Ovdje - WordPress – www.wordpress.com

kad vladari osvoje neki grad, oniga razore i ugledne stanovnike uroblje bace ili ih ponize. Ako bi ovajvladar osvojio naše carstvo, ja bihbila najodgovornija, pa bi na menepala najveća krivica, odgovornost ignjev.„Velikaši, savjetujte me šta trebau ovom slučaju da uradim, ja bezvas ništa neću da odlučim!“ (en-Neml, 32)Naša država je bogata. Ako narediš,organizovat ćemo se najbolješto možemo i nećemo ti leđa okrenuti.Hrabro ćemo se boriti i svoježivote za tebe žrtvovati. Tako su govorilivelikani u carstvu.Belkisa je bila odvažna kraljica iiz želje da zaštiti sebe i svoje podanikereče: „Poslat ću im jedan dari vidjet ću s čime će se izaslanicivratiti.“ (en-Neml, 35)To je bila zamka da ispita stvarnemotive Sulejmanovog traženja damu se pokore. Ona nije mogla znativeličinu vojske i bogastva Sulejmanova,a.s., i nije mogla znati da onod nevjernika neće poklona primitiu zamjenu za njihovo vjerovanje.Poslanička zadaća je uvijek bila naprvom mjestu. Ljude uputiti ispravnomvjerovanju Allaha, dž.š., bilo jesvetije i vrednije od svih skupocjenostikoje su mu poslate. A navodise da su bile mnogobrojne.„Zar da blagom mene pridobijete?Ono što je Allah meni dao boljeje od onoga što je vama dao.“ (en-Neml, 36)Vaša radost je u bogastvu i raskošii vi u tome slast nalazite. Srcasu vam dunjalučkim ljepotama ispunjenapa Gospodara nebesa izemlje ne vidite i Njemu ne robujete.Ono za čim vaše strasti žude šejtanvamje lijepimučinioi na krivi put vasodveo.Pred okupljenim svijetomnjenom izaslaniku reče: „Vrati senjima! Mi ćemo im dovesti vojskekojima se neće moći oduprijeti iisjerat ćemo ih iz Sa’be ponižene ipokorene.“ (en-Neml, 37)Naredio mu je da vrati poklonetamo odakle ih je i donio i nagovijestioda će podići ogromnu vojskukojom će pokoriti njihovo kraljevstvo.Kad su oni od Allahovog poslanikadobili jasan odgovor i vidjelisvoju bezizlaznu situaciju, požururilisu da izbjegnu sukob i poraz.Nadmoć Sulejmanove vojske jebila očita. Svi kraljičini velikaši krenulisu da iskažu svoju predaju ipokornost. Uz dostojanstvenu povorkui kraljica od Sa’be se zaputilaka Sulejmanovom dvoru.Čuvši da dolaze, Sulejman je oddžina koji su mu bili pokorni zatražioda mu donesu njeno prijestolje.Prijestolje je ljepotom i ukrasimanadmašivalo sve ostale. Jedanod džina reče da će to učiniti prijenego što ustane sa svoga mjesta,a poslanik je imao običaj ujutro, dopodne, završavati poslove Izrailćana.I ništa od ukrasa i dragulja nanjemu neće faliti, obečavao je džin„Ja sam za to snažan i pouzdan.“(en-Neml, 39)Onaj koji je imao znanje iz knjigeon ponudi da prijestolje donese„prije nego što okom trepneš“, odnosnoprije nego što se Sulejmanovpogled vrati kad gleda u nekutačku pa zažmiri.„I kada Sulejman vidje da je prijestoljeveć kod njega postavljeno“,zahvali Gospodaru na blagodatima,svjestan koliko one mogu bitikušnja zbog koje mnogi robovi seosile i postanu nezahvalni „a koje zahvalan – u svoju korist je zahvalan“,„a ko je nezahvalan – paGospodar je neovisan i plemenit“ inevjerovanje nevjernika Mu nikakvuštetu ne nanosi, nego oni sami sebipropast donose.Sulejman naredi da se njenoprijestolje preuredi i da se zamjenedragulji na njemu, kako bi ispitaonjenu mudrost. „Je li ovakvo tvojeprijestolje?“, upita Sulejman. Belkisaje ovdje pokazala odmjerenost ioštroumnost. Nije brzopleto odgovorila,jer, iako je bila sigurna da jenjeno prijestolje ostalo u Jemenu ida se ne može biti u Jerusalemu,bila je oprezna. Usput je čula punoo velikoj moći Sulejmana i njegovompejgamberluku, pa možda49