HRVATSKE ŠUME 4 (6.7.1992)

6. srpnja 1992.BIO SAM JEDAN OD VOJNIKA ZLOČINAČKE JNA.ANKETAZA VIJEST - 50 DANAZATVORAKOPRIVNICA— Dva broja! Dovoljno ili premalo za donošenje sudao kvaliteti jednog lista? Na posljednjem sastanku Redakcije,odlučili smo saznati vaše prve dojmove, kako ste nas prihvatili.»Hrvatsku šumu« naš list. Dodijeljen mi je zadatak da za slijedećibroj anketiram djelatnike Uprave šuma Koprivnica i da pokušamsaznati što mislite o našem radu u Vašem glasilu »Hrvatskešume«. Postavio sam anketiranima dva pitanja: 1. Vaše mišljenjeo prva dva broja i 2. O čemu biste željeli čitati u narednim brojevima.Zahvaljujem svima koji su se ljubazno odazvali anketi isvojim dobronamjernim kritikama, sugestijama i savjetima pomoglida u narednim brojevima budemo bolji i kvalitetniji na zadovoljstvosvih čitatelja ovog glasila.Mladi šumarski tehničar iz Šumarije Koprivnica Davor Rukavina,proveo u zatvoru pedeset dana samo zato stoje slušao Radio--Zagreb. Prebukirani zatvori puni Albanaca, Muslimana i Hrvataspasili su ga od Vojnog suda srbočetničke armijePremda je na služenjevojnog roka u tzv. JNAkrenuo na vrhuncu političkekrize bivše Jugoslavije,nije mogao znati da jejedan od mnogih iz posljednjenesretne generacije hrvatskihmladića koji su upućeni u tuzločinačku vojsku. Uz strah,nelagodu i neizvjesnost, jedinautjeha bila mu je što ide blizuHrvatske i svog doma. No kadje sa zebnjom 18. ožujka 1991.prošao kroz vrata kasarne uBanjaluki, ni slutio nije da jeušao u jedinicu koja će u sklopuzloglasnog Banjalučkogkorpusa počiniti mnoga zvjerstvapod komandom ratnogzločinca Milana Uzelca, te daće u njoj provesti najbolniju inajtužnu godinu svog života.• Koji su tvoji prvi utisci oJNA?- Upućen sam u školu za rezervneoficire pri školskomcentru za oklopno mehaniziranejedinice. Još za vrijemeobuke koja je bila ubrzana ikraća od planirane odvedenismo na teren. Govorili su namda ćemo biti tzv. tampon zonana Kupreškom polju kako bispriječili sukobe između Hrvatai Srba. Ukopali smo petnaestborbenih vozila i tridesettenkova čije su cijevi bile upereneprema selima sa hrvatskimpučanstvom. Pri dolaskuna te položaje vidio sam kakvemonstrume služim. Pred Kupresomsu žene i djeca polijegalina cestu sa nakanom daspriječe prolazak tenkovskekolone. Nakon nekoliko satizastoja pukovnik Tot je narediopokret bez obzira na mogućežrtve. Na svu sreću nakonpaljenja motora tenkova,ljudi su se sklonili pa je stradalasamo jedna lađa niva kojuje pregazio tenk. Oficiri susvake večeri pravili gozbe i orgijesa domaćim četnicima.Opijali su se trošeći u velikimkoličinama alkohol uz mnogobrojnujanjetinu sa ražnja, dokje vojska dobijala tri komadićakruha uz hranu od koje sam zadvanaest dana izgubio osamkilograma. Danju su zaustavljalii maltretirali putnike(Hrvate) koji su prolazili cestomprema Splitu i Mostaru.Nakon mjesec i pol došli suiias zamijeniti srpski rezervistiiz Kraljeva. Njima smo ostavilisvo naoružanje i tehniku tese vratili u Banjaluku.• Opišite nam stanje u kasarninakon povratka sa terenai odnos oficira i vojnika premavama.- Osim što nismo dobivalizaduženja, neprestano su nasHrvate pratili i prisluškivali.Svakodnevno smo bili izloženiprovokacijama oficira i vojnika.Pred nama su neprestalnoponavljali kako jedva čekajupočetak rata protiv »Mupovaca«,»Zengi«, »Paravojnihformacija« i svih Ustaša. Bilomi je jako teško svakodnevnoslušati takove prijetnje. TriKažnjeničke dane provodio u Prizrenučekajući Vojni sud, spavajućiobučen sa po dvije deke naminus 15. Nisam se prao punitišest tjedana, a uz obrok s jelomobavezno su slijedile i batine....vojnika i jedan oficir. Hrvatiuspjeli su pobjeći. To je strašnosve razbjesnilo pa su jošviše prijetili nama ostalimaako pokušamo slično. Sva pismasu nam otvarali i čitali.Nisu se ni trudili zatvarati većsu ih uručivali otvorena. Jakosu im smetale nove hrvatskemarke na pismima pa su i njihtrgali. U kasarne su počeli stizatirezervisti - domaći četnici.Bilo ih je oko 2500. Vrlo ružnosu izgledali onako raskopčanisa dugom kosom i bradama.Bahato su se ponašali i čitavovrijeme pred kantinom ležali ipili te pjevali narodne (četničke)pjesme.Koncem osmog mjeseca reklisu da se spremim za prekomandu.Petnaest minuta prijepolaska rečeno mi je da idemu Prizren. Uglavnom su sveHrvate slali na Kosovo. Autobusomsu nas odvezli u Beogradgdje nas je na željezničkojstanici preuzela vojna policijai vlakom dopratila uPrizren.• Kakav ste »doček« imaliu novoj sredini?- Na željezničkoj stanicismo čekali punih pet sati dadođu po nas. Nije mi dugo trebaloda shvatim kako je u tojkasarni sabiralište vojnih bjegunacaiz čitave bivše Jugoslavije.To su uglavnom bili Hrvati,Albanci, Muslimani i Makedonci.U podrumima suprebijani na smrt. Jauci i zapomaganjasu se čuli čitave danei noći. Bio je to pravi pakao.Bjekstvo je odavde bilo nemogućejer su nas čuvale specijalnejedinice. Zbog informativneblokade (gledao se samo beogradskidnevnik i čitale beogradskenovine) bio sam željanvijesti iz domovine. Jednevečeri »uhvaćen« sam kakoslušam vijesti sa radio Zagreba.Odmah su počeli informativnirazgovori i saslušanjakod službe »bezbednosti«. Pedesetsati bez prestanka pisaosam izjavu, pod nadzorom kapetana1 kl. Durović Steve ikomandira vojne policije GanićZvonka. (Taj Ganić je bivširobijaš jer je suđen zbog ubojstvasupruge). Kad sam napisaonešto što im se nije svidjelopočeli su me udarati pendrekom po čitavom tijelu.Pokrenut je krivični postupakprotiv nas nekolicine Hrvata.Zlotvor p. p. Ilija Isak nas jehtio poslati na vojni sud u Niš,ali su mu odgovorili da nas nemoguprihvatiti zbog prebukiranosti.Tako smo na listi čekanjaproveli 62 dana u zatvoruu Prizrenu.• Kako ste provodili teuzničke dane?- Iako je bila zima i temperatura-15°, spavali smo u prostorijibez grijanja sa dvije deke.Spavali smo obučeni. Šesttjedana se nisam kupao ni presvlačio.Tjerali su nas raditinajgore poslove. Obvezno smoprvo morali očistiti krv sa podau prostorijama gdje se vršilo»obrađivanje« uhićenika.Zatim bi ribali zahode, cipeleod ostale vojske i slično. Zatimsmo sa vodom na tim niskimtemperaturama morali prativozila. Ruke su mi se lovile zaželjezo od hladnoće. Užas! Uzto obroci batina bili su svakodnevni.Iz zatvora su me pustili23. siječnja 92.• Što je bilo dalje?- Pakao se nastavio. U četiod 120 osoba samo smo bilidva Hrvata, ali po naređenjuoficira nismo se smjeli družiti.Punih pet mjeseci nisam imaovijesti od svojih niti ikakveprave informacije što se događau Hrvatskoj. Rečeno mi jeda ću osim dva mjeseca zbogzatvora dobiti još tri mjesecaproduženja zbog ratnog stanja,te da ću se umjesto 28. veljačeskinuti 17. srpnja 1992. Togčasa mislio sam da ću poludjetiod muke. Uz sve to u kasarnisu se nastavljali zločini. JedanCrnogorac je ubio vojnikaMuslimana. Pogodio ga je»slučajno« u čelo sa dva metraudaljenosti. Nakon istrage vratiose u jedinicu i ubrzo dobiopet dana nagradno zbog zasluga.• Kako je došlo do konačnogskidanja i izlaska iz zarobljeništva?- Nakon svih strahota kojesam doživio u tih godinu danai meni se konačno posrećilo.Skinuti smo u sklopu razmjene29. 4. 92. Vlada Makedonijenam je u suradnji sa vladomRepublike Hrvatske i međunarodnimCrvenim krizom osiguralaavion, kojim smo nas pedesetdvoje prebačeni do Beča.Tamo su nas dočekali iz »Bedemaljubavi« i prebacili autobusomdo Varaždina.• Što reći na kraju?- Nakon preživljenog pakla,sretan sam što ni jednog trenanisam bio uključen u nikakveakcije koje je zločinačka jugoarmadačinila u agresiji namoju domovinu Hrvatsku. Dubokosam uvjeren da će sveratne zločince stići zaslužena ipravedna božja kazna.Razgovor vodio: M. DOMOVIĆMARIJA MILIČEVIĆ - knjigovođa-konteru stručnim službamaUprave šuma Koprivnica.1. »Smatram da su pojedini tekstovipreopširni i neprivlačni za ^čitanje.Trebalo bi više kraćih i zanimljivihčlanaka. Osim toga višebi trebali biti informativni i upoznavatinas s normativnim aktima kojise donose na nivou poduzeća.Sve u svemu mislim da list zaslužujeprolaznu ocjenu«.2. »U narednim brojevima trebalibi pisati o prodaji društvenihstanova u »Hrvatskim šumama«, odokupu radnog staža i općenito oaktima i pravilnicima koji su donijetii koji će se tek usvajati. Trebalobi prikazati poslovanja pojedinihUprava i komparirati njihovuuspješnost. Voljela bih čitati i ošumarskim temama pisanim napristupačan način za sve čitateljepoput članka »Prašuma na dnu jezera«koji mi se jako svidio«.Inž. FRANJO BARDEK revirniku šumariji Koprivnica1. »Što se kvalitete tiče list jeprihvatljiv i sa njim kao takvim samzadovoljan. Mislim da je moždaformat lista prevelik. Bilo bi boljeda je manji format sa više stranica.2. Želio bih više stručnih članakau šumarstvu a obzirom da radimveliki broj godina u rasadnikuželim da »Šumarski institut« Dastrebarskoodnosno njegovi stručnjacipišu o novim dostignućimaglede kemijskih sredstava i njihovojprimjeni u zaštiti bilja«.MILAN MRKONJIĆ dipl. pravnik— šef pravnog, kadrovskog iopćeg odjela u stručnim službamaUprave šuma Koprivnica 1.»Zadovoljan sam glasilom. Mislimda je glasilo prije svega informativnoi zanimljivo te odgovara potrebama»Hrvatskih šuma«.2. »Informacije i podaci koje četeobjavljivati trebali bi biti svježi iinformativni. Što više razgovora,intervjua te zapisa o radnicima izneposredne proizvodnjs. Dobrobi došla rubrika »pročitali smo zavas« gdje bi se prenijeli interesantničlanci iz drugih glasila. Smatramda bi neovisno o glasilu a usklapu istog trebalo po potrebi tiskati»Informacije« (makar na jednomlistu) u kojima bi se objavljivalevažne i hitne informacije kojenebi zbog aktualnosti mogle čekatisa izlaženjem glasila. Treba višepažnje posvetiti i našim umirovljenicima«.Inž. JURAJ OREŠKI - stručnisuradnik za zaštitu na radu ustručnim službama Uprave šumaKoprivnica.1. »U cijelosti sam zadovoljan sprva dva broja. Držim da su kvalitetnii glede tekstova i glede grafičkogizgleda. Daju nam informacijušto se događa u šumarstvu ivan njega«.2. »Uz donošenje svakog normativnegakta, pravilnika i sličnotrebali bi u glasilu stručnjaci datipojašnjenje i komentar glede istog.Želio bih da u svakom brojuna jednoj stranici donesete napiso jednoj upravi šuma, nešto poput»osobne karte« te uprave kako bišto više saznali o poduzeću u kojemradimo«.MARIJA PLOH - blagajnik ušumariji Ludbreg1. »Uglavno sam zadovoljna pačak i ugodno iznenađena kvalitetomglasila, osobito u odnosu nalistove kakve smo imali ranijih godina.Mislim da ste informativni iaktualni.«2. »Željela bih i u narednim brojevimaosim stručnih čitati što višetekstova o zanimljivim osobama iznaše sredine poput rubrike«. Poznatoo nepoznatima — nepoznatoo poznatima«. Nadam se da ćemouskoro po svršetku ovogstrašnog rata, umjesto groznih fotografijaratnog razaranja, na duplericipronalaziti fotografije i tekstoveo prekrasnim šumskim motivimalijepe naše domovine«.Inž. MIRKO KOVAČEV - upraviteljšumarije Kloštar Podravski1. »Glasilo je već prvim brojevimaopravdalo svrhu, jer je pomoglozaposlenima da budu kvalitetnoobavješteni o radu poduzećau kojem rade«.2. »U prvim brojevima trebalo bišto više općenitih informacija o»Hrvatskim šumama«, organizacijipoduzeća, statutu, pravilnicima islično kako bi zaposleni dobili štokompletniju i kvalitetniju sliku osvom poduzeću. Uz redovita izvješćao poslovanju, glasilo morabiti aktualno u smislu dosadašnjihbrojeva, te da ima što više svakodnevnih,običnih situacija i dašto više pojedinaca ima mogućnostizreći svoja mišljenja i pogledeo različitim aktualnostima. Glasilobi u edukacijskom smislu trebaloiskoristiti za upoznavanje ipotenciranje ekoloških problema,globalnog problema današnjice«.M. D.