaideje samome Cobbu.Glumačku postavu čini odlična ravnotežatrenutačno najtraženijijih holivudskih imena,odnosno glumaca prisutnijih na britanskimkazališnim daskama (Murphy i Hardy) dajućidozu tradicionalne uniformiranosti i staloženosti,odnosno provokativnog, ali suptilnogbritanskog humora vidljivoga u verbalnojkomunikaciji između Eamesa i Arthura. Svakakoje pravo osvježenje i ugodno iznenađenjeupravo mladi Joseph Gordon-Levitt u najuvjerljivijoji najostvarenijoj (sporednoj) uloziCobbovog najvjernijeg prijatelja i pomoćnikaArthura. Momak kojeg smo godinama gledalikao genijalnog izvanzemaljca zatočenog utijelu tinejdžera i u svojoj disfunkcionalnojobitelji u 3. kamenčiću od Sunca, Početkom jenastavak na stranici 24 –

vizualna kulturazarez, xii /289-90, 2. rujna 2010. 19SedimentiTri instalacije u bijeloj i crnojne-boji nastale su slijedomistraživanja mineralnih pigmenatate su efemerne i neodržive,podložne procesu promjene, štoje već neko vrijeme umjetnikovafiksacijaPetra VidovićIzložba Silvija Vujičića inner colors, Platform3, München, Njemačka, od 21. srpnja do 11. kolovoza 2010.Where do you suppose he got thosecolours?I think he evolved them out of his InnerConsciousness. – Dear Old Ladyto a young artist in the National Gallery.A.D. 1922(Daniel V. Thompson, The Materials andTechniques of Medieval Painting, DoverPublications; Reprint edition; 1956.)Usrpnju i kolovozu se u minhenskojgaleriji za suvremenuumjetnost Platform3 mogla pogledatiizložba inner colors zagrebačkogumjetnika Silvija Vujičića.Za izložbu inner colors umjetnik jeizradio tri nove instalacije: Zastor, Oblak iFontanu, nastale slijedom istraživanja mineralnihpigmenata, tijekom kojeg je posjetionajvećeg proizvođača pigmenata uEuropi Kremer Pigmente GmbH & Co. KGu Aichstettenu, u saveznoj pokrajini Baden-Württemberg.U svojim se radovima Vujičić bavi rubnimpodručjima što se tiče forme, ali i sadržaja,nestabilnim stvarima, hibridima znanostii umjetnosti. Strast kojom se umjetnikposvećuje procesu može se lako promijenitiu nesigurnost koju nose dovršeni radovi.Istraživanje je rezervirano za umjetnikai suradnike koje Vujičić bira s raznih područja:od grafičara, strojara i kemičara dostručnjaka iz povijesti umjetnosti. Gledateljadrži na distanci, koja uključuje iščekivanje,polumrak u kojem radovi imajusvoj vlastiti izvor svjetla i prostor u kojeminterpretacija i prijevodi nisu potrebni ilidostupni. Udaljenost na kojoj umjetnik imadovoljno slobode i energije da stvara. Kadse ta udaljenost smanji, gledatelj postaje tajkoji strepi, koji je uključen u istraživanje,koji je spreman sve uložiti ne bi li dobiobarem dio tog moćnog osjećaja da se umjetnostdogađa.Vizualni događaj boje Medijkojim Vujičić progovara raznolik je i promišljen,bilo da se radi o biljkama, tekstilu,parfemu ili pigmentima. Ulazi u ispitivanjamogućnosti materijala i tema korištenjemrijetkih grafičkih tehnika poput burn outotisaka nakon kojih od tekstila ostaju samoodređene niti lycre (Ovratnici, 2008.) ili topljenjaplatna u vodi (Zastor, 2008., 2010.).Za Alkemijski poliptih (2009.), instalacijunastalu za otvorenje nove zgrade Muzejasuvremene umjetnosti u Zagrebu, umjetnikizvodi opsežno ikonografsko istraživenjeGentskog oltara Jana i Huberta van Eycka.Na projektu surađuje sa stručnjacima iztekstilne tehnologije, povijesti umjetnosti,kemije te povijesti kostima. Unošenje oltarneforme u prostor Muzeja suvremeneumjetnosti te upotreba organskih pigmenatačine interpretaciju umjetničkog rada složenijomnego što dodaje prvi dojam.Za izložbu inner colors u Platform3 uMünchenu, bira pigmente koji se teško kemijskimijenjaju pa ipak mijenja njihovu pojavnost,koreografiju i slijed ulazaka. Koristineboje u vrlo osobnom izboru. Grafitno imagnetno crnu, bijeli kalcit te bijeli pigmentnastao iz japanskih školjaka. Gotovo razočaravajućeako znamo da je mogao uzetibilo koju boju iz Kremerove manufakturemineralnih pigmenata. Njegov izbor nebojapokazuje pomirljivu gestu gdje kakvoćapigmenta dobiva ulogu aktera i nositelj jeestetske ideje. Izostajanje boja u priči o bojamaje asketsko, ukazuje na čudnu umjetničkudisciplinu u kojoj je boja shvaćenakao vizualni događaj, ali i kao materija sastrukturom koja u potpunosti mijenja objektna koji je aplicirana.Naslov izložbe nosi potenciju da budepatetičan, no umjetnik ga je sasjekao u prvomkoraku otvorivši izložbu bez boja. Onesu izašle iz njegovog kontinuiteta, grafitnocrna i japansko bijela ili nulta boja Zastorakoji se topi, Zastora koji je tvornički tekstil,distanciran, ali svejedno primljen u trojstvo.Svaka od tih neboja važna je jer označuje,jer je medij, jer je puna, jer prenosi, jer jesveprisutna. U radu Oblak boja je u zraku,na zidu, raznosi se po podu i taloži na silikonskojgrafici. U Vujičićevim se radovimaboje u pravom smislu rijetko pojavljuju jersu dominantne i mnogoznačajne, ali ih koristiu skicama za kostimografije gdje su važanznak na pozornici, no one zaklanjaju finijestrukture: šavove, otiske i detalje.Misao o nestabilnosti Konzumerističkouživanje u umjetnosti dovodi dopotrebe da se radovi brzo probave i izgovoreu tri riječi. Upravo ta potrošljivost stvarinavodi umjetnika da proizvede izložbu sdjelima koja kratko traju, poput cvjetovačiji cvat traje jedan dan. Inner colors činetri instalacije: Zastor (2008., 2010.) koji jenestao na otvorenju, Oblak (2010.) koji sepojavljuje nekoliko puta tijekom dana ipritom mijenja izgled grafike na zidu te Fontana(2010.) koja mijenja površinu tekstila.Vujičić ne analizira društvo, kratkotrajnostnjegovih radova nije kritika, ono je potrebapa ipak odmak od konzumerizma stvaratime što radovi imaju reduciranu naraciju,njihove tri riječi nisu jasne od prve, radovise ne mogu staviti u džep i ponijeti, statičnisu, prilagođeni prostoru, dijele ga i ograđuju.Svaki od izloženih radova podložan je promjenite je ona kao takva mišljena u samojideji. Pigmenti su posrednici misli o nestabilnosti.Radovi se mijenjaju tijekom izložbe,ali boja koja je odabrana ostaje stalna, onaje ista i sigurna u sebe. Kemijski nepromijenjena.Paralelno s ulaznom linijom prostorijaje podijeljena Zastorom, radom nastalim2008. te sada ponovno produciranimza galeriju Platform3 u Münchenu. Zastorje prostor koji filtrira i usporava pogledna druge radove, on je membrana izložbe,u početku jasno vidljiva, ali shvaćena kaodekor ili pregrada. Tijekom otvorenja onase otvorila čistim nestajanjem, bez boje ipompe. Rad je načinjen od polivinilalkoholatopljivog u vodi, tkanine koja ima odličnasvojstva oblikovanja, čiji mekani naboriodudaraju od ostalih elemenata u prostoru.Polivinilalkohol je neotrovan, ali njegovobezbojno topljenje tijekom otvorenja izazvaloje nedoumicu u publici. Dogodila semala pobjeda kemije, kemije koja začuđujei koja je pomalo morbidna onome koji znada se takva vrsta tkanine koristi u zamatanjuleševa i industriji čipke...Vujičić je i ranije radio Zastore: crnizastor od teškog platna koji nije percipirankao umjetički rad za izložbu u GalerijiB.O.P. u Zagrebu te izvedenice ovog, topiveZastore za Urban Festival na krovu SC-a iizložbu Apparitions u Zagrebu. Ideja zastoraje česta, ona ima svoje dramatske konotacijekoje neodoljivo zovu u sjećanje Polonija iDoriana, no u slučaju Vujičića Zastor ništane skriva, on je tu zbog sebe, svoja izvedenica.Tijekom izložbe Zastor ne postoji,vidljivi su samo potrošeni ostaci njegovogbića. Nestajanje rada sretnije je rješenje uumjetnikovom slučaju nego dovršenje rada,završen rad je Vujičićeva najveća bojazan.Neintimno slikarstvo Vjerojatnose zbog toga radovi na izložbi konstantnomijenjaju. Kod druga dva rada, Fontane(2010.) i Oblaka (2010.), ne događa se promjenakemijske strukture, mijenjaju se samoslojevi, sedimenti, vrijeme mijenja rad, ane kemija. Vrijeme je otisnulo fontanu izdvorišta SC-a u Zagrebu na izložbi Caputmortuum isto kao što taloži pigmente u raduOblak ili kao što topi Zastor. Prepuštanjeradova vremenu, dvojako je: ono je uzbudljivojer nije kontrolirano, ali istovremenoiziskuje mnogo znanja i temeljito istraživanjekako bi svojevrsna taština umjetnikabila zadovoljena. Vujičić uživa u iščekivanjutransformacije rada, ali istovremeno strepi.Dovršenje djela nosi razočaranje, jer moćstvaranja i kontrole promjene nestaje. Sedimentacijaje postupak koji je najočitiji naizložbi, ona ostavlja radu vremena da dulježivi, ili bolje reći da ponovno nastaje, jer semijenja i dograđuje. Slijeganje se događasporo jer su pigmenti ti koji putuju, a radmiruje. Taj “rad“ pigmenata, njihova mobilnost,ima važnu ulogu. Kad se zaobiđeZastor, otvara se pogled na crni zid obojenmješavinom magnetita i grafita. Uza zid jeprislonjena crna kutija s programatoromkoja u razmaku od jednog sata izbacujepo jedan Oblak, mješavinu kalcita i bijelogpigmenta dobivenog iz japanskih školjki.Zid je sličan Zastoru, dva oponenta čija jefunkcija pregradnja i skrivanje, a koji su naizložbi postali noseći elementi, pokazateljiu središtu pozornosti. Miješanje boja nazidu i u oblaku, u sebi nosi princip slikanja.Oblak koji se pojavljuje ujedinjuje prostor,boja postaje sveprisutna, ona se taloži poposjetiteljima i prostoru, oni je nose sa sobom,udišu je.Pozicioniranje silikonske grafike unižem predjelu bočne strane pilona kojistoji nasred prostorije dodatno rastvararad. Grafika je tu kao dokument koji hvatačestice prašine i pigmenata, postavljenaniže od tipičnih portreta, da ne podsjetina Doriana ili Alepha, ona zrcali prostoroko sebe, ali se puni bijelim prahom kaodokazom protjecanja vremena. Oblak jemješavina kalcita i japanskog pigmentadobivenog od kamenica (Gofun Shirayuki).Taj se pigment već stoljećima koristi u Japanuza slikanje, šminkanje te za bijeljenjedrvenih skulptura. Prije 400 godina japanskicar zabranio je otrovnu olovno bijelukojom su bojali lice u teatru pa se upotrebaneotrovnog bijelog pigmenta dobivenog izškoljaka proširila. Kalcit koji je pomiješanu Oblaku s bijelim pigmentom japanskihškoljki najčešće nalazimo u talozima spilja ukojima tvori sige. Stvorena prostorna i zidnaslika (freska?) na izložbi programirana jemašinom koja uz prigušeni prasak izbacujebijeli pigment uza crni zid. Takvo neintimnoslikarstvo u kojem autor povjerava stroju islučaju da ostavi tragove pokazuje bojazanotkrivanja rukopisa. Čišćenje postupaka odnevažnih elemenata, reduciranje vizualnihdogađaja na bijelo i crno, uvođenje dvaoprečna elementa zraka i vode, sve su toVujičićeve situacije u kojima pomno odabraneunutarnje boje dolaze na površinu,stvarajući od distance manieru, handwritingkoji ima svoju priču.Ništa se ne događa Posjetiteljukoji se približi crnoj kutiji koja stvara Oblakpažnju odvlače zvukovi Fontane, rad smještenu minijaturnoj prostoriji iza zida. NaFontanu je obješena pamučna tkanina prelijepljenapapirom. Pumpanjem vode natkaninu se taloži grafitni pigment, koji jepomiješan s vodom u utrobi Fontane. Onaje poput urbanističkog elementa, dekorativnai umirujuća, nosi sa sobom religijskufunkciju pročišćenja, taloži pigment nasvome tkivu ostavljajući da kaplje čistavoda. Fontana ima vlastiti izvor svjetla kojičini malu prostoriju utočištem, pojilištem,svime što umiruje distancu umjetnika i gledatelja.Prostor galerije je Vujičićevim radovimananovo definiran. Percepcija posjetiteljastavljena je na kušnju: ono štopromatrač vidi je ogoljela crno-bijela galerijagdje je posjetitelj zbunjen, gdje seništa ne događa, kao da je upravo propustioprasak, sve dok se ponovno ne oglasi piskaviOblak koji ispunjava prostor svojomumjetnošću.

vizualna kulturazarez, xii /289-90, 2. rujna 2010. 20Izraziti svoj karakterJedna od prvih knjiga cjelovite arhitektonske teorije,u promišljanju arhitekture kao dijela kulture čovjekove okolineSilva KalčićNapisana davne 1963., knjiga Intentions inArchitecture postavila je temelj sustavne moderneteorije arhitekture: Norberg-Schulz,arhitekt iz prve generacije norveških studenata koji suposlani na studij na ETH Zürich, kasnije je bio pobornikompostmodernizma u arhitekturi, da bi napravioodmak od postmoderne “površne igre formi“ i u kasnijimse godinama vratio temeljnim idejama moderne. U prijevoduna hrvatski jezik Intencije u arhitekturi objavljenesu u biblioteci Kultura okoline Nakladnika Jesenski iTurk, kojom urednik Igor Toš – predavač antropologiječovjekove okoline na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu– povezuje arhitekturu i kulturnu antropologiju.Arhitektura je antropogena okolina koja ima porijeklo upotrebama za zaštitom (prebivalištem), i u borbi s prolaznošću(spomenik). Norberg-Schulz progovara o tradicijikritičkog djelovanja arhitekture i njezinoj autonomiji iautentičnosti, o arhitekturi kao epistemološkoj kategorijiu smislu objektivne spoznajne istinosnosti njezinihdeskriptivnih modela, posebice propitujući mogućnostiznalaženja verbalnog ekvivalenta arhitektonskih fenomena.Kao i svaka umjetnost, arhitektura mijenjanaš perspektivni potencijal; no dok je umjetnost (tj.ostale umjetnosti) danas oslobođena od ikonografske,(nužno) kulturne vrijednosti, kulta ljepote i izvornosti,arhitektura “dolazi k tebi”, ona je “poruka” u javnomprostoru i može biti medij (okidač) njegove promjene,dakle ima ambiciju i “kapacitet” za društvene mikro imakro transformacije. Arhitektura je ne samo gradnja(techné – naspram episteme – koja ovisi o tehničkimmogućnostima vremena) u smislu “graditi” i u smislu“konstrukcija”, već i sustav simbola u odnošenju spramkojega i njegovim poznavanjem i korištenjem arhitektpostiže arhitektonsku kvalitetu odnosno arhitektonskupotpunost koju Norberg-Schulz naziva “arhitektonskimsustavom”. Analiza arhitektonske forme temelji se naopisu i analizi elemenata (proporcija, ili primjerice ornamentaili dekoracije koja može biti medijator shvaćanja,tj. tumačenja cjeline) i njihovog međuodnošenjate relacije s okolišem: jer svaka zgrada pripada širemkontekstu (mjerilu) od vlastite punine i praznine, odnosnoplašta (ovojnice) i prostora koji on obavija (autorspominje Partenon, što ga talijanski teoretičar BrunoZevi tretira kao arhitektonsku skulpturu jer je prostorinterijera minoran i nedokučiv – sakriven, nepristupačan– u odnosu na cjelinu i funkciju zgrade). Dobra arhitekturaje, dakle, sretan spoj prostora (lokacije) i vlastitakaraktera (u kvalitativnom smislu). Knjiga se takođertiče pitanja, tj. definicije stila, poimanog dijakronijski isinkronijski.Međupredmeti Norberg-Schulz se bavi simbolizmom(simboli su oni koji opisuju i oni koji izražavaju, tj.denotiraju i oprimjeravaju) i lingvistikom – semantikomarhitekture, tj. doktrinom simbolične forme arhitekturekao epistemološke discipline (arhitektura kao medij, kojije poruka), dočim je za Zevija arhitektura ponajprije“umjetnost prostora” (tal. arte dello spazio). Intermediaryobjects, odnosno “međupredmeti”, termin je kojim Norberg-Schulzoznačava fenomenologiju, pojavnost stvari i— Autor progovara o tradicijikritičkog djelovanjaarhitekture i njezinojautonomiji i autentičnosti,o arhitekturi kaoepistemološkoj kategoriji usmislu objektivne spoznajneistinosnosti njezinihdeskriptivnih modela —“objašnjava” tu pojavnost s obzirom na uvjete i kontekstu kojemu je fenomen dan, odnosno u kojemu se javlja.Dakle, umjesto imanentne “čvrste” (static) i apsolutneforme (prema razlikovnoj definiciji za formu i oblik), onaovisi o relaciji jednog s drugim, tj. o interakciji s okolišem.Riječ “fenomen” po Norberg-Schulzu označava “nešto”što može biti doživljeno, za razliku od “ništa” kao svojesuprotnosti. Na taj način objekti, koji postoje, a koji nemoraju biti materijalizirani poput predmeta i artefakataiz svakodnevnice, već su i “atom”, čestica koju po sebine možemo poimati (osjetilno iskusiti), ili država kaoobjekt koji se ne manifestira kao materijalna činjenica,primjerice, bivaju predočeni odnosno pojavljuju se fenomenološkisvojom formom, koja je sekundarno svojstvotog objekta (primaran bi bio sadržaj objekta, njegovsmisao, a u području oblikovanja njegova funkcija).No fenomeni dobivaju svoju reprezentacijsku funkcijukroz nas, promatrače objekta, odnosno našu interpretaciju– kojom ih na svojevrstan način dovršavamo; dobarprimjer toga je suvremena umjetnost, koja zahtijevaaktivnu percepciju ili sudjelovanje promatrača, koji procesualnoi smisleno završava umjetničko djelo, odnosnosvojom interpretacijom definira (ili redefinira) intencijuautora, čime se tema autorstva kao takva preispituje, tojest podliježe redefiniciji. Promatrač, međutim, moraimati odmak od shvaćanja percepcije kao poimanjanečega manifestacijskoga jer mnoga suvremena umjetnička“djela” nemaju medijatora, tj. nisu artefakti. Aktpercepcije stoga nije pasivna impresija, ima aktivankarakter, zavisan je o stavu promatrača spram percipiranogobjekta (tj. u njegovoj pojavnosti), stavu što gateoretičar Egon Brunswick naziva “intencijom”: stav iliintencija su diktirani situacijom (prema Bruneru i Goodmanu,naša prosudba vrijednosti “fenomena” i našapotrebitost u odnosu spram “fenomena” su organizacijskifaktori perceptivnog čina) i na neki način mogu utjecatina, tj. mijenjati pojavnost stvari – stoga se može govoritida svi imamo (živimo) različite svjetove, odnosno dase, prema Bühleru, “smisao” uvijek sastoji od odnosa,odnosno uspostavlja relacijom jednog s drugim (reklabih, i obratno: svijet je relacionaran i “funkcionira” poputnašeg vlastitog zrcala). Nadalje, Norberg-Schulz sebavi osjetilima kao kriterijima doživljaja stvarnosti, odkojih je palpabilni ili taktilni po njemu najprimitivniji.Percepcija dubine (arhitektonskog) prostora, premaPiagetu, uvjetovana je taktilnim iskustvom.Norberg-Schulz polazi od mišljenja svog učitelja Giedionovogda je geštalt psihologija korijen modernogshvaćanja prostora. Uvodi pojam “totalnog geštalta”, donekleusporedivo s integriranim umjetničkim djelima iliGesamtkunstwerkom. Kao primjer totalnog geštalta dajebaldahin, u kasnoantičkoj, bizantskoj, romaničkoj, gotičkoji baroknoj arhitekturi, koji je konfliktna forma čijucjelinu tvore podjednako ploha, prostor i masa. Takođerje jedno od polazišta knjige Brunswickova intencionalnapsihologija – ona koja polazi od predmeta: “različiteosobe imaju istodobno i sličan i različit doživljaj isteokoline”. Autor piše i o nepouzdanosti percepcije, razlikujućifenomen, koji je prisutan, i predmet, koji postoji.Pojave dobivaju svoju reprezentativnu funkciju kroz nas,našu aktivnu percepciju što je Brunswicknaziva “intencijom”, a geštalt psihologijapovezuje s htijenjem da okolinu doživljavamokao da se sastoji od predmeta ili“cjelina” koje poznajemo – tako i crtežpercipiramo prostorno tek na osnovi prethodnihshema (i percepcija i reprodukcijazasnovane su na shematizacijama), koje suviše od zbroja svojstava elemenata cjelinečija forma se mijenja prema kontekstuu kojemu se pojavljuje (oblike nikad nepercipiramo kao čiste forme, nego uvijekkao simbolizirajuće).Christian Norberg-Schulz, Intencije uarhitekturi, s engleskoga prevela Olga Škarić;Naklada Jesenski i Turk, Zagreb, 2009.Kultura kao zajednički red “Antropomorfizam”je vrsta percepcije koja u predmetima iščitava ljudskufizionomiju, i često se koristi u arhitektonskom projektiranjute tzv. empatijskom dizajnu. Posebno poglavljeknjige posvećeno je simbolizaciji arhitekture, kao sustavasimbola koji djeluje na svoje korisnike. Po Morrisu, proučavanjete činjenice naziva se pragmatika. Pragmatikase bavi odnosom između znaka i korisnika, za razlikuod semantike koja se tiče odnosa znaka i označenog tesemiotike kao sustava simbola, odnosno jezika kojim segovori o znakovima. Arhitektura je za Norberg-Schulzkomunikacija, u značenju organizacija, čineći društveniživot izvedivim. Estetika, kako je definira semiotika,proučava ciljeve i formalna sredstva umjetnosti, kojaje simbolizacijska alternativa misli znanosti – teorijarelativnosti i moderna umjetnost imaju zajedničko polazišteu činjenici da fenomeni ne postoje izolirano, veću odnosu na situaciju. Norberg-Schulz je čvrsto protivlarpurlartizma, koji ima korijene u Rimskom carstvukad su kolekcionari izdvajali umjetnička djela iz njihovastvarnog konteksta, tumači autor. Umjetnost nas uči gledatistvari na nov način te ima funkciju “stabiliziranja”time što ponavlja poznate životne situacije. “Ako zaistaopažanjem dosegnemo umjetnički predmet, možda ćemoimati čudan doživljaj sudjelovanja”. Norberg-Schulz dajei definiciju kulture, kao zajedničkog reda: potreba za redomčini čovjeka istodobno kreativnim i konzervativnim.Simbolima se koristimo u reproduktivnim shemama nekihstrukturnih svojstava okoline, za razliku od primitivnogčovjeka za kojega su “sve stvari ispunjene bogovima”, istoga ih nije sposoban apstrahirati.Norberg-Schulz govori i o kompoziciji prostora arhitekturerenesanse i baroka, polazeći od eksterijera koji,prema propitivoj definiciji Cornella, stvara “očekivanje”kojemu interijer nudi “ispunjenje”: “dramaturgija” arhitekturepo njemu sastoji se u kretanju od vanjskog premaunutarnjem. Prisjetimo se, kasnije će Le Corbusier (udjelu Prema novoj arhitekturi) napisati: “Projekt se razvijaiznutra prema van; eksterijer je rezultat interijera”.Sinestezijsko percipiranje arhitekture poima je kao “zamrznutuglazbu”, no za razliku od glazbene harmonije ona

vizualna kulturazarez, xii /289-90, 2. rujna 2010. 21— Arhitektura je “poruka”u javnom prostoru i možebiti medij (okidač) njegovepromjene, dakle ima ambiciju i“kapacitet” za društvene mikroi makro transformacije —se u arhitekturi, prema Vitruviju, postiže ponavljanjemmodula, tako da svi dijelovi građevine budu dovedeni ujednostavne brojčane odnose što je ideja koja proizlaziiz promatranja ljudskog tijela: dorski stup reproduciramaskulino tijelo s visinom koja iznosi šest promjera ubazi, jonski stup je elongiran, podsjeća na žensku figuruu odnosu promjera baze i visine stupa 1:9, dok korintskistup reproducira protegljasti stas vrlo mlade djevojke.Forma arhitekture mora biti intendirana kao cjelina međuovisnihdijelova, stoga arhitektonske redove određujuodnosi dijela i cjeline. Alberti (u renesansi) zaključujeda priroda “voli okrugle forme”. Riegl u razmatranjuarhitektonske forme uvodi kao polove plohu (masu) iprostor: što je za Norberg-Schulza polazište za kritikuZevijeve definicije arhitekture kao umjetnosti prostora,odnosno djelovanja prostora (Raumwirkung; ponovimo,on uklanja Partenon iz povijesti arhitekture na osnoviideje da cella grčkog hrama ima neaktiviran unutarnjiprostor, nevažan za dojam cjeline), dajući primjer BrunelleschijeveStare, i Micehelangelove Nove sakristije S.Lorenza u Firenzi; njihova je forma, tlocrta grčkog križa,ista, ali je tretman stijena-ploha posve različit.Informativna vrijednost arhitektureNorberg-Schulz ukratko piše povijest arhitekture: odjećase može smatrati prvim zahvatom čovjeka u okolinu, aprve građevine produžetkom odjeće. Dok je odjeća individualna,tj. individualizirana – kuću koristi grupa ljudi,stoga ona daje vizualni izraz društvenoj strukturi. Prvetrajne kolibe u Sumeru izgrađene su savijanjem i povezivanjemtrske bez njezina čupanja iz zemlje, arhetipamajke, hraniteljice. Sljedeći način ovladavanja okolinomjest ograđivanje zemljišta, sa svrhom njegova nadzora:gradske zidine antičkog i srednjevjekovnog razdobljanisu isključivo rezultat potrebe za obranom, već su simboliziralecivitas, odvojen od divljine koja ga okružuje,odnosno izražavale su pravednost, sigurnost i red. Najelementarnijitopološki odnos je blizina, uz koju se povezujeosjećaj zatvorenosti. U megalitu polazište za simbolikugradnje bio je kult predaka, čije duše su djelatne, ali čijekretanje je omeđeno kamenom. Menhir, uspravni kamen,simbolizirao je moć: potrebna je snaga da se podigne iujedno podsjeća na falus. Dolmeni su “umjetne špilje” iženski su simbol: pasivna horizontala.Grci su u gradovima razlikovali tri kvalitativno različitezone: akropolu koja pripada bogovima, agoru kojapripada društvenom životu – najprije kao mjesto okupljanja,a onda trženja, ograđene kuće u kojima se odvijaoprivatni život. Prvi hramovi bili su imitacija ljudskihnastambi: nepoznato je predstavljeno pomoću poznatog.Stupovi hrama, čije porijeklo je u drvenoj gradnji, nisusamo korisni već i simbolički uzdižu duh, prema Ciceronu.Palokršćanska bazilika predstavlja nebeski Jeruzalem uformi antičkoga grada: gradska vrata su pročelje, glavnibrod i transept su glavne ulične osi (cardo i decumanus),a apsida s Kristovim prijestoljem (oltar) je carska aula.Gotička katedrala i jest bila nebo za onodobnog čovjekakoji je, stupajući u nju, ulazio u raj. Elementi arhitekturesu za Norberg-Schulza masa, prostor i ploha, između kojihsemantika uspostavlja smislene odnose. Izočnost stilskogsustava autor smatra ključnim problemom modernearhitekture, ustvrđujući da “forma može primiti sadržajsamo ako pripada nekom sustavu oblika” ili stilu, što gadefinira kao “formalna svojstva zajednička skupini djela”odnosno “sustav elemenata i odnosa koji se pojavljuju srazličitim stupnjevima vjerojatnosti”, no koji ne uključujemogućnost prosudbe izvornosti ili kvalitete arhitektonskogdjela. U tom svjetlu Norberg-Schulz vidi problemsvake inovativne arhitekture, koja je izvan stila, odnosnokao takva, potpuno nova, je nedostupna. Također, historicizamčita kao “zbrku stilova”, odnosno korištenja stilakao maske koja prikriva stvarnu konstrukciju građevine,što kao oblikovnu strategiju istiskuje Neue Sachlichkeit:našavši nadahnuće u apstraktnoj umjetnosti insistira naistini materijala ostavljajući vidljivim željezo i beton, none nudeći novi vizualni stil kao zamjenu za degradiranestilove prošlosti. Radi toga je arhitektura modernizmališena svake informativne vrijednosti, odnosnokulturalne simbolizacije te je stogateško razlikovati kino i crkvu, tj. “jedva damožemo razlikovati crkvu od garaže” –Norberg-Schulz poziva na diferenciranjeformalnog jezika suvremene arhitekture.Modernoj arhitekturi prigovara nedostatakizrazitih graditeljskih tipova kojimabi se u vizualnom okolišu postigao diferenciranivizualni red, a svaka zgradaizrazila svoj karakter: Također otvara pitanje zašto nekegrađevine podnose patinu, dok se moderna arhitekturalako degradira, nedostojanstveno stari.Problematizirajući pitanje stila gradnje, Norberg-Schulz ga još definira (Gropius odbacuje naziv “stil”, aumjesto toga govori o “jedinstvu u raznolikosti”, Einheitin der Viefalt) i kao “kulturalni predmet na višoj predmetnojrazini od pojedinačnog djela. Dok pojedinačno djeloima jednu određenu pojavnost, stil ima bezbroj takvihpojavnosti”. Stil je sustav najvjerojatnijih elemenata injihovih odnosa koji ima učinak stabiliziranja društva:riječi kao tradicija, konvencija, navika i ukus kazuju daforme nemaju značenja izvan sustava.Forma vremena U poglavlju Tehnike Norberg-Schulz dijeli sustave na masivne i skeletne, pri čemu sedrvo koristi u oba slučaja i stoga je u povijesti gradnjeodigralo značajniju formativnu ulogu od kamene gradnje.Semantika arhitekture postavlja pitanje što neka formaznači u vremenu, u smislu veze između znaka i označenogili forme/tehnike i zadatka/sadržaja arhitekture. Norberg-Schulz propituje Sullivanov postulat “forma slijedi funkciju”,pristajući uz kasniju tendenciju stvaranja praktičnei ekonomične forme (prostora) u koju se kasnije uklapajufunkcije: “Svrha građevine neprestano se mijenja, a misebi ne možemo dopustiti da građevinu srušimo” (Miesvan der Rohe). I čovjekova percepcija krajolika ovisna jeo empirijskim vezama, sve do industrijskog doba: planinesu zemljoradniku “ružne” jer ih ne može obrađivati, a krajolikse doima zatvorenim ako onemogućava čovjekovokretanje. Arhitektura koju određuje potreba za fizičkimmiljeom naziva se “utilitarnom”, a arhitektura koju određujepotreba za simboličkim miljeom jest “monumentalna”.Forma, po Norberg-Schulzu, može imati atributesavršenosti, i veličanstvenosti: jednostavna forma možebiti savršena, ali nikad veličanstvena. Forme mogu imatistrukturalnu sličnost, odnosno odražavati jedna drugu(izomorfnost), ili forma može biti konvencionalni znak(apstraktni, ili karakteristični atribut) koji simboliziradrugu formu (primjerice trostrani tlocrt troapsidalnecrkve simbolizira Sveto Trojstvo). Svrha arhitekture zaNorberg-Schulza jest da izražava društvene i kulturalnenorme, uključujući kognitivnu, katektičku i evaluativnu(u smislu da može biti izvor zadovoljstva, no za razliku odumjetnosti čiji je doživljaj, prema Kantu, “bezinteresan”– “bezinteresno sviđanje” – arhitektura odgovara na potrebe,tj. ima svojstvo korisnosti) komponentu. Odnosno,arhitektura može biti funkcionalna i simbolička. Ona jetakođer, nadodala bih, kreativna (i stoga je i umjetnost;jer nas “uči da stvari sagledavamo na novi način”) i reproduktivna(ima “stabilizirajuću funkciju u ponavljanjupoznatih životnih situacija”; dakle slijedi i podređuje se“kanonu”, kao i slikarstvo i kiparstvo do renesanse).Arhitekturu, rezimira Norberg-Schulz, treba razmatratisintetski i multidisciplinarno, uz korištenje s drugimdisciplinama zajedničke terminologije, i uvijek s obziromna milje (za Gropiusa grad bi se trebao sastojatiod “formalnih elemenata karakteristične forme koja seponavlja u nizovima” u “najvećoj mogućoj standardizacijii uz najveće moguće variranje forme”). U gradnjuarhitekture ugrađen je proces socijalizacije (u smisluinterakcije s okolišem i prostora budućih događaja). Udoslovnom prijevodu s engleskog, the building task jereguliranje odnosa čovjeka i njegova okoliša, uvođenjemreda u taj okoliš formiran kao smisleni okvir čovjekovihaktivnosti, društveni milieu odnosno adekvatna fizička“pozadina” (“podloga”) naših radnji, kooperacija (suradnji,djelovanja) i interakcija, izražavajući načela ivrijednosni sustav društva u koji se smješta. Arhitekturomse uspostavlja fizička kontrola nad okolišem: uspostavljabarijera (ograđivanje, zatvaranje odnosno omeđivanjeprostora), filtar (vrata koja mogu biti otvorena,zatvorena, odnosno imaju potencijal vizualnog i fizičkogpovezivanja arhitektonskog i izvanjskog prostora) iliprijelaz (prag) arhitektonskog prostora i okoliša. Timese posredno uspostavlja društvenu stabilnost, odnosnostvara preduvjet za uspostavljanje zajednice, odnosnosvojom “formom koja slijedi funkciju” arhitektura imasvojstvo magijske zaštite zajednice (i umjetnost možeimati religijsku, totemsku vrijednost) i ujedno je njezinavizualna ekspresija u kapricioznom i opasnom okolišu.Ona je funkcionalni okvir u različitim mjerilima: narazini stanovanja – za razliku od prvih nastambi bez diferencijacijefunkcija pojedinih dijelova nastambi, gdjesu dakle aktivnosti ili radnje nastanitelja bile povezane,danas se prostori na razini nastambe ili organizma grada,s obzirom na radnje koje se u njima odvijaju te pratećifundamentalne promjene u načinu života suvremenoggrađanina – razdvajaju i podliježu promjeni: primjerice,prostor prebivanja sve više postaje i mjestom rada – dokse u urbanizmu mijenja koncept susjedstva. Arhitekturaje i mjesto fizičke kontrole, odnosno zaštite, s obzirom nageografske preduvjete, ali i u odnošenju objekta spramfizičkog okruženja; prostor zasebne mikroklime i sinestezijskihpodražaja osjetila: prema G. i N. Paulssonu,čovjekova je okolina ujedno fizički i simbolički (ovisano socijalnom značaju, odnosno shvaćanju i “dekodiranju”društva) milieu pa je tako arhitektura društveni milieu ikulturna simbolizacija (symbol milieu).Standardi ukusa Norberg-Schulz, zaključno, svojuteoriju temelji na geštalt (Gestalt) psihologiji, ideji daobjekti odnosno pojavnosti nisu neovisni o svojoj okolinite da elementi ne mogu biti razumijevani bez saznanjai promišljanja cjeline – preferiranja najjednostavnijihrješenja (i djelomično psihoanalizi freudovske škole),biheviorističkoj antropologiji, dječjoj psihologiji (Piaget)i semiotici, teoriji znakova (riječi koje denotiraju objektsu apstrakcije, simboli koji proizlaze iz društvenog dogovora/ugovorai stoga kada percipiramo objekt, odnosimose prema društvu, tj. nužno u taj proces uključujemoostale objekte denotirane istim simbolom, s obzirom naprethodno iskustvo i znanje o značenju simbola; daklegeneraliziramo) i semantici. Za razliku od intencije kojaje jednosmjerna, interakcija je uvjetovana uzajamnimočekivanjima. Ključni autori na čijim prethodnim radovimai spoznajama Norberg-Schulz temelji svoju teorijusu Jörgensen i Brusnwick. Osobno mi je zanimljiva Teorijapercepcije F. H. Allporta, koji sugerira da se riječima kaoapstrakcijama ne može objektivno opisati arhitektonskeobjekte, kojima je imanentno da su napravljeni (konstruirani)prema kriteriju objektivnosti, dakle jedino se objektima(pa tako i maketama) može objektivno opisati (denotirati)objekt. S obzirom na estetsku kvalitetu zgrade,tj. njezinu valorizaciju prema estetskim kriterijima, Norberg-Schulzcitira Davida Humea i njegove “standardeukusa”, smatrajući da ljepota nije imanentna stvarima,već je stvar subjektivne kontemplacije, odnosno postojiu umu koji percipira stvari (slično davnom idejnom prethodnikuTomi Akvinskome koji tvrdi da je ljepota u okupromatrača; moderna znanost tumači da je gledanje nesamo fiziološki proces ovisan o fizičkom podražaju, većzavršava mentalnom obradom slike “zaprimljene” osjetilomvida: diferencira, dakle, vid i viđenje).Norberg-Schulz također razlučuje teoriju arhitekturei teoriju doživljavanja ili percipiranja (“čitanja”) arhitekture.Knjigu zaključuje poglavlje o problemu obrazovanjaarhitekta gdje autor, na primjerima Bauhausa iUlmske škole, kritizira aktualni koncept studija arhitekturegdje se “različiti kolegiji podučavaju u uzvišenojodvojenosti” i nepovezano s konkretnim graditeljskimzadacima, već proizlazeći iz apstraktnih formalnih ideala,i to upravo radi nedostajanja integrirane teorije arhitekturekoja bi definirala i koordinirala probleme; stogazaključuje: “Čini se prirodnim uzeti arhitekturu kao polazištearhitektonskog obrazovanja. Ali, koliko je namapoznato, to se nikad nije zaista činilo”.

esejzarez, xii /289-90, 2. rujna 2010. 22Spekulacije omogućem svijetuNe možemo živjeti bezmita – smisao i bivanjesu neodvojivi. Ako neoblikujemo mitove spotpunom sviješću onjihovoj moći, tada ćenam se oni nametnutinesvjesnoJ. F. MartelStvari stoje loše u noosferi. Suprotna stajalištao svemu – od korištenja plastike do postojanjaBoga – bore se za prevlast u areni kolektivnemisli. U određenim razdobljima filozofija izlazi iz akademskekule bjelokosne i nameće se svakom čovjeku. Današnjafilozofija nije trivijalan izborni predmet – ona je univerzalnoprihvaćena. S druge strane, ako je ikad postojalo razdobljepogodno za to da priznamo kako su apsolutne istine neuhvatljive,tada je to naše. Tvrdnja: “Sve je relativno”, postalaje razumljiva poput klišeja.U članku koji je nedavno napisao, Daniel Pinchbeckrazmatra mogućnost kako da u svojim dijalektičkim sudarimaoživimo “mitološku svijest”, način razmišljanjakoji nije ukorijenjen u logici i diskurzivnom promišljanju,nego u “simbolu i slici”. Pinchbeck piše: “Društvo kojebi u sebe uklopilo mitsku misao na dubljoj razini svijestimoglo bi se nositi s naizgled suprotnim stajalištima, a dase ne slomi”.Ovih se dana mnogo govori o preobrazbama. Problemi skojima se suočavamo ozbiljni su, no ako svaki otvara novumogućnost, tada na našem opustošenom planetu još postojinada. U mnogim je krugovima apatiju i rezigniranost zamijenilanada u novi svijet, revoluciju ljudske kulture. Naravno,opasnost svake revolucije jest u tome da na kraju ponovostvori ono što je odbacila. Sjetite se samo kraja Životinjskefarme, kada se sve životinje skupe ispred prozora farmerovadoma i gledaju kako njihovi vođe, svinje, raspravljajusa seljacima: “Pogledi životinja izvana klizili su od svinjedo čovjeka, od čovjeka do svinje, pa ponovno od svinje dočovjeka; ali, sada je već bilo nemoguće razabrati tko je tko– tko svinja, a tko čovjek”.Koncept prisilnog ponavljanja poznat je Freudovimpoklonicima i svima koji su patili od neuroza i ovisnosti.Kad um ne može proniknuti u srž problema, iste se pogreškeuvijek ponavljaju. Iz psihoanalitičke perspektive, utakvim se situacijama suočavamo s aspektima psihe kojihnismo svjesni. Takozvano osvještavanje pokušaj je da se tanesvjesna blokada probije, bilo implicitno ili eksplicitno.Ali ako se složimo s Terencem McKennom i kažemo da jenašoj kulturi potrebno “arhaičko oživljavanje” šamanskogmišljenja, što to točno znači?Mnogo ljudi smatra da će revolucija početi kao velikaintervencija: transcendentno “Drugo” prodrijet će u našuvremensku struju i preobraziti nam tijelo, um i dušu, a moždačak promijeniti i sastav našeg prostorno-vremenskog kontinuuma.Je li to realistično (ili čak bezopasno) očekivanje? Bili bilo bolje stvari poput proročanstva Maja, koje najavljuje— Sekularizacija nas nijeoslobodila bogova. Danjuživimo u sivom svijetu bezmita, ali noću se u snovimanastavljamo kupati u sjajuiskonske magije. Nagonikoje smo otjerali sa svjetlasvjesne misli nastavili suutjecati na nas, samo što sadnose masku razuma —kraj svijeta, shvatiti simbolom koji gubi vrijednost čim gapobrkamo s onime što on predstavlja?“Mitološka svijest” možda je ključ novog doba. Ali što jeto mit? Što je svijest? I što Hopi-Indijanci misle kad kažu:“Mi smo oni koje smo bili iščekivali? “Mit i arhetip D. H. Lawrence određuje mit kao“pokušaj(e) da se ispripovijeda cjelokupno ljudsko iskustvo…Dubinsko iskustvo ljudskog tijela i duše”. Iako nisuizjednačeni s teoremima znanosti, mitovi su utemeljeni učinjenicama. Činjenice na koje oni upućuju, neobični suatraktori koje Jung zove arhetipima kolektivnog nesvjesnog.Arhetipi su pred-jezični i pred-racionalni te prebivaju dubokou ljudskom organizmu i prizivaju iste slike, simbole i modeleponašanja u različitim kulturama i dijelovima svijeta. Onisu “urođeni oblici intuicije, arhetipi percepcije i razumijevanja,nužne determinante koje prethode svim psihičkimprocesima”. Arhetipi se ne mogu svesti na bogove, koji su ihu tradicionalnim kulturama često bili utjelovljavali. Oni suzapravo mnogo snažniji od bogova i mnogo tajanstveniji.Područje arhetipa nije vječni poredak bivanja, superiorannašem, poput Platonova svijeta ideja. Drugim riječima,ono nije odvojeno ili transcendentno, nego je imanentnoljudskom organizmu, nešto instinktivno. Jung tvrdi da jearhetip “percepcija koju instinkt ima o samome sebi”. Arhetipskaslika je psihički korelat nagona. Freud je istaknuoda se nagon nikada ne može “vidjeti”; spoznajete ga samoposredstvom učinaka koje ostvaruje. Arhetipi se nikadotvoreno ne otkrivaju, ali svojim utjecajem proizvode nepromjenjiveslike koje se simptomatski manifestiraju u našimsnovima, pripovijestima, ritualima i umjetnosti. Njihovuprisutnost i značenje spoznajemo ostvarivanjem kontaktas njihovim slikovnim manifestacijama u jeziku psihe, odnosnou jeziku mita.Ako svedemo snagu arhetipa na bogove u kojima suutjelovljeni, kao što je to slučaj s organiziranim religijama(a često i New Ageom), zamjenjujemo simbol onime štoon predstavlja i napuštamo razum u korist iracionalnosti.Kako bismo priznali snagu arhetipa, nije nužno odbacitimoć razmišljanja. Samo moramo postati svjesni da postojemodeli prema kojima se ego ponaša i da velik dio našeg razmišljanjai djelovanja ima korijen u psihičkom i senzornomaparatu, čak i ako u njemu opažamo racionalnu osnovu.Ako shvatimo modele, shvatit ćemo pravo značenje svojihpostupaka i kreativnije upravljati svojim ponašanjem.Istina i značenje Goyina slika San razuma stvaračudovišta prikazuje čovjeka koji spava za stolom dok se upozadini pojavljuje mračna menažerija noćnih životinja –šišmiši, sove i ris. Evo tradicionalnog tumačenja toga djela:“kad razum nije aktivan, pojavljuje se praznovjerje”. Takvoje tumačenje u skladu s prosvjetiteljskim idealima Goyinadoba i modernog svijeta općenito. Ali ako je promotrimo uokružju stvari koje su se dogodile nakon 18. stoljeća, slikanudi novo tumačenje: sam razum postaje nalik na san izkojeg se rađaju užasi i čudovišnost, ako ga smatramo jedinomvalidnom mentalnom sposobnošću.Imperijalistička doktrina tereta bijelog čovjeka, spalioniceu Auschwitzu, gulazi u staljinističkoj Rusiji, kriptofašističkeaktivnosti zapadnjačkih tajnih službi i razorne

esejzarez, xii /289-90, 2. rujna 2010. 23posljedice “racionalnog zastupanja vlastitih interesa” – tosu samo neki od užasa koji se mogu pojaviti kad kult razumapočne upravljati civilizacijom. Prosvjetiteljstvo jepokušavalo ukinuti mit nijekanjem njegova postojanja ismještanjem mitskog impulsa u močvare praznovjerja. Ali,kao što kaže Jung, bogovi ne nestaju ako niječemo njihovopostojanje; oni se tada samo sakriju. Gubitkom mita gubimojedini jezik kojim možemo komunicirati s psihom.Camusova i Beckettova genijalnost je u tome što namotkrivaju fundamentalni apsurd modernog života. Smrtje granica razuma. Ako sve nestaje u savršenoj tišinigroba, zašto tada uopće živimo? Ako na njega gledamoiz perspektive potpune racionalnosti, život je esencijalnoapsurdan i besmislen. Zato smisao koji vidimo u životune može proizaći iz racionalnog. On nedvojbeno proizlaziiz nečega drugoga, čak i ako se to svodi na hrabaregzistencijalistički susret sa samim apsurdom. Proizlaziiz intuicije.Smislu je mjesto uz mit zato što ga intuitivno dohvaćamoiz nevidljiva neksusa primordijalnih psihičkih sila; upravoje mit u svakoj kulturi zaslužan za otkrivanje smisla života.Darvinizam možda točno opisuje proces prirodnog odabira,ali čim iz te teorije pokušamo izvući smisao, pretvaramodarvinizam u mit; drugim riječima, teoriju shvaćamo intuitivno.Moderna je znanost potpuno preplavljena mitom,jer u samoj sebi vidi svrhu – čak i ako se ta svrha sastoji uslijepom pokoravanju “sebičnim genima” u ime evolucije.Ako se znanstvenici suprotstavljaju dogmama i ideologijamakoje ograničavaju njihovu potragu za znanjem, tadaje to zato što smatraju da je ta potraga u biti smislena.Potraga za istinom arhetipski je koncept – on prethodiracionalnoj misli.Jedan mi je sveučilišni profesor rekao da je doživioduhovnu krizu nakon što je kasnih sedamdesetih pročitaoSebični gen Richarda Dawkinsa. Dawkins je toliko dobroargumentirao svoju teoriju da je moj profesor izgubiovjeru u Boga i na vlastiti užas postao ateist. Kad sam gazapitao: “Kako se osjećate? “ odgovorio mi je: “Osjećamse izvrsno. Odavno sam se pomirio s tim. Čovjek se naučinositi s istinom”.Kad se suočimo sa stvarnošću koja osporava naša najdubljauvjerenja, prelazimo u ono što tibetanski budistinazivaju bardo – međustanje u kojem nestaju temelji svihnaših stajališta. U eseju o Proustu, Beckett je napisao daljudska bića ne zanima novost, nego teže blaženom neznanjunavike. Prodor novoga – bilo u traumatičnom događaju iliu spoznaji bolne znanstvene činjenice – uvijek nas dovodiu paniku. “Stvaranje svijeta”, piše Beckett, “nije završenoza sve vijeke vjekova, nego se nastavlja svaki dan.” Projiciramovjerovanja u svoju okolinu kako bismo se zaštitili odPraznine stvarnost. Ali, ponekad nešto probije kroz taj veo,otvori nepoznati prostor i time nas prisili da se prilagodimonovoj stvarnosti. “Razdoblja prijelaza koja razdvajaju razdobljaprilagodbe… u životu pojedinca predstavljaju pogubnezone, opasne, rizične, bolne, tajanstvene i plodne, u kojimana trenutak umjesto dosade života nastupi bol bivanja.”Za mojeg je profesora “nositi se s istinom” značilo otkrivatismisao u svijetu koji je Bog iznenada napustio. Ako seprisjetimo da mit i smisao supostoje na istoj razini, možemoreći da je on morao ponovno učiniti svoj svijet mitskim.Čak i znanstvenici koji su posvetili svoje živote dokazivanjuda je um trik biološkog mozga, žive prema istimnačelima kao i ostatak čovječanstva. I oni imaju žudnje,ciljeve, ljubavnike, snove, grešne užitke. Drugim riječima,posjeduju jednu skupinu uvjerenja, no žive prema drugoj.Žive kao da su “obdareni dušom”, kao da njihovi životi imajuintrinzičan smisao. Osoba koja bi postojanje doista smatralabesmislenim ne bi istraživala, a kamoli pisala knjige.Zamislite suicidalnog adolescenta koji zapisuje u dnevnikda život nema smisla, da “ništa nije važno”. Sam ga činpisanja razotkriva – pisanjem pokazuje da mu je stalo. Smisaoje važan, čak i ako život nije. Kao što kaže pripovjedačna kraju Beckettova romana The Unnameable: “Ne mogudalje, idem dalje”.U snovima vjerujemo u magiju Zamislitesljedeću situaciju: neuroznanstvenica dolazi do čudesnogotkrića kojim će se konačno dokazati da se svi procesiuma mogu svesti na neuronsku aktivnost. Ushićena je,uzbuđena i ponosna što je dala važan doprinos napretkuljudskog znanja. Glavu joj preplave snovi o medicinskimotkrićima, o Nobelovoj nagradi, televizijskim intervjuima iznanstvenim knjigama. Te noći ona sanja da roni kako bi uruševinama u more potonula grada pronašla čarobni biser.Izranja biser na površinu i time spašava kraljevstvo. Akosmrt izjednačava sve stvari na fizičkoj ravnini, tada snovi točine na psihičkoj. U snovima vjerujemo u magiju, unatočnašim stajalištima ili mišljenju.Kako bi ostvarili pravo na sredstva za znanstvene projekte,znanstvenici moraju objasniti zakladama koje ih financirajuzašto bi one to trebale učiniti; moraju obrazložitisvrhu svojega rada. Čak i teza čije bi dokazivanje uništilosve nade u pronalazak smisla u prirodi, nikada ne bi dobilapotporu bez nekog opravdanja. Znanstvena teza nedostatnaje ako nije umotana u mit – bio on “unaprjeđenje čovječanstva”,“pobjeda nad nacistima”, “borba protiv droge” ili“potraga za znanjem”. Kao i sve ostalo, znanost mora pustitikorijenje na tlu mita kako bi urodila plodom.Mit je životni prostor čovječanstva. Dok pokušava opisatikako priroda stvara, znanost će otvoriti nove praznineiz kojih će se smisao odjednom povući, a zatim ponovnou njima pojaviti:“Znanstvenik pokušava istražiti pravu narav, primjerice,fotografije; pokušava se odmaknuti od psihičkih ustroja iznačenja slike te se usredotočiti na neke druge, osnovnijemodele, na naizmjenične točkice svjetla i tame, svijet elementarnihčestica. No, što on u tome može pronaći osimsamo još jednog mentalnog ustroja, još jednogporetka psihičkih značenja? Ako se dovoljnodugo nastavi kretati u tom smjeru, unjegovu će se radu pojaviti mitske dimenzijeznanosti koje bi se pojavile i da se zapitaokoji je smisao sunčevih zraka, umjesto togašto je poželio istražiti ponašanje fotona”.Pada li svjetlo izravno na mrežnicu iliprolazi kroz leću elektroničkog mikroskopa, posve je svejedno:svijet ostaje ono što jest, samo svijet: zagonetka kojumoramo riješiti, u posjedu smisla koji moramo otkriti. Idejada priroda “gubi svoj čar”, a pojavi se svaki put kad znanostugrozi naš tradicionalni način razmišljanja, smislena jesamo ako uzmemo u obzir ono što nestaje. Ako shvatimokakva je psiha doista, to jest ako priznamo da je ona stroj,ali stroj koji proizvodi smisao, tada je duhovnost, odnosnoreligioznost, neizbježna. Čim u postojanju nazremo smisao,svijet ponovno postaje “začaran”, no također otkrivamo daje takav oduvijek i bio.Buka i bijes U svojoj ateističkoj tiradi, RichardDawkins tvrdi da religiju u njezinoj biti odlikuje praznovjerjei čvrsta povezanost s konceptom transcendentnosti.Takvo tumačenje omogućuje njemu i njegovim sljedbenicimada sve oblike religioznosti svedu na zajednički nazivniki odbace ih. Njihovo je mišljenje da je duh sam posebi neprijatelj razuma. No, ipak teško je čitati Dawkinsa ine pomisliti da je on zapravo dosta duhovan, ako ne i vrloreligiozan:“Često me nazivaju duboko religioznom osobom. Studenticaiz Amerike jednom mi je pisala o tome kako je pitalasvojeg profesora što misli o meni. Evo što joj je odgovorio:‘Pa naravno! Njegov je znanstveni pozitivizam nepomirljivs religijom, ali on je ekstatičan spram prirode i svemira. Zamene je to religija!’ No, je li ‘religija’ odgovarajući izraz?Ne bih rekao”.Dawkins priznaje da ljepota i sklad prirode u njemu budeosjećaje čuđenja, povezanosti i poniznosti. Da toliko neustraje u tvrdnji da su ti osjećaji samo oblici estetskog divljenja,ne bismo prezali od toga da ih nazovemo duhovnima.Dawkinsova mržnja prema religiji, u kombinaciji s vjeromu neupitnu svrsishodnost znanosti i tehnologije, nagnalaje neke od njegovih kritičara da ga optuže za fundamentalizamjednak dogmaticima koje napada. Pritommu ne pomaže njegova nedavna izjava da knjige poputHarryja Pottera mogu štetiti djeci jer ih uče “mitskom”, ane “znanstvenom” razmišljanju. Time ga se stavlja u istikoš s njegovim neprijateljima, religioznim fanaticima kojisu zabranjivali i palili knjige J. K. Rowling.Otkud Dawkinsov otrov? I zašto u tolikoj mjeri, upravosada? U knjizi For They Know Not What They Do, SlavojŽižek nudi sjajnu interpretaciju hegelijanske dijalektikekoja djeluje kroz povijest. Prema njegovu stajalištu, u svakomsukobu suprotstavljenih povijesnih sila (primjerice,naturalizma i religije), već postoji sinteza koja će na krajuproizaći iz njega. “Stvari se događaju prije nego što se doistadogode… Konačna ‘riječ pomirbe’ posve je formalan čin,samo izražavanje onoga što se već dogodilo.”Primjerice, u doba prosvjetiteljstva, Crkva je već bilaizgubila rat prije nego što je uopće bila prisiljena posegnutiza racionalnim argumentima kako bi se suprotstavila sekularizmu.Prijelaz se već dogodio i bilo je samo pitanjedana kad će Crkva priznati poraz i potpuno se povući izznanosti.Žižek povezuje svoju dijalektiku s psihoanalitičkim konceptomkonverzije, prijelazom iz jednog psihičkog stanja udrugo. Kriza koja nastaje prije svjesne konverzije događa senakon što se konverzija već dogodila u nesvjesnom. U krizise odražavaju posljednji trzaji ega dok se opire promjeni.Osobito je važan Žižekov sljedeći primjer:“Zamislite ateista koji postaje vjernik. Razaraju gasnažne unutarnje borbe, religija ga proganja, agresivno seruga vjernicima, traži povijesne razloge za pojavu te ‘iluzije’i tako dalje – sve je to samo dokaz da je sukob već riješen.On već vjeruje, iako to još ne zna”.Buka i bijes ateističkog fundamentalizma današnjicereakcija je ega na još nesvjesnu činjenicu da je znanostveć otkrila svoju duhovnu dimenziju. Otpor koji znanostipruža vjerski fanatik pokazuje da se i on nalazi u stanjuporicanja, jer je duhovnost koju znanost upravo razotkrivau svemiru jednako strana monoteizmu koliko i dogmi tradicionalnogmaterijalizma. Duhovna dimenzija znanosti nijemetaforična; znanost ne postaje religija. Znanost zapravootkriva da je sama priroda prožeta duhom, da svijest nemožemo jednostavno pripisati hipofizi ili nekom drugomdijelu mozga. Svaki aspekt svijesti – uključujući mit i smisao– dio je prirode.— Sam razum postaje nalik nasan iz kojeg se rađaju užasi ičudovišnost, ako ga smatramojedinom validnom mentalnomsposobnošću —Dawkins najviše mrzi sklonost ljudi koji nisu znanstvenicida se koriste teorijom kvantne fizike kako bi opravdalivlastita “iracionalna” stajališta. Ali stvar je u tome da fizikaotkriva kako u našem svemiru postoje elementi za kojene vrijede Newtonovi zakoni. Na Dawkinskovu nesreću,“neprijatelji razuma” već su doprli do samog svetišta fundamentalnihznanosti. Kad je Niels Bohr rekao: “Ponekadsuprotnost istine nije laž, nego još jedna istina”, sve je većbilo gotovo. Stajalište da bi metafizičke spekulacije trebalebiti rezervirane isključivo za znanstvenike upućene u fizikuelementarnih čestica samo bi uzdignula te stručnjake na tronsvećenstva i potvrdila dogmatsku prirodu scijentizma.Duhovna dimenzija koju znanost otkriva leži u uzajamnojovisnosti prirode i svijesti koju još shvaćamo samomaglovito. Kvantni fizičar David Bohm govori o prirodiprožetoj snažnim kreativnim impulsima. Evo što on piše:“Priroda je mnogo više od onoga što se pojavljuje na površini.Tu bi mogla biti riječ o nekoj vrsti protegnutog materijalizma.Ali – i u tome je bit – to bi se isto tako moglonazvati idealizmom, duhovnošću, sviješću. Odvajanje togadvoga – tvari i duha – zapravo je apstrahiranje”.Ateistička kritika monoteističke dogme valjana je akouzmemo u obzir otkrića moderne znanosti. No, pokretačkiduh iza te kritike zapravo je simptom poricanja – poricanjačinjenice da je tajanstvena jezgra koja postoji u svim religioznimsustavima prisutna i u srcu teorije znanosti.Bog i izvanzemaljci Duhovnosti nije potrebantranscendentni Bog – apstraktno Drugo – kao izvor svakogaduhovnog iskustva. Baš suprotno, duhovnost je naslućivanjebezgraničnih i magijskih mogućnosti svojstvenih našojstvarnosti. Transcendencija je prepreka duhu – ona podiže

esejzarez, xii /289-90, 2. rujna 2010. 24zid na koji se moramo popeti kako bismo bacili pogled nabeskonačno. Zbog toga mistici ustraju na zanemarivanjukategorizacija kako bi se pronašla praznina koja je istinskiizvor postojanja.Filozofija Gillesa Deleuzea pokušaj je uspostavljanjaduhovnosti imanencije. Kao što kaže Deleuze, “područjeimanentnosti” podloga je stvarnosti, što je istoznačno saSpinozinom jedinstvenom supstancijom koja obuhvaća i umi tvar: “imanentnost imanentnosti, potpuna imanentnost: toje bezgranična moć, savršena sreća”. Navedeno se podudarasa “svjetlećom prazninom” Mahayana budizma. Ni jedna odtih ideja ne zahtijeva vjeru u transcendentnog Boga.Umjesto da se područje beskonačnosti ograniči apstraktnimDrugim, imanentnost kao polaznu točku dosljednouzima dolaženje Drugoga. Drugo se ne smatra transcendentnomnemogućnošću (poput Tertulijanove izreke: credoquia absurdum), nego zbiljskom mogućnošću, imanentnomi neizbježnom – obećanjem susreta. U tom slučaju, Drugonije Bog, nego izvanzemaljac. Izvanzemaljca može utjelovitisvemirska vrsta, nebeska inteligencija ili robotska svijest;važno je da on zamijeni odsutnog Boga bez ponovne izgradnjetranscendentne strukture.Znanosti su potrebni izvanzemaljci. Kako drugačije objasnitiprogram SETI, projekt potrage za izvanzemaljskominteligencijom? Ili svemirske satelite koji nose poruke drugimcivilizacijama? Ili pokušaje japanskih znanstvenika daizgrade androida? Ili, kad smo već kod toga, stihove pjesmeGoin’ Against Your Mind benda Built to Spill: “Kad sambio dijete, vidio sam svjetlo/Lebdjelo je iznad krošnji jednenoći/Mislio sam da su svemirci/Ali to je bio samo Bog”.Zvjezdane težnje Arthura Clarkea i Carla Sagana mnogogovore o prikrivenoj religioznosti znanstvene misli. Bog jemrtav, živio izvanzemaljac. Vjeru u ono čega više nema (uIsusa, u Muhameda) zamijenila je vjera u ono što će tekdoći. Ipak, to neće zamijeniti našu stvarnost (zemaljski raj),nego će je proširiti (u međuzvjezdanu civilizaciju). OnoDrugo je, po novome, mogući svijet: “Na početku postojimiran i spokojan svijet. Odjednom se pojavi užasnuto licekoje gleda u nešto (što se nalazi izvan kadra). Druga osobau tom slučaju nije ni subjekt ni objekt, nego nešto potpunodrugačije: mogući svijet, mogući strašan svijet. Taj mogućisvijet nije stvaran, barem ne još, no on ipak postoji: on jenešto što je izraženo i što postoji samo u svojem izrazu –licu ili ekvivalentu lica”.Lice Sivoga Svemirca drevna je arhetipskaslika, ikona imanentističke duhovnosti.Ono je slika drugog svijeta, bilo to lice organsko(bića koja se pojavljuju na krajuSpielbergovih Bliskih susreta treće vrste)ili artificijelno (bića na kraju SpielbergoveUmjetne inteligencije). Svijet Sivoga nemogućeje spoznati, no on je moguć. Za neke jeon strašan svijet kukaca u kojem ne postojiempatija, dok drugi u njemu vide mogućnostkozmičke komunikacije. Nada (ili strah) da ćemo sesresti s izvanzemaljcima temeljna je sastavnica znanstvenecivilizacije. Ona čini jednu od pukotina kroz koju dopiresvjetlo naše predsvjesne duhovnosti.Duhovnost imanentnosti glavna je tema filma StanleyjaKubricka, 2001: Odiseja u svemiru, ako ne i cijelogKubrickova djela. U jednom članku zagovarao sam tumačenjeprema kojem Crni monolit iz Odiseje predstavljafilmsko platno; on simbolizira sam medij filma i pokazujenam kako film nudi izlaz iz tamnice jezika koja ograničavamisao. Na dubljoj razini, Crni monolit simbolizirapolje imanentnosti te samog izvanzemaljca u njegovojbiti, zrcalnu prazninu u kojoj vidimo odraz nas samihkao proizvođača bivanja. Zvjezdano dijete na kraju filmanajavljuje dolazak nove epohe u kojoj će ljudi (ponovno)oživjeti sposobnost mišljenja u simbolima i slikama, a nelogikom i riječima.Priroda kao kultura Sekularizacija modernogdoba nije nas oslobodila bogova. Danju živimo u sivomsvijetu bez mita, ali noću se u snovima nastavljamo kupatiu podmorskom sjaju iskonske magije. Nagoni koje smootjerali sa svjetla svjesne misli nastavili su utjecati na nas,samo što sad nose masku razuma. Pokopani bog je ljutit:ako ga potiskujete, ako ograničavate tijek psihičke energijekoju on personificira, samo ga prizivate da se pojavi uobliku individualne ili masovne neuroze.Stvar je u tome da ne možemo živjeti bez mita – smisaoi bivanje su neodvojivi. Ako ne oblikujemo mitoves potpunom sviješću o njihovoj instinktivnoj moći, tadaće nam se oni nametnuti nesvjesno. Prije gotovo tridesetgodina Irwin Thompson je napisao: “Sjena koju baca našatehnološka civilizacija je Lilith, “Ardat-lili” koja pleše uruševinama grada”. Mitovi napretka i sukoba mogu biti— Ako na život gledamoiz perspektive potpuneracionalnosti, esencijalnoje apsurdan i besmislen. Zatosmisao koji vidimo u životu nemože proizaći iz racionalnog.On proizlazi iz intuicije —korisni, ali kad zanemarimo njihove iracionalne izvore,postaju čudovišni i razorni. Potiskujući esencijalnu dimenzijučovjeka, faustovski moderni svijet samo je ojačaosile nesvjesnoga i učinio ih nesavladivima. Zbog toga jesvijet postao bolestan, a takav je i dalje. Kad prihvatitepostojanje parapsiholoških fenomena, otkriva vam sepravo praznovjerje, ono svojstveno razumu, a to je njegovovjerovanje da će nešto nestati ako se pravite da tone postoji.Povratak mitološke svijesti ne podrazumijeva preobrazbusame svijesti, nego kolektivnu ponovnu evaluacijuljudskog iskustva u prirodnom razvoju. Potreban nam jekulturni prijelaz, potrebne su nam zajednice u kojima jeljudima dopušteno biti ono što su oduvijek bili.Mitovi se rađaju u bardou, u međustanju. Dok su bezbrojneživotne anomalije (sinkroniciteti, predosjećaji, jezičnilapsusi, psihodelične vizije, zloslutni snovi, telepatskapovezanost, susreti s prikazama) bile odbačene kaohalucinatorni šum u neometanom prijenosu racionalnihpodataka, sada im se ponovno moramo okrenuti i istražitiih poput svih ostalih iskustava. Time ćemo postati svjesnida su mit i smisao jednoznačni s imanentnošću prirode usvoj njezinoj raznolikosti.Doba mitološke svijesti ne nadređuje mit razumu.Baš suprotno, to nam doba omogućuje da uz pomoć moćiarhetipskih sila izgradimo svijet kakav želimo – svjestansvijet. Takav nam svijet neće samo tako pasti s nebapoput božanskoga dara. Moramo ga stvoriti zajedno sbogovima.S engleskoga prevela Monika Bregović.Pod naslovom “The Future is Immanent: Speculations ona Possible World” objavljeno na www.realitysandwich.com/node/12447−−nastavak sa stranice 18ostvario svoju dosad najbolju ulogu. Nažalost,mlada Ellen Page, poznata po ulogama nimfetau Junu ili Gorkom slatkišu, prostora zarealizaciju u Nolanovu filmu nije dobila. Iakonaočigled važan akter u procesu dijeljenja snakao arhitekt snova, Page je svedena na pukogperceptora Cobbovih strahova i frustracijate njihovih artikulacija, a sasvim je slično sostatkom glumačkoga spektra svedenog nafunkcije spomenute u uvodu. Karakterističnoza akcijske trilere (nemojmo se dati zavaratida se radi o znanstvenoj fantastici), fokus jena protagonistu Cobbu utjelovljenom krozpoznate izraze lica mučenika kojih bi se Di-Caprio trebao početi rješavati. Međutim, LeonardoDiCaprio predvodnik je nove generacijeholivudskih glumaca spreman uskočiti u kožunajrazličitijih disfunkcionalnih fikcionalnihkaraktera te ga plastično utjeloviti.Reference i reminiscencije Nakonšto se u relativno kratkom periodu odjednog desetljeća afirmirao kao redatelj sa specifičnimautorskim potpisom i fokusom na umi svijest kroz doista najrazličitije perspektivesvojih protagonista, Christopher Nolan sa svojihsedam dugometražnih filmova kao fragmenataslaže sliku jedne opsesije – opsesije sviješću.Međutim, ona kao autorska umjetničkatendencija nije nužno originalna i svojstvenaisključivo Nolanu – scenaristu i redatelju paPočetak možemo čitati kao slagalicu motiva ikodova posuđenih, svjesno ili nesvjesno, od redateljskih,ali i književnih autoriteta kao referenci.Ono što ga čini prepoznatljivim autorom,premda njegovi filmovi nisu nužno autorskifilmovi, jest egzistencijalno putovanje lika ipopratne mu opservacije uvjetovane redovitodistorziranom sviješću (eklatantni primjer jesvakako uspješnica Memento, zatim Nesanica,ali i oba nastavka Batmana) što je reminiscencijana djela Alberta Camusa gdje se putovanjeprotagonista prema unutra, dakle prema različitimrazinama svijesti do podsvijesti, dakako,najvidljivije u liku Doma Cobba, projicira napovršinu. Unutarnje stanje uvjetovano vanjskimimpresijama ponovno se projicira naokruženje protagonista, ne samo socijalno,već i fizičko, što je očito upravo kod Cobbakoji je ujedno arhitekt i njegovo akumuliranoznanje o svijetu s predznakom prošlosti, kadaje i stečeno, projicira se na konstruiranje svijetalucidnih snova kojim se spaja prošlost i sadašnjost.Dovođenje u relaciju prošlosti i sadašnjostite njihovo izjednačavanje, a najbolji jeprimjer vrlo živa projekcija bivše mu suprugeMal kao realizirane, odnosno personificiraneuspomene. Ovaj moment personifikacije uspomenekao mentalne slike neminovno evociraSolaris – seminalno djelo ruskog redateljaAndreja Tarkovskog. Od Tarkovskog Nolanpreuzima upravo koncept egzistencijalnogputovanja na kojem kušnju predstavlja posjetiteljiz prošlosti, očekivano u liku voljenežene, kao njezin simulakrum. Uspomena nasamoubojstvo Mal Cobb i njezina manifestacijakoja u protagonista provocira grizodušjei krivnju te se odražava na djelovanje skupineu misiji u svakom snu unutar sna ekvivalentnaje Kelvinovu suočavanju u svemirskoj postajinad misterioznim planetom sa simulakrumomRheye koja u Solarisu jednako skončava.Početni koncept lucidnih snova, daklesvjesnog sanjanja, nerijetko je i metodarješavanja noćnih mora, odnosno onih pohranjenihinformacija i iskustava koji se upodsvijesti aktualiziraju, kao Mal, najadekvatnijije kontekst za ovaj filmski narativ, atakođer je jedna u nizu referenci. Osim štoje tema lucidnih snova načeta i impliciranaNesanicom, njezin se elaborat u Početkuosim autoreferencom na spomenuti filmtemelji i na eksperimentalnom filmu WakingLife Richarda Linklatera u kojem sepostavljaju pitanja o granicama stvarnosti,njihovom pomućivanju i posjedovanju kontrolenad životom. Dakako, Nolana se nemože i nikako ne smije optužiti za, ironično,krađu ideja jer iste je načeo u spomenutimpsihološkim trilerima Memento i Nesanica,a sitničarenjem i tendencioznim seciranjemparalela i referenci u dvoipolsatnom spektaklumogli bismo pronaći beskonačno puno,što teško da je bila Nolanova prikrivenanamjera, već izglednije nesvjesno rekonstruiranjedavno pohranjenih motiva, poputCobbove psihe konstruirane od osamfizičkih razina s jednako toliko temporalnihrazina povezanih dizalom kao metaforičkimsredstvom transfera.Emocionalna veza udovca s neprežaljenomsuprugom kao dominantna narativnanit te povratka kući u epilogu obavijen velomtajni kroz motiv zvrka neprekinute vrtnje,implicirajući zamućivanje spomenutihgranica stvarnosti neminovno podsjeća naOtok Shutter, najrecentniji redateljski uradakMartina Scorsesea (koji s DiCapriomposljednjih godina čini omiljeni holivudskitandem) čiji se protagonist Teddy Danielsu podjednakom antropomorfnom okružjubori s demonima iz prošlosti ne razlikujućistvarnost od umišljenog.Naposljetku, poznati motivi i kodovi jamačnosu redateljev hommage spomenutimklasicima, a zasigurno jedina direktna referencajest glazba Edith Piaf kao lajtmotiv isredstvo komunikacije, odnosno buđenja urazličitim sferama snova, preuzeta iz biografskogfilma La Vie en rose – Edith Piaf s MarionCotillard u naslovnoj ulozi.Početak vjerno i dosljedno nastavlja Nolanovupoetiku i izričaj zasnovane na fascinacijipsihom i prikazivanju mehaničke emocijei emocionalnog mehanizma ostvarene ulikovima s teškim emocionalnim teretom naleđima, kao i antropomorfnom eksterijeruoblikovanom njegovim djelovanjem. Gajećiljubav prema fragmentaciji patologije svojihlikova, ali i fragmentaciji naracije, ovoga jeputa posrnuo na jednostavnom zadatku prenošenjanarativa i vodeće premise konačnomrecipijentu kojem se pojedini obrasci višestrukoserviraju kroz san, odnosno ključ zainterpretaciju filma, što samo dovodi do nepotrebnogpada koncentracije te zamora zbogtrajanja filma. Iako nije posegnuo za dreamteamom, čemu sve učestalije recentni spektaklipribjegavaju, odabir DiCapria, profiliranogkaraktera za psihološke i akcijske trilere,nove fatalne holivudske miljenice MarionCotillard te Michaela Cainea čija je ulogasvedena na minijaturu i poslužila mu kaosretna amajlija, sasvim je očekivan i provjerenrecept za privlačenje publike u kina na spektaklsezone.

TEMA BROJA: zarez, xi1 /289–90, 2. rujna 2010. 25

TEMAT: ZOOM FESTIVAL zarez, x1i x1i /287–288, /289–90, 8. 2. srpnja rujna 2010. 26RAZGOVOR: JANEZ JANŠAPolivalentnost izraza umjetnika, teoretičara, urednika i direktora organizacije Maskaizraz je njegovih vrlo širokih tematskih interesa i pristupa izražavanju koji ne polazi od formenego od onoga što se želi izreći. Prije nekoliko godina promijenio je ime, kako uvijek ponavlja,iz intimnih razloga te je Emila Hrvatina zamijenio Janezom Janšom.Razgovarali smo povodom gostovanja njegovih projekata Život [u nastajanju], Pupilija,papa Pupilo pa Pupilčki i Slovensko narodno gledališče u Rijeci. ——— DAVOR MIŠKOVIĆPrije desetak godina uveo si pojam terminalnigledatelj s kojim si htio ukazati na aktivniju ulogugledatelja.————Brazilski redatelj Augusto Boalkoristio je neprevediv pojam spectActor i ja sampojam terminalni gledatelj razvijao kroz tu Boalovuperspektivu aktivnog gledatelja. No, čini mi se datu nije bitno samo to da se gledatelj transformira uaktera. Ideja terminalnog gledatelja zapravo počivana novom odnosu koji se stvara između gledatelja iumjetničke prakse ili masovnih medija. Umjetnost imediji su s gledateljem ranije stvarali parcijalni osjetilniodnos, a danas ovaj odnos postaje za gledateljacjelovito osjetilno iskustvo. To se ogleda u i procvatukonstrukcije interaktivnosti i različitih aktivnih ulogagledatelja. Valja naglasiti da se tu radi o interpasivnosti,što je austrijski teoretičar Robert Pfaller objasniokao uvjetovanu aktivnosti. Dakle, gledatelj ne birasam uvjete komunikacije, nego pristaje ne unaprijedzadane uvjete u kojima onda postaje akter. On unaprijedpristaje na uvjete komunikacije.DVOJNA UVJETOVANOST NEVLASNIŠ-TVA Je li je terminalni gledatelj još uvijek aktualanu tvom radu?————Naravno. Da bi pobliže objasnioo čemu se ovdje radi, trebamo taj pojam promotritikroz aspekt vlasništva predstave. Naime, predstavane pripada ni onima koji je izvode ni onima koji jegledaju, nego je predstava ono što se događa izmeđuizvođača i gledatelja. Ono što proizvedu izvođačisamo je jedan dio, oni proizvode format koji postavljauvjete gledanja. Gledatelji pak postavljajuuvjete da se predstava uopće dogodi, da bude moguća.Znamo da se predstava može dogoditi bezizvođača, ali se ne može dogoditi bez gledatelja.U tom smislu postoji dvojna uvjetovanost koja rezultiratime da predstava ne pripada ni jednom nidrugom. Mene zanima taj prostor i u njemu vidimpolitički potencijal suvremene umjetnosti. Realizacijatog potencijala ovisi o tome da se prihvatinemogućnost vlasništva nad umjetničkim radom.Može se postaviti i pitanje kako gledatelj čita to štose događa. Da li on to čita kao tekst koji kasnijeinterpretira ili se on tu kreće, navigava?————Tuse ne radi o situaciji ili-ili. Naime, i kada naviga, uspostavljase novi tip čitanja. Recimo, Ivana Müllerima predstavu Working Titles koju je napravila sizvođačima i lutkama, no ona je prvenstveno zasnovanana projiciranom tekstu. Znamo da tekststvara jedno šire polje imaginarnog od konkretnogzbivanja na sceni. Radi se o tome da način gledanjamože biti način čitanja, a i način kretanja može bitinačin čitanja. Tu vidim veliki neiskorišteni potencijalscenskih umjetnosti. Izvedbene umjetnosti uglavnompristaju ostati na ekspresiji tijela i na taj načinreduciraju perceptivni potencijal.Pupilija je dobar primjer kako su navigacija i interpretacijaistovremeno prisutni. U nekom klasičnomteatru ta je situacija gotovo nemoguća jer se neostavlja toliko slobode kretanja za gledatelja.————Ono što dozvoljava istovremenu navigaciju i interpretacijunisu estetski, nego prije svega ideološki iJANEZ JANŠA (Rijeka, Hrvatska, 1964.) je autor, redatelj iizvođač interdisciplinarnih performansa. Studirao je sociologijui kazališnu režiju na Sveučilištu u Ljubljani i teoriju izvedbena Sveučilištu u Antwerpu u Belgiji. Njegovi radovi uključujuvizualnu i multimedijsku umjetnost i performans – The Cabinetpolitički kriteriji. Tu se radi o načinu na koji adresiramzajednicu koju želim adresirati, a to je u konkretnomslučaju publika. Ako ja tu publiku želim fascinirati izačuditi, onda se prema tim ljudima tako i odnosim.Ja to ne želim, nego stvaram uvjete za čitanje, pričemu publici ostavljam različite mogućnosti. Iakoumjetnici često znaju reći da je nemoguće predvidjetikako će publika interpretirati njihov rad, jer su ljudirazličiti i svatko to razumije na drugi način, veći dioumjetnosti želi biti pročitan na određeni način i u većinislučajeva se sužavaju mogućnosti interpretacije.Ovdje je ključno pitanje kako se shvaća komunikacija,a u umjetnosti ovo razumijevanje ne treba bitibitno drukčije nego u bilo kojoj drugoj komunikaciji.A GDJE JE PREDSTAVA? Možda je u tom smislunajradikalniji tvoj rad Život [u nastajanju] gdjeomogućavaš komunikaciju između rada i gledatelja,ali omogućavaš i komunikaciju među gledateljima.Tu se potiče interakcija u svim smjerovima.———— UŽivotu [u nastajanju] recepcija je uvjetovana s dvijesituacije. To je istovremeno i izvedba, performans,ali to je istovremeno i izložba. Jedna dimenzija Života[u nastajanju] je uspostavljanje razlike izmeđuizvedbe i izložbe iz perspektive gledatelja. Iz povijestiumjetnosti znamo da je bilo vizualnog teatra,performance arta, dakle momenata gdje su se ovedvije forme sretale i na neki način proizvodile noveforme. Ali to se činilo iz perspektive autora, umjetnika.Iz perspektive gledatelja razlika je vrlo jednostavna.Radi se o razlici u kontroli vremena. Tkonadzire vrijeme u izložbi i u predstavi? U predstavivrijeme kontroliraju stvaratelji i institucija predstave.Uvijek postoji početak i kraj i nema vraćanjau vremenu. Jedino što je moguće je izaći i vratiti se,ali nikako nije moguće vratiti se iz recimo četvrtogu drugi čin da vidimo što se tamo stvarno dogodilo.Vrijeme protječe neumitno. Gledanje predstave jeuvijek kolektivno. Naravno, ima iznimki, ali u principuse radi o kolektivnom doživljaju. U izložbi jegledanje individualno, vrijeme kontrolira posjetiteljsam, moguće je vraćanje, moguć je različit tajming. Toje temeljna razlika iz perspektive gledatelja. Život[u nastajanju] je tako napravljen da ga je mogućedoživljavati na dva način. Onaj tko dođe vidjeti tajrad, može ga vidjeti na oba načina. U izvedbenoj situacijipostoji kolektivno gledanje, a i sama činjenicada gledatelj dolazi na predstavu stvara određeni tipočekivanja koji možemo sumirati kao očekivanjeda će se nešto dogoditi, da će netko nešto izvoditi.I prvo iznenađenje je to da tu nema ničega što ćese dogoditi, odnosno ono što će se dogoditi ovisi ogledatelju. No, ne samo da nema nikoga tko će izvoditi,nego nema nikoga tko će gledati. U tom smislugledatelj registrira neku nelagodu. Vidi da nešto fali.No taj nedostatak otvara i jedan prostor u koji segledatelj može naseliti, a obično se i naseli. Pitanjeje samo na koji način. Pitanje koja ga uputa motivira.Kakve su upute?———— Evo primjera jedne upute:Sjeti se svog prvog poljupca i potraži osobu s kojomga želiš doživjeti. Te upute nikada nisu rađene zaof Memories; interdisciplinarni umjetničko-istraživački projektThe First World Camp (u suradnji s Peterom Šenkom); interaktivneperformanse Miss Mobile i Name Readymade (JanezJanša i Janez Janša). Kustos je interdisciplinarnih radionica tezačetnik organizacije P.E.A.C.E. – peacekeepers’ entertainment,nekog drugog, nego uvijek za onog tko ih čita. Oneuvijek korespondiraju s nekim vrlo jednostavnimi prepoznatljivim situacijama u životu. Neke odnjih su takve da ih gledatelj lakše izvede u situacijipredstave, a za neke od njih je potrebna koncentracija,individualni pristup i one traže situacijuizložbe. No da ne bi bilo zabune, naravno da jebitno i zanimljivo kada se dogodi izuzetno živahnasituacija među gledateljima, kada to postane vrlorazigrana zabava. Međutim, mnoge od tih uputadiraju na vrlo jednostavan i direktan način u dubinuemocija svakog pojedinca ili u dubinu sjećanjai stvaraju posebnu tenziju u pojedincu. Nijetoliko bitno ono što će se vidljivo dogoditi, što ćenetko izvesti. Daleko je važnije ono što se događau pojedincu. U tom slučaju zanimljivo je vidjetigdje se predstava događa. Gdje je taj prostor? Tapredstava se doslovce događa između uputa i pojedinca.Izvan toga je nema. Unatoč tome što je svejasno i transparentno, nju nije moguće vidjeti. Totakođer zadire u jednu političku dimenziju koja setiče onoga što nije vidljivo.PREDJELI INTIMNOSTI U jednom tekstu MarineGržinić o tvojoj predstavi Kabinet uspomenaona govori kako se ova predstava događa izmeđugledatelja i poticaja na sjećanje. Kako se tu radi omemoriji, ona ustvrđuje da sama situacija u kojojse gledatelja potiče na sjećanje stvara od gledateljaaktivnog aktera jer je sjećanje konstitutivniproces, dakle akcija, i gledatelj je postavljen u pozicijuizvođača. To je ta linija koja je sada razvijenadalje u Životu [u nastajanju]?————Ako se vratimna pitanje terminalnog gledatelja, taj rad, Kabinetuspomena, dovodi gledatelja u baš tu terminalnusituaciju gdje je jedino što može vidjeti on sam,odnosno ono što njega kao njega konstituira. Toje također neka komunikacijska situacija, no onanije javna. Nitko u javnosti ne razgovora sam sasobom, a istovremeno je to situacija koja je vjerojatnokvantitativno gledano najčešća jer najčešćekomuniciramo sami sa sobom.Stvarno nije javna situacija. Zapravo, situacija jesuprotna javnosti.————Oba projekta, Kabinetuspomena i Život [u nastajanju], su vrlo intimni.Meni je tu daleko najzanimljivije kako izabiremo,recimo, svoj prvi poljubac. Kako se opredjeljujemoda je baš to naš prvi poljubac. I ako zaista počnešrazmišljati o tome, nećeš jednostavno odgovoriti nato pitanje jer se tu radi o uspostavljanju kriterija.Kako intimno obraćanje potiče aktivnost?————Svih 50 uputa je napravljeno tako da opuste gledateljetako da oni to mogu raditi prije svega zatošto ih nitko ne gleda. Svi su u jednakoj poziciji. Jasam radio na dosta predstava u kojima postoji participacija.Obično se to radi tako da jedan ili višenjih participiraju, dok ostali gledaju. Ja sam češćeradio tako da svi participiraju, da nema nekog tkoje izdvojen. Kada je gledatelj/participant izdvojen,on se nalazi u nelagodnoj situaciji i stvara se nekosasvim drugo čitanje predstave.art and cultural exchange (u suradnji s Mare Bulcom). Autor jeprojekata Svi smo mi Marlene Dietrich FOR (u suradnji s EmomÓmarsdóttir), rekonstrukcija predstave iz 1969. Pupilija, papaPupilo pa Pupilčki (2006.), Slovensko narodno gledališče (2007.)i Život (u nastajanju) (2008.). Sudjelovao je u improviziranom

TEMAT: ZOOM FESTIVAL zarez, xi1 /289–90, 2. rujna 2010. 27Predstava Fake it! je participativna i u njoj je sudjelovanjeizrazito ugodno.————Svako umjetničkodjelo, ali zadržimo se samo na predstavi, govori sodređene pozicije moći. Razlika između izvođača igledatelja je u tome što prvi znaju što će se dogoditidok potonji ne znaju. Iz tog znanja proizlazi moćizvođača. No, situacija ipak nije toliko jednostavnajer ni izvođači nikada ne mogu u potpunosti bitisigurni što će se dogoditi. Participacija u Fake it! jenapravljena tako da se gledatelj osjeća pozvan jer muse nudi da nauči nešto što je ranije gledao. Gledateljuumjetničko djelo nije preneseno na način nekeudaljene slike koja ga onda fascinira ili ga provociraili na njega djeluje svojom poetičnošću, nego takoda može sam upoznati tehniku rada i onda stvoritijoš složeniju sliku. To više nije nasilna situacija, štone znači da nije manipulativna. Kada radimo završniprizor u Fake it! gdje gledatelji sudjeluju u radionici,to više nije namijenjeno gledanju, to je transformacijaodnosa gledatelj – izvođač u neki drugi odnos gdjemožemo opet govoriti o nekom terminalnom gledanjujer gledatelji postaju dio predstave i više nemanikoga tko gleda. Jer čak i oni koji se ne priključetim radionicama nisu više u toj poziciji gledatelja.Predstava jednostavno uđe u drugi jezik.DVOSTRUKO PODCRTAVANJE KON-VENCIJE Jezik je zapravo ključan. Čini mi seda je bitno kako je postavljena konvencija jer svimi stvaramo očekivanja s obzirom na konvenciju.Kako se mijenja konvencija i očekivanja se mijenjaju.———— Na temu konvencija imam zanimljivprimjer iz Münchena gdje sam radio jednu minijaturuu kojoj je četvero izvođača odbrojavalood 300 prema nuli i to je bilo manje-više sve štosu radili. Reakcija publike bila je nevjerojatna.Kada su shvatili da će izvođači samo odbrojavati,gledatelji su jednostavno podivljali, počeli vikati,pljeskati, tražili da izvođači plešu i na svaki načinpokušavali prekinuti izvedbu. U tih 9 minutastvorila se u masi od 350-400 ljudi nevjerojatnapredstava koja je bila na granici masovne histerije.Uzrok je bio taj što se izvodilo nešto što se doslovcene radi. Nikada se ne izvodi tako transparentan ijednostavan čin koji postavlja isključivo način gledanja.To odbrojavanje je bilo odbrojavanje samogčina gledanja. I tu je zanimljivo što gledatelja činiaktivnim. Mislim da je takav tip reakcije nastaoupravo zbog konvencije i to ne zato što je ona bilorušena, nego naprotiv zato što je ona bila dvostrukopodcrtana. Konvencija mora biti čvrsta, ali morabiti elastična. I gledatelj je ne smije vidjeti. Nokada je pokažeš i kada je još podcrtaš, onda se toviše ne može gledati.Da li se u tom smislu može iščitati situacija kojusi postavio u SNG-u kada su građani reagirali jersu među njima živjeli Romi. Naime, oni ne očekujuda među njima žive Romi. Da li je to taj tipsituacije?————Pa da, iako ne bih išao u političkuanalizu cijelog tog slučaja. Ja sam se cijele te situacijeuhvatio zato što sam shvatio da je to tragičandogađaj. Tragičan u tom smislu da je nerješiv. Uantici se tragedija uvijek odnosi na zajednicu i zbogtoga je tragedija nešto kolektivno. Ono tragično uovom slučaju je činjenica da ove dvije zajednice nemogu koegzistirati. Uvijek kad se to dogodi imamotragičnu situaciju. Ona ne govori samo o jednoj odtih zajednica, nego o obje. To znači da zajednica ukojoj ja živim ne podnosi da pokraj nje živi drugazajednica. To je jezgra svakog rasizma i to je ono štoje tragično. Razvoj civilizacije nije riješio taj problem.U civilizaciji su samo razvijeni mehanizmi zaublažavanje toga problema. Upravo je to jezgra problemas preseljenjem romske obitelji Strojan. Kadasu mehanizmi potlačivanja bili prisutni, problemnije eskalirao, a kada je za vrijeme Janšine vladeideologija vladanja bila Opuštena Slovenija, ljudisu se opustili, a opustili su se i na način popuštanjasvih stega. I zato je bilo jako puno govora mržnje ujavnom diskursu. Na neki način stvorili su se uvjetida se taj događaj mogao dogoditi.projektu At the table kustosice Meg Stuart. Janšini su radovikritički, promišljaju odgovornost izvođača i gledatelja te se bavepoložajem performansa u neoliberalnim društvima.Objavio je niz eseja o suvremenom kazalištu i likovnojumjetnosti, uključujući i knjigu o flamanskom umjetniku JanuNVO–I KAO NJUJORŠKI KAFIĆI U kakvimmaterijalnim uvjetima radiš?————Ti materijalniuvjeti su takvi da rad postaje vrlo iscrpljujući, a odnosinemilosrdni. Sve bi se moglo sažeti u izreku Nedaj Bože da se čovjek razboli. Radi se o tome da akonisi zdrav (što možemo razumjeti na mnogo načina)ili nisi kompetitivan, jednostavno propadaš. Akomoramo dirnuti u jezgru problema, onda je to to.Dakle, radi se u nestabilnim uvjetima koji imajučitav niz posljedica, od nemogućnosti dugoročnogplaniranja, stresa, brutalne kompetitivnosti,itd. Čini se da je to cijela nova kultura rada, tzv.fleksibilnost rada, što je za pojedinca zapravo nestabilnost.————Sasocijalnog aspekta to je vrlobrutalno i postavlja se pitanje u kakvom društvuživimo. Možda je to najvidljivije s curama freelancericamakoje zatrudne. Njima je jako teško i vrlo lakonestanu sa scene. Povratak je vrlo težak. Problemje što nema nikakvih korektivnih mehanizama. Utom smislu taj je sistem vrlo brutalan. U nevladinomsektoru je logika umjetničke produkcije postalatakva da se sve više vremena posvećuje tome da sestvore uvjeti za rad, nego na sam rad. Napravimousporedbu između klasičnog njujorškog umjetnikakoji radi u kafiću da bi se kasnije mogao bavitiumjetnošću, i rada u nevladinom sektoru. Zar nijeovo što mi radimo, pisanje aplikacija, dogovaranjes koproducentima, bavljenje organizacijom... u količinskomsmislu jednako vremenu koje njujorškiumjetnik provodi u kafiću da bi zaradio novce ikasnije se mogao baviti umjetnošću? Na neki načinnevladine su organizacije postale njujorški kafići ukojima umjetnici konobare kako bi se kasnije baviliumjetnošću. Temeljna razlika njujorškog kafićai nevladinih organizacija u ovom dijelu Evrope jeto da je plaća u njujorškom kafiću bolja nego uovdašnjim nevladinim organizacijama.To je pitanje politike u kojoj se transakcijski troškoviprebacuju na krajnjeg korisnika. Slična je ipolitika EU koja inzistira na velikim projektima ukulturi unatoč tome što su postoje iznimne potrebeza malim donacijama, ali EU to ne želi jer bi tonjima povećalo transakcijske troškove, tj. morali bipotpisati i pratiti tisuću ugovora umjesto jednog.———— Naravno. Kulturne politike ne uzimaju u obzirda ovaj problem, koji spominješ, uopće postoji, kaoda se aplikacija za neki natječaj sama piše, kao da tunisu uključena neka znanja i vještine i na koncu dasu tu uključene ideje i proizvodi se neki sadržaj. Toje neplaćeni rad. Osim toga, način financiranja je potpunoprožet pragmatičnim ekonomskim kriterijimakoji traži da je javni novac vidljivo utrošen. To pitanjevidljivoga je vrlo kontraproduktivno u području kulturezato što tjera umjetnike u što veću produkciju ividljivost, kulturne producente tjera da se prvenstvenobave fundraisingom i PR-om umjesto kreativnim dijelomumjetničke produkcije. Tu dakle opet pristajemona neke vrlo jednostavne i niske kriterije.DRUŠTVA BEZ VIZIJA Vidljivost je kriterijkoji je najjednostavnije pratiti. Javni službenici suodlučili da neće razvijati druge kriterije jer to istotako košta, potrebno je znanje i rad.————No, ondase ne može postaviti horizont očekivanja rezultatatakav kao da postoji cijela logistika koja se timebavi. Sada ne postoji logistika i ne postoje ljudikoji su obučeni da bi se tim stvarima (fundraising,PR, menadžment...) bavili na takav način i da su zato adekvatno plaćeni. U EU imamo dekorativnukulturnu politiku koja se iskazuje kroz neke preferencije– veliki projekti, multikulturalnost, communityprojekti, ekološki projekti. Ovdje se radi oestetsko-ideološkim preferencijama koje se ne bavevizijom što kulturna produkcija u nekom društvuznači, kako do nje dolazi i što ona donosi. Umjestotoga se pokušavaju pronaći što neposredniji ekonomskikriteriji tipa Što znači jedan euro uložen ukulturu? To nisu kriteriji koji bi mogli biti osnovaza kulturnu politiku.Ne postoji vizija o tome što je kulturna politika?————Problemvizije nije samo problemFabreu (JAN FABRE – La Discipline du chaos, le chaos de ladiscipline, Armand Colin, Paris 1994.; objavljeno na nizozemskom,talijanskom i slovenskom). Od 1999. – 2006. bio je glavniurednik časopisa za izvedbenu umjetnost Maska. Urednik jezbornika suvremene kazališne teorije (Presence, Representation,politike u kulturi, nego uopće u politici. Jer onošto mi danas imamo je kriza reprezentacije. To jepitanje koga vlasti danas predstavljaju kada znamoda su izbori jedini mehanizam nadziranja odnosnoodlučivanja; kada znamo da je participacija za parlamentarneizbore jedva iznad 50%, a sve drugokao što su predsjednički izbori ili referendumi suveć ispod 50%; i kada znamo da stranke teško dadobiju više od 30%; kada to znamo, postavlja sepitanje koga oni predstavljaju, koji je to segmentdruštva? Pitanje je do kada ćemo se svi mi pravitida ovaj sistem reprezentira građane kada je očitoda ih ne reprezentira. Problem reprezentacije nedogađa se samo na toj razini, nego se ogleda i utome što suvremeni subjekt vrlo teško delegiraodnosno iskazuje svoju pripadnost. U zadnje dvijegodine recesije pokazalo se da su stvoreni svi uvjetida se iskaže neka politička vizija, ali osim ideje komunizmakoju su filozofi poput Badioua i Žižekapokrenuli, i koji se bave neiskorištenim potencijalimate ideje, nije se pojavila neka relevantna političkavizija. Ako nemamo tu viziju na razini cijelogdruštva, ne možemo misliti da će se ona pojaviti ukulturnoj politici.Da li od umjetnosti možemo očekivati takvu viziju?————Postojidosta debata o političnosti umjetnostiu kojima ima dosta razočaranja nad umjetnošćukoja proizvodi radikalne događaje, ali iz toga neproizlazi neki društveni efekt. Mislim da je tu horizontočekivanja potpuno pogrešno postavljen jerumjetnost nikada nije bila neka transformirajućasila. Jednostavno nema te kritičke mase i okvira dabi na taj način djelovala. U tom smislu političnostumjetnosti je u kritičnosti. Kada se ona bavi krizomreprezentacije, pa i krizom reprezentacije u umjetnosti,ona je politična. Meni su najzanimljiviji baš tiprojekti jer to uspostavlja situaciju u kojoj imamonekog promišljajućeg pojedinca. To je ono što samgovorio ranije o odnosu prema gledatelju – kakomu pristupamo?CENZURA NIŽIH ČINOVNIKAKada govorimo o krizi reprezentacije, postavljase pitanje što se reprezentira u umjetničkim radovima?Što se reprezentira u predstavi Slovenskonarodno gledališče, da li je tu ostalo nešto od reprezentacije?————Tapredstava ima neobično imei taj naslov bi na hrvatski trebalo prevesti Hrvatskonarodno kazalište. U njoj se problematizira pitanjekako je jedna reprezentativna ustanova narodnekulture, što nacionalna kazališta svugdje jesu, doistareprezentativna. Na koji način nacionalna kazalištareprezentiraju to što nacija jest? Da li su ona samoneki prazan okvir u kojem se događa neka kulturnaindustrija ili je to zaista neka ideološka tvorba u kojojse ne može baš sve dogoditi? Zanimljivo iskustvos tom predstavom je naš poticaj direktorima trijuslovenskih narodnih kazališta (Ljubljana, Maribori Gorica) da predstavu postave na svoj repertoar.Htio sam proizvesti tu situaciju SNG-a u SNG-u. Svisu odbili, iz različitih razloga, od toga da se vrijeđasama institucija SNG-a pa do toga da publika tupredstavu ne bi prihvatila. Unatoč tome, publika jejako dobro prihvatila predstavu i ona je nagrađenana nacionalnom festivalu Borštnikovo srečanje.Ono što želim ovim primjerom reći je simptomcenzure. Mislim da tu moramo početi primjenjivatilogiku mikrofizike vlasti, pojam koji je uveo Foucaultgovoreći o tome kako je vlast prenesena naniže razine. Ja već imam popriličnu kartoteku tihzabrana odnosno situacija u kojima su se baš kustosii umjetnički vođe suprotstavili nečemu što sam htionapraviti. Danas se praktički teško može dogoditi,barem u demokratskim društvima, da bi netko spolitičkog vrha intervenirao zbog nekog umjetničkograda. Moment odlučivanja preselio se na niženivoe. Tu ništa ne govorim protiv nekoga, nego želimpokazati kako su strukture moći raspršene.Čini mi se da to nije samo naša situacija?————Vrlo malo toga o čemu smo pričali je vezano samoza Sloveniju ili Hrvatsku.Theatricality, Maska, Ljubljana 1996.) i zbornika suvremene plesneteorije (Theories of Contemporary, Maska, Ljubljana, 2001.).Janša je od 1999. direktor Maske – neprofitne organizacijeza nakladništvo, produkciju i obrazovanje, sa sjedištemu Ljubljani.

TEMAT: ZOOM FESTIVAL zarez, x1i x1i /287–288, /289–90, 8. 2. srpnja rujna 2010. 28Svojevrsnu meditaciju na Proustov opis prvog odlaska u kazalište,profesor s londonskog sveučilišta Queen Mary predstavio je na15. konferenciji strukovne mreže Performance Studies international (PSi),održane u Zagrebu prošle godine ——— NICHOLAS RIDOUTKrivi gledatelj je na svom sjedalu. Barem je tamogdje bi trebao biti. Prisutan i korektan. Priviknuose na činjenicu da postoji samo jedna pozornica zasve, sretan je što mu drugi gledatelji ne zaklanjajupogled. Tomu je tako “jer se svi, zahvaljujući rasporedukoji je, tako reći, simboličan za sve gledateljstvo,osjećaju kao da su i sami u središtu kazališta”(Proust, 1983:482). U središtu pozornice “tako reći”,krivi gledatelj sada razumije zašto je Françoise popovratku s melodrame, koju je gledala s najviše galerije,rekla da je imala najbolje sjedalo u kazalištu.Ne gleda li ovdje krivo krivi gledatelj gledateljstvo?Taj raspored o kojemu govori, odnosno piše, običnose uzima kao simboličan za određenu društvenu igledateljsku hijerarhiju u kojoj je, kako priča kaže,najbolje mjesto rezervirano za kralja, a slugamapoput Françoise u dvorani ostaju mjesta sa strane,koja su raspoređena oko pogleda vladara. No uovom kazalištu mjesto kralja ima Françoise, odnosnotako nam to krivi gledatelj predstavlja.NA NAJBOLJEM MJESTU Tako je krivi gledateljna svom sjedalu, osjeća se i sam pomalo poputkralja. Još je uvijek zadovoljan. Barem nam toautor tako predstavlja. Prisjetimo se ovdje i sadada je krivi gledatelj dječak po imenu Marcel, da jenjegov autor romanopisac Marcel Proust te da jeProust taj koji nam skreće pozornost na Marcelovokrivo gledateljstvo. U ovom trenutku u romanu – napočetku trećeg ciklusa od sedam – mi još uvijek ubiti ne znamo da se dječak zove Marcel, iako smoto mogli naslutiti iz autobiografske naravi samogateksta, odnosno Proustova ciklusa romana À la recherchedu temps perdu. Tako si zamišljamo da sekrivi gledatelj zabavlja. Eno ga na svom sjedalu, napravom sjedalu, na najboljem sjedalu, na jedinomsjedalu koje ima. Zastor se diže ponad pisaćeg stolai kamina, i još uvijek njegovo zadovoljstvo “traje”(Proust, 482). Ima vremena promišljati da te običnestvari znače da glumci koji će uskoro nastupiti nećebiti poput glumaca koji recitiraju, već će biti poput“pravih ljudi” koje će moći “špijunirati” bez da gaitko vidi. Njegova prisutnost neće smetati njihovompredstavljanju. Čudno je kako ga iste stvari koje bimogle podsjećati na domove i dnevne sobe u kojimaje prethodno prisustvovao na recitalima glumaca navečernjim zabavama ovdje uvjeravaju da će ovaj putvidjeti “prave ljude, koji žive svoj život kod kuće”.Predstavljanje doma pisaćim stolom i kaminom kaoda krivom gledatelju predstavlja mnogo uvjerljivijusliku doma nego dom sam. Sjetimo se, njegovo zadovoljstvojoš uvijek “traje”. No sada je prekinuto“trenutnom tjeskobom”. Na pozornici se pojavljujudva ljutita čovjeka koji se svađaju. Na čuđenje krivoggledatelja mnogobrojna publika nastavlja gledati i utišini slušati taj upad. Čuđenje prekida smijeh koji seširi publikom i krivi gledatelj shvaća da je ovo samokratki komad prije tragedije koju je došao vidjeti. Nosamo u jednom trenutku – trenutku tjeskobe – krivije gledatelj vidio dva “drska momka” kako upadajuna pozornicu i prisvajaju prostor i pažnju publike. Utom trenutku tjeskobe neki su se ljudi pojavili tamogdje nisu trebali. Optužba za drskost, koju im je privremenotjeskoban krivi gledatelj uputio, ukazujeda je možda taj krivi nastup stvar klasne podjele.Naravno, ovdje se ne radi o promjeni mjesta kaošto to podrazumijeva Françoiseina pretpostavka omjestu kralja, već očigledno o načinu na koji MarcelProust želi da mi vidimo Marcelovo gledište, odnosnositno preuzimanje vlasti, napad neposlušnosti,ponašanje onih koji se ne znaju ponašati.NEPOSLUŠNO OVLADAVANJE Tjeskobakrivoga gledatelja upravo se pretvara u strah. Nakonkratkog komada slijedi pauza. Publika, ponovona svojim sjedalima, nestrpljivo iščekuje nastavakdogađaja. To je ono zbog čega je krivi gledatelj idošao. Prvi je put u kazalištu i došao je vidjeti velikutragičarku toga vremena, Bermu, u ulozi Fedre uRacineovoj tragediji. Razvoj događaja do tada bioje donekle mučan. Krivi gledatelj nije najzdravijedijete i njegova je majka bila jako zabrinuta kakoće na njega utjecati preveliko uzbuđenje. Doktorje roditeljima savjetovao da dječaka ne puste ukazalište, iz straha da bi se poslije mogao razboljeti,i biti bolestan čak tjednima. No čak i kada je njegovamajka konačno popustila i rekla “ne želimoda budeš nesretan”, situacija se nije razriješila jerse tek sada krivi gledatelj boji zbog patnje koju bipogoršanje njegovog zdravlja izazvalo kod roditeljapa kaže: “Ako će vas to uznemiriti, radije neću ići”.Pomisao na izvedbu krivi gledatelj sada doživljavasamo kao događaj koji će privesti kraju patnju njegovaoklijevanja. Boji se da bi njegovo zadovoljstvopokvarila težina obaveze – obaveze da iskusi zadovoljstvo– a ono uključuje rizik za njegovo zdravljei sreću njegovih roditelja.Nestrpljiva publika lupa nogama. Krivi je gledateljprestravljen. Evo još “lošeg ponašanja”. Ostalisu gledatelji očito “loše odgojeni”. Kakva užasnasituacija. Došao je u kazalište po prvi put štovatibožicu ljepote, primiti duhovni blagoslov najvećesvetinje. A ta svjetina prijeti sve to pokvariti. Neznaju li oni gledati? Te “tutnjajuće beštije” svojimće “bezumnim bijesom” uzrujati zvijezdu predstave,a ona će, ljutita zbog njihova ponašanja i prezrivaprema očiglednoj neprikladnosti njihove prisutnosti,uzvratiti lošom glumom. Samo se krivi gledatelj znaponašati u prisutnosti takve zvijezde, no sada će onbiti kažnjen zbog njihovih prekršaja i činjenice dapostoji samo jedna pozornica za sve. Bit će lišen“rijetkog i suptilnog dojma” zbog kojeg je i došao.Unatoč rasporedu koji mu osigurava najbolje sjedalou kazalištu, ili bolje rečeno baš zbog njega, njegovoće zadovoljstvo ukrasti devetstoidevedesetdevetpreostalih gledatelja na ostalim najboljim sjedalimau kući. Nešto je suštinski krivo u cijelom postavu ukojem se “mit sunca” i “delfski simboli” pojavljujupred tim “tutnjajućim beštijama”. Konačno, da je baremkrivi gledatelj ostao kod kuće gdje bi se posvetiosvojim uzbudljivim fantazijama o susretu licem u lices “mikenskom dramom”, sve bi bilo dobro. No on,idiot, morao je doći ovdje gdje mu je kazalište svepokvarilo. Shvatio je da kazalište čine drugi ljudi,a ti se drugi ljudi jednostavno ne znaju ponašati.NEPRISTOJNI DRUGI Uvodni prizori komadapružaju mu zadnje trenutke zadovoljstva,ali i donose daljnju zbrku. Izgleda da je došlo dopromjene glumaca. Zna da se Fedra ne pojavljujeu ovim prizorima pa opet glumica koja je prvastupila na pozornicu ima “kako mi je rečeno, stas iglas Berme”. Uskoro shvaća da je pogriješio. To nijeBerma, jer druga glumica koja odgovara na uvodnimonolog prve “još više podsjeća na Bermu”. Što seovdje zbiva? Za početak, tko mu je i kako opisaoBermin stas i glas? Krivi se gledatelj oslanjao naprepričavanje pa iako je to u suprotnosti s njegovimpoznavanjem komada, uvjerilo ga je da je Bermapromijenila uloge i sada umjesto princeze glumisluškinju. Čak i kada shvati da je pogriješio, opetgriješi. Da, ova druga glumica je uistinu ona. Ili jojbarem (još više) sliči. Ovdje se dogodila pogreška,od prve glumice, koja, kako mu je rečeno, ima glas istas Berme, do druge glumice, koja joj, kako je samprimijetio, još više sliči od one koja ima njezin glasi stas. Imati glas i stas Berme ne znači biti Berma,već sličiti joj manje nego drugoj glumici. Komedruga glumica sliči više od prve, koja pak ima glasi stas Berme? Prva glumica ima sve prave osobinevelike tragičarke, dok joj druga glumica samo višenalikuje. Znači, nalikuje prvoj glumici više nego štoprva glumica nalikuje samoj sebi? Ovo je beznadno.Glumice se ne razlikuju jedna od druge, barem ne ukazalištu. Čini se da im nedostaje osobnosti, ili akoto gledamo drugačije – obje su jednako prisutneno niti jedna se ne može razabrati samo svojomprisutnošću, a to je očekivao od Berme.Ipak, još uvijek proživljava svoje zadnje trenutkezadovoljstva: te glumice, tko god da jesu, imajuotmjene pokrete i vješte promjene tona. On razumijesmisao teksta tragedije, kojemu nije pridavaodovoljno pažnje čitajući ga u samoći svojega doma.Nekoliko minuta čini se da se sve dobro odvija.No tada se iza crvenog zastora pojavila treća ženai krivi gledatelj postaje svjestan svoje pogreške:“dvije glumice kojima sam se divio proteklih minutauopće ne sliče onoj koju sam došao čuti” (Proust,484). Jer Berma je ta treća žena. Krivi gledatelj jevidio sličnost gdje sličnosti nije bilo. Zamijenioje dvije obične profesionalke s uzvišenom divom.Dopustio je samome sebi zadovoljiti se radom tihprofesionalki, pronaći značenje gdje ga čitajući nijepronašao, diviti se onome čemu se ovdje nije došaodiviti. Baš kao i u ranijoj zbrci između Françoise ikralja, između drskih momaka i glumaca kratkogkomada, kao i u sukobu oko ponašanja gledatelja– između tutnjajućih beštija i krivoga gledateljaMarcela, došlo je do preraspodjele uloga ili promjeneuloga (baš kao što je i krivi gledatelj trenutnoposumnjao). U svakoj promjeni uloga došlo je dozabune oko klasne podjele: između sluge i vladarau slučajevima Françoise i kralja te Fedre i Enone,između onih koji se znaju ponašati i onih koji se neznaju (fine i iskvarene granice samo-stratificiraneburžoazije), između gledatelja i krivih gledatelja.Naravno, u ovom posljednjem slučaju krivi gledateljje taj koji se zna ponašati, a gledatelji su ti koji sekrivo ponašaju, odnosno koji krivo gledaju.TJESKOBA IZMEĐU VREMENA Sada kadaje zvijezda na pozornici, zadovoljstvu je došaokraj. Krivi se gledatelj uzalud trudi svim svojimosjetilima pronaći ikakav razlog u njezinojizvedbi da joj se divi. Čini se kao da se sve događa

TEMAT: ZOOM FESTIVALzarez, xi1 /289–90, 2. rujna 2010. 29ZOOM FESTIVAL — PROGRAMprebrzo. “Jedva sam uhvatio jedan zvuk, a već gaje zamijenio drugi” (Proust, 484). Ona jedva daje prisutna, ona ne može zaustaviti vrijeme. Onnapeto promatra, u glavi priprema svaki sljedećiredak teksta kojeg je kod kuće tako lakomo čitaoi zapamtio. Vrijeme čitanja i vrijeme izvedbe nisuu skladu, a za to je krivi gledatelj potpuno nepripremljen.Ne može razabrati što to Berma unosiu ulogu. Čuje njezin govor kao da sam čita ili kaoda sama Fedra govori. Ovdje nema Berme: nematalenta, nema inteligencije, nema prekrasnih gesti– ona, na kraju krajeva, nije dojmljiva. Baki, učijoj je pratnji došao u kazalište, kaže da ne vididobro. Ona mu posuđuje svoj kazališni dogled.Kroz njega on ne vidi Bermu već njezinu sliku.Odlaže dogled i sada osjeća da lik na udaljenojpozornici nije ništa stvarnija i prisutnija Bermaod uvećane slike koju je vidio kroz dogled. Prvose zvijezda pojavljuje tri puta – u liku dvije glumicekoje su joj prethodile na pozornici i kao onasama – i ona sada postoji negdje između dalekoglika na pozornici i uvećane slike iz dogleda. Tajdogađaj – susret između izvanrednog kazališnoggenijalca i budućeg mladog estete – jednostavnose nije dogodio. Ali svuda oko njega se događa upunom jeku. Trenutak tišine kada Berma podižeruku obasjanu zelenkastom svjetlošću izmamioje buran aplauz “cijele kuće”. Oni kao da znajuvidjeti i čuti Bermu, samo se krivi gledatelj mučiu agoniji razočaranja. Fedrina izjava zabranjeneljubavi Hipolitu ne uspijeva dočarati očekivaniučinak. Berma je održala svoj govor “jednoličnimtonom”, s ništa većim učinkom nego bi touspjele “najmanje razborite glumice” (Proust,485) ili studenti neke akademije. U očima i ušimakrivoga gledatelja svi su djelatnici pozornice postalijednaki te je svanulo strašno doba kulturnenejasnoće.IRONIZIRANJE KLASNIH PODJELA Utom novom dobu kulturne nejasnoće bit će vrloteško, ako ne i nemoguće, otkriti određene oblikeironije. Uzmite u obzir ovaj odlomak koji prethodiprizorima krivoga gledateljstva o kojima samupravo raspravljao, a koji opisuje napore obiteljskekuharice Françoise dok se priprema za večerukoja slijedi poslije razočaravajuće poslijepodnevnepredstave. Otac krivoga gledatelja na večeru jepozvao M. de Norpoisa. M. de Norpois je taj kojipodržava estetske ambicije krivoga gledatelja.Potreban je prikladan umjetnički napor:———— “Françoise, radujući se prilici da se predaumijeću kuhanja za koje je toliko talentirana, štovišepotaknuta očekivanim novim gostom i znajućida će morati sastaviti boeuf à la gelée na način poznatsamo njoj, proživljavala je pravo uzbuđenjestvaranja – tim više što je pridavala veliku važnostistinskoj kvaliteti sastojaka kojima je trebala stvoritisvoje djelo pa je tako otišla na tržnicu Les Halles danabavi najbolje komade ramsteka, goveđe potkoljenicei telećih nogu baš kao što je i Michelangeloproveo osam mjeseci na planinama Karare birajućinajbolje komade mramora za spomenik Papi JulijuII.” (Proust, 480)Na prvi pogled izgleda kao da se netko zeza s nama.Opisivati kulinarske napore Françoise jezikomestetskog prosuđivanja (kao što bi se, na primjer,mogao opisati rad velike glumice) doimalo bi se kaoruganje, usmjereno s pozicije društvene i kulturneprivilegiranosti u odnosu na sluge. Françoise nijeMichelangelo, ma koliko njezin boeuf à la gelée bioraskošan. Međutim, u odlomku nema ničeg što biukazivalo da sama Françoise svoj rad doživljavana taj način. Ona se bavi svojim svakodnevnimposlovima, birajući najbolje sastojke za jelo: netkodrugi to uspoređuje s Michelangelom. A s obziromna to da pripovjedač ne pokazuje ništa drugo dodivljenja kvaliteti Françoiseina kuhanja, trebamoli onda pretpostaviti da uobičajeni načini ove, upravilu ironične usporedbe trebaju biti izokrenuti?Ili da se napori kuharice i umjetnika trebaju uzetikao jednakovrijedni?ISKRIVLJENIM POGLEDOM DO JEDNA-KOSTI Malo poslije toga odlomka dolazi kratkiosvrt o tome kako Françoise krivo izgovara jorkširskušunku:———— “Vjerujući da je jezik siromašniji riječimanego što jest te da se ne može pouzdati u svoj sluh,na prvi spomen jorkširske šunke pomislila je, nesumnjivo– smatrajući da rječnik nije tako rastrošanda uključuje odjednom i riječ ‘York’ i ‘New York’– da je krivo čula te da se šunka zove imenom kojejoj je već otprije poznato. I tako se otada riječ Yorknašla pred njezinim ušima, odnosno očima kada jeriječ pročitala u oglasu, s prefiksom ‘New’ kojegaje pak izgovarala ‘Nev’.” (Proust, 480-481)To opet izgleda kao uobičajena figura klasnogpatroniziranja prema onima manje upućenima usvjetske jezike, posebno u vidove onih jezika kojisluže kao oznake klasne privilegiranosti za kozmopolitskusofisticiranost. U tom smislu se možemozaustaviti i još jednom razmisliti o prethodnomzaključku o jednakovrijednosti kuhara iumjetnika. No, čitajući dalje i ulazeći u kazalištekrivoga gledateljstva – u kojem Marcel ne možerazabrati jednu glumicu od druge čak i kada jejedna od njih izvanredni genije poput Berme, dane spominjemo kako ne može razlikovati glumceod ne-glumaca te njegovu zbunjenost oko toga tkoje stvaran, a tko ima samo nečiji tuđi glas i stas –možemo zaključiti da je Françoisein doživljaj riječiNew (ili Nev) prije riječi York jednaki čin krivogagledateljstva kao i onaj Marcela u kazalištu. Kojase god ironija zamisli u usporedbi njezina kuhanjai Michelangelova spomenika, treba se krivo čitatikao iskreni iskaz usporedne vrijednosti. Krivogledateljstvo je prema tome otkriće jednakosti.Moć neobrazovanoj publici.Literatura: Marcel Proust, Remembrance of ThingsPast, prvi dio, preveli na engleski C.K. Scott-Moncrieff i Terence Kilmartin, Penguin, 1983.S engleskoga prevela Jelena DominisOprema redakcijskaPONEDJELJAK 30. 8.————20 h – otvorenje, Život (u nastajanju), JanezJanša, Maska (Slovenija/Slovenia) – MMSU,Dolac 1, (ostaje otvoreno do 4. 9.)UTORAK 31. 8.————20 h – Cookies, Tamara Raban, Enseble209 (Izrael/Israel) – HKD na Sušaku, Strossmayerova1————22 h – Heroine, Mila Čuljak, (Hrvatska/Croatia) – Molekula, Delta 5/1SRIJEDA 1. 9.————20 h – Let us think of these things always.Let us speak of them never., Every house has adoor, (SAD/USA) – HNK Ivana pl. ZajcaČETVRTAK 2. 9.————19:30 h – otvorenje u atriju HKD-a————u 20 sati – PUPILIJA, papa Pupilo paPupilčki, Janez Janša, Maska (Slovenija/Slovenia)– HKD na Sušaku————22 h – shift 1: MATTERS OF FACT /MATTERS OF CONCERN, curator: GoranSergej Pristaš – HKD na SušakuPETAK 3. 9.————20:30 h – Let us think of these things always.Let us speak of them never. , Every house has adoor, (SAD/USA) – HNK Ivana pl. Zajca————20:30 h – Slovensko narodno gledališče,Janez Janša, Maska (Slovenija/Slovenia) – HKDna Sušaku, Strossmayerova 1SUBOTA 4. 9.————10–14 h – Duchampovi svjedoci MilijanaBabić (Hrvatska/Croatia), na različitim mjestimana Korzu————22 h – Poluinterpretacije ili kako objasnitisuvremeni ples nemrtvom zecu, Nikolina Pristaš,BADco (Hrvatska/Croatia) – HKD na Sušaku,Strossmayerova 1//PSI KONFERENCIJA, ART KINO CROATIA,KREŠIMIROVA 2PETAK 3. 9.————9–11:30 h – Misfits: Inverted concepts, Invertedtheories, chairs: P.A. Skantze and EdwardScheer————12:00–13:30 h / 13:45–15:30 h – panel 2:Mis(sing)-Aesthetics, Ethics, Politics, chairs: HeikeRoms and Marin Blažević————18:00–20:30 h – panel 3: Shifting Formats,chairs: Maaike Bleeker and Peter Eckersall————20:30–23:30 h – shift 2: Abandoned Practices,curators: Matthew Goulish & Lin HixsonSUBOTA 4. 9.————9:00–12:00 h – panel 4: Off-Regions, “Failed”Chronotopes , chairs: Lada Čale Feldmanand Jon Mckenzie, Art kino Croatia————12:30–15:00 h – panel 5: Mystifications,Misidentifications, Mis-Incorporations, chairs:Sophie Nield and Ric Allsopp, Art kino Croatia————15:30–18:30 h – shift 3: Mis En Place/MisEn Scene (Wish You Were Here) (a shift withfood and friends),curators: Laurie Beth Clark &Michael Peterson, konoba “Nebuloza”————19:00–21:30 h – shift 4: Performing inAgony, curators: Lois Weaver and Lada ČaleFeldman, HNK Ivana pl. Zajca————22:00–23:00 h – shift 1: Matters of fact /Matters of concern (Part 2), curator: Goran SergejPristaš, HKD na Sušaku

TEMAT: ZOOM FESTIVAL zarez, x1i x1i /287–288, /289–90, 8. 2. srpnja rujna 2010. 30RAZGOVOR: LOIS WEAVEROvaj razgovor svojevrsno je crtanje mape i brzinsko orijentacijsko protrčavanje krozbogat povijesni kontekst rada umjetnice koja će u Rijeci gostovati s predstavom Izvoditi u agoniji,inspiriranom novelom Miroslava Krleže Ispod maske ——— UNA BAUERProfesorica izvedbenih umjetnosti na Sveučilištu QueenMary u Londonu daleko je poznatija kao članicalegendarne američke lezbijske i feminističke skupineSplit Britches, koju je osnovala 1980. zajedno s PeggyShaw i Deb Margolin. Predstava Izvoditi u agoniji, ukojoj surađuje s Julijom Bardsley, Ladom Čale Feldman,Nicholasom Ridoutom i Natašom Govedić, tematiziraiskustvo treme modernističke glumice i bavi se problemimadramskog kazališta kao što su izvedba kaodogađaj i njezina (neuspjela) tekstovna reprezentacija.Izvoditi u agoniji takav je izvedbeni format koji kombiniraizvedbu s refleksijom o njoj, tako da će se Loispovremeno obraćati publici, a sudionici će raspravljatio različitim problemima kazališne recepcije i produkcije,egzistencijalnih i rodnih (pri)povijesti i pritisaka.Kako ste osnovali Split Britches, kada ste upoznaliPeggy Shaw? Koje su vam bile najznačajnijepredstave, kakva je vaša estetska i političkaorijentacija?————Obje smo se bavile kazalištemu New Yorku sedamdesetih; Peggy je bila dio gaykabaretske skupine Hot Peaches, a ja feminističkeskupine pod nazivom Spiderwoman. Nismo se poznavale,srele smo se na europskoj turneji 1977. godine.Peggy mi je prišla i pitala me jesam li lezbijka.Odgovorila sam joj da sam biseksualka, na što mi jerekla: “Vidjet ćemo za dvije godine”. Dvije godinekasnije, zbog njezinog velikog kabaretskog iskustva,neke članice Spiderwoman su je pozvale na suradnjujer smo postavljale jedan kabaretski komad. Spiderwomanje bila skupina feministkinja bjelkinja,crnkinja i Indijanki, ali Peggy je bila prva lezbijka.Njezinim dolaskom na vidjelo je izašlo moje lezbijstvo,lezbijstvo Muriel Miguel i skupina je postala nesamo feministička, nego i lezbijska. Napravili smopredstavu Večer odvratnih pjesama i povraćanja,kabaretski komad o ljubavi. U grupi Spiderwomansam mnogo naučila o mašti, o uprizorenju maštena pozornici, upotrebi mašte u estetske svrhe, oiskrenom poštovanju malih stvari u našim životimai njihovom korištenju u teatru, ideji da ne moramoraditi s i o velikim temama. Naučila sam mnogo, notijekom godina počela sam razvijati svoju estetiku.SRAMOTA BRUKLINSKOG MOSTA Upitalasam Peggy bi li htjela raditi sa mnom na jednomkomadu, a Deb Margolin sam zamolila za tekst.Napravile smo Split Britches, komad koji se temeljina povijesti moje obitelji, inspiriran mojim dvjemaprapratetkama koje su živjele vrlo ekscentrično uplaninama Blue Ridge u Virdžiniji. Živjele su u jednojsobi kuće koja je imala osam soba, zajedno s raznimživotinjama. Doista me zanimalo zašto su to izabrale.Neke lezbijske politike unutar Spiderwoman stvaralesu tenzije pa smo Peggy, Deb i ja 1980. godine napravilenovu skupinu Split Britches. Split Britches je, inače,naziv za žensko donje rublje koje je tako razrezanoda žene mogu mokriti stojećki u polju. Bila je to dobrametafora za ono što smo htjele raditi; metafora za nezavisnosti osobne granice u privatnom životu. Pritomgovori i o humoru u našim predstavama – mogu ti pućigaćice od smijeha. Naš drugi komad bio je Ljepotica izvijer jer smo bile zaljubljene u vodvilj i zainteresiraneza, danas bih to tako rekla, binarne opozicije. Željelesmo napraviti kabaret koji će govoriti o opozicijamašljokica i crijeva, butch i femme. Peg je bila zvijer, jaljepotica, a Deb otac. Debi je naime Židovka, oduvijekje htjela biti rabin, stand-up komičarka i balerina pasmo sve te želje objedinile u jedan lik i tako stvoriletu vodviljsku skupinu koja izvodi Ljepoticu i zvijer.Bila je to doista postmoderna predstava, slojevita,razlomljena pa nanovo spojenih dijelova.Godine 1984. postavile smo Prikolicu za penjanjepo društvenoj ljestvici koja je bila odgovor na tačerizam.Istraživale smo kako preživljavaju umjetnici utom sustavu, kao i neke aspekte beskućništva. Postalesmo beskućnice ispod bruklinskog mosta. Čule smo daradio stanica iz Sjeverne Kalifornije sponzorira maraton,odnosno nudi nagradu, mobilni dom, prikolicuonome tko najduže bude sjedio na mostu. Ljudi su bilitoliko očajni da su neki tamo boravili više od godinudana. Bilo je to strašno ponižavajuće za tu radio stanicu.Smatrale smo da je riječ o nevjerojatnoj metaforipreživljavanja, o tome što je ljudima potrebno, a nijeim dostupno u američkoj kulturi te smo tu metaforuiskoristile za predstavu. Sjele smo ispod mosta dok ječetvrti imaginarni član sjeo na most u imaginarnommaratonu. Bio je to podtekst za pjesmu i ples i monologeo odnosima roda i ekonomije. Istovremeno smoradile audicije sa slučajnim prolaznicima nadajući seda će nas netko zamijeniti ispod mosta.Također smo prevele Želim biti Amerikanac izPriče sa zapadne strane na jidiš u sklopu te predstave;to su bile te šašave stvari koje smo radile…VODVILJSKO ISTRAŽIVANJE EGZOTIZA-CIJE Kako ste se financirale?———— Samofinanciralesmo se, sve smo radile druge poslove. Probesmo imale noću, predstave smo izvodile vikendom.Na turnejama smo uspijevale dovoljno zaraditi, alikada nismo putovale, radile smo druge poslove. Debje bila slovoslagarka, ja sam predavala umjetnost uškoli, radila kao recepcionerka u frizerskom salonu,Peggy je većinom ličila kuće.Jeste li ikad aplicirale za potporu iz kakvog javnogfonda ili je vaš rad za tako nešto bio suviše kontroverzan?————Nismoaplicirale za novac iz javnihfondova sve do 2001. Vjerojatno je djelomično bilastvar u našem radničkom porijeklu. Iznos koji bismodobile bio bi premalen u odnosu na vrijeme i naporkoji bismo morale uložiti u ispunjavanje aplikacija. Uneku ruku bio je to vodviljski pristup. Nakon Prikoliceza penjanje po društvenoj ljestvici, 1983./84., privuklesmo pažnju akademske zajednice. U to smo vrijemerazvijale i WOW Café Theater u East Villageu: još jednomjesto gdje su se žene mogle baviti svojim radom. Feminističkai rodna teorija razvijale su se paralelno s našimradom. Kako je akademska zajednica sve više pisalao nama, sve smo češće izvodile predstave na sveučilištima.Ponekad su nam te izvedbe osigurale rezidenciju.Godine 1997. Sveučilište Havaii dobilo je financijskupodršku da s razredom od 28 đaka azijskog porijeklaizvedemo predstavu Nora: Lutkina kuća. Odlučile smotu predstavu povezati sa Dolinom lutaka i napravilesmo – Dolinu lutkine kuće. Peggy i ja bile smo Nora iThorwald koji žive u planinama i kao turisti dolaze naHavaje. To nam je omogućilo da istražimo egzotizacijužena i povežemo to s egzotizacijom azijske kulture.Na desetogodišnjicu naše veze napravile smoObljetnički valcer, svojevrsnu retrospektivu. Napravilesmo je kao vjenčanje. U to smo vrijeme doistabile na vrhuncu igranja tim odnosom butch-fem. Jasam bila mladenka, Peggy mladoženja i svi su moglidoći na našu proslavu. Krajem osamdesetih razvilase široka diskusija o pornografiji; naš doprinos tojraspravi bio je komad Male žene, tragedija. Istražilesmo rad Louise Mary Alcott i otkrile da je, poreddječjih knjiga, pisala i senzacionalističke porno romane.Time smo u ikoni dječje literature našle utjelovljenjedebate koja se vodila. Ja sam igrala Louise,Peggy propovjednika, a Deb burlesknu striptizetu.Radnju smo smjestile na prijelaz stoljeća. I inačesmo uvijek igrale na tri razine. Igrale smo sebe,dramske likove i konačno performativne persone.LOŠE MARGINALKE Kako su političke promjeneutjecale na vašu karijeru u SAD?———— Svetri smo primarno bile zainteresirane za estetiku, apolitičko je bilo materijal. Naše predstave rađenesu iz politike naših života, lezbijstva koje nije hir.Samosvjesno smo propitivale erotizam, ali nije bilariječ samo o pozitivnoj reprezentaciji lezbijstva.Htjele smo sagledati žensku seksualnost, i njezinusvjetlu i njezinu tamnu stranu. Ponekad smo bilezatečene tadašnjom politikom, recimo u slučajuMargaret Tacher morale smo reagirati. Bilo je toteško doba, svi su se naši prijatelji zaposlili na WallStreetu; bile su to 80-te i svi su odjednom postaliheteroseksualni jer su trebali posao. Osjećale smose kao da smo ostavljene u zapećku i o tome smomorale napraviti predstavu. Lezbijskom smo se erotikompočele baviti jer je Holly Hughes upotrebljavalaeksplicitan govor kao i kontroverzan lezbijskiimaginarij. Nismo to nikada prije radile, bile smoprethodnica NEA slučaja. 1 Što se tiče toga kako jezajednica reagirala na nas, zato jer smo progovaralei razotkrivale butch-fem binarnost, mnogo je ženaizlazilo s naših predstava. I kao WOW Café Theateri kao Spiderwoman uvijek smo osjećale da smo namargini unutar margine. Čak i unutar feminističkei homoseksualne zajednice bile smo lezbijke i feministiceizvan kategorije, koje ne slijede pravila.Što su bila pravila?————Nije se smjelo oponašatiheteroseksualnu matricu, lezbijstvo se smjeloprikazivati isključivo na pozitivan način, nije sesmjelo šminkati. To su bila pravila lezbijskog feminizmasedamdesetih. Znam odakle i kako je dotoga došlo, ne želim to podcjenjivati, ali mi se u tonismo mogle uklopiti. Bio je to feminizam dobroobrazovane srednje klase. A bilo je nas koje smodošle iz radničke klase, iz umjetničkih škola, kojesmo imale drugačije obrazovanje. Bile smo lošedjevojke i ponašale smo se kao loše djevojke. I taj jesukob kulminirao odgovorom NEA-e Holly Hughes.Koliko se promijenila estetika vašeg rada tijekomgodina, koja je provodna linija vašeg rada?————Postojale su crvene niti koje se nisu mijenjale. Jednaje da nikada nismo bile zainteresirane za linearnunaraciju niti za radnju koja završava kulminacijom;nismo imale interes za silovanja, rat, ubojstva, sveono na čemu se temelji dramska literatura. Više sunas zanimali trenuci, osobito neobični trenuci, odnosiviše nego fabula. Odnosi među ženama kao i njihovodnos prema svijetu, prema stvarima. To su bile cigleod kojih smo gradile. Krucijalan element oduvijek jebio humor, zabava i odnos prema popularnoj kulturi.1NEA četvorka, Karen Finley, Tim Miller, John Fleck, i Holly Hughes, umjetnici su performansa kojima je američka Nacionalnazaklada za umjetnost (NEA) odobrila stipendiju. U lipnju 1990., John Frohnmayer je zabranio da im se dodijeli stipendija,zbog kontroverznih tema kojima su se bavili. To se dogodilo NAKON što su oni uspješno prošli selekcijski proces. Umjetnicisu se sudski žalili i 1993. dobili odštetu u visini iznosa stipendije koja im je prvotno dodijeljena, ali tek nakon što je slučajzavršio na Vrhovnom sudu. Zbog pritisaka Kongresa nakon tog slučaja, NEA je prestala financirati pojedinačne umjetnike.

TEMAT: ZOOM FESTIVALzarez, xi1 /289–90, 2. rujna 2010. 31RAZGOVOR: NIKOLINA PRISTAŠZanimalo me gurnuti Delsartovu “zabranu” korištenja paralelne geste u elegantnom govorništvudo krajnjih granica i vidjeti kako se tijelo ponaša kada je prisiljeno kretati se načinomkoji je prirodan tijelu, ali postaje artificijelan kroz ustrojavanje tijela. ——— JASNA ŽMAKPočela bih s imenima, imenovanjem zapravo. Naslovtvog novog komada (ako ga uopće želimoprozvati komadom?) se polureferira na Beuysakojega spominješ i među osobama koje su poluinspiriralekomad, što je opet termin koji se referirana naslov. Zanima me što je “s drugom polovicom”interpretacija? I kako su Beuys i ostali našli put doPoluinterpretacija?————Joseph Beuys, FrancoiseDelsarte, Steven Shaviro, Bruno Latour, Franz Kafkai Graham Harman su autori djela koja sadrže idejesusjedne našem interesu u radu na Poluinterpretacijama.Kako nas ne zanima utemeljivanje i utvrđivanjepodrijetla ideja, već to kako one operiraju u drugačijemsustavu (plesu, kazalištu), to pretpostavlja da ćese ideje modulirati, a možda i mutirati, ali će pritompomalo mijenjati sustav u kojeg ulaze. A što se tičeinterpretacije, ako pretpostavimo da jedna linija pripadaautorima, a druga gledatelju, niti jedna od tedvije strane nema cjelinu interpretacije. Beuysov performansKako objasniti moderno slikarstvo mrtvomzecu (1965.) stoga nam je dobro došao kao poticaj zamišljenje okvira sagledavanja predstave. Beuys operirau komunikacijski zatvorenoj situaciji; on objašnjavamoderno slikarstvo mrtvom zecu u zatvorenoj galerijidok ga gledatelji promatraju kroz prozore i zatvorenavrata galerije. Beuys se ne obraća njima, već zecu, gledateljimaje dodijeljena pozicija sa strane. Nas intrigiraupravo kako konstruirati tu poziciju sa strane, kakogledatelju osvijestiti to da postoji pozicija sa strane,pozicija koja sagledava i osjetilni objekt i gledateljai gledanje kao takvo u jednoj cjelini. To nipošto nijenova tema za nas, dapače to je jedna od glavnih preokupacijau radu BADco.UVJERLJIVOST USTROJAVANJA TIJELAAtipične su osim toga i kategorije kojima kreditirašautorski tim: ti potpisuješ “kompoziciju i modulacije”,Sergej Pristaš “bilješke i blackboxing”. Što sedogodilo koreografu, redatelju, izvođaču?————Ništastrašno im se nije dogodilo, malo su moduliraniu jeziku. Mi već dulje vrijeme tražimo bolja imenaza funkcije koje u procesima obavljamo, dakle, tonije slučaj samo s Poluinterpretacijama, samo smoovaj puta odlučili poigrati se s imenima jer je jednaod preokupacija predstave i pitanje imenovanja fenomenau plesu. Ja potpisujem kompoziciju i modulacijejer je plesačica nositeljica ekspresivnostiplesa, njegovih varijacija i shematske modulacije krozpredstavu. Koreografska odluka je bila da se bavimparalelnom gestom, načinom fizičke organizacijezglobova koji Francois Delsarte, autor sustavne iiscrpne tehnike govorništva, opisuje kao neprirodan,artificijelan, prenaglašen. U opisima modernog i suvremenogplesa često se naleti na riječi kao što su:“prirodno”, “iskreno”, “slobodno”, kao vrlina takvogplesa i ujedno glavnih označitelja razlike u odnosu navisoki stupanj kodificiranosti i artificijelnost klasičnogbaleta. Čudno je to u najmanju ruku jer već kodIsadore Duncan, koja je simbol slobode u plesu, nailazitena visoku dozu kodificiranosti i artificijelnostiplesnog jezika. Pa me zanimalo gurnuti Delsartovu“zabranu” korištenja paralelne geste u elegantnomgovorništvu do krajnjih granica i vidjeti kako se tijeloponaša kada je prisiljeno kretati se načinom koji jeprirodan tijelu (paralelna gesta), ali postaje artificijelanne kroz kodifikaciju, već kroz ustrojavanje tijela(ples). Koreografija u Poluinterpretacijama je stogamodulacija logike paralelne geste, ali i ispitivanjuuvjeravalačkog aspekta plesa.Na temi izvedbene bilješke radimo još od predstaveMemories are made of this... Karakter našihizvedbenih materijala čine neke osjetilne bilješke– ono što publika osjetilno percipira i što dobivakoherentnost i povezuje se u percepciji gledatelja –koje proizlaze iz nekih naših privatnih bilježaka. Tosu bilješke zamotane u bilješke, zamotane u bilješke...koreografske, idejne, osjetilne, afektivne... A da bi gledateljtaj niz bilježaka mogao sagledati kao cjelinu,potrebno je postaviti okvir sagledavanja, nešto što ćeza gledatelja zatvoriti cjelinu zbivanja. To je Sergejevooperativno polje.ZAHTJEVNIJI RITAM GESTI Ako još maloostanemo na području jezika: kad bi kreirala svojmali privatni rječnik, kako bi zvučale definicije za slijedećenatuknice: pokret, koreografija, ples?————Prema mojem iskustvu ples je neka vrsta kompleksneekspresije ne-do-kraja-probavljenih ideja; eksplikacijanečega što je u situaciji koja još nije samu sebe predstavila,imenovala. To doduše ne isključuje tjelesnenavike, tjelesnu memoriju, ali se pojavljuju neki noviodnosi, nešto još u artikulaciji, nepredvidljivo. Korisnaanalogija za pojašnjavanje može se izvući iz nogometa;u žaru igre nogometaš trči tamo gdje predviđa da ćelopta doletjeti ovisno o dinamici i konstelaciji na terenu,samo trenutak prije nego udari loptu on još nemože precizno znati kamo će je usmjeriti, ali znat ćeto u milisekundi kada se njegova kopačka susretne sloptom. Koreografija je postupak objektifikacije plesa.Pokret je naprosto sirovina plesa.Neke od tema koje dotičeš u Poluinterpretacijama,kao npr. retorika, komunikacija ili argumentacija,“uvezene” su iz polja koja se primarno bave jezikom.Ako u tvoj rječnik uvedemo jezik kao novunatuknicu, u kakvom bi odnosu bila prema onimgore navedenima?————To baš i nije sasvim točno,ta pretpostavka da se retorika bavi primarno jezikom.Evo, jedan od najopsežnijih sustava govorništva kojegje razvio François Delsarte bavi se prvenstvenokodiranjem tijela, koreografiranjem svakog detaljapokreta govornika. Radi se o učenju prirodnosti geste,moći njezinog izražavanja, eleganciji i iskrenostikoje je izvršilo vrlo bitan utjecaj na pionire modernogplesa poput Isadore Duncan, Ruth St. Denis, RudolfaLabana, F. Matthiasa Alexadera i dr. Delsarte tvrdičak da nisu riječi te koje pokreću ljude, već geste.Odnos jezika i plesa je prostor eksperimentau percepciji, otvoreni niz odnosa, kratkih spojeva,dodira i razilaženja, kao ono što nameće zahtjevnijiritam gledateljeve percepcije i misli nego što je toslučaj s predstavama linearnih tijekova.ČARI KREATIVNIH KRIZA Poluinterpretacijesu predstavljene kao nova BADco. Produkcija, iakoje potpisujete samo ti i Sergej. To nije prvi put da podBADco.-om nastaju “dueti”, odnosno da u projektnije uključena čitava jezgra skupine. Često osim togasurađujete i s vanjskim suradnicima, kako izvođačima,tako i autorima drugih backgrounda. Zanimame kako vidiš vlastitu poziciju unutar te specifičnemreže koju uprežete u generiranju svog rada i na kojije način reflektiraš u vlastitom radu?———— BADco.se stalno grupira i pregrupira, ovisno o projektu i interesima,potrebama ljudi u grupi. Svaka promjena,svaki novi suradnik doprinosi većem dijapazonumogućih odnosa među nama, povećava broj načinana koje možemo raditi i biti zajedno. Ja sam se većtoliko navikla na takvu dinamičnu, promjenjivu distribucijuuloga i autoriteta da mi je gotovo nemogućeekstrahirati svoje umjetničko djelovanje od grupnognačina rada. Čar rada s prijateljima, s ljudima kojisu iskreni i kritični, je u tome da mi jedni drugimadajemo za pravo da jedni druge dovedemo u kreativnukrizu, u najpozitivnijem smislu. Stalo nam jedo umjetnosti koju zajedno stvaramo u svim fazamanjezinog života.Gdje je u svemu tome prostor za pogrešku?————Svugdje! I sreća je da je tako! U srži plesa je nepotpunorazumijevanje, krive interpretacije, lapsusi... Ples bezpogrešaka je ples bez šarma.Oduvijek je postojalo i pitanje kako nešto možemopreokrenuti i promijeniti. Ako želite biti countrypjevač, na primjer, budite country pjevač bez obziraznate li pjevati. Ako ste 65-ogodišnja Indijanka iizgledate poput stereotipa o Indijankama, a želiteglumiti Juliju, budite Julija. Oživljavanje fantazijeje nešto što sam naučila u grupi Spiderwoman. Jošuvijek propitujemo popularnu kulturu, još uvijekradimo nelinearno, još uvijek dekonstruiramo, uzimamodijelove i djeliće teksta, rastavljamo na komadei ponovo slažemo.MAŠTA JE SNAŽAN POLITIČKI ALAT Radiliste u zatvorima kao i neke druge projekte uzajednici. Kako ste gradili zajednicu u projektimazajednice?————Nekako s krajem vijetnamskograta 1972. godine završila sam fakultet i opcije subile da se prijavim na Yale, NYU i slične škole. Alinisam mogla biti Nora do kraja života, moja političkasvijest prerasla je teatar kakav je postojao. Otišlasam u Baltimore postati politički aktivist, ali sam setamo povezala s eksperimentalnim kazalištem. Počelasam raditi sa Grotowskijevim studentima i uvidjelada tamo mogu raditi teatar. Tamo sam počelaraditi i radionice; bio je to trening cijelog ansamblagdje djelo proizlazi iz rada grupe – vrlo moćna kombinacija,bio je to temelj za moj rad u zajednici. Uradionicama za žene moj zadatak je bio da objasnimženama da mogu sve. Bilo je to osnaživanje krozperformans u koji sam već tada snažno vjerovala.Rad u zatvoru došao je kao normalan produžetaktog rada. Jer zatvor je za mene samo još jedno mjestogdje živi mnogo žena pa smo tako obišle zatvore uVelikoj Britaniji i Brazilu. Radionice smo radileprimjenjujući metodologiju perfomansa. Za mene,ideja zajednice povezana je s kazalištem. Ne počinjems idejom da kreiram zajednicu, počinjem smaštom, jer imaginacija je moje duhovno i političkouvjerenje. Ako nešto možete zamisliti, možete to ipromijeniti. To je snažan politički alat.

TEMAT: ZOOM FESTIVALzarez, x1i /289–90, 2. rujna 2010. 32Na prošlogodišnjoj PSi konferenciji profesor sa Sveučilišta Roehamptonsvoje izlaganje započeo je isprikom što je sklon zadrijemati u kazalištu.I tada mu se događaju čudne stvari. O čemu je riječ objasnio je na primjerupredstave The Ice. A Collective Reading of the Book with the Help ofImagination in Riga ——— JOE KELLEHERNesumnjivo, nije iznenađujuće što se ta hipnagogičkaiskustva (odnosno stanje polusna) događaju u kazalištu,u kojem se predstave obično održavaju navečer kadasmo već možda i umorni ili smo si priuštili koju čašuvina, gdje se na sat ili više upuštamo u medij koji odnas iziskuje da pažnju usmjerimo na onaj tip pokretnihoblika na koji se možda nismo navikli koncentrirati.Dugo sam se vremena pitao nije li to baš ono o čemuje Gertrude Stein govorila u svom predavanju Plays iz1935., eseju koji se u velikoj mjeri bavi problematičnimizvođenjem “prizora i zvuka” dramske književnosti,kada je pisala o tome kako se “vaši osjećaji, kao dijelapublike, nikada ne odvijaju istovremeno s odvijanjemradnje kazališnog komada”. Postoje i škole mišljenjakoji znaju koristiti halucinacije, od psihoanalitičkihi psiholoških istraživanja do književnosti i filozofije.Alfred Maury nam u svom djelu Le Sommeil et lesrêves iz 1865., primjerice, kaže: “Haluciniranje takonije ništa više od intenziteta slike-ideje, nastale zahvaljujućiunutarnjim dijelovima osjetilnih organa koji supostali osjetljiviji i koji posljedično, djelovanjem zamisli,prolaze jači šok negoli u zdravom stanju – međutim,šok je po prirodi isti kao i onaj koji prati mišljenje”.Taj je Mauryjev odlomak citirao Hyppolyte Tain u DeL’Intelligence iz 1870., knjizi koja nanovo postavljaneka autorovu prepisku s poznatim halucinacijama GustavaFlauberta. Flaubert izgleda razlikuje halucinacijeu užem smislu od neke vrste “poetične slike” koja potičepraktičare kreativnih umjetnosti poput njega samoga.Predstava The Ice. A Collective Reading of the Bookwith the Help of Imagination in Riga (adaptacija romanaIce Vladimira Sorokina), u produkciji kazalištaNew Riga, koju je režirao Alvis Hermanis, traje tri i polsata (uključujući polusatnu pauzu). Izvodi je ansamblod 14 ili više glumaca koji recitiraju manje više cijeliSorokinov tekst. Recital je na latvijskom jeziku kojine razumijem. Predstavu su, kada sam je prije nekolikogodina gledao u Bruxellesu, simultano prevodiliprofesionalni prevoditelji na nizozemski i francuski.Zasigurno su dobro radili svoj posao, no simultanoprevođenje često ima svoju specifičnu karakteristiku–jednoličan govor koji ima uspavljujući efekt. Povremenosam pratio recital svojim manjkavim znanjemfrancuskog. No, sjećam se da me taj jednoličan govorvećinom djelomično uspavljivao i poticao čudne maštarijepa sam odlučio odbaciti tu lingvističku potporu ivećinu predstave pratiti kroz svoje krivo razumijevanje.Sjećam se da se predstava odvija “u krugu” – glumcisu sjedili na stolicama koje su okruživale cijeli prostorpozornice i recitirali su tekst iz tipkanih rukopisakoji su izgledali kao scenariji s proba. Jedan ili višeglumaca povremeno bi u tom središnjem prostorupozornice kratko prikazali osnovni razvoj radnje –barem je to pretpostavka lingvistički prikraćenogagledatelja. Glumci su odjeveni u svoju svakodnevnuodjeću ili barem tako izgledaju. Na pozornici se nalazinekoliko rekvizita i komada namještaja. Nekolikostolica predstavlja automobil. Stol i kada imaju ulogustola i kade, a povremeno i kreveta, broda, možda iobdukcijskog stola. Glumci povremeno jedan drugogamaljem lupaju u prsa. Tada nisam shvatio zašto, nodalo se zaključiti da priča uključuje nasilje prošaranotrenucima nježnosti – parovi su na trenutke samo stajali,priljubljeni, i grlili se. Nazovimo tu radnju koja seodvija na pozornici prvim nizom slika; drugi je niz slika,međutim, neočekivaniji. Gledateljima glumci dijeleslikovnice koje potiču njihovu maštu. Prva knjiga jealbum s fotografijama glumaca koje vidimo na pozorniciu njihovim “ulogama” i na “lokacijama” u stvarnomsvijetu, odjeveni su u kostime u pozama kojevjerojatno prikazuju radnju Sorokinova romana. Iakonam je sada, kada imamo te slike u rukama i možemoih svojevoljno pregledavati, omogućeno premještanjeonoga što je rečeno, onoga što vidimo i onoga što semože stvoriti “uz pomoć mašte”, produkcija našeg takoizazvanog mimetičkog rada nadalje doprinosi stvaranjutrećeg niza slika u predstavi, bez obzira je li doprinoskolektivan ili pojedinačan. Možda bismo mogli zamisliti,među budnom i lingvistički osposobljenom grupomgledatelja, produkciju kolektivne halucinacije koja bibila nešto više od interpretativnog shvaćanja onoga štose opisuje u knjizi ili onoga što je predstavljeno krozradnju na pozornici. Neki oblik dopunskog slikovnogsadržaja u, oko i izvan samog recitiranog teksta i osnovnihvizualnih prikazivanja, koji ko-egzistira sa svimostalim namjernim slikama prikazanim na pozornici.Ili možemo samo zamisliti mene, ili osobu do mene,kako nevidljivo, nečujno maštamo – iako to nije takonevidljivo ni meni ni njoj.Drugu knjigu koja nam je dana moramo dijeliti sasusjednim nam gledateljem. Ona prati dio predstave ukojem muški dio ansambla odlazi s pozornice te recitalnastavljaju samo žene. Knjiga se sastoji od posebnonaručenih stripovskih crteža koji opisuju sadržaj pričekroz živopisan pornografski nacistički kič. “Dijeljenje”tih slika s potpunim strancem koji sjedi do mene nijeništa jednostavnije od procjenjivanja stupnja neumjerenostiprisutnog u predstavljenim oblicima ne samo uodnosu na priču koju žene na pozornici trenutno pričaju,već i u odnosu na njih “kao ljude”. Njima i namasamima, ljudske prisutnosti u kojoj se nalazimo, kojesu međusobno vidljive i svjesne naše blizine, svjesneonoga što gledamo, rukama dodirujemo, zamišljamodo one mjere do koje možemo ili smo voljni ići u zamišljenomsvijetu drugoga. Treća i posljednja knjiga jefoto-album slika kupelji, parova koji se grle, klizaljkii strojnih brusova kojima se bruse klizaljke, a pritomfrcaju narančaste iskre dok se gase svjetla jer predstavazavršava. Taj foto-album sadrži sepije koje prikazuju unekom ledenom pejzažu prošloga stoljeća jednoličnelikove, koji poziraju kao što je to bilo tipično za ondašnjefotografije, a koji istovremeno izgledaju namještenoi izgubljeno. Citirajući Nancyja: “Na fotografiji uvijekpostoji nešto halucinantno, nešto što je izgubilo svojput ili nije na svom mjestu”.I sam se osjećam izgubljeno i na krivom mjestu,pokušavajući spojiti sve u jednu cjelinu. Prilično samsiguran da su to “figurativne” slike, ali dopuštam slikamai zvukovima da se prilijepe za mene, ako to žele: zvukbrusova, iskrenje, taj čudan i začudno pokretan spektaklpodijeljenih i istovremeno odvojenih radnji, svakogizvođača koji se iza svojih zaštitnih naočala usredotočujena brušenje svojih klizaljki. I opet se pitam kakoto sve doživljavaju drugi. Sve nas to nakratko moževratiti Flaubertu i odnosu halucinacije i književnosti.Avital Ronnell, u “narko analizi” Flaubertova romanaGospođa Bovary, koja je polazište njezina istraživanjaCrack Wars: Literature, Addiction, Mania, u jednomtrenu razmatra izraze javnog ekscesa koje je izazvaou ono vrijeme Flaubertov roman, a kasnije Goli ručakWilliama Borroughsa. Pa piše: “Prijetnja književnostiu tim se slučajevima sastoji u ukazivanju na ono čeganema u bilo kojem uobičajenom smislu ontološkog razotkrivanja.Sud ne griješi kada uspostavlja vezu izmeđuhalucinacije i bestidnosti kao susjednih pojmova, sobzirom da oba dovode u pitanje moć književnostida prekrije svoju moć zapažanja ili da ograniči svojuizloženost. Književnost je najizloženija kada prestajeprikazivati, odnosno kada se prestane prekrivati viškom,odnosno značenjem”.U tim stavovima slabost čitatelja, u smislu slabostiza i slabosti od onoga što izgleda kao da se pojavljuje,suprotstavlja se slabosti umjetničke funkcije proizvodnjeslika – u smislu prihvaćene redundantnosti određeneslike, djelomičnog pražnjenja njezine figurativnefunkcije, koja iza sebe ostavlja sliku čija se pozadinauzdiže prema nama dok je gledamo kao nešto čime će seposebno trebati pozabaviti. Postoji i četvrti niz slika. Ucijeloj su dvorani, iza gledatelja, obješeni veliki formatifotografija – skoro veličine jumbo-plakata – članova postavau parovima kako se grle na isti način na koji su toradili na pozornici. Na fotografijama su poze smještenena lokacijama poput praonice rublja, prolaza u supermarketu,ulaza u banku, urbanizirani žal jezera ili oceana.U tim slikama nema ništa od namještene “glume”,geste na fotografijama nisu ni sentimentalne ni srdačne.Poze onih koji se grle previše su jednolične, sve skupaje neobično zaboravno spram karakteristične okolineu kojoj se odvija radnja. No, kada sam vidio neke odtih fotografija na reklamama za predstavu i kada vidimpri kraju predstave te neprekinute zagrljaje na pozorniciu kojima sudjeluju svi članovi postava, nešto mi utim gestama ukazuje na iskreno ljudsko povezivanje.Bilo da se radi o povezivanju na nekoj općoj razini usmislu uzajamnog prepoznavanja vrste ili na određenoj“kulturnoj” razini prepoznavanja među ljudima kojidijele zajedničku povijest, prikriveno sjećanje – to jepovezivanje kojem “uz pomoć mašte iz Rige”, možepreživjeti konačnost i sadašnjost kolektivne geste ilibarem može ostati u sjećanju u toj gesti.Naravno, ja krivo gledam. Sorokinov roman je, kakoispada, distopijska fantazija o vrsti plavookih i plavokosihhumanoida koji su nastali iz komada intergalaktičkogleda. Ta se stvorenja međusobno traže ne krozverbalnu komunikaciju ili vizualno prepoznavanje, većgovorom – doslovno – srcem o srce. Odavde grljenje.Nepotrebno je posebno naglašavati da ta stvorenja upotrazi za svojim kolektivizmom bezobzirno uništavajusve ljude (“mesne-mašine”) koji im se nađu na putu.Ukratko, ono što vidim nije ono što je bilo prikazano.Međutim, iako bi to moglo biti krivo gledanje, mislimda nije i krivo prikazivanje, u svakom slučaju ne mislimda se radi o nerazumijevanja znakova. Ako išta, znakovisu i više nego dobro poznati, s obzirom da govore ofundamentalnoj okrutnosti – o nečemu sramotno bezličnom– u mehanizmima kazališnog prikazivanja, bezobzira na “kolektivnost” namjere ili sredstva produkcije.U tom smislu cijela je tema “invazije vanzemaljaca”uvijek već poznata, iako vanzemaljaci ne postoje. Polazećis te točke, sasvim je moguće uz pomoć mašteinterpretirati književnu adaptaciju takoreći protiv naraviknjiževnog teksta, vidjeti zbivanje pred vlastitimočima kao neku od halucinacija prije spavanja, slikuljudske povezanosti i kolektivnosti, trenutnu materijalnusliku koju skoro da možete dosegnuti i shvatiti.No to je samo osjećaj. Međutim, Deleuze i Guattari, ujednom od početnih odlomaka Anti-Edipa, pišu:“Osnovni fenomen halucinacije (ja vidim, ja čujem) iosnovni fenomen delirija (ja mislim) pretpostavljajedan ja osjećam na još dubljoj razini, koji halucinacijamadaje svrhu, a deliriju sadržaj”.Uredila: Nataša PetrinjakPripremili: Davor Mišković i Una BauerS engleskoga prevela Jelena Dominis

Glazbazarez, xii /289-90, 2. rujna 2010. 33Šareni bomboniKatarina Livljanić, u suradnji sredateljicom Sandrom Hržić, gradiscenski događaj čija dinamičnost,paradoksalno, raste iz njegove prividne“ritualne” pseudostatičnostiTrpimir MatasovićUz koncerte ansambala Dialogos i Musicians of the Globe te glasovirskog trijaLebar-Gašparović-Krpan u sklopu programa Zagrebačkih ljetnih večeri, AtrijGalerije Klovićevih dvora, Zagreb, 5., 14. i 20. srpnja 2010.Nekad davno – ali ne toliko davnoda se toga ipak mnogi još uvijekne bi sjećali – Večeri na Gričubile su respektabilan festival kvalitetnogprograma i jasne programske koncepcije.Tijekom mjesec dana nizali su se vrhunskikoncerti ozbiljne glazbe, s gotovo redovitim,nerijetko vrlo zanimljivim izletima u glazbeno-scenskeprojekte. U međuvremenu jemanifestacija par puta promijenila naziva(najprije u Zagrebački ljetni festival, a potomu današnje Zagrebačke ljetne večeri), aprogramska su vrludanja bivala sve većima i,još gore, besciljnijima. Iskorak u specijaliziranibarokni podfestival ZABAF završio je,nakon nekoliko godina, eutanazijom zbognavodne financijske neodrživosti.Nakon toga sve je krenulo definitivnonizbrdo, a besparica je poslužila kao dobrodošlaizlika za programsko svaštarenje.Već preklani prevlast su preuzeli popularnoglazbeniprogrami, okupljeni pod neslužbenim,ali za umjetničke kriterije znakovitimradnim naslovom “Ljeto lijepih žena”. Potomsu lani, valjda zbog težnje za rodnomravnopravnošću i političkom korektnošću,uslijedile “Lijepe žene i pokoji talentiranimuškarac”, da bi dno dna bilo dotaknuto(bez naznaka eventualnog uzdizanja iz posvemašnjegpotonuća) ovoljetnim “Šarenimbombonima”. Dakle, ključno je da je svešaroliko i slatko, po načelu “od svega pomalo– za svakoga ponešto”, što u konačnicistvara jedno veliko – ništa.Oglazbljeni Marulić Nabacanijedni do drugih, našli su se jedni do drugihtako raznorodni događaji (da ne kažemoeventi) kao što su reliquiae reliquiarum klasičnihkoncerata, takozvani “Festival operetei mjuzikla” (u prijevodu: jedan “galakoncert” i jedna operetna predstava), Međunarodnasmotra folklora (koju se u programZagrebačkih ljetnih večeri počelo trpati tekkad je zatrebala kao izlika za neodržavanjedrugih koncerata za njenog trajanja) i pravimali cušpajz jazza, etna, crossovera i još ponečegašto se našlo pri ruci, a nije previšekoštalo. Stoga, zanemarimo li protokolarnogostovanje ansambla I Solisti Veneti na početkufestivala (sastava koji je bio slavan ikvalitetan u davna vremena kad su to bili iZagrebački solisti, o čemu valja govoriti upluskvamperfektu), boje klasične glazbe (ito prilično široko shvaćene) branila su, kadveć ne kvantitetom, onda barem kvalitetomtek tri događaja.Koliko je problematičan pojam klasične(“ozbiljne”) glazbe, odvojene od popularnei/ili folklorne glazbe, pokazala je (sve samone prvi put!) Katarina Livljanić sa svojimansamblom Dialogos 5. srpnja. Tom je prilikompredstavila svoj glazbeno-scenskiprojekt Judita, koji, doduše, već nekolikogodina putuje svijetom, izveden je i na nekolikohrvatskih festivala, ali je u Zagrebdošao s popriličnim zakašnjenjem. I nijetako prvi put – već se u nekoliko navratapokazalo da jedna od najuglednijih svjetskihstručnjakinja za interpretaciju srednjovjekovneglazbe najteže dolazi upravo dograda u kojem je studirala – a to nipošto nijenjena krivnja. No, bolje ikad nego nikad,i to pogotovo kad je riječ o ovako temeljitoosmišljenom i promišljenom projektu.Koristeći tekstove iz Marulićeve Judite,Katarina Livljanić “uglazbila” ih je (ili, boljerečeno, “oglazbila”) koristeći glazbenugrađu iz raznih dalmatinskih kasnosrednjovjekovnihizvora – u kojima, važno jenapomenuti, nerijetko nije moguće (a nipotrebno!) jasno razdijeliti “umjetničku”od “pučke” tradicije.Sugestivnom vokalnom interpretacijom,ali i scenskom gestom, učinkovitom upravozbog svoje diskretnosti, Livljanić (u suradnjis redateljicom Sandrom Hržić) gradi scenskidogađaj čija dinamičnost, paradoksalno,raste iz njegove prividne “ritualne” pseudostatičnosti.Unutar takvog okvira, već ineznatne glasovne modulacije, scenografskeintervencije i učinkovito “sufliranje” dvojiceizvrsnih instrumentalista (Albrecht Maurerna gudačkim i Norbert Rodenkirchenna puhačkim glazbalima) postižu učinakčija snaga ne proizlazi iz velikog zamaha,nego iz svijesti o znakovitosti čak i najmanjihodmaka od prvotno zacrtane osnovne“norme”.Staklenička glazba Ako bismose htjeli poslužiti pomodnim pojmom “crossovera”,u tu bismo kategoriju mogli svrstatii nastup britanskog sastava Musiciansof the Globe, koji je 14. srpnja nastupiopredvođen svojim osnivačem i voditeljemPhilipom Pickettom. Njegov ugled u svijetuizvođenja rane glazbe (u rasponu od srednjovjekovnedo pretklasične), potpomognuti uspješnom prethodnom višekratnom suradnjoms Hrvatskim baroknim ansamblomu Dubrovniku i Zagrebu, već je sâm posebi bio dovoljnim mamcem za publiku,čemu je pridodan i marketinški učinkovitnaslov programa Rough Musick – zabavnaglazba baroka.No, kako to već biva s marketinškim krilaticama,one su relativno blizu istini, ali sasvimistinite baš i nisu. U ovom konkretnomslučaju, većina predstavljenog repertoaradatira iz elizabetinskog doba (koje nipoštojoš nije barokno), a čak ni činjenica da nekiod aranžmana datiraju iz sedamnaestogstoljeća ne utječe bitno na njihovu stilskupripadnost kasnoj (ili zakašnjeloj) renesansi.Pojmom “zabavne” glazbe Pickett sereferirao na izvorni kontekst njenog izvođenjapo londonskim krčmama, ulicama,kazalištima i sajmovima, pri čemu je temeljitoistražio obilježja izvodilačke prakse usmislu odabira instrumenata i načela aranžiranja.Nažalost, zaboravio je pritom ono štobi u “zabavnoj” glazbi, valjda, trebalo bitinajvažnijim – naime, da bude zabavnom.Filološko čistunstvo i sviračkabesprijekornost njega i članovanjegovog ansambla uistinu suimpresivni, no ovdje su se pokazaliviše manom nego vrlinom.Elizabetinski svirači na koje sePickett poziva najvjerojatnijenisu bili uvijek tako besprijekorni,ali su gotovo sigurnosvirali temperamentnije, dinamičnijei – zabavnije. Pickettovoje glazbovanje poput voća uzgojenogu stakleniku – izgledalijepo (zapravo – prelijepo), alise, u odnosu na ono prirodnouzgojeno, doima jednostavnopreviše bezokusnim.Proplamsaji budućeggenija I dok je kodKatarine Livljanić i PhilipaPicketta moglo biti određenih(premda nepotrebnih) žanrovskihneodumica, koncert štosu ga 20. srpnja priredila violinisticaSidonija Lebar, violončelistica JadrankaGašparović i pijanistica KatarinaKrpan u tom smislu nije otvarao nikakvedvojbe – glazbu Frédérica Chopina mirnese duše može, bez zadrške, utrpati u ladicuklasične glazbe, pa je tako ovaj koncert (uzonaj sastava I Solisti Veneti), zapravo, predstavljaosvojevrsnu iznimku u programuovogodišnjih Zagrebačkih ljetnih večeri.No, i izvan okvira tog festivala, taj jekoncert na više načina bio izniman. Započetak, gotovo je nevjerojatno da u sredinikoja gotovo opsesivno obilježavaobljetnice svega i svačega (u čemu se idetako daleko da se gala koncertom u DvoraniLisinski slavi “okrugla” 55. godišnjicajednog navodno “reprezentativnog” ansambla)jedan tako “repertoarni” skladateljpoput Chopina gotovo posve izostaje skoncertnih programa u godini dvjestoteobljetnice svog rođenja. Lebar, Gašparovići Krpan, međutim, nisu posegnule za njegovimstandardnim “hitovima”, nego su se,naprotiv, usredotočile na nepravedno zapostavljensegment njegovog opusa – onajkomorni. K tome – bez obzira na neizbježanrizik upadanja u rodne stereotipe –svakako se kreativno plodotvornompokazala činjenica da je riječ o sastavu trijuglazbenica. Za razliku od većine svojihkolega u sličnim muškim (pa i “mješovitim”)sastavima, one nisu opterećene međusobnimnadmetanjem te, koliko god seto činilo proturječnim, upravo zbog togazadržavaju svaka svoju umjetničku individualnost– od tek prividno suzdržane SidonijeLebar, preko “strastvene” JadrankeGašparović, sve do uvijek kolegijalne, aliipak dominantne Katarine Krpan. Možese to činiti kao amalgam nespojivih elemenata,ali u praksi ove tri glazbenice (nekadašnjekolegice sa studija na Muzičkojakademiji u Zagrebu) funkcioniraju kaoiznimno skladan i ujednačen ansambl. Međusobnopoznavanje, razumijevanje i uvažavanjeomogućilo je i kreativno istraživanjezačkoljica Chopinovog komornog sloga,posebice u mladenačkom Glasovirskomtriju u g-molu, djelu punom malih nespretnostiskladatelja-početnika, ali i proplamsajabudućeg genija. I upravo zbog toga,ovaj koncert treba smatrati jednim od rijetkihtrenutaka smislenosti festivala koji,u cjelini (kao i mnoge druge “institucije”hrvatske kulture), predstavlja tek blijedusjenu neke davne bolje prošlosti.

KAZALIŠTEzarez, xii /289-90, 2. rujna 2010. 34Tri solista ili samoniklascenska umjetnostUz predstave ReneaMedvešeka, SinišeLabrovića i BrankaPotočana, igrane na SceniAmadeo (Kontrabas), napulskom festivalu PUF-u(Gloria) te na Festivaluplesa i neverbalnogkazališta u Svetvinčentu(Pješačka zona).Nataša GovedićOsnovni princip hrvatske neumrle kulture,toliko suprotan iskustvu idealnog kazališnogkolektiviteta, svodi se na projekte ipredstave u kojima umjetnik sve mora napraviti sam,svojim rukama, bez pomoći izvođačkih kolega, bezlako dostupne scenske tehnike ili pozadinske podrškescenskog menadžmenta. Druga mogućnost histrionskihvokacija vezana je za neku vrstu dužničkog ropstva ili zarad u institucijama, u kojima umjetnici izvedbe ne birajuni naslove ni redatelje ni intendantske politike: umjestotoga, upregnuti su (za plaću) u ono što donese stihijskavolja uprave, dakle usamljeni su s nešto većom komercijalnomkoristi, odnosno uvjerljivo redovitim prihodima.Govoreći o solistima, njih je u hrvatskoj kulturi ionakoveoma malo. Neki od njih našli su načina međusobno seudružiti, poput Damira Bartola Indoša i Vilima Matule,stvarajući veću “prohodnost” i prema gradskim kazališnimkućama i prema autoricama i autorima u drugimnezavisnim medijima (posebno glazbenim). Drugi sedrže scene perfomansa, poput Siniše Labrovića. Ima ikompanija koje funkcioniraju na apartni način, negdjeizmeđu institucionalnih jasli, ali s vrlo promišljenim repertoarom(Bacači sjenki, BadCo i Montažstroj sigurnosu najznačajniji predstavnici ovog pristupa, ali primjeraima i izvan Zagreba: recimo, pulska skupina Dr. Inat,čakovački Piklec ili riječki Trafik).Osobno mi se najzanimljivijim čini socijalni momentu kojem se ljudi iz etabliranih institucija odlučuju zasolistički istup. Govorim o žudnji za izvedbom kojaje ovog ljeta pokrenula Renea Medvešeka da napravisamostalni scenski projekt Kontrabas, odigran na sceniAmadeo te realiziran u koprodukciji s Teatrom Exit. UMedvešekovu slučaju, riječ je o osobi koja iza sebe imai glumački i redateljski kapital, pa ipak se odlučuje zaformu u kojoj se nepredvidljivo izručujepublici, bez ikakvog oslonca u konvencionalnimoblicima dramskog savezništvas glumačkim kolegama. Samovanje nasceni spada u najteže, ali i najizazovnijeforme. Znači li to se svaki ozbiljni ansambl-glumackad-tad mora obresti usituaciji izvedbene autonomije? To je pitanjeumjetničke zrelosti, časti, hrabrosti?Ili je politička situacija u nas postala tolikohermetična, kazališne uprave tolikopodvrgnute klanovskim interesima, daglumac koji želi raditi izvan očekivanjajednostavno nema više na raspolaganjunikakve institucije, što god u njima prethodnopostigao?Instrument neupadljivostiMedvešek igra Süskindov Kontrabas sfokusom na tragici “sporednih građana”.Govorimo o ljudima koji statiraju uetatističkim i statističkim sustavima, žaleći se na svojumarginalnost, ali faktički ne poduzimaju ništa da jepromijene. Kontrabas, kao nepravedno stigmatiziranigudački instrument, posljednja linija dubokih zvukovasvakog orkestra, postaje primjer za život kojemustalno izmiče željena virtuoznost. U devedeset minutaizvedbe, Medvešek nas upoznaje s protagonistom kojipriznaje i ljubav prema glazbi i ljubav prema kolegiciiz orkestra, ali ne zna kako prekoračiti rampu koja garazdvaja od bližnjih. Süskindov lik nalik je na Tantalapatološki gladnog genijalnosti: koliko god da je nastojidohvatiti, ona mu izmiče. Od svih dosadašnjihMedvešekovih predstava, koje su nam nudile raznevrste formulaičnih i manje formulaičnih utjeha, ovo jeprva koja ne samo da priznaje, nego i dojmljivo scenskiistražuje bol, uz nju vezujući i pohvalu pobune.Stradanje se vidi na glumačkom licu, na dugotrajnojzamračenosti Medvešekova pogleda, na grčevitostiautoperformerske geste, na duhovitim i autoironičnimekstemporiranjima, u velikom broju pauzi i ponavljanjateksta, čija tišina ili odjek istih riječi nagoviještavajusvojevrsnu izgubljenost, situacije u kojima lik nemaunutarnjeg oslonca, umjesto toga ostavljajući publicislobodu nadopisivanja scenskog materijala. Vrijedinapomenuti da su gledatelji itekako osjetili okus bolikoju sondira Medvešek, ali ne samo njezine gorčine,nego i diskretnog, zaigranog, iracionalnog zanosa kojiMedvešek kao performer komunicira kad njegov likplanira dosegnuti mogućnost glasnosti ili upadljivosti(prvu stepenicu socijalne vidljivosti). Upravo uz pomoćkazališta, bol više nije heremetički zatvorena soba jednesivkaste osobe u kućnom haljetku i papučama, već živolice koje se naginje prema drugim živim licima, odličnopodnoseći doticaj i istovremeno plamsanje dviju vatri.— Znači li to se svaki ozbiljniansambl-glumac kad-tad moraobresti u situaciji izvedbeneautonomije? To je pitanjeumjetničke zrelosti, časti,hrabrosti? Ili je političkasituacija u nas postalatoliko hermetična, kazališneuprave toliko podvrgnuteklanovskim interesima, daglumac koji želi raditi izvanočekivanja jednostavno nemaviše na raspolaganju nikakveinstitucije, što god u njimaprethodno postigao? —

KAZALIŠTEzarez, xii /289-90, 2. rujna 2010. 35— S jedne strane kultura jenesumnjivo tržnica koja moraprodati svoje protagoniste.Ali s druge strane,navedeni solisti uprizorujunenaplativost samostalnogmišljenja, kao oznakeistinskog stvaralačkogpogona. I gledatelji birajuono što se ne isplati, kontrasvih očekivanja o društvuspektakla —Jer ispovijed nesumnjivo potpada pod fikcionalne žanrove,ali čak i pod maskom tuđe priče sadrži jaki nabojzajedničkog sagorijevanja.Cit(r)iranje Vratimo se još malo tvrdoglavo nekooptiranimsolistima. Siniša Labrović već nekolikogodina gusla svoju Slavu, oprezno je dopisujući novimelementima, ali domet izvedbe svaki je put sve slojevitiji,možda i zato što performer vremenom stvara pravupravcatu kolekciju epskih lajtmotiva. I na ovogodišnjempulskom festivalu PUF Labrović je na gradskomForumu odsvirao tračerske hitove, točno prema izboručasopisa Glorija, homerski skandirajući savjete ŽužiJelinek i sage o razvodima braka medijski ekspolatiranihosoba. Njegova je ekspresivnost na neobičan načinspojila žute katastrofe i diskretnu ironiju na licu guslača,kao da nam u isti mah pokazuje i razobličuje sastojkegrandiozne popularnosti, ne odmičući se bitno daljeod precizno izrezanih novinskih navoda, ali igrajući ihu bitno “starijem” mediju. Na ovaj način lako potrošnimedijski materijali dobivaju svojevrsnu turbofolk i“retrofolk” patinu. Poput antičke reklame iz Pompeja,pretvaraju se u ključ razumijevanja ove i one popularnekulture. Tračevi o bogovima i tračevi o suvremenimherojima sporta, televizijskih emisija i sapunica imajupreviše toga zajedničkog. Sličnost uznemirava. Labrović,srećom, ne nudi nikakva dodatna tumačenja citiranogmaterijala (umjetnost performansa katkad zna skliznutiu didaktičku početnicu, čemu Glorija uspješno izmiče).Labrovićeva je muza nepretenciozna i višeslojna, uvijeks odmakom od narodnog pathosa, ali nikad s preziromprema ljudskoj potrebi da od seksipila i nasilja napravefetiše. Performans, nadalje, aktivira zanimljivu politikucit(r)iranja, u kojoj eksplicitni navodi polako sklapajuveliku kuharicu “presitiža” i “slave”, napisanih pod višestrukimnavodnicima. Eho svih tih masnih naslova naguslama djeluje uistinu ambivalentno. Nema sumnje,slušamo epsku povijest medijske gluposti.Ali usput u čitavom procesu razabiremo isvojevrstan dokaz o prastaroj retoričkojspravljenosti “uvijek svježih” senzacija.Vječno vraćanje istog ili nevjerojatna monotonijasenzacija: humor repriza.Pješak svjetlosti Unutar selekcijeFestivala plesa i neverbalnog kazalištau Svetvinčentu nastupio je i slovenskikoreograf, plesač i performer Branko Potočan.Njemu je glavni partner na scenibio krug svjetla reflektorskog uređaja,oslonjen na rame majstora rasvjete. Kakose micao plesač, micao se i reflektor, slijedećičovjekovu sjenu. Ili je možda jednoscensko biće putovalo za svjetlom, nastojećiga uhvatiti pod različitim kutevima,kao kad dijete trči za zrakom sunca kojatitra na neočekivanim udaljenostima. Potočana,međutim, nisu zanimali bljeskovislave (paradoksalno važni, u kritičkomključu, za Medvešeka i za Labrovića). UPješačkoj zoni nije u pitanju ni umjetnikzaljubljen u virtuoznost poradi samevirtuoznosti. Svjetlost za kojom on tragaviše je nalik na introspektivnu rasvjetu,putovanje prostorom nutrine, na titranjejedne privatne, nostalgične melodije obestežinskom stanju, koje slutimo tek uperformerovu diskretnom lebdenju na naslonustolca. Svakodnevni predmeti ovdjeimaju vrijednost minijaturnih skulptura,do kojih je moguće došetati i pokrenutiih na neočekivane načine. Vrata nacrtanana zidu nisu prohodna, ali pozivaju na mogućnostda ih se unatoč tome na neki način“probije”, zaobiđe, inkorporira u izvedbu.Ruče su gimanstička alatka, ali i neka vrstaširoko rasporastranjene levitacijskerampe. Skromnost u kombinaciji s lirikomostavlja dojam slične ispovijednosti kao iu slučaju Medvešekova Kontrabasa, jedinošto kod Potočana nema samosažaljenja: letse može odigrati i pet centimetara iznadzemlje, s osloncem ramena na ručama, kaoi pogledom te držanjem tijela koji podsjećajuna parodiju Supermena.Samo bez zvijezda, molim! Zbilja,kako to da tri solističke predstave visoke kvaliteteismijavaju ideju superheroja? U njihovoj se javnoj strategijimože pročitati otpor prema kulturi koja troši svojezvijezde na isti način na koji troši reklamne slogane.Sva tri scenska autora na osebujan način otvaraju problemevrednovanja i socijalnog postignuća; sva trojicabore se za dignitet umjetnika kao izvanserijski posvećenogradnika, pa i stalnog učenika, u kontrastu saslavom masovno proizvedenih brednova slavnih osoba.S jedne strane kultura je nesumnjivo tržnica koja moraprodati svoje protagoniste. Ali s druge strane, navedenisolisti uprizoruju nenaplativost samostalnog mišljenja,kao oznake istinskog stvaralačkog pogona. I gledateljibiraju ono što se ne isplati, kontra svih očekivanja odruštvu spektakla. I to što se “ne isplati” postaje povijest,dok gloria putuje samo od kioska do kontejneraza papirnati otpad (i natrag).Kapetan KomapreporučujeAlbert-LászlóBarabásiSvi korisnici interneta, a osobito sudionici socijalnihmreža, bez svog znanja sudjeluju u najvećem socijalnomeksperimentu ikada provedenom. Iz vaših e-mailporuka, podataka na Facebooku, surfanja itd. - pravogblaga za istraživače o kojem nikad dosad nisu moglini sanjati - otkriva se da su ljudi do daske predvidljivabića. Nije to originalan uvid, no sada je to mogućematematički dokazati, i to na razini svakodnevnihdetalja, pa se upravo rađaju nove znaosti, kao što sumatematička psihologija i matematička sociologija(s mogućim podpodručjima istraživanja: matematikaslobodnih izbora, matematika žudnje, matematikaseksualnih poremećaja, matematika tračanja, matematikavjerovanja u zagrobni svijet, matematikasjedenja u kafićima, matematika kopanja nosa, matematikane/simpatiziranja Milana Bandića i Ive Sanadera...).Oduvijek smo znali da su ljudi predvidljivii skloni psihologiji krda, no sad znanstvenici (kao itajne službe i marketinški ratnici) imaju prigodu doćii do novih, još suptilnijih otkrića.Jedan od najvažnijih takvih istraživača je Albert-László Barabási, čija je knjiga U mreži: zašto je svepovezano i kako misliti mrežno u znanosti, poslovanjui svakodnevnom životu prevedena i kod nas. Usvojoj novoj knjizi Bursts: The Hidden Pattern BehindEverything We Do otkriva on jedno takvo dubinskosvojstvo ljudskog ponašanja: skloni smo djelovatiu kratkim eksplozivnim izljevima (bursts), nakonkojih slijede dulja razdoblja kad ne činimo gotovoništa. Primjerice: pošaljete u kratkom razdoblju desetake-maila a onda možda prođe i cijeli dan da nepošaljete nijedan (ili: doživite nekoliko orgazamazaredom a onda nekoliko sati nijedan). Čini se daje tome razlog to što smo, ograničeni vremenom,prisiljeni stvarati prioritete: izabiremo ono što jenajurgentnije a ostalo zaboravljamo, a to što smozaboravili ostaje zaboravljeno jako dugo. To svojstvo,začudo, čini ljudsko ponašanje još previdljivijim pauskoro, kaže Barabási, nećete ići na internet vidjetišto netko radi, nego što će raditi u budućnosti. (Nonije to samo naše, nego i svojstvo gotovo svega uprirodnome svijetu.) Neki kritičari ističu da je ovajzaključak ipak pomalo ishitren, rezultat, reklo bise, kratkotrajnog izljeva razmišljanja. No svakakoje samo najava “otkrića” koja će uskoro uslijediti.Internetski zamorci svih zemalja, ujedinili su vas!— Zoran Roško

azgovorzarez, xii /289-90, 2. rujna 2010. 36Ivana PeranićUmjetnost koja ustajeS Ivanom Peranić,kazališnom umjetnicom,majstoricom dramskekorporalne mime tedramskom i mimskompedagoginjommentoricom, povodomperformansa Zastave,izvedenoga na 16. PUF-u,Pula, 1.-5. srpnja 2010.Suzana MarjanićPored toga što je performans Zastave inspiriran zastavamakao snažnim vizualnim simbolom; dakle, pored Krležinaromana, u tom ste performansu izrazili i vlastitu fascinacijuradom brazilskoga konceptualnoga umjetnika CildaMeirelesa, i to posebno njegovim instalacijama. Kojim stenjegovim instalacijama posebno bili inspirirani?– Krajem 2008. imala sam priliku posjetiti izložbu CildoMeireles u Modernoj galeriji Tate u Londonu. Meirelesovrad, angažiran, estetski začudan i filozofski intrigantan,ostavio je snažan dojam na mene. Njegove instalacije suinteraktivne, stimuliraju sva osjetila i na taj način uključujukako tijelo, tako i um i duh. Karakterizira ih ekonomijasredstava i destilacija kompleksnih ideja u pojedinačnepredmete/objekte ili prostore/ambijente. Izvrsno balansirajuizmeđu racionalnog i iracionalnog, znanosti i filozofije,povijesti i estetike, fizikalnih zakona i imaginacije,matematičke preciznosti i emocija, tradicije i prometejstva,prošlosti i budućnosti. Igraju se percepcijom i otvarajuvrata čudesnom.Instalacija Mission/Missions (How to Build Cathedrals)iz 1987. direktno me je inspirirala za dio scenografskogarješenja u Zastavama, i to za polje s kovanicama. Stropinstalacije, koji visi u prostoru, čini 2000 kostiju, dok je podsačinjen od 600 000 kovanica (!). Ta dva elementa povezujestup sačinjen od 800 hostija. Rađena je za grupnu izložbukojom su brazilski umjetnici obilježili obljetnicu sedamjezuitskih misija naseljavanja i kristijanizacije urođenikana području Paragvaja, Argentine i Brazila u razdoblju od1610. do 1767. godine.Scenografija u Zastavama rezultat je moje višegodišnjesuradnje s likovnim i kazališnim umjetnikom TomislavomĆurkovićem. Još 2007. kad smo surađivali na mimskojpredstavi Crveno sunce u ustima Trsatskoga zmaja u produkcijiTeatra Rubikon, Tomislav mi je otvorio cijeli jedannovi svijet sa svojim scenografskim rješenjima u kojimaje koristio prirodne materijale, primjerice kockice šećerai granje. Razmatrali smo i neke druge prirodne materijalekoje tada i u tom kontekstu ipak nismo bili u mogućnostirealizirati, ali koji su se nekoliko godina kasnije izvrsnouklopili u ideju Zastava. U Zastavama smo se odlučili za tripolja – brašno, kovanice i zemlju – unutar prostora u oblikumegafona omeđenoga crvenom niti vune. Dio scenografijesu i dva automobila koji su i izvor svjetlosti i zvuka, kaoi lokacija na kojoj igramo. U Rijeci je to bila glavna halaHartere, bivše tvornice papira, a u Puli unutrašnje dvorište“Karla Rojca”, nekadašnje “kasarne”, a današnjega multimedijalnogai kulturnoga centra u Puli.Krležine i moje Z/zastaveKako to da ste odabrali baš Krležine Zastave, roman kojigotovo da je danas u širim čitateljskim krugovima nažalostzaboravljen?– Odabrala sam ga intuitivno, polazeći prije svega od samoganaslova, a zatim i od općih referenci o tom romanu.Čitajući ga, otkrivala sam zašto sam ga odabrala. Meni ječitanje toga romana bilo neka vrst remedija, osvješćivanjai suočavanja s potisnutom boli i ranama koje su nastaleu vremenu moga odrastanja za vrijeme rata. Mislim dasam si tek tada prvi put iskreno priznala: mene je ovaj ratduboko pogodio i obilježio. I ta mi se realizacija učinilakao buđenje iz nekog nevjerojatnog sna.Dozvolila sam si da vidim i osjetim rane nesamo u sebi, nego i u drugim ljudima i imalasam potrebu “pričati” o tome, utjeloviti ipodijeliti to iskustvo, staviti ga na vidjelo.U Zastavama Krleža piše o razdoblju prije,za vrijeme i nakon Prvog svjetskoga rata.Krleža (povijesno) secira i analizira razdobljeraspada Austro-Ugarske te stvaranja inastanka bivše Jugoslavije. Upravo taj trenutak učinio mise značajnim za moje Zastave koje su prije svega odrazraspada te iste, ali i ponovnog stvaranja nove države.Tijelo kao…Da li je odrednica performans, u smislu umjetnosti performansa(performance art), dovoljna, odnosno prikladnaodrednica za Zastave ili bi možda točnije ipak bilo govoritio tjelesnom kazalištu?– Nije jednostavno odrediti kojem žanru pripada neki radunutar suvremenoga kazališta i izvedbenih umjetnosti.Suvremeni umjetnik živi i stvara pod utjecajem različitihmedija i tradicija, crpi iz različitih iskustava na temeljukojih onda vrlo osobno kombinira i materijalizira vlastitureakciju ili refleksiju na prostor i trenutak u kojemu živi.Meni se čini da su Zastave u prvome redu suvremena kazališnapredstava na specifičnoj lokaciji u kojoj se ondamogu naći elementi kako umjetnosti performansa, tako itjelesnoga, odnosno fizičkog kazališta. Vezu s umjetnošćuperformansa vidim u tome što nema uloge ili uloga ni klasičnenaracije/priče, nema zida između mene kao izvođača ipublike u smislu da se pretvaram da smo negdje drugdje (ane u “Rojcu”) ili kao da publike nema; osjećam ljude, vidimih, čujem, komuniciram s njima, ignoriram ih, obraćam imse. Svoje tijelo koristim kao medij, a djelo koje stvaramdobiva formu kroz akcije koje izvodim u zadanom prostoru.Tu ulazimo u područje fizičkoga kazališta u kojemje, naravno, tijelo glavni medij, ali je i više od medija. Onoje i instrument i instrumentalizacija. Može imati funkcijumetafore, znaka, simbola, akcije, zvuka, ritma, slike, skulpture,poezije, priče, stanja, emocije. Od kazališnih elemenatatu je i dramaturgija kako izvođača, tako i predstavete kompozicija koja ima zadani početak i kraj unutar kojesu pojedini dijelovi koreografirani, drugi imaju tekst, trećisu improvizacija itd. I na kraju, sebe smatram glumcem/glumicom koji/a ponekad skida maske i kreće od realizmau različite smjerove, a ponekad ih stavlja u fikciju.15 godina Teatra RubikonIva Nerina Sibilla zamijetila je da se riječka scena, naravno,što se tiče naše scene, dosad nametnula kao jedna odnajdosljednijih na području tjelesnoga kazališta. Kakopojašnjavate navedeno zanimljivo stanje stvari, odnosnozbog čega se baš riječka scena orijentirala na tjelesnokazalište?– Pa, vjerojatno zato što se u približno isto vrijeme (sredina90-ih) pojavilo nekoliko umjetnički snažnih osoba,sličnoga senzibiliteta i promišljanja kazališta, koji su ondasvojim vizijama inspirirali mnoge, a svojim radom i djelovanjempridonijeli razvoju, promociji i afirmaciji takvogatipa kazališta u Rijeci pa onda i u Hrvatskoj. Tu bih prije— Mislim da sam si tek tada prviput iskreno priznala: meneje ovaj rat duboko pogodio iobilježio. I ta mi se realizacijaučinila kao buđenje iz nekognevjerojatnog sna —svih navela Magdalenu Lupi, Zvonimira Peranića i ŽakaValentu. Oko autora, redatelja/koreografa i dramaturgaZvonimira Peranića sredinom 90-ih okupio se velik brojmladih kreativaca, glazbenika, kostimografa, likovnih ivizualnih umjetnika, dizajnera svjetla, izvođača i glumacakoji su vođeni Peranićevom umjetničkom vizijom istraživalii eksperimentirali u kazalištu. Jedno od važnijih područjaistraživanja bio je pokret kao primarni način izražavanjaglumca i izvođača. Na početku smo se oslanjali prvenstvenona vlastito korporalno iskustvo, imaginaciju i snažnu motivacijukoju smo imali, jer su u to vrijeme kazališne radionicebile puno rjeđa pojava nego danas. Svake večeri sastajalismo se u derutnom prostoru amaterskoga kazališta ViktorCar Emin i zajednički vježbali, improvizirali, istraživalii stvarali. Ubrzo smo došli u kontakt s Mejerholdovombiomehanikom i amsterdamskom mimom što je još višepotaknulo našu kreativnost i entuzijazam. Uslijedili sufestivali kao što su Break21 u Ljubljani, Međunarodni festivalmime KAUKLIAR u Bratislavi, Teatarfest u Sarajevu,Zadar snova, PUF. Predstavljali smo Hrvatsku u Rimu na9. Bienalu mladih umjetnika Europe i Mediterana. Takoje nastajao Teatar Rubikon koji je 1998. dobio nagraduGrada Rijeke za udrugu godine, a ove godine radno obilježiopetnaest godina stvaranja i edukacijskoga rada nanezavisnoj kazališnoj sceni. Zatim se, krajem devedesetih,pojavio Trafik s konstelacijom zrelijih umjetnika, počevšiod autorice i dramaturginje Magdalene Lupi i već afirmiranogaplesača i mimskog umjetnika Žaka Valente, koji jenekoliko godina kasnije i idejno začeo Studij za izvedbeneumjetnosti Prostor+. U devedesetima značajnu ulogu u razvojusuvremenoga kazališta u Hrvatskoj pa tako i u Rijeci,odigrala je MAPA sa svojim radionicama, laboratorijimai projektima suradnje i kulturne razmjene.Tjelesno kazalište, korporalnamima…Uz vaš se rad vezuje da ste kazališna umjetnica, majstoricadramske korporalne mime te dramska i mimska pedagoginjamentorica. Molim vas, pojasnite koje se razlikovneodrednice mogu usustaviti između odrednice tjelesno,fizičko kazalište i korporalne mime Etiennea Decrouxa.– Razlika je u pripremi glumca/izvođača za scenu. EtienneDecroux je razvio jedinstvenu korporalnu i dramskutehniku koja ima svoja načela, sistem vježbi i repertoar.Decroux je vjerovao da ovladavanje tehnikom oslobađaumjetnika. Cijeli njegov repertoar i tehnika proizašli suiz njegove intuicije i njegovog znanja te sposobnosti daprimijeni i premetne elemente iz jedne umjetničke formeu drugu, primjerice iz kiparstva (sposobnost izražavanjakretanja kroz nepomičnost), arhitekture (tzv. protuteže),glazbe (emocije koje nisu posljedica neke priče),

azgovorzarez, xii /289-90, 2. rujna 2010. 37klasičnog plesa (sistematizacija i geometrija), filmskeumjetnosti (editiranje), kubističkog slikarstva (dekonstrukcijastvarnosti).Vrlo je individualno na koji način pojedinac ili grupakoriste tu tehniku, odnosno koliko je ona vidljiva, prepoznatljivaili kodificirana u njihovom izričaju. Iz tog je razloganemoguće generalizirati razliku između fizičkoga kazalištai mimskoga. Ipak, navela bih nekoliko bitnih odrednicaDecrouxove tehnike. To su implozivnost kao kvaliteta idinamika mišićnoga “disanja” – kontrakcije i relaksacijemišića, interkorporalnost (korištenje i artikulacija trupaje jednako važna koliko i ekstrema), skulpturalnost iliplastičnost tijela, mogućnost visoke razine stilizacije kojapolazi od konkretne geste te specifičan odnos mase tijela,težišta i rada nogu.Koje su bitne temeljne razlikovne odrednice između mimei korporalne mime? Naime, poznato je da imate Postdiplomskicertifikat – The International School of CorporealMime, London, odnosno trogodišnji postdiplomski studijdramske korporalne mime, režije i podučavanja (2004.-2006.). Kako je izgledao taj studij i zbog čega jedan takavstudij nije moguće realizirati u Hrvatskoj?– Mima je jedna od najstarijih izvedbenih umjetnosti. Krozpovijest imala je puno različitih pojavnosti; od arhaičnogplesa/rituala do grčke i rimske pantomime, od komedijedell’arte do Debureauove tradicije i francuske nove mime,od azijskog kazališta do ruske i poljske škole mime, odpantomime i nijemog filma do suvremene mime koja možeuključivati i tekst i glas. Ipak, u 20. stoljeću, Decroux je daomimi istinsku autonomiju i specifičan vokabular, repertoari filozofiju. Stvorio je njezin najmoderniji oblik – dramskukorporalnu mimu – inovativnu metodu i preciznu tehnikukojoj je fokus na vitalnoj važnosti tjelesne/fizičke akcijeu kazalištu.École de Mime Corporel Dramatique osnovali su u Parizu1984. Corinne Soum i Steven Wassson, posljednji Decrouxoviasistenti i vrhunski majstori mimskoga i tjelesnogaizričaja koji su, čini mi se, najzaslužniji što se Decrouxovrad i repertoar uspio sačuvati i što se prenosi novim generacijamaglumaca, izvođača i mimskih umjetnika. Godine1995. preselili su školu u London, a 2004. promijenili su jojime u The International School of Corporeal Mime.S Corinne i Steveom provela sam osam godina, prvo kaostudentica, a onda i kao članica njihove kazališne grupeTheatre de l’ Ange Fou. Londonska Međunarodna školakorporalne mime je nezavisna škola i ne pripada ni podjednu veću instituciju kao fakultet ili sveučilište, ali sunjezin program, diplome i certifikati službeno akreditiraniunutar britanskoga sustava obrazovanja. Program je uglavnompraktičan, u studiju, dok je samo mali dio teorijski iuključuje povremena predavanja, seminare te gledanjefilmova iz školske arhive. Diplomski studij se sastoji od20 sati tjedno rada u studiju, a postdiplomski 12 do 16 satipraktičnoga rada. Diplomski studij je trogodišnji i obuhvaćatehniku, improvizaciju, repertoar (moderni i postmoderni),kompoziciju te povijest i teoriju. Postdiplomski studij jetakođer trogodišnji i obuhvaća nastavak rada na svim navedenimelementima. Kod tehnike i repertoara naglasak jena podučavanju, a kod improvizacije i kompozicije na režiji.Mišljenja sam da je moguće jedan takav studij realizirati uHrvatskoj; potreban je samo prostor i financijska podrška.Nadam se da će se to u skoroj budućnosti i dogoditi.London kao centar korporalnemimeKako to da se London nametnuo kao jedan od vodećihcentara korporalne mime?– Da, London jest vodeći centar korporalne mime jer su tunjezini vrhunski majstori Corinne Soum i Steven Wassonsa svojom školom i upravo njihovi studenti otvaraju noveškole mime u drugim zemljama. Tako su, osim Londona,jaki centri korporalne mime i Barcelona, São Paolo, Pariz iChuncheon (Koreja), a nadam se uskoro i Rijeka ili Zagreb.Dodala bih još da je u Londonu, odnosno Velikoj Britanijiiznimno popularno i prihvaćeno učenje i rad JacquesaLecoqa, odnosno njegov sistem mime i fizičkoga kazalištakako u stvaralaštvu, tako i u edukaciji. Na britanskoj sceninajznačajniji suvremeni predstavnici Lecoqa su SimonMcBurney i ostali članovi Theatre de Complicitea.Molim vas, možete li nam ukratko nešto reći o performansuSlet Rijeka 08 (Teatar Rubikon, Performance KlubFiskulturnik, sestre i braća Sokolski), koji određujete kaoeksperimentalni, internetski projekt i masovni performansinspiriran tjelesnom praksom u (bivšim) komunističkimzemljama (Rijeka, lipanj, 2008.).– Slet Rijeka 08 – Internetski slet sv. Vida nastao je kaorezultat suradnje s Larom Ritošom Roberts, vizualnomumjetnicom, autoricom-performericom te umjetničkomvoditeljicom Performance Kluba Fiskulturnik (PKF) kojaperformanse i umjetničke radove predstavlja na raznimfestivalima i institucijama u Velikoj Britaniji i Hrvatskoj.Na Larinu inicijativu 2007. započele smo raditi zajedno nanjezinom magistarskom radu Nadia i Olga, Sestre Sokolskii nastavile smo intenzivno surađivati pune dvije godine.Jedan od naših projekata bio je i Slet Rijeka 08 u Harteriu Rijeci, u koprodukciji Teatra Rubikon i PKF-a. Taj jeprojekt bio nastavak istraživanja koji je Lara provela usklopu svoga magistarskoga rada. Sletom smo htjele stvoritijedinstveni (masovni) scenski događaj putem re-animiranja“umrloga” tijela fiskulturnika i stvaranjem novogakolektivnoga tijela – povezanoga danas ne propagandomi ideologijom, kao u bivšim socijalističkim i komunističkimdruštvima, već internetom i umjetničkom akcijom.Autorska ekipa radila je pod pseudonimima i svi smo bilibraća i sestre Sokolski: Olga (Lara), Nadia (ja), Varvara(Kristina Nefat), Griša (Zvonimir Peranić), Matan (IvanŠarar) i Mate (Tomislav Ćurković). Imali smo web-stranicu,i dobrovoljce za performans tražili smo putem interneta.Snimali smo vježbe i koreografije i te video materijale uploadirali(www.myspace.com/slet_rijeka/videos). Tako su sedobrovoljci fiskulturnici mogli pripremati za finalni nastupuživo u Harteri. Pri kraju projekta imali smo i probe uživos petnaestak mladih dobrovoljaca, i jednom grupom umirovljenicaiz Crikvenice. One su izvele fragment originalnekoreografije sa sleta iz sedamdesetih, i to pod vodstvomgospođe Vesne Prijić. Osim dobrovoljaca, u Sletu su kaoizvođači sudjelovali i Pino Valčić kao Orator, Željko JančićZec kao Predsjednik/Vođa, Jelena Lopatić kao Opatica imetal grupa Downfall iz Rijeke.Fizičko kazalištePoznat je i vaš performans The Man Who Preferred to Stand(Theatre l’Ange Fou), koji ste koncipirali kao rekonstrukcijurepertoara Etiennea Decrouxa na festivalu Art of Acting inMovement Theatre, International Presentations u Varšavi2007. godine. Kako ste koncipirali taj performans i kojeste osnovne postavke Decrouxova repertoara predočiliu tom radu?– Godine 2007. imala sam sreću i čast raditi na predstaviThe Man Who Preferred to Stand (Čovjek koji je više voliostajati) u produkciji Theatre de l’ Ange Foua. Ta je predstavarekonstrukcija glavnih komada (pieceva) Decrouxova repertoarakoji obuhvaćaju razdoblje od 1930. i njegovih ranihprodukcija pa sve do posljednjih komada koje je Decrouxkreirao na Soum i Wassonu ranih 80-ih prošloga stoljeća.To su Meditacija (1955.), Tvornica (1946.), Antička borba(1945.), Zaljubljeni duet II (1961.), Stolar (1931.), Ženaptica(1984.), Dodir (1967.), Vragolasti duh (1946.), Pralja(1940.), Zaljubljeni duet u parku St. Cloud (1984.), Stolicaonoga kojega nema (1984.), Prorok (1984.) i Stabla (1946.).Repertoar su zajednički rekonstruirali Soum i Wasson, dokje redatelj predstave Steven Wasson. Njih dvoje su takođersudjelovali kao i izvođači u predstavi, uz međunarodnupostavku izvođača iz Španjolske, Velike Britanije, Brazila,Francuske, Kanade, Hrvatske i Japana. Naslov predstaveparafrazira Decrouxovu misao: “Moja umjetnost je umjetnostkoja ustaje” (My art is an art standing up).Art of Acting in Movement Theatre, International Presentationsorganizirao je Stefan Niedzialkowski, jedan odglavnih predstavnika poljske mime i kazališta pokreta, kojije jedno vrijeme umjetnički surađivao s Henrykom Tomaszewskim,da bi onda osnovao svoju kazališnu grupu, a jednovrijeme i Američku školu poljske mime u New Yorku.Zbog čega radije koristite odrednicu fizičko kazalište odtjelesnoga kazališta?– Pridjevi fizički i tjelesni su na neki način sinonimi, s timda pridjev fizički ima šire semantičko polje. Također fizičkokazalište kao termin ima širu primjenu i dužu tradicijuod tjelesnog. Popularizirao ga je Lloyd Newson sa svojomskupinom DV8 pod utjecajem Grotowskog. Kad bihtrebala birati između ta dva termina, odabrala bih fizičkokazalište, jer fizički podrazumijeva ne samo tijelo, nego iakciju, aktivnost mišića. Koje kazalište nije tjelesno? Svakiglumac na sceni ima tijelo koje onda različiti glumci drugačijekoriste i na različite načine upravljaju svojim mišićima.Tu ne stajem u obranu termina fizičko kazalište, jer se i onjemu može raspravljati, nego samo pravim razliku izmeđufizičkoga i tjelesnoga kazališta.Dymphna Callery u knjizi Through the Body navodi kakoje termin tjelesno kazalište zapravo više marketinški terminkojim se označava sve ono što ne odgovara komercijalnomdramskom kazalištu. Kako biste odredili odrednicetjelesnoga, fizičkoga kazališta?– Odredila bih tjelesno ili fizičko kazalište kao predstaveu kojima glumac/izvođač isključivo ili primarno koristisvoje tijelo u svojem stvaralaštvu putem geste, stava ilipokreta, i prilikom kojih je gledatelj uključen i sudjelujeviše instinktivno, nego cerebralno.Kao bitna svojstva fizičkoga kazališta navela bih da jenaglasak na glumcu-stvaratelju, a ne na glumcu-interpretatoru;proces rada na predstavi je kolaboracijski, a odnosscena-gledatelj je otvoren.Totalno kazališteObično se navodi kako je Jean-Lous Barrault, Decrouxovstudent, odbio učiteljev zahtjev da mima mora biti neverbalna.Navedena je ideja postala poznata kao totalnokazalište, kojom je zagovarao da nijedan kazališni znak,element ne smije imati vrijednosno značenje nad ostalimelementima. Da li se navedena pobuna protiv učitelja možeuzeti kao nastanak tjelesnoga, fizičkoga kazališta?– Ideja totalnoga kazališta je puno složenija i šira od navedenoga,i vezano uz nju, na Barraulta je čini mi se većiutjecaj izvršio Antonin Artaud s jedne strane te Charles Dullins druge, preko Jacquesa Copeaua i Gordona Craiga doAppie i Wagnera, nego Decroux sa svojom čvrstom vizijommime kao samosvojne i samodostatne umjetničke forme.Također, Barrault i Decroux su bili i umjetnički suradnici.Intenzivno su zajedno stvarali i istraživali u razdoblju od1931. do 1945. godine. I kao umjetnici i kao istraživači imalisu čvrste vizije koje su se u jednom trenutku razišle.Nastanak modernoga tjelesnoga ili fizičkoga kazalištaprije su vezani uz početak 20. stoljeća i oblike eksperimentalnogakazališta koji se javljaju kao reakcija na naturalističkokazalište, njegov realizam, psihološku karakterizacijulikova i spontanu gestikulaciju. Tu su korijeni fizičkogakazališta kojemu je središnji cilj ići dalje od realizma, kojise protivi ideji da je tekst jednoga autora ono primarno štokonstituira neku predstavu, koji se opire naturalističkompristupu izvedbe, i gdje se riječ smatra samo jednim (nejedinim) od mogućih izvedbenih idioma. Veliku ulogu u timstrujanjima imala je tzv. francuska nova mima čiji je glavnipokretač, Jacque Copeau, bio inspiriran cirkusom, komedijomdell’arte i japanskim nô teatrom. Sa svojom školom zaglumce École du Vieux-Colombier izvršio je snažan utjecajna razvoj moderne mime i kazališta uopće.Na kojim se festivalima kod nas mogu promovirati predstavetjelesnoga kazališta i da li sami umjetnici ponekadgriješe u uporabi pojma “tjelesno kazalište”?– Da, kao što sam već navela, svako je kazalište tjelesno,tako da ako se već želi napraviti razlika između klasičnogakazališta i onoga koje se u prvom redu temelji nafizikalnosti glumca, onda mi se čini bolji termin fizičkokazalište. Ipak, i on u današnje vrijeme prestaje imati prvotnufunkciju i kao termin postaje sve više neprecizan inefunkcionalan. Mislim da je i kao fenomen i kao terminbio potreban u određenom razdoblju kada je bilo nužnopobjeći iz jedne krajnosti u drugu: iz verbalnog i racionalnogsvijeta u tjelesno i iracionalno. Od vremena nastankafizičkoga kazališta do danas stvari su se uvelike promijenilei mislim da tjelesno ili fizičko kazalište kao žanr na nekinačin gubi na aktualnosti i postaje preuzak, da ne kažemanakroničan. Termin suvremeno kazalište čini mi se kaoadekvatnija zamjena.Poznati hrvatski festivali koji primarno promovirajupredstave suvremenoga kazališnoga izričaja su Eurokaz,Zadar snova i PUF.I na kraju, kako komentirate izjavu Petra Selema: “Jasam za kazalište teksta, ali moram shvatiti vrijednost, recimo,fizičkog kazališta.” (http://www.radio101.hr/kultura/intervju/petar-selem)– Slažem se da moramo učiti jedni od drugih. A za krajcitirala bih Hayleyja Carmichaela: “U svojemu najboljemuizdanju, svako je kazalište fizičko”.

KAZALIŠTEzarez, xii /289-90, 2. rujna 2010. 38Bijeli King Kongi crvena Annabel LeeU povodu 16.Međunarodnogakazališnoga festivala PUF,Pula, 1.-5. srpnja 2010.Suzana MarjanićUvodno, red je da ocrtamo stanje stvari što setiče nagrađenih na 16. PUF-u, što nikako nijezanemarivo s obzirom na domaću i svjetskukazališnu produkciju koja se svake godine ostvaruje, unatočfinancijskim poteškoćama, na tom susretištu kazalištaneverbalnoga scenskoga izraza čije su produkcije usprkossve jače nadirućoj recesiji svake godine besplatne. Tako jenagradu Oblak osvojila iznimna “onirička” predstava Odmorod povijesti Bacača Sjenki, koja čini prvi dio njihovetrilogije Proces_Grad, a nagrada Kaplja je pripala plesnomdiptihu i duu Ovo (ni)je moja šuma umjetničke organizacijeKik Melone. Naime, PUF-ova nagrada Oblak se dodjeljujeza scensko promišljanje koje svojom cjelovitošću i zaokruženošćuostaje središnjim i prestižnim ukrasom Kazališnogneba PUF-a, a nagrada Kaplja za pojedinačno ili skupnoostvarenje koje predstavlja nagovještaj osvježenja na Kazališnomnebu PUF-a.Guslarski performans Nadalje, nagrada Vjetar,koja se dodjeljuje za istraživačke dosege koji donosekazališnu svježinu, pripala je Siniši Labroviću i njegovojepskoj Gloriji. Labrović je tako po tko zna koji put uprizoriodeseteračku Gloriju s guslama, a ovom prigodom prviputa i za Puležane/Puležanke. Kao što je poznato, Labrovićje u okviru tog glazbenoga performansa prepjevao iuz gusle opjevao i otpjevao nezaobilazne teme ženskogačasopisa s naglaskom na vijestima s kraljevskih dvora, nanezaobilaznim Žužinim savjetima, kao što je u deseteracstavio i neke Glorijine reklame i recepte. Na taj je ludičkinačin na ne baš prepunom Forumu, točnije, na stepenicamaGradske vijećnice, naš umjetnik ironijsko-epskogaformata sjajno kontrapunktirao estradne Glorijine teme ifenomene guslarskoj estradi junačkih vremena. I kao štoje sasvim prikladno ovogodišnji žiri 16. PUF-a pojasnio,Labrović je tim guslarskim performansom originalan inekonvencionalan, a opet i tradicionalan, u njegovu konceptualnomstilu ludizma.Što se nadalje tiče kazališnih gošći, nagradu Oblak ravnopravnoje s Bacačima Sjenki podijelio izniman španjolskiTeatro Corsario sa sjajnom horror lutkarskom predstavomProkletstvo Poea, a koji je poznat i po tome što njegujeposeban tretman prema kastiljanskom jeziku. Kako je pojasniožiri, “obje predstave imaju naglašen scenski, likovnii zvučni element. Dok Bacači Sjenki to čine diskretno isuptilno, Teatro Corsario je u tome eksplicitan i izravan”.Sasvim točno, iako sam osobno protiv sustavanagrađivanja u umjetnosti.I muško i žensko i… Zamjetno jebilo da su pojedine predstave bile tematskipovezane propitivanjem arhetipskih suodnosameđu spolovima. Tako je poljski duetKonieczna Konchanowski u predstavi Posljednjitren – učinit ću sve za tebe predočiopotresnu priču o “intimnoj situaciji para zakoji se čini da gubi ključ prave ljubavi”, čijiodnosi podsjećaju na one mračne, poremećeneodnose muško-ženskoga para u dramama StanisławaPrzybyszewskog u kojima je npr. Krleža prepoznao “kultgnjile i morbidne erotike”.Nadalje, na tragu muško-ženskoga suodnosa kretao se iperformans Imenovanje Davida Belasa i plesne umjetniceElde Kosanović Radovik koji je nastao u sklopu edukacijeMoving Academy of Performing Arts (MAPA). Često će,naime, za svoje radove David Belas, porečki umjetnik sazagrebačkom adresom, reći da slijedi san o igri u kojojje dobrota jedina posljedica, kao što u svojim radovimarazmatra i trenutak prije donošenja odluke, jer nakondonošenja odluke odrađujemo odluke sâme, i tu – kakoBelas ističe – slobodne volje nema. Dakle, David Belas usvojim izvedbenim formama kao i u instalacijama promišljaupravo taj trenutak prije donošenja odluke gdje jošuvijek postoji mogućnost slobodne volje. Tako performans,točnije tjelesno kazalište Davida Belasa i Elde KosanovićRadovik, uprizoruje odnose različitosti i sličnosti izmeđudva pojedinca – muškarca i žene, kao i o sličnostima i razlikamaizmeđu sâmih autora koje spaja rad na predstavigdje se, kako ističu, nešto autorski intimno daje i drugomautoru. Predstava se otvara nadrealnom prostornom, podnominstalacijom s bijelim tanjurima, što čini krhko mjestoza dramatično izmjenjivanje uloga žensko-muškogapara. Istaknimo da je na PUF-u Imenovanje izvedeno ukazalištu Dr. INAT gdje nažalost nije postojala scenskamogućnost rotacije pozornice s tim mnoštvom čipkastona podu poredanih bijelih tanjura, a koja je postignuta udvorani Gorgona u Muzeju suvremene umjetnosti svibnjaove godine.Na temu muško-ženskih arhetipova nadovezuje se inajnovija predstava Dr. INAT-a Ženom neka se zove, urežiji Branka Sušca. Naime, tri izvođačice, čije su stvarne— U performansu Ivane Peranićočito se radi o obrtanjupoznate Delacroixove slikeSloboda predvodi narod, gdje utom mundus inversusu slobodaviše ne nosi crvenu zastavu,već crnu zastavu etičkogamrtvila —priče uklopljene u sadržaj predstave, arhetipske suodnoseizmeđu muškarca i žene predočuju demonskom igrom razmjenestrasti i predrasuda s muškim likovima predočenimabijelim lutkama bez lica, što je provodni motiv označavanjasvih drugih, u ovom slučaju izgubljenih muških ljubavi, udramatičnoj poetici Dr. INAT-a.Nadalje, tema ženskoga, ali i feminističkoga, bila jetematizirana i dvjema izložbama. Tako pored izložbe Tkoje Francesca Bradamante? Roberte Weissman Nagy uizvorištu Nimfej na Karolini, mogli smo u Staroj tiskaripogledati “arhivsku” izložbu Neistražena Ive Đorđević,inače istaknute suradnice Dr. INAT-a. Pritom u zanimljivooblikovanoj glazbenoj podlozi izložbe mogli smo čuti glasovepojedinih kazivačica – none Marije Jakac, ValerijeMarioni i Milice Vivoda s kojima je autorica razgovaralapri sakupljanju materijala za izložbu koja je oblikovanana tragu potrage za izgubljenim vremenom istarskih žena.Inače, projekt Neistražena je ostvaren i kao performansna jednom od prethodnih izdanja pazinskoga festivalaSedam dana stvaranja koji je autorica osmislila kao monologo istarskim ženama temeljen na istraživačkom radu.Ovom prigodom spomenula bih slučaj istarskih tabacchina,radnica u duhanskoj industriji, čiju je sudbinu tematiziraojedan segment izložbe Neistražena. Naime početkomstoljeća, kako nam razotkriva izložba Ive Đorđević, tabacchinesu imale navodno povlašteni položaj – veće plaće,dulju pauzu za radnoga vremena kao i jasle pored tvornicekoje su vodile na državnoj usluzi časne sestre, a kojima seomogućavala veća produktivnost tog ženskoga duhanskogaroblja. Nadalje, izložba ističe kako su tabacchine radile po2 cigarete u minutu; dakle, svaka je radnica morala proizvestioko 1200 cigareta dnevno. Osim toga, povodom tezastrašujuće priče o tabacchinama, Iva Đorđević upozorava

KAZALIŠTEzarez, xii /289-90, 2. rujna 2010. 39— Za svoje će radove DavidBelas, porečki umjetnik sazagrebačkom adresom, rećida slijedi san o igri u kojoj jedobrota jedina posljedica, kaošto razmatra i trenutak prijedonošenja odluke —da su u to doba žene koje su zarađivale i koje su raspolagalevlastitom imovinom smatrane promiskuitetnima teje tvornica duhana kontrolirala moral svojih zaposlenica,što je bio dodatni nadzor nad nikad življenom slobodomtih radnica.Ono i ovo političko Ovogodišnji je međunarodniprojekt Anno Domini, kojim se i otvara svaka PUF-ovskamanifestacija, izveden pod naslovom Posljednja patnja,kao parafraza arhetipske Posljednje večere, i to u izraelsko-hrvatskojkoprodukciji na Danteovu trgu. Naime,Orto-Da Theatre iz Tel Aviva, koji je 2008. godine sudjelovaona PUF-u sa zapaženom predstavom, točnije, živomskulpturom Stijene, ove je godine preuzeo međunarodnukoprodukciju u kojoj je sudjelovao i pulski Art Dance studio.Sâma je ulična predstava, točnije neverbalni poetskiperformans, bila oblikovana kao procesija figura koje suna Danteov trg iznjedrile poput umnoženoga Ahasveraiz jedne od pulskih uličica. Radilo se o muškim likovimau crnim odijelima koji su s jedne strane lica, glave, imalitvrdokorne političke maske, a s druge strane njihova sulica, naličja, imala ulijepljenu Kristovu sliku nalik na onumitiziranu s Torinskoga platna. I kada je cjelokupna povorkatih političko-mesijanskih lica došla na Danteov trg,na jednome su dijelu oblikovali živu skulpturu u kojoj suse izmjenjivala lica i naličja suvremenoga homo politicusačije mesijanske poruke savršeno odgovaraju masi koja jepodložna svakidašnjim jadikovkama i srcedrapateljskimzajedničkim okupljanjima i izvana osmišljenim performansima,ali bez direktnih akcija protiv moći na vlasti. Ucjelokupnom je tom poetskom performansu o strahotamakorporacijskih mesija, posebno bila intrigantno upriličenaPosljednja večera u fontani Danteova trga kada su te dualističkefigure uprizorile Kristovu večeru s paketićimaMcDonald’s Happy Meal, a na vrhovima plastičnih čašaCoca-Cole na McDonald’s pladnjevima bio je instalacijskiuboden filmski Oscar. Tu je izraelsko-hrvatsku koprodukciju,koja je uspostavila paralelizam između kršćanskihmitova i velikih priča potrošačkoga društva, režirao YinonTzafrir, umjetnički direktor kazališta Orto-Da koji je, kakosmo već spomenuli, nagrađen za predstavu Stijene na 14.PUF-u 2008. godine i koja je, pridodajem iz osobnoga doživljaja,bila ipak daleko izvedbeno i vizualno moćnija odovogodišnje Posljednje patnje. Naime, živa skulptura Stijeneizraelske trupe Orto-Da polazi od činjenice da su bronca igranitne stijene, koje je Hitler naručio iz Švedske 1942. godine,trebale biti modelirane u spomenik povodom njegovepobjede u Europi, a u navedenoj su se priči, kao uostalomi u stvarnosti, iznenada ta bronca i granitne stijene našlekao spomenik za židovske borce u Varšavskom getu.Političko je problematiziranje iznijelai sjajna predstava Zastave, nastala premaKrležinim Zastavama, u izvedbi kazališnei mimske umjetnice Ivane Peranić iz riječkogateatra Rubikon. I kao što su autori iautorice Rubikona istaknuli, performansZastave je prirodni nastavak rada započetoga2007. godine, koji je rezultirao performansomna specifičnoj lokaciji Slet Rijeka08 u koprodukciji Performans Kluba Fiskulturnikiz Londona i riječkog Teatra Rubikon. Poredtoga što su Rubikonove Zastave inspirirane zastavamakao snažnim, vizualnim simbolom, dakle, pored Krležinaromana, autori i autorice su u tom plesnom performansuizrazili i vlastitu fascinaciju radom brazilskoga konceptualnogumjetnika Cilda Meirelesa, i to posebno njegoviminstalacijama koje pružaju umjetnički otpor političkojrepresiji brazilske politike.Kao osobitost ovoga solo performansa možemo navestičinjenicu da je na kazališnoj cedulji stajala uputa, naputak,molba kako je umjesto ulaznice potrebno imati 1 kunu ukovanicama od 5 lipa, s kojima je publika sudjelovala uoblikovanju prostorne instalacije kao izvedbenoga prostoraplesnoga performansa. Naime, prostorna je instalacija udvorištu bivše vojarne “Karlo Rojc” bila oblikovana trodijelno:tako je prvi dio činila bijela kvadratna površinaispunjena brašnom; središnju, zlatnu kvadratnu površinu,oblikovala je publika, s obzirom na naputak koji smodobili na samom ulazu da bacimo te kovanice od 5 lipa utaj središnji izvedbeni prostor; i naposljetku treća kockakoja je bila ispunjena crnom zemljom. Uz vrlo moćnu glazbenupozadinu izvođačica (Ivana Peranić) s crnom zastavom,koju grčevito drži u rukama, polaganim, usporenimmimskim kretnjama u dugoj krvavo-crvenoj haljini polaziiz prostora bijele, brašnaste površine; zatim prolazi zlatnom,novčanom površinom, i mimskim pokretima kojimasimbolički ukazuje na otpor kretanju dolazi do zemljanepovršine. Očito je da se radi o obrtanju poznate Delacroixoveslike Sloboda predvodi narod, gdje u tom mundusinversusu sloboda više ne nosi crvenu zastavu, već crnuzastavu etičkoga mrtvila.Unatoč recesijskim poteškoćama…Osim toga, na ovogodišnjem smo PUF-u, na unutrašnjimzidovima “Karla Rojca”, točnije u njegovim zakutcima,mogli pogledati i murale crno-bijelih ljudskih figura s motivimasrca i ptica, a koje je posljednjega festivalskoga danaoslikao izraelski umjetnik Know Hope. Nadalje, BrankoSušac, umjetnički ravnatelj PUF-a, usprkos nedostatkufinancijskih izvora za 16. PUF, uspio je ugostiti i predstavupoljskoga Teatra KTO Prodajem kuću u kojoj više ne moguživjeti te francusko-češki ansambl Décalages, s uličnom,akrobatskom predstavom TaBALADA, izvedenom na trgukod pulske tržnice, koja je uz festivalski projekt Anno Dominibila jedina predstava koja je mogla privući nešto širu,uličnu publiku usprkos tome što ni njezina tema ne pripadadomeni ulične zabave. Naime, tema o smrti majke i dvojedjece koja se privikavaju na život bez majčine figure priličnoje sumorna za ulične izvedbe. Ipak, unatoč mračnome sadržaju,Décalages je uspio sjajnom akrobatskom izvedbomna svili, lutkarskom predstavom izvedenom po principuteatra u teatru, kao i svojstvima tjelesnoga kazališta tesjajnim pjevačkim dionicama figure Majke privući pažnjubrojnih prolaznika i turističkih namjernika. Spomenimo dasmo ansambl Décalages s predstavom Opsjednutost moglipogledati na 14. PUF-u.Osim toga, i Teatar KTO imali smo prigodu vidjeti naprošlogodišnjem PUF-u s uličnom predstavom Quixotagekoja je bila oblikovana kao pokušaj odgovora na uvijek neizostavnopitanje – Imati ili biti? U ovogodišnjoj neverbalnojpredstavi Prodajem kuću u kojoj više ne mogu živjeti, čijeje polazište život i djelo Bohumila Hrabala, Teatar KTOje uvjerljivo uprizorio životni put na temu od kolijevkepa do groba, gdje su svaku tu ekspresionističku scenskupostaju završno uokvirili ekspresionističkim zvukom željeznice.Tako je i početak predstave bio izvedbeno označenulaskom u imaginarne kupee; naime, publiku je na samomulazu dočekivao “željezničar” koji ih je zatim svjetiljčicomupravljao do praznoga mjesta u gledalištu. Inače, podsjetimona Hrabalov završetak: poginuo je u 82. godini životapadom s petog kata bolnice. Kako kažu očevici, pokušao jesamo nahraniti golubove. Dakle, sudbina vrlo slična Teslinojkoji je u jednoj golubici vidio jedinoga prijatelja. Naime,kako istinita predaja kazuje – Tesla je hranio i uzdržavaonekolicinu golubova, a među tim njegovim letećim prijateljimaisticala se lijepa bijela golubica sa svijetlosmeđimpigmentom na vrhovima krila.Svakako se prisjetimo i PUF-ova vjernoga pratiteljaPredraga Spasojevića, nedavno preminuloga umjetnika idizajnera, inače tvorca zoo-plakata PUF-a svih ovih godina.Tako se za ovogodišnje izdanje PUF-a Predrag Spasojevićodlučio za mačkolikoga Shakespearea, čime kao da jemelankolično zaokružio i vlastito susretište s PUF-ovskompoetikom koji je simbolički određen s devet alternativnihmačjih života. Spomenimo da je Predrag Spasojević itvorac tematske odrednice 9. PUF-a “teatar života”, kao islogana 10. PUF-a, “10 godina teatarske (ne)snošljivosti”.Osim toga, naglasimo da Predrag Spasojević potpisuje idizajn prošlogodišnje monografije Dr. INAT-a, kao štoje izradio npr. i sjajan plakat za predstavu Krugovi Dr.INAT-a iz 2005. godine.Bijeli King Kong i crvena Annabel LeeZavršno, osobno bih kao predstavu koja me apsolutnoosvojila izdvojila horror lutkarsku predstavu ProkletstvoPoea španjolskoga Teatra Corsario koji je kreativno, premavlastitim izvedbenim interpretacijama, uprizorio jednu odnajpoznatijih Poeovih priča – Ubojstvo u ulici Morgue iz1841. godine, u kojoj je Poe demonizirao bijeloga orangutanakao krvoločnoga ubojicu, što je utjecalo na sve daljnjedemonizacije velikih čovjekolikih majmuna u književnostii na filmu. Istina, u Poeovoj je krvavoj priči sasvim jasnoda je bijeli orangutan podivljao uslijed strahotnih uvjetau zatočeništvu te u interpretaciji Teatra Corsario Poeovepriče ubija starca i staricu, a za čiju je smrt bio optužennjihov unuk. Osim toga, u toj dijaboličnoj priči TeatraCorsario našla je svoje mjesto i posljednja Poeova pjesma– pjesma o prekrasnoj Annabel Lee, vjerojatno s obziromna činjenicu da je smrt lijepe žene za Poea bila najpoetičnijatema. Naime, u horror verziji Teatra Corsario taj dječak,unuk ubijenih bake i djeda, kristalno je čisto zaljubljen uAnnabel Lee, koja, predočena u lutkarskoj ikonografijiCrvenkapice, umire od tuberkuloze. Ukratko, radi se opredstavi koja zaista izvedbeno osvaja i nije nezapaženoda je upravo ta predstava uz predstavu Ovo (ni)je mojašuma, koja je uprizorila Crvenkapičinoga v/Vuka, dobila inajtopliji pljesak pulske publike.Tim španjolskim horrorom o Poeovom “King Kongu”ujedno je i okončano još jedno izdanje ovoga fascinantnogafestivala koji je u pulskim nimalo sjajnim mogućnostimauspio predstaviti kazališne produkcije iz Češke, Francuske,Izraela, Poljske, Španjolske i naravno zemlje domaćice –“Lijepe naše silovane”, zapjevao bi nostalgično TBF.

Esejzarez, xii /289-90, 2. rujna 2010. 40Vizualna erotikamini-vjenčanjaO privlačnosti malihsvadbi djece, prepariranihmačkica i drugih malih,slatkih stvari, iliti o G.Washingtonu, Vilinskomsavršenstvu, stvarimadjevičanskog rođenja,Hello Kitty, fobijamaod lutaka, razbludnimviktorijancima, erotskomkultu patuljaka, mačjemglaukomu...Rachel PoliquinVrhunski šoumen vizualnih užitaka, Phineas TaylorBarnum, sigurno je imao na umu gledatelje – višeod dvije tisuće i nijedan nije ušao besplatno –kad je 10. veljače 1863. u crkvi Od milosti u New Yorkuplanirao složeno i jako reklamirano Vilinsko vjenčanje zaCharelsa Sherwooda Strattona (bolje znanog kao generalaToma Thumba) i njegovu dražesnu mladenku LavinijuWarren Bump. Barnum je mamio publiku hiperboličnompričom o bitki za Lavinijine osjećaje između Toma Thumbai Georgea Washingtona Morrisa Nutta – ili, skraćeno, komodoraNutta. Lavinia je odabrala Toma, a Nutt je biodovoljno muškarac da proguta bol srca svojega i budeTomov vjenčani kum.Novine su padale u nesvijest zbog toga deminutivnogspektakla s komičnim ushitom. Kakvo vjenčanje! Svaki jedetalj bio pomno promišljen! Kakva vizija minijaturnogsavršenstva! Naravno, mladenka je bila središte pozornosti.S cvjetovima naranče u tamnoj raspuštenoj kosi, lebdećojbijeloj opravi od snježnog satena i čipke, sa satenskimpapučicama i malim odgovarajućim rukavicama, malaLavinija je stajala visoka samo 82 centimetra i teška tek15 kilograma. Kako očaravajuće! Kako dražesno! Kao štoje u detalje pisao Harper’s Weekly, Lavinija je bila ogledanprimjer slatke, prave ljudske “knedlice”.Lavinija je mala dama vrlo skladnih proporcija, svakakonešto punija, s dobro zaobljenim rukama i punim poprsjem– zapravo je cijelom svojom pojavom bila ugodna iljupka. Njezino lice je živahno i ugodno, ten nedvojbenebrinete, crna kosa, vrlo tamne oči, okruglo čelo i jamicena obrazima te bradi.Lavinija je zapravo bila toliko slatka, napisali su učasopisu Harper, da je poticala zavist kod ljepšeg spolakoji se za tu prigodu ubacio u “svile svih mogućih nijansi”i u “sve moguće vrste toaleta – elegantan nakit za glavui kosu, fine šeširiće i sve ono što ljepši spol može učinitiprekrasnim”. Ali kolikogod lijepe bile, gledateljice nisubile patuljci: koliko ih je samo žalilo zbog svoje “izvanredneraskoši i veličine”! No, Lavinijina ljepota veličinegumba bila je zasjenjena ljepotom njezine djeveruše isestre, Minnie Bump. Ona je bila još manja od nje i – činise – nužno zgodnija.A biti zgodan bio je velik posao. Vjenčanje patuljaka bioje nevjerojatan financijski uspjeh. Publika je bila oduševljenaprizorom sitnog para na putovanju. Oni su paradiralipozornicom kao muž i žena, plesali i pjevali duete. Moželi išta biti zgodnije? Kao da je vilinsko vjenčanje doslovcepreobrazilo njih dvoje u vile – bilo je nešto eterično u tojidealiziranoj minijaturizaciji. Ali, Tom i Lavinija nisu biliblagoslovljeni plodnošću i nakon određenog vremenaBarnum im je nabavio dijete iz njujorškog sirotišta, ali gaje nakon nekog vremena zamjenjivao kadgod bi preraslosvoje “roditelje”. Kako je brak pripitomljavanje seksualnosti,tako i vilinsko savršenstvo ne dopušta nikakvo vulgarnoili profano ponašanje. Drugim riječima, beskrajnabeba bila je savršen “asesoar za djevičansko rođenje” kadje riječ o najzgodnijem vilinskom paru.Od malih se stvari osjećamtako dobro U svojim filozofskim razmišljanjimao idejama lijepog i uzvišenog,Edmund Burke je godine 1757. rekao da su“lijepi predmeti razmjerno mali”, iako nisusvi mali predmeti lijepi. Prema patuljcima,primjerice, Burke je bio jako sumnjičav.Unatoč njihovu sitnom stasu, oni su, ističe on, bili univerzalnoneprikladni. Ali, bude li se našao čovjek ne veći odstotinjak centimetara, a da ima sve dijelove tijela delikatnekoliko odgovara toj veličini, i da je još k tome obdaren uobičajenimznačajkama drugih lijepih tijela, Burke je dostauvjeren da bi se osobu takva stasa moglo smatrati lijepom;da bi mogla biti objekt ljubavi i da bismo mogli imati vrlougodne misli dok je gledamo.Razmislite na trenutak o Burkeovoj ideji ljubavi: “Predajemose onome čemu se divimo, ali volimo ono što sepredaje nama”. Da je ta riječ tada bila u uporabi, Burke bitog minijaturnog čovjeka mogao nazvati zgodnim.Prva uporaba sadašnjeg značenja riječi dražesno [cute]– očaravajućeg i dragog predmeta ili osobe, koja je zabilježenau Oksfordskom engleskom rječniku, dosta jedvosmislena sugestivna izjava: “Ja ću vam pokazati takodražesnu stvar koju ste gledali toliko mnogo dana”. To jeizjava Charlesa Augustusa Davisa iz 1834. Drugi i određenijiprimjer je iz 1857.: “Kakve dražesne čarapice!” kaže žena.Dok se sama riječ rodila sredinom devetnaestog stoljeća,naš odgovor “gugutanja” na zgodnoću je star koliko i samaljudska priroda. Dražest, čini se, ima evolucijski smisao.Dražesno se obično označava serijom vizualnih znakovai oni – što ne čudi – evociraju ideju djeteta: oblo, kratko,zaobljeni udovi, debeljuškastost, velike svijetle oči, proporcionalnoveća glava u odnosu prema tijelu i gegav, klimavhod. Kao i s pandama, s Hello Kitty, mladim životinjama idjecom, dražesnost upućuje na odsutnost zloće, ranjivost,i budi suosjećajnu, nježnu ljubav. S obzirom na to da ljudirađaju iznimno ugroženu djecu – ona se ne znaju braniti ine mogu se brinuti za sebe – bihevioristi tvrde da smo mi— Kao i s pandama, s HelloKitty, mladim životinjama idjecom, dražesnost upućujena odsutnost zloće, ranjivost,i budi suosjećajnu, nježnuljubav... bihevioristi tvrde dasmo mi programirani da štitimoi mazimo dražesnost —programirani da štitimo i mazimo dražesnost. Nova neurološkaistraživanja čak su dala i dokaze tim “vrlo ugodnimidejama” koje su zagrijale Burkea dok je razmišljao o savršenommalom čovjeku – za zgodne se predmete vjerujeda okidaju iste gumbe za ugodu u mozgu kao i seks, drogei dobar, obilan obrok. Našoj je vrsti jako dobro što se odgledanja dražesnosti osjeća tako dobro.Zgodne stvari ne moraju biti male, ali ako jesu to sigurnopomaže. Mnogobrojni svjetski dražesni predmeti suminijaturni – lutke i lutkine kuće, vojnici-igračke, mačkice,novorođenčad, vile. Stanley Hall je otkrio da je fobija odlutaka u većini slučajeva potaknuta velikim lutkama teda čak i zastrašujući i gadni predmeti “uzrokuju ugoduako ih se imitira u malom omjeru”. Smanjene stvari čineda se osjećamo velikima i da imamo vlast, čak i ako smosami mali. Male lutke, kaže Hall, ugađaju dječjoj želji zanadmoći, njihovoj želji da nekome zapovijedaju. Isto tako,razmišljajući o vilama, Diane Purkiss je zaključila kako“želja da se izbavi taj zgodan predmet, da ga se mazi, odnesekući, hrani i voli” također može biti želja za posjedovanjemi nadzorom.Vizualna očaranost odijevanjem tih dražesnih stvarčicau odjeću s volanima i igranjem njima prema određenomscenariju može biti isto tako nedužna kao kod male djevojčicekoja “napravi” da se poljube njezini Barbie i Ken, ilitiranska, poput fascinacije rimskog cara Nerona dječakomSporusom, kojega je kastrirao i odjenuo u odjeću mladenkei dao mu veo. Zatim se oženio tim dječakom na javnoj svečanostiu nazočnosti cijeloga dvora, prije nego što je odveoSporusa kući, kao svoju ženu. Većina parodijskih vjenčanjazbiva se negdje između toga dvoga. Ipak, od oduševljenja

Esejzarez, xii /289-90, 2. rujna 2010. 41— Vjenčajte tog bika s cijelimstadom! Napravite poštenačovjeka od svojeg ovna.Ako ste ih uzgajali… ondaih i oženite! Iskorijenitenezakonitu kopilad! —pa do vizualne erotike, u srži svakog parodijskog vjenčanjaje ta mutna povezanost između želje da nekome pružimonježnost te čežnje za dominacijom i posjedovanjem.Pervertiti i bajke Ubrzo nakon svadbe Toma iLavinije, čudna je pojava zaokupila američku maštu – vjenčanjeToma Thumba. Kao što opisuje Susan Stewart u knjiziOn Longing: Narratives of the Miniature, the Gigantic, theSouvenir, the Collection iz 1993., “tom-thumbovska vjenčanja”su parodije svadbene svečanosti između djece, ponekadtek petogodišnjaka ili šestogodišnjaka, koja igraju ulogemladenke i mladoženje. Vjenčanja u kršćanskim crkvamanajčešće podupire crkvena zajednica, s punom podrškomnjezinih svećenika. Mladenka takvog “tom-thumbovskogvjenčanja”, održanog 1900. u crkvi u Bathanyju u Nebraski,bila je zapravo svećenikova mala kći, a ceremoniju iz1956. u luteranskoj crkvi u Broguevilleu u Pennsylvaniji,nije samo predložio svećenik, organizirale gospođe okocrkve i pratio crkveni dječji zbor, nego je i svećenik samvjenčao mladenku i mladoženju.Godine 1898. W. H. Baker napisao je scenarij “tomthumbovskihvjenčanja” u sklopu svojeg objavljenog spisao zabavi djece. Dati pozornost detalju bilo je obvezno, asvrha je bila stvoriti idealiziranu viziju oglednog vjenčanjau minijaturnom omjeru. Sudionici bi trebali uključivati nesamo svećenika, mladenku, mladoženju, nego i mladenkinukumu, mladoženjina kuma, djeveruše, majka i ocu mladenke,vratare i – naravno – goste. Baker je osmislio plankako bi se sudionici trebali rasporediti i nekoliko zabavnihzavjeta koji bi mladenci trebali izgovarati, primjerice:“U dobru, ali ne i u zlu”, ili: “Sve dok mi tvoje kuhanje neizazove probavne tegobe”. A kad je riječ o kostimima, onibi se morali izraditi prema pravoj vjenčanoj odjeći i bitikolikogod je moguće razrađeniji kako bi se osigurao uspješandogađaj. “Učinak kostima je začuđujući”, uvjerava nasBaker, “a naleti entuzijazma kojim svi pozdravljaju maleneu odjeći starijih jedva se mogu zamisliti.”Što toliko vizualno očarava u djeci odjevenoj u sateni leptir-mašne dok glume u ceremoniji vjenčanja i gozbe?Stewart smatra da taj spektakl izrasta iz potrebe za idealiziranomsavršenošću minijatura i iz ugode koju publikadoživljava dok promatra takvo savršenstvo. Mogli bismočak reći, misli Stewart, da minijaturizirani oblik “tom-thumbovskihvjenčanja” dopušta toj svečanosti da postigne preciznostdetalja koju ne postiže nijedno “stvarno” vjenčanje, sasvojom zbrkanom stvarnošću i velikim obvezama. Parodijapredstavlja djevojčicu-mladenku kao savršeno tijelo lutkeili vile, “ono što se gubi u toj idealiziranoj minijaturizacijitijela jest seksualnost, a time i opasnost moći”. Dražesnozamjenjuje opasno, ali se dražesno eksploatira u tom procesu.Minijatura, kao što objašnjava Stewart, uvijek je “stvarmanipulacije i kontrole koliko i dragosti”.A ono što uvijek viri ispod te vizije vilinskog savršenstvajest mjera draškanja. Ne čudi da su viktorijanci zamišljalivilinsko dijete kao golu djevojčicu koja naivno pleše međucvijećem na nježnom jutarnjem suncu. Na slikama vilaviktorijanskih slikara Johna Simmonsa i Johna AtkinsonaGrimshawa, primjerice, one imaju ružičasta krila, tulipane iprozirnu odjeću od gaze, a to je obojici bio izgovor da slikajugole djevojke s tek raspupanim grudima. Još voajerističnijesu bile zloglasne fotografske studije golih djevojčica kojeje snimao Charles Lutwidge Dodgson, boljepoznat pod svojim književnim imenomLewis Carroll. Ako su vilinske pin-up djevojčicedodavale izravan erotizam dražesnojnedužnosti, tada nas od spektakla djeceodjevene u odjeću za vjenčanje odraslihdijeli još samo jedan komad čipke.Erotska dražest Godine 1633.kralj Charles Prvi dogovorio je vjenčanjedvoje paževa sa svojeg dvora – Anne Shepherdi Richarda Gibsona – a oboje su bilivisoki oko metar i dvadeset centimetara.Svečanost je bila raskošna vizualna orgijazgodnoće: kralj je doveo i predao mladu,kraljica joj je dala dijamantni prsten, a pjesnikEdmund Waller ovjekovječio je događajpjesmom O vjenčanju patuljaka. Dokje vjenčanje zapravo bilo sretno – jer Annei Richard poživjeli su do zrele dobi od 89odnosno 74 godine i imali devetero djece,od kojih je preživjelo tek četvero – samaje predstava ipak bila prostačko veselje zadvorsku publiku koja je spekulirala o tomehoće li brak biti plodan.Svi su kraljevski dvori u to doba imalisvoje patuljke. Poljski kralj Sigismund-Augustus imao jedevetero patuljaka, a Katarina Medici samo šestero, ali ihje aktivno poticala da ih rode još. Rimski kardinal Vitelliskupio ih je trideset devetero kako bi služili kao konobarina posebnim večerama. Ali tek je tijekom vladavine CharlesaPrvoga, engleskoga kralja od 1625. pa do 1649., kadsu mu odrubili glavu, “erotski kult patuljaka” dosegnuovrhunac. A kako tvrdi Leslie Fielder, bio je vjerojatnonajraskošnije utjelovljen u svih 50 centimetara JeffreyjaHudsona, kojega je Charles predstavio svojoj mladenkiskrivenog pod korom hladne pite.S nježnom plavom kosom, velikim plavim očima i dječačkimšarmom, Hudson je bio podjednako zgodno malenkoliko i drzak. On se često hvalio seksualnim osvajanjemšesnaest dvorskih dama. (Takva ga je hrabrost na krajuodvela u opasnije situacije – u ratu je bio teklič dinastijeStuart i tri je puta bio uhvaćen i zadržan zbog otkupnine.Tijekom posljednjeg zatočenja silovali su ga gusari, što jebila uvreda koja je uzrokovala da on naraste do velike visineod jednog metra, a to ga je potjeralo u mirovinu.)Kao što jasno pokazuje Hudson – bestidne dvorske pustolovine,dražest i otvorena seksualnost ne trebaju uvijekvilinski veo. Doista, u svojem klasiku o povijesti djetinjstva,knjizi Stoljeća djetinjstva (1959.), Philippe Ariès je opisaozačuđujuće slobode koje su stariji sebi dopuštali s djecomu ranom sedamnaestom stoljeću. Da bi istaknuo poentukako djeca nisu bila isključena iz razuzdanih veselja, Ariespotanko opisuje zabavu kojoj su u središtu bile genitalijeLouisa XIII. Dok je još bio u kolijevki, njegova je dadiljauživala dirati njegove seksualne dijelove, a to je bila igra zakoju je mladi princ smatrao da je i sam treba ponavljati teda mora mahati svojim visuljkom pred svakim koga sretne– uključujući kralja i kraljicu – i zahtijevati da ga se tamoljubi ili barem obožava s ljubavlju. Ribaldove ludorije kojesu uključivale dječje zahode očito su bile raširena tradicijai u sedamnaestom stoljeću: bio to mladi budući francuskikralj koji maše majci svojim penisom ili to bio Hudson kojilikujući govori o svojim seksualnim osvajanjima, rezultatje bio veliki užitak. Takvo je ponašanje bilo vrijedno obožavanjaupravo onoliko koliko je bilo deminutivno.Seks s ljubimcima i glaukom Zgodno se odtada ogolilo i ispraznilo od prijašnje seksualnosti. Svakopovezivanje pohote sa zgodnošću izvan nestašnih spavaćihsoba smatra se izravno opscenim, čak i zločinačkim.Parodije vjenčanja nisu nestale, ali su se promijenili akteri.Djeca i patuljci danas su izvan igre, ali što može biti slađenego vjenčati svoje ljubimce?Ljubimci su nedavno uključeni u nekoliko vjenčanjaslavnih, ali Sigourney Weaver je imala nešto još bolje kadje udala Petals, svoju ženku hrta, za Jimmyja iz susjedstva,jer se kći Sigourney Weaver bojala da bi Petals mogla imatimlade izvan braka. Vjenčanje je uključivalo pobjedničkefraze, kao “Zalaj sad, ili budi k nozi zauvijek”. GlumicaBernice Liu nedavno je imala slično vjenčanje za svojedvoje bijelih bišona, Bailey i Maca, prije nego što ih jesparila. Ali ne morate biti slavni da biste imali vjenčanjeljubimaca. Po cijeni od 14 dolara i 95 centi, PetWeds.comprodaje službenu potvrdu o vjenčanju, a potpisuje je šapomškotski pas Tyker, svećenik Crkve univerzalnog života izModesta u Kaliforniji. Ta web-stranica srdačno ohrabrujevlasnike: “Vjenčajte tog bika s cijelim stadom! Napravitepoštena čovjeka od svojeg ovna. Ako ste ih uzgajali…onda ih i oženite! Iskorijenite nezakonitu kopilad!”. Aako vas spektar usluga vjenčanja za ljubimce – od vau-vaukravata i psećih vjenčanica (“Smiješan način da svojemdragom psu date romantičan izgled”) pa do poziva dasvojim ljubimcima platite let na Havaje i vjenčanje naplaži upotpunjeno psećom hranom – ako vas to sve počneizluđivati, samo konzultirajte knjigu Diane Guerrero o tojtemi s naslovom Blagoslivljanje životinja: vodič za molitvei ceremonije slavljenja ljubimaca i drugih stvorenja (2007.).Parodično vjenčanje ljubimaca – to je zgodno, zabavno, anajvažnije od svega – i mladenka i mladoženja blaženosu nesvjesni.Ali nisu sva vjenčanja ljubimaca toliko skromna. Zacijenu veću od 16 000 dolara, vjenčanje iz godine 1986.između Phet, sijamskog mačka, i Ploy, njegove mladenke,šarene mačke, zabilježeno je u Guinnessovoj knjizi rekordakao najskuplje vjenčanje ljubimaca. Osim što je miraz bio23 000 dolara, nazočno je bilo i pet stotina gostiju, skupilose 60 000 dolara u gotovini i u darovima, a nijedan detaljvjenčanja nije zaboravljen: mladenka je imala na sebiružičasti saten, a mladoženja je bio u odgovarajućem ružičastomsmokingu s čipkastim rukavima; mlada je stiglaRolls Royceom, a mladoženja helikopterom… kuma jebila iguana, kum papagaj, a Ploy je dobila uobičajen mačjivjenčani prsten. Kakva vizualna poslastica za goste. Ili ne?Aktivisti pokreta za prava životinja pokušali su spriječitito vjenčanje i odveli su mačke na pregled veterinaru, jersu i Ploy i Peth imali “dijamantno oko”, rijetku vrst mačjegglaukoma za koji se u Tajlandu smatra da donosi sreću.Phetovo neliječeno lijevo oko bilo je u tako lošem stanjuda se preobrazilo u izbočenu staklastu jabučicu – nastranuprotutežu tom inače “dražesnom” portretu dviju slijepihmačaka zaogrnutih u svilu ružičastu poput žvakaće gume.Njihovi su se vlasnici nadali da će spariti mačke s mističnimočima, da će se njihova sreća povećati leglom mačićas glaukomom. Kao i uvijek, ono što je nekome zgodno, koddrugoga izaziva mučninu.Možda od svih životinjskih vjenčanja najviše možeuznemiriti parodijsko vjenčanje na slici Waltera Potteraiz 1898. koja prikazuje osamnaest prepariranih mačkica.Mačke su odjevene u brokatne bež oprave i gaćice s volanima,ogrlice i naušnice; mladenka ima limeni prsten naprstu, a mladoženje napadna jutarnja odijela. Sve mačkeimaju prevelike oči i sve bi bile jako dopadljive da njihoveoči nisu od stakla i da nije riječ o punjenim i prepariranimstrvinama neželjenih, utopljenih mačaka s lokalne farme.Slika je bila izložena u Potterovu muzeju rijetkosti, u seluBramberu u Sussexu, zajedno s drugim Potterovim fantazijamas prepariranim životinjama, uključujući Mačji čaj ipartiju kriketa, sliku na kojoj je 37 mačaka koje si međusobnotoče čaj i mašu palicama za igru; zatim Zečju seoskuškolu s 48 mladih zečeva koji na različite načine uče, varajuili šivaju, zatim Utakmicu kriketa zamoraca, koja prikazuje34 zamorca – neki igraju kriket, a drugi prtljaju na malimlimenim glazbalima.No, čak se ni limeni orkestar zamoraca ne može natjecatisa zgodnoćom mačjeg vjenčanja. Baš kad su viktorijancipripitomili zločestu keltsku vilu i pretvorili je uidealno i nevino dijete, tako su i pretjerano sentimentaliziralimačke u stvorenja bez pandži, u dražest lišenu svihgrabežljivih nagona. Vrlo popularni slikari i pisci kao štosu Louis Wain i Beatrix Potter (nije ni u kakvoj vezi sWalterom) oslikavali su antropomorfizirane mačke kaobezazlene male ljude koji na sve načine sudjeluju u dražesnimljudskim aktivnostima – idu u školu, markiraju,žene se. I dok su se mačke razvile u najslađe i najkrotkijeod kućnih stvorenja i postale slika kućnog blaženstva,vrlo je malo ljudi dvaput promislilo o zadavljenim suvišnimmačkama (kao što pokazuje Potterova velika zbirkapunjenih životinja). Potter nije ubio mačke, zamorce ilizečeve: on je samo napravio nešto zgodno s njihovimtjelesnim ostacima.I na kraju, umjesto zaključka, vrijedi spomenuti da jenakon 127 godina rada, Potterov muzej konačno dočekaoteška vremena. Unatoč ponudi engleskog slikara DamienaHirsta od milijuna funti za cijeli muzej, zbirka je prodanakomad po komad, na dražbi u Bonham Houseu 2003.godine. Vjenčanje mačaka postiglo je nevjerojatnu cijenuod 21 tisuće i 150 funti. Ali ne bismo trebali biti iznenađeni.U zemlji dražesnih vjenčanja, preparirana mačka jekralj.S engleskoga prevela Irena Matijašević.Objavljeno u časopisu Believer (www.believermag.com/issues/200711/?read=article_poliquin)

Esejzarez, xii /289-90, 2. rujna 2010. 42Vado, vadis, vademus:u obranu jednog stanjaIzlaganje pročitano na ovogodišnjem Forumu Tomizza (Umag,Trst, Koper, 26. - 29. svibnja), s temom Status quo... vadis?Marko PogačarPišući o paradoksu kao stilskoj figuri, prije sveganastojeći je razgraničiti od figuralno mu srodnogoksimorona, Krešimir Bagić reći će: Paradoksalnise element pojavljuje na kraju rečenice – ničimmotiviran, on unosi zabunu, sučeljava se s dotadašnjimsmislom iskaza, proizvodi učinak iznevjerenog očekivanja.(...) Budući da je enigmatičan, paradoksalni iskaz zahtijevatumačenje i usporava komunikaciju. Mislima priskrbljujeneočekivanu perspektivu, a izrazu oštrinu i stilsku virtuoznost.Njime se provocira i sažima, kaže puno s malo riječi.(...) Prividna proturječja ovakvih iskaza privlače pozornost,zahtijevaju semantičko sravnjivanje suprotstavljenihelemenata te uzrokuju kompleksno tumačenje teksta kojeće podjednako uvažavati denotaciju i konotaciju, izravnosti posrednost, doslovnost i figurativnost.Ovaj uvodni kroki iz teorijske stilistike nije u ovoizlaganje tek nepažnjom zalutao. Strukturu veoma bliskuonoj paradoksalnoj možemo, naime, pronaći u samomnaslovu ovogodišnjeg Tomizzinog simpozija, u dovitljivojpolisemantičkoj sintagmi nastaloj, kako je poznato,jukstapozicijskom montažom međunarodno prihvaćenoglatinskog termina – čije se izvorno semantičko polje tičeratne (bitka) i mirnodopske (diplomacija) strategije – icitata iz apokrifnog Petrovog evanđelja koji je svjetskupopularnost dosegao tek usvojen kao naslov povijesnogromana Henryka Sienkiewicza i njegovih brojnihekranizacija. Zadržimo se trenutak na apostrofiranojsintagmi.Položaj zareza U analognom ju je obliku, dodušebez završnog upitnika, dakle u izjavnoj formi, priječetrdesetak godina u naslovu svog često igranog komadaupotrijebio američki dramatičar Donald Driver. U Driverovojduhovitoj inscenaciji sadržana je – više ili manjeeksplicitno – većina tema kojima bismo se ovdje trebalibaviti, ili barem njihovih uvjeta mogućnosti. Njegov protagonistkoji teži visokom obrazovanju i višem društvenomstatusu – nastojeći se, kao običan naučnik, infiltrirati uknjiževne krugove – suočava se, u oštroj kritici navodneameričke uzorne socijalne mobilnosti, s golemim i teškopremostivim emanacijama socijalne patologije, u rasponuod rasnih i religioznih predrasuda, preko klasne isključivostido sveprisutne i raznorodne cenzure. Budući da jesintagma u naslovu očito upotrijebljena ironično (u smislu“gdje idu običaji?”), prizivajući kao svoj konotacijskirefren poznato Ciceronovo O tempora, o mores!, ona nasvom mjestu programski stoji u svrhu prokazivanja i subvertiranjaokoštalog konzervativnog resentimana.Kao takvu poimam je i inauguriranu u ključni paratekstovogodišnjeg simpozija. Ona je u svojoj srži, postoji liuopće nešto srži iskaza slično, prije svega pitijanska. Nalikonom klasičnom “Otići ćeš vratiti se nećeš u ratu poginuti”,njezino značenje ovisi, i ono se, s potencijalno fatalističkimishodom, radikalno mijenja s obzirom na položaj zareza,kao što je, uostalom, slučaj sa svakim Pitijinim proročanstvom.Različite kombinatoričke mogućnosti evidentnesu te ih nije potrebno posebno eksplicirati.Međutim, upravo o tome za koju se varijantu čitanjaodlučimo ovisi ideološki i politički predznak hermeneutičkeoperacije, predznak koji, ovisno o izboru, postajesasvim suprotan i isključiv. Izbor je to, na kraju krajeva,između već spomenutog konzervativnog resentimana koji,u svojoj konzekvenci, vodi u neku vrstu – isprva autistične,a zatim nasilne i ekspanzionističke – apoteoze konkretnetradicije i, s druge strane, imperativa za osviještenim, aktivnimi kritičkim nadilaženjem vlastitih okvira, sve doneke potencijalno revolucionarne predispozicije.Sličan se, u prvom redu ideološki, izbor nameće i akoposebnu pažnju posvetimo upitnom karakteru naslovnesintagme. Izbor se, naime, sastoji u tome hoćemo li apostrofiranopromatrati i shvatiti kao retoričko pitanje ilipitanje proprie dictu, tvrdnju kamufliranuupitnom formom ili pitanje na koje se zaistazahtijeva odgovor – kao što je to, naprimjer, slučaj u često citiranom, zaključnomstihu Yeatsove Among School Childrenu kojem, sasvim ambivalentno, stoji(retoričko) pitanje How can we know thedancer from the dance?Zadržimo se na našem pitanju/tvrdnji:ukoliko ga odlučimo uzeti retoričkim riskiramoprešutno pristajanje na inertnu,po svojoj funkciji eshatonsku, izbu sličnuonoj koju nam je 1992., slijedeći kolapssrednje i istočnoeuropskih socijalizama,u svojoj knjizi Kraj povijesti i posljednjičovjek emfatično objavio Francis Fukuyama.Poznata i široko osporavana Fukuyamina tezasastoji se u tvrdnji da je čovječanstvo, uslijed dinamikepovijesnog razvoja, u liberalnoj demokraciji i stadijurazvijenog kapitalizma doseglo finalni pa i optimalnistadij razvoja i vlastite povijesnosti; u nekoj vrsti identifikacijesvijeta spomenute sprege liberalne demokracijei zakona slobodnog tržišta kao Leibnizovskog “najboljegod svih mogućih svjetova”. Ne želimo li pristati naovaj entropijski, eutanazirajući model, prisiljeni smonaš iskaz shvatiti kao pitanje proprie dictu te na njegaponuditi što brži i što efikasniji odgovor – odgovorkoji podrazumijeva aktivnu participaciju u promijenizatečenog stanja – preuzimanje vlastitog dijela teretasocijalne osjetljivosti i odgovornosti.Paradoksalna struktura tvrdnje Vratimose na trenutak pretpostavljenoj paradoksalnoj strukturitvrdnje. Paradoks, rekli smo, rezultira time da se njimeprovocira i sažima, kaže puno s malo riječi. No, gubi linaša izreka, ako je odlučimo, što smatram nužnim, promatratikao pitanje u pravom smislu, svoj paradoksalnikarakter? Čini se da nam je odgovoriti potvrdno. Od togačasa elementi iskaza više nisu sučeljeni i suprotstavljeni,oni tvore logičku cjelinu koja predstavlja poziv na promišljanjei djelovanje.U nastavku bi, pod pretpostavkom dosljednosti maločasizloženim tezama, valjalo predložiti, makar skiciratiosnovne probleme s kojim se permanentno trusna regijau našem fokusu susreće, kao i predložiti kakav adekvataninterpretativni okvir te se založiti za prve korake onogfamoznog “globalnog mišljenja i lokalnog djelovanja”.Pošto je upravo izneseno, evidentno – pogotovo ako uzmemou obzir zadani format – i više nego preuzetno, a taje problematika također, na više mjesta, iscrpno tretirana,nakratko ću se usredotočiti na fenomen/pojam koji smatram,u bilo kojem njegovu obliku – čak ne nužno onomfizičkom – fundamentalnim za svaki oblik učinkovitogkritičkog mišljenja, možda i jednim od njegovih uvjetamogućnosti.Apostrofirani pojam doima se na prvi pogled banalnim:riječ je, naime, o putovanju. Putovanju kao istovremenoprocesu i stanju, parafrazirajmo Sartrea, nečem što istovremenoima smisao i znači, štoviše, predstavlja formudolaženja do značenja i smislova (u njihovom neizbježnomproliferirajućem pluralu) – predstavlja strukturni analogonhermeneutičkoj operaciji samoj. Putovanje, rečenoje, ne mora nužno biti fizičko – ono se može odvijati i napodručju teksta, misaonih operacija, razmjene ideja – pogotovou svjetlu rapidnog razvoja novih komunikacijskihi informacijskih tehnologija – ono može, u potpunostiispunjavajući svoju strukturnu funkciju, sasvim lijepooperirati i unutar vlastite svijesti, vlastitog pogleda i – nato bi vjerojatno konsenzualno pristale sasvim različitefigure, u rasponu od Xavier de Maistrea preko MarcelaProusta do Virginije Woolf – one vlastite sobe.— Vratimo se, za kraj, natrenutak onom dokinutomparadoksu s početka:pokušajmo fingirati odgovornašeg pikara na naslovomapostrofirano pitanje, dakle,status quo... vadis? Odgovorbi – ako bi ono ideološkodoškolovanje bilo dobro!– glasio, u svoj svojojdisonantnoj polifoniji,otprilike ovako: preko palubeparobroda suvremenosti! —Razlog i funkcija se putovanja, nadalje, ne iscrpljujeu rasponu labave opreke između pragme (pukog prevaljivanjaudaljenosti, putovanja samo da bi se nekuda stiglo)i hedonizma (putovanja zbog uživanja u popratnimsadržajima koje ciljano putovanje donosi, estetiziranogprocesa koje je u naše doba gotovo neodvojivo od popudbineturističkog spektakla) te njezinih brojnih i raznovrsnihmeđustadija. U oba ova krajnja slučaja riječ jeo neosviještenom, izvana induciranom putovanju, onomkoje promašuje i gotovo beziznimno propušta realiziratisvoj subverzivni potencijal – svojevrsnoj putničkoj lažnojsvijesti. Putovanje, zagovaram, mora biti osviješten,djelatan čin; proces čiji se smisao – a onda i smisao hermeneutičkeoperacije koju krije u podtekstu – realiziraupravo u domeni vlastite osviještene proceduralnosti.Svako izmještanje, svako putovanje koje nadilazi pukupragmu, svako antiturističko ili aturističko putovanje jest,usprkos fami o globalnom selu (riječ je zapravo o globalnomkapitalu) vrsta interkulturnog aktivizma.Figuru idealnu za poslanika ovakve kulture putovanjane treba tražiti u putnicima – commuterima, nomadima(čije permanentno putovanje, iako kulturološka konstanta,proizlazi iz ekonomske nužde) niti u sve brojnijimi sve heterogenijim participantima masovno-turističkogspektakla. Nju nam je, čini se, u nasljeđe ostavila klasičnatradicija – ona ima sve predispozicije za aktivnog, osviještenogi dijaloškog putnika, element kulturnog polilogameđu jednakima (jer ono o čemu je riječ nipošto nijetolerancija, već jednostavno: jednakost) – nedostaje joj,valja to otvoreno priznati – tek ideološka škola i jasnapolitička agenda. Tu ćemo figuru paradigmatski obrađenupronaći u španjolskim srednjovjekovnim, renesansnim ibaroknim, mahom proznim oblicima, čiji će jedan specifičniodvjetak preuzeti i njezino ime – ciljam, naime, nalik pikara i pripadajući mu pikarski roman.Nepoštovanje prema zadanom mjestuPostavlja se pitanje zašto ovaj marginalac iz nižih društvenihslojeva, gotovo opsesivno, neprekidno luta i putuje;čemu ovaj nagon za permanentnom dislokacijom, nepoštovanjeprema zadanom mjestu, potreba za promjenomperspektive? Uvjereni tekstualisti rekli bi: iz naratološkenužnosti – upravo kronotop putovanja pokreće iuokviruje apostrofiranu žanrovsku matricu. Međutim,kategorija ove nužnosti – a o nužnosti se, na ovaj ili onajnačin, zasigurno radi – jest, čini mi se, drugačija. Pikarokao anti-commuter, anti-nomad, anti-turist, putuje izsvojevrsne ontološke nužnosti, i to je ono što ga takoradikalno razdvaja od gore apostrofiranih modusa raznorodnihprevaljivača udaljenosti. Putovanje je njegovo“prirodno” stanje, njegov areal ne poštuje, u domenamanjegova svijeta, izvana nametnute granice – on je idealniinterkulturni poslanik, figura prijelaza i ravnopravnostiglasova – uz sitan, ali neophodan dodatak: ono već spomenutoideološko doškolovanje.

Knjigezarez, xii /289-90, 2. rujna 2010. 43Brački romanšoka svijestiPromotivno o novoj knjizibračkoga piscapoezijaReiko Omura Elezović,Varšavska krošnjaIvica IvaniševićNeobično mi je zadovoljstvo što imam prilikuzapisati ponešto o knjizi Marsadura autoraIvice Jakšića Čokrića Puke, koji ne samo štoje Bračanin, nego je i utemeljitelj novoga književnogapravca koji će u povijesnim pregledima ostati upamćenpod imenom brački roman šoka svijesti.O naravi te nove, sasvim osebujne literarne školeponešto će vam reći već i letimičan pogled na vrijednogautora. Kao što je moguće vidjeti u susretu s autorom,ima ga, škrta je zemlja svoje blago dala, a pritom niještedjela. Od jednoga bračkog autora, dala bi se napravitibarem dva, možda čak i tri splitska ili vlaška pisca(zanemarimo li, naravno, Milorada Bibića koji svoj zastrašujućivolumen ne može zahvaliti darežljivosti majkeprirode nego, dapače, njezinoj ćudljivosti, jer ga je još unježnoj dobi pogodila teškim poremećajem hipofize).Kao što Puka ne manjka, dapače, pritiče ga, tako injegove Marsadure ne fali. Između korica jednoga libra,potpuno u skladu sa stoljetnom šparnom bračkomtradicijom, on je ugurao zapravo desetak ili više knjiga.Nominalno, ovdje se radi o kronici sezonskih uspjeha ineuspjeha jedne malomišćanske malonogometne momčadi.Puko ne bi, međutim, bio Bračanin od formata dase zaustavio samo na tome. Kao onaj bodul iz bradatogavica – ma znate ga, uplatio čovjek šonetu punici, naoglasnom mu šalteru rekli kako ima mista za još dvijeriječi pa on dodao “prodajen uje” – e baš kao taj bodul,i Puko je, o istome izdavačkom trošku, u jednoj knjiziprošvercao cijelu biblioteku. Klupski dnevnik prerastaoje prvo u obiteljsku, zatim u mjesnu pa regionalnu, nacionalnu...sve do globalne kronike. Ni to mu nije bilodosta, nego je rukopis još nakitio stranicama političkekolumnistike, socioantropološkim i politološkim pasažima,gastronomskim zapisima, psihološko-psihijatrijskimuvidima i self-help digresijama. Konačan rezultatknjiga je kakvu bi poželio svaki trgovački putnik.Bit ću do kraja otvoren, meni je zapravo užasno žaošto promoviram Marsaduru. Na početku sam zapisaokako mi to pričinjava veliki gušt, ali sada skrušeno priznajem,lagao sam. Neš ti gušta, stojim i patim se suočens nemogućom misijom: kako što kraće predstaviti sržknjige koja je samo prividno jedna, a zapravo ih je metarili dva. Naime, ako do sada niste uspjeli shvatiti, da vamkonačno otvorim oči: to nije samo jedna knjiga, negočitava biblioteka proizašla iz udarničke radionice IviceJakšića Čokrića Sirotanovića Puka Stahanova. Sva jefora u tome što se cijela biblioteka skrila između jednihIvica Jakšić Čokrić Puko, Marsadura;AGM, Zagreb, 2010.korica. I sada bih ja morao u haiku formi, na što manjepapira, zapalamudjeti nešto mudro, a ni cijele dizertacijene bi nam bile dovoljne da čestito obuhvatimo baremteme o kojima je Puko izvolio nešto kazati.Puno lakše mi je uživjeti se u ulogu trgovačkog putnikakojemu je pala sjekira u med pa mora prodavatimašure Marsadure. Ništa lakše: “Navali narode, platijedan dobiješ deset, petnaest libri, ajmo žene, friškemišance od domaćih besida, puna kesa za šaku kuna,cili pazar na pjatu, bibljoteka za u žep, cina – sram mereć, vadite takujine, pineze na sunce, svit gleda...”Da sam čovjek,Vikala bih glasno,Dok mi tijelo puca...Oko meneNiknule su tvrde klupe,Utočišta predasima...Poda mnom suĐaci otvarali bilježnice,Starci su razgovarali…Mladi zaljubljeno gledali,Odzvanjale su tople riječi,Stvari su, odložene,ležale…U kišnim jutrima,I snježnim jutrima,Skupljale su se ptice, pjevajući…Stizali su i psi,Veliki, maleni,I oni izgubljeni…Živo sam pozdravljala nebo,Ljubila vjetar…Da sam čovjek –Plakala bih crvene suze...Zašto bi jednog ovakvog “doškolovanog” Pikara trebalo,čini mi se, u što većem broju naseliti u ovim “našimkrajevima”, a zatim, zašto ne, i worldwide, ne namjeravamdodatno elaborirati. Također mi se ne čini nužnim posebnoistaknuti da se, naravno, radi o metafori, no svejedno toupravo činim. Ostaje, uslijed zatečenog, razmisliti kojimbi jezikom ili jezicima ovaj osviješteni, progresivniMaxwellov demon, obrnuti grbavi patuljak iz Benjaminoveprispodobe o historijskom materijalizmu i teologiji,govorio, i što bi, kada bi progovorio, imao reći. Na to jepitanje teško, možda i nepotrebno odgovoriti – dok jegod jasne svijesti da se, u oba slučaja, radi o nezaustavljivim,proliferirajućim pluralnostima. Sa sigurnošću jemoguće tvrditi tek da to zasigurno ne bi bio po volji uregiji povijesno dominantnoj i sveprisutnoj doksi – onojkatoličkoj. Bio bi, to naime, polifon, višejezičan govor –sličan onome čovjeka opsjednutog demonima – govor čijaje istina poliperspektivna, falibilistička, svjesna vlastitihuvjetovanosti i ograničenja; na kraju krajeva, čije su istinetakođer mnoge.Vratimo se, za kraj, na trenutak onom dokinutomparadoksu s početka: pokušajmo fingirati odgovor našegpikara na naslovom apostrofirano pitanje, dakle, statusquo... vadis? Odgovor bi – ako bi ono ideološko doškolovanjebilo dobro! – glasio, u svoj svojoj disonantnojpolifoniji, otprilike ovako: preko palube parobrodasuvremenosti! I samo dosljedno postavljanje toga pitanjauvjetovalo bi potrebu za miniranjem i eliminiranjemprozvanog statusa – nazovimo ga konačno njegovimpravim imenom – stanja liberalnog kapitalizma u ovomslučaju dodatno spregnutog s lokalnim nacionalizmimai mikrofašizmima te pokretom u smjeru jednakog, jedinstvenogi zajedničkog naprijed! Možda je ključnaopaska sljedeća te ću njome i zaključiti: stvar od historijskogprioriteta jest, a na nama je da na to neprestanoupozoravamo – da nam za to nisu potrebni ni pikari nidemoni niti ružni i grbavi patuljci. Samo snažna voljaza promjenom i, zašto ne – pokoja razorno dobra metafora.Onaj do mene, bio je čvršćiCijelog su ga izrezali...Kao i mene...mislim...Molim Vas, nemojte zaboravitiKoliko je moj zeleni kišobranLjubio ovu ulicu...Srpnja, 2010.

knjigezarez, xii /289-90, 2. rujna 2010. 44In the ghettoOvi su tekstovi napisani s doista nesvakidašnjom upućenošću utemu, koja je pokrivena s podosta autorskoga štiha te obrađenazapanjujuće lakom rukom, u svojim izronima jednostavnobriljantna, bez ikakva teorijskog anaboličkog forsiranja rijekeDario GrgićŠto misliti o pisanju koje nijeu stanju prijeći niti jednu granicu?Čak ni onu najužu, strukovnu?Ili onu nešto širu, generacijsku?O pisanju za koje se često tvrdi da je izvrsno,ali kao da ga ne čita nitko ili malotko? Doktori kojima su jedini pacijentidrugi doktori pa sve izgleda kao partyekskluzivnog kluba, s onom legendarnompodupirućom obranom na svaki mogućipokušaj relativiziranja takva pisanja: ti nekužiš spiku, stari moj. Dovoljno je otićisamo kojih stotinjak kilometara lijevo, desno,gore ili dolje te izgovoriti na primjerSeverovo ime. Čak i Dragojevićevo. I topred ljudima koji se bave književnošću.Umjesto ikakve verbalne reakcije, premavama će gotovo redovito kao tipična reakcijabiti upućen tup pogled.Pjesnička čudovišta Moždaoni imaju svoje Severe i Dragojeviće odkojih se ne stignu udubljivati u okolne?Možda svaka zemlja ima u unutarnji egzilzatvorenu duhovnu elitu koja je i vlastitomnarodu tajna? Dovoljno je samo maloproširiti sliku. Uključiti publiku. I sve postaneprilično problematično. Ono što sena prvi pogled doimlje kao pobuna protivpoetskih poredaka, na koncu vam možda— Jedino čime semoguće oduprijetipercepcijskomjednodimenzioniranjudiktiranomsveuglačavajućommedijskom tiranijomjest upravo autorski,neuhvatljivi,nekodificirani govor —počne izgledati u stihovima izraženim dokazomda se svladala koja od recentnihteorija kojima će vas tupiti u akademskim,dakle već provarenim krugovima. Znamogradivo. Dokaz: zbirka pjesama. Ovakootprilike zvuči tipični prigovor hrvatskojpoeziji. I to onoj boljoj.Naravno da bi to tako moglo izgledatijedino kroz neko vrlo vulgarno očište. Jer,što misliti o takvim vremenima? Gdje vammediokritete prodaju kao revolucionares moralom na permanentnom sniženju,lako dostupnom svima, punima fraza spokretne vrpce, izvrsnima za izbjeljivanjeionako sive moždane mase. To je baškatastrofa, taj gubitak sluha za ekskluzivangovor, svi su oglušili od buke i višeskoro nitko nije u stanju čuti šapate izmraka. Pojest će nas nešto za što nismoznali ni da postoji. Bit će to neman kojanikada nije bila na naslovnicama. Jer otakvim čudovištima pišu još jedino pjesnici.Sličan raskorak između publike iumjetnika vidljiv je i u ozbiljnoj glazbi jošod početka XX. stoljeća. Schönberg je duhovitozapisao: “Srednji put jedini je kojine vodi u Rim”. Ili, kako piše Adorno: “Niradikalna muzika u svojim začecima nijedrugačije reagirala protiv komercijalnedeprivacije idioma koji je preuzela. Onaje bila antiteza širenju kulturne industrijepreko njezinog područja”.Suvremena poezija kao da se odupirala“industrijskom upravljanju svimkulturnim dobrima”. A pjesnici su sveviše nalikovali članovima tajnih udrugakoji jedni drugima mrmljaju svoje nerazumljivešifre kao jedini znak raspoznavanjau robotiziranom svijetu. Posljednjedesetljeće s propulzivnim medijskim širenjemstjeralo je poeziju na margininumarginu. Zbilja bi se poete i poetese mogliprimiti za ruke i zapjevati In the Ghetto....Potpuna izolacija. Kako? Adorno: “Zahvaljujućipremoći mehanizama za rasturanjerobe, koji stoje na raspolaganjukiču i rasprodanim kulturnim dobrima,kao i zahvaljujući društveno stvorenojpredispoziciji slušalaca”.Branko Maleš je cijeli svoj stvaralačkivijek, paralelno s objavljivanjemvlastite poezije, radio i na renumerizacijipoetskog poretka, skrećući pozornost naradove autora/ica koji su izmicali predvidljivomrasporedu recepcijskih reflektorai znatiželjnicima pomogao čuti ovenoćne glasove, kakvi su zabilježeni u zbirkamaAnke Žagar, GordaneBenić, Zorana Kršula, IvicePrtenjače, Irene Matijašević,Tomice Bajsića, Marka Pogačara,da spomenemo nekolikoimena “obrađenih” u knjizieseja Poetske strategije kraja20. stoljeća, gdje je također,kao što je radio i u proteklimdesetljećima, kladioničarskihrabro zakoračio i na do sadakritičarski slabije pokrivenopodručje, stavši iza pjesamaIrene Matijašević i MarkaPogačara, dok je neke zadnjihgodina favorizirane pjesnike Maleš sasvojih tisuću senzibilnih ticala stavio urecepcijski razumniji okvir; on ne gledablagonaklono na zamjene stratocasteratamburicom, što su neki pjesnici veselemelankolije bili prodavali u obliku kozmopolitsketuge te završili kao sviračivergla u korporacijskom predvorju.Petorica najdražih Utoliko jezanimljivije da se nije libio pisati o ArsenuDediću kao katalogeru “svakodnevne nesrećeu pokretu” čija je poezija podsjetnik“o tome da smo kao ljudi svakakonesavršeni i da bismo s tom misli o sebi ivlastitim granicama – trebali biti moralni,skromni, i zapravo zadovoljni”. Taj bodriduh Malešova pisma, pametna nasmiješenost,poznata i iz njegove poezije, ni ujednom trenutku ne ugrožava teorijsku ikritičarsku fokusiranost. Na koncu, bašje Maleš potpisao jedan od najduhovitijihtekstova hrvatske proze, objavljen uknjizi kolumni Treniranje države. Tekstu jeime Kako smo kupovali auto: “Virio samdugo i zamišljeno autu pod suknju i klimaoglavom skidajući u mislima početnucijenu ljepotice. Bacakao samse tako neko vrijeme gunđajućikako ajnlager ne štima, ani fifti-bobina nije baš naštelanaajnc-a”. No pjesme Malešbrzo pregleda i lako vidi kojaod njih puca od zdravlja, kojakiše, a koja pokazuje simptomeozbiljnije bolesti.Radeći svojedobno listu petoricenajdražih domaćih pjesnika, lakonskije ustvrdio da nabrojani peterac voli, amnoge druge cijeni. Malešova petorka:Branko Maleš, Poetske strategije;Lunapark, Zagreb, 2010.Sever, Slamnig, Rogić Nehajev, Stojević,Maković. Komparacijom dviju anegdotao Slamnigu i Mihaliću objasnio je zaštoprvog voli, a drugog (samo) uvažava.Kelčec je slikao Slamniga, a ovaj mu jerekao: “Kaj, bute mi uzeli zub?”. Mihalićje istom prilikom izgovorio: “Joj, nemojtemi uzeti dušu”.“Bila je to nehotična, a izuzetno preciznaklasifikacija hrvatske poezije 20.stoljeća. Svaki student koji zna objasnititu razliku između ‘zuba’ i ‘duše’ morao bina faksu odmah dobiti peticu.” Semiotikai gnoseologija.Odustajanje od zbilje i njezine transparentnostiMaleš smatra temeljnom odlukompjesnikinje Gordane Benić prekokoje progovara i o danas nezaobilaznimtemama poput neokolonizacije i supremacijetehničko-tehnologijskog svijeta.Jedino čime se moguće oduprijeti percepcijskomjednodimenzioniranju diktiranomsveuglačavajućom medijskom tiranijomjest upravo autorski, neuhvatljivi, nekodificiranigovor. Ponuđena povijest je novokomponiranai priručna i kontrolirana;ratovi su, kao i virusi, laboratorijskog porijekla;izlaz se vidi u maštom razigranojmateriji čije je oscilatorno ponašanje zadnjihdesetljeća bilježila i znanost.— Bodri duh Malešovapisma, pametnanasmiješenost,poznata i iz njegovepoezije, ni u jednomtrenutku ne ugrožavateorijsku i kritičarskufokusiranost —Tamna strana verbalnogamjeseca Prtenjačina poezija napredujeod euforije do brige pa je Malešoznačava kao neoegzistencijalističku,bilježeći pjesnikovu sumnju u validnostjezika. Sličnu genealogičnost pisma vidii u Irene Matijašević, kod koje konstatiravremenski produženu dionicu obradbetema. Nešto što se ponijelo iz mladostisada je doživjelo preispitivanje starijihgodina, u međuvremenu prijeđenih kilometara.Matijaševićka kao da krucijalnemomente kulturne baštine smještau dramaturški okvir stvarnosne poezije,ali samo naizgled. Marko Pogačar metafizičarje koji se bori protiv metafizike.Pjesnikova zbirka Predmeti Malešu jenajbolja zbirka u podosta zadnjih godinau hrvatskom pjesništvu, to je “strašna ihrabra knjiga”.Poetske strategije popisuju, dopisuju,donekle daju i korigiranu sliku uvriježenamnijenja o statusu i pjesničkim modamazadnjih nekoliko desetljeća, a svi su tekstovinapisani s doista nesvakidašnjomupućenošću u temu koja je pokrivena spodosta autorskoga štiha i dnevno-noćnogukusa samog autora – činjenica kojuističem jer nećete imati dojam da je Malešnešto kalkulirao ili pazio da se dodvori,dapače – te obrađena zapanjujuće lakomrukom, u svojim izronima jednostavnobriljantna, bez ikakva teorijskog anaboličkogforsiranja rijeke. Miran je to pisacs obje na zemlji i dobro mu se prepustitiputovanjem po tamnoj strani verbalnogamjeseca našega recentnog poetskog trenutka.Eseji su to o neinstrumentaliziranomjeziku u njegovim najboljim izdanjima,gdje se jezik, baveći se samim sobom,uspjelo u vještije sročenim stihovimasretao sa svijetom koji mu je bio dosuđenisuputnik. Ako je i prognan u geto, ponekad,kao u ovoj knjizi, taj povlašteni prostorzaista djeluje cjelovitije od takozvanogostatka svijeta.

knjigezarez, xii /289-90, 2. rujna 2010. 45KAMEN, ŠKARE I PAPIRČitamo jednu preopsežnu, dobro uređenu, homogenu, aliistovremeno prilično “nestabilnu” knjiguMarko PogačarPetar Gudelj ovogodišnji jelaureat Goranovog vijenca,najznačajnije i (možda) jedinezaista relevantne domaće strukovnenagrade na području poezije. Valja miukratko obrazložiti ovo možda. Čini mise, naime, da u maloj književnosti poputnaše, jedna ovakva, u principu retrospektivnanagrada, koja se dodjeljuje za cjelokupanpjesnički opus i doprinos hrvatskojknjiževnosti u cjelini – inzistira li se nanjezinoj godišnjoj periodi – neminovnoprije ili kasnije relativizira vlastite postulate.Drugim riječima: svake godinenekoga valja nagraditi najvišim priznanjem,što u prijevodu, otprilike, znači:objaviš li dovoljno pjesničkih knjiga ipritom poživiš dovoljno dugo, vijenac ćete teško mimoići.Zašto ne polemika? To, opet,u književnopovijesnoj perspektivi, povratnoutječe na uspostavljanje i cementiranjenacionalnog kanona. Kao pjesnikeod iznimne važnosti i vrijednosti (uz onezaista velike!) serviraju nam tako književnapovijest, a (pre)često i benevolentnaaktualna kritika, prilično prosječnepjesničke opuse, u koje se, po mom skromnomsudu, sasvim dobro mogu uklopitii oni posljednjih nekoliko goranovaca.Povod je ovom podužem uvodu tražitii naći, razumije se, u posljednjoj Gudeljevojknjizi. Jedna je, naime, od njezinih— Problem za mene nijeu autorovom izboruteme, koji je sasvimlegitiman (gotovo dase radi o, žanrovski,“vulgarnom”konfesionalizmu), veću njezinoj uglavnomtrivijalnoj i pjesničkinezanimljivoj obradi —opsesivnih, neprestano ponavljanih i variranihtematskih jezgri upravo položajlirskog protagonista (kojega je u ovomslučaju – koliko god je to, zbog nesvodivostiontoloških razina, moguće – sasvimopravdano izjednačiti s autorom)u nacionalnom kanonu, “službenoj”, tojest institucionalno verificiranoj povijestiknjiževnosti, odnosu njezina establišmenta,pojedinaca i čitave disciplineprema njegovu liku i djelu. Gudelj, rođen1933., objavio je, kako nas upućuje i bilješkao piscu, “dvadesetak nezapaženihi prešućenih pjesničkih knjiga i ostaonepoznat i nepriznat hrvatskoj i srpskojknjiževnosti”. Protagonist, koji o sebičesto govori u trećem licu, intenzivno ćese tako, na više mjesta, baviti kritičkimiskazima (ne)posvećenim potpisnikovuopusu, broju njegovu imenu pridruženihredaka u Hrvatskoj enciklopediji, anekoliko puta i, bome, eksplicite žalitiza odsustvom vlastita portreta iz kakveantologije ili leksikona. Tako, na primjer,na jednom mjestu čitamo (pjesmu prenosimu cijelosti): “Začudno, spomenut unajnovijoj povijesti / hrvatske književnosti.// Ali, samo spomenut. // Tvoj portretbez očiju, nosa i usta. Jedno od / desettisuća bezličnih imena.” Da taj žal nijeosamljen, potvrđuje nam, između ostalih,i sljedeći citat: “Bez slike i s najmanje redakamogli bi stati u jednu šaku / ti...”Problem za mene nije u autorovomizboru teme, koji je sasvim legitiman(gotovo da se radi o, žanrovski, “vulgarnom”konfesionalizmu), već u njezinojuglavnom trivijalnoj i pjesnički nezanimljivojobradi. Opravdano je, na ovommjestu, čini mi se, postaviti pitanje zaštopjesnik nije pokušao napisati polemičkuknjigu – poput Kiševa maestralnog Časaanatomije – i jednom za svagda, perom,kako piscu i priliči, nepravdu uhvatitiza šiju; ostaviti joj tamnu i neizbrisivutočku posred čela, baš kako je to učinioveć spomenuti Kiš.Između mythosa i logosa Osimprotagonistova “obračuna s (bezimenim,ali i imenovanim) njima”, što nam je jošiščitati u knjizi Duša tilu? Knjiga donosiuglavnom već utvrđene, za Gudeljakarakteristične pjesmotvorne i stilskeobrasce, koje je pjesnik zacrtao u svojimprethodnim knjigama. Riječ je, zaista, opjesniku dosljednog i specifičnog lirsko/(mikro)epskoga glasa, koji se formiraomahom mimo dominantnih generacijskihpoetika i polemika.Njegov se pjev nalazi razapetna relaciji mythos – logos,između univerzalnog i lokalnog,praelemenata i arhetipovai (više ili manje recentne)dnevne politike. U ovimje invokacijama i gnomamajednako tako prisutno htoničko(nerijetko poprskanokrvlju) i ono astralno; no sveto, čini se, u službi jedne velike,iz temelja mitske pričeo jeziku. Riječi su u ovompjesničkom univerzumuidentificirane sa svjetlošćuutočištem,jezik predstavljen kao trajnadomovina, no domovina koja ne primanužno i odmah u svoje okrilje.Nerijetko tamnog timbra, uz dominacijuizjavnog modusa (prevladavajuiskazi i tvrdnje), Gudeljevi su sastavciduboko obilježeni usmenim kazivanjemi pučkom oralnošću, formulaični i repetitivni,ritmizirani gdjekad usvojenimgovornim obrascima, gdjekad preciznim,odsječnim stopama, katkad sintaktičkimparalelizmima. Često je riječ o strofiranimminijaturama od četiri do desetakstihova, ispisanih – uz poneki izlet utvrdu, brđansku ikavicu – u književnomstandardu, koje, kao i najveći dio uvrštenihtekstova, donose autorove opsesivnemotive rasute čitavim njegovim opusomkao i tekstualnim tkivom apostrofiraneknjige.Prvu njihovu grupu (onu, uvjetno rečeno,prirodnu) mogli bismo jednostavnonazvati bestijarijem. Gudeljevu sveprisutnu,ponekad gotovo totemsku menažerijutako čine: zmija (poskok), vuk,ptica (orao, jastreb, sokol), zatim koze,pčele, lastavice, ovce, puževi,kune, kobile, konji i tako dalje.Drugu, koju bismo mogliproglasiti “elementarnom”,čine zemlja, nebo, voda, bog,vatra, meso, kost, smrt, gromi slično. Treća, ona koja signira vlastitookružje, ali jednako tako mapira vlastituizmještenost i izgnanstvo, uglavnom jesastavljena od toponima. Tu su tako: Biokovo,Split, srednjodalmatinski otoci,Beograd i pripadajući lokaliteti, Kosovo,Srbija, Mađarska. Uz nju se vežu motiviukotvljenosti, ali i oni traumatičnogi potresnog egzilantskog iskustva koje,usprkos evidentnom ekumenskom usmjerenjuprotagonista, najčešće ne rezultirauspješnim pjesničkim uobličenjem. Nanju se nadovezuje skupina koju bismomogli nazvati “civilizacijskom”, a njezinoje središnje metaforičko čvorište tenk.Petar Gudelj, Duša tilu; VBZ,Zagreb, 2010.Sumnjive ideje o državi Nakraju, čini mi se, čitamo jednu preopsežnu,dobro uređenu, homogenu, ali istovremenoprilično “nestabilnu” knjigu.U njoj ćemo zateći raspon od uspjelihpjesama (poput, na primjer, onih na stranicama94. ili 250.), preko gomile prosječnogi autorski nedovoljno selektiranogmaterijala, do sasvim besmislenih ibespotrebnih sastavaka – poput, recimo,mikro-eseja Tako se smiješio Mamulaili onog pod naslovom Ima more koji,osim nemuštog ideološkog obračuna, nedonose ama baš ništa čitanja i pažnjevrijedno. Locirati nam je i prisutnost banalnih(pseudo)univerzalija poput Smrtje vrhovna zapovjednica svake vojske, abanalnostima ne oskudijevaju ni zvukovnimpodudarnostima motivirana rješenja,poput, recimo, Klitemnestrina klitorisa.Treća, ništa manje uočljiva razina površnostijest ona politička. Tako, na primjer,u pjesmi koju prenosim u cijelosti, čitamo:— Zaključiti je da Dušatilu, čini se, ne zauzimacentralnu niti previševažnu poziciju uGudeljevu opsežnompjesničkom opusu —“Dan hrvatske državnosti. // Najskupljii najdraži dar / tvoga života. // HrvatskaDržava. / Ma kakva bila.” Što bismo stim – osim zaključili da protagonist imavrlo sumnjivu ideju o svrsi i ulozi državekoja, u ovom slučaju i eksplicite, postajesama sebi svrhom – ne znam.Zaključiti je time da Duša tilu, čini se,ne zauzima centralnu niti previše važnupoziciju u Gudeljevu opsežnom pjesničkomopusu. O njegovoj će ukupnosti,ovako ili onako, suditi i već sudi netkodrugi: povijest, kanon, no iznad svega –ako postoje – čitatelji.Objavljeno na www.mvinfo.hr.

knjigezarez, xii /289-90, 2. rujna 2010. 46Hrvatska medijska lažFuriozno pisani, inspirirani značajnim mjestima novije teorijske i aktivističkemisli, beskompromisni i kompozicijski povremeno virtuozni, ovi su tekstovi dosada najradikalnije, najobuhvatnije i najhrabrije esejističko razobličavanjerecentnijega medijskog licemjerja u nasBoris PostnikovDevedesetih je hrvatskim javnimprostorom cirkulirala zlokobnasintagma, retorički besprijekornouklopljena u prevladavajućeobrasce govora mržnje, a rezervirana zarijetke intelektualce koji svoj lik&djelo nisustavili u službu neupitnih vrijednosti nacionalnogasamoopredjeljenja i državne samostalnosti,nego bi se usudili kritizirati vlastili govoriti o tabu-temama poput ratnogaprofiterstva i zločina hrvatskih vojnika: njihse, sjećamo se, papagajskom dosljednošćunazivalo “stranim plaćenicima i domaćimizdajnicima”. Zanimljivo je provjeriti štose s tom etiketom dogodilo u nultim godinama,nakon pomaka društveno-političkeparadigme od velikog narativa nacije k ideologijiimplementacije slobodnotržišnihvrijednosti. Za početak, njezin je prvi dioizgubio bilo kakvu negativnu konotaciju:u godinama prodora multinacionalnogakapitala na hrvatsko tržište, kako pristojnomožemo nazvati raspomamljenu rasprodajusvega što se prodati dalo, nazvati nekoga“stranim plaćenikom” teško da je mogloznačiti opasnu optužbu; prije sasvim neutralnukonstataciju elementarnoga stanjastvari.— Ovi su tekstoviusmjereni kinfrastrukturnojmreži i samim izvorimaenergetskoganapajanja medijskogablještavila, s jasnomnamjerom da izazovukratak spoj tamogdje proizvodnjastvarnosti naizglednezaustavljivo stvaravišak vrijednosti imanjak morala —Dva milijuna izdajnika Takoje i ostalo sve dok globalni kapitalističkienterprise nije uletio u crnu rupu recesije;nakon što smo, s manjim zakašnjenjem,tamo završili i mi, postalo je neophodnoreaktivirati drugi dio sintagme. U medijskiorkestriranim kampanjama plasirano je,tako, revolucionarno znanstveno otkrićeo manje-više urođenoj lijenosti “nas Hrvata”,preplaćenih neradnika i danas zaraženihopakim socijalističkim virusomnekompetitivnosti i šlamperaja te stoga,očito, glavnih krivaca za gospodarski slomkoji nas je zadesio. Prije negoli ove fabrikacijedosegnu očekivani vrhunac i prijenegoli doznamo da su hrvatski studenti,korisnici zdravstvenih usluga i pripravniciu državnim službama direktno odgovorniza kolaps američkoga tržišta hipotekarnihkredita i bankrot Lehman Brothersa,vrijedi zabilježiti taj retorički obrat, jedanod zanimljivijih u recentnijoj proizvodnjistvarnosti ovih prostora: ono što je nekadabila invektiva upućena malobrojnim “nediscipliniranim”političarima, novinarima idrugim angažiranim intelektualcima, sadaje postala optužba načelno primjenjiva nasvakoga radno sposobnog državljanina RepublikeHrvatske. Živimo, drugim riječima,u zemlji s blizu dva milijuna potencijalnihdomaćih izdajnika, koji će radije zabušavatina poslu ili uživati u blagodatima socijalnepomoći, nego da se brinu za gospodarskostanje države.Ova promidžba duha kapitalizma i protestantskeetike na tradicionalno katoličkomtlu malo gdje je dovedena do apsurdavlastitih premisa kao u tekstu Zašto ne pišemili izvještaj sretnog zamorca ViktoraIvančića, jednoga od pokretača splitskogFeral Tribunea, novinara i komentatora kojije dosljedno ismijavao partijske rigidnostiosamdesetih, pisao uz nakostriješenu dlakunacionalističke politike devedesetih i braniomedijski prostor radikalne društvenekritike pred diktaturom slobodnoga tržištau doba aktualne, unisono proklamirane isamodopadno reklamirane liberalizacijedruštva. Čitamo ga u njegovoj novoj knjizi,koja naslovom Zašto ne pišem i drugi esejine bez vraga priziva djelo Georgea Orwella,a izašla je u izdanju beogradske Fabrikeknjiga, kao novi u nizu tamo objavljenihIvančićevih naslova. Knjiga jezanimljivo koncipirana: osimnaslovnoga, tu su još tri dužaeseja, a na njih se kroz fusnotenastavlja deset kraćih novinskihčlanaka, preuzetih iz zagrebačkihNovosti i sarajevskih Dana;ti tekstovi razrađuju i dopunjujuširoki zamah esejističke kritikesuvremenoga hrvatskog medijskogpogona na pojedinimprimjerima njegove ekstremnepervertiranosti: od ciničnih reklamnihkampanja, preko senzacionalističkihnaslovnica, dosimboličke ekskulpacije mračnihlikova iz nedavne nacionalističkeprošlosti. U toj je prošlosti,sjećamo se, upravo Ivančićbio jedan od poznatijih nositeljatitule “plaćenika&izdajnika”; valjda zato nidanas, kada masni naslovi i stupidni televizijskiprilozi nedvosmisleno sugeriraju načelnujednakost izdajnika i neradnika, nemavećih problema da je opet preuzme.Korumpirani mediji i AgropropO čemu se, zapravo, u njegovu naslovnomeseju radi? O tome, jednostavnorečeno, da se ne radi: tekst je satira sistemakoji, s jedne strane, prebacuje krivicu zatrenutnu ekonomsku krizu s kapitalista naradnike dok, s druge, provodi prakse cenzurepod krinkom ideologije slobodnogatržišta. Konkretno, Ivančić je, nakon gašenjaFerala, postao suradnikom riječkoga Novoglista, jedinih hrvatskih dnevnih novina kojesu devedesetih izmakle direktnoj kontrolidržavne vlasti, ali ih je, taman negdje uvrijeme angažmana bivšega feralovca, kupiojedan visokorangirani HDZ-ov političari poduzetnik. U skladu s promjenomuređivačke koncepcije, Ivančićevi tekstovinisu objavljivani, a on se našao u paradoksalnojsituaciji da biva uredno plaćen zaViktor Ivančić, Zašto ne pišemi drugi eseji; Fabrika knjiga,Beograd, 2010.svoj nerad. Zašto ne pišem ili izvještaj sretnogzamorca nemilosrdnom preciznošću iotrovnom duhovitošću iščitava u tom paradoksusimptom kontradikcija na kojimacijeli domaći kapitalističko-medijski pogonpočiva, potvrđujući iznova dobro poznatFeralov poučak: s obzirom na stvarnost ukojoj živimo, satira je najrealističniji žanrkojim raspolažemo.Strukturna koruptibilnost i evidentnakorumpiranost medija tema je i Sive zoneljubičice bijele, inače uvodnoga eseja knjige,koji je nešto poput predsmrtnoga govoraodržanoga u čast onima koji su novinarskobeščašće pretvorili u princip profesije. Neposrednimu je povod danas već legendarnareportaža tadašnjega zamjenika glavnogaurednika Jutarnjeg lista, Nina Đule, o vlasnikuAgrokora i najmoćnijem hrvatskompoduzetniku Ivici Todoriću; riječ je o člankukoji je postavio parametre ovdašnjega paranovinarstva,zacrtavši smjernice razvojaposve novoga žanra, kojeg provizorno možemonazvati neosviještenom autoparodijom.Prisjetimo se kako je glasila ta đulabijao velikom vođi najvećega hrvatskogkoncerna: “Ja bu ke su mu po put dje vo ja ka.Hra nu za kra ve pre bi re po pr sti ma to li koza do volj no da se či ni ka ko bi je i sam kušao.Bi ka bi lju bio me đu ro go ve (...)”; nedugopotom, mogli smo saznati i da Todorićsvoje poslovno carstvo poznaje “u stopu”,vjerojatno zato što u glavu “kao da mu je(...) ugrađen kakav navigacijski sustav”,baš kao što bi i svakoga svoga zaposlenika“htio znati po imenu”, no to ide malo težejer ih ima 34 000... Izrugivati se ovakvomeAgro-propu nemoguće je; on sam čini tobolje od bilo koje zamislive satire, ostajućipritom sve vrijeme nepokolebljivo uvjerenu vlastitu serioznost. U tom fascinantnomamalgamu soc-realističkoga diskursa i kapitalističkihvrijednosti, podcjenjivanjainteligencije čitatelja i neokrznute samouvjerenostigospodara novinskoga tržišta,elementarnog neukusa i goleme medijskemoći, nazire Ivančić pukotinu naizgled nedodirljivogasustava. Pred njegovom deklariranomsmrtnom ozbiljnošću može setek umrijeti od smijeha, ali, zagrebe li semalo ispod puke retorike članka, nastupamučnina: Ivančić raspliće klupko zamršenihveza državne politike, ekonomije i medija,pokazujući kako Ivica Todorić ne samo štoje najveći oglašivač u Jutarnjem listu, patime i njegov najizdašniji financijer, negodrži i monopol nad distribucijom tiskanihmedija u Hrvatskoj, pa je poslovna suradnjanjegova koncerna i EuropaPress Holdinga,izdavača Jutarnjeg, zapravo zatvoreni sustavsamooplodnje kapitala na korist svih koji unjemu sudjeluju; a kada u priču uđe VladaRH, koja svake godine netransparentnoTodoriću uplaćuje goleme novčane iznosena ime državnoga poticaja, i kada smanjivanjemstope poreza drastično uvećaprofit i jednih i drugih, stvari poprimaju jošsumornije obrise.Fingirano istraživanjeistine Ako je uvodni esej, polazeći od“neplaćenoga plaćenog oglasa” loše zamaskiranogaformom reportaže, razotkriofunkcioniranje na legalnoj korupciji zasnovanemedijske scene i njezine sinergijesa sferama visoke politike i krupnoga poduzetničkogkapitala, Devet dionica protivistraživačkog novinarstva inzistiraju na profesionalnojodgovornosti i desakralizirajuobredna veličanja bezgrešnosti jednoga,navodno intrinzično etičnoga žanra novinarskeprofesije. “Glorifikacija mita oistraživačkom novinarstvu”, tvrdi Ivančić,“zasniva se upravo na mitu o njegovoj ‘neutralnosti’,koja je tobože uvjetovana prirodomžanra. Legenda o beskompromisnomi bezinteresnom traganju za istinom, obaveznou službi pravde, pokazuje se šupljomotkad je otkriveno da medijski posredovaneistine – baš zbog privida svoje neutralnosti– mogu biti efikasnije sankcijske mjere oddrugih i ukazati se kao konačno namirivanjepravde.” Ivančićeva lekcija o masmedijskimkonstrukcijama koje faktografiju koriste, sjedne strane, tek kao alibi za proizvodnju“efekta stvarnosti” i, s druge, kao gorivoza lomače senzacionalističkih novinskihinkvizicija lišenih bilo kakve odgovornosti,lekcija je o pervertiranosti moralnih standardapodređenih populizmu, trenutnimpolitičkim konstelacijama i, u krajnjoj liniji,interesima bogatih i moćnih koji medijimavladaju. Ovakvo novinarstvo fingira istraživanjeistine da bi istinu prikrilo: korupcijskese afere, primjerice, otkrivaju prvenstvenozato da bi se zataškala strukturna korumpiranostcijeloga medijskog pogona. Naličjetog pseudoparadoksa nalazimo u nedavnojprošlosti, u devedesetima, kada za bavljenjeistraživačkim novinarstvom nije niti trebaloistraživati: bilo je dovoljno samo skupitihrabrost pa objaviti ono što su svi ionakodobro znali, baš kao što je Feral objavljivaovijesti o zločinima “naše strane”, dok su

knjigezarez, xii /289-90, 2. rujna 2010. 47Braća Hernandezse vraćajuTreći i četvrti album kultnoga serijala koji je u brojnimaspektima promijenio povijest stripaBojan KrištofićNa ovim stranicama čitatelji suse već imali prilike susresti sastripovima autorskog dvojcabraće Hernandez, starijeg Gilberta i mlađegJaimea; točnije s domaćim izdanjimanjihovog dugotrajnog i sad već legendarnogserijala Ljubav i rakete (u originalu Love& Rockets). Serijal začet ranih osamdesetihgodina u sunčanoj Kaliforniji, tadaposebno uzbudljivoj zbog nezaustavljivograzvitka lokalne punk i hardcore scene, odsvojeg je ranog niskobudžetnog izdanjapa do luksuznih albuma u produkciji FantagraphicsBooks iz Seattlea deset godinakasnije prošao dug put (nije nevažno napomenuti– serijal je iz alternativne kulturezakoračio u mainstream baš kad je i američkinezavisni rock evoluirao u grunge ipoput uragana poharao MTV), značajnopromijenivši cjelokupno poimanje medijastripa tijekom svog razvoja.Na početcima Sam časopis Ljubavi rakete od početka je bio obiteljski posao– braću Gilberta i Jaimea vlastita je majkapoticala da postanu crtači stripova kada jeu njihovom dječačkom interesu za medijprepoznala trajnu ljubav, u ranim danimačasopisa i najstariji brat Mario ponekad jeuskakao sa svojim pričama, a danas čak injihova sestra, najmlađe dijete u obitelji,— Kod oba brataprisutna je tema jazaizmeđu ruralnogi urbanog načinaživota, odnosnoizmeđu starih tradicijanastalih podjednakona poganskim ikršćanskim temeljimai modernih socijalnihkonvencija —crta stripove. Ipak, već nakon nekolikobrojeva pokazalo se da su Gilbert i Jaimeoni koji su u posvećenosti stripu najdubljezagrizli – vjerni jedan drugom, iz godine ugodinu nastavili su svoj časopis objavljivatio vlastitom trošku, sve dok zahvaljujućinjegovoj kvaliteti nisu prepoznati od stranepouzdanog izdavača.Tijekom tih pionirskih godina poredcrtanja radili su različite poslove. Bilo jevažno preživjeti, ali znalo se – kad je umjetnostu pitanju, kompromisima nije bilo mjesta.Braći je bilo bitno stvarati vlastite priče,a zahvaljujući dugotrajnosti serijala, nijenikakav problem zaključiti koliko su napredovaliod prvih, naivnih eskapističkihakcijskih priča do kasnijih urbanih melodramapo kojima su postali poznati diljemplaneta.Kao što je poznato, i Gilbert i Jaimecjeloviti su autori koji se u avanturi zvanojLjubav i rakete nadopunjuju svaki svojimpričama – Gilbert, pored brojnih manjihserijala i kraćih strip-pripovjedaka, već godinamacrta neprekidnu priču o malom latinoameričkomgradu Palomaru i njegovimstanovnicima, koji su se s vremenom rasulina sve strane Sjeverne Amerike, a njihova seobiteljska stabla toliko razgranala da je veći najvjernijim čitateljima postalo pomaloteško pratiti sve Betove likove (Gilbertovnadimak kojim najčešće potpisujestripove). Jaime, s drugestrane, ne ide baš toliko u širinu– njegov serijal zvan Locas ilipo naški Ludače prati nekolicinukalifornijskih djevojaka,mahom pripadnica latinoameričkeetničke manjine i punksupkulture, od njihovih ranih tinejdžerskihgodina kada su kaomlađahne biseksualne pankericežarile i palile neuglednimpredgrađima Los Angelesa pado kasnijih, zrelijih dana početkomdevedesetih godina kadadjevojke, sada već mlade žene, pokušavajuostvariti nekakve poslovne karijere, trajnijeveze i istinske ljubavi, ne zaboravljajući ipakpri tome i ljubav prema glazbi i otkačenomživotu koja im je bila pogonsko gorivo uprvim godinama njihove adolescencije.Široki zahvat U ovih nekoliko rečenicaveć su sažete neke bitne, mahomsadržajne inovacije koje su braća Hernandezuvela u svijet stripa – u svoje pričeoni su unijeli novi oblik dokumentarnosti(djevojke u serijalu Locas pohode koncertebrojnih punk grupa koje su u to doba doistačinile okosnicu američke underground glazbenescene, a stanovnici Palomara, premdaje grad potpuno izmišljen, baštine mnogeautentične vidove latinoameričke kulture,poput jezika, prehrane i umjetničkog naslijeđa)koja, pak, ne umanjuje svježinuprevladavajuće fikcije i čak jača uvjerljivosti prijemčivost cijelog stripa; ženski likovi unjihovim su pričama oblikovani tako plastično,opipljivo i životno kao što to u stripovimanikad prije nije bio slučaj (o čemuće još biti riječi), i konačno, multikulturniobrazac življenja u Sjedinjenim AmeričkimDržavama vjerojatno je po prvi putauvjerljivo prikazan iz perspektive mladegeneracije tinejdžera i dvadeset-i-neštogodišnjaka,i oni su tokom čitavog serijalaitekako svjesni brojnih etničkih, religijskihi kulturnih napetosti i suprotnosti koje seprelamaju preko njihovih pleća.I u Gilberta i u Jaimea prisutna je temajaza između ruralnog i urbanog načina života,odnosno između starih tradicija nastalihpodjednako na poganskim i kršćanskimtemeljima i modernih socijalnih konvencija,urbane gradske vreve u kojoj većina životnogsadržaja traje i obnavlja se u neprekidnomvrtlogu masovne, popularne kulture.Tu je, naravno, i tema seksualnosti kojaje također rijetko kad bila obrađena takoslobodno i neopterećeno, a da autori ni ujednom trenutku nisu zapali u banalnost iliGilbert Hernandez, Potres u duši& Jaime Hernandez, Maggiei Hopey, s engleskoga preveliTatjana Jambrišak i NevenBalenović; Naklada Fibra, Zagreb,2010.plitku erotiku. Svijet Ljubavi i raketa, baškao i stvarnost u kojoj živimo, napučen jepodjednako heteroseksualnim i homoseksualnimodnosima, a premda žene u obaserijala vode glavnu riječ, ni muškarcimanije uskraćen erotski potencijal, i upravo jeova dinamika neprekidnog “rata spolova”jedna od pripovjednih strategija koje činekičmu cijelog serijala.nastavak na stranici 48 –— Ivančićevi esejii članci iznovapotvrđuju poznatiFeralov poučak: sobzirom na stvarnostu kojoj živimo, satiraje najrealističniji žanrkojim raspolažemo —drugi domaći mediji o njima jednoglasnošutjeli, čekajući oportuno da “sazri vrijeme”i za takve teme.Jedan od najstrašnijih takvih zločina nesumnjivosu bila masovna ubojstva sprskihcivila u Osijeku: njima su egzekutori, prijenego što bi ih smaknuli i bacili u Dravu,ljepljivim trakama zatvarali usta, o čemu suhrvatski mediji, nakon višegodišnje šutnjekoju je prekidao samo Feralov reporterDrago Hedl, pisali kao o “slučaju selotejp”– naravno, tek nakon što je “sazrjelovrijeme” i za takve vijesti.U eseju Master flaster – jedinomekoji je u ovoj knjizi premijernoobjavljen, preostala suse tri ranije pojavila u beogradskomčasopisu Reč – Ivančićse bavi nedavnim prosvjedimahrvatskih novinara protiv cenzure,povlačeći jezovitu paraleluizmeđu njihova amblema,selotejpa ukriž zalijepljenoga preko usta,koji bi trebao predstavljati protest protivgušenja slobode govora, s jedne strane, ionih traka kojima su ušutkane žrtve osječkogapokolja, s druge. Isti ti liberalno osviještenii napredno nastrojeni novinari koji sedanas zaneseno bore za pravo da slobodnoizvještavaju javnost složno su cenzuriralipriču o ubojstvima na obali Drave ondakada je bilo vrijeme da se ona ispriča; kolektivnaje amnezija hrvatskoga novinarstvapreduvjet za današnju raspodjelu pozicijahrabrih boraca za demokratske vrijednostipa se od novinara-prosvjednika, na krajukrajeva, i ne može očekivati drugo nego daodigraju ulogu oponenata čija je subverzijaunaprijed ukalkulirana u funkcioniranjesistema protiv kojega se navodno bune.Šum u ideološkim kanalimaZašto ne pišem i drugi eseji, ovdje prikazanitek u osnovnim argumentacijskim obrisima,sjajna su posveta projektu Feral Tribunea isvega što je on značio, a ujedno i nemilosrdanobračun s političkim, ekonomskim imedijskim sistemom u kojem takve novinenaprosto nisu mogle opstati. Suprotno zakonimaoptike, znamo, nakon gašenja Feralana hrvatskoj medijskoj sceni nije nastupiomrak; naprotiv, ona danas blješti jače noikada, proglašavajući samouvjereno svojšareni light-show vječnim svjetlom liberalizacijei demokratizacije društva. Ovi suIvančićevi tekstovi usmjereni k infrastrukturnojmreži i samim izvorima energetskoganapajanja tog medijskog blještavila, s jasnomnamjerom da izazovu kratak spojtamo gdje proizvodnja stvarnosti naizglednezaustavljivo stvara višak vrijednosti i manjakmorala; u razdoblju neometanog orkestriranjaonoga što je Guy Debord nazvao“neprekidnim monologom poretka osamome sebi”, oni generiraju prijeko potrebanšum u kanalima distribucije dominantne,umivene i provincijalnim predodžbama“razvijenoga Zapada” prilagođeneglobalne neoliberalne “nove vulgate” u svojojlokalnoj, tranzicijskoj (per)verziji. Furioznopisani, inspirirani značajnim mjestimanovije teorijske i aktivističke misli,beskompromisni i kompozicijski povremenouistinu virtuozni, oni su nesumnjivonajradikalnije, najobuhvatnije i najhrabrijeesejističko razobličavanje hrvatske medijskelaži koje smo do sada mogli čitati.

knjigezarez, xii /289-90, 2. rujna 2010. 48−−nastavak sa stranice 47Ova je pojava izraženija kod Gilbertanego kod Jaimea – on povremeno ne bježini od mekše pornografije, a djelovanje stanovnikanjegovog Palomara češće je uvjetovanospolnom žudnjom nego što je to slučajs “razuzdanim” pankericama iz predgrađaL.A.-a. Odnosi među likovima zapetljavajuse i raspetljavaju, nastaju i prestaju,sve u kolopletu jedne sapunice koja nemaničeg zajedničkog s jeftinim serijama s malihekrana, već su joj, ako baš želimo naćinekakvu usporedbu, bliži veliki genealogijskiromani zapadno-europske i američkeliterature, u kojoj se prošlost, sadašnjost ibudućnost cijele vojske likova ispreplićuu originalnim prostorno-vremenskim konstrukcijama.No, tu već ulazimo u diskusijuo narativnih tehnikama braće Hernandez,o čemu će više riječi biti kasnije.Prodor suvremenoga Zaštose Ljubav i rakete ponovno pojavljuju uZarezu? Razlog je tome što je domaća izdavačkakuća Fibra nakon dugo vremenakonačno objavila naredna dva albuma sasabranim pričama Gilberta i Jaimea, nakonšto su prva dva izazvala pozornost i odobravanjeovdašnjih čitatelja stripa. Fibrase odlučila na način objavljivanja stripovaiz časopisa Love & Rockets koji podrazumijevaodvojeno kompiliranje dvojicebraće (jedan album zauzimaju samo Gilbertovistripovi, a drugi isključivo Jaimevepriče), kao i izdavanje samo onih priča kojeulaze u njihove glavne serijale: Palomari Ludače. To nažalost znači kako brojnikraći i zasebni stripovi, koji nemaju vezes glavnim narativnim linijama serijala, uhrvatskom izdanju nažalost nisu prisutni.Ovo je svakako šteta, jer se radi o vrijednimdjelima u kojima braća uglavnom višeeksperimentiraju, isprobavaju i vježbajurazne pripovjedne postupke prisutne unjihovim važnijim djelima, a da ne spominjemostilska vrludanja u grafičkom izrazukoja znaju biti posebno zanimljiva akoznamo da glavni serijali braće Hernandezimaju prepoznatljiv vizualni identitet štose tijekom godina doduše mijenjao, alivrlo suptilno i bez naglih pomaka, kakobi se osigurao kontinuitet pripovijedanjanužan za priče takvog opsega i narativnogzamaha. Upravo se u kraćim stripovimamogu prepoznati temelji grafičkog razvojaGilberta i Jaimea, stoga bi bilo lijepo kadbi i njihova manje značajna, ali stalnimčitateljima sigurno intrigantna djela jednomugledala svjetlo dana i na hrvatskomjeziku, u kakvom posebnom, kronološkiuređenom izdanju.Treći po redu album Fibrinog izdanjaLjubavi i raketa okuplja Gilbertove pričeiz razdoblja od 1988. do 1996. godine, daklegotovo cijelog desetljeća autorovogneprekidnog bavljenja svojim životnimprojektom. U trenutku kada zađemo uprvi kratki strip u ovom izboru, priču Šećeri bol, većina bitnih stanovnika gradićaPalomara već nam je dobro poznata, anjihovi osnovni odnosi, obiteljske i osobnepovijesti već su utvrđeni i dobrim dijelomrazvijeni, a u slučajevima nekih likova– čak i više-manje zaključeni. Takose dobro poznata muška ekipa – Jesus,Israel, Satch, Vicente, Gato (s izuzetkomHeraclia) pojavljuje sve rjeđe – jer su ihekonomske prilike, traume iz prošlosti,nesređeni dugovi i slični tereti razasuli dalekood Palomara pa sada muku muče naprašnjavim cestama i u velikim gradovimasjevernoameričkog kontinenta. Broj seženskih likova, s druge strane, povećava –pored nezaobilazne Lube koja svojom zamamnomfigurom i slojevitom osobnošćui dalje dominira serijalom, upoznajemo isvu silu njezinih rođakinja, sestara i polusestara,a ne treba zanemariti ni to što sunjezine starije kćeri već odrasle pa imajusvoje probleme i dileme…Dolazak brojnih stranaca u Palomar i zavrzlamedo kojih njihova prisutnost dovodisvakako neće pojednostaviti iskustvo čitanjastripa prosječnoj publici, dok je kriminalističkizaplet naslovne priče Potres u dušiovdje samo kako bi sve te likove uklopiou dosljednu narativnu strukturu, ukazujućipritom na glavnu Gilbertovu temu u toj fazistvaralaštva – prodor modernih tehnologijai suvremenog načina života u selo poputPalomara, koje još većinom funkcionirana gospodarskim i političkim principimadavno minulog 19. stoljeća. Mogu li se preostalistanovnici Palomara, pa čak i samaLuba, nositi s ovim promjenama ili će pokleknutii život nastaviti negdje drugdje?To je ono što Gilberta, a s njim i čitatelje,najviše zanima.Kulturološka komponentadjela Treba reći da Potres u duši ispunjavaambicije autora – sve narativne linijevirtuozno su provedene i zaokružene, likoviocrtani majstorski pronicljivo, a njihovepsihologije i odnosi briljantno balansiranii nijansirani, s mnogo osjećaja za orkestriranjemeđusobno vrlo različitih, k tome isuprotstavljenih individualnosti u cjelovitu,fascinantnu i uzbudljivu priču. Kriminalističkielementi – prijetnja serijskog ubojicekoja se nadvila nad gradić i potraga zakrivcem – djelo skreću i u smjeru poigravanjasa žanrovskim obrascima, što pričidaje posebni šarm i prijemčivost. Različitenarativne postupke, ranije korištene s neštomanje uspjeha, Gilbert je ovdje izbrusio dosavršenstva – isprepliće se govor u trećemlicu, perspektiva prvog lica i pripovijedanjeputem toka svijesti, izmjenjuju se više kontemplativne,monološke situacije s izrazitodramskim, sukobima nabijenim trenucima,variraju se prostorno-vremenski okviri odvijanjapriče, uz česte vremenske skokoveu prošlost ili budućnost pojedinih likova,i tako dalje… Ukratko, u Potresu u dušiGilbert se još jednom dokazuje kao velikipripovjedač čiji najbolji stripovi, izrazitoromaneskne strukture, mogu izdržati usporedbui s najvećim djelima latinoameričkepa i svjetske literature.— U Potresu u dušiGilbert se još jednomdokazuje kao velikipripovjedač čijinajbolji stripovi,izrazito romanesknestrukture, moguizdržati usporedbui s najvećim djelimalatinoameričke pa isvjetske literature —Posebno naglašavam ovu kulturološkukomponentu djela jer je ona kod Gilbertavrlo istaknuta, i dio njegove autorske veličinedoista proizlazi iz uživljenosti u tradicijuo kojoj govori, samo što je u njegovimstripovima tradicija latinoameričke kulturedoživjela izrazito modernu interpretaciju,prilagodljivu čak i stilskom ključu magičnogrealizma, budući Gilbertove priče sadržedoista mnogo fantastičnih pa i nadrealističkihelemenata. Stoga nije čudo da Gilbertauporno uspoređuju s njegovim velikim suvremenikomGabrielom Garciom Márquezom,a najveća sličnost koju zasigurnodijele je potpuna originalnost – nije mnogoumjetnika koji su, poput njih dvojice, takospremno i neprekidno crpili ne samo izsvoje neposredne stvarnosti, već i iz dugepovijesti koja je oblikovala tlo na kojemusu došli na svijet.Nažalost, u narednim pričama iz Fibrinogtrećeg albuma Ljubavi i raketa, kojese bave mahom Lubinom prošlošću, Gilbertovaoriginalnost ponegdje prerasta umanirizam. Svjestan svoje izdvojenosti nasuvremenoj strip sceni, Gilbert se u pričamanakon Potresa u duši koristi uglavnompripovjednim postupcima koje je većisprobao i u velikoj mjeri iscrpio, ne pomičućipretjerano dosegnute granice svojeumjetnosti pripovijedanja. Ono što se ipakmijenja jest crtež – dok je u Potresu u dušiautor ostao vjeran svojoj gruboj, nemirnojliniji i ekspresionističkom ugođaju, punommrljavih kontrasta i pomalo mračnog karaktera,s nekim gotovo apstraktnim grafičkimprijelazima te nezgrapno senzualnim,donekle izmučenim figurama – u pričamaiz ranih devedesetih godina crtež postaječišći, linija slobodnija i zaobljenija, kontrastiprigušeniji, a erotika mnogo izraženijanego prije. Može se čak reći da u timnovijim pričama Gilbert pušta da ga viševode ruka i vizualne preokupacije, a manjestari, sada potisnuti osjećaj za preglednu ifunkcionalnu naraciju. S cijelom vojskomlikova, kojih sa svakom pričom ima sve više,a svaki teži pokazati vlastitu individualnosti značaj – nije lako orkestrirati, a autoru sepri kraju albuma događa da se spotaknečešće nego prije. Možda je stvar u promijenimjesta radnje – kad bi se važniji likovivratili iz Amerike u Palomar, serijalu bise moglo vratiti nešto od starog šarma. Amožda za konačnu prosudbu valja pričekatiidući album.Manje pretenciozne ambicijeZa razliku od Gilbertovog albuma,koji pokriva gotovo desetogodišnju autorovuprodukciju, priče sabrane u Fibrinomčetvrtom albumu kompiliraju samo četirigodine Jaimevog rada na Ludačama – od1985. do 1989. Ipak, album je opsegom velik,a unatoč pozamašnom obujmu i velikombroju stranica, čita se lakše nego Gilbertov,i sve do kraja ne gubi na zanimljivostii atraktivnosti. Nameće se neizbježan zaključakkako s ujednačenošću kvalitete pripovijedanjaJaime stoji vidljivo bolje negoGilbert – no, s druge strane, očito je kako suJaimeve ambicije u startu bitnodrugačije i, usudio bih se reći,manje pretenciozne. Jaime nebarata s vojskom likova nego snjih najviše desetak doista bitnih,ne varira toliko kao Gilbertprostorno-vremenski kontekstodvijanja svojih priča niti seupušta u tako mnogo skokovau prošlost i budućnost, zanemarujućiosnovnu narativnu liniju.Na prvi pogled, reklo bi se daJaime manje riskira, jer njegovepriče teku više linearno, a kadase i odluči na variranje različitihrazina prostora i vremena,montažni skokovi na strip-tablama bitnosu manje radikalni nego Gilbertovi, a onje upravo iz radikalne montaže pojedinihsekvenci razvio posve slobodan pripovjednistil. Takav stil računa na nešto angažiranijegčitatelja nego narativni stil Jaimejevihpriča, koje uza sve bogatstvo sadržaja tečesto potresne i teške teme uvijek zadržavajuodređen laganiji, pitkiji, rekao bih gotovoi slapstick ugođaj; jer njegovi stripoviobiluju brojnim vizualnim gegovima kojiolakšavaju praćenje naracije i strip odvodeprema zabavnim meta-doskočicama kadaautor procijeni da sadržaj može trenutnozamoriti čitatelja.Što se likova tiče, postava je manje-višeista – i dalje pratimo život Maggie i Hopeyi njihovih prijateljica Izzy, Penny, Daffy idrugih, s tom razlikom da u ovim pričamamuški likovi dobivaju neusporedivo većiznačaj nego prije te postaju ravnopravniženskoj postavi. Među njima je i ranijepredstavljeni Speedy Ortiz, Izzyn brat iMaggiena ljubav iz djetinjstva, čije veze skriminalnim podzemljem i suprotstavljenimuličnim bandama cijelu četvrt Skakavciuvlače u turbulentan krvavi sukob stragičnim posljedicama. Ray Dominguez,još jedna Maggiena srednjoškolska simpatija,vratit će se iz inozemstva u Skakavcei dodatno zakomplicirati situaciju,a njegov stari prijatelj, bivši panker DoyleBlackburne, suočit će se s brojnim demonimaiz svoje maglovite prošlosti, istovremenopokušavajući steći nova prijateljstvai socijalnu sigurnost u društvu dobro namznanih djevojaka… Za to vrijeme, Hopeyje sa svojom punk grupom na turneji poSAD-u, a njezina i Maggiena veza neizbježnopropada i njihov odnos se hladi…Hoće li se Maggie zauvijek udaljiti od Hopeyi odlučiti se za zagrljaj muškarca, iliživot za Maggie i Hopey skriva još mnogaiznenađenja koja ni jedna od njih ne možepredvidjeti?Sve slobodniji stil Na temeljunapisanoga, čini se kako je Fibra dobro naslovilasvoj četvrti album Love & Rocketsserijala – jednostavno: Maggie i Hopey.Koliko god drugi likovi bili zastupljeni, ikoliko god se čitatelji upoznali s njihovimživotima i karakterima, na koncu se sve ipakvrti oko Maggie i Hopey i povijesti njihovogodnosa punog uspona i padova. Taj je odnosdijelom prijateljski, dijelom seksualan, alije u svakom slučaju sudbonosan, a brojniretrospektivni dijelovi uvlače nas u samekorijene njihove veze i navode da shvatimošto je potaklo tada još djevojčice da odbaceuobičajene klišeje roditeljskog odgoja i socijalneuloge u skladu s njihovim klasnimi etničkim porijeklom te se spremno prepustevrtlogu punk supkulture u kojoj sudobile slobodu stvarati svoja pravila, alise izložile i riziku nestalnog i nomadskogživota u suprotnosti s rigidno uređenimsvijetom oko njih. Kako vrijeme prolazi,Maggie i Hopey se pomalo i prilagođavaju,kako sustavu oko njih, tako i jedna drugoj,sve dok njihov odnos ne postane postojani počne predstavljati okosnicu njihovih života.Prijateljice ili ljubavnice – to i nijetoliko bitno. Važnije je da su nerazdvojne.I premda njih dvije dominiraju albumom,značajno mjesto dobiva i Izzy Ruebens,nekadašnja spisateljica, a danas darkericačudnog izgleda, čijom pojavom majkeu Skakavcima plaše neposlušnu djecu. Upriči Muhe na stropu – izvrsnoj, gotovo nadrealnoji najhrabrijoj Jaimevoj narativnojbravuri, dobivamo priliku zaviriti u njezinživot u Meksiku i shvatiti razloge promjenekoja se odigrala u njoj.Grafički gledano, i Jaime s vremenompostaje sve slobodniji, a njegov naizgledpomalo hladan stil zasnovan na nevjerojatnojupečatljivosti crno-bijelih kontrastai virtuoznom prikazu ženskog tijela obogaćujese sve slobodnijom i dosljednijomimprovizacijom, koja njegovom crtežu dajedodatnu i neodoljivu toplinu te ga čini ravnopravnimsljedbenikom svijetle tradicijeklasičnog američkog realističnog novinskogstripa. Naravno, u svježem modernom ruhu.I premda je njegov crtež proizvod osamdesetihgodina (vidljive su njegove sličnostis pankerskom estetikom i umjetnošćuRaymonda Pettibona), vitalnost mu nećebiti osporena ni u novom mileniju.Što reći na kraju? Ništa posebno. U Ljubavi rakete već smo se odavno uživjeli teunatoč povremenom praznom hodu – nestrpljivočekamo nastavak.

in memoriamzarez, xii /289-90, 2. rujna 2010. 49Devet haiku pjesamau prijevodu Vladimira Devidéa(1925-2010)Ovim prigodnim malim prilogom redakcija se oprašta odprofesora mahnuvši za sretan put. Zbogom, senseiIz knjige: Vladimir Devidé, Japanska haiku poezija i njen kulturno povijesni okvir;Cankarjeva založba, Ljubljana – Zagreb, 1985.Prvo jesenje jutro!Noge to znajuna svježe opranoj verandi.Ishû (1608-1680)O Matsushima!O, Matsushima, o!O, Matsushima!BashôU jutarnjoj rosi:prljava, no svježablatna dinja.U ljetnom pljuskugoli jahač jašeBashôna golom konju.IssaEto proljeća:Bezimeni brežuljaku jutarnjoj sumaglici.Bashô (1644-1694)Ljetni je Mjesec -Zamka za hobotnice:prolazni snovi.Čovjek što bererepu - repom u ruciDošla je jesen -Bashôpokazuje put.štene koje to ne znaIssa (1763-1827)jeste Buddha.IssaS cvijetom makau ruci, progurao sekroz gomilu.Issa

Prozazarez, xii /289-90, 2. rujna 2010. 50Zloćudni grbavacJason RogersPRELAZI U: 1. INTERIJER: AKVARIJ NALIKNA MUZEJ. BAZEN ZA KITOVE. DAN.Kit je polegnut na dasku nalik na sedlonaslonjenu na rub bazena. Kit je zapravo naopačke.ZNANSTVENICA mu ručno onanira. Skuplja kitovuspermu kako bi njome oplodila druge kitove.ZNANSTVENICA gladi i gladi s dvjema rukamaprekrivenima golemim gumenim rukavicama. Ima samote rukavice i jednodijelni kupaći kostim.Kitov penis je velik tako da ZNANSTVENICAdobro može obaviti posao. Očito takvu vrstu posla čestoobavlja, jer su joj ruke dosta uvježbane.ZNANSTVENICA je vrlo privlačna i dosta mlada.Upravo zato što je mlada i očito na samom dnukorporacijske ljestvice, ima posao ručnog onaniranjakitovima.Kit konačno svrši.ZNANSTVENICA skine gumene rukavice. Učini tozato što joj je vruće, a s rukavicama joj je još više vruće.ZNANSTVENICA zatim skupi cijelu velikuplastičnu čašu punu kitova sjemena. Iako je pažljiva,ostalo joj je nešto sjemena na rukama.Zatvori posudu, pusti kita, obriše ruke o kupaćikostim, pokupi opremu i odlazi.NOVI PRIZOR: 2. INTERIJER. AKVARIJSKILABORATORIJ.ZNANSTVENICA dolazi u laboratorij. Stavlja čašus kitovim sjemenom u hladnjak. ZNANSTVENICA se,kao što to obično čini, pozdravlja sa svima u laboratoriju.ZNANSTVENICA ne može prestati misliti na golemkitov penis te je i on navodi na razmišljanje o muškimpenisima.NOVI PRIZOR: 3. INTERIJER: ŽENSKAKUPAONICA.ZNANSTVENICA odlazi u jedan od odjeljaka, skinese i počne masturbirati. Nije svjesna da nije oprala ruke.Na njima ima još kitova sjemena.NOVI PRIZOR: 4. INTERIJER:ZNANSTVENIČINA KUPAONICA.ZNANSTVENICA u rukama drži test za trudnoću.Test pokazuje da je trudna.ZNANSTVENICA: Koji kurac?ZNANSTVENICA baci test na zrcalo.5. INTERIJER: KOD GINEKOLOGA UORDINACIJIZNANSTVENICA je u sobi za pretrage. U bolničkojje haljini i stopalasu joj u stremenu. GINEKOLOG je pregledava.ZNANSTVENICA: Jučer sam napravila test natrudnoću i bio je pozitivan. Ne bih ga ni bila napravila dame neke prijateljice nisu pitale jesam li trudna. Mislilasam da sam nešto pojela. Ne mogu biti trudna. Nisamspavala s nekim muškarcem već četiri mjeseca. Četirimjeseca!GINEKOLOG: Jeste li nedavno bili na nekoj zabavi?Je li vam možda netko ubacio nešto u piće, a da vi toniste znali?ZNANSTVENICA: Mislite, silovanje? Ne. To se nijemoglo dogoditi. Ne pijem.GINEKOLOG: Ne mora se nužno raditi o alkoholu.ZNANSTVENICA: Kako god, to nije moguće.Nemam baš neki privatan život zbog mojega rasporedana poslu. Kada i izađem i zabavljam se, uvijek idemsama kući.GINEKOLOG: Pa, moramo najprije vidjeti rezultatetesta pa ćemo tada nastaviti razgovor. Idem po rezultate paćemo vidjeti. Nema nikakvih naznaka da ste bili silovani...ZNANSTVENICA: Upravo sam vam rekla da nisam.GINEKOLOG: Možete se sada odjenuti. Odmah sevraćam.GINEKOLOG odlazi iz sobe i ZNANSTVENICA sepočinje odijevati dok ga čeka. Nakon nekoliko trenutakaGINEKOLOG se vraća u sobu. GINEKOLOG čita skartona.GINEKOLOG: Pa, trudni ste.ZNANSTVENICA: Nemoguće.GINEKOLOG: Testovi za trudnoću za kućnuuporabu često mogu pogriješiti, ali naši su 99 posto točni.Trudni ste. Ako želite da pozovemo psihologa ili danapravimo testove na silovanje, učinit ćemo to.ZNANSTVENICA: Nisam silovana.GINEKOLOG: Ponekad um može blokirati takvedogađaje.ZNANSTVENICA: Ne ja. Ne moj um. Znam danisam silovana i znam da ne mogu biti trudna.NOVI PRIZOR: 6. INTERIJER: BOLNICAProšlo je devet mjeseci. ZNANSTVENICA rađa.ZNANSTVENICA vrišti od boli dok dijete izlazi.LIJEČNIK: Hajde. Ponovno tiskajte.ZNANSTVENICA: Umuknite!AAAAGGGGHHHHHLIJEČNIK: Evo ga.U bolničkoj sobi zavlada tišina. Sestre i LIJEČNIKbulje u novorođenče.ZNANSTVENICA: Što je?LIJEČNIK joj ne odgovara. Umjesto toga, okreće seprema jednoj od sestara.LIJEČNIK: Zovite doktora Leeja. Imamo problem.SESTRA istrči iz sobe.NOVI PRIZOR: 7. INTERIJER: ODJEL ZARODILJE.Odjel za rodilje pun je zaplakane djece, ali sveSESTRE bulje samo u jedan krevetić. U krevetiću jedijete s tijelom čovjeka, a glavom kita.PRELAZI U: 8. INTERIJER: ZNANSTVENIČINAKUĆA.ZNANSTVENICA gleda vijesti.SPIKER NA VIJESTIMA: Dobili smo izvješćao muškom novorođenčetu, pola-kitu, pola-čovjeku,rođenom prije nekoliko dana. Ta izvješća nisu nipotvrđena niti opovrgnuta. Bolničko osoblje ih jeverificiralo, ali nije htjelo otkriti više podataka.Telefon zvoni. Vijesti se nastavljaju.ZNANSTVENICA podigne slušalicu i javi se. Osobana drugoj strani netko je tko je upravo čuo vijesti i zoveu vezi s DJEČAKOM-KITOM.ZNANSTVENICA: Ne. Ušutite. Nemojte zvatiponovno.ZNANSTVENICA iščupa telefonsku žicu iz zida.PRELAZI U: 9. INTERIJER: ZNANSTVENIČINAKUĆA.DJEČAK-KIT još je novorođenče. Spava u krevetićuodmah pokraj znanstveničine postelje.DJEČAK-KIT počne plakati. To nije dječji plač, negoprekrasno glasanje grbavog kita.Iz očiju DJEČAKA-KITA teku suze. Uzrujan je zbognečega.Čini se da ZNANSTVENICA ne shvaća da joj dijeteplače usred noći. Zvuk je suviše lijep, suviše opušta. Onase smješka u dubokom snu.PRELAZI U: 10. INTERIJER: SPAVAĆA SOBADJEČAKA-KITA.DJEČAK-KIT spava u svojem krevetiću.ZNANSTVENICA ulazi u sobu s jastukom. Plače iplakala je već danima. Namjera joj je ubiti DJEČAKA-KITA na spavanju.Kratko stoji nad krevetićem, ali ne može to učiniti.PRELAZI U: 11. INTERIJER:ZNANSTVENIČINA KUĆA.DJEČAK-KIT je u adolescentskim godinama.ZNANSTVENICA je već dovoljno patila zbog djetetapola-čovjeka, pola-kita.DJEČAK-KIT hoda po kući.ZNANSTVENICA leži na kauču. Posvuda okolo jebljuvotina. U njezinoj je ruci bočica s pilulama. Ubila se.DJEČAK-KIT zna što se dogodilo. Kao da ga nijebaš briga. Zašto bi ga i bilo? Nije u cijelosti čovjek.DJEČAK-KIT napušta kuću i mrtvu majku. On jedijelom kit. Ne oplakuje majčinu smrt onoliko koliko bito činio čovjek.PRELAZI U: 12. EKSTERIJER: ULIČICA.DJEČAK-KIT spava u uličici. Beskućnik je. Imamalo odjeće na sebi i prljav je. DJEČAK-KIT spava. No,on ne spava poput čovjeka. Spava poput kita. Kad spava,samo jedna polovica kitova mozga spava. Kitovi takođerspavaju s jednim okom otvorenim kako bi motrili što sedogađa oko njih.DVOJICA BESKUĆNIKA bulje u DJEČAKA-KITA.BESKUĆNIK BR. 1: On uvijek tako? Mislim, spavali? Ili, se ono... pretvara da spava.BESKUĆNIK BR. 2: To je ono najgore. Taj uvijektako spava.BESKUĆNIK BR. 1: Ne seri?BESKUĆNIK BR. 2: Ne serem.BESKUĆNIK BR. 1: Onda, ajmo mu uzeti stvari.DJEČAK-KIT skoči i DVOJICA BESKUĆNIKApobjegnu. DJEČAK-KIT još je svjestan svoje okoline,iako spava.PRELAZI U: 13. EKSTERIJER: MNOGOGODINA POSLIJE.DJEČAK-KIT je odrastao. Izlazi iz oceana i nastavljahodati po plaži prema gradu.Mnogi ljudi bulje u njega.DJEČAK-KIT malo se spotiče, kao da mu se vrti.Čini se da ima problema s ravnotežom.NOVI PRIZOR: 14. EKSTERIJER: U BLIZINIBRODOGRADILIŠTA.DJEČAK-KIT hoda kao ošamućen. Sonar sbrodogradilišta privlači ga tome mjestu. Kao da mukazuje da se tamo nešto dobro nalazi.NOVI PRIZOR: 15. INTERIJER: ODJELJAKJAVNOG TOALETA.DJEČAK-KIT povraća u zahodu.NOVI PRIZOR: 16. INTERIJER: KARAOKEBAR.DJEČAK-KIT pjeva kao što to čine grbavi kitovi. Oni inače ide u karaoka-barove.DJEČAK-KIT zapravo je vrlo dobar u takvomnačinu pjevanja.Ljudi iz publike bulje u njega. Ne zanima ih tolikonjegovo pjevanje koliko izgled.DJEČAK-KIT zastane ne trenutak i protrlja se poglavi. Ne može se sjetiti ostatka pjesme. To mu je doistačudno.PRELAZI U: 17. INTERIJER: ZNANSTVENIČINAKUĆA. U PROŠLOSTI.DJEČAK-KIT je adolescent. To je nešto prijeZNANSTVENIČINA samoubojstva. Ona pokušavarazgovarati s DJEČAKOM-KITOM.ZNANSTVENICA je već jako uzrujana zbog sinapola kita, pola čovjeka.

Prozazarez, xii /289-90, 2. rujna 2010. 51ZNANSTVENICA: Ne znam što ću s tobom. Mislim,volim te, ali što ćeš ti kad odrasteš? Ja... ja ne znam.ZNANSTVENICA počne plakati.DJEČAK-KIT je samo gleda. Ne zna što učiniti.Kitovi se tako ne ponašaju.ZNANSTVENICA: Razumiješ li? Mislim, samosjediš tamo s tim istim izrazom na licu. Imaš li uopćepojma kako se ja osjećam? Ne možeš li reći nešto?Molim te.DJEČAK-KIT i dalje samo sjedi.ZNANSTVENICA istrči iz sobe plačući.PRELAZI U: 18. INTERIJER: ČEKAONICA KODLIJEČNIKA. SADAŠNJOST.DJEČAK-KIT drži se za sljepoočnice kako bipokušao zaustaviti strašnu glavobolju koja ga je potpunozarobila.SESTRA dolazi do njega i govori mu. Njemu jepotpuno nerazumljivo što ona govori. Ono što doistagovori jest:SESTRA: Jeste li dobro? Zvali smo vas. LIJEČNIKće vas sada primiti.DJEČAK-KIT ustane – pokuša ustati. Još imapoteškoća s ravnotežom.DJEČAK-KIT napravi nekoliko koraka i dobijenapad.SESTRA pozove LIJEČNIKA i oni se brinu za njegadok napad ne popusti.NOVI PRIZOR: 19. INTERIJER: SOBA ZAPRETRAGE.DJEČAK-KIT je na ležaju. Odmara se. Naravno,jedno oko mu je još otvoreno i potpuno je svjestan svegašto se oko njega događa.LIJEČNIK gleda u bilježnicu koju je DJEČAK-KITdonio sa sobom. DJEČAK-KIT očito je imao poteškoćas pamćenjem stvari. U tu je bilježnicu zapisivaonajbanalnije informacije iz svakodnevnog života.Iz otvorenog oka teče mu suza.NOVI PRIZOR: 20. INTERIJER: SOBA ZAPRETRAGE.DJEČAK-KIT je potpuno budan i sjedi uspravno.LIJEČNIK mu govori.LIJEČNIK: Trebat ćemo još testova da to potvrdimo,ali mislimo da biste mogli imati rak. Tako pokazujupreliminarni testovi.DJEČAK-KIT pokušava nešto reći. Može jedinogovoriti poput grbavog kita. No, opuštajući, prekrasanzvuk kakav proizvode grbavi kitovi ne izlazi. Umjestotoga, izlazi promukao, iritantan zvuk.LIJEČNIK ga u čudu gleda, zašto je taj zvuk izašao.LIJEČNIK: Problemi s govorom?DJEČAK-KIT potvrdno klimne glavom.LIJEČNIK: Uz vaše dopuštenje, htjeli bismo obavitizahvat kojim bismo ustanovili radi li se o raku ili ne.DJEČAK-KIT pogleda u daljinu na trenutak. Zatim,potvrdno klimne glavom, kao da oklijeva.LIJEČNIK: Razumijete li?DJEČAK-KIT samo klimne glavom. I ne gleda uLIJEČNIKA.LIJEČNIK: Oprostite?DJEČAK-KIT skoči i pokaže prema ustima kako birekao da ne može govoriti.NOVI PRIZOR: 21. INTERIJER: OPERACIJSKASALA.Glava DJEČAKA-KITA otvorena je i vidi mu semozak. Mali, sićušni komad mozga je uklonjen kako bise vidjelo je li riječ o raku ili nije.NOVI PRIZOR: 22. INTERIJER: SOBA ZAPRIVREMENI BORAVAK BOLESNIKA.DJEČAK-KIT oporavlja se od ‘zahvata’. Oko glaveima velik zavoj.DJEČAK-KIT ne može ustati i otići u kupaonicu.Vrećica koja mu drži stolicu također je puna krvi.NOVI PRIZOR: 23. INTERIJER: SOBA ZAPRIVREMENI BORAVAK BOLESNIKA.DJEČAK-KIT povraća. Neke SESTRE pomažu mu.NOVI PRIZOR: 24. INTERIJER: SOBA ZAPRIVREMENI BORAVAK BOLESNIKA.DJEČAK-KIT nije ni dodirnuo hranu. Čini se dane želi jesti. Cijeli je pladanj još tu. BOLNIČAR/KAmakne netaknuti pladanj i zamijeni ga drugim, iako nion očito neće biti taknut kao ni prvi.DJEČAK-KIT je na posebnoj prehrani. Kitovise hrane planktonima. On inače ode u more i isišeplanktone.DJEČAK-KIT samo spava. Otvoreno oko mu jekrvavo od pretrpljene boli.NOVI PRIZOR: 25. INTERIJER: SOBA ZAPRIVREMENI BORAVAK BOLESNIKA.DJEČAK-KIT ima drugi napad. Taj je mnogo gori,jer je upravo imao zahvat na glavi.NOVI PRIZOR: 26. INTERIJER: SOBA ZAPRIVREMENI BORAVAK BOLESNIKA.DJEČAK-KIT je budan. Grčevito se hvata za trbuh.NOVI PRIZOR: 27. INTERIJER: SOBA ZAPRIVREMENI BORAVAK BOLESNIKA.DJEČAK-KIT zapisao je nešto u svoju bilježnicu.BILJEŽNICA: Volio bih da mogu prespavati cijelunoć, poput ljudi. Ne želim biti napola kit u ovometrenutku. Bol traje 24 sata na dan.NOVI PRIZOR: 28. INTERIJER: SOBA ZAPRIVREMENI BORAVAK BOLESNIKA.LIJEČNIK je ponovno u sobi kod dječaka-kita.DJEČAK-KIT pokušava slušati dok se hvata za trbuh,želeći da bol nekako prestane.LIJEČNIK: Moramo, uz vaše dopuštenje, napravitijoš pretraga. Morate ići na rendgen. Vaša povijest bolestije, najblaže rečeno, nova, tako da nam ništa ne govori.Smijemo li vas odvesti na rendgen?DJEČAK-KIT potvrdno klimne glavom.LIJEČNIK: Morat ćete popiti tekućinu koja sadržavabarij. To će nam omogućiti lakše gledanje rendgenskesnimke. Također bismo željeli obaviti endoskopiju.NOVI PRIZOR: 29. INTERIJER: SOBA ZAPRETRAGE.DJEČAK-KIT očito je pod utjecajem analgetika zabol u trbuhu i boli koju mu uzrokuje endoskopija.Cijev mu je u grlu.LIJEČNIK: Uzet ćemo komadić želuca ovdje.Uzet je komadić želuca.SESTRE čudno gledaju DJEČAKA-KITA. Jednooko mu je još otvoreno. Svjestan je što se događa.PRELAZI U: 30. INTERIJER: SPAVAĆA SOBA. UPROŠLOSTI.DJEČAK-KIT se seksa sa ženom. Žena se zoveBRANDY. Mlada je i lijepa.BRANDY je gola i raširenih nogu na krevetu.DJEČAK-KIT joj gura svoj prst u vaginu. Mužjacikitovi pokušavaju očistiti svu spermu prijašnjihseksualnih partnera. DJEČAK-KIT ne zna je li bilo kogaprije njega, a nije ga ni briga. On samo slijedi instinkt.Tako da DJEČAK-KIT pokušava prstom maknuti bilokakve tragove sperme koji su možda ostali.BRANDY nije briga. Samo joj se sviđa seks prstom.Ne zapaža da DJEČAK-KIT pomno gleda u njezinuvaginu iz potpuno drugih razloga nego što ona misli.PRELAZI U: 31. INTERIJER: SOBA ZAPRIVREMENI BORAVAK BOLESNIKA.SADAŠNJOST.DJEČAKU-KITU napravljene su sve pretrage. Još jeu krevetu.Još ima zavoje oko glave.ONKOLOG i neke SESTRE su u sobi. LIJEČNIK sene čini zadovoljan ni sretan zbog onoga što mora učiniti.ONKOLOG: Ja sam dr. Freemount. Ja sam vašONKOLOG. Preporučio me vaš liječnik, dr. Benjamin, ipreuzeo sam slučaj. Kako se danas osjećate?DJEČAK-KIT okrene se i pogleda ONKOLOGA.Na licu DJEČAKA-KITA ne vide se nikakve emocije.ONKOLOG: Žao mi je, ali imate rak na mozgu iželucu.DJEČAK-KIT samo se okrene tako da ne gleda ni uONKOLOGA niti u SESTRE.ONKOLOG: Ne može se operirati, žao mi je što tomoram reći. Ali, uz određene lijekove i kemoterapijupostoji mogućnost da živite puno dulje. Postoji i malamogućnost da se rak povuče.ONKOLOG zna da to nije istina. To se može vidjeti iznačina na koji je to izgovorio. I SESTRE znaju da to nijeistina. Začuđeno gledaju u ONKOLOGA.PRELAZI U: 32. INTERIJER. POTPUNOMRAČAN PROSTOR.Soba je u potpunom mraku. Ne može se odrediti je libeskonačno duga ili završava nekoliko metara dalje.Ima DEMONA u sobi. DEMONI su blijedi, goli ljudiprekriveni krvlju.DEMONI nose male hrpe balege. Bacaju ih u sredinutamnog prostora. Čini se da nema razloga zašto to čine.Nestanu i vraćaju se s rukama punim govana. Bacajugovno na hrpu i ponavljaju proces.Nije da DEMONI samo rade. Oni hvataju jedandrugoga za guzicu i napadaju jedan drugoga te sepokušavaju potući.PRELAZI U: 33. INTERIJER. SOBA ZA STALNIBORAVAK BOLESNIKA.DJEČAK-KIT ostaje trajno u bolnici. Ima sadadrukčiju sobu – za pacijente koji u bolnici žive.Na televiziji je film o podmornici. Zvukovi sonaraizluđuju DJEČAKA-KITA.DJEČAK-KIT se prevrće i vrišti. Taj je zvuk za njegamučenje. Samo kitovi imaju s time problema. Sonar ihmože izluditi.PRELAZI U: 34. CIRKUSKA PREDSTAVA. UPROŠLOSTI.DJEČAK-KIT je adolescent. Putuje s cirkusom.DJEČAK-KIT je na pozornici. Trči po pozornici. Loviga ČOVJEK odjeven u kapetana Ahaba.Gotovo svatko u publici je foto-reporter na nekinačin. Jedino ga žele slikati. Problem je što slikanje nijedopušteno. Imaju skrivene fotoaparate.Neki cirkuski ljudi, skakači, hodaju uokolo ne bi liuhvatili nekoga dok slika.PRELAZI U: 35. INTERIJER: SOBA ZA STALNIBORAVAK BOLESNIKA. SADAŠNJOST.Tretman kemoterapijom je počeo. U žile mu jestavljena infuzija i lijek mu je ubrizgan u vene.NOVI PRIZOR: 36. INTERIJER: SOBA ZASTALNI BORAVAK BOLESNIKAONKOLOG razgovara s DJEČAKOM-KITOM.DJEČAK-KIT pokušava se odmoriti.ONKOLOG: Voljeli bismo pokušati sa zračenjem.NOVI PRIZOR: 37. INTERIJER: SOBA ZASTALNI BORAVAK BOLESNIKA.DJEČAK-KIT proživljava emocionalna stanjauobičajena kod kemoterapije.DJEČAK-KIT sjedi uspravno i povlači krevet te bacastvari. Jako mu je mučno pa mu je teško duže sjeditiuspravno.NOVI PRIZOR: 38. INTERIJER: SOBA ZASTALNI BORAVAK BOLESNIKA.ONKOLOG pokušava objasniti DJEČAKU-KITUpostupak kod zračenja. DJEČAKA-KITA nije briga i neželi slušati.ONKOLOG: ...Kobaltom 60 ozračit ćemo tvoj rak. Zato se koristi aparat visokog napona. Jedinice radijacijebit će: 10 Graya, što je jednako 1000 Centigraya...DJEČAK-KIT samo se okrene i povraća po podu.S engleskoga prevela Antonia Ruljančić.Pod naslovom “Malignant Hump/back” objavljeno u knjizi ThreeScreenplays, Lulu, 2004.

poezijazarez, xii /289-90, 2. rujna 2010. 52Robert Roklicer,Roško se divio filadendronuOnako prijateljskiGeneralno gledajućiJebitevragMetakVeć dugo nisam bio kod nje,prijateljeve žene.A gleda me tako ljupko,skrušeno,kao da moli da je podojim,prebacim na leđa,zagnjurim glavom u plićaknjenih nogu ionako, prijateljski,zadržimo raskorakneizvjesnosti.Koji sat,više ili manje.Svejedno, ne bismotratili vrijeme.Ipak nas prijateljstvopovezuje.Ne kalkuliram važnim stvarima,činjenice ne doživljavam osobno.Ponašam se herojski:brijem glavu, bradu, rep,čupam dlake iz nosa, ispod jezika,pljujem pod pravim kutom,priželjkujem Europu, dobru klopu,nastrani seks i potoke pivaispred svoje vile.Želim biti poput vas.Svijet je posut mnoštvom stranaca,treba li vam još jedan?Tihi na sprovoduUmro je Tiho. Tiho je umro.Umro je tiho.Roško se divio filadendronu,eksperimentirajući rizlamana Dinamovom stadionu.– Ej, čovječe, rekao je,ovo sliči na listove kanabisa,posebno ako eksaš duplu votku.Neću te više gnjaviti,jebitevrag,al dobar si, dobar, mogu ti reći.Trebao bi biti u školskim lektirama,jebitevrag,tako si dobar.Imaš za još jednu votku?Sutra idem na liječenje, znaš?Sutra, jebitevrag!Moram stvoriti zalihe do tad.Ko da će rat.A ne da’ mi Bog još jednog zla!U natruhama intimnih priznanja,uz koju kap više & manje,zaplakao je naoružan čuvar meje.Zavapio je da mu je dostasvegovog sranja,izvadio kalibar 9 mmi naciljao iznad naših glava.Opalio je metak.Promašio.Ljutito otišao spavat.Nastavili smo piti.Sretno. Promašeni.Kad je najslabijaŽelim prevariti Smrt.Pokucat ću joj na vratai skriti se iza oleandra.Provirit će kroz špijunkui ugledati oleandar.Mrzovoljno će sjestinatrag u svoju foteljui nastavitiispunjavati križaljku.Banut ću joj kroz prozor,tek kada zadrijema.Tada je najslabija.Predat će se.Dići se ruke i reći:– Iznenadio si me.Nisam te očekivala tako rano.MaliganiKad ću, ako noćas neću,uvući ruke u rukav,rukavac,da se ne vide ožiljci,maligani,na šestom prstu treće ruke?Kad ću, ako noćas neću,pružiti ti ruku pomirenja,dok budeš tražiomoj dlanu rukavu?Kad ću?Pogledaj me u treće uhoi šapni mi u treće oko,kriv si,krv si,krvav si.Pokazat ću ti treći prsti reći da si u pravu.Tiho, stari, da ne plačem;prebaci štrik na gredu,budi u prvom redu,trik je omča,oko vrata se kopča.Zaljulja se.Da ne žulja.Umro je Tiho. Tiho je umro.Umro je tiho.Priopćenje mrtvih glagolaNa televiziji gledamsnijeg kako pada;šumori, žubori glasmrtvih glagola,glas cvilidrete,i mrtvo dijetemisli da čujemšto zbori.Ma boli me kuracza vaša priopćenja,važno je nevažno;psujem da boli.Mrtvi mi ne smetaju,živi me živciraju.Moj stari je govorio:Kad jedeš govna, sine,pred drugima glumida uživaš!Teže će im biti, vjeruj mi!SpiralaZapalio sam joint i desnim okom naciljaoMladena.Lijevi kapak ostao mi je zalijepljentrepavicamajoš neko vrijeme, treperavo se držao zalice,postao sam jednooki Jack, on kurva,crnkinja iz L.A.Njegova je stara lupala metlom u plafonrazvaljujući nam anale drvenom drškom.Derala se da stišamo Sex Pistolse,Combate i ostala govna,i pustimo Škoru,ako već moramo glasno slušati govnaonda nek budu to naša, domaća.Pauk u obliku tetrijeba spustio seMladenu na glavui sisao mu mozak, nije me se ticalo,ali sam se bojao da će i mene proždrijetipa sam ga razvalio pivskom bocom.Hitna je došla hitno, za dva sata,netko je htio pozvati murju,al’ Mladen je potvrdio priču o pauku– tetrijebui o tome kako sam nam spasio životejer sam intervenirao bocom.Doktorica u bijelim hlačamaimala je mrlju na gaćama,crni trokut sa spiralama.Pokazao sam to prstom Mladenukoji je rigao smeđe plahtei smijao se jednoj spirali.Rekao je da ga podsjeća na mamukad joj podmetne ecstasyumjesto saharina za kavu.Uvrnuto, a opet normalno.Nije ni sam posve siguran.Robert Roklicer (Vukovar,1970.) studirao je na zagrebačkojAkademiji dramske umjetnosti(odsjek dramaturgije). Od 1995.godine do 2000. godine radio je unovinarstvu. U tom periodu mnogenjegove eseje i književne kritikeprenose eminentne tiskovinediljem svijeta. Radi kao scenarist uDramskom programu HRT- a te glumiu domaćim filmovima i serijama. Članje Društva hrvatskih književnika iMatice hrvatske. Voditelj je tribineJutro poezije. Objavio je više knjigapoezije i proze.

natječajzarez, xii /289-90, 2. rujna 2010. 53PROZAK / NAVRH JEZIKA Godišnji natječaj ALGORITMA i ZAREZAza najbolji neobjavljeni prozni i pjesnički rukopis autora do 35 godina starostiMarko Dejanović, Zvonimir i puškaZrak je već hladan. Provlači sekroz Zvonimirove nosnice i tjeraga na šmrcanje. Miris šume iistrunulog lišća uvlači se među dlačice unosu. Lovačka puška u njegovim rukamaje teška. Satima se provlači kraj stalno istihogoljenih stabala, a da nije vidio svinju.Stalno sa sobom šlepa osjećaj da će se svakitren pred njegovim očima pojaviti vepar,ulov na kojem će mu zaviditi drugovi lovci.Ali tik do tog osjećaja vuče se i razočaranje.Vepra nema, usprkos šuljanju, usprkos koncentracijiuloženoj u tiho šmrcanje. Ni trulolišće ne šušti pod nogama. Zvonimir mrzišumu. Mrzi on i veprove, jelenove pa i medvjedekoje nikada nije lovio. Ali voli loviti,voli spaziti prestravljenu krmaču i naciljati.Obožava pratiti je nekoliko sekundi kakojuri kroz šumu, kako ne mari za buku kojuproizvodi u panici. Zvonimir voli vidjetisnagu te divlje zvijeri i znati kako svinju nisnaga ne može spasiti od njega.Još i više od vepra u bijegu, Zvonimirvoli vepra u bijesu – svinju koja shvaća danema izbora, shvaća to na neki svoj divljački,životinjski način, bez da razmišlja.Mrzi strah koji osjeti ciljajući u golemaleđa zvijeri dok se izvijaju u valovima, avepar juriša prema njemu i Zvonimir, utim trenucima, mrzi i sebe. Kažnjava seistim mecima koje ispaljuje u jureću svinju,njegov strah umire s veprom i Zvonimiruvijek nanova postaje gospodar snažne ihrabre zvijeri, koja se ipak na kraju nijemogla nositi s njim. Zna on da ga strah nijenaveo na paniku kakvu je pokazala svinja.Njegov strah iz njega izlazi u trzajima, kaoi život iz vepra. No, ponekad, Zvonimirustrah na samrti ostavi i ožiljak. U njegovommozgu proizvede misao da je sretan što imapušku. On tu misao brzo guši, ne dozvoljavajoj da dođe do prirodnog zaključka kakobi svinja njega savladala da nema pušku.Zvonimir zna da ta misao nije njegova pajoj se otima – zna Zvonimir da on tako nebi razmišljao.Ali ovaj put je drugačije. Dok koračašumom ne uspijeva izbjeći razmišljanje opušci. Sam sebe muči pitanjem bi li se, bezpuške, usudio proći gustišem, u kojem zna daima veprova. Zvonimir tu misao, a pogotovospoznaju da se ne bi usudio, tjera od sebe,ali se ona kao dosadna muha stalno vraćai škaklja ga. ‘Kalibar 300 Winchester Magnumne plaši veprove. Oni se boje mene’,govori si. Zna da se ističe među lovcima većsamim izgledom i uvjeren je da bi se svinje,da mogu pričati, međusobno upozoravalena lovca dugih nogu. Svi ostali lovci su iliveliki s golemim buretom trbuha ili maleni,zdepasti. Zvonimir je mršav i visok. Noge sumu nekoliko centimetara preduge pa mu jetrup kratak, a možda se takvim i samo činijer uvijek hoda pogrbljeno. Svinji bi mogaoizgledati kao nekakav križanac kornjače irode. Zna Zvonimir da one, i bez da mogupričati, prepoznaju odlučnost i snagu duhau njegovim smeđim očima. Samo ga danasmuči je li taj izraz u očima uistinu njegov.‘Gleda li to puška kroz moje oči’ pita se iodbija se pitati istovremeno.Sad, dok dugim koracima grabi šumom,Zvomir se na silu prisjeća vremena dok jebio dječak. Onakav mršav i smotan u baratanjupredugim rukama i nogama moraose smijati forama jačih. ‘Samo tijelom jačih’,naglašava u glavi. Morao je, jer su mu samotako dozvoljavali da sjedi uz njih, da budeprisutan u pričama o tučnjavama s drugimekipama. Ali je za njega uvijek bilo rezerviranomjesto u tim pričama. Uvijek je bioonaj koji je prebrojavao protivnike i dovodiou pitanje akciju. Njemu su se smijali,Zvonimir je bio onaj astronaut koji gubinadu u spas, jer je kisika premalo, a brodpredaleko da bi ga itko našao. Jači dečki sumu se smijali i razbarušavali mu kosu kaoda je mlađi od njih. A bio je od većine stariji.Ipak, ostali klinci iz kvarta, oni van ekipe,nisu mu se usudili smijati dok su slušali tepriče. To mu je, bar nakratko, vratilo mir iu potrazi za veprom.Krmača je izjurila iz gustiša. Nešto ju jenagnalo da pokuša pobjeći i Zvonimir jenišani. Prati njen trk, gađa i vidi da ju jepogodio. Ali krmača se samo zaljuljala panastavila bježati. Zvonimir trči nekolikokoraka pa ponovno cilja. Pogađa je još jednom,ali zvijer ne odustaje. Još ima snage ikrmača se probija kroz šumu. Zvonimir trčiza njom. Nakratko ju je izgubio iz vida, aliubrzo dolazi do prevaljene krmače. Onaduboko diše, reži, skviči i pokušava se koprcati.Pokušava se osoviti na noge, nastavitibijeg ili napasti Zvonimira. On joj u očimavidi strah, mržnju i bijes. Vidi da se krmačanije predala. Trulo lišće se nataplja njenomkrvlju i Zvonimir bi mogao uperiti puškupa joj skratiti muke. Ali neće on to učiniti.Ne želi da svinja pomisli da joj je puškaoduzela život. Zvonimir želi da krmačaspozna da ju je on savladao, da je ona, iakoveće snage od njega, ipak na kraju njegovažrtva. Krmača se koprca, u Zvonimirovimsljepoočnicama tutnji napetost. Okrećepušku kundakom prema svinji i približavase zvijeri na samo pola metra. Zvonimiruzima zalet. ‘Moja snaga protiv tvoje, mojapamet protiv tvoje. Ja sam nadmoćan’, mislidok snažno hvata pušku za cijev i zamahuje.Kundakom udara krmaču u lubanju i kostipucaju. Ali iz cijevi sijeva vatra. Plamenpanike u Zvonimirovim očima stiže zahvatitii njegovo tijelo. Duge, nezgrapne noge,noge stražara koncentracijskog logora, klecajupod Zvonimirom, ali je metak iz Winchesterabrži. Pogađa Zvonimira u prsa ion pada. Leži kraj svinje. Njegova krv sespaja s krmačinom i skupa natapaju trulolišće. Samo jedno od dvoje još diše. Usprkosprilazećoj smrti, za dah se svom snagomtijela i duha još bori krmača.Marko Dejanović (Banjaluka,1982.) do 1992. živi u rodnom gradu, anakon toga šest godina u Frankfurtu.Srednju školu i studij novinarstva naFakultetu političkih znanosti završiou Zagrebu, gdje i danas živi. Radi kaonovinar. Objavljivao priče u Večernjemlistu, Vijencu, Fantomu slobode i uzborniku Izvan koridora, podgoričkeknjižare Karver.Toni Matošin, Po našem malom crnom tržištuSve što stane u hlačeu te uske hlače stanusve moje mislisudaraju serazdiruprodiruupijaju sevoleu gaćicama postajuslovaPozicijePlatili su mi,samo zato što sam te želio.I opet će,samo zato što te još želim.I možda me i odlikuju,nazdrave zvonko,prime me u visoko društvo,jer sam svoju želju ovjekovječio.Možda ću i bježati,iz straha da postanem visok,iz želje da opstanem u strahu,u pismu.A ti,ti samo zgrči nožne prstei uvijek ćeš me naći,uhvatiti u trenutku,prostrtogpo našem malom crnom tržištu.Kroteći govorposve samnasred ulicerastapamtaj jebeni osjećajsamoćena tjelesnoj temperaturidržiš mebez dodirakaoimatibez obavezeposve samjednosmjernou pokretugutamizgovorenoplašimbudućnostjoš osmijehili koja riječi gubiš mekao analognu slikuu digitalnom vriskukao suluduslučajnostPadnem li napokonuz Božju milost,anatomijom modrih nebodera,sa sjećanjem na zaboravljena godišnjadoba,prostirat ću te nježnosti unedogled.Nježnosti koje prepoznaješpogledom ranjive femme fatale.Pod tvoja bosa stopala,pred tvoje umiveno lice,da crtaš mozaike na ovim riječima,na ovom tijelu. Na beskompromisnojposveti.Sara, IJutro je pronalazimirniju.Od rane svježineljepšu.Prstima nježno tražipapuče boje moga oka.Istovremeno suši kosu,osmjehuje se, budi.Sara, IIS ove strane prozoraurbani realizam traži treću boju svomespektru,s druge strane pomiče se, šarenousporena silueta.Nadam se da sam je vidio;navlači. Dokoljenke, bez osmijehajoš. Realistički gola, zamišljena,još. Jutarnja.Toni Matošin rođen je 30.siječnja 1977. u Šibeniku, gdje jezavršio osnovnu i srednju školu.Diplomirao u Dubrovniku 2000.,kada se vraća u Šibenik i zapošljavau Primoštenu. Oženjen je i otactrogodišnje djevojčice. Krajem 2009.objavljuje roman Tuga nije izraz lica.Poeziju redovito objavljuje na svomblogu (tonim.blog.hr), a svjetlo danaugledala je i u sisačkom časopisuRiječi. Stalni je suradnik muzičkogweb-portala SoundGuardian.

kolumnazarez, xii /289-90, 2. rujna 2010. 54noga filologaCodex SeraphinianusNeven JovanovićOtvarate knjigu. Napisana je nepoznatimslovima. Ona vam negovore ništa, ona su nakupinezavijutaka na papiru, nisu nalik ničemupoznatome (osim možda arapskome ili gruzijskome,ali arapski i gruzijski poznajetetek toliko da vam bude jasno da to nije to).Što ćete učiniti? Hoćete li zatvoriti knjigu?Hoćete li još gledati slova i stranicu? Hoćeteli listati dalje?Kružnice, tablice Budemo li listalidalje, čeka nas nešto nalik na pregledsadržaja. Prepoznajemo to po istočkanojcrti koja vodi od veće nakupine znakova domanje (to manje, nalijevo, mogli bi moždabiti brojevi). Ali i pregled sadržaja je neobičan,jer istočkane crte idu ne samo nalijevo,nego i nadesno, i jer se osim tih crta okoznakova obavija još nešto nalik velikimmatematičkim zagradama.Ipak zapažamo: ne razumijemo ni slovani riječi – ali razumijemo tipografiju, oblikovanje,pravila rasporeda teksta na stranici.Barem pomalo. (Pedant prigovara: nemožemo govoriti o tipografiji, jer se slovačine rukom pisanima.)Na sljedećoj stranici – sad smo već svjesnii oblikovanja – prepoznajemo naslov,pisan većim slovima, vidimo dva stupca, ineke dijagrame, kružnice, tablice. Na straniciiza, daljnje olakšanje: ilustracije. Živeboje. Napokon nešto za što se možemouhvatiti. Univerzalni jezik likovnosti.No evo novog problema: ni ilustracije nesliče ni na što. Odnosno, sliče na nešto, nasvašta, ali na previše toga. Nekakve amebe,dijelovi morskih životinja, ali i nešto nalikna ukosnice i labirinte, previše geometrijskiza organski život kakav poznajemo. Ineprestano ta slova, ta nerazumljiva slova.A tako ih je lako zaboraviti i zalijepiti seza ilustracije.Orbis pictus Dalje... evo, već smo tovidjeli, isti dijagram kao i prije, s tim da sadanešto piše u srednjoj od tri kružnice, a prijeje pisalo u lijevoj. Radoznalost se migolji:jesu li slova ispod kružnica ista?Naredna ilustracija prikazujenekakvu grančicu kojoj jedanodvjetak svijetli poput upaljenešibice ili nekakvog spolnog organa,a svaki je put (takvih grančicaima šesnaest na ilustraciji)okrenut u drugom smjeru.I tako teče nerazumljivaknjiga. Ilustracije nam pokazujuneobične biljke, šarene ipomalo uglate: podsjećaju nastolne lampe, na škare, laticejednog cvijeta završavaju glavamamrtvih ptica. Vidimo kakoneke biljčice, kad je suša, veselolebde u zraku koji pedalj iznadtla (u nerazumljivoj knjizi ima ihumora); vidimo kako se drvećekala poput bresaka, a unutarkrošnje, umjesto koštice, sadržinovo minijaturno drveće. Štodalje listamo, više je bizarnosti,ekstravagantnije su kombinacijebiološkoga i umjetnoga. Susrećemoživotinje-stvari, pa stvaridijelovetijela, pa neobične ljude(koji ipak izgledaju kao ljudi,barem u osnovnim crtama) ineobična zanimanja – prazne generalskeuniforme s rukama-mitraljezima, čovjek srukom-nalivperom (on piše, ili možda slika,pisana latinična slova!) – pa onda neobičnenošnje, izume, zgrade i naselja (gdje je labirintvažan arhitektonski element).Nerazumljivim slovima i nadrealnimilustracijama knjiga očito prikazuje nekakavizmišljeni svijet. Pritom ne priča priču– priča enciklopediju. Enciklopedija izmišljenogsvijeta na nepoznatom jeziku.Umjetnost koja je promaklaKnjiga koju smo listali zove se CodexSeraphinianus. Napisao ju je i ilustriraosedamdesetih godina prošloga stoljeća talijanskidizajner i arhitekt Luigi Seraphini(r. 1949); prvo se izdanje – “iznimno ograničenenaklade” – pojavilo 1981, s još nekolikopretisaka širom svijeta. Auri Kunstwerkadoprinosi i cijena (španjolsko izdanje iz1983. košta na Amazonu oko 900 dolara, a“relativno pristupačno” Rizzolijevo izdanjeiz 2006. stoji 90 eura; priznajem da CodexSeraphinianus nisam baš listao, nego sampregledavao jednu piratsku digitalnu kopijus interneta).Justin Taylor - po svemu sudeći, povjesničarumjetnosti, i autor jednog internetskogeseja o Kodeksu – istraživao je malonastanak knjige (“Gdje je jedan tu su idvojica”, upozorio ga je pametno likovnikritičar Arthur C. Danto). U Codex Seraphinianusbili su upleteni talijanski izdavačFranco Maria Ricci, nakladnik knjiga koje“moraju biti elegantne i besprijekorne usvakome detalju, od grafike do papira itiska... a teme moraju donositi osjećaj otkrića...tajna remek-djela, herbariji i bestijariji,kodeksi i freske, velika umjetnost kojaje promakla vremenu”, i Italo Calvino, kojije napisao “zaneseni predgovor” prvomeizdanju (“U svijetu koji nastava i prikazujeLuigi Serafini, pisana je riječ, vjerujem,prethodila slikama: u osnovi je svega oblikbrižno izvedene, živahne i jasne kurzive –snaga je u priznavanju te jasnoće – tako danam se neprestano čini da smo nadomaknjezinu dešifriranju, dok nam svaka riječ isvako slovo zapravo izmiču.”); možda suprste tu imali i Borgesov Tlön i Uqbar.Igra utjecaja – bilo detektivska, bilo kunsthistoričarska– može se lako nastaviti: tuje npr. Voynichev rukopis, nikad dešifriran,vjerojatno alkemijski kodeks iz 15. stoljećakoji prikazuje neobične biljke i zvijezde; tuje npr. sam Serafini, koji je Tayloru nešto zagonetnoodgovorio na jednu e-mail poruku,onda zašutio; mene knjiga podsjeća na Moebiusovestripove, koji su nastajali nekakou isto vrijeme. Ali i ta je igra opet hvatanjefragmenata, tek varijanta onoga što činimočitajući sam Codex Seraphinianus.Zanimljivijim mi se zato čini pitanje: ašto se s nama događa dok čitamo nerazumljivuknjigu?Graditelji struktura MarvinMinsky, proučavatelj inteligencije, zamišljaoje različite “agente” koji su u mozguzaduženi za različite zadatke. Na najnižemsu stupnju “tragači”, koji skupljaju podatke(kad slušamo muziku, recimo, zvukove, intenzitete,udare); potom “razlikovatelji”koji prepoznaju predmete, odvajaju lik odpozadine; na vrhu, “graditelji struktura”pokušavaju naći smisao u svemu s nižihrazina (prepoznati “frazu” ili “polifoniju”).Ova se hijerarhija ugniježđeno replicira nasve sofisticiranijim razinama, pri čemu seagenti svake razine nadmeću nudeći svoje“interpretacije”. Cilj je interpretacija uvijekisti: prepoznati strukturu.Kad se nađu pred “bukom” – pred knjigomna nerazumljivom jeziku, s nerazumljivimilustracijama – ti “agenti” našega umapočnu raditi kao ludi. Pred zagonetkom seizmjenjuju, i svaki pokušava prikupiti štoviše korisnih podataka, hipoteze se nudei odbacuju, provizorne strukture grade iraspadaju. Otud doživljaj Codex Seraphinianuskoji je opisala spisateljica ShelleyJackson: “Knjiga želi da je se interpretira, alise ne da; u isti mah izaziva da je se pročita iodbija to. Moglo bi se reći da je ona jednajako jako jako razrađena Rorschachova mrlja.Nikad je nećemo potpuno savladati, onanikad neće otkriti umjetnikove nakane, panas zato na neki način vraća nama samima,tjera nas da zapažamo što zapažamo, dazapažamo asocijacije koje nam se javljaju.Ona je neka vrsta odskočne daske za našavlastita kreativna snatrenja.”Codex Seraphinianus otkriva se takokao ekstreman primjer onoga što, u biti,čini svaka pjesma, slika, predstava, i jedinakritika koju mu mogu uputiti upućena jezapravo meni samome. Dok skijam po zagonetnimznakovima i slikama, Horvatinčići Bandić uništavaju Varšavsku, a HDZ Hrvatsku.Koji će graditelji složiti strukturuod toga?

infozarez, xii /289-90, 2. rujna 2010. 55−−nastavak sa stranice 2proces se provodi kroz čitavovrijeme: na radnom mjestu,kod kuće, u razgovoru s kolegamai socijalizaciji te na tajnačin proizvodno vrijeme nijeviše samo radno vrijeme, negodruštveno vrijeme u svojojcjelini. U takvim uvjetima ništane razlikuje rad od ostalihljudskih djelatnosti – čitavodruštveno vrijeme pretvara seu aktivnost odnosno praksu– slobodnu i stvaralačku djelatnost.Najnovije aktivnostina arhitektonskoj sceni u Hrvatskojpokazuju izraženu eksperimentalnostu oblicima organiziranjavlastitog djelovanjaodnosno prakse, koja se višene svodi samo na osnovnu formuluvlastitog arhitektonskogureda, nego se formalizacija tihpraksi izvodi i u obliku udruga,neformalnih grupa, mreže suradnikai niza drugih inicijativa.Aktivnosti vezane uz konferenciju,kao i cjelokupni program,mogu se pratiti i na: http://prepoznavanje-prakse.blogspot.com/prevoditeljica i filmska kritičarkaMima Simić. Na stranicamamreže Culture ActionEurope odnedavno je mogućeregistrirati se za sudjelovanjena konferenciji. Culture ActionEurope već tradicionalno organiziraovakve konferencije kojesu se na europskoj mapi konferencijaetablirale kao mjestaokupljanja kulturnih djelatnika,civilnoga društva, stručnjakai kreatora politike kojizajednički raspravljaju o ključnimpitanjima europskog kulturnogživota.tribina, performansa i manjezahtjevnih scenskih izvedbi te“malih-mini” koncerata ) i timeponudili organizatorima prostorza razvijanje vlastitih projekata,a svojim posjetiteljimaugodan, zabavan i zanimljivprogram tijekom cijele sezone.Namijenjen studentima i ostalimposjetiteljima SC-a, Dnevniboravak osim prostora za druženjei ispijanje kava iz caffebara,nudit će i mogućnost čitanjastarih i najnovijih brojevadomaćih časopisa iz kulture iznanosti iz rastuće bibliotekestatus autora. Od 73 naslovaprijavljena na Reviju, za službenoje natjecanje odabrano39, dok je od 128 filmova pristiglihza Festival odabrano njih52; tako će u četiri festivalskadana sveukupno biti prikazan91 uradak srednjoškolaca isrednjoškolki. Međunarodniprogram uključuje uratke izniza zemalja: najveći broj filmovastiže iz Velike Britanije, aslijede Turska, Slovenija, Belgija,Slovačka, Danska potomJužna Koreja, Njemačka, Italija,Kina i mnoge druge zemlje.Sve to upućuje da je Four RiverFilm Festival u svijetu prepoznatkao relevantna manifestacijasrednjoškolskog filma. Sobzirom na jačanje prepoznatljivostiRevije i Festivala, ovese godine uz važne novitetesrednjoškolsko filmsko djelovanjenastoji staviti u širi društvenikontekst. U korist tomeide uvođenje nove, jedanaestenagrade na Reviji i Festivalu,Žute zastave, nagrade za doprinosnenasilju u filmu. Odluku oistoj donijet će žiri sastavljenod troje srednjoškolaca.Na naslovnojstranici:Igor Kuduz,The choice isyours, 2010.Rad iz serije Foto-žurnal #55 -random summer II., 2010.Foto-spam akcija slanja mailovasa serijama fotografija na nasumičnoodabrane mail adrese izosobnog adresara. Akcija trajeod 2009. godine.Trenutno se akcija izvodi u oblikupostova na Facebook portalu.Igor Kuduz umjetnik igrafički dizajner iz Zagreba. Uumjetničkom radu koristi fotografiju,foto-instalacije i video.Od 2005. realizira serije fetišfotografija, polaroida te mailartakcije.Bio jedanKamovIzložba na otvorenom Bio jednomjedan Kamov postavljenaje 30. kolovoza u Rijeci s ciljemda osvježi sjećanje na ovogvelikog riječkog autora i inovatora.Autorica Vedrana Stipićovim projektom o Janku PolićuKamovu nastoji urbanu sredinugrada prožeti njegovom mišlju,duhom i idejom. Gradski prostorpritom nije slučajan odabir,nego predstavlja namjeruda se cijela priča podijeli saširom javnošću, prvenstvenosugrađanima, a zatim i stručnjacimaiz likovnih i književnihkrugova. Izložba traje do 6.rujna i smještena je na potezuKoblerov trg – Trg sv. Barbare– prostor kod Imex banke (kodRTV-a) – Ulica Janeza Trdine –Pavlinski trg – Ulica Ante Starčevića(Garibaldijeva).The Time isNow!Konferencija The Time is Now!koju organizira europska mrežaCulture Action Europe održatće se od 7. do 9. listopada uBrusselsu. Zamišljena je kaomjesto inspiracije i rasprave oizborima koje danas činimo, akoji će utjecati na budućnosteuropskih politika za kulturu.Tijekom konferencije će serazgovarati o doprinosu kojiumjetnost i kulturni sektormogu dati viziji Europe u budućnosti.No, istovremeno će serazmotriti mogućnosti priznanjai podrške koje programi ipolitike EU mogu pružiti ovimumjetničkim i kulturnim doprinosima.Među sudionicamaprograma konferencije najavljenaje hrvatska aktivistica,Projekt SolarCinemaU Hrvatskoj su tijekom ovogljeta gostovale Nizozemke EvaLaurellard i Maureen Prinskoje vode projekt mobilnog solarnogkina. Projekt postoji od2006. godine i sastoji se od putovanjakombijem sa solarnimkolektorima koji služe za realizacijujavnih projekcija filmovau raznim gradovima koje Evai Maureen posjećuju na svojimturnejama. U početku su putovalesamo Beneluksom, a ovoljeto od srpnja do rujna obilazemnoge europske države (odŠvicarske preko Rumunjske doFrancuske), prikazujući filmoveekološke tematike i filmovelokalnih autora u sredinamakoje posjećuju. Međutim, prijesvega im je cilj promovirati alternativninačin prikazivanjafilmova, ukazujući na to da sui u našoj sredini, zasad nenaviklojna javne projekcije izvansigurnosti kino-dvorana, maštovitijinačini besplatnih projekcijafilmova itekako mogućii poželjni.Dnevni boravaku SC-uKultura promjene u KlubuStudentskog centra za početaksezone 2010./2011. pripremaslužbeno otvorenje Dnevnogboravka. Tim povod raspisan jecjelogodišnji natječaj za prijavuprojekata. Natječaj se raspisujene bi li se mladim te inovativnimumjetnicima, kolektivima,studentskim udrugamai klubovima, ustupio prostori svi ostali uvjeti potrebni zarealizaciju suradnji (izložbi,Kluba, igranja društvenih igara,besplatno korištenje kompjuterai wireless interneta za sveone kojima se bliže ispiti, istokao i za one čiji su ispiti većmiljama daleko u prošlosti, asve to uz zvuke programa RadijaSC-a smještenog u Klubu.Srednjoškolskifilmovi15. Filmska revija mladeži i 3.Four River Film Festival održatće se od 9. do 12. rujna u Karlovcu.Filmska revija mladežinacionalna je revija srednjoškolskogfilma i već četvrtu godinuzaredom održava se u organizacijiKinokluba Karlovac iHrvatskog filmskog saveza. Od2008. godine u sklopu Revijeorganizira se i međunarodnainačica, Four River Film Festival,festival namijenjen srednjoškolskomfilmu, jedinstvenne samo na području Hrvatske,već cijele regije, s obzirom daje jedini kriterij za prijavufilma isključivo srednjoškolskizarez, dvotjednik za kulturnai društvena zbivanjaadresa uredništvaVodnikova 17, HR-10000 Zagreb,tel: +385 1 4855 449, 4855 451fax: +385 1 4813 572e-mail: zarez@zg.htnet.hrweb: www.zarez.hruredništvo primapon–pet 12–15hnakladnikDruga strana d.o.o.za nakladnikaAndrea Zlatarglavni urednikBoris Postnikovzamjenici glavnog urednikaNataša Govedić, SrećkoHorvat i Marko Pogačarizvršni urednikNenad Perkovićposlovna tajnicaDijana CepićuredništvoDario Grgić, Silva Kalčić,Katarina Luketić,Suzana Marjanić, TrpimirMatasović, Jelena Ostojić,Nataša Petrinjak, SrećkoPulig, Zoran Roško iGioia–Ana UlrichdizajnIra Payer, Tina IvezićlekturaDarko Milošićprijelom i priprema za tisakDavor MilašinčićtisakTiskara Zagreb d.o.o.Tiskanje ovog broja omogućili su:Ministarstvo kultureRepublike HrvatskeUred za kulturu gradaZagreba

IGOR KUDUZ, THE CHOICE IS YOURS, 2010.