Ovdje - WordPress – www.wordpress.com

Aida Begić-ZubčevićS KIM SI TAKAV SIPoznata je stvar da gazda i njegov pas liče. Neznam kome je to kompliment, a kome uvreda.Bez obzira na to da li je pas poprimio osobinečovjeka ili čovjek osobine psa, sigurno je da su zajednoprovodili mnogo vremena.Eh, kad je tako između čovjeka i psa, možeš mislitikako to sve funkcionira među ljudima...Kad smo bile male, majka (tako smo zvali nanu,baku, babu) nas je uvijek upozoravala da ne stajemo„sa svakim“. Ti njeni „svaki“ su jasno definirali cijeluskupinu djece i odraslih koji imaju nekih manjih ili većihproblema. „Svaki“ su oni koji su nekulturni, koji kradu iliimaju lopove u porodici, oni koji ne čuvaju obraz, oni kojise nepristojno oblače, oni koji psuju, pljuju itd. Mi smoizbjegavale da stajemo s bilo kim na javnom mjestu, jerbilo ko iz vizure naše majke bi mogao biti taj „svaki“.Godinama nisam shvatala zašto je bitno s kim te viđajudok nisam naučila da ljudi kratko i jasno zaključuju – Skim si, takav si!Nijedna narodna nije bez pameti, pa tako ni ova.Stvari među ljudima koji provode puno vremena zajednofunckioniraju kao sistem spojenih posuda, malo seizljeva od tebe drugom, malo obrnuto.Ima onih koji vole da se na njih ugledaju. Ti se običnodruže s mlađima od sebe. Bio je prije rata jedan momak,poznati sarajevski panker, koji je dočekivao generacije igeneracije mladih pankera koji bi onda prerasli tu „furku“i otišli dalje, a on bi uvijek ostajao na istom nivoui uvijek iznova nalazio one kojima će biti uzor. Iako sumlađi željeli biti kao on, stvarno stanje je ukazivalo dajadni „ocvali“ alternativac zapravo nikada nije prerastaogodine rane adolescencije. Ostao je vječiti pubertetlija,a oni s kojima je provodio vrijeme su na to podsjećali.Postoji činjenica vezana za ljude koji propadaju. Njimatreba saputnik u tom propadanju, jer jedino akoimaju „druga“ u tome, mogu sebe utješiti i opravdati.Poznato je da alkoholičari ili narkomani uvijek traže ones kojima će podijeliti svoju slabost. Jer kad vide da nisusami u tome, onda im je, valjda, lakše u životu. Onikoji ne klanjaju ili klanjaju „urijetko“ neće tražiti društvobogobojaznih, već onih labilnih, nebi li im i ono maloimana oteli.Međutim, kad čovjek bira društvo, najbolje bi bilo dase prisjeti da će umirati sam i ne bi bilo loše da preispitako i kako će mu u tim trenucima biti drug. Jer, pravoprijateljstvo se potvrđuje kad jedan od prijatelja preseli.U kaburu i na onom svijetu sigurno nećeš hajrovatiod onih s kim si išao u kafanu i šoping. Štaviše, svakiput ako i kad te se sjete, zbog toga ćeš još i dobiti poglavi. Da bi čovjek shvatio svu ozbiljnost beskorisnogdrugovanja, najbolje da posjećuje komemoracije. Tolikonježnih riječi, a toliko praznine i neiskrenosti u njima. Čakse doima da je mnogima drago što su se riješili jednogsuparnika u trci za ovosvjetskim dobrima.Čovjek je po prirodi slab da se sam održi na putudobra. A vjernik se danas u jeku sveopćeg nemorala iužasa doima ludim. Zbog toga je iluzorno pokušavatiodržati svoju vjeru u samoći. Jedini način da se opstaneje u spajanju posude svoga srca s onim koji će je napunitičistim Allahovim nurom. A takav je jedino muršidikjamil, potpuni i čisti Allahov rob. Pa, hem ćeš u skladus narodnom krilaticom početi ličiti na onog s kim si,a to znači polako postajati dostojan da te se smatračovjekom, hem se je nadati da ćeš i na onom svijetubiti u društvu onih od kojih ćeš imati veliku korist. Ljudikoji imaju iskustvo pravog druženja, istinskog džematau kojem nema drugog interesa među ljudima osimstjecanja zadovoljstva Gospodara svjetova, znaju da bibez te blagodati propali prije nego bi stigli i shvatiti štaim se dešava.45