temat: zoom festival - Zarez

društvozarez, xii /289-90, 2. rujna 2010. 3Armatura lažljivostiTrik tajnovitostije prastaripokeraški trik,tajnovitost mitaje uvijek prozirna.Skrivanje, ne višeniti znanja, negoinformacija, služisamo ovladavanjumjesta moći skojeg je mogućeizrabljivatidruge. Što jemanje znanja ikompetentnosti,laganje, skrivanjei falsificiranje jeveće, jer se drugone zna raditiNataša Petrinjak— “Optimističnasam jer znam štoHrvatska radi”, reklaje nametnuta nampremijerka. Zvučilijepo, ali građaniHrvatske kojipremijerku plaćaju –ne znaju. A plaćaju jeda bi znali, da bi i oniživjeli optimistično.Ne da bi ona znala onjima, nego oni o njoj.Gdje je, s kime je, zaštoje i kako troši njihovnovac —“Raspolažem količinomnovca kao nikada dosada, a ne mogu otplatitidugove i kredite” – zavapio je poznanikna društvenoj mreži, netom nakonkraćeg odmora u domovini. Kratkotrajnaradost šireg kruga prijatelja i poznanika“iz starog kraja” zbog, ipak, isplativostiodlaska u pečalbu, jer očigledno ima količinunovca kakvu nikada nije vidio uživotu, uslijedila je širokopojasna zabrinutost.Naime, svi okupljeni zamislili su senad radnjama koje obavljaju posljednjihmjeseci – pripremama za istovjetan odlazakiz Hrvatske. Svi okupljeni pred istomdilemom nalazili su se i prije dvadesetgodina; žalovanje što u ranim dvadesetimanisu odlučnije spakirali kofere, štosu naivno vjerovali da će ih netko u ovojzemlji trebati, eto samo da steknu još maloiskustva, nadopune temeljna obrazovanja,razvlači se tako poput žvakaće gume većdvadeset godina. Sve što su učinili, novei nove stupnjeve akademskog obrazovanja,dodatne edukacije, neposredna radnaiskustva, samoobrazovanja, pokazuje sene samo pogrešnim investicijama, negodapače, suludim projektima zbog kojih ihni danas, svim nuđenjima usprkos, u ovojzemlji nitko ne treba, a siromaštvo ih primoravana ponovni pogled prema drugimdestinacijama. Ovaj put, i ne pitaju mnogoo vrsti posla koji će raditi. I odmah, jerriječ je o ljudima koji su pošteni, radišnii vrijedni, javi se onaj inat, ona ljutnja,već uvelike poznati i opisani, u stvarnimi literariziranim svjedočanstvima – otporprema protjerivanju, odlaskupod prisilom, onom najgorem,kada je ugrožen život sam.Dokapitalizacijakriminala Posljednjedane kolovoza obilježilo jeisto podgrijavanje s hladnimtušem na kraju; čini se da suse čak i klimatske prilike prilagodilevladajućoj politici.Ista retorika istih političkihigrača, s usvojenim rebalansomdržavnog proračuna kojiće još jednom potvrditi čvrstinuarmature postavljeneprije dvadeset godina. Pravona život imaju tek malobrojni,njih nekoliko tisuća i sve što jeu ingerenciji državne upravevalja iskoristiti da bi služilosamo tom cilju. U pravu je,ma koliko je uvredljivo, bivši premijerIvo Sanader kad kaže: “Psi laju, karavaneprolaze” – prolaze godine, znamo sve (ilibarem ono bitno) o svim ubojstvima, pljačkama,prevarama, ali se ništa ne mijenja.Čak ni to što je nekoliko osoba završilo izarešetaka, ne otvara mogućnost da građanimaukradeno bude vraćeno. Nije dapačeni uloženo u stvaranje novih vrijednosti,koje poboljšavaju pojedinačne živote patime posredno i boljitak čitavog društva.Namjesto toga, dokapitalizirana je Hrvatskapoštanska banka. U pravu je i aktualniministar gospodarstva; čovjek koji bitrebao donijeti najvažnije ideje i razvojneprojekte za gospodarski razvoj zemlje (zato, naime, prima plaću), radije ispunjavapristupnice političkoj stranci koja je, koristećise doslovno kostima stanovnikaHrvatske, kreirala armaturu sigurnog skloništaza odabrane poslušnike. Situacija je,potvrdio je tim činom, kao ona devedesete,sirene tule, a građani, s vrećicama ilitek dronjcima na sebi, pokušavaju izbjećinove udarce, nova ranjavanja, nove smrti.Uz novopečenog HDZ-ova ratnika Popijača,s pitoresknog brdašca u Zagrebu, nadnevno baškarenje po dverima odlaze jošmnogi “stručnjaci”; ekonomisti, pravnici,stratezi, političari… ali će nametnuta nampremijerka o poduzetničkoj klimi razgovaratis predstavnikom udruge poslodavaca.Prvo, zašto s njime, pored toliko kolega, apotom, o čemu oni to namjeravaju razgovarati?Svatko tko zna tri osnovna pojmapoduzetništva kapitalizma zna da je riječo novom dijeljenju bogatstava. Razgovaratće samo za koje “investicije” da vladapripremi zakonski okvir. Nažalost, sveupućuje da je riječ o investicijama u trgovinu(koja uvijek računa i s rasprodajama)posljednjim bogatstvima kojimaHrvatska raspolaže, ali ako to osiguravaposao u dverima, još koju godinu, dok sesagrade kuće, podebljaju bankovni računi,za doba nakon kataklizme, svaki je dogovormoguć. Broj stanovnika Hrvatske, nanjihovu radost, zasigurno će se smanjiti;otići će ili poumirati od bijede i iznemoglosti,ali barem će biti više mjesta naplažama i cestama, za njih. Samo će manjibroj uništenih ljudi vidjeti lažan osmijeh,bjelinu kostimića i cakljenje broševa kadaza potrebe medijske sličice treba glasnoreći: Optimistična sam.Stari pokeraški trik Taj smiješanmarketinški cijuk, samopostavljenapremijerka s osobitom radošću uzvikivalaje “nekako s proljeća”. Svaki put nakonkakovog tajnog sastanka ili putovanja. Jošuvijek odzvanja onaj uzbuđen do granicadahtanja, nakon sastanka s Brammertzom:“Optimistična sam jer znam što Hrvatskaradi”. Zvuči lijepo, ali građani Hrvatskekoji premijerku plaćaju – ne znaju. A plaćajuje da bi znali, da bi i oni živjeli optimistično.Ne da bi ona znala o njima, negooni o njoj. Gdje je, s kime je, zašto je i kakotroši njihov novac. I eto nas pred novomzamkom. Sve manje građana Hrvatskeradi, novca kao zamjenskog sredstva zavrijednost vrlo je malo i samo nas korakdijeli da čujemo (jer predsjedniku prveoporbene stranke to je već sugerirano)– ne plaćate me vi, nego Svjetska banka,MMF i NATO. Trik tajnovitosti je prastaripokeraški trik, tajnovitost mita je uvijekprozirna. Skrivanje, ne više niti znanja,nego informacija, služi samo ovladavanjumjesta moći s kojeg je moguće izrabljivatidruge. Što je manje znanja i kompetentnosti,laganje, skrivanje i falsificiranjeje veće, jer se drugo ne zna raditi. Dokazau posljednjih dvadeset godina, cijelepolitičke garniture Hrvatske, izuzetno jemnogo. Imali su priliku svi, ali prije životapojedinaca i ukupne društvene stabilnostipa čak i novca samog, važnija je stranačkaiskaznica. Bilo koja, samo da se ne narušiplemenska struktura. Koja mitu o znanju,stručnosti, kompetentnosti, dušobrižništvui dobroti priskrbljuje formu potrebnu zanovu reprodukciju.Infantilizacija većine Sredstvaprisile na pokoravanje su surova; ne trebaosobito čuditi što osobe, pojedinačno, pristaju.I na najmanja zrnca, jer život je,znamo, biološki ograničen. Ali upravozato, valja spustiti onaj hepek, da se kotačzla zaustavi – ne znaju ni Kosor, ni Kosorica,ni Popijač, ni Šuker (koji god), nipredsjednici (čega god) niti vlasnici ništaviše od tisuće nezaposlenih ili slabo plaćenih,koji čine potlačenu (svima nametnutoomražena riječ) radničku klasu (ikoju ne čine samo šloseri u tvornici). Ilinešto što bilo tko ne bi mogao naučiti, vrlobrzo. Nisu ljudi ni glupi niti lijeni, takvimaih čine strukture moći, infantilizirajući ih(i sebe same) oduzimanjem prilika da preuzmuodgovornost, za sebe i druge. Ovrijednostima (i novca, i rada, i života),vlado i vlasti, ali građani ponajprije! temehanizmima zaštite od korumpiranjavrijednosti, treba razgovarati. I neprikosnovenozahtijevati.