lipanj (3)

Na Ekonomskom fakultetu 6. srpnja 2017. održana je svečana dodjela Rektorove nagrade. Povjerenstvo za Rektorovu nagradu pregledalo je studentske
radove koje su predložile sastavnice Sveučilišta u Zagrebu te je izabralo ukupno 184 rada u pet kategorija: 123 rada u a) kategoriji za individualni
znanstveni i umjetnički rad (jedan ili dva autora), 28 u b) kategoriji za timski znanstveni i umjetnički rad (tri do deset autora), 4 u d) kategoriji za "veliki"
timski znanstveni i umjetnički rad (više od deset autora), 7 u e) kategoriji za posebne natjecateljske uspjehe pojedinaca ili timova i 22 u f) kategoriji za
društveno koristan rad u akademskoj i široj zajednici.
Prigodom svečane podjele nagrada organizirana je i izložba postera nagrađenih radova dobitnika Rektorove nagrade.

Dobitnici Rektorove nagrade s Ekonomskog fakulteta
Kategorija: (a) Nagrada za individualni znanstveni i umjetnički rad (jedan ili dva autora)
Marko Čular, Sven Grbić: Učinci i posljedice organiziranja velikih sportskih natjecanja: Svjetsko rukom etno prvenstvo 2009.
Kategorija: (d) Nagrada za „veliki“ timski znanstveni i umjetnički rad (više od deset autora)
Mario Jeličić, Giacomo Trenz, Karlo Knezić, Luka Knezić s Ekonomskog fakulteta te studenti s Filozofskog fakulteta i Akademije likovnih
umjetnosti: Promocija Hrvatske kulture tijekom Europskih sveučilišnih igara u Zagrebu i Rijeci 2017. godine izradom interaktivnih skulptura hrvatskih izuma
Fran Fiolić s Ekonomskog fakulteta te studenti s Fakulteta strojarstava i brodogradnje te Fakulteta elektrotehnike i računarstva: Projekt
Formula Student - Strix
Kategorija: (f) Nagrada za društveno koristan rad u akademskoj i široj zajednici
Vedran Anušić, Lucija Basić, Domagoj Leko, Tara Masnec, Marta Oršanić, Antonija Šiško, Tena Šurbek, Elena Šutila, Viktor Vukelić, Ines
Zubčić, Marta Zemljić te studenti s Fakulteta političkih znanosti, Pravnog fakulteta, Filozofskog fakulteta, Akademije dramskih umjetnosti,
Edukacijsko – rehabilitacijskog fakulteta i Fakulteta strojarstva i brodogradnje: Model European Union Zagreb 2016 (MEUZ 2016)
Paula Šandrk, Ivana Divić, Grigor Batdar, Frane Nonković, Sara Arapović, Ana Baketa, Tea Blatun, Ida Boras, Andrea Brezović, Magdalena
Cvijanović, Dora Gaćeša, Maja Perić, Lucija Priljević, Juraj Puljić, Ivona Radoš i Maja Rupčić: Projekt Ekonom ske klinike „Financijska pismenost
osnovnoškolaca“
Barbara Barbarić, Gianluca Bartolović, Matej Findri, Tea Logožar, Aleksandra Lovrić, Tihana Nađ, Tanja Ožić - Bašić, Patricija Oreški,
Antonio Tandara, Ivo Teški i Petra Vidović: Projekt „Europski tjedan novca“
Dijana Pjevač: Projekt „Dajmo im da uče“
Popis svih dobitnika Rektorove nagrade dostupan je na poveznici.

Svečana dodjela Oskara znanja održana je 29. lipnja 2017. na Ekonomskom
fakultetu. Oskare državnim i međunarodnim prvacima dodjeljuje Agencija
za odgoj i obrazovanje i Ministarstvo znanosti i obrazovanja u suradnji s
Hrvatskom zajednicom županija, a predstavljaju najveće priznanje i
nagradu za izniman uspjeh i postignute rezultate na državnim i
međunarodnim natjecanjima u znanju.
Dobrodošlicu učenicima, njihovim nastavnicima i mentorima te ostalim
uvaženim gostima poželio je prof. dr. sc. Lajoš Žager, dekan Ekonomskog
fakulteta. Okupljenima su se pozdravnim govorima obratili i Jadranka
Žarković-Pečenković, ravnateljica Agencije za odgoj i obrazovanje, Goran
Pauk, predsjednik Hrvatske zajednice županija, Momir Karin, pomoćnik
ministrice znanosti i obrazovanja te Vesna Bedeković, predsjednica
saborskog Odbora za obrazovanje, znanost i kulturu.
Oskar znanja uručen je učenicima za osvojena prva mjesta na državnim
natjecanjima u znanju te učenicima koji su osvojili jedno od prva tri mjesta
na međunarodnim natjecanjima u znanju. Svečanost je uveličana
glazbenim programom u izvedbi polaznika Glazbene škole Blagoja Berse -
Emanuela Tomljenovića, Ane Čižmek i Mateja Mihaljevića.
Oskarima znanja 30. lipnja 2017. u HAZU-u nagrađeni su i učenici
glazbenih i plesnih škola te studenti muzičkih akademija koji su osvojili
prve nagrade i prva mjesta na državnim natjecanjima glazbe i plesa, dok su
njihovi učitelji i nastavnici mentori pohvaljeni za predan i ustrajan rad s
učenicima.
Skulpture Oskara znanja i ove godine izradili su učenici Centra za odgoj i
obrazovanje Čakovec u suradnji sa Srednjom školom Augusta Šenoe iz
Garešnice.
3

25. kongres Hrvatske udruge za marketing (CROMAR) koji okuplja marketinške znanstvenike i praktičare održan je
od 8. do 10. lipnja 2017. na Sveučilištu u Dubrovniku, Odjel za ekonomiju i poslovnu ekonomiju. Na kongresu su
aktivno sudjelovali članovi Katedre za marketing prof. dr. sc. Đ. Ozretić Došen, doc. dr. sc. M. Fudurić i asist. T.
Komarac.
Pozvana predavanja na konferenciji su održali prof. Marin A. Marinov s Aalborg University iz Danske i prof. Maja
Konečnik Ruzzier sa Sveučilišta u Ljubljani (FELU).
Dodijeljene nagrade za najbolje završne i diplomske radove iz marketinga RH
U sklopu 25. kongresa CROMAR-a pod nazivom Marketing as a pillar of success-competitiveness, cocreation
and collaboration dodijeljena su priznanja i nagrade za najbolji diplomski i završni rad iz područja
marketinga.
Nagradu za najbolji diplomski rad iz područja marketinga u Republici Hrvatskoj osvojila je Antonia
Hajdinjak, bivša studentica diplomskog studija Marketing Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
Rad pod naslovom Utjecaj društvenih mreža na očekivanja i percepciju posjetitelja posebnih događaja
kolegica Hajdinjak izradila je pod mentorstvom doc. dr. sc. Morane Fudurić s Katedre za marketing, te
prezentirala pred znanstvenicima iz Hrvatske i regije u sklopu posebne sesije kongresa.
Ova nagrada dodjeljuje se svake dvije godine, a pojedinačne kandidate za svaku kategoriju rada
nominiraju mentori, odnosno Katedre za marketing ekonomskih fakulteta u Hrvatskoj, pri čemu svaki
fakultet može sudjelovati u natječaju samo s jednim diplomskim te jednim završnim radom. Ovo je treći
put zaredom da nagrada odlazi studentu diplomskog studija smjera Marketing na Ekonomskom fakultetu
Sveučilišta u Zagrebu (2013. Neven Kružljak, 2015. Benjamin Babić, 2017. Antonija Hajdinjak) što puno
govori o kvaliteti smjera, Katedre i samih studenata.
4

U sklopu eventa THINK Marketing - IBM trailer: marketing digitalnog doba,
8. lipnja 2017. održan je okrugli stol na temu Kako biti primijećen u
digitalno doba. Kao predstavnica Ekonomskog fakulteta na okruglom stolu
sudjelovala je doc. dr. sc. Morana Fudurić s Katedre za marketing, a uz nju
sudjelovali su i Ivana Galić Baksa, direktorica marketinga i komunikacija
Nove TV te Josip Begić, voditelj Growth tima poznatog hrvatskog startupa
Bellabeat koji je podijelio svoje uspješno iskustvo korištenja digitalnog
marketinga.
te predviđanjima sudionika okruglog stola o trendovima u marketingu te
ključnim kompetencijama i obrazovanju marketinških stručnjaka u
budućnosti.
Okrugli stol bio je dio šire rasprave o ulozi koju moderna tehnologija ima u
razvoju pojedinih industrijskih grana te marketinga u cjelini, ali i kako sve
navedeno utječe na marketinške stručnjake te kako se s vremenom i
pojavom novih tehnologija i medija mijenja njihova uloga.
IBM-ov okrugli stol završio je raspravom o načinima na koje se može
osigurati primijećenost na društvenim mrežama i mobilnim aplikacijama,
Professor emeritus Luka Neralić, umirovljeni profesor Ekonomskog fakulteta, od 26. do 29. lipnja
2017. sudjelovao je na 15. Međunarodnoj konferenciji iz Analize omeđivanja podataka (15th
International Conference on Data Envelopment Analysis DEA 2017), koja je održana u Pragu.
Tom prigodom Međunarodno društvo za Analizu omeđivanja podataka (International Data
Envelopment Analysis Society - iDEAs) dodijelilo mu je nagradu William W. Cooper za životno
djelo (William W. Copper Lifetime Contribution Award) za 2017. godinu.
U sklopu konferencije professor emeritus Neralić održao je predavanje pod naslovom
Algorithmic Approaches to Sensitivity and Stability Analysis in Data Envelopment Analysis, te je
vodio sekciju posvećenu profesoru Abrahamu Charnesu, jednom od utemeljitelja Analize
omeđivanja podataka (Data Envelopment Analysis), u povodu 100. godišnjice njegovog rođenja.

U novom dijelu zgrade Ekonomskog fakulteta na drugom katu nalazi se
novi „kutak za čitanje“. Kutak je namijenjen svima koji žele ležerno sjesti i
čitati, diskutirati s kolegama, posuditi knjigu po principu „little free
library“ što znači da svaki student može slobodno uzeti knjigu i vratiti kad
je pročita, a ukoliko ju poželi zadržati apelira se da u kutak za čitanje stavi
neku svoju knjigu koju želi podijeliti s kolegama. U sklopu kutka nalazi se i
„polica solidarnosti“ na koju studenti mogu odlagati fakultetske materijale
koji im više nisu potrebni, a kojima itekako mogu pomoći svojim kolegama.
„Kutak za čitanje“ idealan je za dogovore o projektima, brainstorming
timskih pothvata, izradu prezentacija, ali i za odmor. Ideja je nastala u
sklopu kolegija Menadžment promjena kad je grupa studenata (Tomislav
Ivko, Dario Ilijić, Jura Pruša, Antonija Dumenčić i Frano Plišić) predložila
da se na fakultetu ustroji barem jedna takva lokacija.

v
U ljetnom semestru ove akademske godine na Ekonomskom fakultetu prvi put
se izvodio obavezan kolegij na njemačkom jeziku – Mikroökonomie. Riječ je o
kolegiju koji se izvodi na prvoj godini integriranog preddiplomskog i
diplomskog studija ekonomije i poslovne ekonomije pod vodstvom nositelja
kolegija doc. dr. sc. Frana Galetića.
Osim teorijskih znanja studenti su imali priliku i upoznati se s praksom i to
zahvaljujući gostujućim predavanjima stručnjaka iz javnog i privatnog
sektora. Studeni koji su upisali i uspješno položili kolegij Mikroökonomie u
ovoj akademskoj godini su: Iva Anić, Marija Anđela Drakulić, Marko Ferić,
Gabriela Holetić, Martina Medek, Mihovil Mioković, Maria Moharić, Katarina
Nikolić, Ružica Stipić, Daniel Šembrek, Katarina Tešija, Doris Zatezalo i
Mirjana Zrinušić.
v
Studentska izlaganja zajedničkih seminarskih radova iz kolegija
Mikroökonomie na njemačkom jeziku i kolegija Poslovni njemački jezik II
održana su 7. lipnja 2017. Prezentacije su održali Marko Ferić na temu
Produktion i Daniel Šembrek na temu Registrierten Kraftfahrzeuge in Republik
Kroatien.
Pod mentorstvom doc. dr. sc. Frana Galetića s Katedre za ekonomsku
teoriju i prof. Ankice Švob s Katedre za poslovne strane jezike, studenti su
obradili temu po izboru iz područja mikroekonomije, što im se priznaje
kao rad na oba kolegija. Iz kolegija Mikroökonomie će dobiti ocjenu iz
seminarskog rada, a iz kolegija Poslovni njemački jezik II ocjenu iz
prezentacije, koja je sastavni dio ocjene kolegija. Ovo je prva takva
suradnja između dva kolegija s prve godine i odličan uvod u daljnje širenje
suradnje među kolegijima u budućnosti.

U prostorima L'Oréala studenti diplomskog studija smjera Marketing
prezentirali su 25. svibnja 2017. svoja finalna rješenja - strategije
repozicioniranja i integrirane marketinške komunikacije za marke Ultra
Doux i Fructis. Prezentaciju su održala četiri tima koja su u prvom krugu
evaluacije ostvarili najveći broj bodova. Najboljim timom proglašen je tim
„Šamp(i)oni“ (Valentina Dugan i Ena Kararić), koje je L'Oréal prigodno
nagradio svojim proizvodima i novčanom nagradom.
Ovim putem studenti su mogli steći konkretna znanja i vještine vezane uz
marketinšku strategiju i komunikaciju, te dobiti feedback ne samo od
profesora, već i marketinških stručnjaka koji se svakodnevno suočavaju s
izazovima poslovanja u dinamičnom okruženju marketinga.
U procesu evaluacije sudjelovali su Hrvoje Rein, direktor marketinga i
Nataša Hips, Group Retail Marketing Manager iz L'Oréala, te doc. dr. sc.
Morana Fudurić, koordinatorica cijelog projekta, dok im se na finalnim
prezentacijama pridružila i voditeljica ljudskih resursa L'Oréala Katja
Matić.
Predstavnici tvrtke Valamar Riviera d.d. predstavili su 1. lipnja 2017. studentima
Ekonomskog fakulteta kompaniju i mogućnosti zapošljavanja. Uz mogućnosti
zapošljavanja na korporativnoj razini i zaposlenja tijekom ljeta, predstavljen je i
program pripravništva i daljnjeg razvoja kroz interne programe Valamar
Akademije.
Nakon predavanja predstavnike Valamara primio je prodekan doc. dr. sc. Božidar
Jaković, a razgovaralo se o daljnjoj suradnji i mogućnostima koje će biti ponuđene
našim studentima.

v
U okviru seminarske nastave kolegija Menadžment neprofitnih organizacija, nositeljice doc. dr. sc. Ivane Marić,
svake godine gostuju stručnjaci iz prakse koji predstavljaju rad, ali i izazove s kojima se susreću neprofitne
organizacije u svom poslovanju.
Jedna od udruga koja se ove godine predstavila je Triko cirkus Teatar, čija članica je i studentica Ekonomskog
fakulteta Josipa Kvaternik, stručnjakinja za zračne akrobacije, posebno ples na svili. Triko cirkus Teatar na
najbolji način predstavile su Ivana i Matea koje su oduševile studente svojim nastupom na štulama. Pričale su o
specifičnostima rada svoje udruge, a zaraznim entuzijazmom predstavile su i zanimljivu priču o akrobacijama,
pojasnile vještinu i tehnike hodanja na štulama te posebne teme rada i života u jednoj akrobatskoj zabavljačkoj
družini.
Studenti su sa zanimanjem slušali sve o osobitosti rada i postojanja udruge koja se bavi zračnim akrobacijama,
žongliranjem, plesom na svili, te koja publiku oduševljava hrabrim i veselim točkama koje pokazuju iznimnu
vještinu i naporan rad zapakiran u blještave kostime. Zanimljiva diskusija vodila se o izazovima rada udruge,
temama financiranja, vođenja radionica, a dotaknuta su i pitanja prostora udruge, izrade originalne opreme,
pokrivanja troškova, apliciranja i pisanja projekata, te entuzijazma i strasti prema poslu koji živiš.
Na Ekonomskom fakultetu 28. lipnja 2017. održana je svečana podjela svjedodžbi
učenicima završnih razreda Treće ekonomske škole iz Zagreba. Dobrodošlicu
učenicima i njihovim roditeljima u ime Ekonomskog fakulteta poželio je
prodekan prof. dr. sc. Jurica Pavičić.
Ravnatelj škole Mirko Kožul održao je prigodni govor, a zatim je zajedno s
razrednicima učenicima uručio svjedodžbe. Spomenuto je nastavak uspješne
suradnje sa školom iz koje nam dolaze studenti.

InterEULawEast - Journal for International and European Law, Economics and Market Integrations uvršten je u dvije vodeće
međunarodne baze pravnih časopisa – američki HeinOnline i ProQuest. Časopis, čiji je izdavač Ekonomski fakultet - Zagreb,
razvijen je u okviru Tempus projekta 544117 InterEULawEast. Svoj doprinos ovom postignuću dali su članovi Katedre za
pravo prof. dr. sc. Hana Horak, dr. sc. Zvonimir Šafranko i Kristijan Poljanec, mag. iur.
„Ulaskom u navedene baze časopis je dokazao svoju kvalitetu i međunarodnu prepoznatljivost te time doprinio daljnjoj
afirmaciji izdanja Ekonomskog fakulteta Zagreb na međunarodnoj razini. Treba istaknuti kako ovog vrijednog postignuća ne
bi bilo bez velikog truda Uredništva časopisa i vrijednih djelatnika KDC EFZG – Zrinke Udiljak Bugarinovski, Silvane Brozović
i Željka Sirka, kojima ovim putem zahvaljujemo“, istaknula je prof. dr. sc. Hana Horak, glavna urednica.
U Novinarskom domu 4. srpnja 2017. predstavljen je udžbenik financijske
pismenosti za srednje škole Moj novac, moja budućnost, autorica prof. dr. sc.
Marijane Ivanov, doc. dr. sc. Dajane Barbić i doc. dr. sc. Andree Razum s
Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
Udžbenik je namijenjen učenicima i nastavnicima srednjih škola, ali i svima
drugima koji žele steći osnovna znanja o osobnim financijama, te proširiti,
provjeriti ili učvrstiti svoje znanje. Usredotočen je na teme osobnih financija
koje se tiču financijskoga planiranja, racionalnog upravljanja novcem, pravima
potrošača te financijskih proizvoda, a teme su vezane i uz konkretne financijske
odluke mladih.
Sadržaj udžbenika, kojeg je izdao Institut za financijsko obrazovanje Štedopis,
odobrila je Agencija za odgoj i obrazovanje te je usklađen s Programom
međupredmetnih i interdisciplinarnih sadržaja Građanskog odgoja i
obrazovanja za srednje škole. Uz online izdanje, udžbenik je tiskan u pet tisuća
primjeraka te će se besplatno dostaviti svim srednjim školama koje će to
zatražiti. Više informacija dostupno je na linku

v
Pri Ekonomskom sveučilištu u Krakovu (Poljska) objavljena je
međunarodna znanstvena monografija Challenges for International
Business in Central and Eastern Europe, čiji su urednici prof. UEK dr hab.
Krysztof Wach, izv. prof. dr. sc. Blaženka Knežević i izv. prof. dr. sc. Nika
Šimurina.
Sadržaj monografije je podijeljen u dvije cjeline: Poslovno okruženje i
izazovi poduzetništva, te Specifičnosti i trendovi pojedinih industrija. U
prvoj cjelini obrađuju se teme od teorijskih osnova međunarodnoga
poduzetništva preko prostorne koncentriranosti i konkurentnosti regija do
obrazovanja poduzetnika i poreznih sustava. U drugoj cjelini pozornost se
usmjerava na izazove u pojedinim industrijama kao što su proizvodnja
obuće, proizvodnja hrane, automobilska industrija te trgovina na malo
uključivo prodaju putem mobilnih uređaja.
U monografiji je objavljeno trinaest poglavlja od
ukupno 26 autora iz 5 europskih država sa 10
znanstvenih institucija. Uz urednike iz Zagreba i
Krakova, na recenzijama je radilo 13 znanstvenika
sa 7 znanstvenih institucija iz 3 države.
Monografija je dostupna na linku
v
Druga poslovna i poduzetnička konferencija - 2nd Business &
Entrepreneurial – BEE Conference održana je od 24. do 26. svibnja 2017. na
Brijunima. Konferenciju su organizirali Studentski poduzetnički inkubator
Sveučilišta u Zagrebu i Ekonomski fakultet, a okupila je velik broj
stručnjaka, znanstvenika, praktičara iz područja poslovanja, poduzetništva
i ekonomije iz 19 zemalja svijeta.
Otvorenju same konferencije prethodio je okrugli stol na temu Upravljanje
intelektualnim kapitalom u organizaciji Studentskog poduzetničkog inkubatora
Sveučilišta u Zagrebu te Zajednice za unaprjeđenje intelektualnog kapitala
Hrvatske gospodarske komore. Kao uvod u raspravu na okruglom stolu,
znanstvenici, renomirani stručnjaci – praktičari i poznavatelji
problematike upravljanja intelektualnim kapitalom prof. dr. sc. Marko
Kolaković, prof. dr. sc. Vidoje Vujić, dr. sc. Ante Rončević i dr. sc. Mladen
Turuk održali su svoja izlaganja. Okrugli stol zaključio je predsjednik

Studentskog poduzetničkog inkubatora Sveučilišta u Zagrebu prof. dr. sc.
Boris Sisek iznijevši zaključke.
Prilikom otvorenja skupa prof. dr. sc. Marko Kolaković, dopredsjednik
Studentskog poduzetničkog inkubatora Sveučilišta u Zagrebu, pozdravio je
sudionike konferencije i istaknuo važnost razvoja poduzetništva ne smo u
Hrvatskoj nego i u svijetu. Mario Antonić, državni tajnik u Ministarstvu
gospodarstva, poduzetništva i obrta naveo je primjer Studentskog
poduzetničkog inkubatora te pozdravio ovakav skup koji će doprinijeti
razvoju, istraživanju i zajedničkom napretku. Konferencija je obuhvatila
prezentacije i rasprave koje imaju određeni fokus na praksu i stjecanje
bitnog uvida u trendove. Sudionici su u nizu izlaganja imali priliku
podijeliti svoje ideje, prakse i rasprave o važnim pitanjima u sesijama o
poslovnoj ekonomiji, te ekonomskom i društvenom poduzetništvu.
U nastavku skupa, o važnosti poslovnog plana u start-up poduzećima
govorio je prof. dr. sc. Marcantonio Ruisi, sa Sveučilišta u Palermu, Italija,
dok je prof. dr. sc. Saša Petković, prodekan Sveučilišta u Banja Luci, BiH,
naglasio značaj i efekte uspostavljanja poduzetničke orijentacije na
performanse malih i srednjih poduzeća u tranzicijskim zemljama ne
temelju empirijskih dokaza iz Bosne i Hercegovine.
Konferencija se održala pod pokroviteljstvom Predsjednice Republike Hrvatske, Ministarstva gospodarstva, poduzetništva i obrta,
Ministarstva regionalnog razvitka i fondova Europske unije te Hrvatske gospodarske komore čiji su izaslanici sudjelovali na samom
otvorenju skupa.
v
U sklopu HRZZ projekta INPUBWORK na Ekonomskom fakultetu 6. lipnja
2017. održan je okrugli stol na temu Designing innovative jobs in the public
sector and beyond. Dobrodošlicu uvaženim gostima poželjeli su prodekan prof.
dr. sc. Jurica Pavičić i doc. dr. sc. Tomislav Hernaus, voditelj projekta. Cilj
okruglog stola bio je predstaviti dosadašnje spoznaje o inovativnosti javnog
sektora do kojih je došao projektni tim, ali i predstaviti aktualna
istraživanja na kojima su sudjelovali inozemni stručnjaci unutar tog
područja.
Na okruglom stolu sudjelovali su brojni međunarodni i domaći znanstvenici
i praktičari od kojih se izdvajaju prof. dr. sc. Arnold Bakker s Erasmus
Sveučilišta u Rotterdamu, doc. dr. sc. Wido Oerlemans s Tehničkog
Sveučilišta u Eindhovenu, izv. prof. dr. sc. Primož Pevcin s Fakulteta za
upravu Sveučilišta u Ljubljani, izv. prof. dr. sc. Robert Kaše, izv. prof. dr. sc.

Katja Mihelič, doc. dr. sc. Matej Černe, dr. sc. Aleša Saša Sitar i dr. sc. Darija
Aleksić s Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Ljubljani, dr. sc. Maja Tadić
Vujčić s Instituta Ivo Pilar, dr. sc. Maja Vehovec s Ekonomskog Instituta u
Zagrebu, izv. prof. dr. sc. Zvonimir Galić i dr. sc. Maja Parmač Kovačić s
Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, doc. dr. sc. Ivan Malbašić s
Fakulteta organizacije i informatike Sveučilišta u Zagrebu, Tamara Milić,
direktorica službe upravljanja ljudskim potencijalima FINA-e, Antonija
Gladović, ravnateljica AMPEU-a, Blagica Petrovac Šikić, direktorica ljudskih
potencijala u PLIVI i najbolji HR menadžer godine te brojni drugi uzvanici
iz akademskog i poslovnog svijeta.
Održana su dva pozvana predavanja - Job demands-resources theory: A
dynamic approach to job design (A. Bakker) i Can we design happy jobs? A
multilevel episodic approach (W. Oerlemans), a prezentirano je i šest radova
usko vezanih uz aktualna istraživanja o inovativnosti u javnom sektoru,
poticanju kreativnosti zaposlenika, njihovih menadžera i sl., kao i panel
rasprava na kojoj su sudionici razmijenili iskustva između praktičara i
znanstvenika.
Okrugli stol zaključen je s novim smjernicama za buduća istraživanja
organizacije i menadžmenta javnog sektora te mogućih razvoja suradnje
između znanstvenika i praktičara, a sve s ciljem daljnjeg razvoja
inovativnosti u javnom sektoru.
Okrugli stol organizirao je INPUBWORK tim kao dio aktivnosti na
projektu Poticanje inovativnog ponašanja zaposlenika u javnom sektoru
primjenom intervencija u dizajnu posla financiranom od strane Hrvatske
zaklade za znanost. Uz voditelja doc. dr. sc. Tomislava Hernausa, tim čine
prof. dr. sc. Nina Pološki Vokić, prof. dr. sc. Miha Škerlavaj, doc. dr. sc.
Matej Černe, doc. dr. sc. Ana Aleksić, dr. sc. Maja Tadić Vujčić i Matija
Marić, mag. oec.
v
Na Ekonomskom fakultetu je od 3. do 7. srpnja 2017. održan Summer Tax
Academy 2017. Riječ je o besplatnoj edukaciji namijenjenoj studentima
završnih godina studija ekonomije, ali i prava i politologije s
preferencijama prema financijama, računovodstvu, poslovnoj analizi i
planiranju. Dobrodošlicu polaznicima poželio je prodekan Ekonomskog
fakulteta prof. dr. sc. Jurica Pavičić.
Osim stjecanja dodatnih znanja, polaznici programa imali su prilike stupiti
u izravan kontakt s vodećim domaćim i međunarodnim stručnjacima iz
poreznog savjetovanja s kojima su razgovarali o raznim mogućnostima
buduće suradnje (posao, praksa, preporuka i sl.).
Uz organizatore i voditelje programa izv. prof. dr. sc. Hrvoja Šimovića i doc.
dr. sc. Marka Primorca predavanja su održale i izv. prof. dr. sc. Nika
Šimurina i izv. prof. dr. sc. Ivana Dražić Lutilsky s Ekonomskog fakulteta,
izv. prof. dr. sc. Tereza Rogić Lugarić s Pravnog fakulteta, zatim prof. dr.
Klaus von Brocke (Partner I EU Tax Services Leader I EMEIA Tax Center
London, Brussels, Munich), Robert Heinczinger (Partner I Principal I TAX I
Transaction Tax), Milen Raikov (Partner I Tax I Law Bulgaria, Macedonia,
Albania and Kosov) te Maša Šarić (Partner I Tax), Katarina Dijan (Executive
Director I Tax) i Marta Glasnović (Senior Manager I Tax).

U sklopu projekta Isplati se znati na Ekonomskom fakultetu 6. lipnja 2017. održana je
radionica pod nazivom Budi FIN – financijski obrazovan i uspješan. Radionica koju su
vodile doc. dr. sc. Dajana Barbić i doc. dr. sc. Andrea Razum bila je namijenjena
srednjoškolcima i studentima. Cilj je bio podizanje razine financijskih znanja i
kompetencija mladih s obzirom da se prema najnovijim rezultatima istraživanja
pokazalo kako su u Republici Hrvatskoj upravo mladi oni koji imaju najnižu
zabilježenu razinu financijske pismenosti i financijskog ponašanja.
Radionice su kroz interaktivan i zanimljiv pristup sudionicima omogućile pregled
osnovnih financijskih koncepata, financijskih proizvoda i usluga kao i najčešćih rizika
s kojima se mladi susreću u procesu upravljanja osobnim financijama.
Projekt Isplati se znati se održava na Ekonomskom
fakultetu u Zagrebu drugu godinu za redom povodom
obilježavanja važnosti financijske pismenosti.
Katedra za marketing organizirala je seriju od tri radionice o pisanju
diplomskoga rada za studente smjera Marketing pod nazivom Marketing
Thesis Workshop (MTW). Radionice su vodile doc. dr. sc. Sandra Horvat, doc.
dr. sc. Morana Fudurić i asist. Tanja Komarac, univ. spec. oec.
Ovogodišnje radionice započele su u travnju s temom Odabir i prijava teme
diplomskog rada gdje su se studenti upoznali s procedurom prijave diplomskoga
rada i pametnim načinima pretraživanja baza podataka. U svibnju je
uslijedila radionica Pisanje pregleda literature i pravilno citiranje na kojoj
su se studenti upoznali s osnovnim vrstama pregleda literature te
odabranim stilovima citiranja u akademskim radovima. Posljednja radionica
pod nazivom Dizajn i metodologija istraživanja je zaokružila ovogodišnji
ciklus MTW radionica, a na njoj su studenti mogli saznati kako postaviti
projekt znanstvenog istraživanja uz brojne primjere uspješnih prijava
diplomskih radova.

v
Odlazak na studentsku razmjenu odlična je prilika za stjecanje životnog
iskustva koju bi svaki student trebao iskoristiti. Osim što pridonosi
akademskom i osobnom razvoju pojedinog studenta, studentska razmjena
pridonosi i kvaliteti obrazovnog sustava i izgradnji Europe temeljene na
znanju. Mnoge studije pokazuju da razdoblje provedeno u inozemstvu ne
samo da obogaćuje život studenata u akademskom i profesionalnom
smislu, već unaprjeđuje i njihove jezične i interkulturalne vještine. Uz
dobro planiranje i odabir destinacije, prosječna stipendija od oko 400 eura
može biti dovoljna za pokrivanje većine mjesečnih troškova. O studentskoj
razmjeni u Poljskoj, porazgovarali smo s našim kolegom Lukom Matićem,
studentom 3. godine preddiplomskog sveučilišnog studija Poslovne
ekonomije, koji je u sklopu Erasmus + programa ljetni semestar proveo u
Varšavi na fakultetu Szkoła Główna Handlowa.
koje će slušati. Time si mogu olakšati semestar i učiniti ga zanimljivim.
Kako ste se snašli u novoj zemlji? Jeste li imali priliku sresti još
nekoga iz Hrvatske?
Snašao sam se izvrsno. Dvoje prijatelja mi je već bilo na razmjeni u Varšavi
pa sam bio upoznat s mnogo detalja. Ured za međunarodnu suradnju me je
povezao i s drugim studentima koji su išli na razmjenu u Varšavu, tako da
smo međusobno razmjenjivali informacije. Smještaj sam našao s jednim od
trojice studenata koji su išli sa mnom. U Varšavi sam upoznao i druge
mlade iz Hrvatske.
Kako ste se odlučili za studiranje u inozemstvu i zašto baš Poljska?
Inozemni studij, to jest razmjena, počela me zanimati još u srednjoj školi,
no tek sam se na fakultetu u potpunosti upoznao s time. Kako sam
razmjenu prijavljivao na drugoj godini za treću, nisam mogao konkurirati
starijim studentima jer se bodovi, između ostalog, dodjeljuju i po broju
položenih ECTS bodova. Moj prvi odabir tri fakulteta je bio: Berlin, Varšava
i Tallinn. U prvom krugu sam izabran za Varšavu, ali bez stipendije, pa sam
odbio. No, nakon dva mjeseca netko od studenata je odustao te sam ja
odabran.
Koje prednosti stječu studenti koji sudjeluju u programima razmjene
u inozemstvu?
Studenti stječu jedan drugačiji pogled na svijet i na ljude oko sebe. U tom
multikulturalnom okruženju mnoge predrasude nestanu, a zamijeni ih
otvorenost i osjećaj pripadnosti, ne samo svojoj zemlji nego cijelom svijetu.
Također, prednost takve razmjene je što studenti sami biraju sve predmete
Što biste preporučili studentima?
Preporučio bih im da budu otvoreni za Erasmus razmjenu i na prvi pogled
manje atraktivne europske gradove. Studenti koji idu na razmjene su
uglavnom studenti koji vole putovati tako da u njihovom društvu “bitne”
destinacije neće ostati neposjećene. Odaberite neki grad iz kojeg se može
putovati, koji je dobro povezan, a da nije skup. Na primjer, odete li u
Barcelonu, stipendija vjerojatno neće biti dovoljna ni za smještaj. Troškovi

života su visoki, što ne ostavlja puno mjesta za putovanja i uživanje u
studentskom životu. Naprotiv, u Varšavi, soba u domu je sto eura
mjesečno, a troškovi života 200-300 eura. Dakle za putovanja i luksuz
ostaje puno više novaca. Tako je putovanje u kojem sam u 8 dana posjetio
Litvu, Latviju, Estoniju i Finsku koštalo 330 eura od kojih je 100 eura bila
avionska karta za povratak. Iz Varšave vikend izleti koštaju 50 eura. Provod
nije vezan za lokaciju, nego za ljude, a duh Erasmusa se osjeti posvuda

v
v
Uprava Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu 12. lipnja 2017. ugostila je
delegaciju Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Mariboru dekanicu izv. prof. dr. Lidiju
Hauptman te prodekane izv. prof. dr. Dušana Jovanoviča i doc. dr. Franju Mlinariča.
Tom prigodom održan je radni sastanak, a gosti su imali prilike razgledati fakultet i
upoznati se s njegovim radom.
Potpisan je i Ugovor o suradnji između dviju institucija koji pruža širok okvir buduće
suradnje na svim poljima, od znanstvene i nastavne suradnje do razmjene osoblja i
studenata.
v
Predstavnici Institute of Quantitative & Technical Economics s Chinese
Academy of Social Sciences posjetili su 5. lipnja 2017. Ekonomski fakultet.
Ugostili su ih prodekan prof. dr. sc. Jurica Pavičić, prof. dr. sc. Jurica
Šimurina i Suzana Karabaić, voditeljica Ureda za međunarodnu suradnju, a
razgovaralo se o mogućnostima suradnje između dviju institucija.
Ryohei Nakajima, treći tajnik i kulturni ataše Veleposlanstva Japana
posjetio je 19. lipnja 2017. Ekonomski fakultet. Dobrodošlicu su mu
poželjeli prof. dr. sc. Jurica Pavičić, prodekan za međunarodnu suradnju i
akreditacije te prof. dr. sc. Jurica Šimurina.
Tom prigodom održan je i sastanak na kojem se razgovaralo o
mogućnostima stipendiranja studenata i nastavku suradnje s
Veleposlanstvom.

Zbog interesa za proširenjem suradnje sa Sveučilištem u Zagrebu odnosno s
Ekonomskim fakultetom 23. lipnja 2017. naš fakultet posjetila je Nina Rapo
iz Ureda za međunarodnu suradnju Sveučilišta Nikole Kopernika u Torunu
u Poljskoj. Ugostila ju je Suzana Karabaić, voditeljica Ureda za
međunarodnu suradnju, a budući da Ekonomski fakultet Sveučilišta Nikole
Kopernika ima AACSB akreditaciju razgovaralo se detaljno o uspostavi
suradnje, odnosno potpisivanju ERASMUS+ ugovora.
Što se sve studentima pruža tijekom studentske razmjene najbolje može
posvjedočiti i sama Nina Rapo, inače Hrvatica koja je diplomirala na
Sveučilištu u Rijeci, a tijekom studija bila je na razmjeni u Torunu gdje se
nakon studija i zaposlila.
“Tijekom zadnjih nekoliko godina iznimno smo zadovoljni studentima iz
Hrvatske jer su motivirani, akademski orijentirani i lakše prolaze kroz
kulturni šok. Također, naši studenti su vrlo zainteresirani i zadovoljni
studiranjem na hrvatskim sveučilištima. Iz tih razloga bilo bi nam iznimno
drago proširiti suradnju”, izjavila je Rapo.
v
U organizaciji Debatnog kluba EFZG-a i Studentskog zbora EFZG-a 31.
svibnja 2017. održano je zanimljivo predavanje na temu Digitalna
transformacija - globalni trendovi. Predavanje je održao Ivan Vidaković,
direktor za Digitalnu transformaciju Microsofta CEE Multi-Country Europe
regije, a govorio je o promjenama koje se događaju u tehnološkom smislu,
te kako Microsoft kao globalna kompanija te izazove rješava i implementira
u moderno poslovanje.
Gost predavač u svom zanimljivom predavanju dotakao se i tema
obrazovanja i školstva te kako tehnologija može utjecati na razvoj mladih
ljudi, a što je potaknulo mnogobrojna pitanja i komentare publike.

v
U organizaciji studentske udruge AIESEC Zagreb od 19. lipnja do 21. srpnja
2017. na Ekonomskom fakultetu održat će se projekt World in the City. Cilj
projekta je omogućiti studentima usavršavanje ili upoznavanje stranih jezika i
kulture od strane izvornog ili tečnog govornika, studenata volontera.
U sklopu projekta AIESEC dovodi praktikante iz cijeloga svijeta, a ove godine
su zastupljene zemlje: Rusija, Kazahstan, Italija, Francuska, Kanada, Belgija,
Egipat, Meksiko i Brazil. Kroz radionice i interaktivni rad sa stranim
studentima volonterima, sudionici projekta mogli su dobiti konkretno znanje i
razviti svoje komunikacijske vještine. Kroz jezične radionice pružila im se i
prilika upoznavanja različitih kultura, povećanja vlastitog samopouzdanja,
kao i svjesnosti samih sebe i društva koje nas okružuje.
„Kroz ovaj projekt AIESEC želi pomoći u razbijanju predrasuda o strancima
koje su često utemeljene na neznanju i nerazumijevanju. Zbog toga ovaj
projekt širi ideju mira i razumijevanja među mladima, te podiže svijest o UNovoj
inicijativi ciljeva održivog razvoja (Sustainable Development Goals),
konkretno cilj broj 4. - kvalitetno obrazovanja (Quality Education) na
svjetskoj razini“, istaknuo je Fran Naglić, predsjednik lokalnog ogranka
AIESEC Zagreb.
v
Na Zagrebačkom velesajmu u dvorani KK Cedevita 4. lipnja 2017. održana je završnica
Sveučilišnog prvenstva grada Zagreba u košarci. Ekonomski fakultet osvojio je u ženskoj
konkurenciji odlično 2. mjesto.
Studentice Ekonomije nastupili su u sastavu: Blaženka Rezo, Tina Herceg, Marina Popović,
Marija Jerković, Nikolina Tičac, Iva Tolić, Danijela Sabljak, Ana Beštak, Ana Marija Dorić, Lea
Božić, Sonja Brkljača i Lucija Nikšić.

v Iz naše „škrinjice s blagom“ 3
II. red: Koh-i-noor novi rez, Nassak, Great Mogul, Jubilee, Florentiner, Kooh-i-noor stariji rez, Grüner Diamant aus Dresden, Star of South Africa prije i po obradi
(rezu)
Koh-i-noor (793 karata neobrađen – 105,602 karata po drugoj obradi) je gradiran kao dijamant najčišće bijele boje (tj. bezbojan). Vjeruje se da je iskopan u Gunturu,
(u današnjoj državi) Andhra Pradesh, Indija, za vladanja hinduske dinastije Kakatiyja u XIII. stoljeću. Početkom XV. st. (vjerojatno 1410.) u pljačkaškom pohodu vojske
delhijskog sultana Ala ud-Dina Khiljija dijamant je odnesen u Delhi kao dio ratnog plijena. Dijamant je ostao u posjedu sultana od Delhija sve dok turko-mongolski
vojskovođa Babur 1526. nije osvojio i srušio sultanat uspostavivši novo Mogulsko carstvo. Dio ratnog plijena opet je bio veliki dijamant, kojega je osvajač po sebi
nazvao Baburov dijamant iako je prije bio poznat po drugim imenima. Shah Jahan, peti Mogul, najpoznatiji po gradnji Taj-Mahala, daje ugraditi (tada zvani) Babur u
kićeno Pijetlovo prijestolje. Njegov sin i nasljednik Aurangzeb, dao je oko 1665. mletačkom rezaču dragog kamenja Ortensiu Borgii Babur na obradu. Mlečanin je to
izveo tako loše, da je od jednog od tada najvećih dijamanata na svijetu uspio dobiti obrađeni briljant od „samo“ 186 karata i to nepravilnog oblika zbog čega nije imao ni
pravi sjaj. Neobično je jedino, što se Borgia za to jeftino izvukao. Naime, bijesni Aurangzeb, koji je inače bez imalo oklijevanja davao pogubiti ne samo protivnike, nego
i pola obitelji uključujući braću, kaznio je nespretnoga Mlečanina sa samo 10.000 rupija globe. No i takav okrnjeni Babur je izazivao neizmjerno divljenje. To se najbolje
vidjelo kada je 1739. vojska perzijskoga šaha Nadera osvojila i temeljito opljačkala Delhi odnijevši kao plijen i Pijetlovo prijestolje s Baburom. Legenda kaže, da je
Nader vidjevši Babur očaran uzdahnuo „Koh-i-noor!“ (perz. brdo svjetlosti) davši mu tako ime pod kojim je poznat do danas. Nekoliko godina kasnije, 1747. Nader-šah
Afšar je ubijen, carstvo mu se raspalo, a Koh-i-Noor je došao u ruke njegovog generala Ahmad-šaha Durranija, emira Afganistana. Jedan od Ahmad-šahovih potomaka
Šujah-šah Durrani bježeći pred prevratnicima iz Peshavara 1813. ponio je i slavni dijamant. Sklonio se u Lahore na dvor osnivača carstva Sikha, maharadže Ranjit
Singha, koji je „gostoprimstvo“ uvjetovao predajom Koh-i-Noora. Ranjit Singh je dijamant 1839. oporučno ostavio hinduističkom hramu Jagannath u Puriu, no izvršitelj
oporuke, generalni guverner Indije, markiz Dalhousie to nije ispunio, smatrajući da je Koh-i-Noor (uz ostalo maharadžino blago) ratni plijen osvojen u II. anglo-

sikhskom ratu. Umjesto hramu, Dalhousie je prisilio najmlađeg Ranjitovog sina, maharadžu Duleep Singha, da dijamant 1850. posredstvom Istočno-indijske kompanije kao „poklon“
preda kraljici Viktoriji. Koh-i-Noor je 1851. bio izložen na svjetskoj Velikoj izložbi u Hyde Parku (London), no publika je toliko bila razočarana njegovim izgledom, da je odlukom
princa Alberta, muža kraljice Viktorije, dan na novu obradu Nizozemcu Leviu Benjaminu Voorzangeru. Iako je pri drugoj obradi Koh-i-Noor zbog odstranjenja mana izgubio oko 42%
(čime je princ Albert bio duboko razočaran), novom obradom je dobiven savršen očaravajući dijamant od 105,602 karata, koji je bio umetnut u kraljičin broš. Kao dio krunskog blaga,
bio je potom ugrađen u krune kraljice Aleksandre (žene Edwarda VII.) 1902., kraljice Marije (žene Georga V.) 1911. i kraljice-majke (žene Edwarda VIII., majke današnje kraljice
Elizabete) 1937. Smatrajući da Koh-i-Noor pripada njima, vlade Indije (1947., 1953.), Pakistana (1976.) i Talibana (Afganistana, 2000.) uzalud su tražile povrat dijama nta. Konačno je
2016. indijski zamjenik ministra pravde službeno izjavio da Koh-i-Noor nije ukraden, već ga je maharadža dobrovoljno dao u zahvalu za pruženu vojnu pomoć. Time dijamant
neosporno trajno ostaje u britanskom krunskom blagu.
Nassak / Oko idola (89,75 karata po prvoj, 78,625 karata po drugoj i 43,38 karata po trećoj obradi) je vjerojatno iskopan u rudniku Amaragiri (okrug Mahbubnagar u
saveznoj državi Telangana, Indija) u XV. stoljeću, kada je i prvi puta obrađen na isti način i oblik kao i Koh-i-Noor. Sve do 1817. dijamant je krasio jajoliki simbol Shivalinga u šivinom
hramu u Trimbakeshwaru (pored Nashika/Nassaka u sav. državi Maharashtra, Indija). Te je godine, početkom anglo-marathskog rata, dijamant (nazvan po susjednom mjestu) Nassak,
tajnovito nestao, da bi se ponovno pojavio 1818. u posjedu princa Baji Raoa II., posljednjeg peshwa (premijera) samostalnog Marathskog carstva. Baji Rao II. je posredstvom markiza
Francisa Rawdon-Hastingsa dijamant predao Istočno-indijskoj kompaniji, koja ga je smatrala ratnim pljenom. Nassak je potom na londonskom tržištu dragulja prodan za samo 3 000 £
(ekvivalent današnjih 198.000 £) draguljarskoj kući Rundell & Bridge. Oni ga daju ponovno obraditi kako bi se uklonili nedostaci, ali uz uvjet da se rezom zadrži raniji (indijski) oblik,
što je rezultiralo smanjenjem na 78,625 karata. Godine 1831. Rundell & Bridge za 7 200 £ prodaju Nassah kući Emanuel Bros., koji ga 1837. na javnoj dražbi preprodaju Robertu
Grosvenoru, markizu od Westminstera. Dijamant je potom ugrađen u balčak markizovog paradnog mača. Njegov potomak, vojvoda od Westminstera, 1927. prodaje Nassah pariškom
draguljaru Mauboussinu, koji je u to vrijeme živio u SAD-u. Kako je dijamant klasificiran kao „umjetnička starina proizvedena prije više od 100 godina“ pri uvozu je bio oslobođen 20%
carine, zbog čega je Mauboussinov konkurent, veletrgovac i draguljar E. F. Bendler podigao tužbu tvrdeći da se ne radi o umjetničkom djelu. Pravna trakavica se otegla sve do lipnja
1930. kada je sud donio pravorijek da uvoznik ipak treba platiti tih 20% carine (nedugo prije donošenja odluke, osigurani dijamant je procijenjen između 400 000 i 500 000 $ - današnji
ekvivalent između 5 730 000 i 7 170 000 $). U međuvremenu, dok se sudski spor primicao kraju, četveročlana međunarodna banda je dva puta (u siječnju 1929. i svibnju 1930.)
neuspješno pokušala ukrasti dijamant. Izložen na Svjetskoj izložbi u Chicagu 1930., Nassak je u katalogu opisan kao „najljepši dijamant koji ne pripada krunskim blagima“. Početkom
1940. u Parizu američki draguljar Harry Winston daje Nassak na doradu tzv. smaragdnim rezom, čime je (po procjeni Američkog gemološkog instituta) dobiven dijamant savršeno
kristalne čistoće od 43,38 karata. Preprodajom, Nassak 1944. dolazi u ruke Mauboussinovog prijatelja milijunaša Williama Batemana Leedsa Jr. koji ga je dao ugraditi u prsten. Iste
godine, kada je vršena procjena GIA (1964.), dijamant ponovo mijenja vlasnika i dolazi u posjed draguljarske kuće J.&S.S. DeYoung u New Yorku. Početkom 1970-ih na aukciji ga
kupuje libanonski multimilijarder Robert Mouawad. Replika koju mi imamo predstavlja Nassak kakav je bio nakon druge, Rundell & Bridge, obrade.
Great Mogul (787 karata neobrađen – 280 karata po obradi) je najveći dijamant ikad pronađen u Indiji, danas nepoznate sudbine. Vjeruje se da je
Great Mogul (Veliki mogul) oko 1650., kao i Shah (dva stoljeća ranije,) nađen u rudnicima Golkonde, Indija. Neobrađenog ga je Shahu Jahanu,
vladaru mogulskog carstva kao diplomatski poklon darovao vojskovođa Emir Jemla. Jahanov sin i nasljednik Aurangzeb, učinio je s Velikim
mogulom istu pogrešku kao s Baburom/Koh-i-Noorom, davši ga Ortensiu Borgii na obradu. Rezultat je bio gotovo jednako katastrofalan: od
ogromnih 787 karata ostalo je (kako je zapisao oko 1665. čuveni francuski putnik i nakupac dragulja Jean-Baptiste Tavernier) tek 280 karata (319
½ ind. rati). Tavernier je u knjizi Šest putovanja (1676.) ostavio izvanredno precizan crtež Velikog mogula, koji je danas jedini vizualni prikaz
izgubljenog dijamanta (pa je i naša replika rađena po njemu). U pljački Delhija 1739. Veliki mogul postaje dio plijena perzijskog vladara Naderšaha
Afšara. Nekoliko godina kasnije (1747.) Nader-šah je ubijen, a Veliki mogul je nepovratno nestao iz isfahanske carske riznice. O njegovoj
sudbini su se ispredale priče, no najvjerojatnije su ga kradljivci, prije preprodaje, isjekli na manje dragulje kako bi mu prikrili trag.
Jubilee (650,80 karata neobrađen – 245,35 karata obrađen), prvotno nazvan Reitzov dijamant (po Francisu Williamu Reitzu, predsjedniku burske države Orange Free State), iskopan je
1895. u rudniku Jagersfontein u Južnoj Africi. Konzorcij trgovaca dijamantima iz Londona, kupio je 1896. neobrađeni (Reitzov) dijamant u obliku nepravilnog oktaedra od 650,80
karata, te poslao dijamant na obradu draguljaru M.B. Barendsu u Amsterdam. Barends je prvo odcijepio komad od oko 40 karata, dobivši od njega daljnjom obradom lijepi čisti
kruškoliki dragulj od 13,34 karata, koji je kasnije kupio portugalski kralj Dom Carlos I, kao dar supruzi. Kad se vidjelo da će se daljnjim brušenjem od većeg dijela dobiti dijamant
iznimne čistoće i veličine (245,35 karata), vlasnici su došli na ideju da ga poklone kraljici Viktoriji, koja je iduće godine (1897.) slavila dijamantni jubilej – 60. godišnjicu krunjenja. Do
toga ipak nije došlo, no dijamantu je ostalo ime Jubilee (Jubilej), a i poseban način reza koji je pri obradi upotrijebljen (kombinacija briljantnog reza i reza ruže, pri čemu je broj faceta
povećan na 88) nazvan je po njemu. Konzorcij je Jubilee (procijenjen na 7 000 000 franaka) izložio 1900. na Svjetskoj izložbi u Parizu, a nedugo potom ga je kupio indijski industrijalac
i filantrop Sir Dorajbi Jamsetji Tata. Tatini nasljednici su 1935. posredstvom draguljarske kuće Cartier u Parizu ponudili Jubilee na prodaju, da bi ga dvije godine kasnije kupio pariški

poduzetnik Paul-Louis Weiller, koji ga je dao ugraditi u broš (u obliku šestokrake zvijezde ili stilizirane kornjače optočen manjim dijamantima). Weiller je Jubilee posuđivao za
svjetske izložbe dijamanata kao npr. Smithsonianu u New Yorku (1960.) i Genevi (iste godine), pa se tako dijamant 1966. vratio u Južnu Afriku za izložbu u De Beers Pavillion u
Johannesburgu. Kada je u 70-im godinama prošlog stoljeća libanonski multimilijarder i kolekcionar Robert Mouawad počeo prikupljati eksponate za svoj zamišljeni privatni muzej, na
aukcijama je osim Nassaka otkupio i Jubilee, pa se ova dva čuvena dijamanta danas nalaze izloženi u Bejrutu.
Florentiner (oko 170 karata neobrađen - deveterostrani svijetlo žuti dijamant od 137,27 karata obrađen dvostrukim rezom ruže sa 126 faceta) alternativno zvan Toskanac, Veliki
vojvoda toskanski, Austrijski dijamant i Žuti austrijski dijamant jedan je od čuvenih dijamanata kojeg je još sredinom XVII. st. opisao (i nacrtao) francuski putnik i nakupac dragulja
Jean-Baptiste Tavernier kao najveći poznati dijamant u Europi toga vremena. S Tavernierovim opisom zapravo i počinje dokumentirana povijest Firentinca. Naime, osim činjenice da
potječe iz Indije i da je 1657. godine bio u posjedu velikog vojvode toskanskog Ferdinanda II. de' Medicija, sve drugo do tada su legende i nagađanja. Po jednoj verziji, Firentinca je još
neobrađenog od trgovaca s Istoka kupio burgundski vojvoda Charles le Téméraire i dao na obradu draguljaru Lodewyku van Berckenu. Legenda kaže da je nakon Charlesove pogibije
u bitci kod Nancya 1477. neki švicarski landsknecht našao veliki dijamant na vojvodinom tijelu i misleći da je staklo prodao ga za jedan florin mjesnom
župniku, a od župnika ga je otkupio Grad Bern za tri franka. Bern ga je zatim prodao trgovcu Bartolomeu Mayu za 5 000 guldena – on je dijamant
preprodao đenoveškim trgovcima za 7 000 guldena, a oni milanskom vojvodi Lodovicu Sforzi il Moru. Nakon njegove smrti 1508. dijamant dolazi u
ruke pape-ratnika Julija II. i njegovih nasljednika medičejaca pape Lava X. i Klementa VII., da bi konačno završio u medičejskoj riznici u Firenci po
čemu je i dobio ime. Druga verzija se od ove razlikuje po tome što je žuti dijamant nakon bitke kod Nancya postao ratnim plijenom Grada Basela, koji
ga posredstvom bankarske obitelji Fugger 1547. prodaje engleskom kralju Henryu VIII., a udajom Henryjeve kćerke Marije Tudor za Filipa II.
Španjolskog dolazi u posjed Habsburgovaca. Po trećoj verziji, neobrađeni dijamant je krajem XVI. st. vladaru Vijayanagara (danas Narsinga, Indija)
oteo guverner portugalske kolonije Goa, D. Louis Castro, grof od Monsantoa i poklonio supruzi D. Mécii de Noronha, a grofica ga je pohranila kod
Isusovaca u Rimu. Nakon dugih pregovora, 1601. dragulj je, posredstvom Orazia Rucellai, majordoma toskanskog velikog vojvode, prodan za 35 000
portugalskih škuda Ferdinandu de' Mediciju. Njegov sin Cosimo II. još uvijek neobrađeni dijamant daje 1615. na obradu mletačkom rezaču Pompeu
Studentoliu. Cosimov sin i nasljednik na prijestolju toskanskog vojvodstva je Ferdinand II., na čijem je dvoru Tavernier dokumentirao Firentinca.
Izumiranjem kuće de' Medici, Veliko vojvodstvo Toskane mirom u Beču, kao kompenzaciju za vojvodstvo Lotringije, nasljeđuje 1738. Franjo I., muž
carice Marije Terezije. Uz vojvodstvo Franjo nasljeđuje i riznicu Medičejaca, pa Firentinca daje ugraditi u krunu kojom je 1745. krunjen za cara Svetoga
rimskog carstva. Kao vjenčani dar ponijela ga je 1770. kćerka Marije Terezije, zlosretna kraljica Maria Antoinetta u Francusku. Ne zna se gdje je
dijamant bio za vrijeme revolucije, no ponovo se pojavio 1810. kada ga car Napoleon kao zaručnički poklon daje princezi Mariji-Louisi Austrijskoj. Kad
je Napoleon 1814. abdicirao, vratila se Marija-Louisa u Austriju, ali bez osobnoga blaga koje je zaplijenila francuska državna uprava. Firentinac je
Francuzima ipak izmakao, jer ga je promućurna princeza poslala po pobočniku ranije u Beč. Od tada do kraja I. svj. rata Firentinac je dio habsburškoga
krunskog blaga. Što se s dijamantom kasnije događalo jednako je tajnovito kao i njegovo podrijetlo. Naime, slomom monarhije Austrija postaje
republikom, posljednji car i hrvatsko-ugarski kralj Karlo I. je prisiljen 1919. izbjeći u Švicarsku, a imovina Habsburgovaca je konfiscirana. Međutim,
obiteljski nakit - među kojim je bio i Firentinac - je carski komornik, grof Leopold Bechthold, još u listopadu 1918. po carevom nalogu prenio u Zürich.
I tu se Firentincu gubi trag. Po jednoj verziji, s ostalim blagom je prodan da bi se financiralo uzdržavanje carske obitelji, po drugoj da bi se financirala
dva neuspjela pokušaja povratka na prijestolje, po trećoj ga je ukrao netko iz carske pratnje i odnio u Južnu Ameriku. U svakoj verziji je dijamant potom
izrezan u manje komade, te mu se zameo trag. Doduše, kako su žuti (a pogotovo veliki) dijamanti izuzetno rijetki, svaka njihova pojava na tržištu
izazivala je spekulacije. Tako se na američkom tržištu dragulja 1923. našao jastučasti žuti dijamant od 99,52 karata nazvan Shah d'Iran ili Perzijski šah,
no u opisu podrijetla je navedeno da potiče iz čuvene riznice perzijskog vladara Nadir-šaha. 1981. je na aukciji kuće Christie's u Ženevi ponuđen veliki
žuti dijamant od 81,56 karata nepoznatog porijekla (okružen s četrnaest malih briljanata) i ugrađen u medaljon na zlatnom lancu. Kako je prodan anonimnom telefonskom ponuđaču (za
600 000 CHF) tu mu se gubi trag.
Grüner Diamant aus Dresden (prirodno zeleni dijamant izvanredne jasnoće od 119,5 karata neobrađen – 40,70 karat po obradi) vjerojatno potječe iz rudnika
Kollur u državi Andhra Pradesh, Indija (iako postoji mišljenje da je brazilskog porijekla, jer se zeleni dijamanti najčešće nalaza u aluvijalnim slojevima, a ne kao u
Kolluru u vulkanskom tlu). Dokumentirana povijest dijamanta počinje viješću (objavljenom u londonskom The Post Boyu od 25. listopada 1722.) da je izvjesni
gospodin Marcus Moses, londonski trgovac dijamantima, koji se nedavno vratio iz Indije, pokazao (tj. ponudio na prodaju) kralju Georgu I. „veliki dijamant fine
smaragdno zelene boje“ koji je cijenio 10 000 £. Usprkos divljenju George I. nije kupio dijamant, pa ga je Moses ponudio 1726. posredstvom baruna Gautiera, saskom
(i kasnije poljskom) kralju Friedrichu Augustu I. Jakom za 30 000 £. No ni Friedrich August I., iako je bio poznat po strasti za dijamantima (u dvorcu u Dresdenu
izgradio je posebne sobe nazvane Grünes Gewölbe - Zeleni trezor za smještaj krunskih dragulja) nije prihvatio ponudu. Tek je njegov sin i nasljednik Friedrich August

II. otkupio već obrađeni dijamant tijekom Lajpciškog sajma 1741. za nepoznatu, ali svakako enormnu sumu. Naime, njegov suvremenik, pruski kralj Friedrich II. Veliki prepričava
zgodu prema kojoj je Friedrich August II. odbio dati novac za teške opsadne topove, jer je „u novčanoj oskudici, pošto je upravo potrošio 400 000 talira na kupovinu velikog zelenog
dijamanta“. Sve do II. svjetskog rata Grüner Diamant aus Dresden se čuvao kao krunski dragulj u Zelenom trezoru u kraljevskoj palači u Dresdenu. Početkom 1942. nekadašnje krunsko
blago saskih kraljeva je prebačeno u tvrđavu Königstein tako izbjegavši strahovito savezničko bombardiranje 1945. u kojem je Dresden sravnjen sa zemljom. Svršetkom rata se
Dresdenskog zelenog dijamanta dočepala ruska Komisija za trofeje, te ga s ostalim dragocjenostima Zelenog trezora prebacila u Moskvu, odakle je vraćen DDR-u tek 1958. Trideset
godina kasnije (1988.) Američki gemološki institut ga je procijenio kao najveći i najljepši ikad pronađeni prirodno zeleni dijamant. Dresdenski zeleni je potom 2000. posuđen za izložbu
u Smithsonianu, a od 2004. je izložen u Albertinium Museumu obnovljene dresdenske kraljevske rezidencije.
Star of South Africa (83,5 karata neobrađen – 47,69 po drugoj obradi) je pronašao 1869. ovčar (po drugoj verziji je bio vrač) iz naroda Griekwa na obali rijeke Orange u Južnoj Africi
i dao ga u zamjenu za 500 ovaca, 10 volova i 1 konja burskom farmeru Schalku van Niekerku, koji se dvije godine ranije proslavio nalaskom dijamanta Eureka (22,5 karata). Van
Niekerk (čiji su pronalasci uzrokovali dijamantnu groznicu na poljima danas poznatim kao Kimberley) prodao je dijamant draguljarskoj kući Messrs. Lilienfeld Brothers iz Hopetowna
za 11 200 £, a oni su, nazvavši ga Star of South Africa, poslali dijamant u Englesku gdje je obradom dobiven kruškoliki, trostrani, zvjezdasti dijamant od 47,69 karata. Kraljičini
draguljari Messrs. Hunt & Roskell preprodali su Star of South Africa Williamu Wardu, earlu od Dudlya za 25 000 £. Star of South Africa, nazvan po novom vlasniku i Dudlyev
dijamant, ostao je u posjedu porodice Ward do 1974., kada je prodan na aukciji u Ženevi za 1 600 000 CHF (ondašnji ekvivalent za otpr ilike 225 000 £). Dijamant je zadnji put viđen u
trezoru Natural History Museuma u Londonu na izložbi 2005.-2006. godine.
(nastavit će se)