knjigezarez, xii /289-90, 2. rujna 2010. 48−−nastavak sa stranice 47Ova je pojava izraženija kod Gilbertanego kod Jaimea – on povremeno ne bježini od mekše pornografije, a djelovanje stanovnikanjegovog Palomara češće je uvjetovanospolnom žudnjom nego što je to slučajs “razuzdanim” pankericama iz predgrađaL.A.-a. Odnosi među likovima zapetljavajuse i raspetljavaju, nastaju i prestaju,sve u kolopletu jedne sapunice koja nemaničeg zajedničkog s jeftinim serijama s malihekrana, već su joj, ako baš želimo naćinekakvu usporedbu, bliži veliki genealogijskiromani zapadno-europske i američkeliterature, u kojoj se prošlost, sadašnjost ibudućnost cijele vojske likova ispreplićuu originalnim prostorno-vremenskim konstrukcijama.No, tu već ulazimo u diskusijuo narativnih tehnikama braće Hernandez,o čemu će više riječi biti kasnije.Prodor suvremenoga Zaštose Ljubav i rakete ponovno pojavljuju u<strong>Zarez</strong>u? Razlog je tome što je domaća izdavačkakuća Fibra nakon dugo vremenakonačno objavila naredna dva albuma sasabranim pričama Gilberta i Jaimea, nakonšto su prva dva izazvala pozornost i odobravanjeovdašnjih čitatelja stripa. Fibrase odlučila na način objavljivanja stripovaiz časopisa Love & Rockets koji podrazumijevaodvojeno kompiliranje dvojicebraće (jedan album zauzimaju samo Gilbertovistripovi, a drugi isključivo Jaimevepriče), kao i izdavanje samo onih priča kojeulaze u njihove glavne serijale: Palomari Ludače. To nažalost znači kako brojnikraći i zasebni stripovi, koji nemaju vezes glavnim narativnim linijama serijala, uhrvatskom izdanju nažalost nisu prisutni.Ovo je svakako šteta, jer se radi o vrijednimdjelima u kojima braća uglavnom višeeksperimentiraju, isprobavaju i vježbajurazne pripovjedne postupke prisutne unjihovim važnijim djelima, a da ne spominjemostilska vrludanja u grafičkom izrazukoja znaju biti posebno zanimljiva akoznamo da glavni serijali braće Hernandezimaju prepoznatljiv vizualni identitet štose tijekom godina doduše mijenjao, alivrlo suptilno i bez naglih pomaka, kakobi se osigurao kontinuitet pripovijedanjanužan za priče takvog opsega i narativnogzamaha. Upravo se u kraćim stripovimamogu prepoznati temelji grafičkog razvojaGilberta i Jaimea, stoga bi bilo lijepo kadbi i njihova manje značajna, ali stalnimčitateljima sigurno intrigantna djela jednomugledala svjetlo dana i na hrvatskomjeziku, u kakvom posebnom, kronološkiuređenom izdanju.Treći po redu album Fibrinog izdanjaLjubavi i raketa okuplja Gilbertove pričeiz razdoblja od 1988. do 1996. godine, daklegotovo cijelog desetljeća autorovogneprekidnog bavljenja svojim životnimprojektom. U trenutku kada zađemo uprvi kratki strip u ovom izboru, priču Šećeri bol, većina bitnih stanovnika gradićaPalomara već nam je dobro poznata, anjihovi osnovni odnosi, obiteljske i osobnepovijesti već su utvrđeni i dobrim dijelomrazvijeni, a u slučajevima nekih likova– čak i više-manje zaključeni. Takose dobro poznata muška ekipa – Jesus,Israel, Satch, Vicente, Gato (s izuzetkomHeraclia) pojavljuje sve rjeđe – jer su ihekonomske prilike, traume iz prošlosti,nesređeni dugovi i slični tereti razasuli dalekood Palomara pa sada muku muče naprašnjavim cestama i u velikim gradovimasjevernoameričkog kontinenta. Broj seženskih likova, s druge strane, povećava –pored nezaobilazne Lube koja svojom zamamnomfigurom i slojevitom osobnošćui dalje dominira serijalom, upoznajemo isvu silu njezinih rođakinja, sestara i polusestara,a ne treba zanemariti ni to što sunjezine starije kćeri već odrasle pa imajusvoje probleme i dileme…Dolazak brojnih stranaca u Palomar i zavrzlamedo kojih njihova prisutnost dovodisvakako neće pojednostaviti iskustvo čitanjastripa prosječnoj publici, dok je kriminalističkizaplet naslovne priče Potres u dušiovdje samo kako bi sve te likove uklopiou dosljednu narativnu strukturu, ukazujućipritom na glavnu Gilbertovu temu u toj fazistvaralaštva – prodor modernih tehnologijai suvremenog načina života u selo poputPalomara, koje još većinom funkcionirana gospodarskim i političkim principimadavno minulog 19. stoljeća. Mogu li se preostalistanovnici Palomara, pa čak i samaLuba, nositi s ovim promjenama ili će pokleknutii život nastaviti negdje drugdje?To je ono što Gilberta, a s njim i čitatelje,najviše zanima.Kulturološka komponentadjela Treba reći da Potres u duši ispunjavaambicije autora – sve narativne linijevirtuozno su provedene i zaokružene, likoviocrtani majstorski pronicljivo, a njihovepsihologije i odnosi briljantno balansiranii nijansirani, s mnogo osjećaja za orkestriranjemeđusobno vrlo različitih, k tome isuprotstavljenih individualnosti u cjelovitu,fascinantnu i uzbudljivu priču. Kriminalističkielementi – prijetnja serijskog ubojicekoja se nadvila nad gradić i potraga zakrivcem – djelo skreću i u smjeru poigravanjasa žanrovskim obrascima, što pričidaje posebni šarm i prijemčivost. Različitenarativne postupke, ranije korištene s neštomanje uspjeha, Gilbert je ovdje izbrusio dosavršenstva – isprepliće se govor u trećemlicu, perspektiva prvog lica i pripovijedanjeputem toka svijesti, izmjenjuju se više kontemplativne,monološke situacije s izrazitodramskim, sukobima nabijenim trenucima,variraju se prostorno-vremenski okviri odvijanjapriče, uz česte vremenske skokoveu prošlost ili budućnost pojedinih likova,i tako dalje… Ukratko, u Potresu u dušiGilbert se još jednom dokazuje kao velikipripovjedač čiji najbolji stripovi, izrazitoromaneskne strukture, mogu izdržati usporedbui s najvećim djelima latinoameričkepa i svjetske literature.— U Potresu u dušiGilbert se još jednomdokazuje kao velikipripovjedač čijinajbolji stripovi,izrazito romanesknestrukture, moguizdržati usporedbui s najvećim djelimalatinoameričke pa isvjetske literature —Posebno naglašavam ovu kulturološkukomponentu djela jer je ona kod Gilbertavrlo istaknuta, i dio njegove autorske veličinedoista proizlazi iz uživljenosti u tradicijuo kojoj govori, samo što je u njegovimstripovima tradicija latinoameričke kulturedoživjela izrazito modernu interpretaciju,prilagodljivu čak i stilskom ključu magičnogrealizma, budući Gilbertove priče sadržedoista mnogo fantastičnih pa i nadrealističkihelemenata. Stoga nije čudo da Gilbertauporno uspoređuju s njegovim velikim suvremenikomGabrielom Garciom Márquezom,a najveća sličnost koju zasigurnodijele je potpuna originalnost – nije mnogoumjetnika koji su, poput njih dvojice, takospremno i neprekidno crpili ne samo izsvoje neposredne stvarnosti, već i iz dugepovijesti koja je oblikovala tlo na kojemusu došli na svijet.Nažalost, u narednim pričama iz Fibrinogtrećeg albuma Ljubavi i raketa, kojese bave mahom Lubinom prošlošću, Gilbertovaoriginalnost ponegdje prerasta umanirizam. Svjestan svoje izdvojenosti nasuvremenoj strip sceni, Gilbert se u pričamanakon Potresa u duši koristi uglavnompripovjednim postupcima koje je većisprobao i u velikoj mjeri iscrpio, ne pomičućipretjerano dosegnute granice svojeumjetnosti pripovijedanja. Ono što se ipakmijenja jest crtež – dok je u Potresu u dušiautor ostao vjeran svojoj gruboj, nemirnojliniji i ekspresionističkom ugođaju, punommrljavih kontrasta i pomalo mračnog karaktera,s nekim gotovo apstraktnim grafičkimprijelazima te nezgrapno senzualnim,donekle izmučenim figurama – u pričamaiz ranih devedesetih godina crtež postaječišći, linija slobodnija i zaobljenija, kontrastiprigušeniji, a erotika mnogo izraženijanego prije. Može se čak reći da u timnovijim pričama Gilbert pušta da ga viševode ruka i vizualne preokupacije, a manjestari, sada potisnuti osjećaj za preglednu ifunkcionalnu naraciju. S cijelom vojskomlikova, kojih sa svakom pričom ima sve više,a svaki teži pokazati vlastitu individualnosti značaj – nije lako orkestrirati, a autoru sepri kraju albuma događa da se spotaknečešće nego prije. Možda je stvar u promijenimjesta radnje – kad bi se važniji likovivratili iz Amerike u Palomar, serijalu bise moglo vratiti nešto od starog šarma. Amožda za konačnu prosudbu valja pričekatiidući album.Manje pretenciozne ambicijeZa razliku od Gilbertovog albuma,koji pokriva gotovo desetogodišnju autorovuprodukciju, priče sabrane u Fibrinomčetvrtom albumu kompiliraju samo četirigodine Jaimevog rada na Ludačama – od1985. do 1989. Ipak, album je opsegom velik,a unatoč pozamašnom obujmu i velikombroju stranica, čita se lakše nego Gilbertov,i sve do kraja ne gubi na zanimljivostii atraktivnosti. Nameće se neizbježan zaključakkako s ujednačenošću kvalitete pripovijedanjaJaime stoji vidljivo bolje negoGilbert – no, s druge strane, očito je kako suJaimeve ambicije u startu bitnodrugačije i, usudio bih se reći,manje pretenciozne. Jaime nebarata s vojskom likova nego snjih najviše desetak doista bitnih,ne varira toliko kao Gilbertprostorno-vremenski kontekstodvijanja svojih priča niti seupušta u tako mnogo skokovau prošlost i budućnost, zanemarujućiosnovnu narativnu liniju.Na prvi pogled, reklo bi se daJaime manje riskira, jer njegovepriče teku više linearno, a kadase i odluči na variranje različitihrazina prostora i vremena,montažni skokovi na strip-tablama bitnosu manje radikalni nego Gilbertovi, a onje upravo iz radikalne montaže pojedinihsekvenci razvio posve slobodan pripovjednistil. Takav stil računa na nešto angažiranijegčitatelja nego narativni stil Jaimejevihpriča, koje uza sve bogatstvo sadržaja tečesto potresne i teške teme uvijek zadržavajuodređen laganiji, pitkiji, rekao bih gotovoi slapstick ugođaj; jer njegovi stripoviobiluju brojnim vizualnim gegovima kojiolakšavaju praćenje naracije i strip odvodeprema zabavnim meta-doskočicama kadaautor procijeni da sadržaj može trenutnozamoriti čitatelja.Što se likova tiče, postava je manje-višeista – i dalje pratimo život Maggie i Hopeyi njihovih prijateljica Izzy, Penny, Daffy idrugih, s tom razlikom da u ovim pričamamuški likovi dobivaju neusporedivo većiznačaj nego prije te postaju ravnopravniženskoj postavi. Među njima je i ranijepredstavljeni Speedy Ortiz, Izzyn brat iMaggiena ljubav iz djetinjstva, čije veze skriminalnim podzemljem i suprotstavljenimuličnim bandama cijelu četvrt Skakavciuvlače u turbulentan krvavi sukob stragičnim posljedicama. Ray Dominguez,još jedna Maggiena srednjoškolska simpatija,vratit će se iz inozemstva u Skakavcei dodatno zakomplicirati situaciju,a njegov stari prijatelj, bivši panker DoyleBlackburne, suočit će se s brojnim demonimaiz svoje maglovite prošlosti, istovremenopokušavajući steći nova prijateljstvai socijalnu sigurnost u društvu dobro namznanih djevojaka… Za to vrijeme, Hopeyje sa svojom punk grupom na turneji poSAD-u, a njezina i Maggiena veza neizbježnopropada i njihov odnos se hladi…Hoće li se Maggie zauvijek udaljiti od Hopeyi odlučiti se za zagrljaj muškarca, iliživot za Maggie i Hopey skriva još mnogaiznenađenja koja ni jedna od njih ne možepredvidjeti?Sve slobodniji stil Na temeljunapisanoga, čini se kako je Fibra dobro naslovilasvoj četvrti album Love & Rocketsserijala – jednostavno: Maggie i Hopey.Koliko god drugi likovi bili zastupljeni, ikoliko god se čitatelji upoznali s njihovimživotima i karakterima, na koncu se sve ipakvrti oko Maggie i Hopey i povijesti njihovogodnosa punog uspona i padova. Taj je odnosdijelom prijateljski, dijelom seksualan, alije u svakom slučaju sudbonosan, a brojniretrospektivni dijelovi uvlače nas u samekorijene njihove veze i navode da shvatimošto je potaklo tada još djevojčice da odbaceuobičajene klišeje roditeljskog odgoja i socijalneuloge u skladu s njihovim klasnimi etničkim porijeklom te se spremno prepustevrtlogu punk supkulture u kojoj sudobile slobodu stvarati svoja pravila, alise izložile i riziku nestalnog i nomadskogživota u suprotnosti s rigidno uređenimsvijetom oko njih. Kako vrijeme prolazi,Maggie i Hopey se pomalo i prilagođavaju,kako sustavu oko njih, tako i jedna drugoj,sve dok njihov odnos ne postane postojani počne predstavljati okosnicu njihovih života.Prijateljice ili ljubavnice – to i nijetoliko bitno. Važnije je da su nerazdvojne.I premda njih dvije dominiraju albumom,značajno mjesto dobiva i Izzy Ruebens,nekadašnja spisateljica, a danas darkericačudnog izgleda, čijom pojavom majkeu Skakavcima plaše neposlušnu djecu. Upriči Muhe na stropu – izvrsnoj, gotovo nadrealnoji najhrabrijoj Jaimevoj narativnojbravuri, dobivamo priliku zaviriti u njezinživot u Meksiku i shvatiti razloge promjenekoja se odigrala u njoj.Grafički gledano, i Jaime s vremenompostaje sve slobodniji, a njegov naizgledpomalo hladan stil zasnovan na nevjerojatnojupečatljivosti crno-bijelih kontrastai virtuoznom prikazu ženskog tijela obogaćujese sve slobodnijom i dosljednijomimprovizacijom, koja njegovom crtežu dajedodatnu i neodoljivu toplinu te ga čini ravnopravnimsljedbenikom svijetle tradicijeklasičnog američkog realističnog novinskogstripa. Naravno, u svježem modernom ruhu.I premda je njegov crtež proizvod osamdesetihgodina (vidljive su njegove sličnostis pankerskom estetikom i umjetnošćuRaymonda Pettibona), vitalnost mu nećebiti osporena ni u novom mileniju.Što reći na kraju? Ništa posebno. U Ljubavi rakete već smo se odavno uživjeli teunatoč povremenom praznom hodu – nestrpljivočekamo nastavak.
in memoriamzarez, xii /289-90, 2. rujna 2010. 49Devet haiku pjesamau prijevodu Vladimira Devidéa(1925-2010)Ovim prigodnim malim prilogom redakcija se oprašta odprofesora mahnuvši za sretan put. Zbogom, senseiIz knjige: Vladimir Devidé, Japanska haiku poezija i njen kulturno povijesni okvir;Cankarjeva založba, Ljubljana – Zagreb, 1985.Prvo jesenje jutro!Noge to znajuna svježe opranoj verandi.Ishû (1608-1680)O Matsushima!O, Matsushima, o!O, Matsushima!BashôU jutarnjoj rosi:prljava, no svježablatna dinja.U ljetnom pljuskugoli jahač jašeBashôna golom konju.IssaEto proljeća:Bezimeni brežuljaku jutarnjoj sumaglici.Bashô (1644-1694)Ljetni je Mjesec -Zamka za hobotnice:prolazni snovi.Čovjek što bererepu - repom u ruciDošla je jesen -Bashôpokazuje put.štene koje to ne znaIssa (1763-1827)jeste Buddha.IssaS cvijetom makau ruci, progurao sekroz gomilu.Issa
- Page 1 and 2: DVOTJEDNIK ZA KULTURNAI DRUŠTVENA
- Page 3 and 4: društvozarez, xii /289-90, 2. rujn
- Page 5 and 6: društvozarez, xii /289-90, 2. rujn
- Page 7 and 8: društvozarez, xii /289-90, 2. rujn
- Page 9 and 10: Kolumnazarez, xii /289-90, 2. rujna
- Page 11 and 12: Razgovorzarez, xii /289-90, 2. rujn
- Page 13 and 14: Društvozarez, xii /289-90, 2. rujn
- Page 15 and 16: ANARHO SCENAzarez, xii /289-90, 2.
- Page 17 and 18: Socijalna i kulturna antropologijaz
- Page 19 and 20: vizualna kulturazarez, xii /289-90,
- Page 21 and 22: vizualna kulturazarez, xii /289-90,
- Page 23 and 24: esejzarez, xii /289-90, 2. rujna 20
- Page 25 and 26: TEMA BROJA: zarez, xi1 /289-90, 2.
- Page 27 and 28: TEMAT: ZOOM FESTIVAL zarez, xi1 /28
- Page 29 and 30: TEMAT: ZOOM FESTIVALzarez, xi1 /289
- Page 31 and 32: TEMAT: ZOOM FESTIVALzarez, xi1 /289
- Page 33 and 34: Glazbazarez, xii /289-90, 2. rujna
- Page 35 and 36: KAZALIŠTEzarez, xii /289-90, 2. ru
- Page 37 and 38: azgovorzarez, xii /289-90, 2. rujna
- Page 39 and 40: KAZALIŠTEzarez, xii /289-90, 2. ru
- Page 41 and 42: Esejzarez, xii /289-90, 2. rujna 20
- Page 43 and 44: Knjigezarez, xii /289-90, 2. rujna
- Page 45 and 46: knjigezarez, xii /289-90, 2. rujna
- Page 47: knjigezarez, xii /289-90, 2. rujna
- Page 51 and 52: Prozazarez, xii /289-90, 2. rujna 2
- Page 53 and 54: natječajzarez, xii /289-90, 2. ruj
- Page 55 and 56: infozarez, xii /289-90, 2. rujna 20
Change language