6 III/66, 25. listopada 2,,1.Tin PerkovAmerikanci i Britanci bombardirajuAfganistan. Koji je njihovcilj, za što se oni bore? Je liprihvatljivo njihovo objašnjenjeda je rijeè o neeljenoj, ali nunoj''samoobrani''?– Cilj koji stalno naglašavajuu medijima je uništenje vojnihciljeva, no juèer su pogodili ibolnicu i skladište hrane Meðunarodnogacrvenog kria koje jebilo vrlo jasno oznaèeno. Afganistanbombardiraju vojske kojesu poslale vlade Amerike i VelikeBritanije, a podrava ih i hrvatskaVlada i druge zemlje antiteroristièkekoalicije. elimnapraviti jasnu razliku izmeðuvlada i ljudi jer se dosta ljudiprotivi bombardiranju. Ciljevikoje su deklarirale vlade moguse moda saeti u nekoliko reèenica,i funkcioniraju u kontekstunapora da se iskorijeniterorizam. No, bombardiranjemjedne zemlje terorizam se neæeiskorijeniti, jer je oèito da je napadna Svjetski trgovaèki centari Pentagon, u kojem je pobijenoviše od 5600 ljudi, bio dugopripreman, u svakom sluèajuunutar SAD-a, a vjerojatno i unizu drugih zemalja.I dalje bez dokazaDokazi da iza svega stojiOsama bin Laden nikad nisupredoèeni, i koristi se formulacijada je taj dio operacije povjerljiv.Ako su to dokazali, nejasnoje zašto ne pokau te dokaze,doista ne znam kako bi tougrozilo vojnu operaciju. Razumnoje pretpostaviti da je BinLaden povezan s napadom, alimislim da je nakon dugogodišnjedjelatnosti Osame bin Ladenarazumno pretpostaviti da jebroj školovanih terorista dovoljnoporastao i da mrea funkcioniradecentralizirano. Afganistanje jedan centar, moemoreæi jako vaan centar, ali ipaksamo jedan centar. Što uništenjecentra u Afganistanu znaèiza druge centre? Bivša èelnicabritanske tajne slube MI5 StellaRimington nedavno je izjavilada terorizam nije moguæe upotpunosti uništiti. eni koja jegodinama pratila tragove poèiniteljateroristièkih akcija u Britanijii Sjevernoj Irskoj vjerujemna rijeè.Što je s humanitarnim aspektomakcije?– Jako zabrinjava èinjenica dazima u Afganistanu poèinje sredinomstudenog, za manje odmjesec dana. Kad poène zima, namnogo mjesta više se neæe moæidostaviti hrana. Sve dok traju,sada gotovo neprekidna bombardiranja,hrana se ne moedopremati.U Afganistanu je i prije 11.rujna bilo milijun prognanih, milijunljudi veæ je izbjeglo u Iran,dva milijuna u Pakistan.Procjene koliko æe još biti izbjeglicarazlikuju se, Visoki komesarijatza izbjeglice (UNHCR)govori o osam milijuna. Svjetskiprogram hrane procjenjuje da æetrebati hraniti šest do sedam milijunaljudi u najskorije vrijeme, aimaju hrane za oko èetiri milijunaljudi za samo deset dana.Avioni koji su sad ukljuèeni u akcijednevno izbace oko 37.000paketa, što je kap u moru. Nekipodatci govore da je ubijeno višeod tristo civila, no ugroena jepuno veæa grupa. UNHCR seboji da æe u toku zime, ako sehrana ne dostavi, a ne dostavljase, umrijeti svaki osmi od tihosam milijuna, znaèi milijun mrtvihod gladi. Prije svega staraca,ena i djece. To æe biti direktnakonzekvenca bombardiranja.Je li vojna akcija a priori neprihvatljivnaèin borbe za bilokakav cilj, pa makar to bilo poštivanjeljudskih prava ili kanjavanjezloèinaca?– Nisam pacifistkinja, mislimda ima opravdanih vojnih akcija,mada radim u skladu s maksimomda je rat zloèin protiv èovjeèanstvai èovjeènosti. Kad seVesna Teršeliè, direktorica Mirovnih studija u ZagrebuVjebanje nasilja,vjebanje samouništenjaPoredak u svijetu u kojemjedni imaju previše, a drugini najosnovnije, sam je posebi nasilanNATO prije sedam godina predomišljaohoæe li nešto uèiniti uBiH, moj stav je bio: pa dajte više!Što èekate? Nije da ne moguzamisliti opravdanu oruanu akciju,svaku situaciju treba posebnoanalizirati. Meðutim, s Afganistanomnemam dilema. Vidimda za tu akciju nema opravdanja.Nije legitimna, a nije ni legalna.Savjet Sigurnosti nije preporuèiobombardiranje. Èlanak 7. PoveljeUN-a govori o samoobrani isprjeèavanju velike humanitarnekatastrofe. Smatram da bombardiranjeAfganistana nije samoobrambenaakcija i da vodi direktnou humanitarnu katastrofu.Spirala nasiljaNetko je srušio tornjeveWTC-a i ubio 5600 ljudi. Štouraditi, ako ne bombardirati Afganistan?– Razumijem da nakon ubojstva5600 ljudi za samo jedan satmnogi u Americi imaju potrebuza vidljivom akcijom. Razumijemzašto je odluèna vojna akcijadobila tako veliku podršku. No,smatram da im bombardiranjeneæe vratiti sigurnost. Vraæanjeudarca priziva novi udarac. Timese samo nastavlja spirala nasilja.Vojske to èine oduvijek. Moje jemišljenje da je jedini moguæi putekonomsko osnaivanje siromašnih,izgradnja povjerenja iobrazovanje.To nas dovodi na pitanje o uzrocimaterorizma. Zašto su teroristisrušili te zgrade? Ljude kojipokušavaju kritièki odgovoritina to pitanje èesto se optuuje daopravdavaju taj èin.Smatram dabombardiranjeAfganistana nijesamoobrambenaakcija i da vodidirektno uhumanitarnukatastrofu– Taj se èin nikako ne moeopravdati. Za ubojstvo nijednogbiæa nema opravdanja. Svaki jeèovjek vrijedan. Zgranulo me štosu neki moji znanci govorili dasu ljudi u Pentagonu zasluilismrt. Neki su novinari podsjetilida to što je ugovor iz Versaillesabio loše napravljen ne moe opravdatito da su nacisti napraviliAuschwitz. Dakle, to što je situacijau svijetu izuzetno nepravednai jaz izmeðu bogatih i siromašnihuasno dubok, ne moeopravdati ubijanje silnih ljudi uAmerici. No, vrlo je vano pogledatikontekst unutar kojeg teroristiregrutiraju samoubojice.Predsjednik Bush mogao se zapitatiotkuda toliki gnjev. Suoèen svrlo dubokim podjelama na bogatei siromašne u svijetu iskrenomoe reæi da odgovor na napadsigurno nije jednostavan i da gaovaj èas ne znaju ni globalisti, niantiglobalisti, ni zagovornicioruanih napada ni mirovnjaci.Vrlo je nalik traganju za pitanjemkako biti sretan i siguran usvijetu gdje više od dvije milijardeljudi ivi u bijedi.Širenje teroristièke mree usvijetu moguæe je zbog osjeæajavelike frustracije, beznaða i nezadovoljstvau mnogim zemljamaosobito, u kojima ive siromašni.Imamo ogromne razlike,godišnji BDP u SAD-u je 33.000dolara po stanovniku, za Afganistanpodataka uopæe nema, alise procjenjuje da je rijeè o manjeod 800 dolara. Rijeè je o ratu kojise vodi protiv ljudi iz jedne odnajsiromašnijih zemalja, ljudikoji su veæ dugo taoci reima. UAfganistanu rat traje 22 godine.Vano pitanje u cijelom svijetuje kako osnaiti ljude i smanjitineravnopravnost. Poredaku svijetu u kojem jedni imajupreviše, a drugi ni najosnovnije,sam je po sebi nasilan. Nije nasiljesamo kad netko nekomudari šamar, puca na njega ilibaci bombu, nasilje je i ivot unepravednim uvjetima koji jednimaomoguæavaju vrlo dobreprilike, a drugima ne dopuštajuskoro ništa.Nakon napada na New York iWashington, pomislio sam da bise moglo dogoditi da se Amerikancivrate svojoj izolacionistièkojpolitici, da se povuku izsvjetskih problema, jer misle daje upravo to uplitanje uzrokovaloda njih netko napada. Je li tomoguæe, i kakve bi to moglo imatiposljedice?– Da, to nije bilo iskljuèeno,SAD je u 20. stoljeæu doivio nekolikošokova. Nakon ekonomskekrize 1929. zatvorio se i ostaozatvoren sve do Pearl Harbourakad se opet okrenuo premadrugima.Metode uništenja i miraU unutarnjoj politici SAD-aprisutna je ta dilema. Ubrzo poslijenapada poèeli su traiti saveznike.Impuls da rade savezništva,da suraðuju s drugima,dobar je. Senat je odluèio platitiUjedinjenim nacijama ono štoSAD duguje. To je pozitivan korak.Još bi dragocjenije bilo kadbi SAD odluèio poveæati iznospomoæi za druge zemlje koji sadaiznosi tek jedan promil nacionalnogdohotka, za razliku od Danskekoja svake godine daje cijelipostotak. Amerièki predsjednik ibritanski premijer Blair pokazalisu veliku sposobnost ukljuèivanjarazlièitih drava, a koalicijakoja je stvorena jako je široka.No, glavna metoda za koju seodluèila koalicija je uništiti, razoriti,dokinuti, ubiti orujem ibombama. Više uopæe ne uspijevampratiti koliko je milijardi veæutrošeno u ovom bombardiranju,ali znam da mirovni institutSIPRI procjenjuje svjetske vojneizdatke u 2000. na 798 milijardidolara. Kad pomislim da je UNobjavio da treba 580 milijuna dabi zadovoljio potrebe ljudi u Afganistanuu iduæih šest mjeseci,od èega je 40-50 milijuna hitno,jasno mi je da su u svijetu pobrkaniprioriteti. S manje od polapromila sredstava potrošenih navojske u prošloj godini mogle bise pokriti potrebe svih izbjeglica.Ne predlaem pregovore s Osamombin Ladenom, niti bih sefokusirala na one koji su veæ postalikandidati za teroriste-samoubojice,nego na sve milijune,milijarde nezadovoljnih, kojima
III/66, 25. listopada 2,,1 7je svega dosta, a izloeni su propovjednicimakoji ih pokušavajuregrutirati.Postoji li uopæe iskrena namjerada se uz vojnu operacijuprovodi i humanitarna akcija ilije to samo kompromis kojimAmerikanci ele zadobiti podrškuza vojnu komponentu akcije?– Ne bih rekla da su njihovenamjere trule, ne mislim da ovošto se dogaða u svijetu jest zatošto su bogati i moæni zli i opaki,da je sve samo zbog odreðenihinteresa. Mislim da mnogi imajunajbolje namjere, i to nije nevano.Doduše, to me još višezastrašuje, jer ako èine najbolješto mogu, a to je ovako destruktivno…Na duge staze moda postojišansa za zaokret. Svjesna sam daje lakše krenuti u rat nego gazaustaviti, no kada sila neæe datirezultate, politièari æe spremnijeosluhnuti mirovne argumente.Posebno ako æe ih na ulicama izvikivatidovoljno velik broj ljudi.Tu je uloga civilnih inicijativai medija…– Bilo je dosta protesta, pomalosa gradi mirovni pokret uSAD-u i Velikoj Britaniji. Bilo jekrasno gledati prizore iz NewYorka gdje su se okupljali ljudisvih vjera i nisu govorili o osveti.Mislim da se broj onih kojinemaju potrebu za odluènomvojnom akcijom poveæava. Sve seviše ljudi brine jer nema pravihinformacija. Pentagon troši milijuneda bi kupio pravo na svesatelitske snimke. John McArthur,izdavaè Harper’s Magazina,zabrinut je jer se novinaridoslovce natjeèu u hvalospjevimai nakon najprosjeènijeg govorapredsjednika Busha i neprotestiraju što uopæe ne mogudoæi do vijesti s bojišnice.Medijski rat i uloga UN-aMedijski rat je u punom jeku.Novinari koji su protiv rata zakazalisu blokadu ulaza u zgraduBBC-ija kako bi podrali kolegeogorèene jer televizija nije prikazalasnimke pogoðenog skladištahrane u Kabulu. Kao i u tijekurata u Hrvatskoj, vlade pokušavajukontrolirati medije i to im umanjoj ili veæoj mjeri i uspijeva.No, kad vojne akcije ne budu davaleoèekivane rezultate, mirovniæe protesti postati još glasniji.Otvoreno je pitanje hoæe li se tadavojna akcija širiti i na drugezemlje ili æe se najmoænije zemljekoncentrirati na nešto konstruktivno.Moda æe tada prepustitiodgovornost za spajanje razbijenogi graðenje sigurnosti u suradnjis Ujedinjenim narodima igraðanskim inicijativama.Jesu li Ujedinjeni narodi sposobniza takvu inicijativu?– Jesu, ako ih podre najmoænijedrave. Sve dok SAD drefigu u depu i sve dok UN samisebe ne vide kao najvaniji subjektsvjetske politike - nisu.Svjetske organizacije u sklopuUjedinjenih nacija zasluujupodršku. Vrlo je vano što jeUN ove godine dobio Nobelovunagradu za mir. Na krilima togpriznanja mogao bi poèeti pripremeza meðunarodnu konferencijuo Afganistanu. Ne elim reæida je UN fantastièna organizacija,ali smatram da nije osobitomudro krenuti u graðenje posvenove svjetske organizacije: ovanedostatna i birokratizirana na-alost je pravi odraz naših sadašnjihmoguænosti. Razlièiti ljudigradili su je više od pedeset godina;pouèena iskustvima rada urazlièitim meðunarodnim mirovnihi enskim mreama sigurnasam da je ne bi napravili punobolje èak i kad bi je s najboljimnamjerama eljeli uspostaviti izpoèetka. Doivljavam Tribunal uHaagu kao instituciju UN-a kojaveæ jest institucija za 21. stoljeæe.Naravno da imam puno prigovoranjihovom radu, jer su spori ineuèinkoviti. Ali rade. Jesmo liprije pet godina mogli zamislitida æe Miloševiæ završiti u Haagu?Prvi se put u povijesti dogodiloda se nekome tko je još prijegodinu dana bio predsjednik sudiza ratne zloèine. Èini mi se takoðervrlo vano insistirati naosnivanju Meðunarodnoga kaznenogsuda gdje æe za zloèineodgovarati teroristi u buduænosti.SAD nisu podrale Meðunarodnikazneni sud, i vrijeme je daga podre. Švicarska je 12. listopadaratificirala meðunarodnukonvenciju o osnivanju suda i takopostala 43. zemlja potpisnica.Hrvatska je Konvenciju veæ ratificiralakao 34. zemlja potpisnica.Za osnivanje suda treba je ratificiratijoš 17 zemalja.Eskalacija strahaŠto poslije vojne akcije?– Kad doðe, i ako doðe trenutaku kojem æe vojske zakljuèitida su uništile talibane i teroristièkeorganizacije u Afganistanu,postavit æe se pitanje izgradnjemira nakon rata. U procesimaposlijeratne obnove do sada senisu iskazali ni SAD ni VelikaBritanija. Ne moramo gledati dalekoda se u to uvjerimo, Kosovoje protektorat, stvari idu na bolje,ali uasno, uasno, sporo.SAD je bombardirao Irak, i jošga povremeno bombardira, i štose dogodilo? Milijun mrtvihzbog pomanjkanja hrane, pitkevode i lijekova u doba sankcija. ASadam je još uvijek na vlasti. Jednomæe u Afganistanu trebatiimenovati vladu, odrati izbore.Hoæe li Afganistan biti protektorat?Èiji? Kad na vijestima èujemda talibani masovno prelazeu redove opozicijskoga Sjevernogsaveza, plašim se kakva æe tobiti buduæa vlada. Koliko æe ljudiuopæe preivjeti rat? Za nove izbjegliceviše nema mjesta, kampovikoji se sada grade u Pakistanudaleko su od izvora pitke vode,Pakistan ima godišnji BDPod oko 430 dolara po stanovniku,i nema èime hraniti tolike izbjeglice.Doduše, imaju novca za nuklearniprogram.– Da, to su si omoguæili i osigurali.Kao uostalom i njihovisusjedi u Indiji. Ali to još nijerazlog da ih se ne podri, jer jebaš Pakistan primio najveæi brojizbjeglica. Vrlo je vano pitanjene samo tko je odgovoran za teroristièkenapade, nego tko æebiti odgovoran za ono što æe sedogaðati nakon ove akcije, za rtvekojih veæ ima i bit æe ih još više.I za poslijeratnu obnovu. Neèini mi se da vlade koje vode ratprihvaæaju svoj dio odgovornostiza sve posljedice bombardiranja iza buduænost ljudi.U kojoj su mjeri teroristièkinapadi na SAD nešto novo nasceni nasilja, je li tolika brutalnostizazvala neke promjene?– Nešto što je puklo, što serastoèilo 11. rujna, jest naš osjeæajsigurnosti. Osjeæaji se ne mogustatistièki mjeriti, ali mislimda se broj ljudi koji doivljavajuda ivimo u koliko-toliko sigurnomsvijetu jako smanjio. S te sustrane teroristièke akcije bilenevjerojatno efikasne. Strah odbedrenice hara svijetom. Ljudi suu panici èim na omotnici videarapski jezik ili malezijske marke.Od rušenja nebodera WTC-aepidemija straha proširila se svijetom.Jako se poveæao broj situacijau kojima se osjeæamo nelagodno,recimo kad treba odluèitiputovati li nekamo avionomili otvoriti pismo.Mnogo se raspravlja o opasnostipo ljudska prava u Americii zapadnom svijetu.– Represivni dravni aparati,vojska, slube sigurnosti i policijapredlau poveæanje kontrole,što smanjuje graðanske slobode.U novinama smo proèitali da su,primjerice, tri muškarca iz arapskihdrava morala izaæi iz švedskogazrakoplova jer su se putniciplašili. Strah, pomanjkanje osjeæajasigurnosti, odjednom legitimirastvari koje su prije bile apsolutnonezamislive. Znaèi li toda ljudi iz arapskih drava višeneæe moæi putovati avionima?Hoæe li ih se uvijek moæi samotako zamoliti da izaðu? Za graðanezemalja u kojima do sadanije bilo osobnih iskaznica, nitisu postojali sustavi poputJMBG-a, vlasti odjednom insistirajuda se ta vrsta identifikacijeuvede, mada u teroristièkom napaduu New Yorku to uopæe nijebio vaan faktor.LegitimiranjeTeroristi su sasvim legalno boraviliu SAD-u i imali sve dokumente.– Da, veæina je veæ due boravilau SAD-u, imali su sve potrebnedokumente. Te mjere neæepogoditi teroriste, veæ ekonomskeimigrante. Kad je hrvatskigraðanin napao vozaèa autobusa,te time izazvao prometnu nesreæui povukao u smrt još tri osobe,novinari su zapisali i interpretacijuda ga je bilo strah jer višenije imao dozvolu boravka isvakog je èasa oèekivao da æe ganetko legitimirati. Taj strah prijenije postojao, ili bar nije postojaou tolikoj mjeri. Postoji sivazona u kojoj se skrivaju nezadovoljniuvjetima u svojoj zemljiilegalno borave u nekoj drugoj,koja izvana izgleda kao zemljavelikih moguænosti, koji niti æemoæi dobiti azil, niti više eleivjeti u Meksiku, Kini ili nekojdrugoj dravi. Tu se javlja novopodruèje pritiska, u kojem represivnedravne slube koje insistirajuna kontroli mogu itekakoproširiti svoje djelovanje i svimanama suziti prostor slobode.Uopæe ne èujem da æe neke mjeresigurnosti koje se sad uvodebile privremene, dravne slubekontrole, naalost, imaju tendencijuda, kad jednom neštouvedu, to ostane za vijeke vjekova.Naravno da je onda na graðanskiminicijativama da se boreza graðanske slobode, ali je pitanjekoliko æe one u razlièitim dr-avama imati snage.Poveæavanje dravne kontroleKontrola za koju nam govoreda æe nam pruiti sigurnost su-ava prostor graðanskih sloboda.Ako æe mi na ulici vrlo èestoprilaziti policajci i legitimiratime, ja se sigurno neæu osjeæatijako sigurno, dapaèe, osjeæat æuse kao osoba koja ivi pod prismotrom.Odmah nakon napadapremijer Raèan najavio je pooštravanjekontrole na granici. UHrvatskoj za sada nisam primijetiladruge mjere.U Americi?– Prijatelji i prijateljice migovore da su se kontrole uKada sila neæe datirezultate,politièari æespremnijeosluhnuti mirovneargumente.Posebno ako æe ihna ulicamaizvikivati dovoljnovelik broj ljudiAmerici apsolutno intenzivirale.I u drugim dravama vidljivaje bitna promjena. Pooštravanjemjera kontrole nije sigurnost ukakvu ja vjerujem. Tradicionalnikoncept sigurnosti, u kojem jesigurnost nešto što prisilom iorujem osigurava drava, vrloje ogranièen. Mene zanima konceptsuradnièke sigurnosti, ukojoj je garancija mom susjeduto da je meni vano hoæe li njemuili njoj biti dobro i, ako senešto dogodi, da æu ja reagirati,u kojem je najvanije da komuniciramo,da traimo neko zajednièkorješenje. Sveobuhvatnasigurnost u kojoj je mojedobro povezano s dobrom svihdrugih poèiva na naèelima meðusobnoguvaavanja, solidarnostii dogovaranja. Antiteroristièkakoalicija propušta vanušansu jer zanemaruje konceptsveobuhvatne, svestrane sigurnosti.Vjerujem da se sadašnjadestruktivna politika moepretvoriti u konstruktivnu. Pregovaraèioko Busha, posebnoPowel, oèito su vrlo sposobni,ali su svoju energiju prije svegausmjerili na dogovaranje oruaneborbe. Drago mi je da se paralelnodogovara i ekonomskapomoæ i druge konkretne mjere,ali ne u dovoljnoj mjeri.Hrvatska kao papigaSpomenuli ste hrvatsku Vladukao èlanicu antiteroristièke koalicije.Kako vidite aktivnosti naševlade u tom svojstvu?– Hrvatska vlada previše èestopapagajski ponavlja ono štokae Amerika. Kad se mislilo daneæe biti nikakvog koridorapreko Hrvatske, izjavili su daale jer ne moemo ponuditikoridore. Moja je reakcija bilasasvim suprotna: Bogu hvalašto nismo èlanica NATO-a!Hrvatska bi Vlada mogla imativiše inicijative. Iz iskustva u ratuu Hrvatskoj i BiH, posve jejasno da se stvari neæe riješitikroz uništavanje bombama. Hrvatskabi Vlada mogla preuzetidio odgovornosti za izbjeglice.Svaka pojedina èlanica antiteroristièesuodgovorna je za izbjeglice.Bi li se neke izbjeglicemogle dovesti ovdje, ili æe Hrvatskaslati pomoæ u hrani ilinovac? Italija je veæ obeæala 5milijuna dolara, Evropska Unija1,8 milijuna, Njemaèka 4 milijuna,a gdje je Hrvatska? Mismo u dijelu svijeta koji je bogatiji,nije nam najbolje na svijetu,ali mislim da je kriza u Afganistanuovaj èas puno tea.Hrvatska bi isto tako moglapridonijeti ubrzanju procesa ratificiranjaKonvencije o meðunarodnomkaznenom sudu udrugim dravama ili inicirati osnivanjeposebnog tribunala zateroristièke zloèine.Nevladine organizacije u Hrvatskojobjavile su zajednièkuizjavu nakon teroristièkog napadana New York i Washington, uvrijeme pripreme za ratni odgovor.– Svakako smo eljeli izrazitisuæut i istovremeno jasno reæida pravi odgovor na teroristièkinapad nisu osvetnièke vojne akcijeveæ proces graðenja meðunarodnogpovjerenja i suradnje.Moj je dojam da su mediji jedvadoèekali da konaèno netko neštokae protiv planiranih bombardiranja.Vojska bez kontroleLogika vojske bez kontrolebila je vrlo vidljiva kad je nakonbombardiranja skladišta s hranomPentagon izjavio kako sumislili da su tamo talibani, štoznaèi da i u buduænosti sumnjana prisutnost talibana, terorista,nepoæudnih, nepoeljnih, moebiti dovoljan razlog za bombardiranje.Oèito je da Pentagontreba netko kontrolirati. U mirnodopskavremena to èini demokratskajavnost. U ratnimvremenima, kad posustaju i medijipoput BBC-ija, civilne inicijativenastoje predoèiti što višeargumenata protiv rata i vidjetimoe li se nekako potaknutimoænike poput SAD-a da razmišljajuna konstruktivniji naèin.Moemo li oèekivati još nekeaktivnosti našeg civilnogsektora?– elimo direktno podratigraðanske inicijative Afganistanakoji rade za mir, pomau izbjeglicama,sudjeluju u kampanjiza èišæenje mina i zalau seza ljudska prava. Nedavno smona HTV-u mogli vidjeti film kojisu napravile ene iz RAWE.Pripremamo i koncerte za mir ieljeli bi prihod od ulaznica namijenitiizbjeglicama. Do tadaæemo ga razmatati jednom tjednou toku akcija za mir. Doktraje rat jednom tjedno æemo seokupljati na Cvjetnom u druenjimaprotiv rata kako bi afirmiraliivot i svijet bez nasilja.
- Page 1 and 2: AICA u ZagrebuSTRATEGIJE MOÆIPišu
- Page 3 and 4: III/66, 25. listopada 2,,1 3ma s po
- Page 5: III/66, 25. listopada 2,,1 5Horror
- Page 9 and 10: III/66, 25. listopada 2,,1 9Iva Ple
- Page 11 and 12: III/66, 25. listopada 2,,1 11stolom
- Page 13 and 14: III/66, 25. listopada 2,,1 13tektur
- Page 15 and 16: III/66, 25. listopada 2,,1 15Dušan
- Page 17 and 18: III/66, 25. listopada 2,,1 17Bejaha
- Page 19 and 20: III/66, 25. listopada 2,,1 19Nada
- Page 21 and 22: III/66, 25. listopada 2,,1 21d 1. d
- Page 23 and 24: III/66, 25. listopada 2,,1 23ar okv
- Page 25 and 26: III/66, 25. listopada 2,,1 25jetnos
- Page 27 and 28: III/66, 25. listopada 2,,1 27Skrive
- Page 29 and 30: III/66, 25. listopada 2,,1 29Dalibo
- Page 31 and 32: III/66, 25. listopada 2,,1 31jeva s
- Page 33: Jone i PinokijiPokazalo se da mikon
- Page 36 and 37: 36 III/66, 25. listopada 2,,1.Dubra
- Page 38 and 39: 38 III/66, 25. listopada 2,,1.jer j
- Page 40 and 41: 40 III/66, 25. listopada 2,,1.Muika
- Page 42 and 43: 42 III/66, 25. listopada 2,,1.Trpim
- Page 44 and 45: 44 III/66, 25. listopada 2,,1.Dinko
- Page 46 and 47: 46 III/66, 25. listopada 2,,1.elimi
- Page 48: Y K