Inženjerska geologija IIIA dio

Ishodišno područje pokrenute stijenske masenaziva se korijenom navlake. On je najcešćeveoma poremećen. Najudaljeniji dio navlake ječelo. Pojavu kad joj je krovinski dio mjestimičnoerodiran, pa se vide naslage u podini, nazivamotektonskim oknom (ili prozorom). Odvojeniostatak navlake je navlačak ili tektonska krpa.U području gorskih lanaca često je postojanjesustava navlaka, nastalih zbog različitog otporastijena u pokrenutom terenu.PukotinePukotine su plohe diskontinuiteta uzduž kojih nije došlo do većih pomaka u stijenskoj masi. Među njima razlikujemo dijaklaze,pukotine nešto većih dimenzija (koje u sedimentnim stijenama mogu presijecati više slojeva), i leptoklaze, ako su im dimenzijemanje. Veoma sitne pukotine koje često ne možemo registrirati okom, nazivaju se prsline.Pukotine mogu nastati u svim razdobljima nastajanja i postojanja stijena. Za njihovo cjelovito definiranje potrebno je poznavati ovenjihove značajke:• način postanka (genezu)• položaj pukotine u prostoru i njezina orijentacija• oblik i dimenziju• zijev (otvorenost)• vrstu i značajke ispune• stanje plohe pukotine.Postoji više klasifikacija pukotina prema načinu postanka. Međutim, sve one u osnovi razlikuju primarne pukotine, nastale u faziformiranja stijene, i sekundarne, nastale zbog djelovanja endodinamskih i egzodinamskih faktora na već formiranu stijenu. U faziformiranja eruptivnih stijena nastaju pukotine zbog promjene volumena tijekom hlađenja magme. Pri sušenju vlažnih sedimenata izbog promjene volumena u fazi dijageneze, te prekida usedimentaciji nastaju tzv. dijagenetske pukotine tijekom nastankasedimentnih stijena, kojima pripadaju i međuslojne pukotine. Među sekundarnim pukotinama osobito značenje imaju one koje sunastale djelovanjem tlaka na stijenu.21