Inženjerska geologija IIIA dio

Prema prethodnim podacima moglo bi se zaključiti da na duboko poniranje, koje zatim otječe podzemno, odlazi prosječno oko 15%od ukupno pale oborine.Istražujući utjecaj oborine i svih relevantnih rubnih uvjeta na povišenje nivoa vode u tlu i izdašnosti izvora, Ortolan (1996) jezaklljučio:Nužan i dovoljan uvjet za početak porasta ili opadanja izdašnosti izvora i piezometarskih nivoa podzemne vode jenastupanje ili prestanak površinskog otjecanja, određenog Palmerovom metodom proračuna komponenatabilance vode u tlu.Ovdje će se prikazati samo osnovni momenti, potrebni za daljnje bolje razumijevanje predmetne problematike, koja u početkupodrazumijeva efektivnu oborinu, potom infiltraciju vode u tlo i mogućnosti njenog daljnjeg dubokog poniranja, do stalnognivoa podzemne vode. Pojam efektivne oborine nije jedinstveno shvaćen. U hidrologiji je to onaj dio oborine koji će površinskiotjecati. U proizvodnji biljnih kultura će to biti onaj dio vode koji ostane u plićem dijelu tla do dubine zakorijenjivanja bilja, dok će uhidrogeologiji biti interesantan samo onaj dio oborine koji se odnosi na duboko poniranje. Na taj će način, putem dubokog poniranja,oborine utjecati na povišenja piezometarskih nivoa podzemnih voda i povećanja izdašnosti izvora. Dakako, da bi piezometarskinivoi podzemne vode i izdašnosti izvora mogli porasti, potrebno je da veličina dotoka putem dubokog poniranja bude većaod mogućnosti podzemnog otjecanja.Prije svega, obzirom da se u literaturi pojmovi dubokog poniranja i infiltracije miješaju ili poistovjećuju, postavimo ovdje jasnu razlikuizmeđu ovih naziva.Infiltracijom ćemo smatrati kompletnu oborinu, koja bude upijena u tlo. Pod pojmom dubokog poniranja, koje u agrotehnicioznačava gravitacijsko spuštanje vode u dublje dijelove tla ispod korijenova sustava bilja (Kos, Plišić & Tomić, 1993), mi ćemopodrazumijevati efektivnu oborinu u hidrogeološkom smislu, odnosno onaj dio oborine infiltrirane u tlo koji se, prvenstveno poddjelovanjem gravitacije procjeđuje do stalnog nivoa podzemne vode. U nekim slučajevima to može biti procjeđivanje do relativnovodonepropusne podloge, ako stalnog nivoa nema u onom dijelu vertikalnog presjeka tla koji je za nas interesantan.Srebrenović (1986) navodi pojam kapaciteta infiltracije, koji označava maksimalnu brzinu kojom neko tlo može u datim uvjetimaprimiti vodu. Dalje spominje, da se brzina infiltracije s trajanjem kiše i fenomena poniranja smanjuje po eksponencijalnom zakonu, dabi se konačno približila svojoj minimalnoj vrijednosti. Prenosi i podatke o brzini infiltracije u prvom satu oborine, za različite vrste tla:- za glinu 1 - 5 cm,- za pjeskovitu glinu 10-25 cm,- za pjeskovita zemljišta > 25 cm.Srebrenović (1986) prenosi shvaćanje zona vlažnosti u tlu, i način procjeđivanja vode kroz profil, prema Bodmanu & Culmanu(1943). Prema njihovom shvaćanju, tlo se može podijeliti na četiri zone vlage. Pri tome, debljine pojedinih zona nisu stalne, i ovise odslučaja do slučaja.32