Views
3 months ago

Book 97

PO ČEMU ĆEMO BITI

PO ČEMU ĆEMO BITI SUĐENI Uvjeren sam da nećemo biti suđeni po tome jesmo li bili pobožni ili ne, nego po tome u kakvoj smo mjeri bili vjerodostojni vjernici. Abbé Pierre iskustvu i borbama između dobra i zla smisao života bio je i ostao život. Život slobodnog čovjeka koji prihvaća da je život težak, no lijep ako uživaš u onome što imaš, a ne opterećuješ se onim što nemaš. Moja je sestra rodila primjer dobra koje pobjeđuje zlo Book: Jednom ste spomenuli da ste najteže proživjeli silovanje svoje starije sestre, koja je ostala trudna i rodila dijete. Danas njezin sin ima 25 godina i, kako kažete, odgojen je da nikoga ne mrzi. Je li Vaša sestra ikada dvojila treba li roditi? Što joj je dalo snagu da se odluči za život? Zagovornici pobačaja upravo za takve slučajeve tvrde da je ženino ‘pravo’ odlučiti ne roditi. Marijan: Da, Nena je dvojila, odnosno svakodnevno je bila razapeta između dobra i zla, između odluke za život ili smrt i na kraju se je odlučila za život. Duh Sveti, koji je u njoj probudio želju za životom, osnažio ju je da se odluči za život. Rodila je primjer dobra koje pobjeđuje zlo. Njezin sin Hrvoje živ je primjer iliti potvrda da je žrtva nagrada, da je teret dar i da dobro pobjeđuje. Osobno nisam za pobačaj jer ga smatram ubojstvom. Ta životno aktualna tema je veoma ozbiljna i smatram da za nju uvijek treba više prostora za dijalog i promišljanje. „Činite dobro kako bi vam se isto što prije vratilo!” Book: U svom se humanitarnom radu susrećete i s mladima. U brojnim ste školama svjedočili i govorili o svojoj knjizi. Što Vas mladi najčešće pitaju? Kako reagiraju na Vaše svjedočanstvo? Marijan: Stotine su predavanja iza mene kroz program Mirotvorac, u kojem kroz 45-minutno predavanje – unatoč tome što koristimo odlomke iz romana kao svojevrsni alat – ne razgovaramo o ratu, već o onome što rat Ustanovio sam da je osnovni uzrok svih problema u društvu nedostatak ljubavi unutar obitelji... Učenici… potvrđuju moje navode postavljajući si pitanje mogu li i oni preuzeti inicijativu u svojoj obitelji da bezuvjetno daju ljubav 16 www.book.hr | Book

RAZGOVOR S MARIJANOM GUBINOM, BIVŠIM ZATOČENIKOM SRPSKIH LOGORA donosi i o tome što činiti da se to nikada, nikome i nigdje ne bi ponovilo. Višegodišnjom analizom društva u svim slojevima i uzrastima ustanovio sam da je osnovni uzrok svih problema u društvu nedostatak ljubavi unutar obitelji, da svi ostali društveni problemi proizlaze iz tog osnovnog problema. Učenici sedmih i osmih razreda kao i srednjoškolci i studenti potvrđuju moje navode postavljajući si pitanje mogu li i oni preuzeti inicijativu u svojoj obitelji da bezuvjetno daju ljubav. Jedno od ključnih pitanja slušatelja jest je li čovjek ispred njih i njegova priča stvarnost ili fikcija, je li moguće da čovjek može preživjeti takvu (opisanu) sudbinu… Odgovor si „daju” sami i time meni potvrde da sam uspio u namjeri da ih potaknem na razmišljanje. Nadam se da ću i Vas, dragi čitatelji, ovim obraćanjem potaknuti na razmišljanje. Nadam se da ćete svojim dijeljenjem ljubavi prekinuti pretvaranje društva u emotivne invalide. Book: Želite li na kraju razgovora našim čitateljima uputiti neku poruku? Marijan: ČINITE DOBRO KAKO BI VAM SE ISTO ŠTO PRIJE VRATILO. Humanitarac i mirotvorac Marijan Gubina rođen je 23. veljače 1981. u Vinkovcima. Nedaleko Vukovara i Osijeka, u slavonskom mjestu Dalj sretno je proživljavao djetinjstvo u šesteročlanoj obitelji. Kobnog 1. kolovoza 1991. postaje žrtva rata, lišen slobode 260 dana. Za to vrijeme bio je podvrgavan najokrutnijim oblicima nasilja na temelju čega kasnije stječe status logoraša. Iz logora, i ujedno svog mjesta stanovanja, biva protjeran 16. travnja 1992. u grupi od 50 ljudi te s dijelom obitelji pronalazi utočište u Osijeku sa statusom prognanika. Unatoč traumama i oboljenjima nastavlja osnovnoškolsko obrazovanje te se ističe kao jedan od boljih učenika, sve do tragične smrti oca, hrvatskog vojnika (koji je prethodno ranjavan). Godinu dana nakon toga svjedoči i smrti mlađe sestre u prometnoj nesreći. Unatoč svim tragedijama koje su ga pratile, Marijan ne gubi vjeru u bolje sutra. Ono što ga čini posebnim i zbog čega ga građani prepoznaju kao humanitarca i mirotvorca njegovo je široko djelovanje na području humanosti i pacifizma. Njegov rad nagrađen je mnogobrojnim zahvalnicama i priznanjima. Svoju humanost potvrđuje svakodnevno, provodeći mnogobrojne programe, projekte i akcije diljem Hrvatske i inozemstva koje za cilj imaju razvoj kulture mira. Svojim primjerom utječe na razvoj i jačanje međunarodne mreže mira. Svoju tragičnu sudbinu pretočio je u autobiografski roman „260 dana”, na osnovu kojega je HNK u Osijeku napravilo dramatizaciju kazališne predstave. Marijan je danas suprug, i otac dvoje djece; časno obnaša dužnost člana županijskog Vijeća za prevenciju kriminaliteta na području Osječko-baranjske županije, član je Koordinacijskog odbora ove županije za preporuke vezane uz djecu i mlade u riziku, i predsjednik Humanitarne neprofitne udruge AUXILIUM. Book | Siječanj 2018. 17

Book 96
Ranjeno svjetlo
Tko to kaže da anđeli čuvari ne postoje?
Krv Kristova