navedenih

a. jednakost svojih državljana i državljana drugih stranaka u pogledu
prava na socijalnu sigurnost, uključujući i očuvanje prava
proizašlih iz zakonodavstva o socijalnoj sigurnosti, bez obzira
na preseljavanja osiguranih osoba na teritorijima stranaka;
b. priznavanje, održavanje i uspostavljanje prava na socijalnu
sigurnost sredstvima kao što su zbrajanje razdoblja osiguranja
ili zaposlenja ostvarenih sukladno zakonodavstvu svake od
stranaka."
Članak 14. ESP-a o pravu korištenja usluga socijalnih službi kaže
da „Radi osiguranja učinkovitog ostvarivanja prava korištenja usluga
socijalnih službi, stranke se obvezuju:
1. promicati ili organizirati službe koje će primjenom metoda socijalnog
rada pridonijeti dobrobiti i razvoju pojedinaca i skupina u
zajednici, kao i njihovoj prilagodbi socijalnoj sredini;
2. ohrabrivati sudjelovanje pojedinaca te dobrovoljnih ili drugih organizacija
u stvaranju i održavanju takvih službi.”
Članak 23. ESP-a odnosi se na pravo starijih osoba na socijalnu
zaštitu.
Članak 30. ESP-a osigurava pravo na zaštitu od siromaštva i socijalne
isključenosti.
Nekoliko Ciljeva održivog razvoja sadrži povezane specifične
ciljeve:
1. cilj: Okončati siromaštvo posvuda i u svim oblicima, kao
što je navedeno u 3. specifičnom cilju: „Uvesti nacionalno odgovarajuće
sustave socijalne zaštite i mjere za sve, uključujući donje
granice, te do 2030. godine postići znatni obuhvat siromašnih i
ranjivih.”
3. cilj: Osigurati zdrav život i promicati dobrobit svih ljudi u
svim životnim dobima, kao što je pokriveno 8. specifičnim ciljem:
„Postići univerzalnu pokrivenost zdravstvenom zaštitom, uključujući
zaštitu od financijskog rizika, pristup kvalitetnim osnovnim zdravstvenim
uslugama te pristup sigurnim, učinkovitim, kvalitetnim i
dostupnim osnovnim lijekovima i cjepivima za sve.”
4. cilj: Osigurati uključujuće i kvalitetno obrazovanje za sve i promovirati
cjeloživotno učenje, kao što je zacrtano u 1. specifičnom
cilju: „Do 2030. godine osigurati da sve djevojčice i dječaci završe besplatnu,
pravednu i kvalitetnu osnovnu i srednju školu koja osigurava
relevantne i učinkovite ishode učenja ”; 2. specifični cilj: “Do 2030.
godine osigurati da sve djevojčice i dječaci imaju pristup kvalitetnom
razvoju u ranom djetinjstvu, skrb i predškolsko obrazovanje tako da
budu spremni za osnovnu školu”; i 3. specifični cilj: “Do 2030. godine
osigurati jednaki pristup za sve žene i muškarce pristupačnom i
kvalitetnom tehničkom, strukovnom i visokom obrazovanju, uključujući
sveučilišno obrazovanje."
10. cilj: Smanjenje nejednakosti unutar i između država, kao što
se promiče 4. specifičnim ciljem: „Usvojiti politike, osobito fiskalne,
politike plaća i socijalne zaštite, te postupno postići veću jednakost.”
Pristup pristupačnim i kvalitetnim uslugama, kao što su obrazovanje,
zdravstvo, stanovanje i socijalno savjetovanje, uz potporu odgovarajućeg
dohotka, zajedno s uključivim tržištima rada, temelji
su učinkovite politike aktivnog uključivanja.
Foto: ??????
Pristup uslugama temeljno je pravo. Univerzalne usluge i naknade
trebaju zadovoljiti životne potrebe: sve osobe u zemlji trebaju
imati pristup na isti način. I dok bi pristup trebao biti univerzalan,
razina naknada može se razlikovati ovisno o, primjerice, sastavu i
razini dohotka obitelji.
Tijela javne vlasti odgovorna su za zaštitu socijalnih prava i za
reguliranje i organiziranje pružanja usluga. To uključuje pravni
okvir u svezi sa standardima kvalitete (uključujući i uvjete rada).
Država bi trebala ponuditi/organizirati usluge ako ne postoji nijedna
privatna inicijativa (bilo profitna ili neprofitna). Tamo gdje
su dostupne privatne inicijative treba biti zajamčena sloboda izbora
pružatelja usluga, a javne vlasti trebaju kontrolirati pošteno
tržišno natjecanje među pružateljima usluga. Da bi se to postiglo,
državni regulator i potencijalni državni pružatelji usluga (agencije)
trebaju biti zasebna tijela.
Postoji potreba da se struktura i organizacija, djelovanje, financiranje
i pristup sustavima socijalne zaštite osmisle tako da učinkovito
pridonose smanjenju siromaštva. Preporuka Međunarodne
organizacije rada o minimumu socijalne sigurnosti (br. 202) potvrđuje
ključnu ulogu socijalne zaštite u napretku društva, gospodarskom
oporavku, većoj jednakosti i socijalnoj pravdi. Stoga
troškove sustava socijalne zaštite treba smatrati ulaganjem u/za
društvo, a ne izdatkom.
Univerzalne naknade treba nadopuniti ciljanim uslugama i naknadama
utemeljenima na provjeri dohotka i/ili imovine s
ciljem podupiranja ranjivih skupina ljudi kako bi se izbavili iz siromaštva.
Takve mjere uključuju usluge savjetovanja i financijske
naknade. Vlasti bi trebale ciljati na postupni prijelaz sa selektivnog
univerzalizma (npr. dječji doplatak za sve s prihodima ispod
određene razine) na progresivni univerzalizam.
Hitne mjere trebaju poslužiti kao sigurnosna mreža za ljude koji
nemaju nikakvih drugih naknada. Sigurnosna mreža treba biti ista
za sve. Hitne mjere su privremene, dostupne svima i traju tako
dugo dok primatelji ne ostvare pristup univerzalnim i/ili ciljanim
mjerama neophodnima za dostojanstveni život.
| 28 |