naputak za rad GMP-a - Državni hidrometeorološki zavod

Poglavlje 8: OblaciSlika 8.1 Mjerenje visine podnice oblaka pomoću reflektoraU planinskim krajevima, gdje su poznate visine okolnih brda, te visine se mogu koristiti za procjenuvisine oblaka nižih od vrhova dotičnih brda. No u tom slučaju treba imati u vidu da su brda označenanadmorskom visinom, a da se visina oblaka obilježava relativnom visinom, tj. visinom iznadrazine meteorološke postaje. To znači da od visine određene na osnovi poznavanja visine nekog brdatreba oduzeti nadmorsku visinu motrilišta, pa će se dobiti relativna visina oblaka. Do naročito dobreprocjene visine oblaka pomoću brda može se doći ako se poznaje ne samo visina vrhova okolnihbrda nego i visina pojedinih nižih uočljivih točaka (repera) na obroncima, na primjer: neke stijene,staze, usamljeno drvo, itd. Visine tih repera mogu se odrediti kartama malog razmjera, mjerenjempomoću aneroida, putem trigonometrijskih mjerenja ili nekom drugom metodom.Na postajama na kojima nema instrumenata za mjerenje visine oblaka ni povoljnih uvjeta za vizualnuprocjenu visina oblaka se ne određuje.Napomena: Glavne meteorološke postaje, koje trebaju u svojim šifriranim izvješćima davati podatkeo visini podnice (baze) najnižih oblaka iznad tla (do visine od 2500 m), određuju ovu visinu približnomprocjenom od oka. Pri toj vizualnoj procjeni visine oblaka treba imati u vidu sljedeće:1) oblak stratus (St) obično je niži od 1000 m; samo izuzetno njegova visina može iznositi svega nekolikodesetina metara2) podnice kumulusa (Cu) i kumulonimbusa (Cb) obično se nalaze na visini od 1000-1500 m3) visina nimbostratusa (Ns) obično je između 600 i 2000 m4) niski iskidani oblaci (“krpe”) obično se zapažaju na istoj visini kao i stratusi (St), tj. u sloju nižemod 1000 m; ali mogu biti i na većoj visini od 1000 m147