HRVATSKE ŠUME 4 (6.7.1992)

IN MEMORIAMU SPOMEN NA HRVATSKOG VELIKANAU POHODESTJEPANURADIĆUPrilikom boravio u neposrednoj blizini sela Trebarjevo desno,delegacija »Hrvatskih šuma« posjetila spomenik hrvatskih velikana— braće Radić — Stjepana i AntunaANTEMUDROVČIĆ25.04.1925 - 25.06.1992.Smrt je oduvijek neumoljiva i bolna, a najčešćedolazi onda kada je se čovjek najma-I nje nada. Slučaj iznenađenja i prijevremenostizadesio je i Antu Mudrovčića, dipl.ing. šumarstva nepunih pola godine nakon odlaskau zasluženu mirovinu s mjesta vršioca dužnostidirektora J. P. »Hrvatskih šuma«.Iz redova boraca za prosperitet naše »zelenestruke« zauvijek je otišao jedan od njegovih pregalaca,zaslužnih' stručnjaka i dugogodišnji rukovoditelj,koji je čitav radni vijek posvetio aktivnostimana očuvanju, unapređenju i razvitku šuma,tih »zelenih pluća« čovjekova okoliša, teekonomski vrijednoga i značajnog gospodarskogresursa.Po završetku studija šumarstva u Zagrebu1950. u vrijeme poratne obnove i gradnje zemlje,Ante kao mladi šumarski stručnjak obavlja naporneposlove i zadatke u teškim uvjetima radaLičkog šumarstva, gdje pokazuje primjerenustručnost, upornost i zavidne rezultate.Kontinuitet svog operativnog šumarskog djelovanjainž. Ante Mudrovćić nastavlja na područjuzagrebačke regije kao upravitelj Šuniarije Samobor.Zapažen kao vrijedni šumarski stručnjak,širokih horizonata i naprednih pogleda na struku,sredinom 1957. godine biva povučen na rad uRepublički sekretarijat u šumarstvo, gdje ostajedo 1960. godine kada se osnivaju Šumska gospodarstvakao poduzeća.Kao već afirmirani šumarski stručnjak, kojipoznaje šumarsku politiku i moderni razvoj šumarstva,osnivanjem šumskih gospodarstava inž.Ante Mudrovćić biva imenovan direktorom Šumskoggospodarstva Zagreb. Kao glavni rukovoditeljpoduzeća, sve svoje stručne i radne sposobnostiusmjeruje na organiziranje i razvoj poduzeća,povezujući sve njegove dijelove u međuzavisnuradnu cjelinu, radi stvaranja uvjeta za očuvanje iunapređenje šuma nad kojima je upravljao. Posebnubrigu posvećivao je gospodarenju tzv. zaštitnimšumama i šumama s posebnom namjenomna čitavom području, a to se posebno odnosina Zagrebačku goru.Nakon dugogodišnja rukovođenja Šumskimgospodarstvom Zagreb, kao dobar poznavalac šumarskepolitike prelazi na rad u Udruženje šumarstvai drvne industrije pri Privrednoj komoriHrvatske, gdje je na dužnosti tajnika grupaciješumarstva, uspješno surađuje sa šumskim gospodarstvimaHrvatske, te aktivno djeluje na rješavanjunjihovih stručnih i gospodarskih problema.Osnivanjem SlZ-a šumarstva Hrvatske 1985.godine inž. Ante Mudrovćić biva imenovan njegovimtajnikom, gdje uz nužno rješavanje organizacijsko-kadrovskihpitanja, uspješno ostvaruje planoveproširene reprodukcije šuma u Hrvatskoj, aposebno je angažiran na ostvarivanju programarflprnriiikrije i zaštite šuma na kršu.Osnivanjem Javnog poduzeća »Hrvatske šume«i početkom njihova djelovanja 1990. godineinž. Ante Mudrovćić biva imenovan njegovim v. d.direktorom, koju dužnost obavlja do 1. listopada1991. godine, da bi krajem te godine otišao u zasluženumirovinu.Godinu dana obavljanja dužnosti v. d. direktora»Hrvatskih šuma« u uvjetima osnivačkih potrebaorganiziranja poduzeća, nedostatka stručnihkadrova, potreba obavljanja proizvodnih i zaštitnihaktivnosti u uvjetima okupacije dijelateritorija, ratnih razaranja i ostalih neprijateljskihdjelatnosti, prožeti su ogromnim naporima,odricanjem i radom bez radnog vremena, te visokomsviješću i nacionalnim ponosom za što većiosobni doprinos uspješnom radu poduzeća uobrambenom ratu za Hrvatsku domovinu.Široke naobrazbe, društven, druželjubiv, tolerantani svima pristupačan, inž. Ante Mudrovćićbio je uvažavan kao vrstan šumarski stručnjakkod svih s kojima je kontaktirao. Svojim stručnimznanjem, upornošću te umješnošću argumentacije,bio je uspješan pregovarač i rukovoditelj.Djelatnici »Hrvatskih šuma« dugo će pamtitisvjetao lik inž. Ante Mudrovčića s dubokim štovanjemi zahvalnošću.Malo tko od hrvatskihdomoljuba tko se zatekneu blizini selaTrebarjeva Desnogne iskoristi priliku i ne posjetirodnu kuću i spomen obilježjehrvatskih velikana Stjepanai Ante Radića. To isto suučinili i djelatnici »Hrvatskihšuma« prilikom posjeta sisačkomkraju. Stjepan Radić jene samo jedna od svjetlijih inajlucidnijih pojava čitave hrvatskepovijesti, već je i on ličnostkoja je bila pokretač-buditelji učitelj, apostol i borac,lider i bard, ne samo najširihhrvatskih seljačkih masa negoi cjelokupnog javnog životapuna dva desetljeća, a njegovasjena prekriva Hrvatskui danas poslije pedesetčetirigodine poslije njegove smrti.Hrvatski velikan StjepanRadić rođen 11. lipnja 1871.godine kao deveto dijete siromašnihseljačkih roditelja uselu _ nedaleko Siska, u TrebarjeVuDesnom. Otac Imbroslovio je za vrlo sposobnog inaprednog seljaka. Svu djecu,a bilo ih je ukupno jedanaestslao ih je u školu tri kilometradalje u Selo Martinska ves.Selo je najviše zadužio s timešto je još u ono doba organiziraozemljišnu zajednicu namodernom temelju po brojuduša, a ne po posjedu. Takosu seljani kupili oko tisuću rališume od grofa Er6dyja kojaje odmah iza sela, razdijelivšina prvu, drugu i treću klasupo broju djece...Još u prošlom stoljeću kaomladog intelektualca mnogisu Stjepana Radića upamtilipo njegovim govorima i nastupima,a jedan od tih je i biogovor u Varaždinu 1893. godinena proslavi sjedinjenja Hrvatskeopozicije. Tom prilikomStjepan Radić je rekao:»Mi se radujemo sjedinjenjuhrvatske opozicije, da nas slogaoduševljava, ta će nas slogai spasiti. No za tu mladuhrvatsku slogu, hvala SvevišnjemBogu, koji na vječnojvagi pravde važe sudbinu naroda.Na toj je vagi pretegnulahrvatska krv prolivena zakrst časni i slobodu zlatnu,pretegnula je mnoge i teškegrijehe stare hrvatske nesloge,i mi danas slavimo odlučnupobjedu nad najopasnijemneprijateljem svojim, nad neslogomsvojom.. .«•Stjepan Radić je za hrvatskinarod u doba između dvasvjetska rata, je prije svegaoličenje vjekovnih težnji hrvatskognaroda za svojom državnošću.Jer dok smo u prošlomstoljeću mi hrvati biliusitnjeni u niz stranaka istrančica koje su se međusobnoborile, ne kao politički protivnici,nego kao krvno i dosmrti zavađeni neprijatelji,Stjepan Radić je preko svojehrvatske pučke seljačkestranke, a kasnije hrvatskerepublikanske seljačke strankeujedinio u snažnu monolitnucjelinu ne samo čitavo hrvatskoseljaštvo veći čitav hrvatskinarod, jer su mu kasnijeu ogromnoj većini prišli igrađani, obrtnici, radnici, službenici,inteligencija i tako jeprvi put u hrvatskoj povijestibila stvorena politička organizacija,koja je bila sposobnada čitav narod preporodi političkii socijalno i osposobi gada u modernim vremenimasocijalnih i nacionalnih previranjamože nastupati kaoizgrađen narod u potpunomsmislu te riječi.Godine 1920. kada je prviputa izišla na izbore u novoformiranojkraljevini SHSstranka Stjepana Radića,usprkos svim pogromima kojiU ime Javnog poduzeća »Hrvatske šume«vijenac na spomenik braći Radić položioje Inž. Dundovićsu protiv nje poduzimani, dobilaje i onda kada je bila najslabijaogromnu nadpolovičnuveličinu svih hrvatskihglasova, da bi na posljednjimizborima u slosretnoj Kraljevini,i deset godina poslijesmrti svog osnivača StjepanaRadića 1938. g. dobiia praktičkisve hrvatske glasove — čak96 posto, a uz njih i mnogeglasove Srba u Hrvatskoj tedrugih raznih nacionalnihmanjina.1 ove godine istina dostaskromno, obilježen je 20. lipnja1928. godine kada je u Beograduu Skupštini izvršenatentat na velike hrvatske sinovepo zadatku kralja Aleksandra.Tom prilikom ranjenje i Stjepan Radić koji je odposljedica tog ranjavanja umro8. kolovoza 1928. godine.Z. LončarićZajednički snimak za uspomenu delegacije »Hrvatskih šuma« s lijeva: Inž. Valentin Žinić, šef odjela za proizvodnju UŠ Sisak,Inž. Adam Zahirović, upravitelj UŠ Sisak, Inž. Krešimir Erjavec, upravitelj šumarije Sisak, Inž. Josip Dundović, direktor JP»Hrvatske šume«. Inž. Stjepan Benčić, šef odjela za uređivanje šuma, Ivan Korica, Inž. Stjepan Tomljanović, Rukovoditelj službeza proizvodnju, i Zdravko Vincer