temat: zoom festival - Zarez

društvozarez, xii /289-90, 2. rujna 2010. 7umanjena je drugom činjenicom – očitovanjemnjihove pripadnosti svojoj religiji. Uslijednavedenog jaza javlja se objektivno pitanje– “da li je euroislamom i njemu ekvivalentnojarhitekturi moguće pomiriti suprotnostii nerazumijevanje između prestrašene Europei doseljenih muslimana?” Isto pitanje biunutar islamske društvene zajednice dobilodrugačiji oblik – “može li euroislamska arhitekturasa svoga estetskog aspekta poslužitiDžamija u Penzbergu (Alen Jašarević)— Dokaz da se džamijskakontemplativnost i moderna nesuprotstavljaju ponajbolje seočituje na primjeru džamije ubavarskom gradiću Penzbergu,bosanskohercegovačkog arhitekteAlena Jašarevića, koji se svjesnoudaljio od romantizirajućedžamijske paradigme prilagođavajućiarhitektonski plan, formu i simbolikunovom kontekstu —kao uspješan model duhovne emancipacije ifunkcionalnosti?”Primjer Bosne i HercegovineDokaz da se džamijska kontemplativnosti moderna ne suprostavljaju ponajbolje seočituje na primjeru džamije u bavarskomgradiću Penzbergu, bosanskohercegovačkogarhitekte Alena Jašarevića (r. 1973.). Jašarevićse svjesno udaljio od romantizirajućedžamijske paradigme prilagođavajućiarhitektonski plan, formu isimboliku novom kontekstu. Onje formu prilagodio funkciji, a nesimbolici. Najradikalniji zahvatje svakako na džamijskom minaretu.Iako se diljem islamskogsvijeta ezan danas oglašava putemzvučnika, nove džamije nenapuštaju stari obrazac gradnje,čime minaret ostaje nepotrebnoprohodan. Jašarević je minaret uPenzbergu konzekventno sveona znak imajući u vidu drugačijidruštveni značaj i novu funkcionalnostminareta u novomzapadnoeuropskom kontekstu.Vanjski dojam građevine korespondirasa suvremenim arhitektonskimvokabularom i novimtendencijama u arhitekturi.Jašarevićev dizajn je samopotvrda Welzbacherovoj tezi dase Euroislam ponajbolje artikulira na primjeruBosne i Hercegovine. Welzbacher Bosnu iHercegovinu vidi kao “islamsko društvo... kojese u običajima i navikama neznatno razlikujeod svojih kršćanskih susjeda, koje pak lojalno,moderno i liberalno prihvaća svoju vjeru”, anjen primjer poželjni model islama u europskomkontekstu. Značaj bosanske islamskekulture u europskom kontekstu Welzbachernavodi i kroz primjer znamenite Bijele džamijeu Visokom arhitekte Zlatka Ugljena (r.1929.). Džamija je izgrađena 1980. godine te jeveć tada izazvala međunarodno interesovanje,a 1983. godine je dobila nagradu Aga Khan.Bijela džamija u Visokom se radikalno udaljilaod svojih osmanskih prethodnika prilagođavajućise novom vremenu i sadržaju.Manje (minareta) je više Prilagodbasakralnih građevinskih elemenata novimformama nije novina u islamskoj povijestii tradiciji. Obzirom da oblik i dizajn džamijenisu determinirani islamskom doktrinom(Kur’an i Hadis), ne postoje objektivni razlozida se navedene forme ne prilagođavajunovim sadržajima. Čak štoviše, širenje islamana različite dijelove svijeta u prvim stoljećimadovelo je do razvoja različitih oblika usakralnoj arhitekturi. Među najznakovitijeprimjere građevinske prilagodbe spadaju dakakoKupola na stijeni u Jeruzalemu iz drugepolovine 7. stoljeća ili osmanski džamijski stilutemeljen na carigradskoj Aja Sofiji nakonosmanskog osvajanja krajem 15. stoljeća. Naoba primjera evidentni su tragovi bizantskogstila kojeg su doseljeni muslimani prihvatilibez suzdržavanja ili sumnje. Zdanja znamenitogMimara Sinana oslanjaju se na stil itektonska znanja pravoslavne crkve Aja Sofijebez imalo suzdržanosti i sumnje da bi izgubilina islamskom identitetu.Dakako, navodeći brojne druge primjereod Maroka i Španjolske do Indije i Kine poznatoje da se islam u svojoj umjetničkoj/arhitektonskoj djelatnosti prilagođavao postojećojkulturi i specifičnim društvenim ilipak geografskim uvijetima. Zašto danas u21. stoljeću na primjeru Zapadne Europe nebi bio isti slučaj!Welzbacher u svojoj knjizi navodi brojneprimjere islamske sakralne arhitekture natlu Europe koji odvažno definiraju novi muslimanskiidentitet. Mnoga od navedenihrješenja u knjizi su objavljena kao idejnatako da njihov cvat tek slijedi, no vrijedi ihsvakako spomenuti. Tu su idejni nacrti i 3Dsimulacije za džamiju u Strassburgu, PaolaPorthogesija – autora velike džamije u Rimu,i Zahe Hadid, oba iz 2000. godine; NizozemskaPoldermoskee osmišljena u suradnjidva studija, Concept0031 i Memar+Dutch,2003. godine; Abbey Mills Islamic Centre uLondonu, autorskog dvojca Mangera Yvars2006. godine te džamija u Cannes-La BoccaEmilia di Mattea iz 2006. Ono što je zajedničkoza navedene objekte jeste da nemajuminaret kao tradicionalno prepoznatljivsimbol džamijske arhitekture. Izostavljanjeminareta, korisno je iznova naglasiti, ne kosise sa doktrinom jer ni jedan arhitektonskograđevinskielement nije propisan islamskomortodoksijom. Time ove građevine u potpunostikorespondiraju sa pojmom Euroislam,formirajući jedan potpuno nov i neovisanislamski ideal na tlu Europe.Iako nije katalogizirano uWelzbacherovoj knjizi, na ovommjestu, a u kontekstu navedeneteme, korisno je spomenuti i aktualniprojekt džamije u Rijecičiji dizajn potpisuje znamenitihrvatski kipar Dušan Džamonja(1928. – 2009.). U raščlambi polukrugakupole riječke džamije čijaizgradnja je u tijeku, evidentanje skulptorski vokabular jednogkipara. Džamonjina umjetničkaležernost traga za otklonom odstrogih pravila građevinarstva štoznačajno doprinosi vizualnomdojmu i svrstava ovaj objekat ukontekst suvremene islamskesakralne arhitekture na tlu ZapadneEurope.Welzbacher svoju knjigu završavaoptimističnom konstatacijomda je nezamislivo izbrisatisvjetsku religiju islam iz budućnostisuvremene Europe te da jenova islamska sakralna arhitekturanadilaženje starih predrasudai šansa uspješne integracijemuslimanske realnosti u kulturniprostor Zapada, tako da ona nedjeluje više kao strano tijelo, većkao sastavni dio Europske kulturnestvarnosti.Džamija u Rijeci (Dušan Džamonja)