Topsrbija br39
Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
www.topsrbija.com PRIVREDA • DOGAĐAJI • LJUDI Decembar 2023 • Besplatan primerak
TOPSRBIJA
NAJBOLJE IZ SRBIJE broj 39
ISSN 2334-6027
Foto: Martin Candir
SAVRŠEN ODMOR NA ZLATIBORU
Hotel OLIMP Zlatibor
Miladina Pećinara 1
31315 Zlatibor
+381 (0)31 842 555
+381 (0)31 848 054
faks: +381 (0)31 841 953
hotelolimp@mts.rs
http://www.hotelolimp.com
Na raskrsnici misli
i postignuća
At the Crossroads of Thoughts and
Achievements
Nema raskrsnica sa obeleženim pravcima kojima
se stiže do uspeha, pod kojim se razume - na
kraju biti zadovoljan. Za mnoge kulture, kojima
pripada i naša, pravac slobode je cilj kome vodi
svaki put. Sloboda u smislu, ne da se radi ono što
se voli, već da se ne radi ono što se neće. A mesto
uliva svih puteva je naš dom, sklonište za dušu i
telo. U središtu doma je trpeza, sofra (sovra), koju
su u antičko doba nazivali agape - gozba ljubavi,
gde je važnije od onoga šta je na stolu, ko se okupio
oko njega. To zajedništvo reči, misli, samog
čina jedenja, jedan je od najveličanstvenijih trenutaka
u životu. To je trenutak istine u kome nema
pretvaranja, kada se ogoljuje svaka dobra kao i
manje dobra namera.
Trpeza je poput života. Bogata u miru i slozi,
siromašna u vreme nemira i sukoba; posna kada
to vera nalaže, do bahatosti raskošna slavljenička,
svadbarska; bogata i raznovrsna slavska; ona nadčulna
namenjena „izabranima“ i kreativna onima
van „dinastičkih“ krugova. Ne u smislu podražavanja već osvešćavanja
motiva stvaranjem mogućeg.
U ovom, 39. broju Revije TOPSRBIJA, reć je o novogodišnjoj i božićnoj
trpezi - veličanstveno-živopisnoj i otmenoj, u kojoj su poput
venca upretenog cveća ispričane životne priče ljudi različitih interesovanja
i profesija koje spaja zadovoljstvo i ispunjenje onim što su
uradili, onim čime se razlikuju od drugih.
A ta reč - stvarati, kreirati, potekla je iz krugova francuskih umetnika
(1870.), koji su hteli da naprave otklon od onih koji to nisu.
Jednom zakotrljan ideal kreativnosti, uzburkavši ustaljenost već
viđenog, brzo se širio postavši tako kredo, normativ vrednosti u
umetnosti i van nje. U životu uopšte. U mehanizmu dostizanja zamišljenih
ciljeva kreativnost „junaka naših priča“ predstavlja koncept
(izbor koraka, akcija) njihove lične i profesionalne operacionalizacije.
Onima koji su uspeli da sprovedu modele i načine organizacije i
poslovanja u skladu sa svojim idejama, usklađenim sa početnim pozicijama,
mogućnostima, stavovima, opredeljenjima..., posvećujemo
veliku pažnju uz ogromnu zahvalnost, jer su napravili korak dalje i
svim smernim i hrabrim osvajačima svojih namera pokazali koji put
treba izabrati.
Mihailo Berček, glavni i odgovorni urdnik revije
TOPSRBIJA - NAJBOLJE IZ SRBIJE
Mihailo Berček
There are no crossroads with directions marked
to reach success, which is understood as being
satisfied at the end. For many cultures, including
ours, the direction of freedom is the goal to which
every road leads. Freedom in the sense of not to do
what you like, but not to do what you do not want
to do. And the place where all roads confluence is
our home, a shelter for soul and body. In the centre
of the home is the table, sofra (sovra), which
was called agape - a feast of love in ancient times,
where it is more important, who gathered around
the table than what is on the table. That communion
of words, thoughts, the very act of eating, is
one of the most magnificent moments in life. It is a
moment of truth where there is no pretence, when
every good as well as less good intention is laid
bare.
The table is like life. Rich in peace and harmony,
poor in times of unrest and conflict; fasting
when faith dictates it, extravagant to the point of
arrogance, celebratory, wedding; rich and diverse when celebrating
family patron saint; the supernatural intended for the „chosen“ and
creative for those outside „dynastic“ circles. Not in the sense of
imitating, but of raising awareness of the motive by making the
possible.
In this, the 39th issue of TOPSRBIJA Magazine, we are talking
about the New Year‘s and Christmas table - magnificently colourful
and elegant, in which, like a wreath of twined flowers, the
life stories of people of different interests and professions are told,
combining satisfaction and fulfilment with what they have done,
with what makes them different from others.
And that word - to bring into existence, to create, came from the
circles of French artists (1870), who wanted to move away from
those who are not. Once the ideal of creativity was rolled out, stirring
up the stability of déjà vu, it quickly spread, thus becoming a
credo, a norm of values in art and outside it. In life in general. In
the mechanism of achieving the imagined goals, the creativity of
the „heroes of our stories“ represents the concept (choice of steps,
actions) of their personal and professional operationalization. To
those who managed to implement models and methods of organization
and business in accordance with their ideas, aligned with
initial positions, opportunities, attitudes, determinations..., we pay
great attention with enormous gratitude, because they took a step
further and to all modest and brave conquerors of their intentions
who showed which path is to be chosen.
Mihailo Berček - Editor - In - Chief
TOPSRBIJA - BEST IN SERBIA
Revija TOPSRBIJA - Najbolje iz Srbije br. 39
Izdavač:
Agencija za izdavanje novina Berček&Berček
21000 Novi Sad, Bulevar oslobođenja 141
Web: www.topsrbija.com
E-mail: topsrbija@gmail.com
Direktor i Glavni i odgovorni urednik:
Mihailo Berček
Mob.: +381 63 54 98 77
Dizajn i tehničko uređenje:
Zoltan Rešnjak
Fotografije: Mihailo Berček,
i materijali oglašivača
Štampa: Magyar Szó Lapkiadó KFT
DOO. OJ Štamparija Forum Novi Sad
21000 Novi Sad, Vojvode Mišića 1
CIP-Katalogizacija u publikaciji
Biblioteka Matice Srpske, Novi Sad
338/339 (497.11)
TOPSRBIJA: Najbolje iz Srbije
Glavni urednik Mihailo Berček
-2023. Decembar. – Novi Sad
Agencija za izdavanje novina Berček&Berček
2023. – Ilustr.; 30 cm
Četiri puta godišnje
ISSN 2334-6027;
COBISS.SR – ID273937671
CRVENI/RED TAXI
taxi u koji imate poverenje
021 52 51 50 021 44 55 77
060 6 52 51 50 069 44 55 777
CRVENI/RED TAXI
udobno - sigurno - povoljno
4
SADRŽAJ
Zlatibor - Foto: Martin Candir ................................. 1
Hotel Olimp, Zlatibor .............................................. 2
Na raskrsnici misli i postignuća .............................. 3
At the Crossroads of Thoughts
and Achievements .................................................... 3
TopSrbija - Najbolje iz Srbije br. 39 Impresum ....... 3
CRVENI TAXI, Novi Sad ....................................... 4
Revija TOPSRBIJA - Najbolje iz Srbije
br. 39 Sadržaj ........................................................... 5
Najbolje iz Vojvodine za 13 novih korisnika ........... 6
TopSrbiji Darodavnica Festivala književnog
stvaralaštva na selu i o selu ..................................... 7
Još jedan Turistički cvet Zlatnoj planini .................. 8
65. Dani berbe grožđa manifestacija
godine u Srbiji ......................................................... 9
Dve decenije pravne misli - Pravnički dani
na Pravnom fakultetetu Univerziteta
Privredna akademija u Novom Sadu ..................... 10
Prof. dr Marko Carić laureat Povelje
Kapetan Miša Anastasijević .................................. 11
Kakav deda takav unuk ......................................... 12
Priznanje prvoj dami vojvođanskog
zadrugarstva ........................................................... 13
Znak Najbolje iz Vojvodine za MEDLAB ....... 14,15
Odmaralište Crvenog krsta Vršac
na raskrsnici 17 vetrova .................................... 16,17
Laureati nagrade Poljoprivrednik
nove generacije ................................................. 18,19
O Sokačetu, hrani, filozofiji i još nečemu ......... 20,21
SREĆNE NOVOGODIŠNJE I BOŽIĆNE
PRAZNIKE ŽELI VAM TO VOJVODINE ..... 22,23
Godina jubileja i novih uspeha Turističke
organizacije Grada Novog Sada ....................... 24,25
Privredna komora Vojvodine i u 2023.
pokazala svoju vitalnost ........................................ 26
Privrena komora Vojvodine potvrdila
regionalni značaj .................................................... 27
Projekat PMF-a Jačanje digitalne komunikacije
između SAD-a i Srbije ........................................... 28
Zavidni rezultati studenata PMF-a na
Open Balkan Chef Culinary Challenge 2023 ........ 28
Nagrada za životno delo kao podstrek daljeg
rada sa mladima ..................................................... 29
Nove ideje za novo vreme porodice Hadžić ..... 30,31
Kur salon - raskošni svedok istorije ...................... 32
Od gastronomije do alhemije
- Čarda Aqua Doria .............................................. 33
TO La Banda - prvih deset godina .................... 34,35
SB MERKUR - Kada se priroda
i nauka udruže ................................................... 36,37
Značaj Međunarodnog sajma turizma
i Sajma seoskog turizma u Kragujevcu ............ 38,39
Knjaževačka letnje-zimska rapsodija ............... 40,41
Lepota grada u kojem istorija i dalje živi .............. 42
Malo prelepo mesto ne malih turističkih
potencijala .............................................................. 43
Praznični Gastro Srem
- IZ SRCA, SVE LAGANO ............................. 44,45
Zimski odmor u Banatu .................................... 46,47
Gradski park - duša Vršca ................................. 48,49
Privreda u čaši ....................................................... 50
Povratak u zlatno doba Vršačkog vinogorja .......... 51
Vina Šumadije - vinski izazov za domaće
i strane enofile ................................................... 52,53
Šumadija - prestonica najbolje rakije
šljivovice na svetu ............................................ 54,55
U sve se meša ........................................................ 56
CASEIFICO La Dea d.o.o. Gelpi Christiana ........ 57
Traganje za neuhvaćenom suštinom pojavnog ... 58,59
Četvrt veka Folklornog ansambla VILA ........... 60,61
Ispred vremena - iznad prostora ....................... 62,63
Od mašte do stvarnosti ..................................... 64,65
Božansko piće koje se miriše, degustira
i kojim se slika ....................................................... 66
SB Merkur, Vrnjačka Banja ................................... 67
Univerzitet Privredna akademija u Novom Sadu .. 68
5
Zajednički snimak ovogodišnjih laureata sa organizatorima
Najbolje iz Vojvodine za 13
novih korisnika
Pokrajinska vlada APV dodelila je
u sredu, 29. novembra 2023. godine,
oznaku „Najbolje iz Vojvodine“
za 13 korisnika kao potvrdu kvaliteta u
kategorijama proizvoda, programa, usluga,
manifestacija i starih zanata. U okviru
konkursa koji je raspisao Pokrajinski
sekretarijat za privredu i turizam za ovu
godinu, za pravo na korišćenje oznake
„Najbolje iz Vojvodine“ stiglo je 50 zahteva.
Komisija koju čine predstavnici
Pokrajinske vlade, Univerziteta u Novom
Sadu, Turističke organizacije Vojvodine,
„Jugoinspekta“ i drugih organizacija odlučila
je da ove godine bude 13 dobitnika
ovog visokog priznanja.
Čestitajući dobitnicima, predsednik
Pokrajinske vlade Igor Mirović izrazio
je uverenje da sertifikati neće biti samo
priznanje, već i podsticaj za nove ideje i
nove poslovne i kreativne poduhvate.
- Ponosan sam na činjenicu da u
Vojvodini imamo čime da se pohvalimo.
Godine 2021. ponovo smo inicirali uvođenje
oznake „Najbolje iz Vojvodine“, da
bismo podigli kvalitet usluga, proizvoda
i sadržaja koji dolaze iz Vojvodine - istakao
je Mirović.
Razvojna agencija Vojvodine, prema
Mirovićevim rečima, podržala je od
2017. godine do danas, kada je reč o podršci
privrednicima, 305 firmi i odobrila
im finansijske podsticaje za otvaranje
novih radnih mesta ili za nabavku opreme,
a svega pet odsto njih je u stranom
vlasništvu.
- To je bio naš zajednički cilj da, pre
svega, podstaknemo preduzeća u vlasništvu
domaćih privrednika. Među dobitnicima
su baš ti ljudi, koji su razvijali svoje
kompanije, zanate, svoje proizvode, sadržaje,
usluge i time razvijali čitavo naše
društvo i Vojvodinu, a time i celu Srbiju
- naglasio je Mirović. Prema njegovim rečima,
posebno je Pokrajinski sekretarijat
za privredu i turizam podržao mala porodična
preduzeća - ona koja u malim sredinama
razvijaju sopstveni posao.
Predsednik Mirović se osvrnuo i na aktuelne
pokazatelje ukupnog ekonomskog
razvoja i naglasio da svi oni i dalje u celoj
zemlji, a posebno u Vojvodini, beleže pozitivne
trendove.
- U prvih devet meseci ove godine industrijska
proizvodnja u Vojvodini je
veća za 3,6 odsto, vrednost izvoza je uz
rast od 3,2 odsto u odnosu na isti period
prošle godine premašila 7,1 milijardu
evra, a po prvi put od 1989. godine stopa
nezaposlenosti je pala ispod osam procenata.
Sve ovo znači da naša zemlja ide
napred i da se razvija“, rekao je Mirović.
Osnivač „Film festivala Ravno Selo“
glumac Lazar Ristovski obratio se u ime
dobitnika i istakao da je uspeh prepoznat
i nagrađen.
- Prepoznati smo jer smo svoje zanate
pretvorili u umetnost - izjavio je
Ristovski i zahvalio Pokrajinskoj vladi na
podršci i priznanjima.
Događaju su prisustvovali i pokrajinski
sekretar za privredu i turizam Nenad
Ivanišević i direktorka Turističke organizacije
Vojvodine Nataša Pavlović.
Oznaku „Najbolje iz Vojvodine“ dobili
su vinarije Kovačević, Deurić i Kiš,
manifestacije „Film festival Ravno
Selo“, sportsko-rekreativna manifestacija
„Tur de Fruška“, Plamen Grad
iz Kovina za uslugu smeštaja i kafe,
Zdravstvena ustanova Medlab za uslugu
laboratorijske dijagnostike, Udruženje
građana „Sač fest“ za manifestaciju,
Turistička organizacija Nova Crnja za
„Boemske noći“, Kovačka radionica
Mesaroš za ručno pravljenu stolicu
„Elena“, SZR „Maca Papučarica“ za
opanke i obuću za folklor i Ikonopisna
radionica Sandra Stanković za izradu
ikona.
6
TopSrbiji Darodavnica
Festivala književnog
stvaralaštva na selu i o selu
Mihailo Berček, Revija i sajt „TopSrbija - Najbolje iz Srbije“ (www.topsrbija.com), Novi Sad - za reportažu „Priča o Stragarima“,
nagrađeni su II Darodavnicom, priznanjem Društva za narodno prosvećivanje „Svetionik” iz Kragujevca na VI
Festivalu književnog stvaralaštva na selu i o selu u Republici Srbiji „Moje selo u pričama i pesmama 2023‘‘ (Stragari
- Kragujevac, 12. 12. 2023.)
U obrazloženju žirija koji
su činili Branislav Gulan,
predsednik, Biljana Alavanja,
član i akademik, dr Radenko
Krulj, član, navodi se
da je “Revija sajt ,,TopSrbija
- Najbolje iz Srbije’’ prisutna
u svakom selu Srbije. Prikazuje
napredna sela i zadruge,
seoski turizam, ali i život
onih sela koja nestaju. Kroz
njegovu priču i fotografiju,
ukazuje se put kojim treba
da idu sela kako bi opstala i
ostala. Iz njegovih tekstova i
priloga proizilaze i predlozi
kako se mogu ojačati ta sela
i zadruge sa mladima iz srednjih
poljoprivrednih škola.
Svake godine iz tih škola kao
svršeni srednjoškolci izađe
oko 2.500 mladih školovanih
kadrova koji predstavljaju
dobru bazu za državu koja
bi trebalo da ih stimuliše da
ostaju u selima, da stvaraju
porodice i proizvode hranu
za sebe i tržište. Jer, porodice
već imaju njive, a država
treba da pomogne sa finansiranjem
za podizanje zasada i
nove proizvodnje ali i zaštitnih
mreža.”
- Na konkurse su se do
sada javljali autori iz Australije,
Novog Zelanda, Nemačke,
Kanade - rekao je Milutin
Matić, direktor festivala
,,Moje selo u pričama i pesmama’’,
posvećenog stvaralaštvu
na selu i o selu, koji je
upalio svojevrsnu duhovnu
lampu ne samo u Srbiji nego i
van granica naše zemlje. Ove
godine pristiglo je 95 radova
od 55 autora. Dodeljeno je
12 Darodavnica i sedam Zavhalnica.
Svi radovi pristigli
na konkurs biće objavljeni u
zborniku festivala. Ovogodišnji
žiri su činili Branislav
Gulan, predsednik, Biljana
Alavanja, član i akademik,
dr Radenko Krulj, član.
U prethodnim godinama
organizovano je pet festivalskih
smotri ,,pisane reči na
selu i o selu’’, na kojima je
učestvovalo 458 autora, sa
više od 1.000 autorskih radova,
a najuspešnijim autorima
dodeljeno je pet ,,Velikih
darodavnica, 56 ,,Darodavanica’’
i 154 ,,Specijalna priznanja’’,
uz prisustvo više od
5.000 učesnika i posetilaca
na završnim svečanostima,
promocijama zbornika i knjiga
autora.
- Koncipiali smo jedinstvenu
kulturnu manifestaciju
nacionalnog karaktera (koja
je sad postala već tradicionalna)
na prostorima Srbije
i Balkana, pre svega, namenjenu
širokom krugu stanovništva
na selu, zatim onima
koji su poreklom sa sela, ali
i svim ostalim ljudima koji
vole selo - u gradovima i selima,
prirodu i zdrav život,
kao i onima koji se bave književnim,
stručnim, naučnim i
drugim radom vezanim za
Mihailo Berček
selo i njegovo stanovništvo u našoj zemlji i srpskoj dijaspori -
rekao je prilikom uručivanja priznanja dr Milutin Matić, direktor
održanog Festivala ,,Pisane i lepe reči’’.
Ova jedinstvena nacionalna kulturna manifestacija, održana u
šumadijskom selu Stragari afirmiše stvaralaštvo posvećeno selu, a
ocenjivani su radovi autora iz Srbije i dijaspore.
7
Još jedan Turistički cvet
Zlatnoj planini
Turistička organizacija Zlatibor
dobitnik je prestižnog
priznanja „Turistički cvet“
za 2023. godinu, u kategoriji Turistička
organizacija. Na svečanoj
ceremoniji, upriličenoj 6. decembra
u event centru „Just & Lobby“
u Beogradu, Turističkoj organizaciji
Zlatibor (TOZ) uručena je ova
nagada, čime je odato priznanje za
dugogodišnje napore, inovacije i
posvećenost razvoju turizma Zlatibora.
Nagrada „Turistički cvet“, koju
svake godine dodeljuje Nacionalna
turistička organizacija, potvrda
je izvanredne predanosti u radu i
velikog doprinosa koji Turistička
organizacija Zlatibor daje razvoju
destinacije. Predstavlja jedno od
najcenjenijih priznanja u turističkoj
industriji, ali za TO Zlatibor to
je više od priznanja. To je potvrda
neumornog truda i ulaganja u stvaranje
izuzetnog turističkog iskustva.
Potvrda prave vizije i jasnih
ciljeva koji su doveli do podizanja
kvaliteta turističkog doživljaja na
jednoj od najlepših planina Srbije.
U godini u kojoj je Zlatibor obeležio
130 godina svoje turističke
tradicije, stiglo je i ovo značajno
priznanje. Za Turističku organizaciju
ovo je veliki podstrek, ali
i obaveza da istim intenzitetom
nastavi da proširuje i unapređuje
turističku ponudu „zlatne“ planine.
Nagradu je primio direktor Turističke
organizacije Zlatibor, Vladimir
Živanović, koji se zahvalio
svima koji su doprineli da Zlatibor
danas bude jedna od najposećenijih
destinacija Srbije.
- Izuzetna je čast da u godini u
kojoj beležimo istorijske rezultate
za turizam Zlatibora primimo ovako
značajnu nagradu. Ovu nagradu
dobijamo od organizacije koja na
najbolji mogući način radi svoj posao,
sve nas predstavlja širom Srbije,
regiona i sveta. Mi sada imamo
veliku odgovornost i obavezu
Vladimiru Živanoviću visoko priznanje uručila je Marija Labović
da ovu nagradu u narednom periodu opravdamo.
Nagradu ćemo najbolje opravdati velikim
ulaganjima u našu destinaciju, tako što
ćemo se truditi da se Zlatibor i dalje razvija,
tako što ćemo zajedno sa resornim ministarstvom
i Vladom Republike Srbije realizovati
naše najznačajnije projekte. To su izgradnja
gondole do Pribojske banje, izgradnja golf
terena, velikog sportskog centra, kongresnog
centra. Onda ćemo jednu tako uređenu destinaciju
ponovo predati Turističkoj organizaciji
Srbije, koja će na najbolji način to uvezati u
svoje planove i projekte i nastaviti da promoviše
našu Srbiju u jednom divnom turističkom
paketu. Svi mi imamo zajednički cilj, da podignemo
kvalitet turističke ponude i privučemo
sve veći broj posetilaca i noćenja, što ćemo
siguran sam, u narednom periodu i uspeti.
Direktor Živanović je istakao da ova nagrada
ne pripada samo Turističkoj organizaciji
Zlatibor. Ova nagrada pripada svim ljudima
sa Zlatibora, celokupnoj turističkoj privredi,
vrednim Zlatiborcima koji svakodnevno sa
osmehom na licu i raširenih ruku dočekuju
brojne turiste i trude se da im odmor na našoj
vazdušnoj banji bude što lepši i sadržajniji.
- Moram da se zahvalim i gospođi Labović,
svim kolegama iz Turističke organizacije
Srbije na velikoj podršci, turističkoj privredi
Zlatibora, kolegama iz Turističke organizacije
Zlatibor i naravno rukovodstvu opšine Čajetina
na nesebičnoj podršci koju dobijamo svih
ovih godina - dodao je Živanović.
„Turistički cvet“ je nagrada Turističke organizacije
Srbije koja se tradicionalno dodeljuje
za značajna ostvarenja u podizanju kvaliteta
turističkih usluga, kao i za doprinos razvoju,
unapređenju i promociji turizma, fizičkim i
pravnim licima u Srbiji. Nagrada je ustanovljena
davne 1982. godine, a već 1983. godine
ustanovljena je kao trajna nagrada. Ovo je
osmi po redu „Turistički cvet“ koji je uručen
Turističkoj organizaciji Zlatibor. Davne 1983.
godine tadašnji Turistički savez Srbije dodelio
je Turističkom centru Zlatibor ovo prestižno
priznanje. Sledeći je na Zlatibor stigao 1990.,
a zatim i 1998. pa 1999. godine. Zlatibor je
dobitnik „Turističkog cveta 2003. i 2010.,
a 2006. Zlatibor je „Turistički cvet“ dobio u
kategoriji „Najuređenija turistička destinacija“.Zlatiborska
„Gold gondola“ 2021. bila je
dobitnik ovog priznanja u kategoriji „Organizacija
ili pojedinac za doprinos unapređenju
turizma i podizanju kvaliteta turističkih usluga“,
a hotel „Grand Tornik“ 2019. u kategoriji
„Ugostiteljski objekat za smeštaj - hotel“.
8
Tatjana Palkovač
65. Dani berbe grožđa
manifestacija godine u Srbiji
Vršački 65. „Dani berbe grožđa“
proglašeni su za zvanično najbolju
manifestaciju u Srbiji za 2023.
godinu u tradicionalnom izboru „Turistički
cvet“, koji dodeljuje Turistička organizacija
Srbije. Za četiri dana Grožđebala,
bogatstvo sadržaja ove manifestacije, dovelo
je u Vršac više od 130 hiljada gostiju
iz Srbije i inostranstva (procena je da je
samo iz Rumunije došlo 30 hiljada gostiju).
- Epitet najbolje turističke manifestacije
je i ulaznica za njeno dalje promovisanje
kako u Srbiji tako i u svetu. Ova nagrada
predstavlja potvrdu dosadašnjeg rada
Turističke organizacije Vršca, veliku čast
i još veću motivaciju za dalji napredak,
koju Grad Vršac svesrdno podržava i pomaže
njeno održavanje iz godine u godinu.
Takođe, nagrada pripada svim Vrščanima,
jer svi mi na direktan ili indirektan
način doprinosimo da ova manifestacija
bude najveća i najlepša u regionu - istakla
je direktorka Turističke organizacije Vršac,
Tatjana Palkovač.
Najprestižniju turističku nagradu vršački
Grožđebal dobio je po prvi put za
38. godina koliko se „Turistički cvet“ dodeljuje
najboljima u godini na izmaku.
Najviša priznanja u turizmu - „Turistički
cvet“, dodeljena su u svečanoj atmosferi
Just&Lobi centra u Beogradu, gde je
Turistička organizacija Srbije proglasila
najuspešnije u srpskoj turističkoj privredi
tokom 2023. godine i nagradila one koji
su tokom godine na najbolji način podigli
nivo turističke usluge, doprineli razvoju,
unapređenju i promociji turizma Srbije.
Nekoliko dana ranije, na 54. Međunarodnom
sajmu turizma u Novom Sadu,
koji je početkom decembra okupio 240
izlagača iz 10 zemalja, upriličeno je Veče
šampiona na kojem su dodeljeni šampionski
pehari i priznanja za najbolje u
turizmu. Za kvalitet usluga, promociju
destinacije i manifestaciju 65. Dani berbe
grožđa, nagradu je dobila Turistička
organizacija Vršac. Visoka priznanja su
zaslužili i Hotel Villa Breg - „Hotel sa dušom
- za autentičan hotel sa najlepšim pogledom
na banatsku ravnicu “; Etno kuća
„Dinar“ - za visok kvalitet gastronomske
i vinske ponude; Vinarija „Selecta“ (Gudurica)
- za izuzetne uspehe u razvoju
vinskog turizma; Putnička agencija DTM
travel - za unapređenje turističke ponude;
kao i Odmaralište Crvenog Krsta, koje je
nagrađeno sa po 2 zlatne i 2 velike zlatne
medalje i Poveljom Sajma - za društveno-socijalni
rad ustanove.
I ovom prilikom Vrščani su pozvali Novosađane
i posetioce Sajma da planiraju
posetu gradu pod Kulom u 2024. godini,
naglašavajući bogatstvo kulturne baštine,
lepote Vršačkih planina, Deliblatske
peščare, ukusne banatske specijalitete,
vrhunska vina ali i kvalitetne smeštajne
kapacitete. U toj odluci turistima će svakako
pomoći brojne publikacije, među
kojima je bila i publikacija „Vreme je za
putovanje“, premijernoe deljena na Sajmu.
a za koju je TO Vršac u konkrenciji
50 turističkih organizacija osvojio prvu
nagradu na ovogodišnjoj XVI Međunarodnoj
izložbi turističkih publikacija u
Leskovcu, prevedenoj na 10 evropskih jezika
i namenjenoj savremenim turistima
iz čitavog sveta.
9
Dve decenije pravne misli -
Pravnički dani na Pravnom
fakultetetu Univerziteta Privredna
akademija u Novom Sadu
Međunarodni naučni skup - Pravnički
dani „Prof. dr Slavko Carić“, pod nazivom
„DVE DECENIJE PRAVNE
MISLI“ održan je u oktobru 2023. godine u amfiteatru
Pravnog fakulteta za privredu i pravosuđe
Univerziteta Privredna akademija u Novom
Sadu, u radnoj atmosferi ali i u obležavanju jubileja
- 20 godina od ustanovljenja ovog skupa.
Prof. dr Milan Počuča, dekan Fakulteta je na
svečanosti povodom otvaranja objasnio cilj njegovog
održavanja:
- Pravni fakultet za privredu i pravosuđe organizuje
XX Međunarodni pravnički skup na kome
se vode rasprave o najaktuelnijim i najvažnijim
pitanjima našeg pravosudnog sistema i međunarodnog
prava. Okupili smo pravnike, kolege,
koji se pravom bave kroz teoriju i praksu, da razmotrimo
sve ono što je interesantno u svetu i što
zanima nas, pravnike. Zavidan broj učesnika govori
o kvalitetu konferencije i poštovanju domaćih
i inostranih kolega tokom svih ovih godina,
Među panelima izdvojio bih temu: “Međunarodno
pravo - mit ili realnost”, kako bi videli kolika
je moć međunarodnog prava i da li međunarodno
pravo ima odgovore na trenutnu situaciju u kojoj
se Evropa, pa i ceo svet nalazi.
Dr Joko Dragojlović, vanredni profesor na
Pravnom fakultetu za privredu i pravosuđe,
predsednik Organizacionog odbora konferencije
- Pravnički dani „Prof. dr Slavko Carić“, značaj
ovog međunarodnog skupa vidi u broju učesnika
iz različitih država, u broju radova
o različitim pitanjima iz oblasti
prava, nastojeći da daju odgovore
značajne za oblast prava i pravnih
nauka.
- Veoma smo zadovoljni ovogodišnjim
učešćem 80 kolega iz
12 zemalja: Francuske, Moldavije,
Italije, Mađarske, Crne Gore,
Zambije, Meksika, Bosne i Hercegovine...,
naravno i Srbije, i
ukupno 48 radova koji se odnose
na oblast: Vladavinu prava, Međunarodno
pravo između mita i
10
stvarnosti, Razvoj kaznenog prava - teorija
i praksa i Pravo i privreda 20 godina
posle.
Dr Marijana Mladenov, vanredni profesor
na Pravnom fakultetu za privredu
i pravosuđe, prodekan za međunarodnu
saradnju, je tom prilikom istakla ogroman
znača Konferencije za fakultet u
kontekstu internacionalizacije fakulteta
i njegove pozicije kako na domaćem
Veliki broj učesnika iz inostranstva
Deo tima koji je organizovao 20. Pravničke dane
tako i stranom tržištu. Osim toga, značaj
jednog međunarodnog skupa ima
posebnu „težinu“ za stručnu javnost
zemlje domaćina, jer se pruža prilika
da nešto više čuju o aktuelnim temama
kako u sektoru međunarodnog, tako i u
svim ostalim granama prava.
Prof. dr Zdravko Petrović je između
ostalog, dao retrospektivu 20 godina
Pravničkih dana, o počecima i razvojnom
putu ove zamisli, viziji prof. dr
Slavka Carića, ustanovitelja ove manifestacije.
Sa skupa se mogla čuti zahvalnost
autorima radova, učesncima, svima
koji su na neki način dali doprinos
njegovom održavanju. Posebna zahvalnost
upućena je Pokrajinskom
sekretarijatu za visoko obrazovanje i
naučnoistraživačku delatnost i prof. dr
Zoranu Miloševiću na podršci.
Saopštenje sa međunarodnog skupa
je štampano u celini, a svi radovi
objavljeni su u Zborniku radova.
Prof. dr Marko Carić laureat
Povelje Kapetan Miša
Anastasijević
Za dosadašnji uspeh i postignuća
prof dr Marko
Carić, dekan Fakulteta
za ekonomiju i inženjerski menadžment
(FIMEK), Univerzitet
Privredna akademija Novi
Sad, dobitnik je ovogodišnje
Povelje „Kapetan Miša Anastasijević“
za razvoj visokoškolskog
obrazovanja, čime se
našao u grupi među 20 izuzetnih
pojedinaca koji su svojim
primerom doprineli afirmaciji
privrednog i društvenog stvaralaštva.
Na svečanosti povodom uručenja
priznanja, u ponedeljak,
18. decembra 2023. godine u
Galeriji Matice Srpske u Novom
Sadu, pročitano je sledeće
obrazloženje:
„Nikada put ka vrhu nije vodio
po svilastoj travi, zasejanoj
cvećem: čovek mora uvek da
se penje po golim stenama“,
napisao je sredinom XIX veka
engleski društveni reformator
i kritičar. Zna to dobro i današnji
slavodobitnik prof. dr
Marko Carić, rektor Univerziteta
Privredna akademija u Novom
Sadu. Jer, ako je pravilno
shvaćeno, stvaralačko napredovanje
leči čoveka od njegove
oholosti, jer mu pokazuje
granice... Osećajući radost u
profesionalnom napredovanju
pred profesorom Carićem su
uvek nove ideje, vizije i izazovi.
Listajući njegovu biografiju,
trebalo bi nam mnogo više
vremena od sažetog obrazloženja.
Zato ćemo pomenuti samo
neke podatke vezane za njegovo
radno iskustvo: suosnivač
Univerziteta Privredna akademija,
suosnivač i dekan Fakul-
Prof. dr Marku Cariću priznanje su uručili prof. dr Radovan Pejanović (levo)
i Vlado Markanović
teta za ekonomiju i inžinjerski menadžment u
Novo Sadu. Redovni je profesor na Fakultetu
za ekonomiju i inženjerski menadžment i Pravnom
fakultetu za privredu i pravosuđe gde je u
periodu od 2016. do 2019. godine bio dekan. Od
1997. godine glavni je koordinator i investitor
na izgradnji preko 20 stambenih i poslovnih
objekata od kojih su šest objekti za obrazovne
institucije. Od formalnog obrazovanja: doktor
tehničkih nauka, doktor nauka za užu naučnu
oblast i menadžmet itd. “Iinvesticija u znanje
donosi blagostanje“ njegova je deviza.
Tradicionalna dodela priznanja „Kapetan
Miša Anastasijević“ u organizaciji Media Inventa,
RTV Vojvodine, Privredne komore Vojvodine
i Univerziteta u Novom Sadu, svojevrsno je
podsećanje na lik i delo najbogatijeg Srbina 19.
veka i jednog od najbogatijih u Evropi, perjanicu
srpskog preduzetnišva, Mišu Anastasijevića
koji je ne samo sticao bogatstvo za sebe već je
ostavljao svome otečestvu, kako je on to govorio.
Između ostalog ostavio je velelepno Kapetan
Mišino zdanje u Beogradu.
- U znak sećanja na ovog velikog čoveka, dobrotvora,
zadužbinara, 2000. godine, u sklopu
projekta “Put ka vrhu” formirana je Fondacija
da podstaknemo ljude na društvenu odgovornost,
da svako od nas, nešto doprinese, uradi,
ostavi svom otečestvu, svojoj državi, društvu -
rekao je prof. dr Radovan Pejanović, predsednik
Komisije za dodelu nagrade Povelja “Kapetan
Miša Anastasijević”.
Dr Pejanović dodao je da vremena nisu sjajna,
ali da je i u takvim uslovima napredak vidan,
mada usporen:
- Velike su teškoće u privrednom razvoju,
nepovoljno okruženje, turbulencije na svetskoj
političkoj sceni, unutrašnji problemi itd. Sve to
pritiska privredu, ali uz pametno rukovodstvo,
dobru strategiju, mi se krećemo napred.
11
Kakav deda takav unuk
Priprema hrane je poseban deo tradicije i kulture jednog naroda.
Neki tvrde i njegova odrednica, jer se analizom posuđa korišćenih
za pripremu i konkretna jela, može pratiti razvoj i kretanja
određenih grupa i naroda. Za neke je kuvanje noćna mora, za druge
velika ljubav, poseban doživljaj, jedna od najvećih životnih strasti. Za
Stanišu Kržanovića, vlasnika Vlaškog nacionalnog restorana „Miročanac“,
Donji Milanovac, kuvanje je i posao i hobi začinjen prirodnim
darom i ljubavlju.
I pored naše poslovične naklonosti prema hrani, čar kuvanja u prirodi
i jela pripremljenih u emajliranim, zemljanim, te u kotilićima od inoxa
(prohroma) ili od gusa, teško je objasniti. Staniša Kržanović Miročanac
nalazi nekoliko razloga za to:
- Ljudi vole da posmatraju proces pripreme i svako od nas majstora
koji se ovim bavimo, ima svoju tajnu tokom procesa pripreme, pa i
tajnih začina, i koliko se mi trudimo da to sakrijemo, kibiceri se trude
da to otkriju. I ja volim da zavirim u drugi kotlić i „očima kradem
zanat“, na pristojan način. Svi smo mi odrasi na kašici. Bez nje nema
dobrog jela. A druženja tokom organizovanih „kotlićijada“, su nešto što
se mora doživeti. Kuvajući na raznim feštama obišao sam čitavu Srbiju.
Obožavam da kuvam i dragoceno mi je što me porodica u tome prati.
- Ljudi vole promene, da probaju nešto što nemaju često priliku i mogućnost
da pripreme kod kuće. Najčešći su restorani sa klasičnom ponudom
jela. Jela koja pripremam u svom restoranu su nacionalne klase,
poznata od strarina. “Nasledio” sam ih od svojih predaka, samo malo
ih modernizovao, ubacio u sistem, i ljudi obožavaju tu hranu - kaže naš
sagovornik.
Poseban raritet je što Miročanac od 2000 godine, kada je kupio kotlić,
kuva na istom. Doneo mu je 15-tak zlatnih medalja, od riblje čorbe,
gulaša, paprikaša, pasulja. Zato ga zove svojim „zlatnim kotlićem od
bakra“, starinskim i najboljim, u kojem se brže kuva a jela imaju drugačiji
ukus. U kotlićima se može kuvati sve ono što se kuva i u loncu,
samo što je zbog količine i drugačije temperature, tzv. sporog kuvanja,
ukusnije.
- Na drva je najslađe, najzdravije, kada jelo upije malo „drvenog“
dima, koji zavisi od vetra i utiče na jačinu plamena i temperaturu. A to
može samo iskusan kuvar. Potrebno je mnogo toga skuvati da bi se dobio
pravi osećaj i da jelo ne zagori. Plin ima svoj miris i preko plamena
hoće hrana da povuče taj miris. Struju možete da kontrolišete jačinu,
ali plamen drveta daje posebnu notu jelu - znalački objašnjava gospodin
Kržanović.
Iako vlasnik poznatog restorana sa proverenim specijalitetima, ne
ume da odoli takmičarskom izazovu, uglavnom osvajajući prve nagrade,
ali ne uvek, jer i „oni u žiriju imaju svoje ukuse“. Međutim, šarm
nije u pobeđivanju, već u samom nadmetanju, viđenju sa starim i upoznavanju
sa novim, budućin prijateljima. „Velika je stvar imati prijatelje
gde god se pojaviš. Nije najbitnije ni pobediti i svi koji smo se okupili
na neki način smo pobednici, jer ovo volimo“.
Smatra da bez gastronomije nema turizma. Njegovi gosti, s obzirom
da se nalazi nedaleko od graničnog prelaza sa Rumunijom, uglavnom
su Rumuni i Bugari, kojima je malo dalje. najave svoj dolazak, jer se
specijaliteti ne pripremaju ad hoc, već dugo i lagano.
- Mislim da je uspešan onaj čovek koji ima kome da prenese svoje
znanje. Taj drugi ne počinje od nule, ispočetka, već nadogađuje prethodno.
Naš unuk Miloš je naša nada. Prati me na takmičenjima desetak
godina, a to znači da je već sa 10 godina počeo da uči kuvarski zanat,
Staniša i Miloš Kržanović
a onda je u tom pravcu nastavio, upisom u Ugostiteljsko-turističku
školu u Vrnjačkoj Banji, koju je završio
kao đak generacije, sa zapaženim rezultatima i pobedama
na takmičenjima.
- Uvek me je najviše interesovala tema nacionalne kuhinje
na moderan način. Kako zadržati ono što je bilo
nekada do današnjih dana, prilagoditi savemenom načinu,
a ne odskočiti previše od tradicije. Mislim da su sve
manifestacije kuvanja u kotilićima na drva, izvandredne
- kaže Miloš Kržanović, i pohvalivši se prvim Međunarodnim
takmičenjem u pripremanju hrane, meda, sira,
rakije, vina i miročkog gulaša, pod nazivom „Zalogaj
istoka“, u organizaciji Vlaškog nacionalnog restorana
Miročanac (njegovog dede i uz njegovu asistenciju) u
selu Miroč, krajem septembra, dodajući da nastavlja i sa
usavršavanjem. Trenutno je angažovan na jednom poslu
a kada god može ide sa dedom. Uz to planira da, možda
već u aprilu 2024. pokrene novu manifestaciju - Sačuvano
od zaborava. Na tu temu radi seminare, prezentacije,
projekte, a posebno ga raduje podrška počasnih članova
Kulinarske federacije Srbije, u njenoj realizaciji.
12
Piznanje prvoj dami
vojvođanskog zadrugarstva
Mr Jelena Nestorov slavodobitnik je priznanja „Kapetan Miša Anastasijević“ - nagrade ustanovljene 2000. godine u sklopu
projekta „Put ka vrhu“, pod pokroviteljstvom Privredne komore Vojvodine i u saradnji Novosadskog univerziteta, Javnog
servisa RTV Vojvodine i Media Inventa d.o.o. Nagradu predsednici Zadružnog saveza Vojvodine uručio je predsednik Komisije
za dodelu priznanja, prof dr Radovan Pejanović, nekadašnji rektor Novosadskog univerziteta, a sada predsednik Nadzornog
odbora fonda za nauku Srbije.
U obrazloženju pročitanom na svečanosti
održanoj u Galeriji Matice srpske u ponedeljak,
18. decembra 2023. godine stoji:
„Urbani život fizički približava ljude,
ali izaziva socijalnu distancu između njih:
u zadružnom, poljoprivrednom, seoskom,
domaćinskom, životi ljudi jesu fizički udaljeniji
jedni od drugih, ali ih problemi i teškoće
približavaju i socijalno su bliskiji. Tu
su sreća i radost, uspeh i neuspeh, vreme
i nevreme, hemija koja ih fizički pokreće,
inspiriše, motiviše, solidariše i gradi i postiže
uspeh. Tako je u našim gazdinstvima,
kooperativi, ustanovama i zadrugama.
Tako je i u Zadružnom savezu Vojvodine,
kojim rukovodi prva dama zadrugarstva,
mr Jelena Nestorov, predsednica Zadružnog
Saveza Vojvodine.
Nije bilo lako povratiti poverenje u zadruge
i zadružno organizovanje koje su
pod naletima političkih i društvenih promena,
bile prve na udaru.
- Dužni smo da čuvamo dugu tradiciju
zadružnog pokreta u Vojvodini, i da unapređujemo
naše zadrugarstvo koje je u savremenim
uslovima poslovanja neophodno
poljoprivrednicima sa malim i srednjim
posedima u cilju njihovog boljeg položaja
na tržištu, povećanja njihovih razvojnih
potencijala kao i ekonomskih efekata od
rada u poljoprivredi. Zadruge ne doprinose
samo interesima njihovih članova,
već i razvoju poljoprivrede u celini, ali i
opstanku rada i života na selu, uz snažnu
socijalnu podršku lokalnim zajednicama u
kojima posluju - kaže Jelena Nestorov.
Mr Jelena Nestorov je učestvovala
ispred Zadružnog saveza Vojvodine u
radnoj grupi za donošenje Zakona o zadrugama
iz 2015. godine, kojim je najzad
utvrđen način prevođenja društvene
u zadružnu svojinu u zadrugama - što je
za zadruge decenijama bio problem koji ih
je ograničavao u radu, i kojim su utvrđene
savremene zakonske odredbe za osnivanje
Mr Jelena Nestorov
i rad novih zadruga. Doprinos mr Jelene
Nestorov je bio izuzetno veliki baš u
delu koji je zadrugama bio najznačajniji,
odnosno u definisanju i lobiranju za predloge
kojima je utvrđen način prevođenja
društvene u zadružnu svojinu, ali i nastavak
vođenja ranije započetih postupaka za
povraćaj zadružne svojine po propisima
po kojima su započeti. Pored navedenog,
mr Jelena Nestorov je učestvovala na republičkom
i pokrajinskom nivou u većem
broju radnih grupa pri donošenju drugih
propisa, strategija i mera, lobirajući za
što bolji položaj zadruga u privrednom
sistemu. U Zadružnom savezu Vojvodine,
kroz savetodavnu pomoć u dugom radnom
stažu stručno je pomagala velikom broju
zadruga, u rešavanju najsloženijih problema
u poslovanju, kao i u raznim investicionim
projektima. Pored radnog iskustva
u zadrugarstvu, mr Jelena Nestorov je i
jedan od retkih stručnjaka u ovoj oblasti,
imajući u vidu da je njen magistarski rad
odbranjen upravo na temu zemljoradničkog
zadrugarstva u Vojvodini, uz doprinos
kroz brojne naučne radove u zadrugarstvu,
i propagiranje ovog oblika organizovanja,
koji čini i tradiciju i budućnost naše poljoprivrede.
Za zadrugarstvo je značajna i državna
podrška, zatim Odbora za selo, Srpske
akademije nauka i umetnosti, Pokrajinske
vlade, Privredne komore Vojvodine i lokalnih
samouprava. I kako vidite, rezultati
nisu izostali.
Nekoliko dana ranije, tačnije 14. i
15.12.2023. u Beogradu je održana Međunarodna
naučna konferencija Održiva
poljoprivreda i ruralni razvoj - IV, u organizaciji
Instituta za ekonomiku poljoprivrede
iz Beograda, gde je jedan od suorganizatora
bio Zadružni savez Vojvodine.
Mr Jelena Nestorov, predsednica Saveza,
je u okviru plenarne sekcije prezentovala
svoj rad na temu „Zemljoradničke zadruge
u funkciji unapređenja tržišnog položaja
poljoprivrednika u Vojvodini“.
Na konferenciji su se kao primeri dobre
prakse predstavile zadruge ZZ „Paprika“
Martonoš i ZZ „Agrosoj“ Neuzina.
Pred kraj decembra Zadružni savez Vojvodine
organizovaće svečanost dodele godišnje
nagrade koja je po odluci Upravnog
odbora ustanovljena 2022. godine i nosi
ime pokojnog predsednika ove krovne organizacije
zadrugara Vojvodine Radislava
Jovanova. Ministar za brigu o selu Milan
Krkobabić, bio je prvi dobitnik ovog Priznanja
za doprinos razvoju zadrugarstva.
Prošlogodišnja tradicionalna nagrada
novinarima koji su dali poseban doprinos
afirmaciji zadrugarastva i udruživanja
pripala je Ištvanu Balažu i Andrašu Totu,
urednicima emisije na mađarskom jeziku
„Barazde“ koja se emituje na Radio televiziji
Vojvodine.
13
Znak Najbolje iz Voj
Blagoslov je biti zdrav. Zato je
održavanje zdravlja obaveza a ne
usputna manifestacija volje svakog
od nas. O zdravlju i prevenciji, bezmalo
tri decenije MEDLAB - laboratorija
za medicinsku dijagnostiku vodeća je
akreditovana privatna medicinska laboratorija
u Vojvodini, koja se bavi kontrolom
zdravlja građana. Na osnovu postignutih
rezultata, 29. novembra 2023. godine, po
odluci Pokrajinske vlade, prof. dr Milanu
Ubaviću uručen je sertifikat o korišćenju
Znaka Najbolje iz Vojvodine, za kvalitet
usluge i razvoj laboratorijske dijagnostike
u zdravstvenom sektoru.
- Zadovoljstvo je obeležiti 30 godina u
oblasti zdravstvene delatnosti, u kojoj sam
čitav svoj profesionalni vek i što je moj
rad, trud i želja da po najvišim svetskim
standardima prepoznat i uvažen - rekao je
tim povodom dr Milan Ubavić, podsećajući
da je 2012. Vinariji „Vinum“ Sremski
Karlovci, čiji je vlasnik takođe dr Ubavić,
dodeljeno isto priznanje, kao jednoj od
troje nagrađenih te godine: „za proizvode
od vojvođanskih sirovina napravljenih po
modernim tehnologijama“. Ovo priznanje
smatra važnim zbog identifikovanja i vrednovanja
rada preduzetnika, privrednika od
strane AP Vojvodine, odnosno Srbije, kao
lična satisfakcija da je dva posla doveo do
nivoa za dobijanje prestižne titule - Znaka
Najbolje iz Vojvodine.“.
- Nagrade i priznanja mnogo znače za
jednog privrednika, preduzetnika, pre svega
čoveka, kao podsticaj da još bolje posluje,
još kvalitetnije radi. Kada govorimo
o kvalitetetu, na njega smo fokusirani od
osnivanja MEDLAB-a, jer sam spoznao
potrebu za preciznom organizacijom i raspodelom
posla u laboratoriji, pisanim procedurama
kako se koja analiza radi. I ceo
radni vek sam posvetio pravljenju šema
rada, postupanja i njihove kontrole. Standarde
smo uvodili sukcesivno, od početka:
GLP (Good laborathory practice) - DLP
(Dobre laboratorijske prakse), 1997; GLP-
DLP, 2008. SRPS ISO/IEC 17025:2006;
SRPS ISO 15189:2014, koji predstavlja
krunu standardizacije medicinskih laboratorija
- objašnjava dr Ubavić.
MEDLAB je vremenom postao sinonim
za kvalitetan i dobar rad, koji prepoznaju
i Novosađani kada na pomen laboratorije
Prof. dr Milanu Ubaviću visoko priznanje uručio je Igor Mirović, predsednik
Pokrajinske vlade Vojvodine u prisustvu dr Nenada Ivaniševića
upućuju na MEDLAB kao prvu privatnu
medicinsku laboratoriju u Vojvodini, drugu
u Srbiji (ova druga u međuvremenu je
ugašena) i jedinu sa stažom od 30 godina.
- MEDLAB je laboratorija sa centralnom
organizacijom u kojoj se sve analize
rade na jednom mestu. Tu sam ideju „preneo“
iz Kliničkog centra, odnosno Pokrajinske
bolnice 90-tih godina, shvatajući
da se samo sa kvalitetnom, dobrom opremom,
sa ozbiljnim kadrom i materijalima,
uz besprekornu organizaciju, mogu dobiti
pravi rezultati. Zato sam insistirao na
konceptu centralne laboratorije u Novom
Sadu. Sa porastom tražnje usluga javila
se potreba za otvaranjem „satelitskih“ laboratorija
i u drugim mestima Vojvodine.
Tako je laboratorija u Zrenjaninu minule
14
vodine za MEDLAB
godine obeležila 20 godina
rada. Jedna od poslednjih
je u Temerinu. Moram da
istaknem kvalitet rada svih
laboratorija, prikupljanje
uzoraka i rada osnovnih analiza
(kompletne krvne slike,
urina, sedimentacije i dr.),
dok se ostale analize rade u
centralnoj laboratoriji, jer
samo takav način organizacije
može da obezbedi visok
kvalitet usluga.
Uveren je da bez MELAB
stručnog tima postignut
uspeh ne bi bio moguć. Početak
„okupljanja“ vrsnih
laboranata, biohemičara,
lekara, mikrobiologa, patologa,
počeo je otvaranjem
laboratorije i traje do danas.
Zaposleni u MEDLAB-u
često ovde dočekaju i penziju.
Tako je MEDLAB TIM
odgovornih, privrženih ljudi
koji vole to što rade i mesto
gde rade, i neće ni na koji način
dozvoliti da ova, za njih
„druga kuća“, izađe na loš
glas.
MEDLAB je uvek pratio
razvoj laboratorijske struke,
i danas poseduje moćne
mašine koje imaju Klinički
centar i ozbiljne bolnice,
ne samo u Srbiji, nego i u
svetu. Nova oprema zahteva
usvajanje novog procesa
rada i permanentan rad na
njihovom maksimalnom implementiranju.
Opšti razvoj
pretpostavio je i edukciju
zaposlenih.
- Veliki broj laboranata,
na moje nastojanje, stekao
je odlične navike i ponosam
sam na to, posebno što sam u
nedostatku kadra obezbedio
dvojici mladih kolega da o
trošku MEDLAB-a završe
specijalizacije: mikrobiolog
dr Žarko Čolić, a potom dr
Igor Spasić, koji je završio
laboratorijsku medicinu.
Uvek sam gledao da ulažem
u kadrove. U protekle tri
godine devet laboratorijskih
tehničara su završili Visoku
strukovnu školu ICEPS,
laboratorijski smer, potpuno
besplatno i svim troškovima
plaćenim od strane MED-
LAB-a. To je sigurno važno
imajući u vidu da osnova
dobrog posla nije samo dobar
prostor, lokacija, mašine,
enterijer, već pre svega
dobar i kvalitetan kadar. Ove
godine sam u čast 30-godišnjice
MEDLAB-a uputio poziv
svim zaposlenim da besplatno
završe istu tu školu,
za laboratorijskog tehničara
o trošku MEDLAB-a i da na
taj način osveže, unaprede
svoje znanje i kvalitet rada,
uz obavezu da određeni broj
godina ostanu da rade u laboratoriji
- saopštio je naš
sagovornik, koji polako misli
i na povlačenje, i u tom
razmišljanju dodaje:
- Posao sam počeo pre 30
godina, zajedno sa suprugom
Majom koja mi je nesebično
pomogla da prvih deset godina
uspostavim sistem koji
i danas u velikoj meri funkcioniše.U
međuvremenu,
rodila su nam se deca,Una i
Branislav. Una je na petoj, a
Branisalav na trećoj godini
medicine, što govori o njihovom
životnom opredeljenju
za medicinsku struku. Voleli
bi da naša deca naslede oba
posla da li kao osnovni ili
kao dodatni posao oslanajući
se na neku srodnu granu
medicine. Moraju voleti ono
što rade jer samo tako mogu
postići uspeh u svom privatnom
životu i poslovnoj karijeri.
Mislim da imamo još
dovoljno snage da sačekamo
da završe fakultete i da im
pomognemo u ispunjenju
njihovih planova.
15
Odmaralište Crvenog krsta Vr
Suzana Cvetanović, sekretar Crvenog krsta Vršac
U
skladu sa koncepcijom Međunarodnog pokreta
Crvenog krsta i Crvenog polumeseca, Crveni
krst Vršac od osnivanja, marta 1988. godine,
nizom akcija sprovodi osnovne principe Pokreta koji se
odnose na humanost, nepristrasnost, neutralnost, nezavisnost,
dobrovoljnost, jedinstvo, univerzalnost.
Jedna od najatraktivnijih delatnosti Crvenog krsta
Vršac vezana je za Odmaralište Crvenog krsta na Vršačkom
bregu, između Vršačke kule i Đakovog vrha u
sklopu Vršačkih planina na nadmorskoj visini od 357
metara, osam kilometara od centra grada, do kojeg se
stiže kolima ili pešice.
Suzana Cvetanović, sekretar Crvenog krsta Vršac odgovorno
lice za Crveni krst Vršac i Odmaralište Crveni
krst Vršac, nabrajajući sve blagodeti ovog mesta ne krije
svoje zadovoljstvo što će ovaj ambijent sledeću sezonu
započeti u adaptiranom enterijeru i sobama sa zasebnim
kupatilima, umesto etažnih, što je bio slučaj do sada.
Verovatno jedini nedostatak ovog savršenog prostora.
Objekat je 1936. godine sagrađen iz donacije kraljice
Marije Karađorđević i pomoć 565 donatora, u tadašnje
Odmaralište po idejnom projektu Dragiše Brašovana
vreme uglednih zanatlija, trgovaca i lekara, a po idejnom projektu Dragiše
Brašovana, jednog od pionira srpske moderne arhitekture (između ostalog,
projektovao je zgradu Banovine), Vrščanina. Sa temeljima u obliku
16
šac na raskrsnici 17 vetrova
krsta i ovom objektu je ostavio svoj prepoznatljiv potpis
posebnosti. Privilegiju da iz ptičje perspektive to vide i potvrde
imaju vršački paraglajderi. Odmaralište je sačuvalo
svoj prvobitni izgled, ali je 2001. donacijom Crvenog krsta
Španije objekat rekonstruisan i adaptiran, a 2003. zahvaljujući
donaciji Crvenog krsta Gornje Austrije i opremljen.
Dok 20 soba sa ukupno 110 ležaja uglavnom koriste deca
osnovnoškolskog uzrasta, za boravak u okviru letnje škole,
brojne sportske ekipe, klubovi, učesnici raznih kampova,
a tokom letnjeg perioda realizuje se i oporavak socijalno
ugrožene dece, u restoranu nacionalne kuhinje se svakog
vikenda tokom cele godine traži mesto više. Ovo je omiljeno
izletište Vrščana, pre svega porodicama sa decom iz
cele Vojvodine i Srbije, ali ga posećuju i gosti iz susedne
Rumunije - objasnila je Suzana Cvetanović, ističući ne manje
privlačne atrakcije, poput dečjeg igrališta, mini zoo vrta
i sportskog terena koji se nalaze u okviru Odmarališta.
Iako će predstojeća adaptacija reducirati smeštajne kapacitete,
time će se podići funkcionalnost i ekonomičnost
objekta, pa se računa na dolazak gostiju i tokom zimskih
meseci, do sada koncepcijski prilagođenih rekreativnoj nastavi.
Jer, lepota zime na Vršačkom bregu jednaka je lepoti
boravka u letnjem periodu. Očekuje se i daleko veće interesovanje
i dolazak drugih turista.
Hrana je zasnovana na domaćim proizvodima i nacionalnoj
kuhinji, uvek sveža i ukusno pripremljena čime privlači
veliki broj gostiju, bez obzira na vreme i godišnje doba. S
obzirom na boravak dece različitog uzrasta, posebna pažnja
poklanja se raznovrsnim, nutritivno vrednim obrocima, te
izlazi u susret potrebama grupe sportista, dece sa specifičnim
zahtevima u ishrani, sa kojim se usklađuje meni.
- Naša fleksibilnost da odgovorimo na različite zahteve,
te kvalitetna i uvek sveža hrana je ono što je ovoj ustanovi
bio najjači adut, do sada, razlog tolikog broja gostiju.
Po završetku adaptacije, naredne sezone, nadamo se popunjenosti
od 60 - 70% godišnje, a ne dosadašnjoj u julu i
avgustu. To je bio hendikep i za turističku ponudu grada,
još uvek sa nedovoljnim brojem smeštajnih kapaciteta, i
Vršačkih planina kao turističke atrakcije bez uslova za duži
boravak turista, ljubitelja prirode i korisnika sadržaja koje
ova planina ima u ponudi - kaže Suzana Cvetanović.
Okruženo šumom i mogućnošću za sportskim i rekreativnim
aktivnostima u prirodi, ovo mesto je posebno označeno
kao mesto čistog i svežeg vazduha. Nije slučajno odabrano
za podizanje ovog objekta. Te 1936. stručnjaci su na osnovu
istraživanja došli do zaključka, što se kasnije i potvrdilo,
da je na potezu od granice sa Rumunijom do Odmarališta
Crvenog krsta vazduh najčistiji u bivšoj Jugoslaviji, danas
i u Evropi zahvaljujući strujanju 17 vetrova, te da Vršački
breg predstavlja vazdušnu banju veoma pogodnu za lečenje
i prevenciju respiratornih bolesti, bolesti pluća i organa za
disanje. U vremenu kada su gradovi naše zemlje konstantno
na svetskoj listi najzagađenijih, značaj ovog prostora je
nezamisliv.
Mini Zološki vrt magnet za sve uzraste
Kompleks sportskih terena uz samo odmaralište
Raj za decu na svakom koraku
17
Laureati nagrade Poljop
Juraj Častvan iz Selenče,
Đorđe Pavkov iz Begeča, Sava
Kompalić iz Deronja, Milan
Radosavljević iz Ribara kod Jagodine,
Sava Milošev iz Crepaje, Marko
Milić iz Opova, Vladimir Ličanin iz
Belegiša, Gordana Miščević iz Vašice,
Vladimir Jovičić iz Rivice i Mihajlo
Petrović iz Dragosinca kod Kraljeva
- ovogodišnj su dobitnici priznanja
“Poljoprivrednici nove generacije”. Žiri
koji su činili profesori na poljoprivrednim
fakultetima i uspešni domaći privrednici
u agro sektoru, iimao je izrazito
zahtevne kriterijume, pa izbor deset
najboljih u 2023. godini nije bio nimalo
lak. Po prvi put ove godine dodeljeno
je i Specijalno priznanje „Mlada nada
srpskog agrara”, a njega je zaslužila
četrnaestogodišnja Anđeliji Ilić iz sela
Rutevac kod Aleksinca. Dodela priznanja
najboljima održana je 21.12.2023.,
u Kongresnom centru „Master“
Novosadskog sajma, treću godinu za
redom, pod sloganom: „Njihova snaga
su znanje i inovacije, oni su budućnost
agrara i ponos nacije, oni su poljoprivrednici
nove generacije“.
Konferencija „Poljoprivrednik nove
generacije“, u organizaciji istoimenog
Udruženja, ima za cilj afirmaciju mladih
poljoprivrednika sa teritorije Srbije
koji se agrarnom proizvodnjom bave na
najsavremeniji način uz primenu moderne
tehnologije.
Obraćajući se na početku konferencije
brojnim prisutnim zvanicama,
Stefan Gligorić, generalni sekretar
Udruženja “Poljoprivrednici nove generacije”,
najpre je pozdravio cenjene
predstavnike državnih, pokrajinskih i
gradskih institucije, uvažene profesore
Poljoprivrednog fakulteta, predstavnike
kompanija iz agro sektora, medija
i naravno poljoprivredne proizvođače
bez kojih održavanje ovog događaja ne
bi bilo moguće, posebno čestitajući laureatima.
- Ovaj skup je po mnogim parametrima
postao jedan od najznačajnijih
konferencijskih događaja. Godina iza
nas je bila prepuna izazova. Samo uvođenjem
novih saznanja i tehnologija u
poljoprivrednu proizvodnju možemo
Lazar Gligorić
se prilagoditi surovim tržišnim uslovima.
Stoga smatram da je spoj nauke i prakse
neophodan u razvoju naše poljoprivredne
proizvodnje i tome moramo stremiti. I u
narednom periodu će naše Udruženje organizovati
odlaske na sajmove u svetu, kako
bi videli najnovija dostignuća i čuli njihova
iskustva iz proizvodnje. Želimo da motivišemo
mlade poljoprivrednike da ostanu na
selu i da nastave da se zajedno sa svojom
porodicom bave poljoprivrednom proizvodnjom,
jer će samo na taj način naša zemlja
obezbediti prehrambenu sigurnost. Zato je
neophodno više subvencionisati mlade poljoprivredike,
staviti akcenat novčanih sredstava
upravo na njih. Samo sa takvom agrarnom
politikom moći ćemo da podignemo
Zajednički snimak nagrađenih
Juraj Častvan (u sredini) sa priuznanjem
našu poljoprivrednu proizvodnju na viši
nivo, ali i da ostvarimo dobre ekonomske
rezultate - izjavio je Stefan Gligorić..
Jedan od nagrađenih bio je i Juraj
Častvan iz Selenče, koji je naglasio:
- Drago mi je što sam jedan od desetorice
dobitnika ovog priznanja, koje mi
mnogo znači, pre svega jer je moj rad
prepoznat. Na selu sam ostao zbog porodice
koja se generacijama unazad bavi
poljoprivredom. Bilo mi je žao da sve što
18
rivrednik nove generacije
ali u skorije vreme akcenat ćemo staviti
na ambalažu i proces kalibracije, kako bismo
postigli dodatnu vrednost krajnjem
proizvodu.
Četrnaestogodišnja Anđelija Ilić iz sela
Rutevac kod Aleksinca prvi je dobitnik
Specijalnog priznanja „Mlada nada srpskog
agrara”, koje joj je uručeno na svečanoj
konferenciji Udruženja u Novom
Sadu. Nosioci posla. Tj domaćinstva Ilić,
su pripadnici najstarije generacije, dok je
njihova starija unuka Anđelija, njihova
desna ruka. Roditelji su joj velika podrška,
ali njihov glavni fokus usmeren je na
odgajivačnicu pasa. Imaju i mlađu ćerku,
učenicu četvrtog razreda osnovne škole,
ali za razliku od Anđelije koja je „od pelena“
pokazivala veliko interesovanje za sve
što se dešava u dvorištu i na njivi, ona je
malo drugačija. Pošto je Anđelija naznačena
kao No.1 u Porodičnom gazdinstvu
„Ilić“, pitali smo je o delatnosti PG-a:
- Radimo stočarstvo i zemljoradnju, bavimo
se proizvodnjom mleka. Imamo 15
muznih krava i svakodnevno predajemo
mleko. Uvek imamo i po nekoliko bikova.
Držimo svinje i ovce ali samo za naše potrebe
- kaže mlada dama, učena, a možda
je i sama razumela da životni san može
da se ostvari i na selu. Selo Rutevac je na
lepoj poziciji, ima dobru komunikaciju
i saobraćajnicama je povezano sa većim
centrima. Anđelija planira da upiše veterinarsku
školu i posle fakultet i ostane sa
roditeljima na selu, da radi, unapređuje i
bude zadovoljna. Možda i uveća gazdinstvo,
ali ne previše, jer bi sve preterano
stvorilo nepotrebne probleme.
Događaju su prisustvovali Bojan
Vranjković, državni sekretar u ministarstvu
poljoprivrede, vodoprivrede i
šumarstva, Mladen Petreš, pomoćnik
pokrajinskog sekretara za poljoprivredu,
vodoprivredu i šumarstvo, dr Nenad
Ivanišević, pokrajinski sekretar za privredu
i turizam, predstavnici Gradskog veća
za privredu, Boško Vučurević, predsednik
Privredne komore Vojvodine, mr Jelena
Nestorov, predsednica Zadružnog saveza
Vojvodine, prof. dr Nedeljko Tica, dekan
Poljoprivrednog fakulteta u Novom Sadu,
Antonio Ventreska, direktor Italijanske
agencija za spoljnu trgovinu ICE/ITA,
Goran Savić, direktor Razvojnog fonda
APV, predstavnici Garancijskog fonda
Đorđe Pavkov, laureat iz Begeča
Anđelija Ilić
su moji roditelji, njihovi roditelji stekli
propadne, pa sam preuzeo na sebe obavezu
da nasleđeno unapredim. Radimo
uglavnom industrijsku papriku, bavimo
se ratarstvom u manjem obimu zbog plodoreda.
Prošle godine smo, zahvaljujući
konkursima i podsticajima države, kupili
nov traktor sa autopilot navigacijom, koji
umnogome olakšava rad na njivi. U poljoprivredi
vidim perspektivu ali da je lako,
nije.
Đorđe Pavkov iz Begeča je još jedan
laureat nagrade „Poljoprivrednik nove
generacije“ za ovu godinu. Bavi se povrtarskom
proizvodnjom, pretežno proizvodnjom
šargarepe, koju plasira na domaće
i ino tržišta (Hrvatska, BiH, Crna
Gora, Makedonija, a periodično i Poljska
i Ruska Federacija). Poljoprivredno gazdinstvo
Đorđa Pavkova dostiglo je ozbiljan
nivo proizvodnje od 2 -3 hiljade tona i
plasmana, te je jedan od većih proizvođača
šargarepe u Srbiji. Đorđe Pavkov je ing,
agronomije i na pitanje šta mu je fakultet
dao, rekao je:
- Naučio me je izdržljivosti i istrajnosti,
da ne odustajem lako. Naravno da sam
dosta naučenog i primenio na svom imanju.
Gazdinstvo je u poslednjih nekoliko
godine opremljeno savremenom mehanizacijom,
u čemu je dosta značajnu ulogu
imala država. Sa tri nova kombajna nemamo
potrebe za dodatnom radnom snagom,
APV, Leonid Babić, direktor sektora za razvoj
osiguranja Globos osiguranje, Nikola
Lovrić, generalni direktor Novosadskog
sajma i dr..
Manifestaciju su podržali Grad Novi
Sad, Pokrajinski sekretarijat za poljoprivredu,
vodoprivredu i šumarstvo,
Pokrajinski sekretarijat za privredu i turizam
i Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva
i vodoprivrede, Globos osiguranje i
drugi.
19
O Sokačetu, hrani,
Milana Nikolić
U
društvu neodoljive hrane, na mestu
koje podstiče na razgovore
van svakodnevnice, desila se magija
zvana Sokače - kratke, uske ulice u
kojoj su mimoilaženja nemoguća. Pravo
mesto za one koji se kreću mimo glavnih
puteva, onih sa otvorenim srcima koji poput
kakvih lutalica traže srodne duše.
- Suština u ovom poslu je poštovanje gosta
koji kada dođe na ćevap kakav je jeo
pre 15 godina, takav i dobije. Ja možda
znam da napravim i „bolji“, kompatibilniji
mom ukusu i današnjem vremenu, ali
se nikada ne bih usudio da ga ponudim u
restoranu, jer to bi promenilo njegovu suštinu.
Na način serviranja, izgled uniformi
zaposlenih, postavku stola samo „nebo
je granica“, i sa tim se „igramo“ i s tom
igrom smo kažu „prva birana kategorija“
kako za goste iz grada, tako i one iz daleka,
jer je esencija ostala nedirnuta i gost
će uvek doći na ono što je očekivao ovde,
a biće iznenađen (prijatno) nekom novom
formom, novim oblikom i načinom usluge
- kazuje viđenje restorana na čijem je čelu
Jovan Nikolić, ušuškanom u staro jezgro
grada.
I već na ulazu primećuje se pozitivna
energija koja vlada objektom iz 1896.,
prvobitno delom Reformatske hrišćanske
crkve, nakon rata preuređenom u vrtić a
potom i školu. Za dobre vibracije zaslužna
je i pekara preduzeća „Sloboda“, iz koje
20
Jovan Nikolić Njegovan u društvu Igora Mirovića i Boška Vučurevića
su godinama u nekoliko čuvenih mlečnih
restorana u gradu, distribuirni nikada prevaziđeni
„garnirani“ sendviči, šam rolne i
sendvič kifle, a koji se danas, po originalnom
receptu, mogu poručiti u „Sokačetu“.
- Restoran „Sokače“ sadrži ozbiljan
izbor jela poreklom iz Timočke krajine,
kraja u kojem se jede prava srpska hrana,
odakle dolazi kult i osnovni postulat negovanja
jelovnika našeg govornog područja -
objašnjava Jovan Nikolić Njegovan, predstavnik
pete generacije ugostitelja koji su
gradili ovu priču, naslednik nekada čuvenih
ugostitelja Mihajla - Kajče Nikolića -
čukundede, Ljube - pradede, Aleksandra
Ace - dede i Mijomira Nikolića - oca.
Jelovnik, temeljno odrađen, proveren na
način da i kada bi hteli da suze izbor, bila
bi to mission impossible. Razlog verovatno
leži u činjenici da je pogođena suština
onoga što gost prepoznaje kao nacionalnu
vrednost pretpostavljenog ukusa.
- Značaj hrane u Srbiji zauzima visoko
mesto, jer Srbi vole da jedu, ali izbor jela se
razlikuje u zavisnosti od kraja, da bi se na
Dunavu sve to spojilo. U Timočkoj krajini
se ovčje šnicle bacaju na žar. U Vojvodini
se ovčetina malo koristi, ali zato rinflajš iz
supe ima prefinjen miris koji omamljuje.
Ono što je sigurno da Srbija voli jedno te
isto godinama unazad i to nam održava
tonus, karakter, nacionalni identitet. „Jesi
ono što jedeš“ i šta god da se dešava, sa
nama i oko nas, mi odolevamo svojom
stamenošću, snagom, koja dolazi iz gibanice,
sarme, mesa na žaru, supa..., i drugih
jela proizišlih iz naše tradicije, a koja smo
uspeli da sačuvamo. Na Dunavu su se sudarile
osmanska i austro-ugarska kuhinja
i u tom sudaru se desilo „Sokače“ koje je
pomirilo te dve priče. Kada nas preporučuju
kao isključivo vojvođanski restoran,
nalete na jagnjeću kapamu, na svadbarski
kupus, na sarmu za koju kažu da je „turska“,
mada u Turskoj nećete naći sarmu sa
dimljenim mesom i slaninom, kao u Srbiji.
Uspeli smo da objedinimo kompletan izbor
jela srpske kuhinje, bogato raskošne,
suštinski i pojavno veličanstvene, sa ukusima
i namirnicama koje su dolazile sa
U ambijentu velike sale
filozofiji i još nečemu
Mirisi i ukusi
svih strana, a mi ih pripremali na svoj
način - objašnjava naš sagovornik.
Posvetivši se filozofiji gastronomije
(pojam koji objedinjuje kult hrane i
uživanje u njoj, te kulinarsko umeće),
njen početak naš domaćin nalazi u Francuskoj
XVIII veka, gde je grupa izabranih
(prosvetitelja) odlučila da hrani
priđe na drugačiji način - način intelektualaca,
želeći da budu sposobni da nakon
jela misle a ne da legnu i spavaju.
Prednost daju laganijoj hrani sa manje
mesa i malo više povrća i voća, uz degustiranje
pića koje će im dozvoliti da
satima za stolom diskutuju o temama
iz filozofije, politike, umetnosti, nauke.
Oni su otvorili vrata jednom interesantnom
procesu, koji će favorizovati ljude
„finog nepca“ i u klasično kulinarstvo
uvesti nešto što se zove nauka. Da njihove
ideje sprovede pošlo je za rukom
Mala sala Sokačeta
(znanjem) čuvenom francuskom šefu,
Marie-Antoine Carême (1784-1833)
ocu moderne gastronomije. Nakon otkrivanja
ukusa pečenog mesa na vatri u
praskozorje civilizacije, francuska škola
gastronomije je učinila najveći pomak
na ovom polju. Upakovali su sve tehnike
i načine pripreme, napisali knjige
i zasnovali naučnu teoriju i preneli je
celom svetu. Francuska doktrina je definisala
namirnice, jela, način pripreme,
čak i pojedine izraze, neprevodljive, jer
bi prevođenjem izgubile šarm. Promene
u receptima odredile su religije i izvršile
uticaj na formiranje zasebnih, autentičnih
kuhinja.
Osim kuhinjom, „Sokače“ goste privlači
ambijentalnom celinom koju čine
dve sale (velika kapaciteta 80, mala 40
mesta) i letnja bašta (70 mesta), nenatkrivena,
kakva će i ostati.
- Nemamo planova za proširivanjem,
jer smo postigli ono što smo želeli. Prostor
u koji smo se preselili 2012. godine,
u koji su 2013. dočekani prvi gosti,
pregradili smo na dva dela. Veliku salu
uredili smo u duhu minulog vremena,
ispunili detaljima koji odražavaju kulturu
naroda koji su živeli ili prolazili Vojvodinom,
takođe unikatnim elementima
poput lustera (autorskog rada vlasnika),
akvarijuma u raritetnom lampaš televizoru
(iz sredine 70-tih XX veka) i sl.
koji originalnošću privlače pažnju posetilaca.
Mala sala je zapravo ono što „Sokače“ jeste.
Onakva kakvu ju je 2001. godine na prvoj lokaciji,
Žitnom trgu Mićko osmislio, sa niskim
plafonima i drvenim patosom, u kojoj su svi
bili „siti, napiti, niko besan i svima je bilo komotno“.
U tom malom prostoru Mićko (Mijomir
Nikolić), je sedeći za stolom ispred šanka
na usluzi svima, uspeo da bude dobar domaćin.
Zidamo roštilj i pravimo konstrukciju identičnu
onoj u malom „Sokačetu“ ne bi li lakše
prihvatili premeštaj, iako se radilo o samo dve
ulice. Čak smo i krive, istrošene, nikakve daske
sa patosa ishoblovali, da kada gost uđe ima isti
osećaj. Identične su i slike, raspored... Čitav
prostor koji smo zatekli mogao je biti u izglednoj
estetici jedne male sale velikog formata, ali
izneverili bi vizuelnu memoriju i očekivanja
klijenata. Da smo bili u pravu je pomama za salom
koja je za sve dane u decembru bila rezervisana
još u oktobru - kaže gospodin Nikolić.
Brojne su nagrade i priznanja došla za rad
ovog uglednog ugostiteljskog objekta. Pomenućemo
poslednje, npr. vrlo visoke reference
čuvenog gastro brevijara Gault & Millau 2022.
za rad ovog restorana. Biti primećen od autoriteta
sa radijusom kretanja u 20 zemalja, sa zadatkom
da objektivno, profesionalno informiše
o najboljim svetskim restoranima, vinrijama,
pivnicama, nije mala stvar. Najveće priznanje
ove, 2023. godine za gospodina Nikolića je
„Kapija uspeha“ Privredne komore Vojvodine
(PKV). Među pet najuspešnijih privrednika,
Jovan Nikolić Njegovan je jedini iz brašne
ugostiteljstva poneo ovo prestižno priznanje.
I još malo o gastronomiji - srpskoj, od namirnica
sa našeg područja, ono što je nama
prihvatljivo, ali na francuski način. Srpska gastronomija
je ono što naš gost u tanjiru traži. To
nisu ljubičaste šargarepe, komorač i špargla, jer
„to nije ono zbog čega smo gladni“.
Vanja Puškar, Filip Ćirić, su po njegovom
mišljenju vrsni kuvari koji se bave srpskom gastronomijom
na vrhunski način. Svesno ili ne
oni su se okrenuli elitističkim krugovima (poslovnoj
eliti pre svega), dok je ostatak društva
ostao uskraćen saznanja o postojanju srpske
gastronomije.
Kao kuriozet odjeknula je vest o otvaranju
novog restorana (na mestu starog restorana
„Trag“, Petrovaradin), gde će gospodin Jovan
Nikolić Njegovan obući belu uniformu i već
naredne godine početi da kuva. Obećava mesto
gde će se roditi jedna vrhunska gastronomija,
svima prihvatljiva.
21
SREĆNE NOVOGODIŠNJE I BO
TURISTIČKA ORGANIZ
Jubilarna 2023. godina, polako ostaje
za nama, idemo u susret novim planovima,
promocijama, inovacijama i novoj
2024. godini. Kada se osvrnemo unazad,
brojne aktivnosti su obeležile 2023.
godinu, počevši od učešća Turističke organizacije
Vojvodine na međunarodnim
sajmovima turizma u zemlji i inostranstvu,
aktivno učešće na konferencijama i događajima,
projekti prekogranične saradnje,
poseta brojnih inostranih medija, kreiranje
novih turističkih proizvoda, kao i izuzetna
saradnja sa brojnim institucijama i privrednim
subjektima.
Od početka 2023. godine Turistička
organizacija Vojvodine je prezentovala
turističku ponudu Pokrajine na 14 međunarodnih
sajmova turizma. Takođe, u ovoj
godini Turistička organizacija Vojvodine
je sudelovala na brojnim događajima, od
kojih je na dva događaja preuzela ulogu
suorganizatora („Tour de Fruška“ i „Međunarodni
festival Grašca“). Kao jedan
od vidova promocije turističke ponude
Vojvodine organizovano je „Vojvođansko
veče“ u Ljubljani i Budimpešti.
Događaj, odnosno turistički proizvod
koji je zauzeo posebno mesto u 2023. godini
jeste realizacija prve Fruškogorske
vinske šetnje „Fruška Walk & Wine 2023“,
koja je objedinila vinski turizam i aktivni
odmor. Navedeni događaj, realizovan je
od strane Turističke organizacije Vojvodine
u avgustu, uz podršku Pokrajinske
vlade, Ministarstva turizma i omladine,
Opštine Irig, Nacionalnog parka „Fruška
gora“, Udruženja proizvođača grožđa
i vina sa oznakom geografskog porekla
„Srem - Fruška gora“, Garancijskog fonda
AP Vojvodine i Razvojnog fonda Vojvodine.
Događaj je podrazumevao inspirativnu
šetnju (7,6 km) kroz fruškogorske
vinograde, gde su učesnici imali priliku da
uživaju u degustaciji vrhunskih fruškogorskih
vina na četiri degustaciona punkta i
ukusima lokalnih gastronomskih specijaliteta,
uz prigodan muzički program na svakom
punktu. Posebna pažnja pri realizaciji
ovog događaja posvećena je održivom
turizmu i ekološkoj odgovornosti, shodno
tome, rezervacije i prodaja vaučera za učesnike
prve fruškogorske šetnje, vršile su se
putem digitalne platforme.
2023. godina bila je u znaku jubileja,
odnosno obeležavanja 20 godina poslovanja
Turističke organizacije Vojvodine, s
tim u vezi organizovana je nagradna igra
za pratioce na Instagram profilu Turističke
organizacije Vojvodine Vojvodina Travel,
u periodu od maja do avgusta, gde su učesnici
imali mogućnost da osvoje vredne
Dr Nataša Pavlović
nagrade i upoznaju se sa turističkom ponudom
AP Vojvodine. Prethodnih 20 godina
bili su putanja puna izazova i promena,
uporno smo se prilagođavali dinamičnim
promenama u turističkoj industriji, koristili
nove tehnologije i usavršavali svoje veštine,
kako bismo pružili najbolju moguću
podršku turizmu u Vojvodini. Vojvodina
je danas atraktivna turistička destinacija,
na širem turističkom tržištu, a sve to ne
Zajednički snimak tima TO na proslavi jubileja
22
ŽIĆNE PRAZNIKE ŽELI VAM
ACIJA VOJVODINE
Sa Fruškogorske vinske šetnje - Walk and Wine2023
bi bilo moguće bez sinergije sa brojnim
institucijama, na republičkom, pokrajinskom
i lokalnom nivou, kao i privrednim
subjektima sa teritorije AP Vojvodine.
Kako bi se izrazila zahvalnost
partnerima, sublimirali postignuti rezultati
i najavili dalji koraci u poslovanju,
u oktobru je obeležen jubilej Turističke
organizacije Vojvodine i Garancijskog
fonda AP Vojvodine pod sloganom „20
GODINA GARANTOVANI USPEH“.
Jačanje lokalne privrede predstavlja
jednu od bitnih karika u unapređenju
turističkog sektora. Turistička organizacija
Vojvodine u okviru realizacije
projekta prekogranične saradnje pod
nazivom “Smarter AoE” pruža podršku
unapređenju poslovanja malih i srednjih
preduzeća. Naime, projekat ima za cilj
da podstiče usvajanje digitalizacije i
inovacija od strane MSP u turizmu kroz
transnacionalnu saradnju. Projekat je
počeo sa realizacijom početkom 2022.
godine, vodeći partner na projektu je
Iskriva - Institut za ravoj lokalnih potencijala,
dok su ostali partneri Turistička
Potpisivanje ugovora sa malim i srednjim preduzećima, Smarter AOE projekat
Nastup TO Vojvodine na Sajmu
turizma u Berlinu
organizacija Vojvodine, Result d.o.o - Slovenija,
Pomurski tehnološki park - Slovenija, Preduzetnički
incubator BIOS d.o.o. - Hrvatska,
West Pannon - Mađarska, Institut za strateške
studije i prognoze - Crna Gora, Udruženje hotelske
industrije Rumunije - Rumunija i Bugarsko-rumunska
privredna komora - Bugarska. U
avgustu 17 preduzeća iz Zapadnobačkog okruga
je dobilo šansu da svoje projekte, u vezi sa
digitalnom transformacijom, finansira putem
projekta “Cosme - Smarter AoE”.
Zatvaramo poglavlje 2023. godine, sa osećajem
ponosa znajući da smo zajedno doprineli
povećanju prepoznatljivosti turističke ponude
i konkurentnosti Vojvodine kao turističke
destinacije i samim tim povećanju broja posetilaca.
Turistička organizacija Vojvodine je
i u ovoj jubilarnoj godini uspela da prenese
čaroliju turističkih sadržaja Vojvodine širem
auditorijumu, kreirajući sećanja koja će trajati
zauvek.
Srećnu i uspešnu 2024. godinu želi vam direktorka
Turističke organizacije Vojvodine dr
Nataša Pavlović sa timom Turističke organizacije
Vojvodine!
23
Godina jubileja i novih usp
Grada No
Turistička organizacija Grada Novog Sada je u poslednjih
godinu dana radila na brojnim projektima u
cilju proširenja i unapređenja turističke ponude grada.
Kontinuirane promocije, gostovanja, nagrade, organizovani
događaji i objavljeni promotivni materijali, svakako
su doprineli tome da se Novi Sad i ove godine pronađe
na mapi želja i ostvarenih putovanja turista. Početak 2023.
godine obeležili su brojni sajmovi, posete i susreti u kojima
je Turistička organizacija Grada Novog Sada aktivno
učestvovala. Samo u ovoj godini nastupila je na blizu 40
domaćih i međunarodnih sajmova, poslovnim skupovima,
promotivnim događajima i manifestacijama.
2023. GODINA U PROJEKTIMA
- „DAN OTVORENIH VRATA“
Kada je reč o realizaciji aktivnosti, može se reći da je
ove godine realizovano nekoliko značajnih projekata. U
saradnji sa ustanovama kulture, početkom februara povodom
Dana grada, organizovan je „Dan otvorenih vrata“,
kroz koja je prošlo oko 7.000 građana, a realizovano je i 12
besplatnih pešačkih tura obilaska Novog Sada i Petrovaradinske
tvrđave.
MREŽA TURISTIČKIH GRADOVA
U junu ove godine pokrenuta je inicijativa za formiranje
Mreže turističkih gradova. Tim povodom, Turistička organizacija
Grada Novog Sada ugostila je predstavnike gradova
i turističkih organizacija iz Beograda, Budve, Herceg
Novog, Banjaluke i Tuzle, grada Skoplja, kao i kolege iz
Turističke organizacije Srbije. Dugoročno, u planu je širenje
mreže i povezivanje sa svim vodećim turističkim organizacijama
Zapadnog Balkana.
POSLOVNI SKUP U LJUBLJANI
Septembar je obeležila organizacija i realizacija poslovnog
skupa u Ljubljani u kojem je učestvovala novosadska
i slovenačka turistička privreda. Predstavnici lokalnih hotelijera
i agencija imali su priliku da održe sastanke i dogovore
nove poslovne prilike, a sve sa ciljem da se poveća
broj turista koji iz Ljubljane, ali i cele Slovenije, putuju u
Novi Sad i obrnuto.
DIGITALNA MAPA NOVOG SADA I FRUŠKE
GORE
Dugogodišnji rad na razvoju novosadskih turističkih
proizvoda ove godine je rezultirao promocijom digitalne
i štampane mapa Novog Sada i Fruške gore. Nakon prve
faze izrade, na mapi je obeleženo blizu 600 tačaka najznačajnijih
turističkih atrakcija, vinarija, restorana, planinarskih
staza, javnog prevoza i drugo, sa navigacijama do
svakog odredišta. Samo ove godine objavljeno je više od
10 publikacija, bilo da se radi o
ažuriranim postojećim izdanjima
ili potpuno novim publikacijama.
Takođe, ovu godina je posvećena
i terenskom radu, obilasku čardi i
salaša u okolini Novog Sada kako
bi na ovaj način turistima i lokalnom
stanovništvu dat kompletan
uvid u ponudu po kojem je grad
specifičan.
PROMOCIJA U MEDIJIMA
I NA DIGITALU
Godinu 2023. obeležile su i
mnoge medijske objave u kojima
je promovisano sve ono što Novi
Sad pruža u turističkom smislu.
O gradu je objavljeno više od 100
tekstova i baner rešenja na najposećenijim
portalima regiona,
poput hrvatskog „Index-hr”-a,
slovenačkog „Svet24.si“, bosanskog
„Tuzlanski.ba“, makedonskog
„Crnobelo.com“ i crnogorskog
„Vijesti.me“. Istovremeno
nacionalne, regionalne i lokalne
televizije i radio stanice emitovale
su promotivne spotove u kojima
je prezentovana letnja i zimska
ponuda Novog Sada. Pozitivni
Novi Sad u očekivanju Nove 2024.
rezultati brojnih TONS-ovih promotivnih
kampanja na društvenim
mrežama, bilbordima, oglašavanja
na Guglu, takođe su doprineli
vidljivosti Novog Sada kao poželjne
turističke destinacije.
Zainteresovanost za grad iskazali
su i brojni gosti iz Kine, Turske,
Grčke i Hrvatske, kako iz lokalnih
medija, tako i turoperatora
24
JUBILEJ I POSTIGNUTI
REZULTATI
Turistička organizacija Grada
Novog Sada je 26. oktobra 2023.
godine u hotelu Šeraton uz prisueha
Turističke organizacije
vog Sada
godine
Digitalna mapa Novog Sada i Fruške gore
koji su Novi Sad posetili na svom
proputovanju kroz Srbiju.
Sa ciljem promocije ove godine
ugošćene su i dve grupe domaćih
influensera. Dvodnevne posete Novom
Sadu i okolini obuhvatile su
obilazak centra, Petrovaradinske
tvrđave, Pozorišta mladih, Ateljea
61, Muzeja grada Novog Sada,
Galerije Matice srpske i Muzeja
Vojvodine, kao i posete Podrumu
Šukac, Novosadskom Zimzolendu,
Ledenoj šumi, restoranima, čardama
i salašima.
stvo brojnih prijatelja i saradnika svečano obeležila 15
godina rada na razvoju i promociji turizma Novog Sada.
Povodom rođendana, TONS je za sve zainteresovane
organizovao besplatne promotivne ture obilaska starog
gradskog jezgra. Ture su bile organizovane vikendom
tokom oktobra i novembra, a prema statističkim podacima
za njih se prijavilo više od 250 zainteresovanih Novosađana,
Novosađanki i gostiju grada.
Za postignute rezultate TONS je krajem godine dobio
dva priznanja. Na Beogradskom turističkom i „MICE“
forumu Turističkoj organizaciji Grada Novog Sada dodeljena
je nagrada Turistička prizma u kategoriji destinacijska
menadžment organizacija. Ova nagrada se
dodeljuje od 1997. godine za izuzetan doprinos u podizanju
nivoa turističkih usluga, a sa ciljem podsticanja
inovativnosti u turizmu. Na jubilarnoj 10. MEKST konferenciji
koja je ove godine okupila oko 800 učesnika
iz različitih zemalja, TONS-u je uručena zahvalnica za
podršku koju godinama unazad pruža ovom značajnom
događaju.
2023. godine je po svim parametrima bila veoma
uspešna za turizam u Novom Sadu. Zvanični podaci
Republičkog zavoda za statistiku pokazuju da je na teritoriji
Novog Sada od januara do oktobra ove godine
boravilo više od 198.000 turista, što predstavlja porast
u odnosu na isti period prošle godine za 9 odsto. Prema
istom izvoru, u prvih devet meseci 2023. godine ostvareno
je više od 480.000 noćenja što predstavlja porast
oko 4 procenta. Očekuje se da će do kraja godine biti
ostvareno oko 600.000 noćenja.
25
Privredna komora Vojvodine i
u 2023. pokazala svoju vitalnost
Sva vrata su Vam otvorena, ovo je Vaš dom
- takvom dobrodošlicom Privredna komora
Vojvodine (PKV) dočekuje svoje goste
- istakao je Boško Vučurević, predsednik PKV
na tradicionalnom skupu organizovanom krajem
godine, koji ova značajna privredna institucija
priređuje za privrednike, partnere i svoje saradnike,
te predstavnike sedme sile.
Sumirajući rezultate godine na izmaku, gospodin
Vučurević je konstatovao da su makroekonomska
kretanja u Republici Srbiji tokom 2023.
trpela snažan uticaj nepovoljnih spoljnih faktora
izazvanih geopolitičkim tenzijama, kao i inten-
Boško Vučurević,
predsednik PKV
Zajedničkim snagama do dobrih privrednih rezultata
Puna podrška institucija radu PKV
zivanjem svetske energetske krize. To se odrazilo
na privredni rast i jačanje inflatornih pritisaka koji
su uspešno amortizovani postignutom finansijskom
stabilnošću i dinamikom rasta ostvararenom u prethodnom
periodu. Zahvaljujući značajnom prilivu
stranih investicija očuvan je stabilan devizni kurs,
a broj zaposlenih zabeležio porast.
Ponovio je da je PKV mesto okupljanja privrednka
i mesto privrednih zbivanja, a svečana sala PKV
ispunjena do poslednjeg mesta znak da se puno i
dobro radi. Tokom 2023. u PKV je držano preko
200 događaja i čak desetak hiljada privrednika je
prošlo kroz prostorije PKV.
Po njegovim rečima, i pored kriznih situacija,
privreda Republike Srbije je pokazala svoju vitalnost.
Strane direktne investicije se nijednog trenutka
nisu zaustavile, i za prvih deset meseci su na
4.2 milijarde, a očekuje se 4.5 do kraja godine, što
govori da poverenje stranih kompanija i kompanija
koje direktno ulažu u našu privredu nije poljuljano,
i predstavlja dobru preporuku za dalja ulaganja
i prosperitet.
Ove godine je zabeležen privredni rast bezmalo
po svim parametara. Spoljnotrgovinsko poslovanje
APV, koje čini gotovo 40% od ukupnog poslovanja
Republike Srbije, u 2023. iznosi oko osam milijardi,
odnosno 3,2 - 3.3% više nego prethodnih godina.
Realan problem predstavlja inflacija, koja nije
izazvana lošim radom naše privrede, već je posledica
energetske krize, reakcije berzi, pokidanih lanaca
snabdevanja, na koje je naša privreda uglavnom
uspevala da nađe adekvatan odgovor.
U odnosu na prošlu godinu, prema rečima predsednika
PKV, privreda Republike Srbije je zabeležila
pozitivan rast zaposlenosti i realnih zarada. Zaposlenost
je povećana za 2,5% u odnosu na prošlu
godinu, sačuvana je privreda i monetarna finansijska
stabilnost, a devizne rezerve na najvišem nivou
unazad 20 godina.
- Po mom mišljenju, na rast privrede naredne
godine, koja po svim naznakama takođe neće biti
laka, uticaće više faktora, počev od restriktivne
monetarne politike, inflacije, nižeg rasta u EU...
Očekujemo da će inflacija u Srbiji imati opadajući
trend i biti jednocifrena, a tek 2025. možemo da
očekujemo povratak na nivo od pre kriza - istakao
je predsednik, zahvalivši se privrednicima, predstavnicima
fakulteta, među kojima je bilo i nekoliko
dekana, na ostvarenoj sinergiji, takođe i sedmoj
sili na iscrpnom izvrštavanju o svim događanjima
u PKV.
26
Privredna komora Vojvodine
potvrdila regionalni značaj
Jedan od najznačajnijih u
nizu događaja organizovanih
u Privrednoj komori
Vojvodine ove godine bio je
6. Regionalni poslovni forum,
na kome je učešće uzelo preko
140 kompanija iz 15 zemalja.
Ovaj veliki međunarodni događaj
organizovala je Skupština
AP Vojvodine u partnerstvu sa
Skupštinom evropskih regija
(AER), najvećom evropskom
međuregionalnom mrežom, Privrednom
komorom Vojvodine
(PKV), Razvojnom agencijom
Vojvodine, Fondom Evropski
poslovi i Evropskom mrežom
preduzetništva, koje pružaju podršku
razvoju malih i srednjih
preduzeća doprinoseći poboljšanju
ekonomske klime za poslovanje
i nove investicije.
U žiži razgovora ovog puta
su se našle: poljoprivreda i prehrambena
industrija, cirkularna
ekonomija, zelena agenda,
informacione i komunikacione
tehnologije, važne, a pre svega
aktuelne za razvoj AP Vojvodine,
regiona, pa i sveta.
Forum je organizovan u hobridno
formatu, sa poslovnim
sastancima koji se organizuju
preko platforme Evropske mreže
preduzetnika otvorene za sve
zainteresovane kompanije i trajao
je do 08. decembra 2023. U
trenutku otvaranja Foruma (22.
novembra) registrovano je preko
100 B2B zahteva od strane 200
kompanija i održano preko 150
B2B sastanaka, iz celog sveta.
Ispred Skupštine AP Vojvodine,
koja na domaćem i svetskom
planu predstavlja aktivnu regiju
i pouzdanog partnera Aleksandar
Sofić, pokrajinski sekretar za regionalni
razvoj, međuregionalnu
saradnju i lokalnu samoupravu,
otvarajući skup istakao je nastojanje
Pokrajinske vlade na konti-
nuiranom uspostavljanju potrebnih uslova za rad kompanija i
sklapanje što više poslova sa ciljem što značajnijeg povećanja
privredne aktivnosti i angažmana svih potencijala na ostvarivanja
rasta i boljeg kvaliteta života.
- Posredstvom ovog Foruma šaljemo jasnu poruku da je
razvoj privrede primarni zadatak pokrajinskih institucija uz
snažnu podršku partnera iz Skupštine evropskih regija, naših
Sa otvaranja 6. Regionalnog poslovnog foruma
Zajednički snimak domaćina sa visokim zvanicama foruma
regionalnih partnera i pre svega uz podršku brojnih privrednika
koji su se odazvali na poziv i koji će narednih dana raditi
na međusobnom upoznavanju i sklapanju novih poslovnih
projekata - rekao je gospodin Sofić, zahvalivši se prisutnima
na ličnom angažovanju, iskrenim željama i konkretnim predlozima
dalje i efikasnije poslovne saradnje.
- Poslovni forum je velika prilika za privlačenje novih partnera
i za osvežavanje „starih“, da se ekonomije što više umreže
i ostvare sinergiju za dalju
saradnju. Jedinstven komorski
sistem Srbije, krovne institucije
koja okuplja privrednike iz cele
naše države, i Privredne komore
Vojvodine, produžene ruke komorskog
sistema, sa oko 60.000
preduzetnika i 36.000 pravnih
lica, dobro organizovanog, jer
samo na taj način je moguć proces
ostvarivanja povezanosti sa
našim privrednicima. Naša privreda
zasnovana je većinom na
preduzetništvu, mikro i malim
do srednjih preduzeća, čiji rad i
ideje treba podržati - istakao je
tim povodom Boško Vučurević,
predsednik PKV, izrazivši želju
za dobrim i kvalitetnim bilateralnim
razgovorima, sa nadom
da će zajednički napori doprineti
prevazilaženju globalne krize
i da će se naredne godine ovaj
skup održati sa još većim brojem
prisutnih zagovornka ovih ideja.
Putem video-linka prisutnima
se obratio Albert Kastelanos,
predsednik Skuštine evropskih
regija, apostrofirajući format
poslovnog foruma ovog formata
kao značajnog faktora pružanja
prostora za izmene ekonomskih
prilika regiona, kao i mogućnost
rešavanja važnih političkih pitanja.
Svoje potencijale predstavile
su i kineska provincija Šandong
( 山 東 , 山 东 ), italijijanska regija
Friuli-Venezia Giulia, Katalonija
i nemačka pokrajina Hessen.
Događaju su prisustvovali
Damir Zobenica, i Aleksandar
Đanković, potpredsednici Skupštine
AP Vojvodine, Pjer Kišli,
predsednik Privredne komore
Val Doaz, Horhe Salgado, direktor
Kancelarije za trgovinu
i investicije Katalonije, Darko
Bulješević, direktor Razvojne
agencije Vojvodine, Ognjen Dopuđ,
direktor Fonda „Evropski
poslovi“ i dr.
27
28
Projekat PMF-a: Jačanje digitalne
komunikacije između SAD-a i Srbije
Departman za geografiju, turizam
i hotelijerstvo PMF-a sprovodi
jednogodišnji projekat „Jačanje
digitalne komunikacije o održivosti u turizmu
i kulturi između SAD-a i Srbije“
finansiran od strane Ambasade Sjedinjenih
Američkih Država u Srbiji, u okviru
programa saradnje univerziteta. Ova aktivnost
se nadovezuje na prošlogodišnji
projekat Ambasade prevođen Univerzitetom
Južne Floride koji se fokusirao na
upotrebu informacionih tehnologija za razvoj
kulturnog turizma između SAD-a i
Srbije. Tada je ustanovljeno da se viđenje
održivosti i njenog značaja u kontekstu
turizma i kulture razlikuje između ove
dve države.
S ciljem uspostavljanja trajnih veza
između visokoobrazovnih institucija u
Srbiji i SAD-u, a na osnovu zajedničkih
istraživanja, ovogodišnji projekat analizira
digitalnu komunikaciju o održivosti
američkih organizacija u oblastima turizma
i kulture, koristeći inovativne pristupe
neuromarketinga kako bi se održive
poruke efikasno prenosile u digitalnom
dobu.
U oktobru 2023. godine već je organizovan
pripremni online seminar o digitalnoj
komunikaciji o održivom turizmu za
U
organizaciji i pod pokroviteljstvom
Vlade Republike Srbije,
Vlade Albanije i Republike Severne
Makedonije, a u okviru realizacije
inicijative Open Balkan, od 16 do 19.
novembra 2023. godine održana je druga
po redu manifestacija WINE VISION
BY OPEN BALKAN. U okviru ove manifestacije
održano je prvo takmičenje
kuvara profesionalaca i mladih kuvara
pod nazivom FOOD VISION BY OPEN
BALKAN - Open Balkan Chef Culinary
Challenge 2023.
Kvalitet takmičenja je bio oslikan kvalitetom
internacionalnih sudija, sa izuzetnim
iskustvom; Dragan Unić (predsednik
sudijskog tima), Daniel Schade,
Dominique Grandjean, Franciane Tartari,
Daniel Ayton, Miroslav Kubec, Martina
Events i Saso Dravinec. Sa novosadskog
srpske i američke studente. U narednom
periodu, tim američkih istraživača će
ugostiti srpske kolege dr Lazara Lazića,
dr Miroslava Vujičića i dr Uglješu Stankova,
koji će posetiti primere dobre prakse
za održivost na Floridi. Tamo će prikupiti
podatke, kreirati 3D model lokacija i
sa američkim timom pripremiti podatke
za neuromarketing analizu. Na proleće
sledeće godine tri inkluzivne radionice
će biti organizovane u Srbiji (Novi Sad,
Beograd, Niš) sa 50 učesnika po radionici.
U završnoj fazi projekta, srpski istraživači
će sarađivati sa američkim timom
kako bi organizovali završnu konferenciju
u SAD-u tokom 2024., sa okruglim stolom
na kojem će učestvovati predstavnici
američkih visokoobrazovnih institucija,
lideri održivosti i druge zainteresovane
strane kako bi razmenili iskustva i istražili
nove mogućnosti za saradnju.
U junu 2024. biće kreiran pristupačni
veb-portal o praksama održive komunikacije
namenjen studentima i zainteresovanim
stranama u Srbiji, koji će biti dostupan
javnosti.
Zavidni rezultati studenata PMF-a na Open
Balkan Chef Culinary Challenge 2023
Prirodno-matematičkog fakulteta, Departmana
za geografiju, turizam i hotelijerstvo,
Katedre za gastronomoju, u kategoriji
„Najbolji mladi kuvar“ (Best Young
Chef) - priprema tradicionalnog jela na
moderan način, učestvovalo je 6 studenata
osnovnih i master studija, koji su ostvarili
zavidne rezultate, ušavši u 9 najboljih sa
sledećim rezultatima:
- Milica Petrušić, zlatnu medalju, prvo
mesto; Saveta Bikić, srebrnu medalju,
drugo mesto, i nagradu za najperspektivnijeg
mladog kuvara; Milana Čugalj,
četvrto mesto; Filip Vitomirović, šesto
mesto; Mihailo Malbaša, osmo mesto I
Andrija Kocić, deveto mesto.
Nagrada za životno delo
kao podstrek daljeg rada sa
mladima
Prof. dr Ružica Igić sa Departmana
za biologiju i ekologiju Prirodno-matematičkog
fakulteta (PMF)
Univerziteta u Novom Sadu, dobitnik
je nagrade Udruženja univerzitetskih
nastavnika i naučnika Vojvodine za životno
delo u oblasti visokoškolskog obrazovanja
i naučno-istraživačkog rada.
U obrazloženju Upravnog odbora Udruženja
dr Marijana Ačanski, redovni profesor
na Tehnološkom fakultetu UNS-a,
navela je da ovo priznanje dobijaju vrhunski
profesori i naučni radnici, koji su
dali svoj doprinos unapređenju rada na
Univerzitetu uvođenjem novih studentskih
programa, ili akreditovanjem novih
smerova i sl.
- Ova nagrada predstavlja krunu
moje bogate, radom ispunjene karijere,
vrlo značajne jer dolazi od mojih
kolega. Smatram takođe da je mnogo
onih sa Univerziteta koji ne dočekaju
ovu nagradu, zbog oštre konkurencije,
mada su je svojim pregalačkim radom
praćenim uspesima, zaslužili - rekla je
dr Ružica Igić, koja je sa navršenih 65
godina otišla u penziju, ostavljajući dubok
trag i u nastavnom radu i na polju
nauke.
Donedavno u sadašnjem, sada u prošlom
vremenu sa istim žarom i ljubavi dr
Ružica Igić priča o svojim nastojanjima
da uvođenjem novih studijskih programa,
poput molekularne biologije, kao i
većeg broja predmeta iz botanike kao
što su lekovite, alergijske i medonosne
biljke, koje studenti ranije nisu imali,
obogati nastavu. Ostavila je značajne
radove na poljima botanike, floristike,
fitogeografije, trudeći se da ta znanja
prenese u nastavne programe, da budu
aplikovana, jer nauka bez praktične primene
nema smisla.
- Svoja naučna istraživanja uspela
sam da pretočim u praksu, i baveći se
alergijskim biljkama, konkretno ambrozijom,
vodila sam projekat njenog
Prof. dr Ružica Igić
suzbijanja na nivou grada - dodaje naša sagovornica.
Takođe je uključena u projekat formiranja i
izgradnje Botaničke bašte u Novom Sadu, na
prostoru površine 4,21 hektara uz severoistočni
obod zone objekata odbrane Hornverka, u
podgrađu Petrovaradinske tvrđave, kojom bi
za dve godine Novosađani mogli da šetaju.
Na kraju svoje karijere priznaje:
- Teško je baviti se i nastavom i naukom
istovremeno. Da sam se posvetila nauci mogla
bih joj posvetiti 100% svog vremena i to
„neiscepkano“. Nastava zahteva časove, vežbe,
ispite, sasvim drugačiji fokus. Smatram
takođe da se profesori moraju baviti naukom,
pratiti najnovija naučna istraživanja, usavršavati
se. Nalazila sam sebe u obe uloge. Nastava,
rad sa mladima, svaki čas sa drugačijom
povratnom informacijom, inspirativan je
i nešto što sam neizmerno volela, zbog toga
sam i ostala na Univerzitetu. Poseban izazov
bio je rad na terenu, gde smo obavljali
praktičnu nastavu, i donosili materijale,
determinisali uzorke, obrađivali, koristili
sva znanja koja smo ranije usvojili.
Druženje sa mladima me je održalo mladom.
Volela sam da radim sa studentima
i kada sam odlazila najteže mi je bilo
kada sam održala poslednji čas - objašnjava
naša sagovornica.
Dr Igić je donela projekat formiranja
herbarijuma Departmana za biologiju i
ekologiju realizovanog uz finansijsku
pomoć Pokrajinskog sekretarijata za nauku
i tehnološki razvoj. Na taj način nastavljena
je tradicija najstarije kolekcije
u Srbiji „Herbarijuma Andreja Volnog“
(nastao 1797-1801.) drugog direktora
Karlovačke gimnazije i herbara Karlovačke
gimnazije.
- U ovim Herbarijumima pohranjeno
je oko 400 primeraka koje je davno sakupio
Josif Pančić, kao i čitava kolekcija
starih sorti vinove loze. Moji saradnici i
ja aktivno radimo na projektima restauracije
i zaštite tih starih kolekcija poput
ovih koje su veoma značajne jer su neke
vrste koje su tada sakupljene nestale sa
ovih prostora. Danas nastavljamo tradiciju
poznatih botaničara, te u zbirci imamo
oko 150 000 eksikata koji su nastali
kao rezultat rada novosadskih profesora
i studenata u prethodnih 70 godina.
Što se tiče odlaska u penziju, jednom
se mora otići, ali ostavila sam svoj trag i
veliki broj mladih naslednika botaničara
koji su već sad prepoznatljivi u naučnim
krugovima i van naše zemlje - sa zadovoljstvom
je istakla prof. dr Ružica Igić.
I dalje će biti angažovana u Pokretu
gorana Srbije, gde svake godine drži
školu lekovitog bilja za decu iz cele Srbije.
Preko Botaničkog društva „Andreas
Volni“ uključena je u rad na nekim projektima,
i nema nameru da stane. Puna je
energije, volje da svoje iskustvo i znanje
prenese mladim ljudima i na raspolaganju
kad god im to bude trebalo.
29
Nove ideje za novo vr
Kada se većina nakon dugog radnog
veka povlači u dobrovoljnu izolaciju
tražeći mirnije mesto da nadoknade
ono što su propustili, za šta nisu
imali vremena, bračni par - Violeta i Zijad
Hadžić, bez klišea i ustaljenih narativa,
ispisuje originalne stranice turističke ponude
Kragujevca u kojem žive, pa i celog
našeg prostora.
Raj na dedovini u Desanovcu
Violeta i Zijad Hadžić, godinama unazad,
vreme provode u zaseoku Desanovac,
u Stragarima. Smerom suprotnim od onog
kojim se kreću migracije u Srbiji, isplanirani
dolazak na selo za njih je emotivan
povratak na dedovinu, u prirodi sačuvanu
u izvornom obliku.
Na posedu omeđanom gustom šumom, i
potokom istoimenog zaseoka, ili obratno,
osmišljeno, planski, podigli su novu, spratnu
kuću, onu drugu, staru čitav vek i po,
obnovili, a okućnicu preobrazili u čudesan
vrt ispunjen cvećem, ukrasnim rastinjem,
voćnjakom, vodom koja se žuboreći sliva
niz padinu, malim bazenom za osveženje
u vreme letnjih sparina, terenom za male
sportove... Održavan travnjak mami sve
one koji traže sunce, a da zaštiti od njega
podignuta je saletla, idealan kutak za odmor
uz napitak i zaniljivo štivo. Čudesan
prostor u kojem se nakon kraćeg boravka
otkriva i njegova duhovna dimenzija.
Kuća Hadžića ili kuća na osami, situirana
je na periferiji Stragara, jednom od najatraktivnijih
od 57 kragujevačkih naselja,
nedaleko od rodne kuće Tanaska Rajića,
junaka Prvog i Drugog srpskog ustanka.
Na 300 metara od njihove kuće, nalazi se
rezervat divljih svinja, te njihove i posete
drugih životinja, poput jelena, srna, zečeva,
uz poj raznih ptica podsećaju da je ova
pitomina ujedno i „divlje“ mesto, i njihovo
prebivalište.
Ljubav za sva vremena
Zijada Hadžića je u Kragujevac 1978.
godine dovela želja da završi Ekonomski
fakultet i da se vrati u rodnu Bosnu. Ljubav
je presudila da ovde i ostane. I posle
više od 40 godina zajedničkog života i
braka, rešili su da ih ni smrt neće rastaviti,
odredivši mesto svog odlaska iznad kuće
u Desanovcu.
- Ljubav je definitivno odredila dalji tok
mog života. Uz Violetu zavoleo sam i ovaj
kraj i najlepše se osećam u selu, koje me
iz neke mladićke perspektive, podseća na
moj rodni kraj. Koristim svaki trenutak da
provedem u prirodi. Kada sam bio profesionalno
aktivan, završetak vikenda smo
produžavali tako što smo posle spokojno
provedene noći, išli na posao 30 do 45 minuta
iz sela, umesto pet minuta iz našeg
kragujevačkog stana. Merak je bio ukrasti
to vreme, makar se posle malo i „pomučili“.
Danas, kada odemo na more smatram
da sam izgubio vreme, da mi neodstaje
selo, i ja njemu, nadam se - kaže gospodin
Hadžić, dugogodišnji rukovodilac
filijale OBS Kragujevac, danas,
kao novopečeni penzioner, sve vreme
koristi da ispuni svoje (njihove
zajedničke) snove.
Supruga Violeta Hadžić, preduzetnik
u Agenciji za čišćenje u
Kragujevcu, krivac je za doživotni
ostanak supruga u Kragujevcu i
za Desanovac, svoju dedovinu, za
koje je vezuju najlepši trenutci detinjstva.
- Motor svih promena u našoj
kući je Zijad, i kada imamo neki
problem, ili donosimo neka rešenja,
sednemo i uz kafu se o svemu dogovaramo,
da odradimo kako je najbolje. Do sada
smo tako fukncionisali, tako ćemo i od
Violeta i Zijad Hadžić
sada. Podržavam ideje svoga supruga i ni
u čemu ga ne sputavam. Ideje dolaze i od
naše dve ćerke, Sanje i Sanele, koje žive u
inostranstvu. Nikada se ne zalećemo već
preispitujemo namenu svakog predloga,
način njegovog spovođenja, uz procenu
opšte koristi. Ćerke, a tu je i unuka Lana,
rado dolaze želeći da što intenzivnije zadrže
sećanje na baku i deku, ali da imaju
svoj komfor - objašnjava gospođa Hadžić.
Strategija budućeg turističkog koncepta
Na uvodnu priču o porodičnoj idili
Hadžića nastavlja se strategijom budućeg
turističkog koncepta koji Hadžići žele da
razviju, nalik na njihovo jedinstveno poimanje
relacije gost - domaćin u kontekstu
turizma.
30
eme porodice Hadžić
- Minulo vreme je u prvi plan istaklo potrebu
ljudi da izađu iz gradova. Alternativa
je pronađena u selu i njegovim blagodetima
i smatram da će toga biti sve više. Planiramo
da nakon što dovršimo opremanje
objekta, izađemo u javnost sa konkretnom
ponudom. Naš proizvod podrazumeva
mogućnost da ugostimo grupe od 10 - 20
osoba, bilo da je reč o porodicama, deci
iz vrtića koja bi dolazila u dnevnu ili višednevnu
posetu upoznavanja prirode, likovnim
i drugim druženjima umetnika...
Nismo ustanovili čvrst model, jer ne vidimo
da za to ima potrebe. Smatramo da
sa svojim gostima možemo o svemu da se
dogovorimo: i o tome da li će sami
pripremati hranu, roštlj, ili ćemo to
mi preuzeti na sebe; da li će organizovati
žurke ili potpuno izolovan
boravak uz šetnju i knjigu... Mi
smo spremni da ispoštujemo svaku
želju i dogovor - objašnjava ovaj
preduzimljiv domaćin, dodajući:
- Ovaj predeo je podjednako
atraktivan i leti i zimi. Prebogat je
kulturno-istorijskim spomenicima
i u neposrednom okruženju se nalaze
tri svetinje: manastir Voljavča,
Blagoveštenje i Petkovica; gradovi
Kragujevac, Topola, a ni Atranđelovac
nije daleko i za one koji vole kraća
putovanja, možemo da ih organizujemo.
Na sportskom terenu moguće je organizovati
zanimljive sportske aktivnosti. Za
sada imamo mali bazen 5x3, ali ćemo u
skorije vreme, u neposrednoj blizini, praviti
veći. Mnogo toga uslovljeno je zahtevima
tržišta, a mi smo voljni da im se
prilagođavamo.
Jedan problem u čitavoj njihovoj zamisli
ne da im mira, a to je put dužine jednog
kilometra, koji vodi od regionalnog puta
do njihove kuće, koji vremenske (ne)prilike
u poslednje vreme umeju toliko da
oštete da kola ne mogu da prođu.
Pristup turistima po principu: MI IMA-
MO TO I TO DA PONUDIMO - KAŽI-
TE ŠTA BISTE ŽELELI, jedinstven je u
našoj dosadašnjoj turističkoj praksi i donekle
očekivan od jedne porodice, koja se
nikako ne može nazvati običnom, ili prosečnom.
Dolazak u Desanovac kod Hadžića je
susret sa domaćinima koji će vas prigrliti
kao svoje, a vi to prihvatiti, jer će vam
neki unutrašnji glas šapnuti da oni tako i
misle, iskreno i od srca.
31
Kur salon - raskošni svedok
istorije
Maja Marinković,
domaćica Kur salona
Dok je bečki, po čijem uzoru je
izgrađen, služio isključivo za
lečenje, Kur salonu u Banji
Koviljači oduvek je bila namenjena
uloga mesta za zabavu. Tu je svoje
goste, srpsku i evropsku elitu, primao
i ugošćavao Aleksandar I Karađorđević,
za kojeg je ova bajkovita građevina
podignuta 1932. godine.
Tada, kao i danas, Kur salon je bio
i ostao najreprezentativnije mesto Banje
Koviljače, uspešan projekat nekolicine
srpskih i ruskih arhitekata koji
su joj udruženim talentom i znanjem
podarili poseban šarm, luksuz, a izgled
„poznajmili“ od bečkog Kur salona,
po kojem je i dobila ime, mada nikada
Omiljeno mesto za fotografisanje
nije bila u funkciji lečilišta (franc. kur
- lečenje), u smislu posebnih terapija,
kura, već se balovima, zabavama, dobrom
muzikom, hranom i pićem više
bavila dušom nego telom.
Priča se, između ostalog i o tome da
je tu bila prva kockarnica na Balkanu,
ali ono što je potvrđeno, a to je da je
imao po jedan sto za poker, bilijar i
šah daje mu pre status kockarnice u
povoju nego mesta poroka. U njemu je
održan jedan od prvih izbora za miss
Jugoslavije (prvi održan 1926 u Zagrebu).
Nastupati u njemu je bila stvar
prestiža pa su muzičari plaćali svoje
koncerte. Kralj Petar II Karađorđević
je nakon aprilskog bombardovanja u
Kur salonu, proglasio mobilizaciju.
Tu se okupljala intelektualna i politička
državna elita, od krunisanih glava i
visokih ličnosti, ministara i generala,
do umetnika, među kojima i Branislav
Nušić, glumci Žanka Stokić, Dobrica
Milutinović... Tu je nastupala i tada
najveća zvezda narodne muzike Sofka
Nikolić. Rado viđen gost u posleratnoj
Jugoslaviji bio je i Josip Broz Tito.
Nagrižen zubom vremena, Kur salon
je prolazio kroz teško vreme, sve
do 2016. kada su otpočeli radovi na
sanaciji objekta. Obnavljanje je završeno
30. decembra 2018, a drugi dan
po otvaranju priređen je veličanstven doček Nove
2019., posle čega i nikada raskošniji Svetosavski
bal. Nakon toga, prvi koncert održala je Beogradska
filharmonija, a potom i mnogo puta, čime je
Ivan Tasovac, dugogodišnji direktor Beogradske
filharmonije, kao potvrđeni prijatelj ovog mesta,
zavredio da se pozornica u Velikoj dvorani „Kralj
Aleksandar“ nazove njegovim imenom. Njegovim
otvaranjem obnovljena je kulturna scena Banje
Koviljače i cele lozničke opštine.
Kur salon je skup nekoliko salona, prijatnog
ambijenta, modernog enterijera i rustičnih detalja,
od kojih je najveća i najraskošnija velika dvorana
kralja Aleksandra I Karađorđevića, kapaciteta 350
mesta, pogodna je za organizaciju značajnih koncerata,
svečanosti i proslava.
Gornja terasa sale „Kralj Aleksandar“ nudi veličanstven
pogled na više od 40 ha uređenog banjskog
parka, jednog od najlepših u Srbiji, na kojoj
su ovekovečene fotografije iz najvažnijih trenutaka
u životu, privatnih i korporativnih.
„Launge bar“ ili predvorje sale „Kralj Aleksandar“
koristi se za opuštanje i pripremu za dešavanja
u Velikoj dvorani, dok a la cart restoran „Kralj
Petar“ pruža uživanje u specijalitetima lozničkog
kraja, u autentičnom ambijentu dvorca, ili u dvorskoj
bašti na koju izlazi, uz zvuke starogradske
ili klasične muzike, u okruženju banjskog parka.
Koviljčani, kao i Lozničani dolaze ovde najčešće
na popodnevna druženja sa prijateljima uz kafu ili
čašu pića, otmeno i bez žurbe.
Tu je i nekoliko manjih sala: salon „Kraljice
Marije“, salon „Njegoš“ i „Ivo Andrić“.
Tako su, enterijerom, okruženim neverovatnim
eksterijerom, efekti obnavljanja ovog prelepog
objekta, kojem je sačuvan duh raskoši, elitizma i
prestiža, postignut. Toga su svesni i žitelji Banje
Koviljače, posebno zaposleni u Kur salonu.
- Prošla sam ceo svet, ali ovako nešto nisam videla.
Banja je mala, gotovo selo, a čuva nešto tako
čudesno lepo. E, to se retko gde može videti - kaže
Maja Marinković, domaćica Kur salona, rođena u
Banji Koviljači, koja pamti ruševno mesto, a od
njegove obnove brine o njegovom imidžu. Kaže i
da je ponosna što je u potpunosti sačuvan njegov
autentični izgled, čak i prvobitne pločice ispred
ulaza u balsku dvoranu nisu dirane, kako bi se
novim posetiocima dočarao duh starih vremena.
Najvećom nagradom smatra svoju ulogu da širi
priču o Kur salonu, kojim je, kao Koviljčanka i
poznavalac lepog, očarana.
32
Od gastronomije do alhemije
Mesta za predah i dobro raspoloženje, mogu biti
planinske kuće, šumske staze, ali i prijatne niše
nekog restorana, u koji se dolazi zbog omiljenih
delicija. Često je ambijent i ljubaznost onih koji vas dočekaju
i na isti način ispraćaju, presudan tas na vagi vaše odluke.
Čarda Aqua Doria poštovanjem striktnih opšte prihvaćenih
principa profesije, konstantnošću u svim segmentima
rada i odnosa sa gostima, potvrđuje se kao jedno od mesta
sa epitetom poželjenih. Menadžment ovog restorana je otišao
i korak dalje, priređivanjem manifestacija restoranskog
tipa, još uvek ne tako čestih na našim prostorima, proširivši
svoje utemeljene aktivnosti novim iskušenjima, udovoljavajući
pre svega svojoj stalnoj publici, priredio doživljaj
više.
„Svinjokolj na čardi“ ove godine održan u nedelju, 26.
novembra, dva dana pre početka božićnog posta, postao je
tradicionalan događaj, kao najava zimskih aktivnosti vezanih
za vojvođanska sela.
- Ovaj naš svinjokolj je prikaz istog na „gradski“ način sa
menijem maksimalno usklađenim sa najavljenom temom
za taj dan. Na ovaj način obeležavamo još jednu uspešnu
poslovnu godinu. Ove godine izvršili smo izvesne adaptacije
enterijera i dodatno ga „utoplili“ sa par detalja, poput
kamina, drvenih obloga, novog poda, firangi, te smo
iskoristili ovu priliku da ga predstavimo javnosti. Na kraju
smo bili iznenađeni, većom nego ikad posetom naših stalnih,
kao i izuzetno velikim brojem novih gostiju, uglavnom
predstavnika raznih kompanija, što mi je bilo jako drago
- istakao je Vladimir Baštovanov, menadžer Čarde Aqua
Doria.
Više nego ranijih godina primećena je i prisutnost najmlađih,
koji su se zabavljali na novopostavljenom dečjem
igralištu.
U duhu svinjokolja bili su predstavljeni i specijaliteti,
oni koji su u redovnoj ponudi restorana poput domaće supe
od pačetine i govedine sa rezancima i mesom, dimljenih
svinjskih rebara, i onih karakterističnih za svinjokolj, koji
su se pripremali napolju. Tog dana dvorište je mirisalo
na topljene čvarke, pečene domaće kobasice, krmenadle i
vrat, samo za ovu priliku servirane u lepinji. Pored toga, na
švedskom stolu našle su se salarice, krofne, punjene domaćim
pekmezom, kranclice, domaće kobasice, pršut, kulen,
a sve je to uz selekciju sireva.
Doživljaj su upotpunile Vinarije
„Erdevik“, „Zvonko Bogdan“,
„Džervin“ i „Verus“, čiji
se izbor vina već nalazi na vinskoj
karti restorana. Za ljubitelje
jakih alkoholnih pića, takođe
su se pobrinuli potvrđeni saradnici:
Premier rakije Destilerije
Promont i Destilerija „Stanišić“.
I pored zimskih temperatura,
gostima uz domaće vino i domaću
rakiju nije bilo hladno. Za
dobro raspoloženje bili su zaduženi
i tamburaši, za ovu priliku
ozvučeni, za sve one koji su vreme
provodili napolju.
Čoroliju ukusa, mirisa, osećanja
zadovoljstva krunisale su
prve pahulje ove godine, koje su
ovaj, sam po sebi nesvakidašnji
doživaljaj, pretvorile u bajku.
33
TO La Banda - p
Tamburaška muzika je proizišla iz
mentaliteta ljudi vojvođanske ravnice.
Tamburaške bande s početka
XIX veka punile su gradske kafane u Novom
Sadu, Subotici, Somboru... a u nekim
sličnim lokalima, pod nekim drugim imenom,
čuju se i danas. Zahvaljujući njima
sačuvana je tamburaška muzika koja pripada
Vojvodini. Kako nekada, tako i danas.
Brojni su nastavljači ove tradicije, a
među njima možda najinteresantniji „La
Banda“, ženski tamburaški sastav koji je
nedavno obeležio deceniju svog rada. Većina
članica potekla iz Ansambla „Vila“,
SKUD „Železničar“ iz Novog Sada, 2013.
godine prihvatila je izazov da tamburaški
zvuk premesti u neke druge muzičke dimenzije,
pokazujući nadmoć tananog zvuka
koji „dušu dira i osvaja srca“. Vojvođanima
su pokazali njenu „suptilnu premoć“
i u drugim muzičkim žanrovima, dok su
strance preumili otvarajući im nove muzičke
horizonte pop, filmske, disko, bluz...
muzike. A potom i autorske, njihove, na
kojoj zasnivaju buduće planove.
Želeći da intimnije obeleže desetogodišnjicu
svog rada, odabrale su otmen prostor
Kulturne stanice „Eđšeg“, u Novom Sadu,
sa publikom koja ih za sve te godine verno
prati i podržava i 12. decembra priredile
koncert za pamćenje, ponudivši im svu raskoš,
lepotu, vrcavost svoje interpretacije
„muzike iz svog ugla“.
Jelena Sabo (prim II), nekadašnja članica
Velikog gradskog tamburaškog orkestra
„Branko Radičević“ iz Rume, koja je
svu svoju ljubav prema tamburi, došavši
na studije u Novi Sad, prenela u Ansambl
„Vila“, gde se upoznala sa Brankom Biberdžić
(kontra), Julijanom Baštić (čelo)
i Milanom Vuković (prim I). U svom prvom
intervjuu za “Blic ženu” shvatile su
da je vreme da otvore „novu stranicu za
jednu dobru priču“ i krajnje ozbiljno grade
je do danas.
Nijedan početak nije lak. I njihov je
počeo potragom za begešarkom. U prvoj
postavi je to bila Ana Matković, koju je
potom zamenila Milica Lerić. Iako su sa
nastupima počele kao instrumentalni sastav
„prva devojka koja je htela da peva sa
nama“, po rečima Aleksandre Fee-Mirande
(vokalni solista) bila je Isidora Šakota,
potom Una Popović Lipovac, koja je pevala
na „Tamburica fest-u“ 2014. godine
prvu autorsku pesmu TS „U mom zagrljaju“.
Posle nje došla je Jadranka Jaca Gojić,
koju je zamenila Aleksandra Fee-Miranda,
koja nakon pet godina provedenih u „La
Bandi“ nastavlja život u SAD, a na njeno
Tamburaški orkestar La Banda
mesto dolazi Anastasija Grk. Izmene su
se dešavale i na drugom basprimu, koji su
svirale Neda Teodorović i Marijana Skenderović
- kao i na čelu. Tamburaško čelo
su svirale Martina Zorić, Mirjana Berić,
Marijana Dučak Popović i Julijana Baštić.
34
rvih deset godina
Aleksandra Fee-Miranda Anastasija Grk Branka Biberdžić Jelena Sabo Julijana Baštić
Milana Vuković Milica Lerić Sanja Ćeran Ljubica Pavlović Marina Bardek
- Sastav se stalno menjao i devojke su
odlazile, dolazile nove. Ono što je lepo je
da smo se sve lepo pozdravljale i odzdravljale,
što govori o tome koliko smo napredovale
u ljudskim odnosima, prijateljstvu,
ličnom i profesionalnom uzrastanju, na
emotivnom i svakom drugom planu, što
je dalo rezultate u našim međusobnim odnosima
i u našem prvom albumu autorske
muzike „Male slatke stvari“ - kaže Aleksandra
Fee-Miranda (autorka šest od deset
pesama), ističući da je svaka imala jak
razlog za odlazak i da je to dokaz dobro
utemeljenog kolektiva. Sadašnji sastav TS
“La Banda” čini 10 devojaka: Milana Vuković
(prim I), Jelena Sabo (prim II), Julijana
Baštić (čelo), Branka Biberdžić (kontra),
Milica Lerić (begeš), Marina Bardek
(basprim II), Ljubica Pavlović (basprim
I), Sanja Ćeran (bubjevi, perkusije), Aleksandra
Fee-Miranda i Anastasija Grk (vokalne
solistkinje).
- Stasale smo u „Vili“, prošle njenu školu,
danas smo odrasle i većina ima i svoj
podmladak. Nastupamo puno, radimo
puno uprkos tome što imamo svoje porodice,
koje su znale i bile spremne na sve
šta ih čeka i danas su nam najveća podrška.
Da je lako nije, ali uspevamo jer u
pitanju je velika ljubav i prema muzici i
samim nastupima. Na probama ponekad
gostuju i naša deca, koja odrastaju uz tamburu,
i svi znaju šta su žice i kako se štimaju
instrumenti – kaže Jelena Sabo.
Kako je rastao sastav tako su rasle i njihove
želje i ambicije. Postale su ozbiljan
sastav sa ozbiljnim nastupima i koncertima.
Publika ih je prvi put čula u Pozorištu
mladih u Novom Sadu, još dok su svirale
instrumental. Nastup je trajao 20 minuta,
a njima bilo „jako lepo“. Svaki novi izlazak
na scenu razvijao je pozitivan odnos
sa publikom koja im je uvek slala „lavinu“
energije i uživajući u nastupu učinili da
uživaju i one.
-Već prvih dana odredile su svoj pravac,
drugačiji od klasične folkloraške, kafanske,
tamburaške svirke, želele da se posvete
muzici 60 - 70tih godine XX veka,
iz potrebe da pokažu da tambura ne mora
da „robuje“ tradicionalnom repertoaru.
Time su otvorile mnoga vrata, pre svega
za ljude iz inostranstva koji su počeli da
slušaju tamburu zbog „La Bande“, što su
čuli jednog Sinatru kako zvuči uz zanimljiv
i pokretljiv zvuk instrumenta za koji
do tada nisu ni čuli, a koji lako „podiže“
energiju. Nakon deset godina domaćeg
i stranog repertoara, poludžeza i bluza,
vraćaju se tamburaškim pesmama. A svirale
su i jedne i druge u svim zemljama
regiona i šire, osim u Bugarskoj. Gust
raspored nastupa do Nove 2024. vodiće
ih na razne strane bez pauze. Novu godinu
sa njima će dočekati gosti „Piknika“
na Ribarskom ostrvu, Novi Sad, a potom
predstoje intenzivne probe i koncerti na
kojima ulogu vokalnog soliste preuzima
Anastasija Grk.
Prioritet „La Bande“ u narednom periodu
će biti festivali koji nisu striktno vezani
za tamburaše, u konkurenciji u kojoj
do sada nisu učestvovale, što je još jedan
izazov i još jedna stranica koju ove devojke
imaju nameru da ispišu.
35
SB MERKUR - Kada se
Specijalna bolnica za rehabilitaciju
„Merkur“ Vrnjačka Banja,
medicinska ustanova za prevenciju,
dijagnostiku, lečenje i rehabilitaciju
bolesti organa za varenje, dijabetesa
i oboljenja na koštano-zglobnom
aparatu, u skladu sa savremenim fenomenom
razvoja zdravstveno-banjskog
centra istovremeno širi svoju
ponudu u pravcu wellness&spa i fitness
programa.
Kada god za to postoje uslovi, dr
sci med Dejan Stanojević, direktor
SB dolazi lično na sajamske manifestacije
i učestvuje u razmeni iskustava
i informacija sa kolegama i turističkim
radnicima, te obilazi zdravstvene
centre u okolini. Tako je bilo i na 54.
Međunarodnom sajmu turizma u Novom
Sadu.
Prevencija je abeceda života
- Radujem se što sam dugo prisutan
ovde, prvo kao lekar, a potom
i direktor, u zdravstvu i na turističkom
tržištu Vojvodine. Raduje me i
prisustvo naših kolega iz Crne Gore,
Titela, Melenaca, da se družimo i
vodimo poslovne razgovore. U neko
ranije vreme, od decembra do marta,
kada staju radovi, u SB „Merkur“ su
dolazili predstavnici zemoradničkih
zadruga. Tada sam kao mlad lekar
video šta znači baviti se zdravljem, a
sada kao direktor koji organizuje poslove.
sa mojim kompletnim timom,
volim da dođem na Sajam i pokažem
želju za daljim razvojem i zdravstvenog
sistema i zdravstvene usluge.
Sa pacijentima iz Vojvodine imamo
specifičan odnos, jer Republički
fond zdravstvene zaštite pacijente iz
Novog Sada i Beograda uglavnom
upućuje u Banju Junaković, koja nažalost
ni sada nema specijalistu endokrinologa,
za razliku od SB „Merkur“
specijalizovane upravo za takve vrste
problema. To čini nezadovoljnim i
pacijente, a i nas koji bi mogli da im
pružimo adekvatnu terapiju.
Na osnovu dugogodišnjeg rada dr
Stanovjević ima primedbu na zdravstveni
sistem kakav je danas, koji ne
prati dovoljno potrebe stanovništva.
Dr sci med Dejan Stanojević
Načinjen je pokušaj njegovog razvoja
koji bi obuhvato bar osnovni sistem
nege i zdravstvene zaštitite. Uprkos
tome, pacijenti sve više plaćaju
zdravstvene usluge.
Sa nekolicinom kolega dr Stanojević,
ispred RH centra sa reputacijom
u zemlji i van nje, uspeo je da odbrani
sistem primarne zdravstvene zaštitite
u bolnicama, domovima zdravlja i
kliničkim centrima, čak podigne kvalitet
usluga i dijagnostike.
SB „Merkur“ danas ima oko 50%
privatnih i 50% pacijenata koji dolaze
preko osiguranja. Osnovana je 1969.
primarno kao ustanova za rehabilitaciju,
odnosno pružanje uslova oporavka
radnika radi što bržeg vraćanja
na posao. Povratkom „na velika vrata“
rehabilitacije kvalitetnom saradnjom
sa zdravstvenim sistemom koji
će upućivati pacijete, dr Stanojveć
vidi budućnost centara za rehabilitaciju
i SB „Merkur“.
Po njegovim rečima u obavezi savremenog
čoveka je da vodi računa
o svom zdravlju. Nije dovoljno ići u
banju, koristi banjske pogodnosti, već
pre svega koristiti savete zdravstvenog
osoblja i pridržavati se terapija
koje su na osnovu mišljenja stručnjaka,
prilagođene svakom pojedinačnom
pacijentu.
- Prevencija je abeceda života, ne
samo zdravlja. Svaka banja mora da
pruži dobru uslugu i adekvatne sadržaje,
kako bi se gost, pacijent, rekonvalescent,
vratio redovnim aktivnostima
sa 100% poboljšanjem. To
je cilj našeg bivstvovanja, da radimo
Pogled na SB Merkur
Kadar za ponos ustanove
dobro i uspešno. U zavisnosti od prirodnih potencijala,
u Srbiji jedan broj banja specijalizovan je za
fizikalnu rehabiltaciju, jedan broj za plućna oboljenja,
za kardiološka... „Merkur“ je usko profilisan
za endokrinologiju i dijabetes. Pozdravljam takvu
odluku zdravstvenog sistema i mislim da je dobra.
Ali, mi smo uspeli da dokažemo da smo neophodni
zdravstvenom sistemu i zato nas, nekolicina entuzijasta
koji smo se zarekli da ne damo rehabilitaciju,
36
priroda i nauka udruže
Čarobni pogled iz parka na SB Merkur
Maska i tretman lica
izborili smo se za povećanje cena pre desetak godina,
da komercijalna usluga bude realna, i nadam
se da ćemo raditi još bolje. Nema stajanja. Idemo
napred i siguran sam da ćemo da uspemo - zaključio
je dr Stanojević saopštivši da se za sledeću godinu u
okviru SB „Merkur“ planira otvaranje novog hotela
visoke kategorije bogatog sadržajima, kao potvrdu
razvoja SB i približavanja sličnim u Sloveniji i Nemačkoj.
Lična karta SB “Merkur”
Specijalna bolnica za rehabilitaciju
„Merkur“ Vrnjačka Banja, jedan je od
najsavremenijih medicinskih centara
u Srbiji i jedna od vodećih zdravstvenih
institucija u zemlji.
U sklopu SB „Merkur“ radi devet
specijalističkih i četiti subspecijalističke
ambulante. Bolnica raspolaže
potrebnim brojem stručnog kadra i
opremljena je najsavremenijom medicinskom
tehnologijom i aparatima.
Od 2008., SB „Merkur“ vrši edukaciju
osoba obolelih od dijabetesa na
insulinskoj terapiji, finansiranih sredstvima
Republičkog fonda za zdravstveno
osiguranje.
Pored zdravstvenog, u okviru SB
nalaze se: Wellness centar „Fons Romanus“,
Aqua centar „Waterfall”, Peloid
centar „Limus Romanus”, fitness
centar „Merkur Gym” i preporuka su
za spa odmor i relaksaciju.
Kongresnim centrom sa 350 i Lekarskom
salom sa 20 mesta, malom
salom u sklopu objekta „Merkur
Novi“ od 70 mesta i
u „Šumadija“ sa 40
mesta, raspolaže optimalnim
uslovima za
organizovanje kongresa
i seminara. Šta
to znači za Banju, za
„Merkur“?
- Između ostalog
bavim se profesurom
i sa svojim kolegama,
ostvarujemo
vrhunske rezultate u
oblasti dijabetesa i
endokrinologije. Da
bi to postigli moramo
da budemo povezani
sa novim dostignućima
u medicini, kako
bi učinili napredak u
zdravlju pacijenta. U svojim smeštajnim
objektima „Merkur“ godišnje
primi više od 20.000 gostiju. Specijana
bolnica za rehabilitaciju „Merkur“
je u poslednjoj deceniji za svoj rad u
oblasti medicine i zdravstvenog turizma
dobila preko 50 domaćih i međunarodnoh
priznanja. Savremenim
Laser fizikalna terapija
pristupom konceptu zdravstvenog turizma,
deo ponude su i turistički izleti
obilaska znamenitosti ovoga kraja.
Kraljevska Vrnjačka Banja
U jednoj od zvanično osam banja u
Srbiji u kojoj su boravili srpski vladari,
knezovi, potom i kraljevi, je Vrnjačka
Banja. Ono što Vrnjačku Banju
čini posebnom su banjski izvori
lekovitih mineralnih voda, za koje se
pretpostavlja da su ih koristili Kelti,
a na osnovu arheoloških ostataka
Rimskog izvora (Fons Romanus) u
njenim vodama su uživali i Rimljani
na prelasku iz stare u novu eru. Nisu
ih zaobišle ni Osmanlije.
XIX vek, angažovanjem geologa
Herdera u cilju ispitivanja prirodnih
bogatstava širom Srbije, od strane
Miloša Obrenovića, predstavlja najznačajniji
period u njenom razvoju.
Godine 1835. nakon analize Herder
ih je uporedio sa vodama u Karlovim
Varima, a Josif Pančić sa nemačkim
vodama Krenhen u Ensu, nakon čega
se interesovanje za
banjske lekovite vode
naglo povećalo. Osnivanjem
Osnovatelnog
fundatorskog društva
kiselo-vruće vode u
Vrnjcima - selu u čijem
ataru su pronađeni
izvori mineralne
vode, po kojem je
Vrnjačka Banja i dobila
ime, izvršena je
kaptaža dva izvora
tople mineralne vode,
započeta izgradnja
prvog banjskog kupatila,
kao i drugih objekata.
Sve ovo, dovelo
je do otvaranja prve
zvanične banjske sezone
1869-te.
Kada je general Jovan Belimarković
1888. godine izgradio velelepni
letnjikovac, Banjom su se šetali
najveći zvaničnici i elita tog doba, i
zahvaljujući tome otvaraju se brojni
ugostiteljski objekti čime započinje
period razvoja Vrnjačke Banje.
37
Značaj Međunarodnog sajma tur
Zajednički snimak sa izlagačima iz Vojvodine
Međunarodni sajam turizma i Sajam
seoskog turizma u Kragujevcu,
ove godine od 23 - 25.
novembra, događaj je na koji i turistički
radnici i posetioci vole da dođu. Ovaj, XIV
po redu Sajam turizma i seoskog turizma,
uz Sajam zimnice, osim po odličnoj organizaciji,
biće upamćen po zanimljivom i
„banatskim ukusima“ oplemenjenom nastupu
Turističke organizacije opštine Novi
Bečej, predstavljanju jedinstvenih produktera
iz Aranđelovca i Topole, ovoga puta
na zajedničkom štandu, takođe sofisticiranom
predstavljanju vina Udruženja vinara
Šumadije i Udruženja Šumadijska rakija
na štandu domaćina, zapaženim nastupima
TO drugih gradova i seoskih područja
iz svih krajeva Srbije, BiH i Republike
Srpske, Crne Gore i predstavnika banja iz
Mađarske, kao i svim ostalim turističkim
subjektima koji su ovaj događaj učinili
dovoljno privlačnim da tokom tri kišna i
hladna dana privuku posetioce.
Bojan Pavlović
ZA SVAKOG PO NEŠTO
Sajam turizma u Kragujevcu je okupio
preko 90 izlagača, turističkih radnika, sa
ponudom aranžmana u regionu, koje će
turisti moći na jednostavan način da obiđu.
Ovaj događaj, specifičan po svom akcentu
na promociji tradicije, kulture, gastronomije,
prirodnih retkosti, auteničnih
događaja širom Balkana, nudeći „pravu
balkansku raskoš“ na prijemčiv način, uz
raznovrsan kulturno-umetnički, takođe i
stručni program, nije dozvolio praznog
hoda ni učesnicima, ni medijima, ali ni
posetiocima.
U Medija centru Šumadija sajma održana
su predavanja, vodili razgovori zainteresovanih
sa kompetentnim predavačima,
na temu Gastronomije - teritorijalno povezivanje,
Održivi turizam i cirkularna ekonomija
i PR marketing u službi promocije
destinacije.
Nezaobilazna Šumadijska čajanka,
nadmetanje u kuvanju šumadijske rakije
kroz prikaz gastronomskog nasleđa ovog
kraja, jedan je od onih događaja koji se sa
nestrpljenjem očekuje. Ove godine hladan
i kišni dan pružio je idealne uslove
da se na neposredan način pokaže kako
se Šumadinci greju u kasno jesenjim danima.
Sve posećenija vodička tura kroz Kragujevac
realizovana je kroz program obilaska
novootvorenog Muzeja bicikala i
pop kulture „20 Cola“, ekskluzivni obilazak
Muzeja Stara livnica, bisera industrijskog
nasleđa u gradu i celoj našoj zemlji,
kružnu turu kroz ovaj vrlo lep grad zanimljive
arhitekture i prebogate istorije, o
čemu je iscrpno i zabavno, držeći pažnju
prisutnih, govorila Tanja Veljović, turistički
vodič Gradske turističke organizacije
Kragujevac.
MIRISI I UKUSI SRBIJE NA
KRAGUJEVAČKOM SAJMU
TURIZMA I SEOSKOG TURIZMA
- Jedinstvenim konceptom sajamske
manifestacije dinamičnom smenom različitih
dešavanja, postigli smo željeni efekat
aktivnog učestvovanja u odabranim programima,
učesnika i posetilaca. Svaki po-
38
izma i seoskog turizma
Direktor Pavlović na štandu izlagača na Sajmu zimnice
Detalj sa tradicionalne Šumadijske čajanke
Deo tima Gradske turističke organizacije Kragujevac
setilac mogao je da shodno svojim afinitetima isplanira posetu
sajmu. Osim obilaska štandova i upoznavanja sa turističkom
ponudom, organizatori su omogućili svim posetiocima i učesnicima
prisustvo raznim promocijama destinacija i manifestacija,
degustaciji i kupovini zimnice, da se ugreju „šumadijskim
čajem“, odu na turu obilaska
grada. Na nama je da ponudimo
da taj program uvek bude
šarenolik i raznovrsan i da svako
pronađe po nešto za sebe,
neki dodatni sadržaj u kojem
će uživati. Kragujevački sajam
turizma i seoskog turizma iz
godine u godinu ima za cilj da
okupi što više predstavnika turističke
privrede, sa ciljem razvoja
turizma, promocije svega
što Srbija ima, da promovišemo
putovanja, jer nas ona spajaju i
čine boljim i plemenitijim -
objasnio je Bojan Pavlović, direktor
GTO Kragujevca.
Direktor je i ovoga puta apostrofirao
Sajam zimnice, koji,
osim što ga izdvaja od sličnih
događaja, daje poseban šmek,
rekli bi i kvalitet. Jer, posetioci
zainteresovani za određene
aranžmane, turističke materijale
po štandovima, mogu da
osete miris i ukus Srbije, zahvaljujući
domaćim proizvodima
koji ne mogu da se kupe u
savremenim marketima.
Kragujevac je četvrti po veličini
grad u Srbiji, sa jednim od
četiri sajmova turizma u zemlji,
ali i jedna od najpoželjnijih
destinacija za gradski odmor u
zemlji
RASTE POSETA
GOSTIJU
- Statistički podaci nam
idu na ruku i govore da smo
ostvarili 153.000 noćenja, da
je broj turista koji su posetili
Kragujeva oko 50.000, oko
15% više dolazaka u odnosu
na isti period prethodne godine,
i 25% više, kada je u pitanju
broj noćenja. Posebno nas
raduje što ove godine imamo
rast za 60% inostranih gostiju.
Kragujevac kao industrijski i
privredni centar, kao i uvek do
sada u periodu ekonomskog rasta,
beleži vidan porast stranih
gostiju, uglavnom privrednika,
poslovnih ljudi. Međutim,
Kragujevac privlači turiste u
vreme sajmova, letnjih festivala,
najviše krajem juna u vreme
održavanja „Arsenal festa“,
kada su svi smeštajni kapaciteti
popunjeni i traži se krevet
više. Gosti dolaze zbog Majskih
svečanosti i obeležavanja
Đurđevdana - Dana grada, kao
i Oktobarskih svečanosti, skupa
ideološko-komemorativnog
značaja i vreme sećanja. Kragujevac
nema senzonalnost
poseta, a raznovrsan je i dijapazon
turista koji različitim povodom
dolaze u naš grad - kaže
gospodin Pavlović.
Kada je reč i seoskim sredinama,
turistička ponuda nudi
širok spektar prirodnih, kulturnih,
istorijskih dobara, i nepresušan
su izvor narodnog stvaralaštva.
Šumadijski dani šljive
u prvi plan su stavili Stragare,
živopisno mesto neočekivane
kulturno-istorijske dinamike i
inventivnih domaćina, svesrdno
potpomognutih od strane
komšija iz susednih mesta. Razvoj
sela kroz manifestacioni
turizam pokazao se kao jedan
od najsigurnijih puteva koji
vodi vidljivosti i interesovanju
turista za selo.
Zgusnuta šema jesenjih sajmova
i ostalih događanja ni
ovoga puta nisu poremetili
ustaljen, kompleksno osmišljen
i pažljivo isplaniran okvir dešavanja
ove manifestacije, u
organizaciji Gradske turističke
organizacije Kragujevac,
Šumadija sajma, pod pokroviteljstvom
Ministarstva turizma
i omladine i Grada Kragujevca.
39
Knjaževačka letnje
U
vreme Rimljana Timacum Minus,
Osmanlije ga prekrstiše u
Gurgusovac, današnje ime - Knjaževac,
„grad na sedam mostova“ dobio
je јаnuara 1859., u čast Knjaza Miloša
Obrenovića, koji je naredio paljenje
zloglasne Gurgusovačke kule, tzv. „Srpske
Bastilje“.
Područje opštine Knjaževac, koje obuhvata
i 85 sela, sa ukupno 25.000 stanovnika,
pruža se u dolini reka Svrljiški,
Trgoviški i Beli Timok, na obroncima
Tresibabe i Tupižnice, i severnom delu
Stare Planine.
Knjaževac je grad znametnitosti, poput
starog gradskog trgovačko - zanatlijskog
jezgra „Stara čaršija”; Muzeja grada u
nekadašnjoj kući Ace Stanojevića, radikalskog
prvaka, saradnika Nikole Pašića;
Crkve Sv. Đorđa, u čijoj riznici se čuva
Jevanđelje iz 1805.; Spomen parka podignutog
žrtavama svih ratova od 1804 -
1945.; Džervin vile na istoimenom brdu,
remek-delo arhitekture ovih krajeva, koje
je (1939) podigao Đorđe Đoka Cvetkovoć,
kafedžija, vlasnik slavne beogradske
kafane „Kolarac“; Zavičajnog muzeja
smeštenog u kući porodice Sibinović sa
zbirkom dvopređnih čarapa, nominovanom
za prvi stepen zaštite na svetskom
nivou...
- Impresivna Stara planina sa izuzetnim
ski centrom „Babin zub“ i prvom gondolom
u Srbiji na potezu Jabučko ravnište,
uz „aktivan odmor nudi zdravu hranu,
nedirnutu prirodu, idealnu kombinaciju
koju upravo Knjaževac i Stara planina
nude svojim gostima - ističe Jelena Kinđer,
direktorka Turističke organizacije
opštine Knjaževac, navodeći razlog zbog
kojeg ova opština beleži sve veći porast
turističkog prometa.
Ozbiljna konkurencija, bolje reći dopuna
postojećoj turističkoj ponudi, su
adrenalinski izazovi, poput, po prvi put
ove godine održanog „Hajlender“ planinarskog
avanturizma, za profesionalce,
rekreativce, ljubitelje prirode, svojevrsan
test izdržljivosti i snalažljivosti u prirodi,
uz podršku organizatora; nakon 10 godina
iz Epic serije održana je XCO međunarodna
trka za olimpijske bodove, sa preko
200 učesnika iz čitavog regiona; trka
džipova „Balkan Hero 4x4“ sa preko 50
Jelena Kinđer
takmičara i većim brojem ljubitelja te vrste
adrenalina; Ultra trail - nebeski trkači
takmičili su se na 2.000mnv u svojevrsnoj
trci izdržljivosti, na novim stazama u cilju
otkrivanja što više od 114.000ha predela
netaknute prirode, i sve to na Staroj
planini, koja je domaćin nešto manje zahtevnog
Festivala punog meseca „Moon
Festa“ sa doživljajem zvezdanog neba,
svitanja i „buđenja“ planine, uz noćni uspon
na Midžor (2.169) najviši vrh Stare
planine.
- Stara planina je dom brojnim vrstama
lekovitog bilja, od borovnica i malina do
kantariona i majčine dušice, raznovrsnom
životinjskom svetu, stanište je za preko
Radovan Jović, menadžer u Kompaniji Džervin
200 vrsta ptica, više od 50% ukupnog
broja vrsta u Srbiji, 115 vrsta leptirova,
koji su pravi magnet za turiste, koji dolaze
i sa dalekih destinacija da fotografišu,
pre svega plavog leptira sa Stare planine
- objašnjava naša sagovornica.
U Knjaževcu se održavaju Susreti etno-udruženja
i asocijacija Srbije; „Sabor
na Panadžur“ posvećen izvornoj pesmi i
igri; Sabor na Kadibogazu u ataru knjaževačkog
sela Novo Korito i sela Salaš sa
bugarske strane, gde se tri dana granica
prelazi bez pasoša; „Đurđevdanski susreti
- Molitva pod Midžorom“, koja slavi
snagu proleća i prirode..., a u samom
gradu Festival kulture mladih iz Srbije sa
40
-zimska rapsodija
Ponor iznad Dojkinaca
Dobrodošli u Park Prirode Stara planina
preko 10.000 posetilaca. Manifestacije,
događaji, izazovi, značajni su da privuku
turiste, a domaćini su se svojski potrudili
da produže njihov boravak.
Knjaževac je od vajkada poznat po
vinu, a potvrda je nađena u iskopinama
rimske tvrđave Timacum Minus u selu
Ravna, gde se od rimskog perioda gajila
vinova loza. Danas na Niško - Knjaževačkom
vinskom putu otkriva sve bogatstvo
i raznolikost istorijske i vinske tradicije
ovog dela Srbije. Vinski turizam Knjaževca
beleži stalni uspon zahvaljujući
dobrim vinima i činjenici da se ovde piju
vina sa geografskim poreklom, koji su
među prvima u Srbiji zaštitili svoj proizvod.
Knjaževački rejon je najistočnije
područje na kom se gaji mediteranska
sorta Vranac. Ono po čemu je jedinstven,
svakako je „Višnjica“, autentično, brendirano
voćno vino od višanja iz Vinarije
„Jović“. Ne slučajno od višnje, kojoj je
posvećena i manifestacija, u selu Vasilj,
u čast voća po kome je opština Knjaževac
prepoznatljiva.
- Gastronomija je neizostavni deo, ono
što upotpunjuje motiv dolaska turista u
ovaj kraj. Stara planina i opština Knjaževac
poznati su po zdravoj hrani, ukusnim
specijalitetima i velikim porcijama. Glavni
specijaliteti su: jagnjetina pod sačem,
sve vrste mesa, pite od samoniklog bilja
ubranog na planini, slatke pite od oraha,
višanja itd.. i niko ko dođe u ovaj kraj ne
ode praznog stomaka, i sve to zalije dobrom
kapljicom - dodaje Jelena Kinđer,
i navodi značaj seoskog turizma sa sve
više novoregistrovanih domaćinstava, od
kojih je dosta povratnika iz većih gradova
na stara ognjišta, rešenih da svoje kuće,
vile, pretvore u turistička domaćinstva:
- Trenutno raspolažemo sa oko 2.000
ležajeva, a do Nove godine očekujemo još
200 novih podno Stare planine. Kapacitet
skijališta „Babin zub“ daje puno prostora
za dalji napredak i razvoj turističkih seoskih
domaćinstava, od kojih 70 spremno
očekuju svoje goste za sezonu 2023/24.
Vodopad Tupavica
Braća Saša (levo) i Jovan Jović prave jedan od najboljih Vranaca u Srbiji
41
Lepota grada u kojem istorija
i dalje živi
Tures, Kvimedava, Pirgos, Šećir Koj, kako se Pirot
kroz istoriju zvao, sa jedinstvenim i brojnim
kulturno-istorijskim nasleđem, pravi je mamac
za goste. Vojno utvrđenje - Tvrđava Kale (Momčilov
grad iz druge polovine XIV veka) se stalno popravlja,
zanavlja i iz godine u godinu je starija i sve lepša, privlačnija
za turiste.
Pirotski trgovac stokom i čorbadžija Hrista Jovanović
alias Mali Rista je često, jer mu je priroda posla
tako nalagala, išao Via militarisom - Carigradskim drumom,
koji se trgujući obogatio i 05. aprila 1848., kako
piše iznad salonskih vrata, dovršio gradnju velike kuće
- konaka u balkansko-orijentalnom stilu od prirodnih
materijala pokrivenu ćeramidom - u kojoj je smešten
Muzej Ponišavlja sa postavkom i eksponatima koji slikovito
govore o tom vremenu. I Via militaris i konak
žive i danas.
Pirot je poznat i kao mali Jerisulim zbog velikog broja
Piroćanaca koji su išli na poklonjenje u Jerusalim,
ali i zbog broja sakralnih objekata na ovoj teritoriji,
izuzetno sređenih, uređenih i obnovljenih. U njima je
pisana istorija ovog kraja. U manastiru Sv. Đorđа u
selu Temskа (XVI vek), u mаnаstiru posvećenom Uspenju
Sv. Bogorodice u nаrodu poznаtiji kаo Sukovski
mаnаstir (sredina XIX veka), manаstiru Pogаnovo (Sv
Jovаn Bogoslov), nа levoj obаli reke Jerme, zаdužbini
vlаstelinа Konstаntinа Dejаnovićа (XIV), u manastiru
Planinica (XVI) sa crkvom Svetog Nikole u dolini reke
Jerme kod sela Planinica.
Po ugledu na prošlost u Pirotu se gradi i dosta toga
novog:
- Kada sam tokom prošle godine ljutim žarom hvalio
jedan projekat, bio sam siguran da će u skorije vreme
zaživeti. To se dogodilo 10. juna, kada je otvoren
fantastičan kupališni kompleks „Senjak“, sa velikim i
dečjim bazenom, na preko dva hektara površine, koji
je prvih dana privukao 10.000 posetilaca. Sa pratećim
sadržajima, sportskim turističkim i ugostiteljskim
objektima ova celina predstavlja veliki benefit
za privredni i turistički razvoj Pirota. Blizina granice
sa Bugarskom (30km), uslovila je dolazak velikog
broja turista iz ove zemlje. Uz turiste iz Banjaluke i
Crne Gore, oni su naša primarna ciljna grupa jer osim
što dolaze u velikom broju, prisutni su na svim našim
manifestacijama, posebno na Sajmu peglane kobasice,
poslednjeg vikenda januara. Tih dana imamo najmanje
10-tak hiljada bugarskih turista i velika su finansijska
injekcija Pirotu, na zadovoljstvo nas domaćina i njih
kao gostiju ponudom i kvalitetom gastronomskih proizvoda
- rekao je Dragan Novaković iz Turističke organizacije
Pirot.
Dragan Novaković
Gospodin Novaković ne zaboravlja
da pomene najveći pirotski brend
- Pirotski ćilim, za koji se veruje da
ima specifičan kod i da štiti kuću od
zlog, pa čuveni pirotski kačkavalj
koji se i dalje proizvodi na tradicionalan
način „povučen“ sa Stare planine,
peglanu kobasicu, tri brenda
koje Pirot čine jedinstvenim u Srbiji.
Neguje se i pirotska grnčarija, u
okviru starih umetničkih zanata, sa
još uvek aktivnim starim majstorima.
Takođe i pirotski govor, specifičan
i vredan za ovaj grad, koji se
priča po kućama u selima, a neguje
na večerima poezije. U Pirotu se
ispreda venac dobrih stvari zbog
kojih vredi upoznati ovaj grad.
Stara planina je posebna atrakcija,
puna vodopada, vidikovaca, sa
više od 400km pešačkih, biciklističkih
planinskih, obeleženih staza,
čak i do 1.500m, za koje se ipak preporučuje
pratnja vodiča, prirodno je
nasleđe ovog kraja.
Turistička organizacija grada Pirota
upravljač je velelepnog objekta,
planinarskog doma Dojkinci, kapaciteta
60 ležajeva, koji „ne spava“
i koji je “povukao” većinu domaćina
da višak svog prostora stavi u
funkciju turizma, i na taj način ekonomski
osnaži domaćinstvo, što je i
suština turističke privrede. Trenutno
Pirot sa 72 naseljena mesta raspolaže
sa oko 600 kreveta. Turizam živi
365 dana godišnje, što je najvažnije
Stara planina još nije pretrpela invaziju
divlje gradnje, koja se odobrava
van zaštićenog prostora samo od
prirodnog materijala.
- Pirot je sam po sebi zanimljiv i
inspirativan grad. Na samo 12 km
imamo skijalište doduše skromnih
kapaciteta, pre par godina u centru
grada napravljeno je klizalište,
izgrađen priličan broj pič terena,
obnovljeni košarkaški, odbojkaški
tereni, fudbalski stadion. Pirot je
dobro mesto za život. Prisutni smo
na domaćim i sajmovima u regionu,
posebno u Sofiji i sajmu u Banjaluci,
odakle nam stižu verni gosti
kako bi se uverili u ono što smo
prezentovali na štandovima. Ko god
dođe u Pirot za njega će se naći neka
lepa novina ili starina, da nešto sazna,
ubere neku travku, pečurku da
se provede i ode kući zadovoljan -
tvrdi Dragan Novaković.
42
Malo prelepo mesto ne malih
turističkih potencijala
Malo Crniće je naselje i sedište
istoimene opštine,
u Braničevskom okrugu.
Opština obuhvata 19 naselja i 11.500
stanovnika. Nalazi se na tranzitu
centralne i istočne Srbije, obuhvata
dolinu srednjeg i gornjeg toka Mlave,
koja se širi u plodnu Stišku ravnicu,
centralni deo opštinske teritorije.
Ovo je izrazito poljoprivredni kraj u
kojem čak 84,6% ukupne površine
čini obradivo zemljište.
Okrenemo li se istoriji ovde je
1869. porodica Bajloni podigla Bajlonijev
mlin, danas „Mlin Mlava“, a
prva četvorogodišnja škola u ovom
kraju sagrađena je 1885-86. godine.
Jasna Jović, direktorka Turističke
organizacije opštine Malo Crniće
pojavljuje se na svim relevatnim mestima
na kojim bi mogla da prenese
sliku kraja iz kojeg dolazi i predstavi,
pre svega njegove prirodne potencijale
poput jezera Zaova, kao i
sakralne objekte.
Na teritoriji ove opštine nalazi se
spomen obeležje Vranjevac, u ataru
sela Kula, posvećeno svim nastradalim
borcima sa teritorije Braničevskog
okruga u ratovima 1912 - 1918.
Jasna Jović
Uz spomenik na volšeban način očuvani
su i rovovi iz kojih su vođene
borbe. Poseban kuriozitet predstavlja
desetogodišnji rad na prikupljanju
četvorotomne knjige sa 23.560
imena postradalih u ovim borbama.
Jedan primerak knjige zazidan je u
zidove spomenika Vranjevac. Ostali
se čuvaju u manastiru Rukumija,
Istorijskom arhivu grada Požarevca i
u svim relevantnim institucijama Srbije.
Svake godine 18. oktobra Udruženje
potomaka ratnika 1912-1918.
organizuje obeležavanje godišnjice
bitke. Do početka istraživanja, mnoge
žrtve nisu imale nikakav pomen,
pa čak ni sećanje potomaka.
Posebnu pažnju privlači planinarska
staza Vranjevac, koja pruža
mogućnost rekreativnog pešačenja
ili vožnju bicikala kroz predeo netaknute
prirode. Na njoj se osim
spomenika nalazi paraglajding poletište
(350mnv), na kojem se održavaju
prvenstva države u disciplini
- precizno sletanje. Ova staza vodi i
do manastira Bradača (XIV), o kojem
nema podataka niti o ktitoru,
niti vremenu izgradnje. Vekovima
devastiran u njegovoj obnovi 1991-
1993., zalaganjem Eparhije braničevske, Skupštine
opštine Malo Crniće, Regionalnog zavoda za zaštitu
spomenika kulture i Zemljoradničke zadruge
„Stig“ iz Boževca, posebno dobrovoljnim prilozima
vernika sela Kule u novcu i radu, manastir je
obnovljen 1997., i osvećen od strane episkopa Ignatija.
Za manastir Zaovu se zna da je podignut u drugoj
polovini XIV veka, u vreme vladavine kneza
Lazara Hrebeljanovića a manastirska crkva posvećena
je arhistratizima Mihailu i Gavrilu. Živopisan
je između 1842. i 1858. od strane Živka Pavlovića,
veoma traženog slikara tog doba. U blizini manastira
se nalaze i dva izvora, za koje narod veruje da
su lekoviti. Ispred manastira je postavljen bunar želja.
Nastanak manastira vezuje se legenda o Jelici,
sestri lokalnih vlastelina, Pavla i Radula, na koju
je posebno ljubomorna bila Pavlova supruga, zbog
čega je umorila svoje dete i za to optužila Jelicu.
Poverovavši u njenu priču braća su vezala sestru
za četiti konja, koja su zatim pustili na četiri strane
da je rastrgnu. Na mestu gde je ubijena, nastala je
crkva oko koje su braća izgradila manastir, nakon
što su saznali istinu i pokajali se.
U blizini manastira nalazi se istoimeno jezero,
nastalo akumulacijom vode više manjih pritoka.
Jezero je okruženo gustom šumom i predstavlja
idealno mesto za sve ljubitelje čistog vazduha i prirode.
U jezeru živi više vrsta ribe: štuka, som, klen
i bela riba, što omogućava pravo uživanje ribolovcima
na ovom mirnom mestu.
U opštini Malo Crniće se održava „Stiško poselo“,
etno festival hrane i folklora, koji na specifičan
način predstavlja turističke potencijale Stiga, Mlave
i Homolja. Prvi put održano 2008. svake godine
okuplja preko 100 takmičara u kuvanju gulaša i
riblje čorbe, nudi zabavu uz prigodni koncert, izbor
miss „Stiškog posela“, predstavljanje izlagača,
udruženja žena, starih umetničkih zanata, ukratko
domaće radinosti. Ovo je i mesto održavanja Festivala
dramskih amatera sela Srbije. Sredinom oktobra
52. FEDRAS okupio je 11 amaterskih društava,
a nekada dođu i gosti iz inostranstva. Angažovanje
profesionalnih glumaca, u ulozi članova žirija, znači
veliki podstrek i podršku glumcima amaterima.
Po rečima Jasne Jović, na svakom mestu, u svakom
trenutku, svako od nas može da pronađe lepotu
i neku zanimljivost, samo ako je potraži. Iako
je Malo Crniće zaista malo, ipak daje lepe mogućnosti
za prijatan boravak i lep odmor, uz nekoliko
interesantnih mesta koje neizostavno treba posetiti.
43
Praznični Gastro Srem - IZ
Poslednja tri dana odlazeće
godine i ulazak u Novu
2024. stanovnici Stare Pazove,
kao i njihovi gosti, imali su
jedinstvenu priliku da provedu uz
najveću manifestaciju u opštini -
„Praznični Gastro Srem“. Novogodišnja
atmosfera uticala je i na
posebno raspoloženje, uz izvrsne
gastronomske delicije lokalnih
proizvođača.
Na početku lanca događaja su
ideje koje pozivajući na akciju
pokreću promene. Početna ideja
je samo potencijal za njihovu artikulaciju.
Ukoliko ne postoje ljudi
koji su spremni da svoje ideje sprovedu
u delo ili ih podele sa drugima,
one ostaju na nivou misli bez
uporišta u realnosti. Trocifreni broj
realizovanih ideja kroz manifestacije
samo u Vojvodini, pokazao je
neverovatnu dimenziju originalnih,
autentičnih pojavnih oblika
događaja koji se nazivaju manifestacijama.
Jedna sa predznakom
„izuzetne“ je „Gastro Srem“ Stara
Pazova, samo ove godine, zbog
posebnih okolnosti preimenovana
u „Praznični Gastro Srem“.
Dragana Zorić, direktorka Turističke
organizacije opštine Stara
Pazova i posle napornih priprema
u sasvim novim uslovima, za ovu
manifestaciju koja se u redovnom
terminu održava krajem avgusta
i početkom septembra, može da
bude zadovoljna. Propusta kaže
ima, vidljivih samo organizatorima,
ali je „mnogo lepo“. Dočarana
je praznična atmosfera u kojoj posetioci
uživaju. Veruju da će ista da
preraste u neku novu, a VI „Gastro
Srem“ koji je zbog nepredviđenih
okolnosti premešten u ovaj termin,
vratiti u svoj stari, jer je prethodnih
pet izdanja pokazalo da je ovo manifestacija
koja na moderan i savremen
način prezentuje tradiciju i
običaje ovog podneblja, sublimirajući
više od 60 godišnjih događaja
u ovoj opštini.
- Naša ideja je da očuvamo
ustaljen koncept koji se pokazao
dobitnim, uz permanentno upotpunjavanje
novim sadržajima. Ono što ovoj manifestaciji
nedostaje je kuvanje „uživo“ tj. na licu mesta
delicija poput nadlacki, tradicionalnog kolača
poreklom iz Slovačke, koje priprema Udruženje
pazovačkih žena, nastalo davne 1921.
- kaže Dragana Zorić, podsećajući na brojne
aktivnosti koje prethode „Gastro Sremu“, gostovanja
na drugim manifestacijama, izlaganja
u zemljama regiona, gde bez izuzetka, svojim
jednostavnim i čistim nastupom, kakav i treba
da bude u predstavljanju hrane, običaja i tradicije,
kada to rade domaćini, uspeva da privuče
pozornost svakog posetioca, bez izuzetka.
„Gastro Srem“ jeste jedna od najtoplijih, samim
tim i najprivlačnijih manifestacija u Vojvodini,
jer se mnogo toga događa odjednom, a
da niko nikom ne smeta.
- Svi se pratimo i upotpunjujemo trudeći se
da najvernije dočaramo našu kulturu, običaje,
vratimo posetioce u vreme kada se mirnije
živelo, a sve uz veselje i širok spektar ukusa.
Mi, Sremci možemo i umemo na licu mesta
Sa otvaranja manifestacije u Staroj Pazovi
Dragana Zorić
44
SRCA, SVE LAGANO
da im pomognemo da nađu drugu
dimenziju, osete duh Srema i počnu
da razmišljaju u ritmu „iz srca sve
lagano“. To je ono što su ovdašnji
ljudi uspeli da sačuvaju - objašnjava
Dragana Zorić.
Osim ove ljudske ravni, „Gastro
Srem“ igra važnu ekonomsku ulogu
dajući prostor seoskim domaćinstvima,
malim preduzetnicima da tokom
tri dana besplatno izlažu svoje proizvode,
da se predstave, pokažu ono
najbolje iz Stare Pazove, iz opštine,
iz Srema, ubede publiku da baš oni
mogu da im pruže potreban kvalitet
ili uslugu.
Šarm ove manifestacije verovatno
daje i prirodno-neusiljeno jedinstvo
organizacionog tima gde se svi gosti
vrlo brzo osećaju kao kod svoje
kuće. A taj tim čine svi, i turistički
poslenici, i učesnici/izlagači i izvođači.
Najinteresantnije je da se oni
sretnu na ovoj manifestaciji i dalje
nastave da sarađuju. Animiranjem kompletnog
potencijala opštine, od muzičara, folklornih
društava, do poznatih izvođača, književnika
početnika do renomiranih pesnika, od najmlađeg
uzrasta do veterana, svi su dobrodošli da
pokažu šta umeju.
Po rečima naše sagovornice, veliki uspeh
manifestacije se ogleda i u sve većem broju
onih koji imaju želju da ostanu dva - tri dana,
da obiđu naznačene turističke tačke u ovoj opštini,
otkriju neke nove. Za šest godina trajanja
„Gastro Srem“ je podigao nivo i u budžetskom,
pre svega sadržajnom i konceptualnom smislu,
te može da parira i daleko većim i poznatijim
događajima.
Sa najlepšim željama za Novu godinu, Dragana
Zorić je najavila i neka iznenađenja za VII
„Gastro Srem“ koja za sada nije želela da otkrije,
sem da će biti neočekivana i sjajna.
Aleksandar Dunjić, poznati beogradski
glumac, zaštitno lice gastro-turističke
i privredne manifestacije
„Gastro Srem“ u Staroj Pazovi, po sopstvenim
rečima tumači jednu od svojih
najomiljenijih uloga, iz srca i ljubavi
prema tradiciji „koja u Sremu još uvek
nije umrla“. Impresioniran gastronomskom
ponudom lokalnih proizvođača,
zadovoljan pozicijom sa koje može da
ih predstavi, poveže i time podstakne
ne samo prodaju, već i postizanje nekih
dogovora, ugovora, koji će njihovim
proizvodima doneti mesto u nekom
ugostiteljskom objektu, možda veću
distribuciju, obezbeđujući sredstva za
širenje.
- U šali sam umeo da kažem da sam tu
ulogu dobio zato što sam uspeo da pojedem
najviše sremačkih specijaliteta,
ali mislim da je meni ova uloga pripala
zato što ste uspeli da prepoznate ko ceni
i uvažava vaš trud da održite kvalitet u
proizvodnji hrane i zalaganje da osmislite
i realizujete ovakvu manifestaciju
na kojoj se može probati, čuti i videti
sve ono što je u Sremu nastajalo vekovima
- rekao je otvarajući manifestaciju
Aleksandar Dunjić, izistinska Ljudina
koja iskreno doživljava i oseća i ovdašnje
ljude, ovo podneblje i sve njegove
darove.
45
Zimski odm
Korektan odnos organizatora Sajma
turizma i seoskog turizma u
Kragujevcu prema nama i svim
učesnicima, kao i ispunjavanje svih dogovorenih
uslova, odredio je naše prisustvo
na ovom događaju - istakao je Saša Dujin,
direktor Turističke organizacije opštine
Novi Bečej, obrazlažući atraktivan nastup
novobečejskog tima turističkih radnika i
na ovogodišnjem, XIV Međunarodnom
sajmu turizma i seoskog turizma u Kragujevcu.
Promocija jedinstvene banatske
gastronomske ponude
I ove godine za vreme trajanja sajma u
Kragujevcu, od 23 - 25. novembra, Novi
Bečej je predstavio banatsku ravnicu i široko
banatsko srce, pozivajući na svoj, banatsko
jedinstven način posetioce u svoju
varoš - Novi Bečej i još tri mesta koja pripadaju
ovoj opštini: Novo Miloševo, Kumane
i Bočar. Promocijama jedinstvene
banatske gastronomske ponude osvojili su
naklonost publike: „Banatskom kujnom“
prvog dana, „Slanina nas je održala njoj
fala“ drugog dana sajamske manifestacije,
a završnog dana je priređen spektakularni
performans „Zimski laki banatski fruštuk
na slami“.
- Ideja ovih performanasa bila je da
predstavimo zimski turizam u Banatu, da
zimski odmor može da se fino i lepo provede
mimo planinskih ski centara i da svi
budu zadovoljni. Daleko da odmor na planinama
nije privlačan i da tamo ne treba
ići. Mi smo ponudili alternativnu mogućnost,
izneli jednu drugačiju vrstu odmora
podsetivši publiku na čuvene stare kafane
kada su se uz muziku igrale karte i domine,
za stolovima prekrivenim kockastim
stolnjacima. Zima je bilo doba gotovo
svakodnevnih disnatora, banatskih svinjokolja,
koje smo predstavili topljenjem
čvaraka i poentirali banatskim fruštukom
na slami, uz hurke, kobasice, šunke, gronike,
i svega što se priprema na svinjokolju,
istovremeno predlažili vikend ture na kojima
ćemo za turiste organizovati dolazak
na disnator. Jedan takav u što otvorenom,
što natrkivenom prostoru marine „Gradište“
priredili smo 09. decembra - izložio je
gospodin Dujin.
Novobečejci su ovim nastupom imali
Saša Dujin performans na Sajmu turizma u Kragujevcu
nameru da zainteresuju publiku za ovaj
vid turizma (što im je i uspelo), ali na terenu,
kafanu smatraju samo odmorištem,
predahom između poseta brojnim atrakcijama.
Iz TOO Novi Bečej „pošto ne možemo
po ceo dan piti i jesti“ preporučuju
obilazak sledećih turističkih lokaliteta:
Jedinstvena pozivnica za posetu
Novom Bečeju
Nešto staro nešto novo u Novom Bećeju
- Specijalni rezervat „Slano Kopovo“,
blizu Novog Bečeja, početkom novembra
i tokom zimskih meseci predstavlja
migratorni centar za ptice selice. Najatraktivniji
su sivi ždralovi kojih bude i po
10.000 u jednom danu, jedinstvenost interesantna
za ljubitelje prirode, fotografe,
posmatrače i druge turiste koji umeju da
uživaju u prirodi.
- Jednstven u Srbiji i Evropi Muzej
tehničke kulture Žeravica, u Novom Miloševu,
pre svega traktora, mesto je koje
obavezno treba posetiti. Uz njega su dve
postavke novijeg datuma. Jedna, istorijskim
podacima potkrepljena, posvećena
je Dušku Popovu - alias Džejms Bondu,
junaku romana Jana Fleminga o tajnom
agentu 007. Inspiracija druge postavke
bio je Ranko Žeravica, stric Čedomira
Žeravice, vlasnika kompleksa, u kojoj su
fotografije, dresovi i brojni predmeti koje
su pripadali legendarnom košarkaškom
treneru i pedagogu, sa sedam medalja najtrofejnijem
EX YU selektoru, počev od
zlata iz 1970-te osvojenim na Svetskom
prvenstvu u Ljubljani.
- U Novom Miloševu je i Muzej Kotarka,
smešten u pomoćnim objektima
jednog od dva dvorca (drugi je srušen)
koji je pripadao plemićkoj porodici Ka-
46
or u Banatu
račonji. Dok se nađu sredstva
za njegovu obnovu, u Kotarci
se nalaze eksponati vezani za
poljoprivredu, dok je u Žitnom
magacinu predstavljena istorija
porodice, opremljeno 10-tak
soba nameštajem iz dvorca čudom
sačuvanim. Naime, nakon
Drugog svetskog rata u dvorcu
je kratko vreme bila bolnica,
potom Dom za besprizorne
devojke, devojke lakog morala
koje su prolazile proces
izvođenja na pravi put. Onog
momenta kada su se pokazale
dostojnima ženika i udadbe, na
poklon su za miraz od države dobijale
nameštaj i pokućstvo iz sobe u kojoj su
bile smeštene, pa je nameštaj sačuvan u
samom mestu. Neki delovi su vraćeni, poklonjeni,
otkupljeni, potom i restaurirani,
a TOO Novi Bečej nastoji da promoviše
Štand TOO Novi Bečej privukao je mnoge
Muzej Glavaševa kuća u Vranjevu
i pomaže da se gosti upoznaju i oduševe
ovom pričom.
- Glavaševa kuća u Vranjevu govori o
građanskoj kulturi, o Vladimiru Glavašu,
doktoru pravnih nauka, koji je svoj prvi
profesionalni slučaj koji je vodio
izgubio, iako je bio u pravu,
nakon čega je rešio da se
posveti poljoprivredi, trgovao
žitom kao i svi Vranjevčani i
stekao veliko bogatstvo.
- Malo ljudi zna da je Vladimir
Tolstoj, unuk Lava Tolstoja,
živeo između dva svetska
rata (1930 - 1945.) u Novom
Bečeju. Vladimirov unuk,
Pjotr Tolstoj, drugi čovek ruske
Dume, sa kojim je gospodin
Dujin stupio u kontakt,
svesrdno pomaže da se određeni
eksponati, verne replike
ponovo nađu u Tolsojevoj kući u Novom
Bečeju. Kuća Tolstojevih je od 2016. u
vlasništvu Imrea Bečejia, kuvara iz Novog
Bečeja, a njegova ideja o restoranu
ruske, mađarske i srpske kuhinje, trebala
bi uskoro da zaživi.
47
Gradski park
Milena Maksimović i Jasna Živković (u pozadini) ispred čuvenog vodoskoka
Za razliku od ustaljene floskule da
su „parkovi pluća grada“, za Vrščane
je njihov Gradski park mnogo
više. On je i njihova duša, nastao davno
pre no što je Vršac proglašen gradom,
kada je brojao svega 50-tak kuća, ako i
toliko, a proslavile su ga „bele drvene klupe
pergole“ ovekovečene u pesmama najvećeg
vršačkog (možda i srpskog) poete
Vaska Pope, na kojima su mladi Vrščani
tražili inspiraciju, upoznavali se, voleli i
zaklinjali na večnu ljubav. To je jedan od
razloga zašto je Vršac, uz status grada vetra
i vina, postao i grad ljubavi (ne mora
tim redom).
Bele klupe - zaštitni znak Aparka
Mada belih klupa - zaštitnog znaka Parka,
više nema jer su originalne uništene,
a dve nove, postavljene 2012., u međuvremenu
devastirane, njega i dalje krasi
bujno i gusto stoletno drveće, razdragane
veverice koje skaču sa jedne na drugu
granu, ispunjavajući srca radošću i lepotom
života u koji svako mora da se zaljubi.
Vrščani vole svoj grad, znaju da cene
lepo i misle da je sve što je u njemu vrlo
bitno i važno. Valjda su to negde videli,
ili se jednostavno namestilo, ali je uticalo
na sve one koji su kasnije dolazili trudeći
se da ostave svoj trag i budu zapamćeni.
Tako je čuveni Aga, krajem XVII veka,
kojem je pridodat atribut - „dobri“, jer
se kulturno ponašao i nije maltretirao
Vrščane tog vremena, formirao - Aginu
baštu i postavio temelje onoga što danas
čini Gradski park. Aga je voleo prirodu
i koristio svoju poziciju da što više uredi
svoju baštu. Smenom turskog carstva
nemačkim, Dobri Aga je baštu poklonio
„svojim dragim Vrščanima“.
Ipak, tridesetih godina XVIII veka,
ovaj prostor, kao plemićko imanje sa pravom
nasleđa Dvorska komora je dodelila
Zigfridu fon Šeriblu (von Scherübl), dok
se zasluge za dalji razvoj parkovne celine
pripisuju njegovom sinu Johanu, kada
park postaje Šeriblov majur, svojevrsan
arboretum retkih biljaka koje su mogle
da odole vršačkoj mikroklimi. Nakon Zigfridove
smrti (1795) zbog neizmirenih
dugova „Šeriblov majur“ je na licitaciji
15. januara 1797. otkupila Vršačka municipija,
da bi 1817., kada je Vršac proglašen
slobodnim kraljevskim gradom, ušao
u upotrebu naziv „Gradski majur“, a neposredno
pre Mađarske revolucije (1848)
preinačen u „Gradski park“.
Niko u ratno vreme ne dolazi u park da
uživa u prirodi i šetnjama, pa je i ovaj trpeo
znatne štete svakim koji je prolazio
Vršcem. U Velikom ratu u Parku je vršena
regrutacija, tokom Drugog, neko vreme
ispod raskošnih krošnji sakriveni bili
su smešteni i tenkovi. Posle rata u parku
se obnavlja biljni fond i uređenje staza i
parcela.
“Arena” za novo doba
Nakon 1848/9. zasađeno je novo drveće
a 1857. izgrađen je novi objekat - „Arena“
u kojoj su se održavale brojne manifestacije.
Prvi pomen ovog objekta datira iz
1777., kao „Zigfrid Šeriblova baštenska
kućica“, verovatno u funkciji gostionice.
Nova „Arena“ bila je poslastičarnica, a
po potrebi i pozorište, dok u gradu nije
postojala takva institucija, ali pozorišni
život jeste. Za potrebe predstava, sala
„Arene“ imala je scenu i deo za publiku.
Dolazak pozorišnih trupa nije bio izuzetak
već redovna pojava i neke trupe su
godišnje repertoare prilagođavale željama
Vrščana, koji su se pokazali vernom
publikom.
Bogatstvo, atraktivnost i očuvanost vrtno-arhitektonskih
elemenata predstavlja
izuzetnu vrednost ovog Parka, površine
nešto manje od šest hektara, danas pod
zaštitom države, prirodnog spomenika
vrtne arhitekture mešovitog pejsažnog
stila. Park predstavlja zelenu oazu gorostasnih
lišćara (divlji i pitomi kesten, srebrnolisna
lipa, tisa, tulipanovac) i četinarskog
drveća u manjem obimu, ukrasnog
žbunja, cvetnih rundela...
48
- duša Vršca
Gradski park
Caffe & restaurant "Arena"
Na glavnom od ukupno četiri ulaza u Park, koji je opasan
ogradom od kamena i kovanog gvožđa, nalazi se plato, od
kog zrakasto polazi šest staza. Na glavnoj šetnoj stazi nalazi
se kružno proširenje u čijem centru je fontana sa vodoskokom,
koju je poručilo Udruženje
ljubitelja parka od Salmove
livnice gvožđa u Blanskom
(Moravska), današnjoj Češkoj
po ceni od 720 forinti (iz spisa
Feliksa Milekera). U parku se
nalaze dve drvene građevine
zanimljive arhitekture; staklenik
- rasadnik službe Zelenila
JKP „Drugi oktobar“, gde se
proizvodi sezonsko cveće za
ozelenjavanje javnih površina
i potrebe stanovništva Vršca;
vodotoranj (izgrađen da umanji
štetu izazvanu stavljanjem
Jovanovog potoka duž zapadne
strane parka u nepropusne cevi
čime je narušena prirodna drenaža
Parka).
Park je bogat brojim poprsjima
heroja, pisaca i naučnika,
a u jednom delu zasađena je i
živica sa imenom TITO, vidljiva
iz vazduha. Urbana legenda
kaže da je Tito iz Vršca komandovao
oslobađanjem Beograda,
čekajući povoljan momenat da
se direktno u tu akciju uključi.
Koliko je to bilo bitno, govori i
pokušaj atentata na njega, sprečenog
hapšenjem atentatora u
neposrednoj blizini Parka.
Gradski park za sva vremena
O zelenim površinama i mobilijaru,
dečjem igralištu koje
se kontinuirano obogaćuje modernim
elementima danas brine
JKP „Drugi oktobar“. Mnogo
toga se ovde dešava, na samom
obodu grada a na 15-tak minuta
od strogog centra. Oni koji vole
da vežbaju, treniraju ovde, nalaze
mesto.
Grad se oduvek prema Parku
ponašao kako je mogao, a
građani koliko i kako su mogli.
Bio je momenat kada je grad,
zapavši u finansijske probleme,
prodao Park, a Udruženje ljubitelja
Gradskog parka ga kupilo
i vratilo gradu. Bilo je i vreme
samofinansiranja, kada je lokalna
zajednica sama morala
da osmisli načine za njegovo
održavanje i funkcionisanje. Ne
uvek na potrebnom nivou, tek
da premosti i sačeka neko bolje
vreme. Na prelasku iz XIX u
XX vek uspostavljen je dnevni
raspored poseta Parku, a tokom
vikenda kupovane su i ulaznice
za popodnevne koncerte u
muzičkom paviljonu. Na taj
način prikupljana su sredstva
za njegovo održavanje. Poslednjih
godina je bio pokušaj
organizovanja festivala, da bi
se „pristojnom cenom ulaznica“
vikendom finansirali programi,
kao nekad. Iznad parka,
naslonjen na njega uklještio se
Gradski stadion, iza njega Centar
Millennium, caffe restorani,
i sada je to zaokružena celina.
Vršac je grad priča, Sterijin
grad. Jovan Sterija Popović je
pričao i pisao „pokušavajući da
od Vrščana napravi pametnije
ljude, civilizovanije nego što
jesu. S nekima je uspeo s nekima,
nažalost nije“.
Uvek je bila borba između
stručnjaka i politike koju vodi
lokalna samouprava. Jedne godine
zeleni entuzijasti su želeli
da dignu stepen njegove zaštite,
za šta su imali opravdanje u
bogatstvu njegovog biodiverziteta.
Tadašnja vlast to nije dozvolila,
a ni preduzeće koje se
bavilo održavanjem jer bi to
iziskivalo dodatno finansiranje.
Bio je pokušaj postavljanja
tročlanih belih klupa - pergola,
istovetnih onima postavljenim
u Katedralnom parku u Temišvaru.
Nema ni njih, drvenih,
prefarbanih u belo postavljenih
80-tih godina. Sledeća generacija
više neće znati značenje
belih klupa iz pesama Vaska
Pope, posvećenih Vrščanima
kojima su bile deo odrastanja,
prvih poljubaca, velikih, strastvenih
ljubavi.
Izvor: Milena Maksimović, licencirani
turistički vodič TO
Vršac
49
Privreda u čaši
Vino se s pravom ubraja u najbrže rastuću privrednu granu u Srbiji, a tome su doprineli ne samo vinogradari i vinari, već i
mnogi drugi, počev od institucija koje ih podržavaju, turističkih radnika, predstavnika medija i drugih... Stoga je i naslov
ovog teksta više nego primeren kada se govori o vinskom turizmu. Naravno, potrebno je još mnogo toga učiniti da Srbija
dođe u svetsku vinsku elitu i da zaboravi davnu vinsku prošlost i period donošenja Zakona 1970., kada je vinogradarima dozvoljeno
da proizvode grožđe, ali ne i vino, sa katastrofalnim posledicima i potpunog urušavanja proizvodnje vina na privatnom posedu, na
uštrb podizanja vinskih giganata, kojima je cilj bila količina, a ne kvalitet. Turbulencije početkom devedesetih dovele su do propadanja
društvenog, ali i obnovu i razvoj privatnog vinskog sektora... O teme dokle smo stigli i kako dalje još bolje, razgovara se na
različitim manifestacijama, skupovima, panelima, a evo šta kažu pravi vinski znalci:
Vuk Vuletić
Prof. dr Dragoslav
Ivanišević
Jadranka Beljan
Balaban
Jadranka Beljan Balaban, PR jedne od najdugovečnijih,
najcenjenijih i najposećenijih manifestacija
- Međunarodni festival vina „InterFest“, ističe da vino
nije samo u službi vinskog turizma već konkretan turistički
proizvod; da je promocija vina ujedno i promocija
vinogradarstva i vinarstva jednog rejona i zemlje
uopšte.
- Značaj „InterFesta“ je upravo u vremenu u kome je
nastao, i bio mesto gde su se predstavljala kvalitetna
vina, kada je „malim“ vinarima, na početku samostalnog
rada, trebala podrška - rekla je između ostalog Jadranka
Beljan Balaban.
Mirko Niškanović
Vuk Vuletić, somelijer br. 1 (potvrđeno)
smatra da je uz vino i sve
ono što ga čini, važno i da ugostiteljstvo
bude shvaćeno na ozbiljan
način i da se obezbedi kompletna
usluga.
- Važno je da vinski turista kada
poseti vinariju vidi proizvodnju, da
popriča sa predstavnikom vinarije,
da čuje nešto o istoriji te vinarije
kao i o planovima za budućnost,
da nakon toga sedne u ugostiteljski
objekat vinarije, da učestvuje u ozbiljnijoj
degustaciji vina, da proba
autohtone proizvode i jela koja su
interesantna za sam region, i na
kraju dana kada se sve završi, da
može da kupi neko vino koje će poneti
sa sobom - istakao je Vuletić.
Branislav Mamić
Marija Bojović
Prof. dr Dragoslav Ivanišević
naglašava da je potrebno da prođe
minimum 10 godina mukotrpnog
rada i konstantnog ulaganja da bi
na kraju imali jedan uspešan proizvod.
- Vinograd traži slugu, a ne gospodara.
Često ljudi uđu u vinsku
priču na bazi toga što vide krajnji
proizvod, a onda kada se upuste
malo dublje, i suoče sa svim izazovima
u proizvodnji vina, vrlo često
se i obeshrabre. Da bi podigli jedan
vinograd morate imati dosta iskustva,
dosta znanja, odabrati dobru
lokaciju, adekvatnu sortu, sprovoditi
svakodnevno niz agrotehničkih
mera da bi ta proizvodnja bila
uspešna - tvrdi prof. Ivanišević.
Mirko Niškanović, enolog i direktor, koji od prve
berbe (2014) u tada mladoj, sada već prestižnoj Vinariji
„Deurić“, situiranoj na južnim padinama Fruške gore
(Mala Remeta).
- Goste privlačimo odličnim vinima, a imamo i malu
školu vina za zainteresovane, večere sa poznatim šefovima.
Organizujemo i raznovrsne druge aktivnosti,
Team Buildinge, muzičke nastupe. Smatram da je vinski
turizam, pored komercijalne prodaje, izuzetno značajan
u cilju promocije vinarije i njenog pozicioniranja
na sve zahtevnijem tržištu.
Branislav Mamić, sekretar Udruženja usluga
Privredne komore Vojvodine (PKV) dodaje da vinski
turizam podrazumeva stratešku opredeljenjenost,
uključivanje lokalne samouprave, infrastrkturu...
- Primera dobre prakse ima i u Srbiji, ali je najplastičniji
primer Istre, koja je postala „carstvo autohtonog
vina - Malvazije, sira francuskog kvaliteta i istarskog
ukusa - Špin i najboljeg maslinovog ulja na svetu - Ol
Istria“. Realizacija svih potencijala iz Srbije mogla bi
da pokaže i mnogo više, ali je sve to potrebno i sprovesti.
Marija Bojović, menadžer vinskog turizma i somelijer,
nakon višegodišnjeg rada u vinskom sektoru, obogatila
je vinsku scenu pokretanjem projekta „Vikend
škola vina“.
- Pokušavamo da jednodnevnim kursom ljubitelje
vina naučimo i proširimo njihovo znanje, budući da je
sve veća prisutnost vinskih tura kao opšteg „vinskog“
pokreta u svetu.
50
Povratak u zlatno doba
Vršačkog vinogorja
Iz severne Dalmacije, na prelazu iz plodnog područja
Ravnih Kotara u krševitu Bukovicu, gde se
za gušt i užitak proizvode „savršena bela vina, a
za crvene je potebna umetnost“, bračni par Rnjak je
preko Beograda došao u Vojvodinu, i ne nasumično,
odabrao Vršac. Zbog blagih padina Brega prekrivenih
vinovom lozom i živopisnog sela Gudurice, i
jedne stare švapske kuće sa tri laguma.
U ataru obližnjeg Velikog Središta, postali su vlasnici
i 6,5 ha vinograda i višestruko ostvareni, svesni
u šta se upuštaju i potencijalnih rizika, donose
odluku da se posvete proizvodnji vina. Godine 2014.
mala porodična vinarija sa ograničenom proizvodnjom
vina od grožđa iz sopstvenih vinograda - Vinarija
Rnjak počela je da živi. Sumnja u ispravnost odluke,
ako je postojala, raspršena je praktično odmah,
sa pojavom prvenca Rnjak Rose-a (Muscat Hamburg,
Pinot Noir), koji je izazvao buru na srpskom
vinskom tržištu. Godinu dana kasnije Rnjak Sauvignon
blanc i Rnjak Chardonnay na AWC Vienna
zasijali su srebrnim sjajem. Osim što su podsetili na
obim i značaj vinogradarske tradicije u ovim krajevima,
novopečeni vinari su dokazali da je ovo pogodno
tle kako za proizvodnju belih, tako i crvenih
vina vrhunskog kvaliteta. Na BIWC u Sofiji, Sauvignon
i Chardonnay domogli su se srebrnih medalja,
Cabernet Sauvingon i Pinot Noir došli do zlata, dok
je Merlot osvojio trofej za najbolje vino iz Srbije.
Najnagrađivanije Rnjak vino - Pinot Noir, postalo
je i zaštitni znak vinarije i pre par godina proglašeno
za jedno od 10 najboljih u regionu. Godine 2019.
vino Merlot je osvojli trofej Best of Show Serbia na
festivalu BIWC, a ove, 2023. izvrsnim sortnim vinima,
Cabernet Sauvignon i Merlot, pridružio se prvi
Cuvee de Rgnac iz 2018 (Cabernet Sauvignon 70%
i Merlot 30%), vino izrazito voćnog karaktera, potvrđujući
vrhunski kvalitet crvenih vina iz Južnog
Banata.
Vinarija „Rnjak“ bila je prisutna i na II Wine Vision
by Open Balkan u Beogradu, najvećem vinskom
događaju u regionu, sa preko 600 izlagača i velikim
brojem posetilaca. Bila je to izvrsna mogućnost za
sklapanje novih poslovnih dogovora, pored već uspostavljene
konekcije sa američkim tržištem i jednim
manjim izazovom, što je po mišljenju Ljiljane
Rnjak sasvim dovoljno za Boutique vinariju sa ograničenom
produkcijom od 20.000 litara.
Po njenim rečima, na kraju jedne izazovne i
„najdelikatnije“ od svih njihovih dosadašnjih vinsko-vinogradarskih
godina, izlaze kao pobednici,
zadovoljni finalnim proizvodima, za sada potvrđe-
no vanrednim Chardonnay-om, dok
za kvalitet crvenih vina ostaje da se
sačeka.
Glavni kreator Rnjak vina, gospodin
Miroslav Rnjak, balansirajući
sa lokalnim specifičnostima vešto je
preko vina napravio poveznicu između
Dalmacije i Gudurice.
- Doneli smo u ovaj deo Banata
duh Dalmacije, brzinu, eksplozivnost,
jer dok drugi spavaju mi se već
naradimo. Izvanredno smo se uklopili
i pravimo odlična vina sa daškom
mora i planine, ne tako drugačijim
nego ovde - kaže ovaj vinar.
Odnedavno, njima pripada i Berov,
uz Tecov i Marićev, najveći gudurički
podrum, koji se smatra kulturnim
dobrom vinske Gudurice i cele opštine,
iz druge polovine XIX veka, kada
je vršačko vinogorje obuhvatalo površinu
od 10.000 hektara vinograda.
- Iako devastiran, Berov podrum
je jedan izuzetan objekat, sa oko
1.600m2 nadzemnog i oko 600m2
podrumskog prostora. Izgrađen je
oko 1875., koja se sa proizvedenih
milion akova vina smatra rekordnom
u Vršačkom vinogorju. Polako krećemo
u njegovo renoviranje i nadamo
Ljiljana i Miroslav Rnjak
se da ćemo to uz pomoć IPARD fondova
EU da započnemo priču koja
bi trebala da u većem broju privuče
publiku u Guduricu, a ovaj vanredan
objekat, sa organizovanim degustacijama
vina, između kojih i vina iz
Vinarije „Rnjak“, sa pansionima i
vinskim događanjima, uz saglasnost
sa lokalnom saoupravom i Turističkom
organizacijom Vršca, dostupan
publici,
Prve intervencije na „podrumu“
trebale bi bar okvirno da naznače
perspektivu turističko-vinskog razvoja
ovog kraja, i daju Gudurici
zvanični legitimitet jedinog vinskog
sela u Vojvodini (uz vinsku Malču
kraj Niša), uz Vršac koji je 2015.
uvršten u Evropsku mrežu vinskih
gradova RECEVIN, čime je zvanično
postao prvi vinski grad u Srbiji.
U vinskoj slici Gudurice i opštine
Vršac, uz Vinariju „Rnjak“, veliku
ulogu će imati provereni igrači, registrovane
guduričke vinarije: „Selecta“,
„Nedin“, „Bahus“, „Conte
Vallone“ i dr., raznovrsnom ponudom
harmoničnih i izražajnih vina
od lokalnih i internacionalnih sorti sa
utisnutim žigom banatske zemlje.
51
Vina Šumadije - vinski izazov
Saša Novaković
Saša Novaković, vlasnik Vinarije
„Art Wine“ iz Grošnice kod Kragujevca,
vodi proizvodnju i tehnološke
postupke kao enolog u Vinariji „Katanić“
Tanasija Katanića iz Kamenice (Šumadijski
vinski rejon), člana Udruženja vnara
Šumadije, i u Vinariji „Bora“ iz sela Lepojević,
opština Rekovac (vinski rejon Tri
Morave, Levačko vinogorje). Od prošle
godine gospodin Novaković je i predsednik
Udruženja vinara Šumadije, ali i član
Upravnog odbora Saveza vinara i vinogradara
Srbije. Nesumnjivo kompetentna
figura u vinskom svetu od koje se očekuje
da radi na unapređenju vinske kulture u
Šumadiji i Srbiji, i kvalitetu vina i tržišne
pozicije šumadijskih vina, te na jačanju
vinskog turizma, u kojem, zahvaljujući
vinskim pregaocima Kragujevca, Šumadija
prednjači u odnosu na ostatak Srbije.
Napredak vinskog sektora
- Bio bih presrećan da je u ovoj zemlji
bilo šta napredovalo kao što je napredovao
sektor vinarstva u proteklih 15 godina.
Imali smo privilegiju da su naši preci pre
rata izvozili vino na pet evropskih dvorova,
a onda smo prihvatili totalno drugačiji
način proizvodnje vina pod komunističkom
parolom „da ga ima puno i da bude
džabe“. To je urušilo sektor vinarstva sve
do kraja 90-tih, kada je par pionira savremenog
srpskog vinarstva, pre svih dvojica
Šumadinaca, gospodin Mija Radovanović
i Božidar Aleksandrović, koji su započeli
novu eru vinskog razvoja u Šumadiji,
Sa degustacije Šumadijskih vina
posle i Srbiji. Tačno pre 10 godina podno
Oplenca ponovo se sastaju šumadijski domaćini,
vinari i osnivaju Udruženje vinara
Šumadije koje je sa 13 članova osnivača
naraslo na današnjih 54 člana, 40 vinara
i 14 vinogradara. U Šumadiji raste broj
vinarija, podižu se novi zasadi. U „Vinskom
atlasu Šumadije“, proizvod desetogodišnjeg
rada članova Udruženja, koji je
izašao iz štampe, i u kojem se osim „lične“
karte svih vinarija, članica Udruženja
vinara Šumadije, nalaze potvrđeni podaci
vezani za vinogradarstvo i vinarstvo u Šumadiji,
na čijoj teritoriji se trenutno pod
zasadima nalazi 355 ha. Ima još poteza
pod vinogradima, ali ne pripadaju članovima
Udruženja i nisu uzeti u obzir - istakao
je gospodin Novaković.
Pozivajući se na istraživanja prof. doc
Darka Jakšića, na temu Šumadijskog vi-
Bojan Pavlović, Zoran Dragoljević Žorž, Snežana Milisavljević i Saša Novaković
52
za domaće i strane enofile
Mija
Radovanović
Božidar
Aleksandrović
nogorja, područje između Kragujevca i
Topole, koje obuhvata sela Svetlić i Donja
Trnava, označeno je kao savršeno mesto
za sadnju vinograda i proizvodnju vrhunskih
vina sa geografskim poreklom, što ne
znači da ostali lokaliteti nisu dobri, samo
da su ovi idealni.
Šumadija - srpski Bordo
Od tih i takvih prirodnih uslova, zavisi
zastupljenost sorti vinove loze. Po rečima
našeg sagovornika, u prethodnih 20-
30 godina mogao je da se napravi presek
sorti koje najbolje uspevaju na prostoru
Šumadije. To je najzad donekle učinjeno
sertifikatom iz 2019. o zaštićenom geografskom
poreklu vina iz Šumadije, vina
koja na najbolji način oslikavaju šumadijsko
podneblje i šta to u Šumadiji najbolje
uspeva. Došlo se do činjenice da Kragujevac
leži gotovo na identičnoj geografskoj
širini (44° 22‘ N) kao i Bordo (44° 50‘
19” N) i nije čudo što je na šumadijskom
vinskom rejonu pre svega Charodnnay
dao fantastične rezultate u velikom broju
vinarija, od klasičnih, proizvedenih u
inoxu, svežih, laganih, lepršavih, do onih
punih, ekstraktivnih belih Charodnnay-a
koji se dobijaju survey postupkom, fermentacijom
u hrastovim buradima i koji
pripadaju najpunijem zrelom belom vinu.
Činjenica je i da su Merlot vina u Šumadiji
izuzetno dobra, takođe i “bordovske
kupaže” (Merlot, Cabernet Sauvignon,
Cabernet franc). Cabernet Sauvigon takođe
je davao u Šumadiji fantastične rezultate,
uz jednu opasku - u toplijim godinama.
Pored toga na velika vrata u celoj
Srbiji, pre svega u rejonu Tri Morave, kojem
pripada i Župa, pa onda i ostatku Srbije,
uključujući i Šumadiju, Prokupac je
sve traženiji na svetskom tržištu. Ne kao
neko veliko crveno vino, već u kategoriji
laganih crvenih vina od kojih ne možemo
previše da očekujemo. Meni je žao što
se u prethodnih 50 godina iz sveta nauke
niko nije bavio klonskom selekcijom pa
su klonovi kojima raspolažemo za sadnju
te divne sorte oskudni i ne daju Bog zna
kakve rezultate, ali ako sada ne počnemo
nećemo nigde stići. Cela Srbija mora da
Šardone Gušt Vinarije Pevac osvaja vinoljupce
se uključi u rešavanje ovog problema, od
stručnjaka koji će uraditi dobru klonsku
selekciju do rasadničara koji će tu klonsku
selekciju pretopiti u odlične sadnice i
vinara, da od svih tih vinograda Prokupca
koji bi se podigli napravimo dobra crvena
vina. Za to će trebati vremena, moraće da
protekne malo više vina kroz naše podrume,
ali siguran sam da će u nekoj sledećoj
generaciji oni koji budu radili ovaj naš
posao, imati jednu dobru osnovu da se
podiče - uveren je gospodin Novaković.
Vino pokretač Srpske privrede
Vinima sa zaštitom geografskog porekla
ostvaraju se brojne mogućnosti kako
za komercijalizaciju sertifikovanog proizvoda
i kraja odakle vina dolaze, tako i
za razvoj drugih privrednih grana, npr.
vinskog turizma.
- Ako uzmemo činjenicu da taj sektor
nije postojao ranije a da je trenutno vinski
turistički sektor najaktuelniji, dovoljno
govori koliki smo iskorak napravili.
Moju vinariju često posećuju kineski turisti
koji nisu imali sličnu destinaciju jer
smo bili neprepoznatljivi na vinskoj mapi
sveta. Sada se ime Šumadije pojavilo ne
kao Toskana, ni kao Bordo, Provansa,
ali sigurno nešto vrlo autentično i njima
novo, dovoljno interesantno da bi ih privuklo.
Jedna od najtraženijih vinskih ruta je
Vinski put Šumadija, sa dva Kraljevska
vinska puta, od Smedereva, preko Smederevske
Palanke, odnosno Krnjeva, do
Kragujevca, gde završava priča o dinastiji
Obrenović i nastavlja sa dinastijom
Karađorđević, kroz Šumadiju do Topole i
Aranđelovca. I ono što je najvažnije, ako
to ode u dobrom pravcu, a rekao bih da
smo taj san već počeli da sanjamo, da će
u bliskoj budućnosti na desetine hiljada
Šumadinaca koji su indirektno vezani za
vinski turizam osetiti blagodeti bilo proizvodnjom
prehrambenih proizvoda, izdavanjem
smeštajnih kapaciteta, gastronomskom
ponudom, saradnjom sa većim
hotelsko-ugostiteljskim sistemom. Moja
predviđanja, kada je proizvodnja vina u
pitanju, pre svega u Šumadiji, ali i u Srbiji,
da ako ni na šta drugo ne možemo da
računamo, u ovome ćemo imati blistavu
budućnost - zaključio je Saša Novaković.
53
Šumadija - prestonica najbol
Autentičnom demonstracijom Šumadijske
šljivovice, sinonimom
za proizvodnju rakije najvišeg
kvaliteta, Udruženje proizvođača rakije
„Šumadijska rakija“, na XIV Sajmu turizma
i seoskog turizma u Kragujevcu,
najavilo je IV Internacionalni Šumadijski
festival rakije Kragujevac, koji je održan
u subota, 02. decembra 2023., u Exclusive
Event Centru u organizaciji Udruženja
„Šumadijska rakija“, GTO Kragujevaca i
uz podršku Regionalne privredne komore
Kragujevac.
Pre samog festivala 10. novembra 2023.
godine održano je 5. Šumadijsko ocenjivanje
voćnih rakija u Kragujevcu. Učešće
je uzelo 19 registrovanih destilerija, proizvođača
jakih alkoholnih pića iz cele Srbije.
Ukupno je bilo 48 uzoraka, od toga
komisija je dodelila: 5 velikih zlatnih, 22
zlatne, 17 srebrnih i 4 bronzane medalje. I
ove godine uzorci za ocenjivanje preuzeti
su u originalnim pakovanjima iz maloprodajnih
i ugostiteljskih objekata. Ovakav
način uzorkovanja, pružio je najobjektivniju
sliku o kvalitetu voćnih rakija
i najrealniji uvid u kvalitet koji se nalazi
na tržištu. Rakije je ocenjivala komisija
u sastavu: prof. dr Ninoslav Nikićević,
predsednik komisije; članovi Veroljub
Urošević dipl. inž; prof. dr Vele Tešević;
dr Branko Popović i Ljubiša Stanković
dipl. inž. Organizatori ocenjivanja su bili
Centar za strna žita i razvoj sela i Asocijacija
„Šumadijska rakija“.
- Ove godine Udruženje proizvođača
rakije „Šumadijska šljivovica“ obeležilo
je pet godina od osnivanja, i danas
broji 29 članova, registrovanih destilerija
- podsetio je Aleksandar Stanković,
predsednik Udruženja proizvođača rakije
„Šumadijska rakija“ vlasnik vinarije i destilerije
Podrum “Pevac“ iz Cvetojevca, u
blizini Kragujevca, i nastavio:
- Mnogo stvari su potekle zahvaljujući
našoj inicijativi: oznaka geografskog
porekla „Šumadijske šljivovice“ (iz jula
2019., i kao takva na tržištu se pojavila
18 meseci kasnije - 2021.); prvi smo uveli
ocenjivanje rakija sa polica prodavnica
i marketa (sami uzimamo uzorke rakija
direktno iz prodavnica), važno zbog kupaca,
koji sada sa sigurnošću znaju da je
to prava rakija za koju se izdaje, istovetna
Aleksandar Stanković i Emina Vidosavljević na promociji u Kragujevcu
u marketu ili destileriji; članovi Udruženja
su najveći pobornici borbe protiv
nelegalne prodaje rakije, koja je u Srbiji
na visokom nivou i učestvujemo samo na
manifestacijama gde se propagira legalna
proizvodnja i legalna prodaja.
Gospodin Stanković takođe naglašava
da se poslednjih pet-šest godine tržište rakije,
na veliku radost članova Udruženja,
iskristalisalo i prati pozitivan trend, te da
su u svim restoranima prisutne rakijske
Sve veće interesovanje za Šljivovicu
karte sa vrstom rakije i naznačenim proizvođačem.
Po njegovim rečima, vinari
su to uradili još pre desetak godina, dok
proizvođačima rakija preostaje da slede
njihov „dobar i zdrav“ put, sa nadom što
skorijeg prisustva šumadijske i srpske rakije
na svetskoj sceni.
Iako je izvoz srpskih rakija, prema zvaničniim
podacima, iz godine u godinu u
porastu, potebno je još dosta toga da se
uradi da bi i u svetskim okvirima zauze-
54
je rakije šljivovice na svetu
Proizvođači rakije rešeni da Srpsku rakiju postave na pijedestal koji zaslužuje
Na mladima rakija ostaje
la mesto koje joj kvalitetom pripada. Za
to je pre svega potrebna podrška najviših
institucija države. Razloga za „mešanje“
države ima mnogo, a oni su potkrepljeni
činjenicom da je rakija od davnina istinski
srpski brend, i da je sve više proizvođača
koji insistiraju na vrhunskom kvalitetu
svog proizvoda. Srpska šljivovica je
2022. i zvanično našla mesto na UNES-
CO Reprezentativnoj listi nematerijalnog
kulturnog nasleđa čovečanstva kao element
nematerijalnog kulturnog nasleđa
Srbije, što bi, uz početni impuls sa najviših
instanci, trebalo značajno da doprinese
povećanju vidljivosti ovog proizvoda
na nacionalnom i lokalnom nivou, kao i
međunarodnoj promociji „živog“ nasleđa
Srbije.
- Većina članova Udruženja „Šumadijska
rakija“, ima svoje zasade pod raznim
voćem, još uvek nedovoljne za kapacitete
koje bi mogli da dostignemo. Dugi niz
godina prisutni su i podsticaji države, uz
povraćaj 50-60% uloženog u opremu i
slično. Pitanje svih pitanja je kada će se
srpska pića naći u svim oficijelnim ustanovama
Republike Srbije. Prvo smo udruženje
koje je zaštitilo geografsku oznaku
Šumadijska šljivovica, i mi, vlasnici četiri
destilerije posedujemo oko 30.000 boca
šljivovice koja odležava 4-5 godina. Nadam
se da ćemo na moju inicijativu, uspeti
da napravimo jedan klaster i da udružimo
proizvodnju, da se zajednički pojavimo
ispunjavajući sve propisane uslove potrebne
da se u prvi plan stavi srpska šljivovica
iz Šumadije, kao reprezentativan
proizvod naše zemlje koji bi trebalo da država
otkupi i da se stranim zvaničnicima
poklanja kao državni poklon, ali i da se
degustira u svim državnim institucijama i
javnim službama, takođe i na manifestacijama
u organizaciji države - primetio je
na kraju Aleksandar Stanković.
55
U sve se meša
Serija novih proizvoda koja se našla na tržištu u prehrambenoj
proizvodnji individualnih proizvođača, posebno
tokom poslednje decenije, obogatila je domaću
ponudu jedinstvenim artiklima i ponudila jedan drugačiji
vid preventivnih načina očuvanja i pobošljanja ljudskog
zdravlja. Tako je danas, nakon više od 26 vekova, koncept
koji je zastupao Hipokrat, otac medicine antičkog doba, saopšteno
čuvenom rečenicom - „Neka tvoja hrana bude tvoj
lek, a neka tvoj lek bude tvoja hrana”. sve popularniji princip
zdravstvene kulture današnjeg doba.
Da li je ili nije sledio reči antičkog filozova, tek Jovica
Kuzmanović je prevenstveno zbog svojih zdravstvenih problema
ušao u proizvodnju prirodnih putera od orašastog
voća. Tražeći način da olakša svoje zdravstvene probleme,
ovaj električar iz Aranđelovca, došao je do, za njega sudbonosno
značajnih izvora, koji su mu potvrdili lekovita svojstva
orašastih plodova. Posle tog saznanja nije časio časa,
već je iskoristivši plodove od jedanaest stabala oraha koji su,
sada zna ne slučajno rasli na njegovom gazdinstvu, počeo da
proizvodi namaze, čiju je blagodet prvo „isrpobao“ na sebi,
da bi je potom uveo na redovni meni svoje porodice. Da bi
sebi i svojoj deci učinio obrok interesantnijim, putere je osim
od oraha, počeo da pravi i od lešnika, badema, indijskog oraha,
pistaća, kikirikija.
Godine 2021. registrovao je Poljoprivredno gazdinstvo
„Kuzmanović“ i sa svojim kremastim proizvodima od kvalitetnih
orašastih plodova, bez dodataka ulja, šećera i soli,
sa 100% domaćim proizvodom iz Aranđelovca, pojavio se
na tržištu.
- Ljubav prema hrani me je dovela do toga da isprobavam
razne ukuse. Određeni zdravstveni problemi okrenuli su
me drugačijem tumačenju ishrane. Istraživanjem sam došao
do saznanja o velikoj blagodeti orašastih plodova. Oni
su korisni u svežem obliku, termički obrađeni takođe, ali
su najkorisniji u obliku putera u kojem najbolje ispoljavaju
svoje nutritivne vrednosti i daju energiju neophodnu za sve
procese koji se dešavaju u našem telu. Poseban efekat imaju
na kardiovaskularni i probavni sistem što doprinosi opštem
boljitku zdravlja - objašnjava naš sagovornik, koji je počeo
da bi pomogao sebi i svoj organizam doveo u optimalnu kondiciju,
i svojoj deci utemeljio naviku zdrave ishrane. Videvši
kakav je efekat imao na njegovo zdravlje, i koliko benefita
može da proizvede, odlučio je da ga preporuči i drugima.
Puteri od orašastog voća mogu da koriste i deca, kod koje
su posebno značajni za koštano zglobni sistem, mišiće, rast
uopšte. Sadrže potrebne količine cinka, magnezijuma, potrebnih
za snaženje organizma, i dijabetičare. Iako naš sagovornik
tvrdi da ne može da se pretera, kao i za sve drugo
treba imati meru. Naravno, unos količina zavisi od onoga
čime se ko bavi i „teži“ poslovi zahtevaju veći unos.
Isprobavajući svoj proizvod, počeo je sa dva puta nedeljeno,
u dane posta, sredom i petkom za doručak. Onda je povećao
na tri puta dnevno, za jutarnji ili večernji obrok, užinicu,
i danas uzima po želji. Klasični oblici ovih putera našli su
Jovica Kuzmanović
svoje mesto na tržištu, Izuzetno je interesovanje Beograđana, pojavljivanjem
na manifestacijama „Ukus Fest“ ŠC Stadion i Etno sajam
hrane i pića na Beogradskom sajmu, na kojima su njegovi proizvodi
oduševljeno prihvaćeni, kao i Šumadijskom sajmu turizma i seoskog
turizma u Kragujevcu, gde još treba malo vremena da se publika
navikne na nešto novo, drugačije.
Osim povećanja količina, u narednom periodu moguće je proširenje
asortimana. Gospodin Kuzmanović otkriva da svojoj deci uveliko
priprema puter od lešnika sa dodatkom crne čokolade i meda,
vrlo ukusne energetske bombe, da njima popravlja ukus smutija,
voća i povrća, i bukvalno može da se koristi i u slatkoj i u slanoj
varijanti.
Planovi su da se gazdinstvo širi u smislu povećanja broja od sadašnjih
15 stabala oraha, a kao raritet, naš sagovornik otkriva želju da
obnovi proizvodnju kikirikija, biljke sa južnoameričkog i centralnoameričkog
podneblja, koji su njegovi roditelji sejali u njihovoj bašti.
56
CASEIFICO La Dea d.o.o.
Gelpi Christiana
Za kratko vreme ime Gelpi
Christiana i njegove mlekare
„La Dea“ širom zemlje
biće prepoznato po sjajnim rukom
rađenim polu tvrdim sirevima. Caseifico,
iliti mlekara „Boginja“,
smeštena je u Orašcu, gde je 1804.
u Marićevoj jaruzi doneta odluka o
podizanju Prvog srpskog ustanka
pod vođstvom Karađorđa. Zbog
istorijskog značaja Orašac je 1979.
godine svrstan u kulturno dobro
od izuzetnog značaja. Njegovi posetioci,
turisti, od pre dve godine,
imaju još nekoliko razloga za obilazak
ovog kraja, a to je sve veći
broj produktera koji su se sa svojim
visokokvalitetnim proizvodima u
poslednje vreme pojavili na tržištu.
Gospodin Gelpi, srpski zet iz
Bergama, grada u alpskom regionu
Lombardije u severnoj Italiji, oko
40 km udaljenom od Milana i oko
30 km od granice sa Švajcarskom,
zamenio je svoj rodni kraj za šumadijske
krajolike, a svoj profesionalni
život mašinca, za manufakturnu
proizvodnju sira.
Nakon šest meseci ljubavi sa Srpkinjom,
koju je struka mašinskog
inženjera odvela u Bergamo, u istu
kancelariju u kojoj je i sam radio,
krunisana je brakom. Nakon dvadesetak
godina na relaciji Bergamo -
Orašac, bračni par je u „čudno“ vreme
početkom treće decenije XXI
veka, došao u Šumadiju, na njenu
rodnu grudu, i tu ostao.
- U Srbiju smo došli 2020. i slučaj
je hteo da kada smo planirali,
nismo mogli da se vratimo u Italiju.
Orašac je živopisno, ali malo mesto
i kako bih prekratio vreme, počeo
sam da pravim sir. Video sam da mi
to dobro ide, i sada, posle dve i po
godine, imamo našu malu mlekaru
i pripremamo naših deset vrsta polutvrdih
ručno rađenih sireva.
A na pitanje kakvi su to sirevi od
srpskih krava i italijanskim zna-
Gelpi Christian
njem, gospodin Gelpi Christian kaže:
- Počeo sam da pripremam sir da prekratim vreme.
Posle sam video da je to dobro, da me ispunjava i da me
čini zadovoljnim, ostvarenim. Nikada nisam sanjao da
ću da se bavim proizvodnjom sira, ali od sudbine se ne
može pobeći.
Kakav je to italijanski sir od srpskog mleka?
Ovde nije reč o Parmigiano-Reggiano, Gorgonzola i
Grana Padano, Stracchino, Pecorino Romano, Mozzarella
sirevima, već o polutvrdim sirevima sa dodatkom
interesantnih ukusnih nota, sa ruzmarinom, žalfijom,
ljutom paprikom, belim lukom, mediteranskim ukusom,
sa aromatizovanom koricom koji se slaže uz vino, i sa
aromatizovanom koricom koji lepo ide uz kafu.
- Moji roditelji pripremaju papriku, gaje, suše, specijalno
za moj sir, koji pravim po svom sopstvenom
receptu. Ono što ovim sirevima daje poseban šmek je
mleko, puno, mirisno, obojeno brojnim livadskim, lekovitim
sočnim travkama koje krave pasu. Srpsko mleko
je mnogo dobro, puno je masti,
vitamina, svega potrebnog da upotpuni
ukuse koje sam kreirao prvo
misaono, u glavi, a onda i u mlekari.
Osim jedne mašine za kuvanje
mleka sve druge radnje radim ručno.
Trenutno pravim sir od 50 litara
mleka dnevno, a ako se „otvori“
tržište i budemo u mogućnosti da
plasiramo naš proizvod, mogao bih
na dnevnom nivou da proizvedem
sir od 200 litara mleka - objašnjava
gospodin Gelpi, koji mleko nabavlja
od krava njihove prve komšinice,
a kada ponestane, svoje potrebe
dopunjuje mlekom od komšijskih
krava sa druge strane.
Osim pitoresknog krajolika, dobrih
komšijskih odnosa i toplih
međuljudskih odnosa, sa kojima
se prosto saživeo, bez gužve u saobraćaju,
u prirodnom okruženju,
posle godina i godina rada u offisu,
želi samo da ovo uživanje i svojoj
probuđenoj kreativnoj inspiraciji
ispoljenoj kroz sireve, uživa što
više i što duže. Pronašao je sebe,
ali i dalje pun planova da do kraja
definiše i zaokruži novi poziv
kojim je odlučio da se na polovini
svog radnog veka, potpuno posveti
i ispod kojeg će s ponosom staviti
svoj potpis. Jer, Italija je zemlja iz
koje dolaze najbolji sirevi na svetu,
a on, Italijan, ima mogućnost da se
iskaže u toj najjačoj kategoriji proizvođača.
Danas, međutim, nije dovoljno
imati kvalitetan proizvod. Potrebno
je biti prepoznat, a za to je potreban
dobar marketing i prisutnost
na manifestacijama. Zato planira
da svoj proizvod plasira na najvećem,
beogradskom tržištu, koje
ume da prepozna i na pravi način
verifikuje ne samo kvalitet već i da
prihvati i prepozna ono što je novo
i što je dobro. I što će širom zemlje
biti prepoznato po sjajnim rukom
rađenim polu tvrdim sirevima.
57
Traganje za neuhvaćen
Dok nastajanje slike pretpostavlja
proces osvešćenja
i pomirenja umetnikovih
promišljanja sa željom da prenese
poruku stvaranjem nove vrednosti,
dotle je nastanak fotografije trenutan
fenomen prenošenja realnog.
Ali, da je tako svako od nas bi bio
fotograf. Suprotno tome, malo je fotografa,
vrhunskih majstora, umetnika,
pripadnika osme umetnosti.
Jer, fotografija, a reč je o fotografiji
kao umetničkoj kategoriji, ne
otkriva stvari onakve kakve ih oko
običnog čoveka vidi, već njihovu
skrivenost, suštastvenost koja se,
kao da se igra, otkriva na momenat,
i potom ugasi, iščezne. To treba prepoznati,
onda i „uhvatiti“, a to nije
dato svakome.
Dve decenije beleženja objektivnom,
od čega 14 godina profesionalno,
ispisuju karijeru Aleksandra
Milutinovića, Novosađanina, člana
dobitnog tima Turističke organizacije
Grada Novi Sad (TONS), čiji
je zadatak bio da atraktivnim pejzažima,
skrivenim kutkovima, jedinstvenim
nišama, privuče turiste.
Zajednički, kvalitetan rad zabeležio
je znatan skok dolazaka turista, a od
kada se Novi Sad predstavio i kao
Evropska prestonica kulture, i sve
većeg broja stranaca.
U ličnom fundusu Aleksandar
Milutinović čuva oko 300.000 fotografija
na temu Novog Sada i njegove
okoline, zašta ga mnogi smatraju
gradskim hroničarom. Nakon
10 godina saradnje sa TONS-om,
priredio je izložbu „Novi Sad kroz
objektiv Aleksandra Milutinovića“,
u Infocentru TONS-a, koja će trajati
od 21. decembra narednih mesec
dana. Radi se o neznatnom broju, u
odnosu na ukupnost radova, ali dovoljno
da pokaže ogromnu ljubav
umetnika prema Novom Sadu. Svoj
odnos prema gradu pokazao je i pokretanjem
projekta „Novi Sad kroz
objektiv 365 dana“, dugogodišnjim
„slikama“ grada, kojima uspeva da
isprovocira turiste na doživljaj nove
avanture.
- Ne mogu da budem objektivan
povodom Novog Sada, ali moram da se pomirim
sa činjenicom da se u njemu ne krije
neko prebogato očuvano kulturno-istorijsko
nasleđe. Grad je puno puta rušen, građen,
iznova rušen, u njemu su trag ostavile i vojske
i drugi narodi. Srećom, imamo sačuvanu
Petrovaradinsku tvrđavu, čiji je idejni tvorac
jedan markiz - Sebastijan Voban, a gradnju
Aleksandar Milutinović sa sinom Lazarom
započeo jedan grof - A.F.L. Marsili, danas
jedan od najbolje očuvanih bastiona vojne arhitekture
XVIII veka; takođe popularnu Zmaj
Jovinu i najstariju u gradu Dunavsku ulicu, u
šetališnoj zoni, koje čine staro jezgro varoši
između dva rata, grada kakav je bio nekad.
Šteta što toga nema više, ali nama koji smo
odavde i to znači puno - objašnjava Aleksan-
58
Po njegovim rečima fotograf danas mora biti
kompletan proizvod sa fotografijom kao ličnom
preporukom. Sama po sebi fotografija je beznačajna
ukoliko nema krajnje tržište.
Razmišljanje u smislu „neka drugi izlažu a ja
ću da radim“ deo je njegove ličnosti, jer voli da
radi, raduje se obilascima terena, raznim dešavaom
suštinom pojavnog
dar, čije je rad, a na osnovu ličnih afiniteta tekao
u pravcu pejzaža, arhitekture i enterijera. Zbog
svetla, sunca, ugla, i što u gradu ima i starih
kafana i modernih kafića, i sakralne arhitekture i
objekata u stilu klasicizma, eklekticizma, secesije,
bauhausa i uvek inspirativne Fruške gore, na
temu prirode.
Jedinstvena panorama Novog Sada
Uhvaćeni trenutak igre
njima, festivalima, kojih ima
dosta, a koje je listom ovekovečio
fotografijama koje su
putem društvenih mreža nekoliko
puta obišle svet.
Povodom otvaranja izložbe,
zahvalio se kolegama koji
su mu na ovaj način iskazali
podršku i poštovanje, te TO
koju, kao njihov dugogodišnji
saradnik, predstavlja kao svoju
matičnu kuću.
- Trudeći se da proizvedemo
izuzetno kvalitetne
publikacije odabrali smo fotografije
koje ih čine ovako
svetskim, o čemu komentariše
veliki broj turista iznenađenih
njihovim kvalitetom i izgledom.
Naravno da su tu i dobre
storije, ali dobre fotografije su
te koje ih navedu da se za nešto
zainteresuju. Aleksandar
je u naš odnos uneo i svoju
ličnu energiju i ono čemu se
mi radujemo je da imamo takve
saradnike koji prepoznaju
želju TONS-a, želju svih nas
koji živimo u ovom gradu, da
ga predstavimo u najboljem
svetlu. U tom smislu je mnogo
učinio napravivši dobre
fotografije, što nije lako, zbog
malog broja idealnih dana u
godini za dobru fotografiju.
Aleksandar ih je sve pratio,
strpljivo čekao odgovarajuće
oblike, sunce, senke... Ta
njegova lična energija, ljubav
prema poslu, a opet zajednička
prema promociji Novog
Sada dala je fantastičan rezultat
- prokomentarisao je
Branislav Knežević, direktor
TONS-a, koji dodaje da značaj
fotografije nije samo u
formi štampanih izdanja, već
da su iste postavljene na sajtu,
društvenim mrežama, bilbordima,
na banerima i da su one
te provokativno-intrigantne,
neodoljivo privlačne da nateraju
putnika spremnog da krene
negde samo ne zna gde, da
izabere pravu destinaciju.
59
Četvrt veka Folklor
Svečanim koncertom Folklornog ansambla „Vila“
Srpskog Kulturno-umetničkog društva „Železničar“
iz Novog Sada u Velikoj dvorani SPC „Vojvodina“
pod nazivom „Tradicija BEZGORDA“, obeležano
je četvrt veka rada Ansambla, predvođenog Miloradom
Lonićem, umetničkim direktorom. Formiran 1998. godine
na Dan Sv. Petke, kao integralni deo SKUD „Železničar“,
stastao je u kultnu instituciju sveukupne narodne
tradicije ovog humskog prostora.
Današnje poimanje tradicionalnog narodnog
stvaralaštva
- Obeležili smo četvrt veka postojanja i rada, pre svega
zbog našeg tima koji je 25 godina od kada smo preuzeli
ovaj ansambl, učestvovao u njegovoj reorganizaciji,
prilagođavanju modernijem načinu organizovanja i današnjem
poimanju tradicionalnog, narodnog stvaralaštva
- objasnio je gospodin Lonić.
Tim povodom Ansambl „Vila“ je održao čitav niz
koncerata. Samo dva dana nakon spektakla prikazanog
na SPENS-u 19. novembra, sa preko 300 izvođača svih
uzrasnih kategorija, u Kulturnoj stanici „Barka“ u Novom
Sadu održan je koncert hora i orkestra folklornog
ansambla „Vila“ i etno-grupe „Vasilis“ za pamćenje,
dok je istovremeno, sa novom postavom, nastupio u temišvarskoj
Filharmoniji „Banatul“, 25. novembra, na
oduševljenje tamošnje publike, dokazavši da „Vila“ ima
kapacitet da istovremeno na dva - tri mesta pruži sadržaje
koji mogu da zadovolje visok nivo i očekivanja publike.
Suština narodnog stvaralaštva je u njegovoj društvenosti.
Jer, kako ističe gospodin Lonić, ovde se puno igra
i peva, svuda su nasmejana lica koja slave život. Međutim,
negovanje zajedništva, upućenost jednih na druge,
po njegovom mišljenju je najvredniji dar koji potiče iz
ovakvih mesta:
- Ne može jedan čovek sve da iznese, uvek je važno
napraviti tim, ne samo od onih koji su lojalni, već i onih
koji umeju ili znaju. Za to su potrebne male pripreme,
obuke. Zato smo iznad svih vrata postavili natpis: „Ovo
je nedelja tolerancije i strpljenja“ i na tome insistiramo,
da ne pravimo gužvu, već kontrolisani „haos“, neizbežan
zbog broja učesnika i nošnji koja se sastoji iz sedam delova,
a samo izvođačka grupa na ovom koncertu nastupala
je pet puta u različitim igrama, odnosno nošnjama. I bez
obzira na veliki broj neposredno i posredno angažovanih
za koncert, kao i bilo koji drugi, stvorili smo atmosferu
da se svako oseća bitnim, i sebi i drugima, uvek nalazeći
i vreme i priliku da međusobno razmenimo lepe reči. Veliku
pažnju pridajemo slabijima, pomažemo onima koji
nešto ne mogu. Svesni su i učesnici i roditelji velikog
napora koji se ulaže u čitav ovaj koncept, izgrađen na
strpljenju, volji i ljubavi. I zato disciplina postignuta na
taj način besprekorno štima i prihvaćena je od svih generacija.
Milorad Lonić (levo) i Dragan Narandžić na obeležavanju jubileja
Veliki značaj podrške Srpske pravoslavne crkve
Detalj sa velikog koncerta u nvosadskom SPENS-u
60
nog ansambla VILA
Najveća sreća za sve folkloraše, pevače, muzičare ovog
ansambla je izazak pred publiku, da pokažu šta umeju. A
tu su i oni koji im pomažu: Miljana Romić, Milorad Mirčić,
Jovana Vasin, Luka Vojinović, Aleksandar Ubović,
Vanja Vujičić, Dragan Narandžić i malo starijih, takođe
zadovoljnih da mogu da se iskažu kroz stvaralaštvo, pedagozi,
da vide rezultate svoga rada i u njima uživaju.
Odraz našeg vremena ostavljamo sledećim
pokolenjima
- Čovek koji radi potrebno je da oseti neko zadovoljstvo,
a to može u potpunosti samo kroz osećaj zajedništva,
sabornosti. Meni je u ovom našem nastupu najviše
imponovalo što smo izbegli zamku „dresure“, da su svi,
od namlađih do seniora, bili sponatani i pokazali svoju
ekspresiju i uživali u tome. Svako vreme nosi svoje breme.
Tradiciju u „Vili“ sagledavamo kao dinamičnu formu
u koju se ugrađuje živ čovek. Tradicija bez čoveka nema
smisla. Suština nije u oranju nego u žitu i hlebu koji jedemo.
I inovacije kojima ponekad pribegavamo odraz su
našeg vremena koji ostavljamo sledećim pokolenjima -
istakao je naš sagovornik.
Folklor se može posmatrati kao segment fizičke kulture,
neko bi rekao i sporta, neizostavno uzvišen zbog sadržaja
koji sobom nosi i koji deluje na ceo kognitivni sistem. Produkt
naših aktivnosti i rada, na mlade ljude ostavlja trajne
pozitivne posledice, kao i na društvo u celini. Zbog toga
se plan rada KUD-a realizuje kroz godišnji ciklus i ispunjenje
tzv. malih ciljeva, stanica u kojima se vrši provera
šta se od nastupa do nastupa uradilo, koliko napredovalo,
i pojedinačno i u celini, u isto vreme to je ne mali izazov
i za učesnike, i za roditelje, i za umetničke rukovodioce.
Zbog tog i takvog odnosa prema sebi i drugima, svaki
nastup Ansambla „Vila“ ispoštuju i roditelji, i predstavnici
lokalne zajednice i svih relevantnih institucija. Po prvi put
ove godine osim Grada, koji je uvek podržavao rad Društva,
priključili su se i Pokrajinska vlada i Ministarstva Republike
Srbije, što je po rečima umetničkog rukovodioca
znak brige za perspektivu generacije kadrova koja dolazi,
za zemlju i narode koji žive na njenoj teritoriji.
- Načinom našeg rada i odnosa nastojimo da stvorimo
plemenite ljude, kvalitetne kadrove u institucijama države.
Međutim, imamo malo medijskog prostora, malo
tema koje se bave ovim pitanjima, a to nije dobro. S druge
strane, neizmerno nam znači podrška Srpske pravoslavne
crkve, Eparhije Bačke, naše parohije Almaške crkve, čiji
duhovni sadržaji imaju pozitivan uticaj na rad sa mladima.
S toga se lično zalažem da u svim KUD-ovima širom Srbije
budu prisutne verske zajednice, pravoslavna, islamska,
bilo koja druga, jer u suštini sve veličaju ljubav, dobrotu,
razumevanje, toleranciju. Sve tradicije koje poznajem zasnovane
su na ljubavi a nje nema bez oplemenjivanja i
duhovne dimenzije - rekao je na kraju Milorad Lonić.
Priznanja zaslužnim članovima FA Vilea
Porasla deca pa postala pravi ljudi
Zajednički snimak članova orkestra FA Vila
61
Ispred vremena
Kuća porodice Katić (1878), u ulici
Jovana Cvijića 15, jedno je
od najreprezentativnijih zdanja
u urbanom centru stare Loznice i jedna
od malog broja sačuvanih iz tog vremena,
Na gornjem spratu te, i po današnjim
standardima, raskošne kuće, odsedali su
kralj Aleksandar Obrenović (1901) i kralj
Petar Karađorđević (1904) za vreme svog
boravka u Loznici. Gradske vlasti su ovaj
prostor, koji je nakon Drugog svetskog
rata preinačen u društvenu svojinu, opredelili
za Legat supružnika Miće Popovića
i Vere Božičković Popović u okviru Kulturnog
centra „Vuk Karadžić“. Svečano
otvaranje održano je 28. oktobra 1989., da
bi početkom 2010. godine prostor Galerije
renoviran i modernizovan.
Mića Popović, slikar i akademik, likovni
kritičar i teoretičar umetnosti, književnik,
filmski i pozorišni reditelj, scenograf, na
kraju i pedagog, neumoran putnik, čovek
koji je prihvatao izazove novog, kultna
ličnost srpske i jugoslovenske avangarde,
shvatajući da je umetnost najbrži način
menjanja postojećeg..., rođen je u Loznici
pre sto godina (12. juna 1923). Iako
je u Loznici proveo samo prve četiri godine
života, Lozničani su na Dan otvaranja
Legata, odajući poštovanje njegovom
nemerljivom doprinosu kulturi prostora
Mića Popović ispred kuće Katića
Mića Popović i Vera
Božičković Popović ispred
portreta njegove majke
ateljea, a posle njene (2002.), zahvaljujući
njihovom sinu Jovanu, Galerija je postala
bogatija za vredan bibliotečki fond.
Akademiju likovnih umetnosti u Beogradu
Mića Popović je pohađao kod profesora
Ivana Tabakovića, da bi 1947., sa
grupom kolega, među kojima je bila i Vera
Božičković, kao organizator formirao „Zadarsku
grupu“, koja je završena njegovim
isključivanjem sa Akademije, i nastavkom
rada kao „slobodnog umetnika“.
Od 1949. izlagao je na brojnim kolektivnim
izložbama u zemlji i inostranstvu,
Barka
Ja sam pao (slika levo) i Mali gastarbajter (desno)
u kojem je živeo i stvarao, proglasili ga
počasnim građaninom. Zauzvrat, jedan od
najuticajnijih slikara druge polovine XX
veka, poklonio je sva dela koja čine današnju
zbirku stalne postavke, prethodno
se upoznavši sa ambijentom, sam odabrao
slike za njega. Tri godina kasnije u istom
prostoru nalazi se i legat njegove supruge
Vere Božičković Popović.
Fond koji je izložen sadrži radove raznih
tehnika, lične predmete, knjige koje
je sam pisao i knjige koje su drugi pisali o
njemu. Slikar je Galeriji poklonio 20 slika,
među kojima je „Čukundedova kuća“
(1936) koju je naslikao sa svega trinaest
godina, i „Velika mrtva priroda“ (1989)
„u kojoj harmonijom, koloristikom, svetlošću,
finim kontrastima pokazuje svoju
zrelost u slikarstvu“, 18 grafika, crteže i
mape. Postavku čine i monografije, katalozi
sa raznih izložbi, fotografije, pisma.
Legat njegove supruge čini šest slika
nastalih u intervalu od 1964 - ’77. godine.
Nakon njegove smrti (22. decembra
1996), Vera Božičković Popović je poklonila
štafelaj i lične predmete iz slikarevog
a prvi put samostalno izlaže u Umetničkom
paviljonu na Kalemegdanu 1950. sa
160 radova. U katalogu povodom izložbe
štampa svoj programski tekst o slikarstvu
i savremenoj umetnosti.
Godine 1951. sa Verom Božičković sa
62
- iznad prostora
Čukundedina kuća u Loznici
Mrtva priroda
kojom se oženio dve godine ranije, odlazi
u Pariz gde u nekoliko navrata boravi
do 1959. Godine 1952. priređuje izložbu
„Selo Nepričava“ u Muzeju „Vuka i Dositeja“;
1954. izdaje knjigu „Sudari i harmonije“;
priređuje izložbu „Od magle, od
kostiju“... Šezdesetih godina počinje da se
bavi režijom i pozorištem. Završava prvi
dugometražni igrani film „Čovek iz hrastove
šume“ (1963), režira komad „Viktor
ili deca na vlasti“ (1965); slede filmovi:
„Roj“, „Kameni despot ili jedina mogućnost
narodne pesme, Hasanaginica“, „Delije“
i „Burduš“. Sedamdesetih putuju u
Kinu, Tajland, Indiju i Iran. Pored brojnih
uspešnih izložbi, izložba 1974. u Kulturnom
centru Beograda je zabranjena pred
samo otvaranje. Pored obilaska SAD, od
1980-82. radio je kao gostujući profesor
slikanja i crtanja na Njujorškom državnom
univerzitetu u Olbaniju (University
at Albany).
Prolazio je kroz nekoliko slikarskih faza
od kojih su najpoznatije „enformel“ (franc.
informel - bez forme) od 1959 - 1969, da
bi se u poslednjoj fazi vratio u figurativno
„slikarstvo prizora“ i angažovanom slikarstvu
kao odgovoru na društvena kretanja,
jer je kao i uvek, bio u žiži događanja.
Mića Popović je izgradio jedinstven
status u srpskoj likovnoj umetnosti, kako
zbog uticaja na istorijske tokove vremena
u kojem je živeo, tako i zbog izuzetne
umetničke vrednosti njegovih ostvarenja
koje prevazilaze granice vremena i prostora
u kojima je stvarao.
Svakog juna od 2001. Loznica je domaćin
„Mićinim i Verinim danima“, vezanim
za Legat Miće Popovića i Vere Božičković
Popović a povodom umetnikovog rođendana.
Od 2002. godine izlazi i časopis
„Prizor“ (Centar za kulturu „Vuk Karadžić“),
koji se bavi kulturnom istorijom
Jadra sa posebnim osvrtom na umetnost
Miće Popovića.
Pored niza nagrada koji je ovaj umetnik
dobio za slikarstvo, 1997. godine ustanovljena
je nagrada koja nosi njegovo ime i
koja se svake druge godine na njegov rođendan
dodeljuje u beogradskoj Galeriji
„Haos“ pojedincima, nastavljačima njegove
„kritičke aktivnosti i kao umetnika i
kao angažovanog intelektualca“. Nagradu
za umetnost „Mića Popović“ dodeljuje
Štafelaj Vere Božičković Popović
Marina Cvetković, istoričarka umetnosti pored
Mićine slike "Građani"
Fond za afirmaciju stvaralaštva iz Beograda
u oblasti slikarstva, književnosti, pozorišta
i filma.
(Tekst nastao na osnovu kustoskog vođenja
kroz Legat Marine Cvetanović, istoričarke
umetnosti.)
63
Od mašte d
Ponekad je sam život inspirativniji od
onog opisanog u romanima poznatih
i priznatih pisaca. Bez preterivanja
i nadograđenih emocija junak ove priče,
Rajko Nikolić, podelio je sa nama svoj,
nepredvidljiv, privlačan i sve u svemu lep.
Sredinom maja 2024. godine, nakon
30 godina porovedenih na mestu čuvara
zaštićenog područja Nacionalnog parka
„Kopaonik“, naš junak odlazi u penziju.
Epitet „zasluženu“ zavredeo je posvećenim
radom, časno, i svako ko ga poznaje
slaže se da mu pripada.
Životni put Rajka Nikolića
Rođen je u Zelinji Gornjoj na Trebavi
(Trebavac) u Bosni, u selu koje ni danas
nema asfaltni put. Diplomirao je na Fakultetu
političkih nauka u Beogradu, a nakon
Vazduhoplovne (vojne) gimnazije u Mostaru,
kao pitomac Vazduhoplovne vojne
akademije u Zadru, pilotirao je mlaznim
avionom. Dan nakon raskida Ugovora sa
NP „Kopaonik“, i ispunjenja jednog od
uslova za penziju, navršenih 65 godina
života, 16. maja započinje treću karijeru
posvećenu proučavanju gljiva, za koju se
godinama unazad pripremao.
Čudne su staze Gospodnje i čudan je
životni put Rajka Nikolića, devetog sina i
najmlađeg od desetoro dece u porodici Nikolić.
Preletanje dva mlaznjaka u niskom
letu u pravcu Travnik - Beograd, potom
još dva, od kojih je jedan nosio broj 006,
uspaničeno stado ovaca razbeženo po padinama
na brdu Milarevac koje je čuvao,
kod učenika trećeg razreda osnovne škole
nije izazvao strah već probudio želju
da njima upravlja. Po završetku četvrtog
razreda, poslednjeg u selu, prepoznavši
višestruke talente svog sina, roditelji
ga šalju kod starijeg Steve, zaposlenog u
Beočinskoj cementari. Tog dana, kada je
iz rodne Zelinje Gornje krenuo ka Beočinu,
prvi put je seo u automobil, autobus i
voz, da bi desetak godina kasnije pilotirao
mlaznjakom na 12.000m. U školi je osim
lepih uspomena „pokupio“ i naglasak i do
danas ostao Vojvođanin. Tu je saznao za
konkurs za prijem u Vazduhoplovnu gimnaziju
„Mašral Tito“ u Mostaru, gde je
konkurisao i bio primljen. Iz prve. Potom i
u Vazduhoplovnu vojnu akademiju Zadar.
- Prve, pripremne godine, učili smo teoriju,
da bi se druge posvetili praktičnom
Rajko Nikolić
pilotiranju. Slučaj je hteo da kada sam išao
na laširanje - prvi samostalni let, avion koji
je meni bio raspoređen, prethodni pitomac
je u izveštaju naveo da je avion kasnio u
poluprevrtanju, pa sam trčao do drugog. I
kako sam mu prilazio, tako sam zapazio da
je obeležen brojem 006. Imao sam nesreću
da sam se na trećoj godini, tokom jednog
leta preforsirao i doživeo trajno oštećenje
između 4 i 5 pršljena. Diskus hernija me je
trajno udaljila od dečačkog sna da postanem
pilot. U situaciji u kojoj sam se našao,
vojska je bila u obavezi da mi omogući
dalje školovanje u civilnom sektoru istog
stepena. Tako sam diplomirao na Fakultetu
političkih nauka u Beogradu gde sam
upoznao buduću suprugu Draganu. Zbog
nje se nisam dokazao na polju politikologije,
ali sam zbog nje došao na Kopaonik.
Od svih poslova koje sam mogao tada da
biram, izabrao sam posao čuvara zaštićenog
područja NP „Kopaonik“, jer je davao
obilje različitih mogućnosti uživanja dok
se radi. I dan danas, kad god dođe teško,
naiđe neki problem, sam sebe tešim:
- Čoveče, nemoj da se nerviraš. Drugi
dolaze na Kopaonik i plaćaju da bi uživali,
a tebi se plaća i uživaš“ - priča naš sagovornik,
Rajko Nikolić.
Minulih 30 godna Rajko je uz uživanje
posvećeno radio na konstantnom unapređenju
statusa NP. Zasluge za to ima i
tadašnji direkor, koji je prihvatio Rajkov
uslov - da mu se niko ne meša u posao, a
ako nešto zgreši da momentalno dobije otkaz.
Uslov niko nije prekršio, a naš Rajko,
bio i ostao čuven po svojoj doslednosti i
nepotkupljivosti, Kako prema sebi tako i
drugima. I danas se prepričava anegdota o
mesnom prekršiocu, koji je videvši Rajka
bez pogovora na licu mesta platio kaznu,
jer je čuo od kolega da ovaj ne prima mito
i ne prašta onima koji zgreše.
Rako Nikolić na determinaciji gljiva sa Stevanom Balubanom
64
o stvarnosti
Treća karijera posvećena gljivama
Ova pozicija ga je zbližila sa gljivama, a potom
i sa gljivarima. Budući da je planina prebogata
raznim vrstama gljiva, kao uostalom i
drugim zaštićenim i retkim biljnim vrstama,
Rajko Nikolić se posvetio ne samo njihovom
čuvanju već i izučavanju. Osnivanjem Mikološko-gljivarskog
saveza Srbije, 2015. godine
na Kopaoniku, odlučio je da iskoristi prisustvo
i znanje vrhunskih poznavalaca ovih organizama,
koje posebno ceni, ne bez razloga.
- Gljive su jedini orgnizami, koji zahvaljujući
svojim snažnim enzimima, imaju sposobnost
da razlažu otrovne materije i tako zaštite
čoveka od njega samoga. Na svaki problem
koji čovek napravi u prirodi gljive spremno
intervenišu, uključe se u proces razgradnje,
pre svega prirodnih otrova, koje bez greške
detektuju i uklanjaju, ali je primećena i njihova
sposobnost da razlažu, potom uništavaju i
veštačke. Sposobnost gljiva da intuitivno kada
detektuju i prepoznaju problem, isti napadaju
i uništavaju, odredila je da razvijem poseban
odnos prema njima, i rešenost da svoju treću
karijeru posvetim ne ljudima, ne prirodi, već
gljivama u prirodi i da pokušam da ih proučim
i ostavim svoj trag u buđenju svesti i približavanju
ljudi da se na civilizovaniji način ponašaju
prema gljivama. Za to će mi biti potrebno
25-30 godina, dovoljno da postignem ono što
Na gljivarima na izložbi u Banji Koviljači
Kopaonik - planina Rajkovog života
sada želim - objasnio je gospodin Nikolić, koji
se dugo vremena klonio gljiva, uveren da o
njima ne zna dovoljno. Kada je 2015. formiran
Mikološko-gljivarski savez Srbije (MGSS), u
okviru kojeg je uspešno organizovana
„škola za zvanje gljivar“,
koju zbog obaveza nije mogao da
pohađa, ispit je položio iz prve.
Kada je učeći saznao stvari za
koje do tada nije čuo, upregao se iz
petnih žila i prijavio za polaganje
za sledeći nivo - zvanje determinatora.
Videvši građu, ćerka mu
je sugerisala da odustane, da se ne
bruka, a latinski nazivi gljiva, na
jeziku koji do tada nije učio, pričinjavali
ogroman problem, produžili
su vreme pripreme za ispit na
dve i po godine, ali nikako ga nisu
odvratili od nauma da to savlada.
Učinio je to iz prve. Kada je u Savezu
doneta odluka da se počnu
proučavati i tartufi, bio je jedan od
prvih koji je savladao i program
zaštite i kontrole njihove komercijalne
eksploatacije. A kada mu je
prijatelj poklonio labradorku Reu
- obučenog tartufara, njegovoj
sreći nije bilo kraja. Toliko su se
zbližili da ona svoj rad na terenu
prilagođava njemu, i jedini je pas
u svetu koji ima firmu, broj telefona,
email adresu i svoj proizvod
- Reine rendane tartufe. Izlišna je
napomena da je Rajko jedini ovlašćen
za komunikaciju sa tržištem i
medijima.
Tako je Rajko Nikolić, za nepunih
osam godina prešao ogroman
put od osnovnih informacija do
verifikovanog gljivara - determinatora
i tartufara. Od studenta do
ispitivača, člana komisije, ravnopravnog
sa onima od kojih je
„skupljao“ znanje „i dalje ih poštujući
kao da ništa nisam napravio“.
Do daljnjeg Rajko Nikolić ostaje
dosledan svom zvanju čuvara staništa
i kontrolora primene pravila
ponašanja u prirodi. Rigorozan,
kao i do sada. Prema drugima, ali
i prema sebi. I jedva čeka trenutak
kada će sve svoje potencijale i dosadašnja
znanja iz raznih oblasti,
sublimirati na polju kojem je odlučio
da se posveti u svom trećem
dobu života: gljivama i odnosu čoveka
prema njima.
65
Božansko piće koje se miriše,
degustira i kojim se slika
Vino veseli i telo i dušu. Ono
je čudo, unutrašnja vatra i
tečnost koja živi. U njemu je
sublimirana sva istina ovoga sveta.
Vino govori mnogo o onima koji su ga
stvarali, i onima koji ga piju. Uz vino
mislima rastu krila, rađaju nove ideje,
a srce prosvetljuje. Zato je vino umetnost.
Umetnost onoga ko ga stvara i
onoga podstaknutog da je stvara dok
ga degustira.
Mira Kovačević, slikar i ljubitelj
vina spojila je dve svoje ogromne ljubavi,
prema slikanju i prema vinu, posvetivši
se vinorelima, tehnici u kojoj
su samo najodvažniji pokušali da se
izraze. Kako kod nas, tako i u svetu.
A ona joj se posvetila. U traganju za
novim izazovom u slikarstvu, prezasićena
štafelajskog slikarstva, za vreme
jednog vinskog festivala u Hercegovini,
ideja joj se nametnula sama. Slikanje
vinom je stara, gotovo zaboravljena
tehnika kojom se ova umetnica bavi
poslednjih šest godina, zadovoljna
učinkom, neobičnim, drugačijim od
bilo kojih drugih tehnika kojima je ranije
radila.
- Vinoreli su čudnovato živi, kao i
vino. Menjaju se vremenom, presvlače
Mira Kovačević
nekom vrstom patine i stare. Dominantnih
ljubičastih tonova i rubin crvene
boje, u zavisnosti od sorte i starosti
vina. Sa protokom vremena i slike se
menjaju da bi nakon godinu dana poprimila
„konačan“ izgled i oblik, i preovlađujuće
smeđim i oker tonovima,
kada možemo da kažemo da je proces
sazrevanja slike uglavnom dovršen.
Promene traju i dalje, sporije su i ne
tako vidne, i uz čuvanje na adekvatan
način, kao i vino, na tamnim mestima, bez direktnog
dodira sa suncem i veštačkim izvorima svetlosti,
nikada neće nestati. Samo će se promeniti, i
to je neizbežno - kaže Mira.
Motivi vinorela mogu biti najrazličitiji. Ako
odgovara željama klijenata, to su portreti. Za svoju
dušu na vinorelima je istaknuta neka poetika,
uvek vezana za žene, jer smatra da su žene i vino
jedinstven spoj prefinjenosti, elegancije i stila, od
romaničkih dama u lepršavim haljinama, izazovnih
u provokativnom rublju, nagih sa čašom vina
prepuštenih mislima.
Iskustvo je potvrdilo da se može slikati sa svim
vrstama vina. Mira Kovačević se opredelila za
crveno, tek ponekad rose vino, jer belo ostavlja
prozračne i tonove slabog intenziteta koji se procesom
oksidacije tek blago pojačavaju, što je još
uvek nedovoljno. Po njenim rečima crvena vina
su najzahvalnija i to određene sorte. Tipične za
njen rad su autohnone sorte iz regiona, poput:
Blatine, Vranca, Prokupca, Plavca malog....
Ovim umetničkim delima idealno mesto je u
vinarijama, objektima koji neguju vinsku kulturu.
Upravo je sa njima umetnica ostvarila do sada
skroman kontakt, a kupci su uglavnom ljubitelji
vina, koji kupuju ili naručuju za svoj prostor ili
kao poklon. Brojne vinarije koriste njene vinorele
za dizajn svojih etiketa. U Srbiji jedna vinarija,
u BiH nekoliko, takođe u Brazilu, Francuskoj i
Nemačkoj, svoja vina predstavljaju ovim njenim
potpisom.
U želji da upozna što više ljudi sa ovom tehnikom,
umetnica svoje radove izlaže na dve-tri
odabrane vinske manifestacije godišnje (ove godine
izlagala je u okviru Župske berbe, u Muzeju
vinogradarstva i vinarstva, u Aleksandrovcu; na
WINE VISION BY OPEN BALKAN).
Organizuje i radionice slikanja vinom za polaznike
- amatere. Da se zabave i uz degustaciju vina
upoznaju sa osnovama ove rafinirane tehnike.
- Ovakve susrete sam shvatila kao deo moje misije
da ljubitelje vina upoznam sa vinom na neki
nov način, ne samo pod nepcima, nego i na papiru
i da kući odu sa malim „umetničkim“ delima, da
probaju vinsku umetnost i priđu joj bez predrasuda.
Vinske slike su kao i sve druge, lep ukras
za dom, autentičan poklon i zaista bi bilo lepo da
svaka vinarija od svojih vina ima po neki vinorel
- objašnjava Mira Kovačević, slikarka koja živi u
Pančevu, majka jednog dečaka, koja se isključivo
bavi slikarastvom u potrazi za suštinskim ja.
66
STIPENDIJSKI PROGRAM ZNANJE SE ISPLATI
I STIPENDIJA U IZNOSU OD 6.000 EVRA
U DINARSKOJ PROTIVVREDNOSTI
Uslovi za ostvarivanje prava na ovaj iznos stipendije su:
• Odličan ili vrlo dobar uspeh ostvaren u srednjoj školi,
sa prosečnom ocenom koja nije niža od 4,30;
• Završena gimnazija ili srednja ekonomska škola;
• Fakultet upisuje u godini u kojoj je završio/la predviđenu srednju školu;
• Državljanin/ka Republike Srbije
II STIPENDIJA U IZNOSU OD 3.000 EVRA
U DINARSKOJ PROTIVVREDNOSTI
Uslovi za ostvarivanje prava na ovaj iznos stipendije su:
• Odličan ili vrlo dobar uspeh ostvaren u srednjoj školi,
sa prosečnom ocenom koja nije niža od 4,50;
• Završena srednja škola (izuzev gimnazije i ekonomske škole);
• Fakultet upisuje u godini u kojoj je završio/la predviđenu srednju školu;
• Državljanin/ka Republike Srbije
Info na: www.pravni-fakultet.edu.rs
ili na: info@pravni-fakultet.edu.rs
ili na: 021/469 513
I STIPENDIJA U IZNOSU OD 6.000 EVRA
U DINARSKOJ PROTIVVREDNOSTI
Uslovi za ostvarivanje prava na stipendiju:
• Odličan uspeh ostvaren u srednjoj školi,
sa prosečnom ocenom koja nije niža od 4,70;
• Završena srednja škola u trajanju od četiri godine;
• Fakultet upisuje u godini u kojoj je završio/la predviđenu srednju školu;
• Maksimalan broj bodova na prijemnom ispitu
• Državljanin/ka Republike Srbije
Info na: www.fimek.edu.rs ili na: info@fimek.edu.rs ili na: 021/469 513
srednjaskolamcvision
srednja_skola_mc_vision
52
Akademac