društvozarez, xii /289-90, 2. rujna 2010. 8Zablude okoslučaja MatvejevićUgledni pravni stručnjak o kontekstu i implikacijama postupkaprotiv Predraga Matvejevića i o istupima Udruge hrvatskih sudacaVladimir-Đuro DeganOčiti nesporazum između profesorai književnika PredragaMatvejevića i svih ljudi koji gapodupiru s jedne strane te bivšeg i sadašnjegpredsjednika Udruge hrvatskih sudacas druge takve je naravi da se dvije stranenikako ne mogu razumjeti. Ovaj moj teksttrebao bi razjasniti neke nedoumice.Mi iz starijih generacija učili smo nastudiju prava o državi kao o klasnoj organizacijinasilja i o pravu kao izrazu voljevladajuće klase. Većina studenata je to apsorbiralane ispitujući moralne posljedicetoga nazora. Oni politički ambiciozniji uto su vjerovali, a nakon 1990. godine, kadaje socijalizam propao, tu su logiku ispunilidomoljubnim sadržajem i vjerovali su dasu oduvijek bili u pravu.Uloga sudbene vlasti Bilo jenastavnika koji su nas učili legalitetu, alinitko se nije usuđivao dovoditi te komunističkedogme u pitanje. Na te su se dogmenadovezivale druge o odumiranju državei prava u socijalizmu, da bi u besklasnomkomunističkom društvu obje kategorijenavodno sasvim nestale. Ti utopistički nazoristvarali su u najmanju ruku konfuzijuu glavama studenata i ubijali su svaku hijerarhijumoralnih vrijednosti koja je odlikadobrih pravnika.U socijalističkim sustavima pravosuđeje bilo jedno od oruđa klasne borbe. Takosu se u borbi za “humanije” besklasnodruštvo ustanovljavali Goli otok, SvetiGrgur, brojni gulazi u Sovjetskom Savezu,i održavala su se politička suđenja. To jesve borcima za socijalizam izgledalo manjeili više legitimnim, jer je bilo u skladus rastezljivim zakonima.Manjina mojih kolega već je na studijimau sve to sumnjala, a napose u lenjinističkeideje o državi i pravu. Naravno, akosmo i mi htjeli steći diplomu, morali smoih na ispitima kao papagaji ponavljati, alinas nitko nije mogao natjerati da u njihvjerujemo.Suprotan nazor od gornjega jest onajo prirodnim i neotuđivim pravima pojedinacai ljudskih skupina koji u svakojpravno uređenoj državi predstavlja iznadustavnukategoriju. Sva ljudska bića rađajuse slobodna i jednaka u dostojanstvui pravima. Ona su obdarena razumom isviješću i treba da jedno prema drugomu— Prema prikazimaosuđujuće presudekoju je sudacNenad Lukić izrekaoMatvejeviću unjegovoj svađi s MilomPešordom, čini se da jeon nastojao i tužiteljai tuženika tretiratijednako, kao da suse babe posvađale natržnici —nastupaju u duhu bratstva. Te vrijednostinisu rezervirane samo za nas pravnike.Do njih drugim putovima dolaze i dijeleih mnogi drugi mislioci, među kojima jeprofesor i pisac Predrag Matvejević.Među velikim načelima koja čine baštinunapose europskih naroda, figurirajunačela osobne slobode, političkih slobodai vladavine prava kao temelj istinske demokracije.A među velikim dokumentimakoji proklamiraju ljudska prava napose jefrancuska Deklaracija o pravima čovjeka igrađanina iz daleke 1789. godine. Njezinaprednost u odnosu na druge akte je što nepredstavlja prosti katalog ljudskih prava,nego precizno formulira dužnosti drugihljudi, ljudskih udruga i prvenstveno državeda poštuju, štite i promiču prirodnaprava svakoga pojedinca. A veliki austrijskipravnik Hans Kelsen izrekao je da akosu dužnosti ispravno formulirane, iskazpravâ postaje nepotreban.Sudbeni poredak, dakle, ne treba služitizaštiti trenutnoga režima u nekoj državi idrugim državnim interesima niti interesimaskupina koje financiraju sve političkestranke i sigurno dominiraju zakonodavnimtijelom, bez obzira koja stranka nademokratskim izborima pobijedi. Naprotiv,sudbena vlast treba štititi svakoga pojedincaod zadiranja u njegova prava odstrane državne vlasti i drugih pojedinacai skupina.Književnička bojna Prema prikazimaosuđujuće presude koju je sudacNenad Lukić izrekao Predragu Matvejevićuu njegovoj svađi s Milom Pešordom ustrašnoj 1993. godini, čini se da je on nastojaoi tužitelja i tuženika tretirati jednako,kao da su se babe posvađale na tržnici.Sudac je u obrazloženju čak priznao da jeMatvejević napisao istinu, ali ga je ipak kazniojer navodno “sama klima netrpeljivosti,šovinističkog omalovažavanja drugognaroda, narodnosti i vjeroispovijesti i nemora značiti poziv na zločin, te da se takvanesnošljivost pripadnika jednog naroda ivjeroispovijesti izjednačuje sa nekim odkarakteristika ‘talibana’ u negativnom dijelutoga pojma”. Ali u utvrđivanju istineponekad treba ići veoma duboko.Anđelko Vuletić i Mile Pešorda počastilisu svojom prisutnošću “historijskozasjedanje” na kojemu je proglašena “HrvatskaRepublika Herceg-Bosna”,ako se ne varam 28. kolovoza1993. u Livnu. Kao što jeTuta imao kažnjeničku bojnu,tako su Mate Boban i oni kojisu ga podupirali iz Hrvatskeimali neku vrstu “književničkebojne”. Cjelovito utvrđivanjeistine u ovomu predmetu nalagalobi pozivanje kao svjedokâpred hrvatski sud Vrhbosanskognadbiskupa kardinalaVinka Puljića i banjalučkogbiskupa Franju Komaricu daiz prve ruke posvjedoče kakveje posljedice Bobanovapolitika Herceg-Bosne imalana katoličke vjernike Hrvateu njihovim dijecezama. Naime,bilo im je daleko boljepri koncu bezbožnog komunističkogrežima, nego kadasu Mate Boban i Gojko Šušakratovali za njihovu slobodu, aHrvoje Šarinić pregovarao uBeogradu o maloj-velikoj Srbiji,naravno na njihov račun. Ishod togautvrđivanja istine bio bi odbacivanje tužbei moralni ukor tužitelju što je podupiraonerazumnu i pogubnu politiku premaHrvatima i drugim narodima u Bosni iHercegovini.Udruga sudaca s gnušanjem osuđujePredraga Matvejevića što navodno nijepoštivao pravni poredak Hrvatske i nijeuložio žalbu na izrečenu presudu, jer tadado pravosudnoga skandala možda ne bidošlo. Vodstvo te Udruge očito ne znaza presedan koji je jamačno naveo Matvejevićada se ne koristi svojim pravomna žalbu, koje je uostalom pravo, a ne nečijadužnost kojom bi se dokazalo vlastitodomoljublje.U Francuskoj Republici pisac i filokomunistJean-Paul Sartre bio je žestokikritičar predsjednika Charlesa de Gaullea.Njegovo ismijavanje francuskoga predsjednikaišlo je do osobnih uvreda. Izvršnavlast sugerirala je da se Sartre uhapsi, štoje odlučno spriječio sam de Gaulle. Predsjednikje rekao da Francuska neće hapsitisvoga Voltairea. Da je bilo suprotno,uživao bi kao moralni dobitnik Sartre, ion se sigurno ne bi žalio na osuđujućupresudu. Bilo bi mu pravo zadovoljstvootići u zatvor. Tako je s misliocima, i zatonjih kao i visoke crkvene prelate ne trebahapsiti. Jugoslavenski komunistički režimimao je ogromnih problema zbog suđenjaAlojziju Stepincu koje si je sam priskrbio.Demokratska Hrvatska ima problem s PredragomMatvejevićem, ma što o njemu injegovu djelu misli Udruga hrvatskih sudaca.Neka su prokleti malobrojni hrvatskiknjiževnici čije se knjige prevode i tiskaju uogromnim nakladama u stranim zemljama,jer narušuju spokoj naših sudaca. Tuđman iMesić imali su pravo kada su tvrdili da nassamo naši sportaši mogu učiniti poznatimau svijetu. Bolje Ćiro Blažević nego PredragMatvejević.Tko govori u ime sudaca? I nakoncu, iz Udruge hrvatskih sudaca dolazinam ne po prvi put poruka, da oni neovisnostsudačke vlasti shvaćaju kao svoju vlastitunepogrešivost i nedodirljivost. Takvošto ne postoji nigdje u svijetu. Unatoč mogućnostižalbe i revizije presude na višemsudu, uvijek su moguće sudačke pogreške,kada sudbena vlast krši prava nedužnih pojedinaca.Na satelitu sam imao prilike pratitidebate u Francuskoj, kada neki sudacizrekne po mišljenju javnosti kontroverznupresudu. U TV-raspravi sudjeluju taj sudac,drugi ugledni suci, odvjetnici i profesoriprava. On brani svoje stavove, a ostali gau tome ili podržavaju ili kritiziraju. Zainteresiranajavnost time je u svakom slučaju— Iz Udruge hrvatskihsudaca dolazi nam nepo prvi put porukada oni neovisnostsudačke vlastishvaćaju kao vlastitunepogrešivost inedodirljivost —obaviještena i na taj se način otklanjajuzablude i greške u informiranju.I studenti koji uče međunarodno pravopo mojem udžbeniku čitaju iskaze iz odlukaMeđunarodnoga suda i međudržavnearbitraže kojima se tumače i primjenjujuodnosna pravna pravila. Ali sam nekolikosudskih odluka i ja, uz moje brojne kolegeiz drugih zemalja, odlučno napadao.Najočitiji je primjer bila presuda iz 1966.godine o Jugozapadnoj Africi, današnjojNamibiji. Trenutna sudačka većina odbacilaje tužbu Etiopije i Liberije protivJužne Afrike zbog provođenja apartheidana tome bivšem starateljskom području,iz navodnog razloga što tužiteljice nisudokazale nikakvo pravo i pravni interestih država i njihovih građana u toj parnici.S obzirom da je rasistički režim u JužnojAfrici bio ohrabren tom presudom, on jenastavio provoditi politiku apartheida uNamibiji i u samoj toj zemlji još kroz sljedećihčetvrt stoljeća.Sjećamo se da je upravo Predrag Matvejevićbio taj koji je Franji Tuđmanu daosvu podršku u nakaradnom političkomprocesu, upisujući ga čak kao književnikau hrvatski PEN Centar i preokrećući svjetskojavno mnijenje u njegovu korist. Kadaje Tuđman postao predsjednik Hrvatske,primio je u HDZ mnoge dotadašnje vojnikePartije, pretvarajući ih u vojnike svojestranke u provođenju onoga što je on podrazumijevaopod “hrvatskom državnompolitikom”. A da koncem devedesetih godinaprošloga stoljeća nije došlo do demokratskihpromjena na ovim prostorima,Franjo Tuđman bi možda i po treći putbio osuđen na robiju od sudaca koji bi sedržali socijalističkih zakona. Kada je došaona vlast, bolje bi mu bilo da je slušaosavjete Matvejevića, kardinala Puljića ifratara iz Sarajeva.Pri svemu tome i hrvatski bi suci moralipripaziti tko govori u njihovo ime. Ako jeto bivši predsjednik njihove Udruge, “Europa”će povjerovati da gotovo svi naši sucine znaju ništa od onoga što sam izložio uovom novinskom članku. To već nanosištetu hrvatskim političarima i diplomatimau nastojanjima da nas uvedu u Europskuuniju i prikažu dijelom Europe kojoj smonavodno oduvijek pripadali.Mnogo bi toga trebalo promijeniti inadopuniti u pravnim studijima na našimfakultetima i u naknadnom obrazovanjunaših sudaca.
Kolumnazarez, xii /289-90, 2. rujna 2010. 9čudna šumaZen i umjetnostcijepanja drvaPodigneš sjekiru ispustiš je posredcjepanice. Dohvatišnovu i ponoviš. Jednahrpa se malo smanjila,druga se malopovećala. Ne obraćašpozornost na to, itako je primjetnotek na kraju dana.Navečer čuješ vijesto... Podigneš obrvu.Ali to još uvijek nijezenNenad PerkovićLjetos sam opet pokušao postići zencijepajući dvanaest metara ogrijevnihdrva za zimu. Kolikoću ne spominjemzato da bih se hvalio, to ne bi ni priličiloprosvjetljenju kojemu težim, potrebno je toradi vječitog prijepora o odnosu kvantitete ikvalitete, a prijepor je ovaj put prevagnuo nastranu količine. Trebalo je, kroz godine, iskalatihrpe i hrpe cjepanica kako bi se kristaliziraojedan jedini trenutak.Druga stvar koja je prijeporna, osim mogućeghvalisanja (što je dvosjekli mač, uvijek senađe netko tko može reći: samo toliko?), jestčinjenica da se o možebitnom prosvjetljenjupiše u, božemiprosti, novinama, i to ovako, dase blago izrazim, kolokvijalno. Tko zna, znatće: o prosvjetljenju se nema što ni reći jer je,po svojoj prirodi, neizgovorivo. Ali čitav niz zanimljivihimplikacija te manjih i većih okolnihdogađaja i događanja vrijedni su zabilješke većdokumenta radi.Kontekst je jednostavan, pastoralan. Zagorje.Selo. Potreba da se pripremi ogrijev starijojženi. Ljeto. Ladanje. Korisna rekreacija.Ipak, jednoć, prije mnogo godina, slutnjomuočena mogućnost zena sa sjekirom u ruci.Rusija gori, Pakistan plovi Negdjekod drugog, trećeg metra, vijest o nezapamćenimpožarima u Rusiji.Podigneš sjekiru i spustiš je posred cjepanice.Dohvatiš novu i ponoviš. Jedna hrpa semalo smanjila, druga se malo povećala. Neobraćaš pozornost na to, i tako je primjetno tekna kraju dana. Navečer čuješ vijest o Rusiji.Podigneš obrvu.Ali to još uvijek nije zen.Kod trećeg, četvrtog metra vijest o nezapamćenimpoplavama u Pakistanu.Podigneš sjekiru i spustiš je posred cjepanice.Dohvatiš novu i ponoviš. Jedna hrpa se malosmanjila, druga se malo povećala. Ne obraćašpozornost na to, i tako je primjetno tek na krajudana. Navečer čuješ vijest o Pakistanu.Podigneš obrvu.Ali to još uvijek nije zen.Još kod prvog metra, prvi dan, nezgoda.Podigneš sjekiru i spustiš je posred cjepanice.Sjekira se zaglavi. Podigneš je ponovo,okreneš, i ušicom zvizneš punom snagom posredpanja naopako, ne bi li cjepanica pukla.Cjepanica malo zaškripi, sjekira se još višezaglavi.Podigneš je ponovo, okreneš, i ušicom zviznešpunom snagom posred panja naopako, nebi li cjepanica pukla. Cjepanica malo zaškripi,sjekira se još više zaglavi.Podigneš je ponovo, okreneš, i ušicom zviznešpunom snagom posred panja naopako, nebi li cjepanica pukla. Cjepanica malo zaškripi,sjekira se još više zaglavi.Podigneš je ponovo, okreneš, i ušicom zviznešpunom snagom posred panja naopako, nebi li cjepanica pukla. Cjepanica malo zaškripi,sjekira se još više zaglavi.Podigneš je ponovo, okreneš, i ušicom zviznešpunom snagom posred panja naopako,ne bi li cjepanica pukla.Panj zastenje kao da je željezo, ili kamen, ipukne na tri dijela.E, to pogotovo nije zen. Kako bi bio, mlatišpoput sivonje.Sused, imate kakav čvrsti panj za kalanjedrva? Gleda sumnjičavo. ‘Ajd, ima.Podigneš je ponovo, okreneš, i ušicom zviznešpunom snagom posred panja naopako,ne bi li cjepanica pukla.Pukne drška sjekire.Ni ovo ljeto nije obećavalo zen.“Gospodine Bik, baš mi je žao”Kod petog ili šestog metra vijest da su u Katalonijiukinuli koridu.Podigneš (sada već drugu) sjekiru i spustišje posred cjepanice. Dohvatiš novu i ponoviš.Jedna hrpa se malo smanjila, druga se malopovećala. Ne obraćaš pozornost na to, i takoje primjetno na kraju dana. Navečer čuješ vijesto koridi.Podigneš obrvu.To još uvijek nije zen.Ali ni vijest nije poput onih o katastrofama.Zabranu koride izborili su ekološki aktivisti ivlasti su nešto zabranile. Trijumf birokracije,ne elementarnih sila prirode.Sjednem na panj odmoriti malo, popijemsedam decilitara kisele vode naiskap. Hrpa iscjepanihdrva već je ozbiljno narasla, prožimačovjeka zadovoljstvom. Kakvu su, do vraga,uslugu bikovima napravili ti borci za ljudskaprava životinja? Sad će lijepo u onu odvratnuklaonicu na industrijsku obradu umjesto uarenu, oči u oči s toreadorom. Kakvo smećepostaje ova civilizacija! Nekakvi birokratipremeću papire, a uskogrudni smušenjaci iztih nevladinih udruga izvrše na birokracijubirokratski pritisak gurajući te svoje mutneideje o pravu i pravicama, zapravo o stvarimakoje ih se i ne tiču, stvarima koje su pretvoriliu nekakav hobi za razmažene lijenčine i kukavicegrađanskog Sitog Zapada. Zašto bikovemoraju zaklati ravnodušni, nezainteresiranimesari? Je li ikad itko od tih etičara životinjskihprava uopće zamislio (naravno da nije učinio!)kako to mora biti stati s crvenom krpom i mačempred vrlo ljutog i razdraženog bika, kolikopetlje treba za to? I potom biti precizan i brz ijak kod udarca. Krvoločna predstava za masui njihove niske strasti? Svakako predstava, aliza razliku od kazališnih, estradnih ili sportskihpredstava gdje se dramatičnost glumi, ovdje seodvija istinska drama, život i smrt su doslovnou pitanju, i bika, ali i čovjeka. Zar nemaju nitaj minimum mašte da bi se tome domislili?Perspektiva je porazna: mediokriteti bez imaginacijedokinut će birokratskim putem ljudes mudima.Daleko je zen.Pajceki iz visokog društvaSlično i kod nas: prilog u TV Dnevniku gdjenapadaju uzgajivača svinja zbog toga što držisvinje u svinjcu. Navodno su u neprimjerenimuvjetima. Onda se taj isti uzgajivač svinja, inačečovjek koji se u svoje vrijeme borio s najjačimljudima na svijetu iskušavajući svoje granicedo samog ruba, u tom istom dnevniku moraispričavati i objašnjavati nešto: “Znate, pajcekivole kaljužu...” Kome objašnjava, komese ispričava? Javnosti? “Senzibiliziranoj”? Nebih rekao, to je tek kukavičje jaje, podli trik.Ispričava se nekakvim smušenjacima koji zaistavjeruju da bi svinjama trebalo uvesti klima-uređajeu nastambe kako bi do neslavnereinkarnacije u kulen i kobase mogle živjeti u“ekološki prihvatljivim” uvjetima, u nekakvojapstraktnoj sreći i zadovoljstvu. Farizejštinapod krinkom savjesti, naprosto – svinjarija.Možemo raspravljati o profiterstvu industrije,pa tako i prehrambene, ali proizvodnja hrane,generalno uzevši, nije nečastan posao. Čemurazapinjati uzgajivača? Tražiti “humane uvjete”za svinje na farmi ili bikove u areni dok polačovječanstva skapava u uvjetima u kojima biim “ekološki svinjac” bio kao palača, a koridašansa za život, to ne izgleda drugačije doli kaohobi razmaženih i objesnih. Baš poput onepriče o vegetarijancu koji ponosno i s neizmjernomljubavlju šeće dobermana spašenogiz šinteraja. Kako plemenito! Ljubav premaživotinjama širokog spektra: ne jedem ih, a ispašavam ih od okrutnog života... a kog vragamisliš da ti pas ždere, šminkeru? Zelje?Uglavnom – sljeparija o transcedenciji hranidbenoglanca planeta s naglašenom bezdušnošćuprema flori, neka vrst faunskog šovinizma.S posljedicom gubitka veličanstveneritualne smrti za katalonske bikove, zlosretnežrtve pro-mesarske birokracije, žrtve zajednos kolegama iz arene, toreadorima, hrabrim ljudimaodnedavno na burzi rada.Ne, to nije zen.Napokon zen Podigneš sjekiru i spustišje posred cjepanice. Dohvatiš novu i ponoviš.Jedna hrpa se malo smanjila, druga se malopovećala. Ne obraćaš pozornost na to, i takoje primjetno tek na kraju dana.Zen cijepanja drva postiže se kad cjepanicapukne idealno na dva dijela, ali ne simetričnoi točno po polovici. Jedna nejednaka polovicamora biti malo veća, ali dovoljno velika damože u otvor peći, druga malo manja. Naciljatito jedno jedino pravo mjesto je popriličnoteško. Odmjeriti putanju okom i doziratipotrebnu mehaničku silu je zahtjevno. Rukauvijek malo skrene i jedna polovica često budeprevelika, pa udarac treba ponavljati na njoj.Tako se dobije previše sitnih, a kad je “prevećtrešća” cijepanje nije valjano, a loženje postajeneekonomično.Kod sedmog ili osmog metra, kad se umočistio od svih intelektualnih jalovina, triješća,korova, besmislica i naplavina sakupljenih tijekomgodine, kad se odmorio od glupih vijestii potpuno nepotrebnih, iritantnih informacija,kad je postigao bistrinu i fokus, postigao samzen cijepanja drva. Oko tek ovlaš odmjeripravo mjesto na cjepanici pronalazeći sebe umjestu koje gleda, a um je, opušten, dozvoliorukama da same obave ostalo. Cjepanica serascijepi idealno, kao da pjeva pritom. Pjevajubezglasno i sjekira i panj, naposlijetku i tvojiumorni mišići. Udarac nije bio slučajan. Jednakoraspolutiš sljedeću, i sljedeću, i sljedeću, isve ostale do kraja. Samo disanje, i “klak”-zvukneopisive ljepote.Nikad ne bih mogao stati pred razjarenogbika s mačem u ruci, čak ni kada bih skupiopotrebnu hrabrost. Eurobirokracija pobrinut ćese za to. Zen probadanja srca biku, prije negote satre kao neumitna sila prirode, njima nije nipribližno razumljiv čak ni kao mutna ideja. Zenbranja maslina nije im ni približno razumljivčak ni kao mutna ideja, previše su zaokupljenikvotama. Držim osobnim sretnim slučajem daje smušenjacima s moći odlučivanja palo na pametkako je ogrijev na drva ekološki prihvatljivi obnovljiv, pa nije stavljen izvan zakona.Nakon godina i godina, metara i metara,kod sedmog ili osmog metra ljeta gospodnjeg2010. postigao sam zen cijepanja drva.
- Page 1 and 2: DVOTJEDNIK ZA KULTURNAI DRUŠTVENA
- Page 3 and 4: društvozarez, xii /289-90, 2. rujn
- Page 5 and 6: društvozarez, xii /289-90, 2. rujn
- Page 7: društvozarez, xii /289-90, 2. rujn
- Page 11 and 12: Razgovorzarez, xii /289-90, 2. rujn
- Page 13 and 14: Društvozarez, xii /289-90, 2. rujn
- Page 15 and 16: ANARHO SCENAzarez, xii /289-90, 2.
- Page 17 and 18: Socijalna i kulturna antropologijaz
- Page 19 and 20: vizualna kulturazarez, xii /289-90,
- Page 21 and 22: vizualna kulturazarez, xii /289-90,
- Page 23 and 24: esejzarez, xii /289-90, 2. rujna 20
- Page 25 and 26: TEMA BROJA: zarez, xi1 /289-90, 2.
- Page 27 and 28: TEMAT: ZOOM FESTIVAL zarez, xi1 /28
- Page 29 and 30: TEMAT: ZOOM FESTIVALzarez, xi1 /289
- Page 31 and 32: TEMAT: ZOOM FESTIVALzarez, xi1 /289
- Page 33 and 34: Glazbazarez, xii /289-90, 2. rujna
- Page 35 and 36: KAZALIŠTEzarez, xii /289-90, 2. ru
- Page 37 and 38: azgovorzarez, xii /289-90, 2. rujna
- Page 39 and 40: KAZALIŠTEzarez, xii /289-90, 2. ru
- Page 41 and 42: Esejzarez, xii /289-90, 2. rujna 20
- Page 43 and 44: Knjigezarez, xii /289-90, 2. rujna
- Page 45 and 46: knjigezarez, xii /289-90, 2. rujna
- Page 47 and 48: knjigezarez, xii /289-90, 2. rujna
- Page 49 and 50: in memoriamzarez, xii /289-90, 2. r
- Page 51 and 52: Prozazarez, xii /289-90, 2. rujna 2
- Page 53 and 54: natječajzarez, xii /289-90, 2. ruj
- Page 55 and 56: infozarez, xii /289-90, 2. rujna 20