naputak za rad GMP-a - Državni hidrometeorološki zavod

Naputak za opaæanja i mjerenja na glavnim meteoroloπkim postajama, (14.6)gdje je e tlak vodene pare (hPa). Upotrebom definicije relativne vlažnosti, (14.7)gdje je E tlak zasićenja zraka vodenom parom, odnosno maksimalni tlak vodene pare u zraku zatemperaturu T. Taj se tlak može izračunati upotrebom Magnus-Tetensove formule, (14.8)gdje su konstante a=22,4; b=272,4 za tlak zasićenja iznad leda i a=17,1; b=234,2 iznad vode te t temperaturazraka izražena u stupnjevima Celzijevim (°C). Kod radisondaže u jednadžbi (14.8) isključivose primjenjuju konstante iznad vode i općenito za temperaturu zraka po suhom termometru (vidiPandžić, 2002). Upotrebom (14.7) i (14.8) dobiva se, (14.9)Tlak vodene pare e može se upotrijebiti za izračunavanje rosišta t r (temperatura na kojoj bi tlak epostao tlak zasićenja). Dakle, primjenom jednadžbe (14.8) dobiva se, (14.10)Desetosekundni podaci radiosondaže se mogu arhivirati, ali se ne šalju u međunarodnu razmjenu. Iztih se podataka, kao što je navedeno u slučaju pilot-balonskog mjerenja vjetra, odabiru signifikantninivoi (razine) koji “znatno” odstupaju od linearnosti. Ta odstupanja trebaju biti 1 ili 2°C (ovisno ovisini) za slučaj temperature, odnosno 10% u slučaju relativne vlažnosti zraka. Kao signifikantnerazine označavaju se donja i gornja granica izotermije (sloj konstantne temperature visinom) i inverzije(sloj u kojem temperatura raste s visinom). Na visinama većim od izobarne plohe 500 hPa nalazese slojevi 1-2 km visine u kojima je vertikalni temperaturni gradijent veći od – 0,22°C/100m,odnosno – 0.32°C/100m. Donja granica takvih slojeva naziva se tropopauza. Ona se obično nalaziizmeđu visine 8 km na polovima do 15 km na ekvatoru. Izlazni rezultati obrade temperature i relativnevlažnosti prikazani su na Slici 14.7.Korištenjem podataka visine i geografskih koordinata položaja radiosonde, koje se dobiju pomoćunagiba i azimuta kod sustava sa samostalnim antenskim praćenjem ili signala navigacijskih sustava(VHF, Loran-C ili GPS), može se pristupiti izračunavanju smjera i brzine vjetra u uzastopnim vremenskimrazmacima, na primjer svakih 10 sekundi (vidi VAISALA, 1989.). Odabir signifikantnihrazina vjetra obavlja se kao u potpoglavlju 14.1.Konačno treba pristupiti interpolaciji podataka na standardne izobarne plohe: 1000, 925, 850, 700,500 hPa, itd. Interpolacija podataka na standardne plohe može se izvesti primjenom jednadžbe pravcakroz dvije točke. Za temperaturu zraka takva procjena mogla bi se izraziti jednadžbom, (14.11)284