temat: zoom festival - Zarez

Esejzarez, xii /289-90, 2. rujna 2010. 41— Vjenčajte tog bika s cijelimstadom! Napravite poštenačovjeka od svojeg ovna.Ako ste ih uzgajali… ondaih i oženite! Iskorijenitenezakonitu kopilad! —pa do vizualne erotike, u srži svakog parodijskog vjenčanjaje ta mutna povezanost između želje da nekome pružimonježnost te čežnje za dominacijom i posjedovanjem.Pervertiti i bajke Ubrzo nakon svadbe Toma iLavinije, čudna je pojava zaokupila američku maštu – vjenčanjeToma Thumba. Kao što opisuje Susan Stewart u knjiziOn Longing: Narratives of the Miniature, the Gigantic, theSouvenir, the Collection iz 1993., “tom-thumbovska vjenčanja”su parodije svadbene svečanosti između djece, ponekadtek petogodišnjaka ili šestogodišnjaka, koja igraju ulogemladenke i mladoženje. Vjenčanja u kršćanskim crkvamanajčešće podupire crkvena zajednica, s punom podrškomnjezinih svećenika. Mladenka takvog “tom-thumbovskogvjenčanja”, održanog 1900. u crkvi u Bathanyju u Nebraski,bila je zapravo svećenikova mala kći, a ceremoniju iz1956. u luteranskoj crkvi u Broguevilleu u Pennsylvaniji,nije samo predložio svećenik, organizirale gospođe okocrkve i pratio crkveni dječji zbor, nego je i svećenik samvjenčao mladenku i mladoženju.Godine 1898. W. H. Baker napisao je scenarij “tomthumbovskihvjenčanja” u sklopu svojeg objavljenog spisao zabavi djece. Dati pozornost detalju bilo je obvezno, asvrha je bila stvoriti idealiziranu viziju oglednog vjenčanjau minijaturnom omjeru. Sudionici bi trebali uključivati nesamo svećenika, mladenku, mladoženju, nego i mladenkinukumu, mladoženjina kuma, djeveruše, majka i ocu mladenke,vratare i – naravno – goste. Baker je osmislio plankako bi se sudionici trebali rasporediti i nekoliko zabavnihzavjeta koji bi mladenci trebali izgovarati, primjerice:“U dobru, ali ne i u zlu”, ili: “Sve dok mi tvoje kuhanje neizazove probavne tegobe”. A kad je riječ o kostimima, onibi se morali izraditi prema pravoj vjenčanoj odjeći i bitikolikogod je moguće razrađeniji kako bi se osigurao uspješandogađaj. “Učinak kostima je začuđujući”, uvjerava nasBaker, “a naleti entuzijazma kojim svi pozdravljaju maleneu odjeći starijih jedva se mogu zamisliti.”Što toliko vizualno očarava u djeci odjevenoj u sateni leptir-mašne dok glume u ceremoniji vjenčanja i gozbe?Stewart smatra da taj spektakl izrasta iz potrebe za idealiziranomsavršenošću minijatura i iz ugode koju publikadoživljava dok promatra takvo savršenstvo. Mogli bismočak reći, misli Stewart, da minijaturizirani oblik “tom-thumbovskihvjenčanja” dopušta toj svečanosti da postigne preciznostdetalja koju ne postiže nijedno “stvarno” vjenčanje, sasvojom zbrkanom stvarnošću i velikim obvezama. Parodijapredstavlja djevojčicu-mladenku kao savršeno tijelo lutkeili vile, “ono što se gubi u toj idealiziranoj minijaturizacijitijela jest seksualnost, a time i opasnost moći”. Dražesnozamjenjuje opasno, ali se dražesno eksploatira u tom procesu.Minijatura, kao što objašnjava Stewart, uvijek je “stvarmanipulacije i kontrole koliko i dragosti”.A ono što uvijek viri ispod te vizije vilinskog savršenstvajest mjera draškanja. Ne čudi da su viktorijanci zamišljalivilinsko dijete kao golu djevojčicu koja naivno pleše međucvijećem na nježnom jutarnjem suncu. Na slikama vilaviktorijanskih slikara Johna Simmonsa i Johna AtkinsonaGrimshawa, primjerice, one imaju ružičasta krila, tulipane iprozirnu odjeću od gaze, a to je obojici bio izgovor da slikajugole djevojke s tek raspupanim grudima. Još voajerističnijesu bile zloglasne fotografske studije golih djevojčica kojeje snimao Charles Lutwidge Dodgson, boljepoznat pod svojim književnim imenomLewis Carroll. Ako su vilinske pin-up djevojčicedodavale izravan erotizam dražesnojnedužnosti, tada nas od spektakla djeceodjevene u odjeću za vjenčanje odraslihdijeli još samo jedan komad čipke.Erotska dražest Godine 1633.kralj Charles Prvi dogovorio je vjenčanjedvoje paževa sa svojeg dvora – Anne Shepherdi Richarda Gibsona – a oboje su bilivisoki oko metar i dvadeset centimetara.Svečanost je bila raskošna vizualna orgijazgodnoće: kralj je doveo i predao mladu,kraljica joj je dala dijamantni prsten, a pjesnikEdmund Waller ovjekovječio je događajpjesmom O vjenčanju patuljaka. Dokje vjenčanje zapravo bilo sretno – jer Annei Richard poživjeli su do zrele dobi od 89odnosno 74 godine i imali devetero djece,od kojih je preživjelo tek četvero – samaje predstava ipak bila prostačko veselje zadvorsku publiku koja je spekulirala o tomehoće li brak biti plodan.Svi su kraljevski dvori u to doba imalisvoje patuljke. Poljski kralj Sigismund-Augustus imao jedevetero patuljaka, a Katarina Medici samo šestero, ali ihje aktivno poticala da ih rode još. Rimski kardinal Vitelliskupio ih je trideset devetero kako bi služili kao konobarina posebnim večerama. Ali tek je tijekom vladavine CharlesaPrvoga, engleskoga kralja od 1625. pa do 1649., kadsu mu odrubili glavu, “erotski kult patuljaka” dosegnuovrhunac. A kako tvrdi Leslie Fielder, bio je vjerojatnonajraskošnije utjelovljen u svih 50 centimetara JeffreyjaHudsona, kojega je Charles predstavio svojoj mladenkiskrivenog pod korom hladne pite.S nježnom plavom kosom, velikim plavim očima i dječačkimšarmom, Hudson je bio podjednako zgodno malenkoliko i drzak. On se često hvalio seksualnim osvajanjemšesnaest dvorskih dama. (Takva ga je hrabrost na krajuodvela u opasnije situacije – u ratu je bio teklič dinastijeStuart i tri je puta bio uhvaćen i zadržan zbog otkupnine.Tijekom posljednjeg zatočenja silovali su ga gusari, što jebila uvreda koja je uzrokovala da on naraste do velike visineod jednog metra, a to ga je potjeralo u mirovinu.)Kao što jasno pokazuje Hudson – bestidne dvorske pustolovine,dražest i otvorena seksualnost ne trebaju uvijekvilinski veo. Doista, u svojem klasiku o povijesti djetinjstva,knjizi Stoljeća djetinjstva (1959.), Philippe Ariès je opisaozačuđujuće slobode koje su stariji sebi dopuštali s djecomu ranom sedamnaestom stoljeću. Da bi istaknuo poentukako djeca nisu bila isključena iz razuzdanih veselja, Ariespotanko opisuje zabavu kojoj su u središtu bile genitalijeLouisa XIII. Dok je još bio u kolijevki, njegova je dadiljauživala dirati njegove seksualne dijelove, a to je bila igra zakoju je mladi princ smatrao da je i sam treba ponavljati teda mora mahati svojim visuljkom pred svakim koga sretne– uključujući kralja i kraljicu – i zahtijevati da ga se tamoljubi ili barem obožava s ljubavlju. Ribaldove ludorije kojesu uključivale dječje zahode očito su bile raširena tradicijai u sedamnaestom stoljeću: bio to mladi budući francuskikralj koji maše majci svojim penisom ili to bio Hudson kojilikujući govori o svojim seksualnim osvajanjima, rezultatje bio veliki užitak. Takvo je ponašanje bilo vrijedno obožavanjaupravo onoliko koliko je bilo deminutivno.Seks s ljubimcima i glaukom Zgodno se odtada ogolilo i ispraznilo od prijašnje seksualnosti. Svakopovezivanje pohote sa zgodnošću izvan nestašnih spavaćihsoba smatra se izravno opscenim, čak i zločinačkim.Parodije vjenčanja nisu nestale, ali su se promijenili akteri.Djeca i patuljci danas su izvan igre, ali što može biti slađenego vjenčati svoje ljubimce?Ljubimci su nedavno uključeni u nekoliko vjenčanjaslavnih, ali Sigourney Weaver je imala nešto još bolje kadje udala Petals, svoju ženku hrta, za Jimmyja iz susjedstva,jer se kći Sigourney Weaver bojala da bi Petals mogla imatimlade izvan braka. Vjenčanje je uključivalo pobjedničkefraze, kao “Zalaj sad, ili budi k nozi zauvijek”. GlumicaBernice Liu nedavno je imala slično vjenčanje za svojedvoje bijelih bišona, Bailey i Maca, prije nego što ih jesparila. Ali ne morate biti slavni da biste imali vjenčanjeljubimaca. Po cijeni od 14 dolara i 95 centi, PetWeds.comprodaje službenu potvrdu o vjenčanju, a potpisuje je šapomškotski pas Tyker, svećenik Crkve univerzalnog života izModesta u Kaliforniji. Ta web-stranica srdačno ohrabrujevlasnike: “Vjenčajte tog bika s cijelim stadom! Napravitepoštena čovjeka od svojeg ovna. Ako ste ih uzgajali…onda ih i oženite! Iskorijenite nezakonitu kopilad!”. Aako vas spektar usluga vjenčanja za ljubimce – od vau-vaukravata i psećih vjenčanica (“Smiješan način da svojemdragom psu date romantičan izgled”) pa do poziva dasvojim ljubimcima platite let na Havaje i vjenčanje naplaži upotpunjeno psećom hranom – ako vas to sve počneizluđivati, samo konzultirajte knjigu Diane Guerrero o tojtemi s naslovom Blagoslivljanje životinja: vodič za molitvei ceremonije slavljenja ljubimaca i drugih stvorenja (2007.).Parodično vjenčanje ljubimaca – to je zgodno, zabavno, anajvažnije od svega – i mladenka i mladoženja blaženosu nesvjesni.Ali nisu sva vjenčanja ljubimaca toliko skromna. Zacijenu veću od 16 000 dolara, vjenčanje iz godine 1986.između Phet, sijamskog mačka, i Ploy, njegove mladenke,šarene mačke, zabilježeno je u Guinnessovoj knjizi rekordakao najskuplje vjenčanje ljubimaca. Osim što je miraz bio23 000 dolara, nazočno je bilo i pet stotina gostiju, skupilose 60 000 dolara u gotovini i u darovima, a nijedan detaljvjenčanja nije zaboravljen: mladenka je imala na sebiružičasti saten, a mladoženja je bio u odgovarajućem ružičastomsmokingu s čipkastim rukavima; mlada je stiglaRolls Royceom, a mladoženja helikopterom… kuma jebila iguana, kum papagaj, a Ploy je dobila uobičajen mačjivjenčani prsten. Kakva vizualna poslastica za goste. Ili ne?Aktivisti pokreta za prava životinja pokušali su spriječitito vjenčanje i odveli su mačke na pregled veterinaru, jersu i Ploy i Peth imali “dijamantno oko”, rijetku vrst mačjegglaukoma za koji se u Tajlandu smatra da donosi sreću.Phetovo neliječeno lijevo oko bilo je u tako lošem stanjuda se preobrazilo u izbočenu staklastu jabučicu – nastranuprotutežu tom inače “dražesnom” portretu dviju slijepihmačaka zaogrnutih u svilu ružičastu poput žvakaće gume.Njihovi su se vlasnici nadali da će spariti mačke s mističnimočima, da će se njihova sreća povećati leglom mačićas glaukomom. Kao i uvijek, ono što je nekome zgodno, koddrugoga izaziva mučninu.Možda od svih životinjskih vjenčanja najviše možeuznemiriti parodijsko vjenčanje na slici Waltera Potteraiz 1898. koja prikazuje osamnaest prepariranih mačkica.Mačke su odjevene u brokatne bež oprave i gaćice s volanima,ogrlice i naušnice; mladenka ima limeni prsten naprstu, a mladoženje napadna jutarnja odijela. Sve mačkeimaju prevelike oči i sve bi bile jako dopadljive da njihoveoči nisu od stakla i da nije riječ o punjenim i prepariranimstrvinama neželjenih, utopljenih mačaka s lokalne farme.Slika je bila izložena u Potterovu muzeju rijetkosti, u seluBramberu u Sussexu, zajedno s drugim Potterovim fantazijamas prepariranim životinjama, uključujući Mačji čaj ipartiju kriketa, sliku na kojoj je 37 mačaka koje si međusobnotoče čaj i mašu palicama za igru; zatim Zečju seoskuškolu s 48 mladih zečeva koji na različite načine uče, varajuili šivaju, zatim Utakmicu kriketa zamoraca, koja prikazuje34 zamorca – neki igraju kriket, a drugi prtljaju na malimlimenim glazbalima.No, čak se ni limeni orkestar zamoraca ne može natjecatisa zgodnoćom mačjeg vjenčanja. Baš kad su viktorijancipripitomili zločestu keltsku vilu i pretvorili je uidealno i nevino dijete, tako su i pretjerano sentimentaliziralimačke u stvorenja bez pandži, u dražest lišenu svihgrabežljivih nagona. Vrlo popularni slikari i pisci kao štosu Louis Wain i Beatrix Potter (nije ni u kakvoj vezi sWalterom) oslikavali su antropomorfizirane mačke kaobezazlene male ljude koji na sve načine sudjeluju u dražesnimljudskim aktivnostima – idu u školu, markiraju,žene se. I dok su se mačke razvile u najslađe i najkrotkijeod kućnih stvorenja i postale slika kućnog blaženstva,vrlo je malo ljudi dvaput promislilo o zadavljenim suvišnimmačkama (kao što pokazuje Potterova velika zbirkapunjenih životinja). Potter nije ubio mačke, zamorce ilizečeve: on je samo napravio nešto zgodno s njihovimtjelesnim ostacima.I na kraju, umjesto zaključka, vrijedi spomenuti da jenakon 127 godina rada, Potterov muzej konačno dočekaoteška vremena. Unatoč ponudi engleskog slikara DamienaHirsta od milijuna funti za cijeli muzej, zbirka je prodanakomad po komad, na dražbi u Bonham Houseu 2003.godine. Vjenčanje mačaka postiglo je nevjerojatnu cijenuod 21 tisuće i 150 funti. Ali ne bismo trebali biti iznenađeni.U zemlji dražesnih vjenčanja, preparirana mačka jekralj.S engleskoga prevela Irena Matijašević.Objavljeno u časopisu Believer (www.believermag.com/issues/200711/?read=article_poliquin)