QRious?

koji su stavljeni u situaciju u kojoj roditelji
lažu djeci, a ona, koliko god naivna,
uočavaju to. Primjerice, može biti da se
otac podčinjava majci ili obratno i dijete
uočava činove svojih roditelja te stvara
poveznice u svojoj glavi. Po tome Reich
zaključuje da je mazohist zapravo zapeo
u toj fazi razvoja i njegovo poimanje je
nalik tome – Bespomoćan sam, oslobodi
me.
Trebamo osvijestiti kako je mazohizam
kompleksniji nego što shvaćamo i vodi
do drugih tendencija te razumijeti da
patnja u kojoj mazohist uživa nije jedini
aspekt problema. Patnja je bolja opcija
od zla jer patnju gledaju kao obranu od
neprikladnih i prijetećih roditelja.
Iza Reicha dolazi Otto Kernberg sa
svojom teorijom i psihološkom analizom
mazohističkih karaktera i tendencija. Kernberg
je uspoređivao depresiju i mazohizam,
govorio je kako su slične i na kraju
ih spojio u jedno. Kernberg je tvrdio
kako je prvi tip mazohista ozbiljan, bez
smisla za humor i strog prema drugima,
no to sve radi kako bi sakrio svoje slabosti
i depresivne tendencije. Prema Kernbergu
mazohisti se dovode u situacije u
kojima će namjerno pogriješiti i napraviti
budalu od sebe jer ne uživaju samo u
fizičkoj boli, nego i psihičkoj. Drugi su
tip mazohista oni jako ovisni o podršci
i ljubavi bližnjih te se vežu uz objekte ili
određene stvari u životu od kojih očekuju
zadovoljstvo. Kada objekt ili osoba
ne ispunjava to što oni žele, osjećaju se
frustrirano i ljutito, osjetljivi su na odbačenost
što često vodi do depresivnih
epizoda. Treći tip mazohista oni su koji
zapravo imaju problem s bijesom te su
Nanositi sebi
bol kako bi se
kaznili ili kako
bi kreirali fizičku
distrakciju, tako
da ne osjećamo
psihičku bol? Je li
to LJUBAV?
inače depresivni kada bi većina ljudi bili
bijesna. Oni iskaljuju osjećaje na svojim
bližnjima što na kraju krajeva stvara
distancu između njih. Sva tri tipa osjećaju
duboku krivnju zbog toga, što im opet
daje gorivo jer osjećaju kao da zaslužuju
tu bol i nekako žive od nje.
Leopold von Sacher-Masoch, slavni
austrijski pisac i otvoreni mazohist, prepričava
svoja iskustva s mazohizmom
i osjećaje koje bi dobivao od vlastite
psihičke patnje i sramote, u svojoj poeziji
i pisanju. Sam je pojam mazohizam skovan
od usporedbe Sachera i poremećaja.
Zlostavljanje tijela i uma
Znanstveno je dokazano da mazohistički
poremećaji imaju veze sa zlostavljanjem
osobe u ranoj dobi, od pete do
desete godine života. U tim godinama
dijete još istražuje i nije u potpunosti sigurno
u svoje tijelo, ne zna što je, pa kad
pedofili ili zlostavljači tuku i seksualno
zlostavljaju ta mala i nevina stvorenja, ne
zlostavljaju samo tijelo nego i njihov um.
Mladi um rijetko kada zaboravlja takva
sjećanja, ali ih izopači i preokrene te
odrastanje s njima utječe na percepciju
svijeta seksualnosti. To vodi do gubitka
identiteta, depresije, PTSP-a i mazohizma.
Ipak, navedenu ne utječe jednako na
svaku osobu, a znanstvenici još tragaju
za konkretnim uzrocima poremećaja i
metodama lječenjaposljedica istih. Psihijatri
propisuju, u najviše slučajeva, antidepresive
za ljude koji dođu na liječenje
mazohističkog poremećaja. Liječenje
mazohizma skoro je jednako kao liječenje
depresije, anksioznosti, bipolarnog
poremećaja. Korijeni mazohističkog
poremećaja poprilično su širok pojam
– od zlostavljanja do urođene genetike.
Nancy McWilliams, psihoanalitičarka i
psihoterapeutkinja, u intervjuu na postavljeno
pitanje o liječenju mazohizma
odgovara kratko i jasno: – Bolesnici s
mazohističkim tendencijama pristrani su
sa samoobrambenim obrascima i često
odbijaju pomoć.
Mazohizam je široko i neistraženo
polje i mi, kao razumljivi i obzirni ljudi,
trebamo imati otvoreni um bez predrasuda.
U više slučajeva mazohisti su kao
nasukani kit (ne fizički, već psihički),
potpuno su bespomoćni, a najviše štete
sami sebi. Koliko god oni govore da ne
trebaju pomoć, zapravo je itekako trebaju.
Postavljamo pitanje: Što bismo mi kao
ljudi mogli napraviti?
Mogli bismo podići svijest i pokazati
javu poremećaja koji jest mazohizam, no
nemojmo biti dosadni i samo sjesti usred
ceste s komadom kartona na kojem piše
Mazohizam je loš. Ne, budite korisni,
čitajte članke o psihologiji, naučite nešto
o tom poremećaju i napravite nešto
korisno sa znanjem koje ste stekli.
Slavni je Nelson Mandela rekao: Znanje
je najjače oružje koje se može koristiti da bi
se promijenio svijet.
..........41