šmekeri

PORTRET. Marijana Kaldrmdžić policijska
je inspektorica u bečkom becirku
Ottakringu. Mlada policajka hrvatskog
podrijetla s nama je razgovarala
o izazovima ovog posla.
Idok djevojčice u djetinjstvu
većinom žele
biti princeze i kraljice,
inspektorica u 16. bečkom
becirku - Ottakring,
Marijana Kaldrmdžić (27),
Austrijanka hrvatskih korijena,
imala je već od malih
nogu sasvim drugačije
snove.
„Oduvijek sam željela postati
policajka i od malena
sam to roditeljima govorila.
U šali bih tati tada
rekla: Pazi se samo, kada
postanem policajka, dobit
ćeš ti visoku kaznu za svoju
brzu vožnju“, prisjeća
se Kaldrmdžić, čiji roditelji
dolaze iz Nove Gradiške
(Hrvatska) i Tuzle (Bosna i
Hercegovina).
Da će njezin san iz djetinstva
kasnije postati
stvarnost, nije se moglo
slutiti kada je maturirala
na trgovačkoj akademiji.
ona becirk Ottakring poznaje
kao svoj džep. Osim
što se svako dnevno brine
o redu i miru u becirku,
ona i sama tu stanuje.
„Ottakring je
poseban“
Marijana nam potvrđuje
da policajci u Ottakringu
imaju znatno više posla
nego u drugim becirkovima:
„Ottakring je poseban.
Tu se može više doživjeti
nego drugdje, kako
pozitivnog, tako i negativnog.
To je jednostavno
multi-kulti-becirk s mnoštvom
različitih lica“, kaže
ova mlada policajka. I dok
ne događa, dok se ponekad
istovremeno dogodi
više tučnjava u klubovima
na Ottakringer Straße. Nikada
se ne može znati što
će se dogoditi i kako će
se odvijati dan ili noć. To
je nepredvidljivo, a to je i
ono što ovaj moj poziv čini
zanimljivim i uzbudljivim“,
kaže Kaldrmdžić.
Na dan kada je susrećemo
Marijana radi od 6 ujutro
do 10 sati navečer. Pritom
mora odgovarati na naša
pitanja za intervju, raditi
svoj svakodnevni posao
koji zahtijeva punu koncentraciju,
a istovremeno
je na usluzi i austrijskoj
Nakon akcije Marijana se uvijek vraća u policijsku
postaju da protokolira prethodna zbivanja.
„Radi nešto pametno“,
savjetovala joj je njezina
majka, da bi zatim krenula
u školu za medicinske sestre,
posao za koji se često
odlučuju mlade djevo jke
iz naše zajednice. Vrlo
brzo je shvatila da to ipak
nije bila njena želja, te je
promijenila svoju odluku i
2010. odlučila živjeti svoj
stvarni san.
„U prosincu (decembru)
2010. godine započela sam
dvogodišnje obrazovanje.
Već na prvom praktičnom
radu poslali su me u policijsku
postaju Brunnengasse
u Ottakri ngu, gdje i
danas radim“, prisjeća se
Marijana s osmijehom na
licu. Dok smo joj se pridružili
u popodnevnom i
večernjem patroliranju,
odmah smo primijetili da
ENTGELTLICHE EINSCHALTUNG
U Ottakringu Marijana nije nepoznato lice: prodavači
i prolaznici je pozdravljaju na ulici.
s njom hodamo tržnicom
Brunnemarkt i ostalim
ulicama šesnaestog bečkog
becirka, pozdravljaju
je turski prodavači sa štandova,
ali i stariji Austrijanci.
Marijana poznaje
Ottakring i Ottakring poznaje
Marijanu..
Ipak, kad smo je upitali
ima li možda više posla
noću, Marijana ne misli da
je šesnaesti becirk noću
opasniji nego danju. „Nekada
imamo akcije već u
7 sati ujutro, primjerice u
slučaju obiteljskog nasilja.
A nekad se vikendom ništa
privatnoj televiziji ATV
koja upravo snima seriju
„Wachzimmer Ottakring“.
Usprkos svemu ona ne
gubi strpljenje, ostaje staložena
i odgovara na svako
naše pitanje sa sigurnošću
i opušteno.
MARIJANA:
„Ja sam
oduvijek
htjela biti
policajka.“