temat: zoom festival - Zarez

Kolumnazarez, xii /289-90, 2. rujna 2010. 9čudna šumaZen i umjetnostcijepanja drvaPodigneš sjekiru ispustiš je posredcjepanice. Dohvatišnovu i ponoviš. Jednahrpa se malo smanjila,druga se malopovećala. Ne obraćašpozornost na to, itako je primjetnotek na kraju dana.Navečer čuješ vijesto... Podigneš obrvu.Ali to još uvijek nijezenNenad PerkovićLjetos sam opet pokušao postići zencijepajući dvanaest metara ogrijevnihdrva za zimu. Kolikoću ne spominjemzato da bih se hvalio, to ne bi ni priličiloprosvjetljenju kojemu težim, potrebno je toradi vječitog prijepora o odnosu kvantitete ikvalitete, a prijepor je ovaj put prevagnuo nastranu količine. Trebalo je, kroz godine, iskalatihrpe i hrpe cjepanica kako bi se kristaliziraojedan jedini trenutak.Druga stvar koja je prijeporna, osim mogućeghvalisanja (što je dvosjekli mač, uvijek senađe netko tko može reći: samo toliko?), jestčinjenica da se o možebitnom prosvjetljenjupiše u, božemiprosti, novinama, i to ovako, dase blago izrazim, kolokvijalno. Tko zna, znatće: o prosvjetljenju se nema što ni reći jer je,po svojoj prirodi, neizgovorivo. Ali čitav niz zanimljivihimplikacija te manjih i većih okolnihdogađaja i događanja vrijedni su zabilješke većdokumenta radi.Kontekst je jednostavan, pastoralan. Zagorje.Selo. Potreba da se pripremi ogrijev starijojženi. Ljeto. Ladanje. Korisna rekreacija.Ipak, jednoć, prije mnogo godina, slutnjomuočena mogućnost zena sa sjekirom u ruci.Rusija gori, Pakistan plovi Negdjekod drugog, trećeg metra, vijest o nezapamćenimpožarima u Rusiji.Podigneš sjekiru i spustiš je posred cjepanice.Dohvatiš novu i ponoviš. Jedna hrpa semalo smanjila, druga se malo povećala. Neobraćaš pozornost na to, i tako je primjetno tekna kraju dana. Navečer čuješ vijest o Rusiji.Podigneš obrvu.Ali to još uvijek nije zen.Kod trećeg, četvrtog metra vijest o nezapamćenimpoplavama u Pakistanu.Podigneš sjekiru i spustiš je posred cjepanice.Dohvatiš novu i ponoviš. Jedna hrpa se malosmanjila, druga se malo povećala. Ne obraćašpozornost na to, i tako je primjetno tek na krajudana. Navečer čuješ vijest o Pakistanu.Podigneš obrvu.Ali to još uvijek nije zen.Još kod prvog metra, prvi dan, nezgoda.Podigneš sjekiru i spustiš je posred cjepanice.Sjekira se zaglavi. Podigneš je ponovo,okreneš, i ušicom zvizneš punom snagom posredpanja naopako, ne bi li cjepanica pukla.Cjepanica malo zaškripi, sjekira se još višezaglavi.Podigneš je ponovo, okreneš, i ušicom zviznešpunom snagom posred panja naopako, nebi li cjepanica pukla. Cjepanica malo zaškripi,sjekira se još više zaglavi.Podigneš je ponovo, okreneš, i ušicom zviznešpunom snagom posred panja naopako, nebi li cjepanica pukla. Cjepanica malo zaškripi,sjekira se još više zaglavi.Podigneš je ponovo, okreneš, i ušicom zviznešpunom snagom posred panja naopako, nebi li cjepanica pukla. Cjepanica malo zaškripi,sjekira se još više zaglavi.Podigneš je ponovo, okreneš, i ušicom zviznešpunom snagom posred panja naopako,ne bi li cjepanica pukla.Panj zastenje kao da je željezo, ili kamen, ipukne na tri dijela.E, to pogotovo nije zen. Kako bi bio, mlatišpoput sivonje.Sused, imate kakav čvrsti panj za kalanjedrva? Gleda sumnjičavo. ‘Ajd, ima.Podigneš je ponovo, okreneš, i ušicom zviznešpunom snagom posred panja naopako,ne bi li cjepanica pukla.Pukne drška sjekire.Ni ovo ljeto nije obećavalo zen.“Gospodine Bik, baš mi je žao”Kod petog ili šestog metra vijest da su u Katalonijiukinuli koridu.Podigneš (sada već drugu) sjekiru i spustišje posred cjepanice. Dohvatiš novu i ponoviš.Jedna hrpa se malo smanjila, druga se malopovećala. Ne obraćaš pozornost na to, i takoje primjetno na kraju dana. Navečer čuješ vijesto koridi.Podigneš obrvu.To još uvijek nije zen.Ali ni vijest nije poput onih o katastrofama.Zabranu koride izborili su ekološki aktivisti ivlasti su nešto zabranile. Trijumf birokracije,ne elementarnih sila prirode.Sjednem na panj odmoriti malo, popijemsedam decilitara kisele vode naiskap. Hrpa iscjepanihdrva već je ozbiljno narasla, prožimačovjeka zadovoljstvom. Kakvu su, do vraga,uslugu bikovima napravili ti borci za ljudskaprava životinja? Sad će lijepo u onu odvratnuklaonicu na industrijsku obradu umjesto uarenu, oči u oči s toreadorom. Kakvo smećepostaje ova civilizacija! Nekakvi birokratipremeću papire, a uskogrudni smušenjaci iztih nevladinih udruga izvrše na birokracijubirokratski pritisak gurajući te svoje mutneideje o pravu i pravicama, zapravo o stvarimakoje ih se i ne tiču, stvarima koje su pretvoriliu nekakav hobi za razmažene lijenčine i kukavicegrađanskog Sitog Zapada. Zašto bikovemoraju zaklati ravnodušni, nezainteresiranimesari? Je li ikad itko od tih etičara životinjskihprava uopće zamislio (naravno da nije učinio!)kako to mora biti stati s crvenom krpom i mačempred vrlo ljutog i razdraženog bika, kolikopetlje treba za to? I potom biti precizan i brz ijak kod udarca. Krvoločna predstava za masui njihove niske strasti? Svakako predstava, aliza razliku od kazališnih, estradnih ili sportskihpredstava gdje se dramatičnost glumi, ovdje seodvija istinska drama, život i smrt su doslovnou pitanju, i bika, ali i čovjeka. Zar nemaju nitaj minimum mašte da bi se tome domislili?Perspektiva je porazna: mediokriteti bez imaginacijedokinut će birokratskim putem ljudes mudima.Daleko je zen.Pajceki iz visokog društvaSlično i kod nas: prilog u TV Dnevniku gdjenapadaju uzgajivača svinja zbog toga što držisvinje u svinjcu. Navodno su u neprimjerenimuvjetima. Onda se taj isti uzgajivač svinja, inačečovjek koji se u svoje vrijeme borio s najjačimljudima na svijetu iskušavajući svoje granicedo samog ruba, u tom istom dnevniku moraispričavati i objašnjavati nešto: “Znate, pajcekivole kaljužu...” Kome objašnjava, komese ispričava? Javnosti? “Senzibiliziranoj”? Nebih rekao, to je tek kukavičje jaje, podli trik.Ispričava se nekakvim smušenjacima koji zaistavjeruju da bi svinjama trebalo uvesti klima-uređajeu nastambe kako bi do neslavnereinkarnacije u kulen i kobase mogle živjeti u“ekološki prihvatljivim” uvjetima, u nekakvojapstraktnoj sreći i zadovoljstvu. Farizejštinapod krinkom savjesti, naprosto – svinjarija.Možemo raspravljati o profiterstvu industrije,pa tako i prehrambene, ali proizvodnja hrane,generalno uzevši, nije nečastan posao. Čemurazapinjati uzgajivača? Tražiti “humane uvjete”za svinje na farmi ili bikove u areni dok polačovječanstva skapava u uvjetima u kojima biim “ekološki svinjac” bio kao palača, a koridašansa za život, to ne izgleda drugačije doli kaohobi razmaženih i objesnih. Baš poput onepriče o vegetarijancu koji ponosno i s neizmjernomljubavlju šeće dobermana spašenogiz šinteraja. Kako plemenito! Ljubav premaživotinjama širokog spektra: ne jedem ih, a ispašavam ih od okrutnog života... a kog vragamisliš da ti pas ždere, šminkeru? Zelje?Uglavnom – sljeparija o transcedenciji hranidbenoglanca planeta s naglašenom bezdušnošćuprema flori, neka vrst faunskog šovinizma.S posljedicom gubitka veličanstveneritualne smrti za katalonske bikove, zlosretnežrtve pro-mesarske birokracije, žrtve zajednos kolegama iz arene, toreadorima, hrabrim ljudimaodnedavno na burzi rada.Ne, to nije zen.Napokon zen Podigneš sjekiru i spustišje posred cjepanice. Dohvatiš novu i ponoviš.Jedna hrpa se malo smanjila, druga se malopovećala. Ne obraćaš pozornost na to, i takoje primjetno tek na kraju dana.Zen cijepanja drva postiže se kad cjepanicapukne idealno na dva dijela, ali ne simetričnoi točno po polovici. Jedna nejednaka polovicamora biti malo veća, ali dovoljno velika damože u otvor peći, druga malo manja. Naciljatito jedno jedino pravo mjesto je popriličnoteško. Odmjeriti putanju okom i doziratipotrebnu mehaničku silu je zahtjevno. Rukauvijek malo skrene i jedna polovica često budeprevelika, pa udarac treba ponavljati na njoj.Tako se dobije previše sitnih, a kad je “prevećtrešća” cijepanje nije valjano, a loženje postajeneekonomično.Kod sedmog ili osmog metra, kad se umočistio od svih intelektualnih jalovina, triješća,korova, besmislica i naplavina sakupljenih tijekomgodine, kad se odmorio od glupih vijestii potpuno nepotrebnih, iritantnih informacija,kad je postigao bistrinu i fokus, postigao samzen cijepanja drva. Oko tek ovlaš odmjeripravo mjesto na cjepanici pronalazeći sebe umjestu koje gleda, a um je, opušten, dozvoliorukama da same obave ostalo. Cjepanica serascijepi idealno, kao da pjeva pritom. Pjevajubezglasno i sjekira i panj, naposlijetku i tvojiumorni mišići. Udarac nije bio slučajan. Jednakoraspolutiš sljedeću, i sljedeću, i sljedeću, isve ostale do kraja. Samo disanje, i “klak”-zvukneopisive ljepote.Nikad ne bih mogao stati pred razjarenogbika s mačem u ruci, čak ni kada bih skupiopotrebnu hrabrost. Eurobirokracija pobrinut ćese za to. Zen probadanja srca biku, prije negote satre kao neumitna sila prirode, njima nije nipribližno razumljiv čak ni kao mutna ideja. Zenbranja maslina nije im ni približno razumljivčak ni kao mutna ideja, previše su zaokupljenikvotama. Držim osobnim sretnim slučajem daje smušenjacima s moći odlučivanja palo na pametkako je ogrijev na drva ekološki prihvatljivi obnovljiv, pa nije stavljen izvan zakona.Nakon godina i godina, metara i metara,kod sedmog ili osmog metra ljeta gospodnjeg2010. postigao sam zen cijepanja drva.