prosinac 2009. - Atlantska plovidba dd

More documents

Recommendations

Info

26 NEPOZNATE POMORSKE STRANICE Živ o p i s n i Ži v o t o p i s b i j e l o g a br o d a dub r o va č k e pl o v i d b e Marijan ŽUVIĆ Zašto se upravo parobrod „Kumanovo“ ističe kao jedan od simbola Dubrovačke parobrodarske plovidbe nije lako dokučiti. Trjezveno vaganje činjenica pokazat će da je to bio neveliki brod, ne osobito sjajne prošlosti, posve neusporediv sa stjegonošom dubrovačke bijele flote, parobrodom „Kralj Aleksandar I“. Bit će da je presudio dojam bijeloga broda s visokim i uskim žutim dimnjakom iza kojeg ostaje duga crta crnoga dima. Dakako, riječ je o izvanrednoj slici dubrovačkoga marinista austrijskih korijena Johanna Seitsa, što se čuva u Pomorskome muzeju u Gradu. O „Kumanovu“ se pisalo mnogo, nerijetko i pogrješno, ali uvijek pohvalno, pa ga se čak predstavljalo „najboljim primjerom pomorske tradicije Dubrovnika“, što svakako nije bio. Podatci iz švedskih i ruskih izvora pokazuju da su bitne stranice njegova životopisa na Jadranu posve nepoznate, što je bilo razlogom da se naoko dobro poznati parobrod nađe na „Nepoznatim pomorskim stranicama“. Početkom 1906. tvrtka Rederi Aktiebolaget Sverige- Tyskland naručila je „kod kuće“ u Malmöu, u brodogradilištu Kockums Mekaniska Verkstad, koje će kasnije steći svjetsku slavu, dva broda za održavanje vrlo prometne linije na Baltiku, između švedske luke Trelleborg i Sassnitza na njemačkome otoku Rügenu. Bili su dugi 74,15 i široki 10,7 metara, a vrlo udobni saloni i kabine bili su namijenjeni za stotinu putnika. Za pogon je odabran šestocilindrični stapni parni stroj od 2228 konjskih snaga, a brzina je bila 15,5 čvorova. Prvo je izgrađen „Prins Gustaf Adolf“, a 31. siječnja 1907. godine porinut je u more i junak ove priče, parobrod „Prinsessan Margareta“. Nazvan je tako u čast britanske princeze Margarete od Connaughta, unuci kraljice Victorije, koja se udala za švedskoga prijestolonasljednika. Svečana je primopredaja obavljena 6. srpnja, a 14. srpnja 1907. parobrod je prvi put iz Trelleborga zaplovio put Sassnitza. No početak nije bio slavan: već sutradan ujutro, 15. srpnja, nasukao se kod mjesta Stubbenkammer na otoku Rügenu.
KUMANOVO Smrt u oluji Odsukan je četiri sata poslije, doplovio je u Sassnitz, ali je već s prvoga putovanja morao ravno u brodogradilište na popravak! Nevolje su za „Prinsessan Margaretu“ tek počinjale. Prema izvješćima sačuvanim u arhivima u Trelleborgu brod je bio izrazito nestabilan, naši bi pomorci rekli „vergul“. Opasno se naginjao na bok, toliko da je jednom dimnjakom zagrabio more(!?) Problem se pokušao riješiti dodavanjem balasta od željeznih poluga, ali se pretjeralo pa je preopterećena „Princeza“ počela doticati dno. Konačno je nađena prava mjera balasta, no švedski vlasnici očito nisu bili odveć zadovoljni parobrodom, pa su ga prodali već u svibnju 1909. godine. Kupila ga je poznata finska brodarska tvrtka Finska Angfartygs A/B za održavanje linije Turku-Stockholm, ali je zadržala ime švedske kraljevne. Iduće godine brod preuzima prugu Stockholm-Hangö-Helsingfors-SanktPeterburg, no ne zadugo. U srpnju 1912. prodan je ruskoj tvrtki Russkoje Dunajskoje Parohodstvo (Rusko dunavsko parobrodarstvo) kako bi preuzeo liniju između Odese i rumunjske luke Galati na Dunavu. Tada postaje „Velikij knjaz Aleksandr Mihailovič“, nazvan tako u čast velikome knezu koji je odlučivao o bitnim poslovima pomorskog prijevoza, pa je time jamačno na neki način „zadužio“ i vlasnike novoga broda. Kad je izbio Prvi svjetski rat, „Velikij knjaz“ je odmah rekviriran za potrebe Carske ratne mornarice te naoružan s četiri topa kalibra 75 milimetara. Sve je vrijeme plovio rutama oko Odese, gdje ga je zatekla i boljševička revolucija. Kronike bilježe da su 16. prosinca 1917. u Sevastopolju boljševici na brodu podigli crvenu zastavu, a ime je skraćeno na „Aleksandr Mihailovič“. Uskoro Sevastopolj pada Nijemcima u ruke, pa brod podiže njemačku zastavu, a koji dan poslije preuzimaju ga belogardejci i ističu ruski carski stijeg. Pod carskom zastavom imat će značajnu ulogu u velikoj operaciji evakuiranja stotina tisuća vojnika i civila, koji su pred boljševicima bježali u Tursku i dalje na zapad. Posljednju plovidbu Crnim morem obavio je nekadašnji „Velikij knjaz“ 20. studenoga 1920. godine iz Sevastopolja u Istanbul. Nakon kratkog predaha u Turskoj, carska se mornarica pod zapovjedništvom generala Pjotra Wrangela povukla u Bizertu, veliko vojno uporište u, tada francuskome, Tunisu gdje je internirana. Nakon što je 1924. godine Francuska normalizirala odnose sa Sovjetskom Rusijom svi su carski ratni brodovi predani Moskvi, a trgovački su brodovi prodani. Tako je i Dubrovačka parobrodarska <strong>plovidba</strong> za samo nekoliko tisuća funti kupila parobrod „Aleksandr Mihailovič“ te mu odabrala nimalo dubrovačko ime „Kumanovo“. No, valjalo se dodvoriti vlastima u Beogradu, koje su brodarima odobravale subvencije. Zato je nazvan imenom makedonskoga gradića kod kojeg su Srbijanci 1912. godine izborili prvu pobjedu u Prvom balkanskom ratu. Nakon četiri godine raspreme u Bizerti brod je bio posve zapušten, pa je temeljito obnovljen i uvršten na brzu prugu Trst-Split-Dubrovnik-Kotor. Mogao je primiti 100 putnika u kabinama prvoga i 40 u kabinama drugoga razreda. Uskoro se uključuje u krstarenja, pa tako u dnevniku „Giornale di Brindisi“ od 12. travnja 1934. nalazimo vijest o uplovljavanju „Kumanova“ sa 150 francuskih turista na kružnome putovanju. Po drugi put je rekonstruiran 1936. godine u brod za turistička putovanja sa 114 postelja u prvome i 56 u turističkome razredu. Na početku Travanjskoga rata 1941. „Kumanovo“ se sklonilo u Bokokotorski zaljev, točnije usidrilo se ispred Risna, gdje su ga netaknutog zatekli i zaplijenili Talijani. Pod imenom „Corfu“ odmah su ga počeli koristiti za prijevoz vojnika, a postoje naznake da je neko vrijeme održavao i redovite linije na Jadranu. Nakon kapitulacije Italije predstavnici kraljevske jugoslavenske vlade pronašli su brod na vezu u Tarantu. Tamo mu je 7. prosinca 1943. i formalno vraćeno ime „Kumanovo“ i jugoslavenska zastava. Za potrebe Saveznika dubrovački parobrod održava redovitu liniju između Vallette na Malti i Siracuse na Siciliji. U srpnju 1944. godine zatekao se na Malti tijekom napada njemačkih zrakoplova te je bio znatnije oštećen. Na brzinu je popravljen i vraćen na liniju za Siciliju. Po svemu sudeći upravo su se ta srpanjska oštećenja pokazala kobnima u prosincu. „Kumanovo“ se 27. prosinca 1944. pred istočnom obalom Sicilije našlo na udaru oluje, došlo je do puknuća trupa i prodora mora u strojarnicu pa je oronuli parobrod vrlo brzo nestao u dubinama. Nema podataka da je stradao bilo tko od članova posade ili putnika. U nekim se tekstovima navodi da je brod toga dana bombardiran i potopljen. Vjerojatno je korijen tih pogrješaka u prepisivanju podataka iz prvog službenog popisa brodova izgubljenih tijekom Drugoga svjetskoga rata, što ga je načinilo Ministarstvo pomorstva FNR Jugoslavije, a u kojemu se za parobrod „Kumanovo“ navodi da je – potopljen. 27
Page 1 and 2: ISSN 1332-4594 broj:24 bulletin Atl
Page 3 and 4: Nikole kao jednog od najtragičniji
Page 5 and 6: MORE “ KAO ZNAK POSEBNOG PRIZNANJ
Page 7 and 8: U opsežnom programu obnove flote A
Page 9 and 10: STRUKTURA FLOTE ATLANTSKE PLOVIDBE
Page 11 and 12: mnogi od njih kasno odlučili za od
Page 13 and 14: le dubrovačke hotele s pet zvjezdi
Page 15 and 16: - Turizam? Sad nije dobro kao prije
Page 17 and 18: ni, klima radi, ali nam nedostaju d
Page 19 and 20: znatno smanjila prosječnu starost
Page 21 and 22: Hotel Lapad Željko Miletić, direk
Page 23 and 24: Prošla zima, 2008./2009. ozbiljno
Page 25: ATLANT putnička agencija Prof. Dok
Page 29 and 30: (? - 1573.) Prvi dio u cjelini sadr
Page 31 and 32: Ruža vjetrova OŠTRO Južni je kra
Page 33 and 34: Oluja Orsula Petka Sveti Nikola I Z
Page 35 and 36: M/B KRAGUJEVAC Sagrađen u Brodogra

prosinac 2009. - Atlantska plovidba dd

You also want an ePaper? Increase the reach of your titles

Delete template?

Save as template?