Zagrebačka Retro(per)spektiva - Zagreb.hr

nu“, a sada ne znaju što bi sa slobodnimvremenom. Što je s onima koji nemajuobitelj, koji su živjeli za posao? Kako tokomentirate?- Mi možemo nagovarati ljude da krenuputem izgradnje samosvijesti, ali neće svikrenuti, jer su neki od njih naučeni da imajuono što su imali u zreloj dobi, a kada togube, smatraju da gube sve. To je zato jernisu investirali u sebe. Svojim sam studentimaznao reći: „Ne liječi metoda, liječi liječnik“.Zato smatram da presudnu uloguu izgradnji karaktera u mladoj dobi imajuroditelji, odgojitelji i učitelji. U starijih ljuditu ulogu mogu preuzeti aktivisti udrugakoje se bave starijim ljudima. Baviti se irazgovarati s osobom je ključno. Možda ćestarija osoba odbijati savjete, ali aktivist svojomličnošću može omogućiti da se učenikidentificira s učiteljem. Pomoći će blizinom,riječju, upornošću. Nerijetko ljudi odbijajupomoć, no ne treba odustati od njih.Prije puno godina liječio sam jednog studentai na što god da sam mu rekao, on jeodgovorio da ne znam, da ništa nisam pogodioi da mu ne mogu pomoći. Tri je mjesecadolazio k meni, no na kraju je rekaoda od mene ne može ništa dobiti i otišaoje. Sreo sam ga nakon deset godina i pitaokako je. Odgovorio mi je da je jako dobro,a ja sam mu rekao: „Fino, baš mi je drago!“.A on je meni na to odgovorio: „Ali niste miVi pomogli; ja sam sam prije pet godina odlučioda....!“, i nabrojao je sve ono što sammu rekao da treba napraviti. Bio sam zadovoljanjer sam ipak dopro do njega. Menine treba pohvala, dovoljno mi je bilo da jeusvojio ono što sam mu rekao, iako je vikaoda od toga nema koristi. Tako je i u starijih:kažete im da je sve u redu, potičete ih dažive, da uživaju u lijepom vremenu, a onikrenu negativno, u smislu „ostavi me, ja samveć propao“. Iluzorno je očekivati pozitivanodgovor na ono što kažemo, no to ne značida trebamo prestati to govoriti, jer će i starijičovjek upiti što mu kažemo. Ima takvihličnosti koje a priori odbijaju, koji se gotovoboje reći „meni je lijepo“, jer su u strahu daćemo tada nešto tražiti od njih. Ja kažem:„Uvijek samo daj optimizam, bez obzirakako ga ljudi kritizirali“. To aktivisti koji rades određenim skupinama znaju, oni morajupodnijeti reakciju svoje okoline, ma kakvaona bila. Tu se sada ubacuje još jedan zanimljivfenomen: neizvjesnost. Cijeli je naš životneizvjesnost, morate imati samopoštovanjekoje vam jamči da će i onaj nepoznatidio iz dubine doći i riješiti problem. Ljudi sezato vole ili materijalno osigurati ili opskrbitis puno znanja, kako bi dokučili kako riješitiproblem u budućnosti. Moramo vjerovatisebi, ali i biti dovoljno mirni da čujemo tajsitni unutrašnji glas, jer ako smo stalno unekoj napetosti, ne možemo ga čuti. To uspoređujemsa Suncem: danju ne vidimo nijednu zvijezdu, iako ih ima jednako koliko inoću, samo što taj „brbljivac“ Sunce, koji jesve osvijetlio, onemogućava da vidimo drugezvijezde; no, kada umirimo sebe i svojeambicije i želje, tada se upale sve te zvijezde,sva ta razmišljanja. Ne možete doći dokreacije dok ne odmaknete predrasude.Dio socijalne izoliranosti u starijoj dobidolazi upravo zbog nedostatka međugeneracijskesolidarnosti. Možda u znanstvenimkrugovima kojima Vi pripadate ipostoji suradnja među generacijama, aliu općoj populaciji mladi više ne pitajustarije za savjet, čak i omalovažavajunjihove savjete. Leži li i tu dio nezadovoljstvastarijih?- Slažem se. U starom Rimu najcjenjeniji jebio Senat, što dolazi od riječi senatus, a značistar, jer se znalo da stari ljudi ipak mogudati neku mudrost. Kada razgovaramo ilisurađujemo sa starijima, na to ne treba gledatikao na našu žrtvu što ćemo pomoći starijemčovjeku. Sa starijima treba surađivati,razgovarati, savjetovati se iz konstruktivnogegoizma da nešto naučimo. Stari čovjekmladom možda ništa neće moći reći o kompjuterima,ali će mu moći reći kako da seemocionalno postavi pred nekim stvarima.U tim će situacijama stari čovjek osjetiti važnost,a mladi će dobiti dobar savjet. Senatje znao dobro procijeniti emocionalne odnosekoje mladi zaboravljaju i zato je Senatbio jako važan. Treba naglasiti da od međugeneracijskesuradnje imaju korist i mladi istari.I depresija je pratilac starosti, a spominjese i veća učestalost suicida u starijojdobi. Iz Vašeg kuta gledanja, koliko je toakutan problem?- Ne bih rekao da je povećan broj suicida ustarijoj dobi. Kada nešto istražujemo, trebaznati da postoje i drugi elementi bitni za rezultateistraživanja, a ne samo oni koje istražujemo.Tako kada kažemo da je veća učestalostdepresije i suicida u starijoj dobi, pitanjeje da li je starost donijela depresivnostili je čovjek takav bio od mladosti ili se pakrazočarao u nečem drugom. Toga se baš i nebojim. Prije dvadesetak godina na neuropsihijatrijskomsimpoziju imao sam predavanjeupravo o starosti. Provukao sam tezuda je stari čovjek puno zaboravio, ali da je i50