Zagrebačka Retro(per)spektiva - Zagreb.hr

ko želja koje se suprotstavljaju, najvažnije jeodržati mir, čak i unatoč tome što u osobipostoje proturječja. To znači da se čovjektreba tijekom života, a od samog djetinjstva,educirati za unutrašnje vrijednosti. Jer kadnastupa problem s godinama i starošću? Prvenstvenoodlaskom u mirovinu, u kojoj sesmatra da stari čovjek više nikome nije potreban.Čovjek koji odlazi u mirovinu trebaobi imati usađenu vrijednost o samom sebipa reći: „Zašto bi meni bilo važno da sam nekomepotreban? Pa zar se moj život sastoji utome da dobivam aplauz i priznanja?“ Zbogtoga bi sve karike u društvu trebale najvećubrigu voditi o tome da osposobe pojedincada on u svakoj životnoj dobi bude sretan,da živi u skladu sam sa sobom. Formirajućidjecu stvaramo kapital, kredit za to kako ćese to dijete razvijati kao odrastao čovjek i,napokon, kao stariji pojedinac.Ipak, nemaju svi tu sposobnost da sedovoljno osnaže tijekom života i steknudovoljno samopouzdanja.- Sigurno je da mnogi ne uspijevaju stvoritiunutrašnju sreću, sigurno je i da je mnogoonih koji nisu uspjeli u izgradnji samopoštovanjai koji ne uživaju u sebi samima, none trebamo prestati nastojati ostvariti tajcilj. Potrebno je odbaciti predrasude tipa„star sam pa nisam više nikome potreban“.Pa budi sretan da tebi nitko drugi nije potreban,zašto bi se zbog toga uznemiravao?Ja bih im sugerirao da pokušaju uživati usebi. Obično ljudi kada ulaze u stariju životnudob smatraju da više nitko ne mari zanjih, da su prekobrojni, da su višak. Zaštone bi mirno prihvatili činjenicu da više nisutoliko aktivni članovi i rekli: „To me ne moravrijeđati; mogu biti sretan jer odsad moguna miru osjetiti svoju vrijednost, razmišljatio svemu što sam napravio i prihvatiti nekesvoje hobije“. Ti hobiji mogu biti glazba,kompjuter, televizija, ovisno o interesima iživotnoj dobi. A da bi u tome što kvalitetnijeuspjeli, važno je da se što više približeprirodi. Ne samo da borave u prirodi, nego ida što je moguće prirodnije žive. Tu ulazimoveć i u segment medicine, jer se smatra da ustarijih ljudi postoji više različitih dijagnoza,a posljedično tome i cijeli niz lijekova kojeuzimaju. Stoga na toj razini treba nastojatišto više forsirati biljne preparate. No s drugestrane, povezivanje starijih ljudi s prirodomima i simboličko značenje. Nad svim ljudima,a osobito nad starijima, visi Damoklovmač, a to je ono „umrijet ću“. Mogu biti religioznii smatrati da umire samo tijelo, nosvejedno je svima žao napustiti ovaj svijet.Smrt izaziva veliki strah u ljudi, a kad smou prirodi, tada priroda, koja ima svoje rađanjeu proljeće i umiranje u jesen, djeluje vrloumirujuće i čovjek može zaključiti ono štosu i neki filozofi zaključili: život ne bi bio lijepkada ne bi bilo umiranja. Tu misao treba prenijetii na najstarije, da budu sretni što živei da žive punim plućima. Postoji i ona staraizreka koja glasi: „Zašto bih se smrti bojao?Nikad se sa smrću neću susresti; dok sam živnema smrti, a kada smrt dođe, nema mene.“Iako nisam sklon Bagvanu, ima jedna zanimljivapričica o tom indijskom guruu. Došlamu je 16-godišnjakinja i rekla:- Učitelju, imam leukemiju, za sedam ćudana umrijeti.On se zamislio pa rekao:- Blago tebi!- Pa, kako blago meni?- Ti znaš kad ćeš umrijeti i tebi će ovih sedamdana biti tako bogati, ti ćeš se veselitimjesecu, suncu, oblacima koji plove, a ja,koji ne znam kad ću umrijeti, ja stalno neštomoram raditi ili misliti i ni jedan dan neživim. A ti ćeš sedam dana živjeti.To je jako važno, jer u starih ljudi nalazimoi teške dijagnoze i razne bolesti te se onistalno pitaju koliko im je još ostalo. Ostaoti je današnji dan, uživaj u njemu! Brigomo tome kako ćemo i kada umrijeti, uskraćujemosi stvarni život, jer ne živimo ni jedantrenutak. No ako znam da ću živjeti jedancijeli dan, osjetit ću taj život i to postaje jakovažno. Hoću li doći u raj ili ne? Pa, Bog nijetrgovac! Za to što si dobro napravio, nemojtražiti plaću, uživaj što si proslijedio nekudobrotu. Kao što uživaš u mirovini, jer si jezaslužio, tako uživaj u svemu dobrome štosi napravio. Starijim ljudima treba naglasitida budu sretni onime što su dali, ne vezatise uz stvari, materiju ili poziciju, već uz svojuvlastitu vrijednost.Koji bi onda bio najbolji način za gradnjusamopouzdanja u starijih ljudi?- Sigurno je da je dobro imati novac, dobroje imati i kuću, ali investicija u sebe je najboljainvesticija i to treba mlade učiti. Mijenjajuse sistemi, mijenjaju se i materijalna dobra,ali gdje god došao, nosiš sebe sa sobom.Kao što za mlade kažemo – gdje god bio,koji god posao radio, ako si stekao emocionalnobogatstvo svugdje ćeš biti dobrodošao– jednako tako i u starosti, ako si razviosvoje unutrašnje bogatstvo, u svim ćeš situacijamaimati sebe i svoje uspomene.Lijepo je kada Vi to tako sročite, no nažalost,većina starijih ljudi nema tolikusamosvijest. Ulaskom u mirovinu doživešok; dotad su svakodnevno bili „u pogo-49