Obadvije pretpostavke su realne, i dobro aproksimiraju stvarne procese u prirodi. Uz te pretpostavke, iz poznatog kapaciteta tla zavodu i početne količine vode u tlu, pomoću srednje temperature i količine oborine u razdoblju koje je uslijedilo, dadu se jednostavnoodrediti komponente hidrološkog proračuna za jedinice vremena, npr. od po mjesec dana.Komponente hidrološke bilance su slijedeće:P - količina oborina (mm) – planetarne oborineprikazane su slikom (Bowen, 1980).ET - evapotranspiracija (mm),L - gubitak vode iz tla (mm),R - punjenje tla vodom (mm),RO - površinsko otjecanje (mm),S s - sadržaj vode u površinskom sloju tla nakraju mjeseca (mm),S u - sadržaj vode u donjem sloju tla na krajumjeseca (mm),PE - potencijalna evapotranspiracija (mm),PL - potencijalni gubitak vode iz tla (mm),PR - potencijalno punjenje tla (mm), iPRO - potencijalno površinsko otjecanje (mm).Količina oborina (P) se mjeri, i sastavni je <strong>dio</strong> redovne aktivnosti odgovarajućih hidrometeoroloških službi.Evapotranspiracija (ET) predstavlja količinu vode, koja je isparila s bilja i površine tla. Palmer ovu komponentu hidrološke bilanceračuna po metodi Thornthwaitea. Za određivanje potencijalne evapotranspiracije tom metodom, upotrebljavaju se podacitemperature zraka s korekcijama u odnosu na zemljopisnu širinu ili trajanje dnevnog osvjetljenja. Detaljniji prikaz metode dali suPenzar (1976), te Tomić, Vidaček & Romić (1993). Aktualna evapotranspiracija jednaka je potencijalnoj, ako oborine ima dovoljno, ilije manja od potencijalne.Gubitak vode iz tla (L) potrošene na evapotranspiraciju, računa se za svaki sloj posebno, a zatim se zbraja. Ako je količina oborineveća od potencijalne evapotranspiracije, tog gubitka nema.Punjenje tla vodom (R) nastupa u okolnostima kada tlo nije zasićeno vlagom, a oborina je veća od potencijalne evapotranspiracije.Površinsko otjecanje (RO) nastupa kada su zalihe vode u tlu popunjene (popunjen je maksimalni kapacitet tla za vodu), apotencijalna je evapotranspiracija manja od količine oborine.Količine vode u površinskom i donjem sloju tla (S s i S u ), računaju se iz ostalih komponenata hidrološke bilance.30
Potencijalna evapotranspiracija (PE) je količina vode koja bi se mogla ispariti iz bilja i iz tla, kad bi bilo dosta vlage naraspolaganju.Potencijalni gubitak vode iz tla (PL) je količina vlage koju bi tlo moglo izgubiti kad dotičnog mjeseca ne bi bilo oborine.Potencijalno punjenje tla vodom (PR) je potrebna količina vode potrebna da se tlo dovede do potpunog zasićenja vlagom.Potencijalno površinsko otjecanje (PRO) je najveće otjecanje koje bi moglo nastupiti, kad bi potencijalna evapotranspiracija bilajednaka nuli.Račun hidrološke bilance najbolje je započeti nakon zimskih kišovitih mjeseci, jer tada možemo biti sigurni da je tlo potpuno zasićenovlagom. Bilanca vode računa se zatim za svaki mjesec (ili desetodnevni period) redom, u dugom nizu godina.U osnovi, hidrološki proračun aproksimira pojave ulaza, zadržavanja i kretanja oborinske vode u sustavu tlo - biljka - atmosfera, astanje dinamičke ravnoteže pojedinih komponenata bilance vode u tlu izražava slijedeća opća jednadžba:P + L = ET + R + ROValja spomenuti da se, zbog pretpostavki na kojima se zasniva hidrološki proračun, može smatrati da vrijednosti površinskogotjecanja nisu sasvim realne u doba kada na relativno suho tlo padne snažan pljusak, te kad oborina padne u obliku snijega i nemože se otopiti tijekom istog mjeseca. U prvom slučaju, koji se događa ljeti, metoda daje manje otjecanje nego što je stvarno bilo. Udrugom slučaju, koji se događa zimi, otjecanje što ga daje hidrološki proračun nije nastupilo ili je bilo slabijeg intenziteta, te sedjelomično prenosi u slijedeći topliji mjesec.Spomenimo još jedan detalj. Kos, Tomić & Plišić (1993) istraživali su mogućnosti proračuna potreba za vodom, u nekom određenomnatapnom sustavu. Pri utvrđivanju hidrološke bilance natapnog područja, preporučili su analizu temeljiti na dekadnim vrijednostima,gdje god je to moguće. Navode, da efektivne oborine predstavljaju samo <strong>dio</strong> ukupnih oborina. Najčešće, od ukupnih količina oborinajedan <strong>dio</strong> otječe površinom, jedan <strong>dio</strong> se gubi na isparavanje (evapotranspiracija), a <strong>dio</strong> vode se izgubi i na duboko poniranje (ispodzone korijenja). Dio vode izgubljen na duboko poniranje najjednostavnije se mjeri lizimetrima. Spomenuti autori navode, da seduboko poniranje obično pojavljuje nakon jače natapne norme ili intenzivnih kiša, te da ono može u izvjesnim slučajevimaiznositi i do 20% ukupno dodane vode. Ovim dijelom bilance, koji se odnosi na duboko poniranje, Palmer se nije opterećivao. Taj<strong>dio</strong> vode ionako ne ostane sadržan u onom sloju tla, koji sudjeluje u hidrološkoj bilanci. On je očito, implicitno sadržan u otjecanju,gdje naprosto nije bilo potrebe razdvajati <strong>dio</strong> koji otječe površinski od onoga koji otječe putem dubokog poniranja. Upravo količinavode, koja odlazi na duboko poniranje, ima direktnog utjecaja na izdašnosti izvora i piezometarske nivoe vode u tlu.Srebrenović (1986), prikazujući vodne bilance kontinenata, navodi slijedeće podatatke za Evropu:- visina oborina iznosi 734 mm = (100%)- površinsko otjecanje 210 mm = (28,6%)- podzemno otjecanje 109 mm = (14,9%)- ukupno otjecanje 319 mm = (43,5%)- isparavanje 415 mm = (56,5%).31