QRious?

preko interneta. Trajanje ankete bilo je
otprilike 24 sata. Začudila sam se dosta
velikom odazivu u kratkom periodu.
Prva, ali nekima ne i
posljednja
Od 500 gore spomenutih ispitanika
više od polovice prvu je cigaretu zapalilo
u razdoblju između 14 i 17 godina. Tom
podatku se ne treba čuditi upravo iz
razloga što sva istraživanja koja možete
pronaći na internetu to potvrđuju. Ono
što me iznenadilo više jest činjenica kako
je u našoj maloj sredini gotovo osam posto
ljudi nad kojima je provedena anketa
prvu cigaretu zapalilo s manje od deset
godina. Pitanje je zašto? Što bi dijete
mlađe od deset godina moglo natjerati
da uzme cigaretu? Iako su odgovori za
pretpostaviti, odlučila sam ih provjeriti.
Razlozi koje najčešće čujemo su pusta
znatiželja, društvo, želja za popularnošću,
pokazivanje, osjećaj zrelosti. Mnogo
djece ne zapali prvu cigaretu samoinicijativno,
već su nagovarani od strane
društva. Postoje oni koji se tome ne
odupiru, oni koji se pokušaju oduprijeti
i oni koji u tome uspiju. Sljedeće pitanje
koje si postavljamo je otkud maloljetnicima
cigarete, a u Hrvatskoj vrijedi zakon
o zabrani prodaje duhanskih proizvoda
djeci mlađoj od 18 godina. Jedno od
pitanja u anketi glasilo je: Koliko je lako
maloljetnicima u Hrvatskoj kupiti cigarete?
Odgovor je, nažalost, očigledan. Čak
268 ljudi, odnosno 53,6 posto reklo je
užasno lako, dok tek deset ljudi, njih dva
posto, očito živi u zabludi te smatra da
je nemoguće kupiti cigarete prije 18-e
godine života.
Cigareta za cigaretom,
problem za problemom
Osim zdravstvenih problema za koje
smo svi čuli barem jednom, postoje i
oni psihički o kojima se ne govori toliko
često jer se očito smatraju manje bitnima
od onih fizičkih. Malo ljudi zna kako
neki roditelji reagiraju kada saznaju da
njihovo dijete puši, pogotovo u ranijim
godinama. Mnogo se djece susreće s
nasiljem i kaznom kao odgojnom metodom
kojom njihovi roditelji pokušavaju
stati na kraj pušenju. Najčešće takve
metode postižu kontraefekt i uzrokuju
još više problema. Djeci bi trebalo objasniti
zašto, a pri tome ne mislim na suhoparne
činjenice koje znaju već i ptice
na grani, već kako da se odupru društvu
i argumentirano im objasne zašto to ne
žele raditi. Mlade treba učiti da ne posustajanju
pod nagovaranjem i pritiskom.
Smatram da je najveći problem u tome
što nisu samouvjereni i imaju potrebu
za dokazivanjem te zbog toga posežu za
takvim besmislenim metodama poput
pušenja, opijanja i slično.
Skupa aktivnost
Cigarete su od prije desetak godina
do danas nekima nažalost, a nekima
na sreću, znatno poskupjele. Čini se da
cijena ima znatnu ulogu u prevenciji jer
sam na pitanje u svojoj anketi od 72,8
posto ljudi dobila odgovor da cijena
cigareta utječe na njihovo kupovanje i
konzumiranje istih. Ovo je očito jedina
metoda koja djeluje u borbi smanjenja
broja pušača jer sam u anketi spomenula
i fotografije koje se nalaze na kutijama
cigareta i ispostavilo se da one utječu na
tek 11, 8 posto ispitanih. Otkud mladima
novac za kupnju cigareta na tjednoj ili
pak na dnevnoj bazi? Odgovor će možda
biti manje poznat onima koji su više ili
manje stariji od mene i mojih vršnjaka jer
se o tome toliko ne govori. Postoje oni
koji dobivaju previše novca za džeparac,
a postoje i oni koji se odreknu nekih ili
svih obroka kako bi džeparac spremili i
od njega kupili cigarete. Takvi su slučajevi
su vrlo česti i, nažalost, susrećem se
s takvim ljudima na dnevnoj razini. Nije
rijetkost da osobe zbog toga ostanu
bez svijesti ili se ne osjećaju dobro, ali
i nakon toga oni nastavljaju oduzimati
novac namijenjen za hranu i koristiti ga u
druge, njima očito važnije svrhe.
Tko će pomoći starijim
pušačima?
Većina je pušača razvila svoju ovisnost
u mladim danima jer im edukacije nisu
pomogle. Postavlja se pitanje bi li edukacije
namijenjene prevenciji imale više
koristi kod već ustaljenih pušača. Rezultati
provedene ankete pokazali su da je
više od 73 posto pušača željelo prestati
puštiti, a 69 posto ih je pokušalo. Doduše,
mali broj njih je uspio. Koja je tajna
prestanka pušenja? Ne postoji formula
po kojoj netko preko noći može u potpunosti
prestati pušiti, svakom čovjeku
treba individualno pristupiti kako bi se
riješio njegov problem. Najveći je problem
priznavanje same ovisnosti. Većina
njih kaže da oni zapale “tek tako uz kavu”
i ne smatraju to problemom. Priznanje
samom sebi je jedan veliki korak u
prestanku pušenja. Osim što štete sebi,
aktivni pušači štete i svojim ukućanima,
a da toga uopće nisu svjesni. Osobe koje
žive s pušačima i svakodnevno udišu
dim nazivamo pasivnim pušačima. Manje
su vjerojatnosti da će pasivni pušači
oboljeti od neke bolesti uzrokovane time
što udišu dim, ali svejedno postoje i nisu
zanemarive.
Kako pasivni pušači mogu
pomoći sebi ako već ne mogu
svojim ukućanima?
Čak 52,4 posto ispitanika iz provedene
ankete izjavilo je da njihovi ukućani
puše. Razlika između dvije vrste takvih
pušača je što jedni puše u prostoriji u
kojoj borave i ostali ukućani nepušači,
dok su drugi malo obzirniji i puše u za to
predviđenom prostoru. Kako bi očuvali
svoje zdravlje, pasivni bi pušači trebali
ostvariti neku vrstu kompromisa s ukućanima
koji puše i objasniti im da dim
šteti ostalima pa tako i djeci, ako ih u
kući ima.
..........47