temat: zoom festival - Zarez

KAZALIŠTEzarez, xii /289-90, 2. rujna 2010. 38Bijeli King Kongi crvena Annabel LeeU povodu 16.Međunarodnogakazališnoga festivala PUF,Pula, 1.-5. srpnja 2010.Suzana MarjanićUvodno, red je da ocrtamo stanje stvari što setiče nagrađenih na 16. PUF-u, što nikako nijezanemarivo s obzirom na domaću i svjetskukazališnu produkciju koja se svake godine ostvaruje, unatočfinancijskim poteškoćama, na tom susretištu kazalištaneverbalnoga scenskoga izraza čije su produkcije usprkossve jače nadirućoj recesiji svake godine besplatne. Tako jenagradu Oblak osvojila iznimna “onirička” predstava Odmorod povijesti Bacača Sjenki, koja čini prvi dio njihovetrilogije Proces_Grad, a nagrada Kaplja je pripala plesnomdiptihu i duu Ovo (ni)je moja šuma umjetničke organizacijeKik Melone. Naime, PUF-ova nagrada Oblak se dodjeljujeza scensko promišljanje koje svojom cjelovitošću i zaokruženošćuostaje središnjim i prestižnim ukrasom Kazališnogneba PUF-a, a nagrada Kaplja za pojedinačno ili skupnoostvarenje koje predstavlja nagovještaj osvježenja na Kazališnomnebu PUF-a.Guslarski performans Nadalje, nagrada Vjetar,koja se dodjeljuje za istraživačke dosege koji donosekazališnu svježinu, pripala je Siniši Labroviću i njegovojepskoj Gloriji. Labrović je tako po tko zna koji put uprizoriodeseteračku Gloriju s guslama, a ovom prigodom prviputa i za Puležane/Puležanke. Kao što je poznato, Labrovićje u okviru tog glazbenoga performansa prepjevao iuz gusle opjevao i otpjevao nezaobilazne teme ženskogačasopisa s naglaskom na vijestima s kraljevskih dvora, nanezaobilaznim Žužinim savjetima, kao što je u deseteracstavio i neke Glorijine reklame i recepte. Na taj je ludičkinačin na ne baš prepunom Forumu, točnije, na stepenicamaGradske vijećnice, naš umjetnik ironijsko-epskogaformata sjajno kontrapunktirao estradne Glorijine teme ifenomene guslarskoj estradi junačkih vremena. I kao štoje sasvim prikladno ovogodišnji žiri 16. PUF-a pojasnio,Labrović je tim guslarskim performansom originalan inekonvencionalan, a opet i tradicionalan, u njegovu konceptualnomstilu ludizma.Što se nadalje tiče kazališnih gošći, nagradu Oblak ravnopravnoje s Bacačima Sjenki podijelio izniman španjolskiTeatro Corsario sa sjajnom horror lutkarskom predstavomProkletstvo Poea, a koji je poznat i po tome što njegujeposeban tretman prema kastiljanskom jeziku. Kako je pojasniožiri, “obje predstave imaju naglašen scenski, likovnii zvučni element. Dok Bacači Sjenki to čine diskretno isuptilno, Teatro Corsario je u tome eksplicitan i izravan”.Sasvim točno, iako sam osobno protiv sustavanagrađivanja u umjetnosti.I muško i žensko i… Zamjetno jebilo da su pojedine predstave bile tematskipovezane propitivanjem arhetipskih suodnosameđu spolovima. Tako je poljski duetKonieczna Konchanowski u predstavi Posljednjitren – učinit ću sve za tebe predočiopotresnu priču o “intimnoj situaciji para zakoji se čini da gubi ključ prave ljubavi”, čijiodnosi podsjećaju na one mračne, poremećeneodnose muško-ženskoga para u dramama StanisławaPrzybyszewskog u kojima je npr. Krleža prepoznao “kultgnjile i morbidne erotike”.Nadalje, na tragu muško-ženskoga suodnosa kretao se iperformans Imenovanje Davida Belasa i plesne umjetniceElde Kosanović Radovik koji je nastao u sklopu edukacijeMoving Academy of Performing Arts (MAPA). Često će,naime, za svoje radove David Belas, porečki umjetnik sazagrebačkom adresom, reći da slijedi san o igri u kojojje dobrota jedina posljedica, kao što u svojim radovimarazmatra i trenutak prije donošenja odluke, jer nakondonošenja odluke odrađujemo odluke sâme, i tu – kakoBelas ističe – slobodne volje nema. Dakle, David Belas usvojim izvedbenim formama kao i u instalacijama promišljaupravo taj trenutak prije donošenja odluke gdje jošuvijek postoji mogućnost slobodne volje. Tako performans,točnije tjelesno kazalište Davida Belasa i Elde KosanovićRadovik, uprizoruje odnose različitosti i sličnosti izmeđudva pojedinca – muškarca i žene, kao i o sličnostima i razlikamaizmeđu sâmih autora koje spaja rad na predstavigdje se, kako ističu, nešto autorski intimno daje i drugomautoru. Predstava se otvara nadrealnom prostornom, podnominstalacijom s bijelim tanjurima, što čini krhko mjestoza dramatično izmjenjivanje uloga žensko-muškogapara. Istaknimo da je na PUF-u Imenovanje izvedeno ukazalištu Dr. INAT gdje nažalost nije postojala scenskamogućnost rotacije pozornice s tim mnoštvom čipkastona podu poredanih bijelih tanjura, a koja je postignuta udvorani Gorgona u Muzeju suvremene umjetnosti svibnjaove godine.Na temu muško-ženskih arhetipova nadovezuje se inajnovija predstava Dr. INAT-a Ženom neka se zove, urežiji Branka Sušca. Naime, tri izvođačice, čije su stvarne— U performansu Ivane Peranićočito se radi o obrtanjupoznate Delacroixove slikeSloboda predvodi narod, gdje utom mundus inversusu slobodaviše ne nosi crvenu zastavu,već crnu zastavu etičkogamrtvila —priče uklopljene u sadržaj predstave, arhetipske suodnoseizmeđu muškarca i žene predočuju demonskom igrom razmjenestrasti i predrasuda s muškim likovima predočenimabijelim lutkama bez lica, što je provodni motiv označavanjasvih drugih, u ovom slučaju izgubljenih muških ljubavi, udramatičnoj poetici Dr. INAT-a.Nadalje, tema ženskoga, ali i feminističkoga, bila jetematizirana i dvjema izložbama. Tako pored izložbe Tkoje Francesca Bradamante? Roberte Weissman Nagy uizvorištu Nimfej na Karolini, mogli smo u Staroj tiskaripogledati “arhivsku” izložbu Neistražena Ive Đorđević,inače istaknute suradnice Dr. INAT-a. Pritom u zanimljivooblikovanoj glazbenoj podlozi izložbe mogli smo čuti glasovepojedinih kazivačica – none Marije Jakac, ValerijeMarioni i Milice Vivoda s kojima je autorica razgovaralapri sakupljanju materijala za izložbu koja je oblikovanana tragu potrage za izgubljenim vremenom istarskih žena.Inače, projekt Neistražena je ostvaren i kao performansna jednom od prethodnih izdanja pazinskoga festivalaSedam dana stvaranja koji je autorica osmislila kao monologo istarskim ženama temeljen na istraživačkom radu.Ovom prigodom spomenula bih slučaj istarskih tabacchina,radnica u duhanskoj industriji, čiju je sudbinu tematiziraojedan segment izložbe Neistražena. Naime početkomstoljeća, kako nam razotkriva izložba Ive Đorđević, tabacchinesu imale navodno povlašteni položaj – veće plaće,dulju pauzu za radnoga vremena kao i jasle pored tvornicekoje su vodile na državnoj usluzi časne sestre, a kojima seomogućavala veća produktivnost tog ženskoga duhanskogaroblja. Nadalje, izložba ističe kako su tabacchine radile po2 cigarete u minutu; dakle, svaka je radnica morala proizvestioko 1200 cigareta dnevno. Osim toga, povodom tezastrašujuće priče o tabacchinama, Iva Đorđević upozorava