zbornik - Forumbosnjaka.com

Crnogorsko - tursko kulturološko prožimanjeForumnaseljavanja u Albaniji. 11Proces iseljavanja nije bio karakterističan samo zaNikšić, već i za druge oslobođene krajeve:Spuž, Žabljak(Crnojevića), Kolašin, Zeta, Podgorica, Bar i Ulcinj. O tomeje Simo Popović zapisao:”. I iz Kolašina, iz Spuža i Žabljakasvi se iseliše. U Spuž je osta samo jedan od zabitske(oficirske – R. Š) kuće Mećikukića. On se pokrstio i prozvase Savo i oženio se Crnogorkom. Bio je potom neko vrijemekapetan Spuški. Pijanac je bio i propa je. Iz Zete su semahom digli muhamedanci i na njihove kuće i zemlje došlisu Zećani i Crnogorci; kao što su cijeli Nikšić i Kolašin Crnogorcinaselili. Crna Gora nije otkupila njihove zemlje. Zato država nije imala novca, a pomišljalo se, dako to ostanei bez otkupa u svojinu crnogorsku. Turci su se žalili na Cetinjei u Carigrad. Da Crnogorci pritiskoše njihove zemlje aliim to nije ništa pomoglo…” 12 .Deklarativna zalaganja crnogorskog knjaza i krugovaoko njega, i obećanja nijesu bila dovoljna garancija Muslimanimada ostanu na svojoj zemlji i u svojoj domovini.Čast i dostojanstvo dojučerašnjih gospodara bili su ozbiljnougroženi ponašanjem pobjednika, a uz to agrarna prenaseljenosti permanetna glad za zemljom bila je u osnoviželje za iseljenjem dojučerašnjih begova i aga. Nedavnioružani sukob poprimio je i socijalnu dimenziju, unutarkoje se sukobljavao politički pragmatizam crnogorskogknjaza i pojedinačna deklarativna određenja u duhu najboljihtradicija “herojske i čojske Crne Gore”. U tom smislui čuveni “Proglas iseljenim crnogorskim Muslimanima”od 13. jula 1881. godine treba situirati u realan kontekststalnog pritiska Turske i potpisnica Berlinskog ugovora kojimje garantovana nepovredivost imanja.Navedenom proglasu, predhodio je “proglas” knjazaNikole od 18. novembra 1880. godine, muslimanskimiseljenicima, kojima je dao” punu i cjelokupnu amnestijusvijem onijem među njima, koji su bili kompromitovani ilisu okrivljeni zarad zločina političkijeh: veleizdajnika i dosluhasa neprijateljem”. 13Iz Spuža, Zete i Podgorice iselilo se 1878. godine nekolikostotina porodica. Samo je iz Zete svoje domove napustilodvije stortine porodica. Najviše ih je otišlo u pravcuAlbanije, dok su se neke zadržale u Tuzima. Muslimanikoji su napustili Žabljak (Crnojevića) najvećim dijelom suse nastanili u Skadru, Kavaji i Draču. Bez obzira na masovnaiseljavanja, značajan dio Muslimana je ostao da živiu Podgorici, tako da je 1881. godine u tom gradu registrovano933 muslimanske, 216 pravoslavnih i 13 katoličkih11 - Simo Popović, n. d. 554. ”Od njihovog dolaska u Skadru se govorimnogo više srpski nego prije “O odnosu crnogorskih vlasti prema nikšićkim muslimanima vidi:Šerbo Rastoder,Istorijsko-metodološki okvir …. I, Almanah 5-6, 1999, 110-11612 - Vidi:Simo Popović, n. d 554-555; O raspodjeli muhadžirske zemljevidi:Žarko Bulajić, Agrarni odnosi u Crnoj Gori (1878-1912), Titograd1959, 88-8913 - Vidi više o tome:Šerbo Rastoder, n. d. 117-118kuća. 14 Te godine bilježimo i značajnije uključivanje Podgoričanau društvenio život crnogorske zajednice. 15Po zauzeću Bara januara 1878. godine muslimanskostanovništvo je uglavnom napustilo grad, ostavljajući cjelokupnuimovinu. Kasnije se najveći broj porodica vratio, izuzev83 koje su se potpuno iselile 16 . Ovu pojavu je P. A. Rovinskiobjašnjavao sledećim riječima:”Muslimani iz grada Bara sutakođe ostali na svojim mjestima, zato što je ovdje priroda jošbogatija i raskošnija nego u Ulcinju…. I uopšte kod stanovnikaBara i Ulcinja koje more zbližava s kulturnijem evropskimzemljama veoma je slaba vezanost za Tursku pod čijom suvlašću oni uživali izvjesnu nezavisnost“ 17 .Slično mišljenje ima i Simo Popović: ”Iz Bara, Ulcinjai Krajine malo se koji muhamedanac diga. Svak je osta nasvoje. A od onih koji su se bili digli neki su se vrnuli iza malogodina.” Popoviću kao guverneru Primorske nahije mnogi supodnosili molbe da ih primi u crnogorsko podanstvo:”Primaosam svakojega, koji se prijavio, i bez otpusta iz turskoga podanstva,koje Turska davaše, a isto ih priznavaše za naše podanikei ne činjaše im nikakvijeh neprilika, kada prelazahusvojim poslovima u Tursku” 18 , tvrdio je Popović.Godine 1898. u Baru je bilo 2690 stanovnika odčega 1196 muslimana, 919 pravoslavnih i 575 katolika 19 .Godine 1906 zbog zategnute situacije u pograničnim područjimasa područja Bara se iselilo 200 muslimanskihporodica. 20 Muslimani iz Bara vraćali su se u svoje domovečak do 1910. godine 21Najkarektističniji proces iseljavanja vezuje se za kolašinskemuslimane. Shodno odlukama berlinskog kongresaNuri-beg, kolašinski kapetan je predao ključeve Kolašinaknjazu Nikoli 4. oktobra 1878. godine.Zvanične vlasti su predale grad sa svim selima doMojkovca, a da mjesno muslimansko stanovništvo o tomenije bilo obaviješteno. Tada je Tara postale granica izmeđuCrne Gore i Turske. U takvoj situaciji muslimani su napustiliKolašin. Istina taj proces je započeo i ranije, s obziromda su se na ovom području već od sredine XIX vijeka vodileogorčene borbe.Knjaz je po zauzeću Kolašina dozvolio kolašinskim muslimanimada mogu da prodaju kuće i zemlju, ali je s drugestrane bilo potajno naređeno Moračanima da ne kupuju ništaod njih, pod izgovorom da nemaju novca za tako nešto. Po-14 - Vidi:Đoko Pejović, Iseljavanje Crnogoraca…, 257, 294; EjupMušović, Muslimani Crne Gore …117;15 - Vidi o podgoričkim Muslimanima:Šerbo Rastoder, n. d. 120-12616 - Vidi: Ejup Mušović, n. d. 11717 - P. A. Rovinski, n. d 18218 - Simo Popović, n. d. 555-556; O položaju barskih i ulcinjskih muslimanavidi:Š. Rastoder, n. d. 126-13219 - Ivan Marković, Dukljansko barska metropolija, zagreb 1902;BogumilHrabak, Novopazarski sandžak između Austro-ugarske i kosovskihArbanasa 1881-1890, Užički zbornik 21/1992, 4420 - Đ. Pejović, Iseljavanje Crnogoraca…. , 29421 - Ejup Mušović, n. d 12529