Download (950Kb) - Repozitorij Medicinskog fakulteta Sveučilišta u ...

starosti, njihova prisutnost s visokom specifičnošću upućuje na glutenskuenteropatiju. Istodobno nisu dokazana u drugim gastroenterološkim bolestima, a izseruma bolesnika s celijakijom nestaju nekoliko mjeseci nakon provođenjabezglutenske prehrane (5).Autoantigen s kojim EMA reagiraju u bolesnika s celijakijom je tkivnatransglutaminaza (tTG) (71). To je velika skupina srodnih enzima koji u normalnimokolnostima kataliziraju stvaranje poprečnih veza između specifičnih glutamina iprimarnih amina što dovodi do stvaranja izopeptidnih veza unutar jedne ili izmeđudvije bjelančevine (12,72). Osim stvaranja ovih veza, tTG može i hidrolizirati(deamidirati) amidne grupe glutamina na nekoliko mjesta, mijenjajući time njegovustrukturu, i ujedno se s deaminiranim glijadinom vezati u stabilni kompleks(12,73,74,75,76,77,78,79,80). Glutamin čini 35% svih aminokiselina u glijadinu tezbog tako velike količine glutamina gluten predstavlja idealni supstrat za tTG(33,34,71,78,81). Vjeruje se da je ova modifikacija koju katalizira tTG ključni koraku imunološkom odgovoru u celijakiji (12,26,33,78). Naime, tako selektivnodeamidiran i negativno nabijen glijadinski peptid ima puno veći afinitet za HLADQ2 i DQ8 molekule i na taj način postaje moćni aktivator T stanica u bolesnika scelijakijom (45,72,73,74,75,76,77,78,79,80). To je ujedno i zadovoljavajućeobjašnjenje za poznatu činjenicu da se celijakija javlja gotovo isključivo u HLA-DQ2ili HLA-DQ8 pozitivnih osoba (82).Još je upitno imaju li autoantitijela ulogu u patogenezi celijakije, iako postojiizvješće o slabom inhibitornom učinku antitijela na neke reakcije koje kataliziratkivna transglutaminaza, a i moguće je da su autoantitijela uključena u nekeekstraintestinalne manifestacije celijakije (npr. jetrene bolesti povezane s celijakijom,dermatitis herpetiformis) (68). Međutim, postojanje autoantitijela i autoantigena te11