Post-yu kulturna scena - Zarez

info/najaveIX/212-213, 6. rujna 2,,7.3Ljetni koncertiOd Predinado Don ByronaNives FranićNovigrad Music Nights, 13. i 14. srpnja 2007, Novigradovigrad Music Nights glazbena je manifestacijaosnovana 1995. godine pod vodstvom jazz glazbenikai skladatelja Boška Petrovića. Iako se upočetku zaplovilo kursom bluesa, vrlo se brzo repertoarpočeo proširivati i izmjenjivati pa se nakon 13 godinapostojanja mogu nabrojati sastavi koji su izvodili odhard boopa do free jazza, bossanove, R&B-a, latinojazza i afričkih ritmova. Sve uglavnom renomiranasvjetska ekipa – Mick Taylor, Miriam Makeba, TaniaMaria, Roben Ford, Scott Henderson, Eric Sardinas,Dana Gilespie, Angela Brown… A svu tu glasovitu iiznimnu glazbenu čeljad moglo se slušati besplatno,na novigradskom Velikom trgu. Ovogodišnje izdanjepod umjetničkim ravnanjem i selektorskim traganjemTamare Obrovac sačuvalo je upravo te karakteristikemanifestacije: okupljanje vrhunskih glazbenika iotvorenost prema glazbenicima različitih glazbenihishodišta. (I džaba uživanje!) A da bi takva manifestacijaorganizacijski funkcionirala i financijski sezatvarala, angažirali su se i novigradsko Pučko otvorenoučilište, Turistička zajednica Novigrada i GradNovigrad. Kada je o samoj izvedbi riječ, bilo je razlogai za veliko zadovoljstvo, ali i grintanje. Sve je započelosa Zoranom Predinom i njegovim pratećim sastavomŽive legende (Andrej Veble, bas, Marko Zorec, gitara,Mario Modrinjak, bubnjevi). Predin je doista legendaglazbenog života (i povijesti) bivše Jugoslavije, bilo kaoautor glazbe za kazalište i film, izvođač, bilo vođa kultnegrupe Lačni Franz pa mu se stoga može i oprostitilošije izdanje poput novigradskog.Može i bez r’n’r-aPokušaj dizanja atmosfere “davanjem svega od sebe”bilo je sve samo ne lagano izvlačenje rockerskog štihakojim je trebalo “dignuti” publiku: predimenzionirano,tromo, s nekim dozlaboga napornim aranžmanima,rifovima, distorziranjima… Predin je u prvom redudobar kantautor, ima izvrstan glas, ali ti njegovi adutiu ovoj izvedbi nisu došli do izražaja. Čini se da musada, nakon tridesetogodišnje karijere i glazbenih istraživanja,puno lakše i bolje ide kombiniranje s jazzomi šansonom nego rockersko raspaljivanje. Kao da jejednostavno ispao iz rockerske kondicije – osim togaokrenuo se drugim glazbenim stilovima (šansona, pop,etno, gypsy swing) – pa rockijade više nisu najsretnijiaranžmani za tog domišljatog glazbenika. U odmjerenijoji komornijoj varijanti s tri riječi polušapatom ihumorom prožete uspio bi postići ono što ovdje nijeuspio u sat i pol naprezanja. Zapravo, bio je najuspješnijiupravo u duhovitim i zavodljivim intermezzimaizmeđu glazbenih brojeva. No ipak, Katjuša, Praslovan,Čakaj me, Mentol bonbon, Lepa, ko ti pride, Pridi k meni,Ne mi dihat za ovratnik doista su već citatna mjestageneracijskog obilježavanja na “ovim prostorima”. I to,kada s Predinom dođe, uvijek značiljepšu i topliju stranu mnogih odrastanjai sazrijevanja. Značaj tih pjesama,naravno, ne može umanjiti jednanespretnija izvedba.Kontrolirane emocije Ala DiMeoleOsim priče o kvaliteti pojedinihnastupa, na ovakvim se manifestacijamanameće i pitanje rasporedaizvođača unutar večeri. Je li razigravanjepublike u rockerskoj raspištoljenostiprije nastupa Ala Di Meole– čija počesto meditativna gitara traži ipak mirniju isabraniju atmosferu – bio osobito logičan i dobar potez?Takav se izbor ne bi baš mogao nazvati sretnimrješenjem jer je tim redom bilo nemoguće uspostavitilogičnost koja razvija i intenzivira atmosferu na koncertima.Jednostavno – nije se nastavljalo jedno nadrugo: Predinovo Gdje su ruke, gdje su srca!? Meola jenabrzinu ohladio pojavivši se sa svojom smrknutomfacom i krenuvši sa sviranjem koje nosi drugačiju vrstuuzbuđenja i zanosa. No, u svakom slučaju, moglo senaći puno razloga za uživanje, čak i u takvom, manjkavomrasporedu. Al Di Meola je, naravno, virtuozgitare koji je već davno postao mjera stvari. Svirao jebesprijekorno, a majstor poput njega, čak i kada je samosolidan, pruža mnogo. Puno u doživljaju, ipak, malovremenski. “Velikodušje” zvijezda i ovdje je došlo doizražaja – Meola je novigradsku publiku počastio čaksa 45 minuta svirke, uz bis, još 5 minuta. Ali i tijekomtih 45 minuta publika je mogla osjetiti sve ono većtoliko puta napisano i opisano: njegovo nevjerojatnotransžanrovsko muziciranje u čijem ehu se moglo razabratiod flamenca do mediteranskih zvukova. Fuzijskasintetičnost i inteligentna zaokruženost, akrobacija iodmjerenost, meditativnost i eksplozivnost – ovim bise riječima ukratko moglo opisati Meolino novigradskopredstavljanje. Ipak, kao da je, bez obzira na povremenegušće, romantičnije i iznimno maestralne dionice telatinoameričke glazbene elemente nedostajalo žara,strasti, “ljepila” za publiku i međusobnu komunikaciju,kao da je nedostajalo ono što mu se također pripisuje– izražajnih emocija. Sve, ma koliko virtuozno biloizvedeno, bilo je, reklo bi se, pod kontrolom.Spasonosna harmonika i cajonUkratko, još će se puno takvih koncerata ponoviti.Čini se da novigradski trg (a valjda ni publika) nije bioosobito inspirativan za ovog meštra od gitare, a povrhsvega ga je iritirala galama sa šanka (loše postavljenogvrlo blizu pozornice) koju je pokušao stišati. Rezultat jebio samo rast maestrove nervoze. Za završnicu su ostavljeneskladbe s albuma Friday Night in San Francisco,a konačno malo otvorenije strujanje između publike izvijezde osjetilo se tijekom izvedbe hita MediterraneanSundance. Bez obzira na Meolino odrađivanje, divnoje što smo ga imali u susjedstvu i što smo uživo mogličuti čovjeka kroz čiju gitaru progovara glazba svijeta.Pored Ala Di Meole, pažnju su publike barem jednakoplijenili i njegovi glazbenici: harmonikaš FaustoBeccalossi, gitarist Peo Alfonsi i udaraljkaš GumbiOrtiz. Udaraljkaš je bio osobita atrakcija jer je sviraocajon – instrument nalik drvenoj kutiji na kojem je sjedioi svirao. Cajon je instrument iz flamenco tradicije; sprednje strane ima ploču unutar koje je mrežica poputone u dobošu. Istovremeno se sviraju i bas i visoke frekvencijetako da je efekt čaroban, zvuk čist i precizan,a najljepše od svega jest promatrati glazbenika koji toradi bez imalo napora, dapače, izgleda kao da usputlupka po toj kutiji, eto, malo ga ponijelo. HarmonikašFausto Beccalossi poznat nam je već sa zadnjeg albumaTamare Obrovac, a u Novigradu je bio upravo izniman.Radost sviranja koja je kod Fausta prisutna držala jekomunikativniju i emotivniju stranu nastupa.Tamarina čarolijaDruga večer bila je dominantno u zvuku funka.Tamara Obrovac nastupila je sa svojim novim sastavomTranshistria electric (Kruno Levačić, bubnjevi, HenryRadanović, bas, Aleksander Ipavec, harmonika, JoeKaplowitz, klavijature, Uroš Rakovec, gitara, BrankoSterpin, truba, Mihael Györek, alt saksofon i LukaŽužić, trombon). Repertoar je uglavnom bio poznat(Črno zlo, Majmajola, Neću više jazz kantat…), ali, ovajput u naelektriziranoj i funky varijatni, s nekoliko veselihi maštovitih inovacija. Tamara je izvela i Runjićevevergreen Moj galebe, “lakohrvatski hit u teškom aranžmanu”,kako je sama predstavila. Najzanimljiva je bilaizvedba turbo funky skladbe koja je napisana za nju iRamba Amadeusa, a koketira s folk-kafanskim melosom.Koliko god u temperamentu dolazio do izražajanjezin rockerski nerv, Tamara po svom nadahnuću ostajeu etnu, a sa svojom stilskom i vokalnom elastičnostimože afirmirati ili obuhvatiti ama baš sve žanrove,visine, ritmove, registre, melose… I dalje okuplja sjajnuekipu, a čarolija i začudnost koje može unijeti KrunoLevačić zaista su jedinstvene. Na ekspresivnosti i dojmljivomnastupu svakako valja zahvaliti i AleksandruIpavcu, te osobito vještom gitaristu Urošu Rakovcu.Vrhunac novigradskih glazbenih noći bio je nastupklarinetista, saksofonista i skladatelja Dona Byrona snjegovim pratećim sastavom (Dean Bowman, vokal,David Gilmore, gitarist, Georgea Colligana na orguljamaHammond B-3, Brad Jones, bas i Will Calhoun,bubnjevi). To je doista bio događaj za glazbeno naslađivanje.Strastvenost, ritmička, uzbudljiva glazba, srčanaizvedba s prelascima u ekpresivni lirizam i sve to unajfinijem međusobnom uigravanju, povezivanju, nadopunjanjui guštanju. Don Byron je poznat po eksperimentiranjus latinoameričkim ritmovima; pored toga,izvodio je klezmer, svirao Schumana i Ellitona, klasičnose obrazovao, višestruko je proglašavan klarinetistomgodine, surađivao s raperima ali i s Uri Caineom,Brextonom, Cassandrom Wilson, skladao djela za baleti klasičnu glazbu, bio je umjetnički direktor jazz odjelana Brooklyn Academy Of Music, učio od najboljihjazzera – Rollinsa, Coltranea, Colemana. Kroz sve to,naučio je razvijati glazbu, “širiti lukove”, i to je ono štokoncertne nastupe čini posebnima: elegantno i lakookreće se različitim skladateljima, baštinama i žanrovima.Glazbenik velikog formata – Don ByronVješt i dubok interpret publici se predstavio u novojfunky, soul i R&B varijanti pjesmama sa svojeg posljednjegalbuma Do the Boomerang posvećenog JunioruWalkeru, jednom od ponajboljih R&B saksofonista,soul legendi i pjevaču. Novigradski nastup ukazao je izašto se za Dona Byrona s lakoćom i sa stopostotnomsigurnošću može reći da je glazbenik velikog formata.Njegove izvedbe imaju snagu koju posjeduje sve štoima duhovnu ukorijenjenost: moćan, puni, siguran zvuki zaokružene i maštovite improvizacije, prirodnost,elegancija i nenametljivost, upečatljivost uz koje postojei drugi glazbenici koji su imali jednak prostor zasvoje iskazivanje. U tom iskazivanju osobitu je pažnjuplijenio pjevač Dean Bowman koji se svojim glasomkoristio kao instrumentom stvarajući ritmičke i fonetskeefekte na najnevjerojatnije načine, a jedan od njihbio je i lupkanje (malo energičnije lupkanje) po vratu.Njegovo onomatopejsko pjevanje (sketanje) predstavljaloje pravu umjetnost izražavanja. I na kraju, za onekojima nije bilo dosta, zabava se nastavila na plaži: prvuje večer (zapravo noć) nastupio Denis Razz Quartet, sizvedbama popularnijih latino skladbi, te DJ ekipe emisijePriključak Radija Rijeke, a druga noć je protekla uzdomaći The Sick Swing Orchestra koji se držao dixielandi swing evergreena i standarda.cmyk