Mehmed Ćeman | OSMANSKO CARSTVOSvi u bitkunad bitkamaRano je proljeće u Istanbulu tesudbonosne 1453. godine.Bilo je neuobičajeno hladnoproljeće, zrak je bio vlažan, a debelioblaci magle valjali su se nadBosforom. Najedanput, zemljotresje zaljuljao tlo, a počeo je padatii snijeg, iako nije bilo vrijeme zanjega. Unutar Istanbula vladalo jemučno raspoloženje zbog ovih lošihpredznaka. Sujevjerni Bizantijcisu osmatrali vodu i tako otkrili neke,njima razumljive, znakove da će ovagodina biti vrlo loša za njih. Neki sučak očekivali smak svijeta.Istanbul je oduvijek u svojoj osnovibio grubi trougao, kao rog nosoroga,neznatno savinut na istočnomuglu, s dvije strane obgrljen morem.Sa sjeverne strane je zaštićen morskimrukavcem Zlatni Rog, a s jugaje Mramorno more koje završavamoreuzom Dardanele, odakle počinjeEgejsko more. S treće, zapadnestrane, protežu se moćni neprekinutiTeodosijevi bedemi koji štite grad skopna. Tako je grad prirodno zaštićens dvije strane, a s treće stranesu to učinili ljudi.Odmah pored grada bila je Galata(Pera), đenovljanska četvrt nastanjenaitalijanskim trgovcima. Bilaje smještena s druge strane ZlatnogRoga na obali Bosfora, koji je, poputkakve velike rijeke, dijelio dva kontinenta.Bio je to sami kraj Evrope.Tamo, preko Bosfora, počinjala jeAzija.Pogledavši zapadno, u Evropu, svisoke osmatračnice se moglo vidjetikako se teren blago podiže premaosmanlijskoj prijestolnici Jedrenukoji je udaljen oko 280 kilometaraod Istanbula prema zapadu. Da suBizantijci mogli poletjeti, tog ranogproljeća su mogli vidjeti jednu grubu,mjestimično ispresijecanu, prugušto se krivudavo prostire izmeđudva grada.Pruga je zapravo bila kolona ljudikoji marširaju. Na njihovim glavamasu bile bijele kape i crveni turbani.Bili su naoružani sabljama, noževima,kopljima, lukovima, sjekirama,džilitima, kremenjačama.Iza njih su kasali konji, mule i kamile,vukući teretna kola natovarenaratnim potrepštinama. Uz njih su jahalimineri, kuhari, oružari, šejhovii kadije.Mnogo volova i ljudi vuklo je velikazaprežna kola natovarena teškimnaoružanjem. Životinje i ljudi su ulagaliogromne napore tegleći teškakola po razblaćenom putu. Cijelaosmanlijska armija bila je u pokretu.Flota brodovlja se sporo i mučnovukla prema Dardanelima, jedva savlađujućisuprotni vjetar. Crnim moremsu klizili osmanlijski jedrenjaci,prevozeći drvenu građu, žitarice itopovsku đulad. Iz Anadolije se slivalarijeka vojnika, čobana, šejhova,pobožnjaka, lutalica i besposličara.Ulogorili su se na platou nadomakBosfora. Svi su se odazvali pozivuna oružje.Svi ovi ljudi su izvodili koordiniranuakciju čiji cilj je bio Istanbul, glavnigrad starog i sada već teritorijalnovrlo oskudnog Bizantijskog carstva.Sultan Fatih je bio potpuno odlučanu svojoj namjeri: „Ova ispaštanjasu Allaha radi. Mač islama je unašim rukama. Da se nismo opredijeliliza trpljenje ovih jada, ne bismobili dostojni da se nazivamo gazijama.Postidjeli bismo se stajući predAllahom na danu sudnjem.“Osim toga, Istanbul je potpunookružen teritorijom pod vlašćuOsmanlija, a unutar njegovih zidinaživi osmanlijski princ Orhan, kojimKonstantin prijeti sultan Fatihu i svimOsmanlijama.To se više ne može tolerisati.Osmanlijei kršćaniNadolazeći, Osmanlije su imalirazličite predodžbe o gradu. Istanbul,njihov cilj, nazivan je CrvenomJabukom <strong>–</strong> simbolom svjetske moći.Njegovo zauzeće je obećano davno,još za vrijeme Poslanika, a.s. Mnogivojnici su u svojoj mašti zamišljali36
neku pravu i stvarnu jabuku koja jesmještena na određenom mjestuu gradu. Ispred crkve Svete Sofijebio je stub na kome je stajao oko30 metara visok brončani kip imperatoraJustinijana. Predstavljao jemoć Bizantije i kršćanski bedem nasuprotistočnjaka. Prema zapisimaProkopiusa, pisca iz VI stoljeća, kipje bio zadivljujući. Imperator Justinijanje jahao veličanstvenog konjakoji je bio okrenut prema istoku. Bioje odjeven kao Ahil, s izuzetnim prsnimoklopom. Na glavi je bio šljemblistavog sjaja nalik na raskošnuperjanicu. Kip je gledao prema izlazećemsuncu, kao da jaše premaPerziji. U njegovoj lijevoj ruci bio jeglobus, čime je skulptor naznačavaoda su sve zemlje i sva mora potčinjeniJustinijanu. Nije imao ni sabljuni koplje niti bilo kakvo oružje osimglobusa, povrh koga je bio krst prekokojeg on postiže svoje kraljevstvoi nadmoć. Globus u ruci Justinijanaza prostodušne anadolske seljake jebio ta crvena jabuka. On je označavaosvu slavu i moć starog kršćanskogcarstva.Strah od opsade bio je dubokousađen u srca Bizantijaca. Opsadaje bila bauk koji se stoljećima provlačiokroz knjige iz njihovih biblioteka,usmena predanja i mermerne mozaikeu crkvama. Do sada je grad bioopsjedan više od dvadeset puta, asamo jednom je bio zauzet i to neod Arapa ili Bugara, nego od kršćanskihvitezova.Da bismo bolje razumjeli svo tadašnjenepovjerenje i nerazumijevanjeizmeđu katolika i pravoslavaca,vratimo se 200 godina unazad iosmotrimo jedan katastrofalan potezkrstaša sa zapada koji će bitiuzrokom teške mržnje pravoslavacaprema katolicima. Nominalno,svrha krstaških pohoda bila je zaustavljanjenapredovanja Turaka. Bizantijskiimperator Aleksej I Komnenposlao je pismo Papi Urbanu II sa37
Change language