Biblija Cr.1 - Sveto Kraljevstvo Magije

POSTANAK
Poçetak stvaranja
Po 1:1 U poçetku stvori Bog nebo i zemlju.
Po 1:2 Zemlja bijaæe pusta i prazna; tama se prostirala nad bezdanom
i Duh Boœji lebdio je nad vodama.
Po 1:3 I reçe Bog: “Neka bude svjetlost!” I bi svjetlost.
Po 1:4 I vidje Bog da je svjetlost dobra; i rastavi Bog svjetlost od tame.
Po 1:5 Svjetlost prozva Bog dan, a tamu prozva noø. Tako bude veçer,
pa jutro - dan prvi.
Po 1:6 I reçe Bog: “Neka bude svod posred voda da dijeli vode od voda!”
I bi tako.
Po 1:7 Bog naçini svod i vode pod svodom odijeli od voda nad svodom.
Po 1:8 A svod prozva Bog nebo. Tako bude veçer, pa jutro - dan drugi.
Po 1:9 I reçe Bog: “Vode pod nebom neka se skupe na jedno mjesto i
neka se pokaœe kopno!” I bi tako.
Po 1:10 Kopno prozva Bog zemlja, a skupljene vode mora. I vidje Bog
da je dobro.
Po 1:11 I reçe Bog: “Neka proklija zemlja zelenilom - travom sjemenitom,
stablima plodonosnim, koja, svako prema svojoj vrsti, na zemlji donose
plod æto u sebi nosi svoje sjeme. I bi tako.
Po 1:12 I nikne iz zemlje zelena trava æto se sjemeni, svaka prema
svojoj vrsti, i stabla koja rode plodovima æto u sebi nose svoje sjeme,
svako prema svojoj vrsti. I vidje Bog da je dobro.
Po 1:13 Tako bude veçer, pa jutro - dan treøi.
Po 1:14 I reçe Bog: “Neka budu svjetlila na svodu nebeskom da luçe
dan od noøi, da budu znaci blagdanima, danima i godinama,
Po 1:15 i neka svijetle na svodu nebeskom i rasvjetljuju zemlju!” I bi
tako.
Po 1:16 I naçini Bog dva velika svjetlila - veøe da vlada danom, manje
da vlada noøu - i zvijezde.
Po 1:17 I Bog ih postavi na svod nebeski da rasvjetljuju zemlju,
Po 1:18 da vladaju danom i noøu i da rastavljaju svjetlost od tame. I vidje
Bog da je dobro.
Po 1:19 Tako bude veçer, pa jutro - dan çetvrti.
Po 1:20 I reçe Bog: “Neka povrvi vodom vreva œivih stvorova, i ptice
neka polete nad zemljom, svodom nebeskim!” I bi tako.
Po 1:21 Stvori Bog morske grdosije i svakovrsne œive stvorove æto mile
i vrve vodom i ptice krilate svake vrste. I vidje Bog da je dobro.
Po 1:22 I blagoslovi ih govoreøi: “Plodite se i mnoœite i napunite vode
morske! I ptice neka se namnoœe na zemlji!”
Po 1:23 Tako bude veçer, pa jutro - dan peti.
Po 1:24 I reçe Bog: “Neka zemlja izvede œiva biøa, svako prema svojoj
vrsti: stoku, gmizavce i zvjerad svake vrste!” I bi tako.
Po 1:25 I stvori Bog svakovrsnu zvjerad, stoku i gmizavce svake vrste.
I vidje Bog da je dobro.
Po 1:26 I reçe Bog: “Naçinimo çovjeka na svoju sliku, sebi sliçna, da
bude gospodar ribama morskim, pticama nebeskim i stoci - svoj zemlji
- i svim gmizavcima æto puze po zemlji!”
Po 1:27 Na svoju sliku stvori Bog çovjeka, na sliku Boœju on ga stvori,
muæko i œensko stvori ih.
Po 1:28 I blagoslovi ih Bog i reçe im: “Plodite se, i mnoœite, i napunite
zemlju, i sebi je podloœite! Vladajte ribama u moru i pticama u zraku i
svim œivim stvorovima æto puze po zemlji!”
Po 1:29 I doda Bog: “Evo, dajem vam sve bilje æto se sjemeni, po svoj
zemlji, i sva stabla plodonosna æto u sebi nose svoje sjeme: neka vam
budu za hranu!
Po 1:30 A zvijerima na zemlji i pticama u zraku i gmizavcima æto puze po
zemlji u kojima je dah œivota - neka je za hranu sve zeleno bilje!” I bi tako.
Po 1:31 I vidje Bog sve æto je uçinio, i bijaæe veoma dobro. Tako bude
veçer, pa jutro - dan æesti.
Po 2:1 Tako bude dovræeno nebo i zemlja sa svom svojom vojskom.
Po 2:2 I sedmoga dana Bog dovræi svoje djelo koje uçini. I poçinu u
sedmi dan od svega djela koje uçini.
Po 2:3 I blagoslovi Bog sedmi dan i posveti, jer u taj dan poçinu od svega
djela svoga koje uçini.
Po 2:4 To je postanak neba i zemlje, tako su stvarani.
Drugi izvjeætaj o stvaranju - Raj zemaljski - Kad je Jahve, Bog, sazdao
nebo i zemlju,
1

2
Po 2:5 joæ nije bilo nikakva poljskoga grmlja po zemlji, joæ ne bijaæe niklo
nikakvo poljsko bilje, jer Jahve, Bog, joæ ne pusti daœda na zemlju i nije
bilo çovjeka da zemlju obraåuje.
Po 2:6 Ipak, voda je izvirala iz zemlje i natapala svu povræinu zemaljsku.
Po 2:7 Jahve, Bog, napravi çovjeka od praha zemaljskog i u nosnice mu
udahne dah œivota. Tako postane çovjek œiva duæa.
Po 2:8 I Jahve, Bog, zasadi vrt na istoku, u Edenu, i u njega smjesti
çovjeka koga je napravio.
Po 2:9 Tada Jahve, Bog, uçini te iz zemlje nikoæe svakovrsna stabla -
pogledu zamamljiva a dobra za hranu - i stablo œivota, nasred vrta, i
stablo spoznaje dobra i zla.
Po 2:10 Rijeka je izvirala iz Edena da bi natapala vrt; odatle se granala
u çetiri kraka.
Po 2:11 Prvom je ime Piæon, a optjeçe svom zemljom havilskom, u kojoj
ima zlata.
Po 2:12 Zlato je te zemlje dobro, a ima ondje i bdelija i oniksa.
Po 2:13 Drugoj je rijeci ime Gihon, a optjeçe svu zemlju Kuæ.
Po 2:14 Treøa je rijeka Tigris, a teçe na istok od Aæura; çetvrta je Eufrat.
Po 2:15 Jahve, Bog, uzme çovjeka i postavi ga u edenski vrt da ga
obraåuje i çuva.
Po 2:16 Jahve, Bog, zapovjedi çovjeku: “Sa svakoga stabla u vrtu
slobodno jedi,
Po 2:17 ali sa stabla spoznaje dobra i zla da nisi jeo! U onaj dan u koji s
njega okusiæ, zacijelo øeæ umrijeti!”
Po 2:18 I reçe Jahve, Bog: “Nije dobro da çovjek bude sam: naçinit øu
mu pomoø kao æto je on.”
Po 2:19 Tada Jahve, Bog, naçini od zemlje sve œivotinje u polju i sve
ptice u zraku i predvede ih çovjeku da vidi kako øe koju nazvati, pa kako
koje stvorenje çovjek prozove, da mu tako bude ime.
Po 2:20 Çovjek nadjene imena svoj stoci, svim pticama u zraku i
œivotinjama u polju. No çovjeku se ne naåe pomoø kao æto je on.
Po 2:21 Tada Jahve, Bog, pusti tvrd san na çovjeka te on zaspa, pa mu
izvadi jedno rebro, a mjesto zatvori mesom.
Po 2:22 Od rebra æto ga je uzeo çovjeku napravi Jahve, Bog, œenu pa je
dovede çovjeku.
Po 2:23 Nato çovjek reçe: “Gle, evo kosti od mojih kostiju, mesa od
mesa mojega! Œenom neka se zove, od çovjeka kad je uzeta!”
Po 2:24 Stoga øe çovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju œenu
i bit øe njih dvoje jedno tijelo.
Po 2:25 A bijahu oboje goli - çovjek i njegova œena - ali ne osjeøahu
stida.
Prvi çovjekov grijeh
Po 3:1 Zmija bijaæe lukavija od sve zvjeradi æto je stvori Jahve, Bog. Ona
reçe œeni: “Zar vam je Bog rekao da ne smijete jesti ni s jednog drveta
u vrtu?”
Po 3:2 Œena odgovori zmiji: “Plodove sa stabala u vrtu smijemo jesti.
Po 3:3 Samo za plod stabla æto je nasred vrta rekao je Bog: ‘Da ga niste
jeli! I ne dirajte u njega, da ne umrete!’”
Po 3:4 Nato øe zmija œeni: “Ne, neøete umrijeti!
Po 3:5 Nego, zna Bog: onog dana kad budete s njega jeli, otvorit øe vam
se oçi, i vi øete biti kao bogovi koji razluçuju dobro i zlo.”
Po 3:6 Vidje œena da je stablo dobro za jelo, za oçi zamamljivo, a za
mudrost poœeljno: ubere ploda njegova i pojede. Dade i svom muœu,
koji bijaæe s njom, pa je i on jeo.
Po 3:7 Tada se obadvoma otvore oçi i upoznaju da su goli. Spletu
smokova liæøa i naprave sebi pregaçe.
Po 3:8 Uto çuju korak Jahve, Boga, koji je æetao vrtom za dnevnog
povjetarca. I skriju se - çovjek i njegova œena - pred Jahvom, Bogom,
meåu stabla u vrtu.
Po 3:9 Jahve, Bog, zovne çovjeka: “Gdje si?” - reçe mu.
Po 3:10 On odgovori: “Çuo sam tvoj korak po vrtu; pobojah se jer sam
go, pa se skrih.”
Po 3:11 Nato mu reçe: “Tko ti kaza da si go? Ti si, dakle, jeo sa stabla s
kojega sam ti zabranio jesti?”
Po 3:12 Çovjek odgovori: “Œena koju si stavio uza me - ona mi je dala sa
stabla pa sam jeo.”
Po 3:13 Jahve, Bog, reçe œeni: “Æto si to uçinila?” “Zmija me prevarila pa
sam jela”, odgovori œena.
Po 3:14 Nato Jahve, Bog, reçe zmiji: “Kad si to uçinila, prokleta bila
meåu svim œivotinjama i svom zvjeradi divljom! Po trbuhu svome puzat
øeæ i zemlju jesti sveg œivota svog!

3
Po 3:15 Neprijateljstvo ja zameøem izmeåu tebe i œene, izmeåu roda
tvojeg i roda njezina: on øe ti glavu satirati, a ti øeæ mu vrebati petu.”
Po 3:16 A œeni reçe: “Trudnoøi tvojoj muke øu umnoœit, u mukama djecu
øeæ raåati. Œudnja øe te muœu tjerati, a on øe gospodariti nad tobom.”
Po 3:17 A çovjeku reçe: “Jer si posluæao glas svoje œene te jeo sa stabla
s kojega sam ti zabranio jesti rekavæi: S njega da nisi jeo! - evo: Zemlja
neka je zbog tebe prokleta: s trudom øeæ se od nje hraniti svega vijeka
svog!
Po 3:18 Raåat øe ti trnjem i korovom, a hranit øeæ se poljskim raslinjem.
Po 3:19 U znoju lica svoga kruh svoj øeæ jesti dokle se u zemlju ne vratiæ:
ta iz zemlje uzet si bio -
prah si, u prah øeæ se i vratiti.”
Po 3:20 Svojoj œeni çovjek nadjene ime Eva, jer je majka svima œivima.
Po 3:21 I naçini Jahve, Bog, çovjeku i njegovoj œeni odjeøu od krzna pa
ih odjenu.
Po 3:22 Zatim reçe Bog: “Evo, çovjek postade kao jedan od nas - znajuøi
dobro i zlo! Da ne bi sada pruœio ruku, ubrao sa stabla œivota pa pojeo
i œivio navijeke!”
Po 3:23 Zato ga Jahve, Bog, istjera iz vrta edenskoga da obraåuje zemlju
iz koje je i uzet.
Po 3:24 Istjera, dakle, çovjeka i nastani ga istoçno od vrta edenskog, pa
postavi kerubine i plameni maç koji se svjetlucao - da straœe nad stazom
koja vodi k stablu œivota.
Kajin i Abel
Po 4:1 Çovjek pozna svoju œenu Evu, a ona zaçe i rodi Kajina, pa reçe:
“Muæko sam çedo stekla pomoøu Jahve!”
Po 4:2 Poslije rodi Abela, brata Kajinova; Abel postane stoçar, a Kajin
zemljoradnik.
Po 4:3 I jednoga dana Kajin prinese Jahvi œrtvu od zemaljskih plodova.
Po 4:4 A prinese i Abel od prvine svoje stoke, sve po izbor pretilinu.
Jahve milostivo pogleda na Abela i njegovu œrtvu,
Po 4:5 a na Kajina i œrtvu njegovu ni pogleda ne svrati. Stoga se Kajin
veoma razljuti i lice mu se namrgodi.
Po 4:6 I Jahve reçe Kajinu: “Zaæto si ljut? Zaæto ti je lice namrgoåeno?
Po 4:7 Jer ako pravo radiæ, vedrinom odsijevaæ. A ne radiæ li pravo,
grijeh ti je kao zvijer na pragu æto na te vreba; joæ mu se moœeæ oduprijeti.”
Po 4:8 Kajin pak reçe svome bratu Abelu: “Hajdemo van!” I naæavæi se
na polju, Kajin skoçi na brata Abela te ga ubi.
Po 4:9 Potom Jahve zapita Kajina: “Gdje ti je brat Abel?” “Ne znam”,
odgovori. “Zar sam ja çuvar brata svoga?”
Po 4:10 Jahve nastavi: “Æto si uçinio? Sluæaj! Krv brata tvoga iz zemlje
k meni viçe.
Po 4:11 Stoga budi proklet na zemlji koja je rastvorila usta da proguta s
ruke tvoje krv brata tvoga!
Po 4:12 Obraåivat øeæ zemlju, ali ti viæe neøe davati svoga roda. Vjeçni
øeæ skitalica na zemlji biti!”
Po 4:13 A Kajin reçe Jahvi: “Kazna je moja odviæe teæka da se snosi.
Po 4:14 Evo me tjeraæ danas s plodnoga tla; moram se skrivati od tvoga
lica i biti vjeçni lutalac na zemlji - tko me god naåe, moœe me ubiti.”
Po 4:15 A Jahve mu reçe: “Ne! Nego tko ubije Kajina, sedmerostruka
osveta na njemu øe se izvræiti!” I Jahve stavi znak na Kajina, da ga tko,
naæavæi ga, ne ubije.
Po 4:16 Kajin ode ispred lica Jahvina u zemlju Nod, istoçno od Edena,
i ondje se nastani.
Kajinovo potomstvo
Po 4:17 Kajin pozna svoju œenu te ona zaçe i rodi Henoka. Podigao je
grad i grad prozvao imenom svoga sina - Henok.
Po 4:18 Henoku se rodio Irad, a od Irada potekao Mehujael; od
Mehujaela poteçe Metuæael, od Metuæaela Lamek.
Po 4:19 Lamek uzme dvije œene. Jedna se zvala Ada, a druga Sila.
Po 4:20 Ada rodi Jabala, koji je postao praocem onih æto pod æatorima
œive sa stokom.
Po 4:21 Bratu mu bijaæe ime Jubal. On je praotac svih koji sviraju na liru
i sviralu.
Po 4:22 Sila rodi Tubal-Kajina, praoca onih koji kuju bakar i œeljezo.
Tubal-Kajinovoj sestri bijaæe ime Naama.
Po 4:23 Lamek prozbori svojim œenama: “Ada i Sila, glas moj posluæajte!
Œene Lamekove, çujte mi besjedu: Çovjeka sam ubio jer me ranio i dijete
jer me udarilo.
Po 4:24 Ako øe Kajin biti osveøen sedmerostruko, Lamek øe sedamdeset
i sedam puta!” Set i njegovo potomstvo

4
Po 4:25 Adam pozna svoju œenu te ona rodi sina i nadjenu mu ime Set.
Reçe ona: “Bog mi dade drugo dijete mjesto Abela, koga ubi Kajin.”
Po 4:26 Setu se rodi sin, komu on nadjenu ime Enoæ. Tada se poçelo
zazivati ime Jahvino.
Patrijarsi prije Potopa
Po 5:1 Ovo je povijest Adamova roda.
Kad je Bog stvorio çovjeka, napravio ga je na priliku svoju;
Po 5:2 stvorio je muæko i œensko. A kad ih je stvorio, blagoslovi ih i nazva
- çovjek.
Po 5:3 Kad je Adamu bilo sto i trideset godina, rodi mu se sin njemu
sliçan, na njegovu sliku; nadjenu mu ime Set.
Po 5:4 Po roåenju Setovu Adam je œivio osam stotina godina te mu se
rodilo joæ sinova i køeri.
Po 5:5 Adam poœivje u svemu devet stotina i trideset godina. Potom
umrije.
Po 5:6 Kad je Setu bilo sto i pet godina, rodi mu se Enoæ.
Po 5:7 Po roåenju Enoæevu Set je œivio osam stotina i sedam godina te
mu se rodilo joæ sinova i køeri.
Po 5:8 Set poœivje u svemu devet stotina i dvanaest godina. Potom
umrije.
Po 5:9 Kad je Enoæu bilo devedeset godina, rodi mu se Kenan.
Po 5:10 Po roåenju Kenanovu Enoæ je œivio osam stotina i petnaest
godina te mu se rodilo joæ sinova i køeri.
Po 5:11 Enoæ poœivje u svemu devet stotina i pet godina. Potom umrije.
Po 5:12 Kad je Kenanu bilo sedamdeset godina, rodi mu se Mahalalel.
Po 5:13 Po roåenju Mahalalelovu Kenan je œivio osam stotina i çetrdeset
godina te mu se rodilo joæ sinova i køeri.
Po 5:14 Kenan poœivje u svemu devet stotina i deset godina. Potom
umrije.
Po 5:15 Kad je Mahalalelu bilo æezdeset i pet godina, rodi mu se Jered.
Po 5:16 Po roåenju Jeredovu Mahalalel je œivio osam stotina i trideset
godina te mu se rodilo joæ sinova i køeri.
Po 5:17 Mahalalel poœivje u svemu osam stotina devedeset i pet godina.
Potom umrije.
Po 5:18 Kad je Jeredu bilo sto æezdeset i dvije godine, rodi mu se Henok.
Po 5:19 Po roåenju Henokovu Jered je œivio osam stotina godina te mu
se rodilo joæ sinova i køeri.
Po 5:20 Jered poœivje u svemu devet stotina æezdeset i dvije godine.
Potom umrije.
Po 5:21 Kad je Henoku bilo æezdeset i pet godina, rodi mu se Metuæalah.
Po 5:22 Henok je hodio s Bogom. Po roåenju Metuæalahovu Henok je
œivio trista godina te mu se rodilo joæ sinova i køeri.
Po 5:23 Henok poœivje u svemu trista æezdeset i pet godina.
Po 5:24 Henok je hodio s Bogom, potom iæçeznu; Bog ga uze.
Po 5:25 Kad je Metuæalahu bilo sto osamdeset i sedam godina, rodi mu
se Lamek.
Po 5:26 Po roåenju Lamekovu Metuæalah je œivio sedam stotina
osamdeset i dvije godine te mu se rodilo joæ sinova i køeri.
Po 5:27 Metuæalah poœivje u svemu devet stotina æezdeset i devet
godina. Potom umrije.
Po 5:28 Kad su Lameku bile sto osamdeset i dvije godine, rodi mu se
sin.
Po 5:29 Nadjene mu ime Noa, govoreøi: “Ovaj øe nam pribavljati, u
trudu i naporu naæih ruku, utjehu iz zemlje koju je Bog prokleo.”
Po 5:30 Po roåenju Noinu Lamek je œivio pet stotina devedeset i pet
godina te mu se rodilo joæ sinova i køeri.
Po 5:31 Lamek poœivje u svemu sedam stotina sedamdeset i sedam
godina. Potom umrije.
Po 5:32 Poæto je Noa proœivio pet stotina godina, rode mu se Æem, Ham
i Jafet.
POTOP Pokvarenost ljudi
Po 6:1 Kad su se ljudi poçeli æiriti po zemlji i køeri im se narodile,
Po 6:2 opaze sinovi Boœji da su køeri ljudske pristale, pa ih uzimahu sebi
za œene koje su god htjeli.
Po 6:3 Onda Jahve reçe: “Neøe moj duh u çovjeku ostati dovijeka; çovjek
je tjelesan, pa neka mu vijek bude stotinu dvadeset godina.”
Po 6:4 U ona su vremena - a i kasnije - na zemlji bili Nefili, kad su Boœji
sinovi opøili s ljudskim køerima pa im one raåale djecu. To su oni od
starine po snazi glasoviti ljudi.
Po 6:5 Vidje Jahve kako je çovjekova pokvarenost na zemlji velika i

5
kako je svaka pomisao u njegovoj pameti uvijek samo zloøa.
Po 6:6 Jahve se pokaja i u svom srcu raœalosti æto je naçinio çovjeka na
zemlji.
Po 6:7 Reçe Jahve: “Ljude koje sam stvorio izbrisat øu s lica zemlje - od
çovjeka do zvijeri, puzavce i ptice u zraku - jer sam se pokajao æto sam
ih napravio.”
Po 6:8 Ali je Noa naæao milost u oçima Jahvinim.
Po 6:9 Ovo je povijest Noina:
Noa je bio çovjek pravedan i neporoçan u svom vremenu. S Bogom je
Noa hodio.
Po 6:10 Tri su se sina rodila Noi: Æem, Ham i Jafet.
Noa sprema laåu
Po 6:11 U oçima Boœjim zemlja se bila iskvarila; nepravdom se napunila.
Po 6:12 I kad je Bog vidio kako se zemlja iskvarila - ta svako se biøe na
zemlji izopaçilo -
Po 6:13 reçe Bog Noi: “Odluçio sam da bude kraj svim biøima jer se
zemlja napunila opaçinom; i evo, uniætit øu ih zajedno sa zemljom.
Po 6:14 Napravi sebi korablju od smolastoga drveta; korablju naçini s
prijekletima i obloœi je iznutra i izvana paklinom.
Po 6:15 A pravit øeæ je ovako: neka korablja bude trista lakata u duljinu,
pedeset u æirinu, a trideset lakata u visinu.
Po 6:16 Na korablji naçini otvor za svjetlo, zavræi ga jedan lakat od vrha.
Vrata na korablji naçini sa strane; neka ima donji, srednji i gornji kat.
Po 6:17 Ja øu, evo, pustiti potop - vode na zemlju - da izgine svako biøe
pod nebom, sve u çemu ima dah œivota: sve na zemlji mora poginuti.
Po 6:18 A s tobom øu uçiniti Savez; ti øeæ uøi u korablju - ti i s tobom tvoji
sinovi, tvoja œena i œene tvojih sinova.
Po 6:19 A od svega æto je œivo - od svih biøa - uvedi u korablju od svakoga
po dvoje da s tobom preœivi, i neka budu muæko i œensko.
Po 6:20 Od ptica prema njihovim vrstama, od œivotinja prema njihovim
vrstama i od svih stvorova æto po tlu puze prema njihovim vrstama: po
dvoje od svega neka uåe k tebi da preœivi.
Po 6:21 Sa sobom uzmi svega za jelo pa çuvaj da bude hrane tebi i
njima.”
Po 6:22 Noa uçini tako. Sve kako mu je Bog naredio, tako je izvræio.
Po 7:1 Onda Jahve reçe Noi: “Uåi ti i sva tvoja obitelj u korablju, jer sam
uvidio da si ti jedini preda mnom pravedan u ovom vremenu.
Po 7:2 Uzmi sa sobom od svih çistih œivotinja po sedam parova: muœjaka
i njegovu œenku.
Po 7:3 Isto tako od ptica nebeskih po sedam parova - muœjaka i œenku
- da im se sjeme saçuva na zemlji.
Po 7:4 Jer øu do sedam dana pustiti daœd po zemlji çetrdeset dana i
çetrdeset noøi te øu istrijebiti s lica zemlje svako œivo biøe æto sam ga
naçinio.”
Po 7:5 Noa uçini sve kako mu je Jahve naredio.
Po 7:6 Noi bijaæe æest stotina godina kad je potop doæao na zemlju.
Po 7:7 I pred vodama potopnim uåu s Noom u korablju njegovi sinovi,
njegova œena i œene sinova njegovih.
Po 7:8 Od çistih œivotinja i od œivotinja koje nisu çiste, od ptica, od svega
æto zemljom puzi,
Po 7:9 uåe po dvoje - muœjak i œenka - u korablju s Noom, kako je Bog
naredio Noi.
Po 7:10 A sedmoga dana zapljuæte potopne vode po zemlji.
Potop
Po 7:11 U dan onaj - æestote godine Noina œivota, mjeseca drugog,
dana u mjesecu sedamnaestog - navale svi izvori bezdana, rastvore se
ustave nebeske.
Po 7:12 I udari daœd na zemlju da pljuæti çetrdeset dana i çetrdeset noøi.
Po 7:13 Onog dana uåe u korablju Noa i njegovi sinovi: Æem, Ham i
Jafet, Noina œena i tri œene Noinih sinova s njima;
Po 7:14 oni, pa sve vrste œivotinja: stoka, gmizavci æto po tlu gmiœu,
ptice i svakovrsna krilata stvorenja,
Po 7:15 uåu u korablju s Noom, po dvoje od svih biøa æto u sebi imaju
dah œivota.
Po 7:16 Æto uåe, sve bijaæe par, muœjak i œenka od svih biøa, kako je Bog
naredio Noi.
Onda Jahve zatvori za njim vrata.
Po 7:17 Pljusak je na zemlju padao çetrdeset dana; vode sveudilj rasle
i korablju nosile: digla se visoko iznad zemlje.
Po 7:18 Vode su nad zemljom bujale i visoko rasle, a korablja plovila
povræinom.

6
Po 7:19 Vode su sve silnije navaljivale i rasle nad zemljom, tako te
prekriæe sva najviæa brda pod nebom.
Po 7:20 Petnaest lakata dizale se vode povrh potonulih brda.
Po 7:21 Izgiboæe sva biøa æto se po zemlji kreøu: ptice, stoka, zvijeri, svi
gmizavci i svi ljudi.
Po 7:22 Sve æto u svojim nosnicama imaæe dah œivota - sve æto bijaæe na
kopnu - izgibe.
Po 7:23 Istrijebi se svako biøe s povræja zemaljskog: çovjek, œivotinje,
gmizavci i ptice nebeske, sve se izbrisa sa zemlje. Samo Noa ostade i
oni æto bijahu s njim u korablji.
Po 7:24 Stotinu pedeset dana vladahu vode zemljom.
Prestanak potopa
Po 8:1 Onda se Bog sjeti Noe, svih zvijeri i sve stoke æto bijaæe s njim u
korablji, pa pokrenu vjetar nad zemljom da uzbije vodu.
Po 8:2 Zatvoriæe se izvori bezdanu i ustave nebeske, i daœd s neba
prestade.
Po 8:3 Polako se povlaçile vode sa zemlje. Nakon stotinu pedeset dana
vode su jenjale,
Po 8:4 a sedmoga mjeseca, sedamnaestog dana u mjesecu korablja
se zaustavi na brdima Ararata.
Po 8:5 Vode su neprestano opadale do desetog mjeseca, a prvoga
dana desetog mjeseca pokaœu se brdski vrhunci.
Po 8:6 Kad je izminulo çetrdeset dana, Noa otvori prozor æto ga je naçinio
na korablji;
Po 8:7 ispusti gavrana, a gavran svejednako odlijetaæe i dolijetaæe dok
se vode sa zemlje nisu isuæile.
Po 8:8 Zatim ispusti golubicu da vidi je li voda nestala sa zemlje.
Po 8:9 Ali golubica ne naåe uporiæta nogama te se vrati k njemu u
korablju, jer voda joæ pokrivaæe svu povræinu; on pruœi ruku, uhvati
golubicu te je unese k sebi u korablju.
Po 8:10 Poçeka joæ sedam dana pa opet pusti golubicu iz korablje.
Po 8:11 Prema veçeri golubica se vrati k njemu, i gle, u kljunu joj svjeœ
maslinov list; tako je Noa doznao da su opale vode sa zemlje.
Po 8:12 Joæ poçeka sedam dana pa opet pusti golubicu: viæe mu se nije
vratila.
Po 8:13 Æest stotina prve godine Noina œivota, prvoga mjeseca, prvog
dana u mjesecu uzmakoæe vode sa zemlje.
Noa skine pokrov s korablje i pogleda: povræina okopnjela.
Po 8:14 A drugoga mjeseca, sedamnaestog dana u mjesecu, zemlja
bijaæe suha.
Noa izlazi iz laåe
Po 8:15 Tada Bog reçe Noi:
Po 8:16 “Iziåi iz korablje, ti, tvoja œena, tvoji sinovi i œene tvojih sinova s
tobom.
Po 8:17 Sa sobom izvedi sva œiva biøa, sva stvorenja æto su s tobom:
ptice, stoku i sve gmizavce æto zemljom puze; neka zemljom vrve, plode
se i na zemlji mnoœe!”
Po 8:18 I Noa iziåe, a s njime sinovi njegovi, œena njegova i œene sinova
njegovih.
Po 8:19 Sve œivotinje, svi gmizavci, sve ptice - svi stvorovi æto se zemljom
miçu - iziåu iz korablje, vrsta za vrstom.
Po 8:20 I podiœe Noa œrtvenik Jahvi; uze od svih çistih œivotinja i od svih
çistih ptica i prinese na œrtveniku œrtve paljenice.
Po 8:21 Jahve omirisa miris ugodni pa reçe u sebi: “Nikad viæe neøu
zemlju u propast strovaliti zbog çovjeka, ta çovjeçje su misli opake od
njegova poçetka; niti øu ikad viæe uniætiti sva œiva stvorenja, kako sam
uçinio.
Po 8:22 Sve dok zemlje bude, sjetve, œetve, studeni, vruøine, ljeta, zime,
dani, noøi nikada prestati neøe.” Blagoslov i Savez
Po 9:1 Tada Bog blagoslovi Nou i njegove sinove i reçe im: “Plodite se
i mnoœite i zemlju napunite.
Po 9:2 Neka vas se boje i od vas strahuju sve œivotinje na zemlji, sve
ptice u zraku, sve æto se po zemlji kreøe i sve ribe u moru: u vaæe su ruke
predane.
Po 9:3 Sve æto se kreøe i œivi neka vam bude za hranu: sve vam dajem,
kao æto vam dadoh zeleno bilje.
Po 9:4 Samo ne smijete jesti mesa u kojem je joæ duæa, to jest njegova
krv.
Po 9:5 A za vaæu krv, za vaæ œivot, traœit øu obraçun: traœit øu ga od svake
œivotinje; i od çovjeka za njegova druga traœit øu obraçun za ljudski œivot.
Po 9:6 Tko prolije krv çovjekovu, njegovu øe krv çovjek proliti! Jer na

7
sliku Boœju stvoren je çovjek!
Po 9:7 A vi, plodite se, i mnoœite i zemlju napunite, i podloœite je sebi!”
Po 9:8 Joæ reçe Bog Noi i njegovim sinovima s njim:
Po 9:9 “A ja, evo, sklapam svoj Savez s vama i s vaæim potomstvom
poslije vas
Po 9:10 i sa svim œivim stvorovima æto su s vama: s pticama, sa stokom,
sa zvijerima - sa svime æto je s vama iziælo iz korablje - sa svim œivim
stvorovima na zemlji.
Po 9:11 Drœat øu se ja svog Saveza s vama te nikada viæe vode potopne
neøe uniætiti œiva biøa niti øe ikad viæe potop zemlju opustoæiti.”
Po 9:12 I reçe Bog: “A ovo znamen je Saveza koji stavljam izmeåu sebe
i vas i svih œivih biøa æto su s vama, za naraætaje buduøe:
Po 9:13 Dugu svoju u oblak stavljam, da zalogom bude Savezu izmeåu
mene i zemlje.
Po 9:14 Kad oblake nad zemlju navuçem i duga se u oblaku pokaœe,
Po 9:15 spomenut øu se Saveza svoga, Saveza izmeåu mene i vas i
stvorenja svakoga œivog: potopa viæe neøe biti da uniæti svako biøe.
Po 9:16 U oblaku kad se pojavi duga, ja øu je vidjeti i vjekovnog øu se
sjeøati Saveza izmeåu Boga i svake œive duæe, svakog tijela na zemlji.”
Po 9:17 I reçe Bog Noi: “To neka je znak Saveza koji sam postavio
izmeåu sebe i svih œivih biøa æto su na zemlji.”
Noa i njegovi sinovi
Po 9:18 Sinovi Noini, koji su iz korablje iziæli, bijahu: Æem, Ham i Jafet.
Ham je praotac Kanaanaca.
Po 9:19 Ovo su trojica Noinih sinova i od njih se sav svijet razgranao.
Po 9:20 Noa, zemljoradnik, zasadio vinograd.
Po 9:21 Napio se vina i opio, pa se otkrio nasred æatora.
Po 9:22 Ham, praotac Kanaanaca, opazi oca gola pa to kaza dvojici
svoje braøe vani.
Po 9:23 Æem i Jafet uzmu ogrtaç, obojica ga prebace sebi preko ramena
pa njime, iduøi natraæke, pokriju oçevu golotinju. Lica im bijahu okrenuta
na drugu stranu, tako te ne vidjeæe oca gola.
Po 9:24 Kad se Noa otrijeznio od vina i saznao æto mu je uçinio najmlaåi
sin, reçe:
Po 9:25 “Neka je proklet Kanaanac, braøi svojoj najniœi sluga neka bude!”
Po 9:26 Onda nastavi: “Blagoslovljen Jahve, Æemov Bog, Kanaanac
neka mu je sluga!
Po 9:27 Nek Bog raæiri Jafeta da prebiva pod æatorima Æemovim,
Kanaanac neka mu je sluga!”
Po 9:28 Poslije Potopa Noa poœivje trista pedeset godina.
Po 9:29 U svemu poœivje Noa devet stotina pedeset godina; potom
umrije.
Napuçivanje zemlje
Po 10:1 Ovo je povijest Noinih sinova: Æema, Hama i Jafeta, kojima su
se rodili sinovi poslije Potopa.
Po 10:2 Sinovi su Jafetovi: Gomer, Magog, Madaj, Javan, Tubal, Meæak,
Tiras.
Po 10:3 A sinovi su Gomerovi: Aækenaz, Rifat i Togarma.
Po 10:4 Javanovi su opet sinovi: Eliæa, Taræiæ, Kitijci i Dodanci.
Po 10:5 Od njih su se razgranali narodi po otocima.
To su Jafetovi sinovi prema svojim zemljama - svaki s vlastitim jezikom
- prema svojim plemenima i narodima.
Po 10:6 Sinovi su Hamovi: Kuæ i Misrajim, Put i Kanaan.
Po 10:7 Kuæevi su: Seba, Havila, Sabta, Rama i Sabteka. Ramini su:
Æeba i Dedan.
Po 10:8 Od Kuæa se rodio Nimrod, koji je postao prvi velmoœa na zemlji.
Po 10:9 Voljom Jahve bio je silan lovac. Zato se veli: “Kao Nimrod, silan
lovac voljom Jahve.”
Po 10:10 Glavno uporiæte njegova kraljevstva bili su: Babilon, Erek,
Akad i Kalne, svi u zemlji Æinearu.
Po 10:11 Iz ove je zemlje doæao Aæur. On je podigao Ninivu, Rehobot Ir,
Kalah
Po 10:12 i Resen izmeåu Ninive i Kalaha (to je glavni grad).
Po 10:13 Od Misrajima potekli su Ludijci, Anamijci, Lehabijci, Naftuhijci,
Po 10:14 pa Patruæani, Kasluhijci i Kaftorci, od kojih su potekli Filistejci.
Po 10:15 Od Kanaana potjeçe Sidon, njegov prvenac, i Het.
Po 10:16 Dalje: Jebusejci, Amorejci, Girgaæani,
Po 10:17 Hivijci, Arkijci, Sinijci,
Po 10:18 Arvaåani, Semarjani i Hamaøani. Poslije se kanaanska
plemena razgranaæe,
Po 10:19 tako da se granica Kanaanaca protezala od Sidona prema

8
Geraru sve do Gaze pa prema Sodomi, Gomori, Admi i Sebojimu sve
do Leæe.
Po 10:20 To su sinovi Hamovi prema svojim plemenima i jezicima, po
svojim zemljama i narodima.
Po 10:21 A i Æemu - praocu svih sinova Eberovih i starijem bratu Jafetovu
- rodili se sinovi.
Po 10:22 Æemovi su sinovi: Elam, Aæur, Arpakæad, Lud i Aram.
Po 10:23 A Aramovi su sinovi: Us, Hul, Geter i Maæ.
Po 10:24 Arpakæad rodi Æelaha, Æelah rodi Ebera.
Po 10:25 Eberu su se rodila dva sina: jednomu bjeæe ime Peleg, jer se
za njegova vijeka zemlja razdijelila. Njegovu je bratu bilo ime Joktan.
Po 10:26 Od Joktana se rodiæe: Almodad, Æelef, Hasarmavet, Jerah,
Po 10:27 Hadoram, Uzal, Dikla,
Po 10:28 Obal, Abimael, Æeba,
Po 10:29 Ofir, Havila i Jobab. Sve su to sinovi Joktanovi.
Po 10:30 Njihova se naselja protezahu od Meæe sve do Sefara, brdovitih
krajeva na istoku.
Po 10:31 To su sinovi Æemovi prema svojim plemenima, jezicima i
zemljama, po svojim narodima.
Po 10:32 To su rodovi Noinih sinova prema svojim lozama i narodima.
Od njih su se razgranali narodi po zemlji poslije Potopa.
Babilonska kula
Po 11:1 Sva je zemlja imala jedan jezik i rijeçi iste.
Po 11:2 Ali kako su se ljudi selili s istoka, naiåu na jednu dolinu u zemlji
Æinearu i tu se nastane.
Po 11:3 Jedan drugome reçe: “Hajdemo praviti opeke te ih peøi da
otvrdnu!” Opeke im bile mjesto kamena, a paklina im sluœila za œbuku.
Po 11:4 Onda rekoæe: “Hajde da sebi podignemo grad i toranj s vrhom
do neba! Pribavimo sebi ime, da se ne raspræimo po svoj zemlji!”
Po 11:5 Jahve se spusti da vidi grad i toranj æto su ga gradili sinovi
çovjeçji.
Po 11:6 Jahve reçe. “Zbilja su jedan narod, s jednim jezikom za sve!
Ovo je tek poçetak njihovih nastojanja. Sad im niæta neøe biti neostvarivo
æto god naume izvesti.
Po 11:7 Hajde da siåemo i jezik im pobrkamo, da jedan drugome govora
ne razumije.”
Po 11:8 Tako ih Jahve rasu odande po svoj zemlji te ne sazidaæe grada.
Po 11:9 Stoga mu je ime Babel, jer je ondje Jahve pobrkao govor svima
u onom kraju i odande ih je Jahve raspræio po svoj zemlji.
Rodoslovlja od Æema do Abrahama
Po 11:10 Ovo su potomci Æemovi:
Kad je Æemu bilo sto godina - dvije godine poslije Potopa - rodi mu se
Arpakæad.
Po 11:11 Po roåenju Arpakæadovu Æem je œivio petsto godina te mu se
rodilo joæ sinova i køeri.
Po 11:12 Kad je Arpakæadu bilo trideset i pet godina, rodi mu se Æelah.
Po 11:13 Po roåenju Æelahovu Arpakæad je œivio çetiri stotine i tri godine
te mu se rodilo joæ sinova i køeri.
Po 11:14 Kad je Æelahu bilo trideset godina, rodi mu se Eber.
Po 11:15 Po roåenju Eberovu Æelah je œivio çetiri stotine i tri godine te
mu se rodilo joæ sinova i køeri.
Po 11:16 Kad su Eberu bile trideset i çetiri godine, rodi mu se Peleg.
Po 11:17 Po roåenju Pelegovu Eber je œivio çetiri stotine i trideset godina
te mu se rodilo joæ sinova i køeri.
Po 11:18 Kad je Pelegu bilo trideset godina, rodi mu se Reu.
Po 11:19 Po roåenju Reuovu Peleg je œivio dvjesta i devet godina te mu
se rodilo joæ sinova i køeri.
Po 11:20 Kad su Reuu bile trideset i dvije godine, rodi mu se Serug.
Po 11:21 Po roåenju Serugovu Reu je œivio dvjesta i sedam godina te
mu se rodilo joæ sinova i køeri.
Po 11:22 Kad je Serugu bilo trideset godina, rodi mu se Nahor.
Po 11:23 Po roåenju Nahorovu Serug je œivio dvjesta godina te mu se
rodilo joæ sinova i køeri.
Po 11:24 Kad je Nahoru bilo dvadeset i devet godina, rodi mu se Terah.
Po 11:25 Po roåenju Terahovu Nahor je œivio sto i devetnaest godina te
mu se rodilo joæ sinova i køeri.
Po 11:26 Kad je Terahu bilo sedamdeset godina, rode mu se: Abram,
Nahor i Haran.
Po 11:27 Ovo je povijest Terahova. Terahu se rodio Abram, Nahor i
Haran; a Haranu se rodio Lot.
Po 11:28 Haran umrije za œivota svoga oca Teraha, u svome rodnom

9
kraju, u Uru Kaldejskom.
Po 11:29 Abram se i Nahor oœene. Abramovoj œeni bijaæe ime Saraja, a
Nahorovoj Milka; ova je bila køi Harana, oca Milke i Jiske.
Po 11:30 Saraja bijaæe nerotkinja - nije imala poroda.
Po 11:31 Terah povede svoga sina Abrama, svog unuka Lota, sina
Haranova, svoju snahu Saraju, œenu svoga sina Abrama, pa se zaputi
s njima iz Ura Kaldejskoga u zemlju kanaansku. Kad stignu do Harana,
ondje se nastane.
Po 11:32 Dob Terahova dosegnu dvjesta i pet godina; a onda Terah
umrije u Haranu.
Abrahamov poziv i seoba
Po 12:1 Jahve reçe Abramu: “Idi iz zemlje svoje, iz zaviçaja i doma
oçinskog, u krajeve koje øu ti pokazati.
Po 12:2 Velik øu narod od tebe uçiniti, blagoslovit øu te, ime øu ti uzveliçati,
i sam øeæ biti blagoslov.
Po 12:3 Blagoslivljat øu one koji te blagoslivljali budu, koji te budu kleli,
njih øu proklinjati; sva plemena na zemlji tobom øe se blagoslivljati.”
Po 12:4 Abram se zaputi kako mu je Jahve rekao. S njime krenu i Lot.
Abramu je bilo sedamdeset i pet godina kad je otiæao iz Harana.
Po 12:5 Abram uze sa sobom svoju œenu Saraju, svoga bratiøa Lota,
svu imovinu æto su je namakli i svu çeljad koju su stekli u Haranu te svi
poåu u zemlju kanaansku. Kad su stigli u Kanaan,
Po 12:6 Abram proåe zemljom do mjesta Æekema - do hrasta More.
Kanaanci su onda bili u zemlji.
Po 12:7 Jahve se javi Abramu pa mu reçe: “Tvome øu potomstvu dati
ovu zemlju.” Abram tu podigne œrtvenik Jahvi koji mu se objavio.
Po 12:8 Odatle prijeåe u brdoviti kraj, na istok od Betela. Svoj æator
postavi izmeåu Betela na zapadu i Aja na istoku. Ondje podigne œrtvenik
Jahvi i zazva ime Jahvino.
Po 12:9 Od postaje do postaje Abram se pomicao prema Negebu.
Abraham u Egiptu
Po 12:10 Ali kad je zemljom zavladala glad, Abram se spusti u Egipat da
ondje proboravi, jer je velika glad harala zemljom.
Po 12:11 Kad je bio na ulazu u Egipat, reçe svojoj œeni Saraji: “Znam da
si lijepa œena.
Po 12:12 Kad te Egipøani vide, reøi øe: ‘To je njegova œena’, i mene øe
ubiti, a tebe na œivotu ostaviti.
Po 12:13 Nego reci da si mi sestra, tako da i meni bude zbog tebe dobro
i da, iz obzira prema tebi, poætede moj œivot.”
Po 12:14 Zbilja, kad je Abram uæao u Egipat, Egipøani vide da je œena
veoma lijepa.
Po 12:15 Vide je faraonovi dvorani pa je pohvale faraonu i odvedu œenu
na faraonov dvor.
Po 12:16 Abramu poåe dobro zbog nje; steçe on stoke i goveda,
magaraca, slugu i sluækinja, magarica i deva.
Po 12:17 Ali Jahve udari faraona i njegov dom velikim nevoljama zbog
Abramove œene Saraje.
Po 12:18 I faraon pozva Abrama pa reçe: “Æto si mi to uçinio? Zaæto mi
nisi kazao da je ona tvoja œena?
Po 12:19 Zaæto si rekao: ‘Ona mi je sestra’, pa je ja uzeh sebi za œenu?
A sad, evo ti œene; uzmi je i hajde!”
Po 12:20 Faraon ga onda preda momcima, a oni ga otprave s njegovom
œenom i sa svime æto bijaæe njegovo.
Lot se dijeli od Abrahama
Po 13:1 Iz Egipta Abram ode gore u Negeb sa svojom œenom i sa svime
æto je imao. I Lot bjeæe s njim.
Po 13:2 Abram je bio veoma bogat stokom, srebrom i zlatom.
Po 13:3 Od postaje do postaje iz Negeba iæao je do Betela,
Po 13:4 do mjesta na kojem je bio postavio æator, izmeåu Betela i Aja,
gdje je prije podigao œrtvenik. Tu je Abram zazivao ime Jahvino.
Po 13:5 I Lot, koji iåaæe s Abramom, imaæe ovaca, goveda i æatora,
Po 13:6 tako da ih kraj ne bi izdrœavao kad bi zajedno ostali. Njihovo je
blago bilo veliko, te zajedno nisu mogli boraviti.
Po 13:7 Svaåa je nastajala izmeåu pastira stoke Abramove i pastira
stoke Lotove. Tada su zemlju nastavali Kanaanci i Periœani.
Po 13:8 Zato Abram reçe Lotu: “Neka ne bude svaåe izmeåu mene i
tebe, izmeåu pastira mojih i tvojih - ta mi smo braøa!
Po 13:9 Nije li sva zemlja pred tobom? Odvoji se od mene! Kreneæ li ti
nalijevo, ja øu nadesno; ako øeæ ti nadesno, ja øu nalijevo.”
Po 13:10 Lot podiœe oçi i vidje kako je dobro posvuda natapana sva
Jordanska dolina, kao kakav vrt Jahvin, kao zemlja egipatska prema

10
Soaru. - Bilo je to prije nego æto je Jahve uniætio Sodomu i Gomoru.
Po 13:11 Lot izabere za se svu Jordansku dolinu i ode na istok. Tako se
odijele jedan od drugoga.
Po 13:12 Abram ostade u kanaanskoj zemlji, dok je Lot œivio po mjestima
u dolini i razapeo svoje æatore do Sodome.
Po 13:13 A œitelji Sodome bijahu veoma opaki, sami greænici protiv
Jahve.
Po 13:14 Jahve reçe Abramu, poæto se Lot od njega rastao: “Oçi svoje
podigni i s mjesta na kojem si pogledaj prema sjeveru, jugu, istoku i
zapadu;
Po 13:15 jer svu zemlju æto je moœeæ vidjeti dat øu tebi i tvome potomstvu
zauvijek.
Po 13:16 Potomstvo øu tvoje uçiniti kao prah na zemlji. Ako tko mogne
prebrojiti prah zemlje, i tvoje øe potomstvo moøi prebrojiti.
Po 13:17 Na noge! Proåi zemljom uzduœ i poprijeko jer øu je tebi predati.”
Po 13:18 Abram digne æatore i doåe pa se naseli kod hrasta Mamre, æto
je u Hebronu. Ondje podigne œrtvenik Jahvi.
Vojna çetvorice velikih kraljeva
Po 14:1 Kad Amrafel bijaæe kralj Æineara, Ariok kralj Elasara, Kedor-
Laomer kralj Elama, Tidal kralj Gojima,
Po 14:2 povedoæe oni rat protiv Bere, kralja Sodome, Biræe, kralja
Gomore, Æinaba, kralja Adme, Æemebera, kralja Sebojima, i protiv kralja
u Beli, to jest Soaru.
Po 14:3 I vojske se sliju u dolinu Sidim, gdje je danas Slano more.
Po 14:4 Dvanaest su godina sluœili Kedor-Laomera, ali trinaeste godine
dignu se na ustanak.
Po 14:5 U çetrnaestoj godini digne se Kedor-Laomer i kraljevi koji su bili
s njim te potuku Refaimce u Aæterot Karnajimu, Zuzijce u Hamu, Emijce
na ravnici Kirjatajimu,
Po 14:6 Horijce u brdskom kraju Seiru, blizu El Parana, koji je uz pustinju.
Po 14:7 Onda se povuku natrag i stignu u En Miæpat, to jest Kadeæ, i
pokore sve krajeve Amaleçana i Amorejaca, koji su nastavali Haseson
Tamar.
Po 14:8 Zatim istupi kralj Sodome, kralj Gomore, kralj Adme, kralj
Sebojima i kralj Bele, odnosno Soara, te zapodjenu borbu protiv onih u
dolini Sidimu:
Po 14:9 Kedor-Laomera, kralja Elama, Tidala, kralja Gojima, Amrafela,
kralja Æineara, Arioka, kralja Elasara - çetiri kralja protiv pet.
Po 14:10 Dolina Sidim bila je puna provalija s paklinom, pa kraljevi
Sodome i Gomore, na bijegu, u njih poskaçu, a ostali izmaknu u planine.
Po 14:11 Pobjednici pokupe sve blago po Sodomi i Gomori i svu hranu
pa odu.
Po 14:12 Pograbe i Lota, Abramova bratiøa - i on je œivio u Sodomi - i
njegovo blago pa otiåu.
Po 14:13 A bjegunac neki - roåak Eækola i Anera, Abramovih saveznika
- donese vijest Abramu Hebrejcu dok je boravio kod hrasta Amorejske
Mamre.
Po 14:14 Kad je Abram çuo da mu je bratiø zarobljen, skupi svoju
momçad - roåenu u njegovu domu - njih trista osamnaest, pa poåe u
potjeru do Dana.
Po 14:15 Podijeli svoje momke u dvije çete, napadne noøu te one potuçe.
Progonio ih je do Hobe, sjeverno od Damaska.
Po 14:16 Povrati sve blago, svoga bratiøa Lota i njegovo blago, œene i
ostali svijet.
Po 14:17 Poæto se vratio, porazivæi Kedor-Laomera i kraljeve koji su bili
s njim, u susret mu, u dolinu Æave, to jest u Kraljev dol, iziåe kralj Sodome.
Po 14:18 A Melkisedek, kralj Æalema, iznese kruha i vina. On je bio
sveøenik Boga Sveviænjega.
Po 14:19 Blagoslovi ga govoreøi: “Od Boga Sveviænjega, Stvoritelja
neba i zemlje, neka je Abramu blagoslov!
Po 14:20 I Sveviænji Bog, æto ti u ruke preda neprijatelje, hvaljen bio!”
Abram mu dade desetinu od svega.
Po 14:21 Tada kralj Sodome reçe Abramu: “Meni daj ljude, a dobra
uzmi sebi!”
Po 14:22 Abram odgovori kralju Sodome: “Ruku uzdiœem pred Jahvom,
Sveviænjim Stvoriteljem neba i zemlje,
Po 14:23 da neøu uzeti ni konçiøa, ni remena od obuøe, niti iæta æto je
tvoje da ne kaœeæ: na meni se Abram obogatio.
Po 14:24 Ne, meni niæta, osim æto su moji momci upotrijebili; i dio za
momçad æto je sa mnom iæla: Aner, Eækol i Mamre, oni neka uzmu svoj
dio.”

11
Obeøanje i Savez
Po 15:1 Poslije tih dogaåaja Jahve uputi Abramu rijeç u ukazanju: “Ne
boj se, Abrame, ja sam ti zaætita; a nagrada tvoja bit øe vrlo velika!”
Po 15:2 Abram odgovori: “Gospodine moj, Jahve, çemu mi tvoji darovi
kad ostajem bez poroda; kad je mojoj kuøi nasljednik Eliezer
Damaæçanin?
Po 15:3 Kako mi nisi dao potomstva - nastavi Abram - jedan øe, eto, od
mojih ukuøana postati moj baætinik.”
Po 15:4 Ali mu Jahve opet uputi rijeç: “Taj neøe biti tvoj baætinik, nego øe
ti baætinik biti tvoj potomak.”
Po 15:5 Izvede ga van i reçe: “Pogledaj na nebo i zvijezde prebroj ako
ih moœeæ prebrojiti.” A onda doda: “Toliko øe biti tvoje potomstvo.”
Po 15:6 Abram povjerova Jahvi, i on mu to uraçuna u pravednost.
Po 15:7 Tada mu on reçe: “Ja sam Jahve koji sam te odveo iz Ura Kaldejskoga
da ti predam ovu zemlju u posjed.”
Po 15:8 A on odvrati: “Gospodine moj, Jahve, kako øu ja doznati da øu
je zaposjesti?”
Po 15:9 Odgovori mu: “Prinesi mi junicu od tri godine, kozu od tri godine,
ovna od tri godine, jednu grlicu i jednog golubiøa.”
Po 15:10 Sve mu to donese, rasjeçe na pole i metnu sve pole jednu
prema drugoj; ptica nije rasijecao.
Po 15:11 Ptice grabeœljivice obarale se na leæeve, ali ih je Abram
rastjerivao.
Po 15:12 Kad je sunce bilo pri zalazu, dubok san obuzme Abrama, a
onda se na njega spusti gust mrak pun jeze.
Po 15:13 Tada Bog reçe Abramu: “Dobro znaj da øe tvoji potomci biti
stranci u tuåoj zemlji; robovat øe i biti tlaçeni çetiri stotine godina,
Po 15:14 ali narodu kojem budu sluœili ja øu suditi; i konaçno øe iziøi s
velikim blagom.
Po 15:15 A ti øeæ k ocima svojim u miru poøi, u sretnoj starosti bit øeæ
sahranjen.
Po 15:16 Oni øe se ovamo vratiti za çetvrtog naraætaja, jer mjera se
zlodjela amorejskih joæ nije navræila.”
Po 15:17 Kad je sunce zaælo i pao gust mrak, pojavi se zadimljen
œeravnjak i goruøa zublja te proåu izmeåu onih dijelova.
Po 15:18 Toga je dana Jahve sklopio Savez s Abramom rekavæi:
”Potomstvu tvojemu dajem zemlju ovu od rijeke u Egiptu do Velike rijeke,
rijeke Eufrata:
Po 15:19 Kenijce, Keniœane, Kadmonce,
Po 15:20 Hetite, Periœane, Refaimce,
Po 15:21 Amorejce, Kanaance, Girgaæane, Jebusejce.”
Jiæmaelovo roåenje
Po 16:1 Abramova œena Saraja nije mu raåala djece. A imaæe ona
sluækinju Egipøanku - zvala se Hagara.
Po 16:2 I reçe Saraja Abramu: “Vidiæ, Jahve me uçinio nerotkinjom.
Hajde k mojoj sluækinji, moœda øu imati djece.” Abram posluæa rijeç
Sarajinu.
Po 16:3 Tako, poæto je Abram proboravio deset godina u zemlji
kanaanskoj, njegova œena Saraja uzme Hagaru, Egipøanku, sluækinju
svoju, pa je dade svome muœu Abramu za œenu.
Po 16:4 Uåe on k Hagari te ona zaçe. A kad je vidjela da je zaçela, s
prezirom je gledala na svoju gospodaricu.
Po 16:5 Tada reçe Saraja Abramu: “Nepravda æto se meni nanosi tvoja
je krivnja! Prepustila sam svoju sluækinju tvome zagrljaju, ali otkako opazi
da je zanijela, s prezirom na me gleda. Jahve sudio i meni i tebi!”
Po 16:6 Nato Abram odvrati Saraji: “Tvoja je sluækinja u tvojoj ruci: kako
ti se çini da je dobro, tako prema njoj postupi!” Saraja postupi prema njoj
tako loæe da ona od nje pobjeœe.
Po 16:7 Anåeo Jahvin naåe je kod izvora u pustinji - uz vrelo æto je na
putu prema Æuru -
Po 16:8 pa je zapita: “Hagaro, sluækinjo Sarajina, odakle dolaziæ i kamo
ideæ?” “Bjeœim, evo, od svoje gospodarice Saraje”, odgovori ona.
Po 16:9 Nato joj anåeo Jahvin reçe: “Vrati se svojoj gospodarici i pokori
joj se!”
Po 16:10 Joæ joj reçe anåeo Jahvin: “Tvoje øu potomstvo silno umnoœiti;
od mnoætva se neøe moøi ni prebrojiti.”
Po 16:11 Dalje joj je anåeo Jahvin rekao: “Gle, zanijela si i rodit øeæ sina.
Nadjeni mu ime Jiæmael, jer Jahve çu jad tvoj.
Po 16:12 On øe biti kao divlje magare: ruka øe se njegova dizati na
svakoga i svaçija ruka na njega; i pred licem sve mu braøe on øe stan
sebi podiøi.”

12
Po 16:13 A Jahvu koji joj govoraæe nazva: “Ti si El Roi - Svevid Bog”, jer
- reçe ona - “vidjeh Boga i nakon viåenja - joæ œivim!”
Po 16:14 Stoga se taj zdenac zove Beer Lahaj Roi - Zdenac œivotvornog
Svevida, a eno ga izmeåu Kadeæa i Bereda.
Po 16:15 Rodi Hagara Abramu sina, a Abram sinu æto mu ga rodi Hagara
nadjene ime Jiæmael.
Po 16:16 Abramu je bilo osamdeset i æest godina kad mu je Hagara
rodila Jiæmaela.
Po 17:1 Kad je Abramu bilo devedeset i devet godina, ukaza mu se
Jahve pa mu reçe: “Ja sam El Æadaj - Bog Svesilni, Mojim hodi putem
i neporoçan budi.
Po 17:2 A Savez svoj ja sklapam s tobom i silno øu te razmnoœiti.”
Po 17:3 Abram pade niçice dok mu Bog govoraæe dalje:
Po 17:4 “A ovo je Savez moj s tobom: postat øeæ ocem mnogim narodima;
Po 17:5 i neøeæ se viæe zvati Abram - veø Abraham øe ti ime biti, jer
naroda mnogih ocem ja te postavljam.
Po 17:6 Silno øu te rodnim uçiniti; narode øu iz tebe izvesti; i kraljevi øe
od tebe izaøi.
Po 17:7 Savez svoj sklapam izmeåu sebe i tebe i tvoga potomstva poslije
tebe - Savez svoj za vjekove: ja øu biti Bogom tvojim i tvoga potomstva
poslije tebe.
Po 17:8 Tebi i tvome potomstvu poslije tebe dajem zemlju u kojoj boraviæ
kao pridoælica - svu zemlju kanaansku - u vjekovni posjed; a ja øu biti
njihov Bog.”
Po 17:9 Joæ reçe Bog Abrahamu: “A ti Savez çuvaj moj - ti i tvoje
potomstvo poslije tebe u sve vijeke.
Po 17:10 A ovo je Savez moj s tobom i tvojim potomstvom poslije tebe
koji øeæ vræiti: svako muæko meåu vama neka bude obrezano.
Po 17:11 Obrezujte se, i to neka bude znak Saveza izmeåu mene i vas.
Po 17:12 Svako muæko meåu vama, kroz vaæa pokoljenja, kad mu se
navræi osam dana, neka bude obrezano; i rob, roåen u vaæem domu, i
onaj æto bude kupljen od stranca, koji ne bude od vaæe krvi.
Po 17:13 Da, i rob roåen u tvome domu ili za novac kupljen mora se
obrezati! Tako øe moj Savez na vaæem tijelu ostati vjeçnim Savezom.
Po 17:14 Muæko koje se ne bi obrezalo neka se odstrani od svoga roda:
takav je prekræio moj Savez.”
Po 17:15 Joæ reçe Bog Abrahamu: “Tvojoj œeni Saraji nije viæe ime Saraja:
Sara øe joj ime biti.
Po 17:16 Nju øu ja blagosloviti i od nje ti dati sina; blagoslov øu na nju
izliti te øe se narodi od nje razviti; kraljevi øe narodima od nje poteøi.”
Po 17:17 Abraham pade niçice pa se nasmija i reçe u sebi: “Onome
komu je stotinu godina, zar se moœe roditi dijete? Zar øe Sara u
devedesetoj rod raåati!”
Po 17:18 Abraham reçe Bogu: “Neka tvojom miloæøu Jiæmael poœivi!”
Po 17:19 A Bog reçe: “Ipak øe ti tvoja œena Sara roditi sina; nadjeni mu
ime Izak. Savez svoj s njime øu sklopiti, Savez vjeçni s njime i s njegovim
potomstvom poslije njega.
Po 17:20 I za Jiæmaela usliæah te. Evo ga blagoslivljam: rodnim øu ga
uçiniti i silno ga razmnoœiti; dvanaest øe knezova od njega postati i u
velik øe narod izrasti.
Po 17:21 Ali øu drœati svoj Savez s Izakom, koga øe ti roditi Sara dogodine
u ovo doba.”
Po 17:22 Kad je zavræio razgovor s njim, od Abrahama Bog se podiœe.
Po 17:23 Uzme zatim Abraham svoga sina Jiæmaela i sve robove koji su
bili roåeni u njegovu domu i sve koje je kupio novcem - sve muæke
ukuøane - pa ih toga istog dana obreœe, kako mu je Bog rekao.
Po 17:24 Abrahamu bijaæe devedeset i devet godina kad se obrezao,
Po 17:25 a njegovu sinu Jiæmaelu bijaæe trinaest godina kad ga obreza.
Po 17:26 Tako su toga istog dana bili obrezani Abraham i njegov sin
Jiæmael;
Po 17:27 i svi muækarci njegova doma, roåeni u njegovoj kuøi ili za novac
kupljeni od stranca - svi s njim bijahu obrezani.
Abraham i tajanstveni posjetioci
Po 18:1 Jahve mu se ukaza kod hrasta Mamre dok je on sjedio na ulazu
u æator za dnevne œege.
Po 18:2 Podigavæi oçi, opazi tri çovjeka gdje stoje nedaleko od njega.
Çim ih spazi, potrça s ulaza æatora njima u susret. Pade niçice na zemlju
Po 18:3 pa reçe: “Gospodine moj, ako sam stekao milost u tvojim oçima,
nemoj mimoiøi svoga sluge!
Po 18:4 Neka se donese malo vode: operite noge i pod stablom
otpoçinite.

13
Po 18:5 Donijet øu kruha da se okrijepite prije nego poåete dalje. Ta k
svome ste sluzi navratili.” Oni odgovore: “Dobro, uçini kako si rekao!”
Po 18:6 Abraham se poœuri u æator k Sari pa joj reçe: “Brzo! Tri mjerice
najboljeg braæna! Zamijesi i prevrtu ispeci!”
Po 18:7 Zatim Abraham otrça govedima, uhvati tele, mlado i debelo, i
dade ga momku da ga brœe zgotovi.
Po 18:8 Poslije uzme masla, mlijeka i zgotovljeno tele pa stavi pred njih,
a sam stajaæe pred njima, pod stablom, dok su blagovali.
Po 18:9 “Gdje ti je œena Sara?” - zapitaju ga. “Eno je pod æatorom”,
odgovori.
Po 18:10 Onda on reçe: “Vratit øu se k tebi kad isteçe vrijeme trudnoøe;
a tvoja œena Sara imat øe sina.” Iza njega, na ulazu u æator, Sara je
prisluækivala.
Po 18:11 Abraham i Sara bijahu u odmakloj dobi, ostarjeli. U Sare bijaæe
prestalo æto biva u œena.
Po 18:12 Zato se u sebi Sara smijala i govorila: “Poæto sam uvenula,
sad da spoznam nasladu? A joæ mi je i gospodar star!”
Po 18:13 Onda Jahve upita Abrahama: “A zaæto se Sara smijala i
govorila: ‘Kako øu rod roditi ja starica?’
Po 18:14 Zar je Jahvi iæta nemoguøe? Navratit øu se k tebi kad isteçe
vrijeme trudnoøe: Sara øe imati sina.”
Po 18:15 Sara se napravi nevjeætom govoreøi: “Nisam se smijala.” Jer
se prestraæila. Ali on reçe: “Jesi, smijala si se!”
Abraham posreduje za Sodomu
Po 18:16 Ljudi ustanu i krenu put Sodome. Abraham poåe s njima da ih
isprati.
Po 18:17 Jahve pomisli: “Zar da skrivam od Abrahama æto øu uçiniti
Po 18:18 kad øe od Abrahama nastati velik i brojan narod te øe se svi
narodi zemlje njim blagoslivljati?
Po 18:19 Njega sam izluçio zato da pouçi svoju djecu i svoju buduøu
obitelj kako øe hoditi putem Jahvinim, radeøi æto je dobro i pravedno,
tako da Jahve mogne ostvariti æto je Abrahamu obeøao.”
Po 18:20 Onda Jahve nastavi: “Velika je vika na Sodomu i Gomoru da
je njihov grijeh preteœak.
Po 18:21 Idem dolje da vidim rade li zaista kako veli tuœba æto je do
mene stigla. Œelim razvidjeti.”
Po 18:22 Odande ljudi krenu prema Sodomi, dok je Abraham joæ stajao
pred Jahvom.
Po 18:23 Nato se Abraham primaçe bliœe i reçe: “Hoøeæ li iskorijeniti i
nevinoga s krivim?
Po 18:24 Moœda ima pedeset nevinih u gradu. Zar øeæ uniætiti mjesto
radije nego ga poætedjeti zbog pedeset nevinih koji budu ondje?
Po 18:25 Daleko to bilo od tebe da ubijaæ nevinoga kao i krivoga, tako
da i nevini i krivi proåu jednako! Daleko bilo od tebe! Zar da ni Sudac
svega svijeta ne radi pravo?”
Po 18:26 “Ako naåem u gradu Sodomi pedeset nevinih”, odvrati Jahve,
“zbog njih øu poætedjeti cijelo mjesto.”
Po 18:27 “Ja se, evo, usuåujem govoriti Gospodinu”, opet progovori
Abraham. - “Ja, prah i pepeo!
Po 18:28 Da sluçajno bude nevinih pet manje od pedeset, bi li uniætio
sav grad zbog tih pet?” “Neøu ga uniætiti ako ih ondje naåem çetrdeset
i pet”, odgovori.
Po 18:29 “Ako ih se ondje moœda naåe samo çetrdeset?” - opet øe
Abraham. “Neøu to uçiniti zbog çetrdesetorice”, odgovori.
Po 18:30 “Neka se Gospodin ne ljuti ako nastavim. Ako ih se ondje naåe
moœda samo trideset?” - opet øe on. “Neøu to uçiniti”, odgovori, “ako ih
ondje naåem samo trideset.”
Po 18:31 “Evo se opet usuåujem govoriti Gospodinu”, nastavi dalje.
“Ako ih se sluçajno ondje naåe samo dvadeset?” “Neøu ga uniætiti”,
odgovori, “zbog dvadesetorice.”
Po 18:32 “Neka se Gospodin ne ljuti”, on øe opet, “ako reçem joæ samo
jednom: Ako ih je sluçajno ondje samo deset?” “Neøu ga uniætiti zbog
njih deset”, odgovori.
Po 18:33 Kad je Jahve zavræio razgovor s Abrahamom, ode, a Abraham
se vrati u svoje mjesto.
Po 19:1 Ona dva anåela stignu naveçer u Sodomu dok je Lot sjedio na
vratima Sodome. Kad ih Lot ugleda, ustade i poåe im u susret. Nakloni
se licem do zemlje,
Po 19:2 a onda im reçe: “Molim, gospodo, svrnite u kuøu svoga sluge da
noø provedete i noge operete; a onda moœete na put rano.” A oni rekoæe:
“Ne, noø øemo provesti na trgu.”

14
Po 19:3 Ali ih on uporno navraøaæe, i oni se uvratiæe k njemu i uåoæe u
njegovu kuøu. On ih ugosti, ispeçe pogaçu te blagovaæe.
Po 19:4 Joæ ne bijahu legli na poçinak, kad graåani Sodome, mladi i
stari, sav narod do posljednjeg çovjeka, opkole kuøu.
Po 19:5 Zovnu Lota pa mu reknu: “Gdje su ljudi æto su noøas doæli k tebi?
Izvedi nam ih da ih se namilujemo?”
Po 19:6 Lot iziåe k njima na ulaz, a za sobom zatvori vrata.
Po 19:7 “Braøo moja,” reçe on, “molim vas, ne çinite toga zla!
Po 19:8 Imam, evo, dvije køeri s kojima joæ çovjek nije imao dodira: njih
øu vam izvesti pa çinite s njima æto œelite; samo ovim ljudima nemojte
niæta uçiniti jer su doæli pod sjenu moga krova.”
Po 19:9 “Odstupi odatle!” - rekoæe. - “Doæao kao dotepenac, a za suca
se veø postavlja. Sad øemo mi s tobom gore nego s njima.” I nasrnuæe
na jadnika Lota i navaliæe na vrata da ih razbiju.
Po 19:10 Ali ona dvojica pruœe ruke van, povukoæe Lota k sebi u kuøu i
zatvore vrata;
Po 19:11 a ljude pred vratima, mlade i stare, zablijeæte tako da nisu
mogli naøi vrata.
Po 19:12 Onda ona dvojica upitaju Lota: “Koga joæ ovdje imaæ: sinove
i køeri, sve koje imaæ u gradu iz mjesta izvedi!
Po 19:13 Jer mi øemo zatrti ovo mjesto: vika je na njih pred Jahvom
postala tolika te nas Jahve posla da ga uniætimo.”
Po 19:14 Iziåe Lot da to kaœe svojima buduøim zetovima koji
namjeravahu uzeti njegove køeri te reçe: “Na noge! Odlazite iz ovog
mjesta jer øe Jahve uniætiti grad!” Ali je u oçima svojih buduøih zetova
ispao kao da zbija æalu.
Po 19:15 Kako zora puçe, anåeli navale na Lota govoreøi: “Na noge!
Uzmi svoju œenu i svoje dvije køeri koje su ovdje da ne budeæ zatrt kaznom
grada!”
Po 19:16 Ali on oklijevaæe. Zato ga oni uzeæe za ruku, a tako i njegovu
œenu i njegove dvije køeri i - po smilovanju Jahvinu nad njim - odvedoæe
ih i ostaviæe izvan grada.
Po 19:17 Kad ih izvedoæe u polje, jedan progovori: “Bjeœi da œivot spasiæ!
Ne obaziri se niti se igdje u ravnici zaustavljaj! Bjeœi u brdo da ne budeæ
zatrt!”
Po 19:18 Ali Lot odvrati: “Nemoj, Gospodine!
Po 19:19 Nego ako je tvoj sluga naæao milost u tvojim oçima - a toliko
milosråe veø si mi iskazao spasivæi mi œivot - ja ne mogu pobjeøi u brdo
a da me nesreøa ne snaåe i ne poginem.
Po 19:20 Eno onamo grada; dosta je blizu da u njega pobjegnem, a
mjesto je tako malo. Daj da onamo bjeœimo - mjesto je zbilja maleno -
daj da œivot spasim!”
Po 19:21 Odgovori mu: “Usliæat øu ti i tu molbu i neøu zatrti grada o
kojemu govoriæ.
Po 19:22 Brzo! Bjeœi onamo, jer ne mogu niæta çiniti dok ti onamo ne
stigneæ.” Zato se onaj grad zove Soar.
Po 19:23 Kako je sunce na zemlju izlazilo i Lot ulazio u Soar,
Po 19:24 Jahve zapljuæti s neba na Sodomu i Gomoru sumpornim
ognjem
Po 19:25 i uniæti one gradove i svu onu ravnicu, sve œitelje gradske i sve
raslinstvo na zemlji.
Po 19:26 A Lotova se œena obazre i pretvori se u stup soli.
Po 19:27 Sutradan u rano jutro Abraham se poœuri na mjesto gdje je
stajao pred Jahvom,
Po 19:28 upravi pogled prema Sodomi i Gomori i svoj ravnici u daljini: i
vidje kako se diœe dim nad zemljom kao dim kakve peøi.
Po 19:29 Tako se Bog, dok je zatirao gradove u ravnici u kojima je Lot
boravio, sjetio Abrahama i uklonio Lota ispred propasti.
Po 19:30 Lot se bojao boraviti u Soaru, pa sa svoje dvije køeri ode gore
iz Soara i nastani se u brdu. On i njegove dvije køeri œivjeli su u peøini.
Po 19:31 Starija reçe mlaåoj: “Otac nam ostarje, a muœa na zemlji nema
da bude s nama, kako je obiçaj po svem svijetu.
Po 19:32 Hajdemo oca opiti vinom, pa s njime leøi: tako øemo s ocem
saçuvati potomstvo.”
Po 19:33 One noøi opiju oca vinom, i starija ode te legne sa svojim
ocem, a on nije znao kad je legla ni kad je ustala.
Po 19:34 Sutradan starija reçe mlaåoj: “Sinoø sam, eto, leœala ja s naæim
ocem; napojimo ga vinom i noøas, pa idi ti i s njim lezi: tako øemo ocu
saçuvati potomstvo.”
Po 19:35 Opiju oca vinom i one noøi te mlaåa ode i s njim legne, a on nije
znao kad je legla ni kad je ustala.

15
Po 19:36 Tako obje Lotove køeri zanesu s ocem.
Po 19:37 Starija rodi sina i nadjenu mu ime Moab. On je praotac danaænjih
Moabaca. 19:38 I mlaåa rodi sina i nadjene mu ime Ben-Ami. On je
praotac danaænjih Amonaca.
Abraham i Sara u Geraru
Po 20:1 Odande Abraham krene u krajeve Negeba i nastani se izmeåu
Kadeæa i Æura. Dok je boravio kao pridoælica u Geraru,
Po 20:2 rekao je Abraham za svoju œenu Saru da mu je sestra. I Abimelek,
kralj gerarski, uze Saru sebi.
Po 20:3 Ali Bog doåe Abimeleku noøu u snu te mu reçe: “Zbog œene koju
si uzeo moraæ umrijeti, jer je ona œena udata.”
Po 20:4 A nije se Abimelek k njoj pribliœavao. Zato reçe: “Gospodine,
zar øeæ pravednika pogubiti?
Po 20:5 Zar mi on nije rekao: ‘Ona mi je sestra.’ A ona mi je sama rekla:
‘On je moj brat.’ Çiste sam savjesti i neokaljanih ruku ovo uçinio.”
Po 20:6 Bog mu odvrati u snu: “Znam da si to uçinio çiste savjesti; i ja
sam te zadrœavao da protiv mene ne grijeæiæ; i nisam dopuætao da je
dotakneæ.
Po 20:7 Sada vrati çovjeku œenu njegovu; prorok je on; molit øe se za
tebe da ostaneæ na œivotu. Ako je ne vratiæ, znaj da øeæ umrijeti, ti i svi
tvoji.”
Po 20:8 Rano ujutro Abimelek ustane, sazove sve svoje sluge i kaœe im
sve æto je bilo, a ljudi se veoma uplaæe.
Po 20:9 Potom Abimelek dozva Abrahama te mu reçe: “Æto si nam uçinio!
Çime sam se ja ogrijeæio prema tebi da izloœiæ mene i moje kraljevstvo
velikoj grehoti? Ponio si se prema meni kako ne valja.
Po 20:10 Æto si, dakle na umu imao”, upita dalje Abimelek, “kad si tako
radio?”
Po 20:11 Abraham uzvrati: “Zbilja sam drœao da nema Boœjeg straha u
ovome mjestu, pa øe me ljudi ubiti zbog moje œene.
Po 20:12 A onda, ona je uistinu moja sestra: køi je moga oca, iako ne i
moje majke, pa je poæla za me.
Po 20:13 A kad me Bog udaljio od doma oçeva, rekoh joj: Ovu mi uslugu
uçini: kamo god doåemo, reci o meni da sam ti brat.”
Po 20:14 Abimelek uzme ovaca i goveda, sluga i sluækinja pa ih dade
Abrahamu; vrati mu i njegovu œenu Saru.
Po 20:15 Abimelek zatim reçe: “Evo, moja ti je zemlja otvorena. Nastani
se gdje ti se svidi!”
Po 20:16 A Sari reçe: “Evo tisuøu srebrnika æto ih dajem tvome bratu:
neka ti budu koprenom pred oçima sviju æto su s tobom. Ti si svakako
opravdana.”
Po 20:17 Abraham se pomoli Bogu, i Bog ozdravi Abimeleka, njegovu
œenu i njegove sluækinje, tako te opet mogahu raåati.
Po 20:18 Jer Jahve bijaæe zbog Sare, Abrahamove œene, zatvorio svaku
utrobu u domu Abimelekovu.
Izakovo roåenje, Hagara otjerana
Po 21:1 Jahve se sjeti Sare kako je rekao i uçini joj kako je obeøao:
Po 21:2 Sara zaçe i rodi Abrahamu sina u njegovoj starosti - u vrijeme
koje je Bog oznaçio.
Po 21:3 Abraham nadjene ime Izak svome sinu æto mu ga Sara rodi.
Po 21:4 I poslije osam dana obreza Abraham svoga sina Izaka, kako
mu je Bog naredio.
Po 21:5 Abrahamu bijaæe stotinu godina kad mu se rodio sin Izak.
Po 21:6 Sara reçe: “Dade mi Bog da se nasmijem, i tko god to çuje
nasmijat øe mi se.”
Po 21:7 Joæ doda: “Tko bi ikad rekao Abrahamu: djecu øe ti Sara dojiti!
Ipak sina mu rodih u starosti”.
Po 21:8 Dijete je raslo i bilo od sise odbijeno. A u dan u koji Izak bijaæe
od sise odbijen Abraham priredi veliku gozbu.
Po 21:9 Jednom opazi Sara gdje se sin koga je Egipøanka Hagara
Abrahamu rodila igra s njezinim sinom Izakom,
Po 21:10 pa reçe Abrahamu: “Otjeraj tu sluækinju i njezina sina, jer sin
sluækinje ne smije biti baætinik s mojim sinom - s Izakom!”
Po 21:11 To je Abrahamu bilo nemilo, jer je i Jiæmael bio njegov sin.
Po 21:12 Ali Bog reçe Abrahamu: “Nemoj se uznemirivati zbog djeçaka
i zbog svoje sluækinje; sve æto ti kaœe Sara posluæaj, jer øe Izakovo
potomstvo tebi ovjekovjeçiti ime.
Po 21:13 I od sina tvoje sluækinje podiøi øu velik narod, jer je tvoj potomak.”
Po 21:14 Rano ujutro Abraham uze kruha i mjeæinicu vode pa dade
Hagari; stavi to na njezina ramena, zajedno s djeçakom, te je otpusti.
Vrludala je amo-tamo po pustinji Beer Æebe.

16
Po 21:15 Potroæivæi vodu iz mjeæinice, ostavi dijete pod jednim grmom,
Po 21:16 a sama ode i sjede nasuprot, daleko koliko luk moœe dobaciti.
Govorila je u sebi: “Neøu da vidim kako dijete umire.” Sjedeøi tako, udari
u jecanje.
Po 21:17 Bog çu plaç djeçaka te anåeo Boœji zovne s neba Hagaru i
reçe joj: “Æto ti je, Hagaro? Ne boj se! Jer je Bog çuo plaç djeçaka u
njegovoj nevolji.
Po 21:18 Na noge! Digni djeçaka i utjeæi ga, jer od njega øu podiøi velik
narod.”
Po 21:19 Tada joj Bog otvori oçi pa ona opazi studenac. Ode i napuni
vodom mjeæinicu pa napoji djeçaka.
Po 21:20 Bog je bio s djeçakom te je rastao i odrastao. Œivio je u pustinji
te postao vjeæt u strijeljanju iz luka.
Po 21:21 Dom mu bijaæe u pustinji Paranu; a njegova mu majka dobavi
œenu iz zemlje egipatske.
Abraham i Abimelek u Beer Æebi
Po 21:22 U to vrijeme Abimelek - koga je pratio Fikol, zapovjednik
njegove vojske - reçe Abrahamu: “Bog je s tobom u svemu æto radiæ.
Po 21:23 Stoga mi se ovdje i sada zakuni Bogom da neøeæ varati ni
mene ni moju rodbinu i prijatelje nego da øeæ se prema meni i prema
zemlji u kojoj sad boraviæ ponaæati poæteno, kao æto sam se ja prema
tebi ponio.”
Po 21:24 “Kunem se”, odgovori Abraham.
Po 21:25 Onda Abraham prekori Abimeleka zbog zdenca vode æto su
ga Abimelekove sluge bile prisvojile.
Po 21:26 A Abimelek reçe: “Ne znam tko je to uçinio; ni ti me nisi o tome
obavijestio, niti sam ja o tome çuo, osim danas.”
Po 21:27 Abraham uzme ovaca i goveda pa ih dade Abimeleku te njih
dvojica sklope savez.
Po 21:28 Potom Abraham razluçi napose sedam janjaca od stada.
Po 21:29 Nato Abimelek zapita Abrahama: “Æto znaçi ovih sedam
janjaca koje si na stranu stavio?”
Po 21:30 A on odgovori: “Primi ovih sedam janjaca iz moje ruke da mi
bude dokazom da sam ja iskopao ovaj zdenac.”
Po 21:31 Zato se ono mjesto nazvalo Beer Æeba; jer se njih dvojica
ondje zakleæe.
Po 21:32 Poæto su sklopili savez kod Beer Æebe, Abimelek i zapovjednik
njegove vojske Fikol odu i vrate se u zemlju Filistejaca.
Po 21:33 Abraham zasadi kod Beer Æebe tamarisku i ondje zazove ime
Jahve - Boga Vjeçnoga.
Po 21:34 Dugo je vremena Abraham proveo u zemlji filistejskoj kao
pridoælica.
Po 22:1 Poslije tih dogaåaja Bog stavi Abrahama na kuænju. Zovnu ga:
“Abrahame!” On odgovori: “Evo me!”
Po 22:2 Bog nastavi: “Uzmi svoga sina, jedinca svoga Izaka koga ljubiæ,
i poåi u krajinu Moriju pa ga ondje prinesi kao œrtvu paljenicu na brdu
koje øu ti pokazati.”
Po 22:3 Ujutro Abraham podrani, osamari magarca, sa sobom povede
dvojicu svojih slugu i svog sina Izaka, poæto je prije nacijepao drva za
œrtvu paljenicu, i uputi se na mjesto koje mu je Bog oznaçio.
Po 22:4 Treøi dan Abraham podigne oçi i opazi mjesto izdaleka.
Po 22:5 Abraham onda reçe slugama: “Vi ostanite ovdje uz magarca, a
ja i djeçak odosmo gore da se poklonimo, pa øemo se vratiti k vama”.
Po 22:6 Abraham uzme drva za œrtvu paljenicu, stavi ih na sina Izaka,
a u svoju ruku uzme kremen i noœ. Tako poåu obojica zajedno.
Po 22:7 Onda Izak reçe svome ocu Abrahamu: “Oçe!” “Evo me, sine!”
- javi se on. “Evo kremena i drva,” opet øe sin, “ali gdje je janje za œrtvu
paljenicu?”
Po 22:8 “Bog øe veø providjeti janje za œrtvu paljenicu, sine moj!” - odgovori
Abraham. I nastave put.
Po 22:9 Stignu na mjesto o kojemu je Bog govorio. Ondje Abraham
podigne œrtvenik, naslaœe drva, sveœe svog sina Izaka i poloœi ga po
drvima na œrtvenik.
Po 22:10 Pruœi sad Abraham ruku i uzme noœ da zakolje svog sina.
Po 22:11 Uto ga zovne s neba anåeo Jahvin i poviçe: “Abrahame!
Abrahame!” “Evo me!” - odgovori on.
Po 22:12 “Ne spuætaj ruku na djeçaka”, reçe, “niti mu æto çini! Sad, evo,
znam da se Boga bojiæ, jer nisi uskratio ni svog sina, jedinca svoga.”
Po 22:13 Podiœe Abraham oçi i pogleda, i gle - za njim ovan, rogovima
se zapleo u grmu. Tako Abraham ode, uzme ovna i prinese ga za œrtvu
paljenicu mjesto svoga sina.

17
Po 22:14 Onome mjestu Abraham dade ime “Jahve proviåa”. Zato se
danas veli: “Na brdu Jahvina proviåanja.”
Po 22:15 Anåeo Jahvin zovne Abrahama s neba drugi put
Po 22:16 i reçe: “Kunem se samim sobom, izjavljuje Jahve: Kad si to
uçinio i nisi mi uskratio svog jedinca sina,
Po 22:17 svoj øu blagoslov na te izliti i uçiniti tvoje potomstvo brojnim
poput zvijezda na nebu i pijeska na obali morskoj! A tvoji øe potomci
osvajati vrata svojih neprijatelja.
Po 22:18 Buduøi da si posluæao moju zapovijed, svi øe se narodi zemlje
blagoslivljati tvojim potomstvom.”
Po 22:19 Zatim se Abraham vrati k svojim slugama pa se zajedno upute
u Beer Æebu. U Beer Æebi se Abraham nastani.
Nahorovo koljeno
Po 22:20 Poslije tih dogaåaja obavijeste Abrahama: “I tvome bratu
Nahoru Milka je porodila djecu:
Po 22:21 njegova prvoroåenca Usa, brata mu Buza i Kemuela - oca
Aramova,
Po 22:22 Keseda, Haza, Pildaæa, Jidlafa i Betuela.”
Po 22:23 Betuel je bio otac Rebekin. Njih je osam rodila Milka Nahoru,
Abrahamovu bratu.
Po 22:24 A i njegova suloœnica, kojoj bijaæe ime Reuma, rodila je Tebaha,
Gahama, Tahaæa i Maaku.
Grob patrijarha
Po 23:1 Duljina Sarina œivota bila je stotinu dvadeset i sedam godina.
Po 23:2 Sara umrije u Kirjat Arbi, to jest u Hebronu, u zemlji kanaanskoj;
i Abraham uåe u œalost za Sarom i naricaæe za njom.
Po 23:3 Potom se Abraham digne ispred svoje pokojnice te prozbori
sinovima Hetovim:
Po 23:4 “Premda sam ja meåu vama doseljeni stranac, prodajte mi
zemljiæte za grob meåu vama, tako da mogu iznijeti svoju pokojnicu i
sahraniti je.”
Po 23:5 A sinovi Hetovi odgovore Abrahamu:
Po 23:6 “Gospodine, sasluæaj nas! Ti si izabranik Boœji u naæoj sredini.
Pokopaj svoju pokojnicu u naæem najbiranijem grobu. Nitko ti od nas
neøe odbiti svoga groba da mogneæ sahraniti svoju pokojnicu.”
Po 23:7 Nato se Abraham diœe pa se mjeætanima, sinovima Hetovim,
duboko pokloni
Po 23:8 te im reçe: “Ako se slaœete da svoju pokojnicu uklonim i sahranim,
çujte me: zauzmite se za me kod Efrona, sina Soharova,
Po 23:9 da mi proda æpilju Makpelu æto njemu pripada a nalazi se na
kraju njegova posjeda; neka mi je za punu cijenu, u vaæoj nazoçnosti,
proda u vlasniætvo za sahranjivanje.”
Po 23:10 A Efron je sjedio sa sinovima Hetovim. Potom Efron, Hetit,
odgovori Abrahamu da ga çuju sinovi Hetovi svojim uæima - svi koji su
sjedili u vijeøu onoga grada:
Po 23:11 “Ne, moj gospodine! Sasluæaj mene! Ja tebi dajem poljanu i
æpilju æto je na njoj; darujem ti to pred sinovima svoga naroda. Sahrani
svoju pokojnicu.”
Po 23:12 Abraham se duboko nakloni mjeætanima,
Po 23:13 a onda progovori Efronu da mjeætani çuju na svoje uæi: “Daj me
samo posluæaj! Dajem ti cijenu za poljanu; primi je od mene da ondje
mogu sahraniti svoju pokojnicu!”
Po 23:14 Efron odgovori Abrahamu:
Po 23:15 “Çuj me, moj gospodine: zemljiæte u vrijednosti od çetiri stotine
srebrnika, æto je to tebi i meni! Sahrani, dakle, svoju pokojnicu!”
Po 23:16 Abraham se sloœi s Efronom; isplati Abraham Efronu novac
æto ga je spomenuo tako da su na svoje uæi çuli sinovi Hetovi - çetiri
stotine srebrnika trgovaçke mjere.
Po 23:17 I tako Efronova poljana u Makpeli nasuprot Mamri - poljana,
æpilja i sva stabla æto su bila na poljani -
Po 23:18 prijeåe u vlasniætvo Abrahamovo u nazoçnosti sinova Hetovih,
sviju koji su sjedili u vijeøu svoga grada.
Po 23:19 A onda Abraham sahrani svoju œenu Saru u æpilji na poljani
Makpeli nasuprot Mamri - danas Hebronu - u zemlji kanaanskoj.
Po 23:20 Tako je poljana i æpilja na njoj preæla od sinova Hetovih u
vlasniætvo Abrahamovo za sahranjivanje.
Izak i Rebeka
Po 24:1 Abraham bijaæe veø ostario, zaæao u godine, Jahve je Abrahama
blagoslovio u svemu.
Po 24:2 Abraham prozbori svome najstarijem sluzi u kuøi, pod çijom je
upravom bilo sve njegovo: “Stavi svoju ruku pod moje stegno

18
Po 24:3 da te zakunem Jahvom, Bogom neba i Bogom zemlje, da mome
sinu neøeæ nabaviti za œenu ni jednu od køeri Kanaanaca, meåu kojima
boravim,
Po 24:4 nego øeæ otiøi u moj rodni kraj i dobaviti œenu mom sinu Izaku.”
Po 24:5 A sluga mu reçe: “A æto ako œena ne htjedne za mnom iøi u ovu
zemlju? Hoøu li ja onda odvesti tvoga sina u zemlju iz koje si ti doæao?”
Po 24:6 Abraham mu odgovori: “Dobro pripazi da onamo ne vodiæ moga
sina!
Po 24:7 Jahve, Bog nebesa, koji me odveo iz kuøe moga oca i rodnog
kraja i koji mi je pod zakletvom obeøao: ‘Tvome øu potomstvu dati ovu
zemlju’, pred tobom øe poslati svog anåela, i odande øeæ ti dovesti œenu
mome sinu.
Po 24:8 A ako œena ne bude htjela za tobom poøi, ti øeæ biti osloboåen
od ove moje zakletve; ali moga sina onamo ne vodi!”
Po 24:9 Tako sluga stavi svoju ruku pod stegno Abrahamu, svom
gospodaru, te mu se zakune.
Po 24:10 Sluga opremi deset gospodarevih deva, ponese sa sobom
svakog blaga svoga gospodara pa se zaputi u Aram Naharajim, u
Nahorov grad.
Po 24:11 Pusti deve da polijeœu izvan grada, pokraj studenca. Bijaæe
veçer, kad œene izlaze da crpu vodu.
Po 24:12 Onda reçe: “Oh, Jahve, Boœe moga gospodara Abrahama,
molim te, iziåi mi danas u susret i mome gospodaru Abrahamu milost
iskaœi!
Po 24:13 Evo me kraj studenca, a køeri onih iz grada dolaze crpsti vodu;
Po 24:14 pa neka djevojka kojoj ja reçem: ‘Molim te, spusti svoj vrç da
se napijem’, a ona odgovori: ‘Pij! I deve øu ti napojiti’, bude ona koju si
odredio za svoga slugu Izaka. Tako øu saznati da si iskazao milost mome
gospodaru.”
Po 24:15 Tek æto on izreçe svoje, gle, doåe Rebeka, køi Betuelova; taj
Betuel bijaæe sin Milke, œene Abrahamova brata Nahora. Doåe ona s
krçagom na ramenu.
Po 24:16 Djevojka je bila krasna, djevica koju muækarac nije dirnuo.
Siåe ona k vrelu, napuni krçag i eto je opet gore.
Po 24:17 Sluga joj potrça u susret i reçe: “Daj mi malo vode iz svog
vrça!”
Po 24:18 “Pij, gospodine!” - odgovori ona. Brzo spusti krçag na ruku i
dade mu piti.
Po 24:19 Kad je njega napojila, reçe: “Nalit øu i tvojim devama da se
napoje.”
Po 24:20 Izlivæi brzo krçag u korito, otrça natrag zdencu da ponovo
zahvaøa, i tako nali svim njegovim devama.
Po 24:21 Çovjek ju je æutke motrio ne bi li saznao je li Jahve njegov put
uspjeæno priveo kraju ili nije.
Po 24:22 Kad su deve prestale piti, çovjek izvadi viticu od zlata, teæku
pol æekela, i stavi je na njezine nosnice, a na ruke joj stavi dvije zlatne
narukvice, teæke deset æekela.
Po 24:23 Zatim reçe: “Kaœi mi çija si køi. Ima li u kuøi tvoga oca mjesta
za nas da prenoøimo?”
Po 24:24 Ona mu odgovori: “Ja sam køi Betuela, koga je Milka rodila
Nahoru.”
Po 24:25 Joæ mu doda: “Ima slame i pæiøe kod nas u obilju, a i mjesta za
prenoøiæte.”
Po 24:26 Çovjek se onda duboko nakloni te iskaœe poætovanje Jahvi
Po 24:27 i progovori: “Neka je blagoslovljen Jahve, Bog moga gospodara
Abrahama, æto nije uskratio svoju ljubav i svoju vjernost mome
gospodaru. Mene je Jahve vodio pravim putem, u kuøu brata moga
gospodara.”
Po 24:28 Djevojka otrça i sve ovo ispripovjedi u kuøi svoje majke.
Po 24:29 A Rebeka imala brata komu bijaæe ime Laban. Laban se poœuri
van, k çovjeku kod studenca.
Po 24:30 Çim je vidio nosnu viticu i narukvice na rukama svoje sestre te
çuo kako je njegova sestra Rebeka rekla: “Ovako mi je çovjek govorio”,
on poåe onome koji je joæ stajao kod deva na studencu.
Po 24:31 Reçe on: “Hajde unutra, blagoslovljeni od Jahve! Æto stojiæ
vani kad sam ja spremio kuøu i mjesto za deve.”
Po 24:32 Tako çovjek uåe u kuøu. Rastovare deve i dadu im slame i
pæiøe, a njemu i ljudima koji su ga pratili donesu vode da operu noge.
Po 24:33 Ali kad su preda njega stavili hranu, reçe: “Neøu jesti dok ne
kaœem æto imam kazati.” A Laban mu reçe: “Onda kazuj!”
Po 24:34 “Ja sam sluga Abrahamov”, poçe on.

19
Po 24:35 “Jahve je uvelike blagoslovio moga gospodara te je postao
bogat. Nadavao mu je ovaca i goveda, srebra i zlata, sluga i sluækinja,
deva i magaradi.
Po 24:36 Sara, œena moga gospodara, rodi mu sina poæto je ostarjela,
i on mu ustupi sve svoje.
Po 24:37 Potom mene moj gospodar zakune rekavæi: ‘Nemoj uzeti za
œenu mome sinu djevojku Kanaanku, u zemlji u kojoj boravim kao
stranac,
Po 24:38 nego otiåi k obitelji moga oca, k mojoj rodbini, da naåeæ œenu
mome sinu.’
Po 24:39 A ja rekoh svome gospodaru: ‘A æto ako œena za mnom ne
poåe?’
Po 24:40 On mi odgovori: ‘Jahve, pred çijim sam licem hodio, poslat øe
s tobom svog anåela i tvoje øe putovanje dovesti k cilju, a ti øeæ naøi
œenu mome sinu od moje rodbine, od obitelji moga oca.
Po 24:41 Jedino øeæ ovako biti osloboåen moje zakletve: ako doåeæ k
mojoj rodbini, i oni te odbiju, od moje si zakletve osloboåen.’
Po 24:42 Danas doåoh na studenac i rekoh: ‘Jahve, Boœe moga gospodara
Abrahama, ako si voljan da uspjeæno zavræim putovanje æto sam
ga poduzeo,
Po 24:43 ja, evo, stojim kraj studenca, a djevojka koja doåe vodu crpsti
i ja joj reçem: Daj mi da se napijem malo vode iz tvog vrça!
Po 24:44 i koja mi kaœe: Pij ti, a i tvojim øu devama zahvatiti! - ona neka
bude œena koju je Jahve odredio sinu moga gospodara.’
Po 24:45 Tek æto sam ja zavræio govor u sebi, kad se, evo, pojavi Rebeka
s vrçem na ramenu; siåe k izvoru i zahvati. Ja joj rekoh: ‘Daj mi da se
napijem!’
Po 24:46 Ona brzo spusti vrç i odvrati: ‘Pij! A napojit øu i tvoje deve.’
Tako sam se ja napio, a ona napoji i moje deve.
Po 24:47 Pitao sam je: ‘Çija si køi?’ Odgovorila je: ‘Køi sam Betuela,
koga je Nahoru rodila Milka.’ Tada joj stavim viticu na nos a narukvice
na ruke.
Po 24:48 Duboko se naklonim i ætovanje Jahvi iskaœem te blagoslovim
Jahvu, Boga gospodara moga, koji me vodio pravim putem da uzmem
køer brata moga gospodara njegovu sinu.
Po 24:49 A sad, ako kanite iskazati ljubav i vjernost mome gospodaru,
recite mi; ako li ne, to mi kaœite, tako da mogu krenuti bilo desno bilo
lijevo.”
Po 24:50 Tada odgovore Laban i Betuel: “Od Jahve to dolazi; mi tu ne
moœemo reøi ni da ni ne.
Po 24:51 Rebeka je, eto, pred tobom: uzmi je pa idi, neka bude œenom
sinu tvoga gospodara, kako je Jahve rekao.”
Po 24:52 Kad Abrahamov sluga çu njihov pristanak, do zemlje se nakloni
Jahvi.
Po 24:53 Sluga zatim izvadi srebrnih i zlatnih predmeta te haljina i dade
ih Rebeki, a dade darova i njezinu bratu i majci.
Po 24:54 Tada jedoæe i piæe on i ljudi koji su bili s njim i provedoæe noø.
Kad su ujutro ustali, on reçe: “Pustite me da se vratim svome gospodaru!”
Po 24:55 A njezin brat i majka odgovore: “Neka djevojka ostane s nama
joæ desetak dana, pa poslije toga poåi!”
Po 24:56 On im reçe: “Ne zadrœavajte me kad je Jahve moje putovanje
uspjeæno kraju priveo. Pustite me da se vratim svome gospodaru!”
Po 24:57 Oni odgovore: “Pozovimo djevojku i upitajmo æto ona misli!”
Po 24:58 Dozovu Rebeku pa je upitaju: “Hoøeæ li poøi s ovim çovjekom?”
Ona odgovori: “Hoøu.”
Po 24:59 I tako otpreme svoju sestru Rebeku i njezinu dojilju s
Abrahamovim slugom i njegovim ljudima.
Po 24:60 Blagoslove Rebeku i reknu joj: “Sejo naæa, budi mati nebrojenim
tisuøama, a duæmana svojih vrata potomci ti zaposjeli!”
Po 24:61 Onda se diœe Rebeka i njezine dvorkinje, zajahaæe deve te
poåoæe za çovjekom. Tako sluga preuze Rebeku i ode.
Po 24:62 Izak se vratio iz blizine Beer Lahaj Roja; œivio je, naime, u kraju
Negeba.
Po 24:63 U predveçerje iziåe Izak da se poljem proæeta; diœe oçi i ugleda
deve gdje dolaze.
Po 24:64 Kad Rebeka, podigavæi svoje oçi, opazi Izaka, sjaha s deve
Po 24:65 pa zapita slugu: “Tko je onaj çovjek æto poljem ide nama u
susret?” A sluga odgovori: “Ono je moj gospodar.” Nato ona uze koprenu
te se pokri.
Po 24:66 Sluga ispriça Izaku sve æto je uçinio.

20
Po 24:67 Tada Izak uvede Rebeku u svoj æator i uze je sebi za œenu. U
ljubavi prema njoj Izak je nalazio utjehu nakon smrti svoje majke.
Keturini sinovi
Po 25:1 Abraham je sebi uzeo joæ jednu œenu; zvala se Ketura.
Po 25:2 Ona mu je rodila Zimrana, Jokæana, Medana, Midjana, Jiæbaka
i Æuaha.
Po 25:3 A od Jokæana rodili se Æeba i Dedan. Dedanovi su potomci:
Aæurci, Letuæci i Leumci.
Po 25:4 Sinovi su Midjanovi: Efa, Efer, Hanok, Abida i Eldaa. Sve su to
potomci Keturini.
Smrt Abrahamova
Po 25:5 Abraham prenese sav svoj imutak na Izaka;
Po 25:6 a sinovima od svojih suloœnica dade Abraham samo darove i
joæ ih za svoga œivota razaæalje po istoku - daleko od svog sina Izaka -
u Istoçni kraj.
Po 25:7 Ovo je duljina Abrahamova œivota æto ga je proœivio: stotinu
sedamdeset i pet godina.
Po 25:8 Zatim Abraham preminu, umrije u sretnoj dobi - star i pun godina
- te bi pridruœen svojim precima.
Po 25:9 Njegovi sinovi, Izak i Jiæmael, sahrane ga u æpilji Makpeli, na
poljani Efrona, sina Hetita Sohara, nasuprot Mamri:
Po 25:10 to je poljana æto ju je Abraham kupio od Hetovih sinova. Ondje
je sahranjen Abraham i njegova œena Sara.
Po 25:11 Poslije Abrahamove smrti Bog je blagoslivljao njegova sina
Izaka. Izak je œivio blizu Beer Lahaj Roja.
Potomci Jiæmaelovi
Po 25:12 Ovo je povijest Abrahamova sina Jiæmaela, koga je Abrahamu
rodila Sarina sluækinja, Egipøanka Hagara.
Po 25:13 A ovo su sinovi Jiæmaelovi, svaki po svom imenu i po svom
roåenju: Jiæmaelov prvenac Nebajot, Kedar, Adbeel, Mibsam,
Po 25:14 Miæma, Duma, Masa,
Po 25:15 Hadad, Tema, Jetur, Nafiæ i Kedma.
Po 25:16 To su Jiæmaelovi sinovi i to su njihova imena prema njihovim
naseljima i taboriætima: dvanaest poglavica od isto toliko plemena.
Po 25:17 A ovo je duljina Jiæmaelova œivota: stotinu trideset i sedam
godina. Zatim izdahnu; umrije i bi pridruœen svojim precima.
Po 25:18 Potomstvo mu se naselilo od Havile do Æura, koji je na istok
Egiptu iduøi prema Aæuru. Nastaniæe se nasuprot svojoj braøi.
Po 25:19 Ovo je povijest Abrahamova sina Izaka: Izak se rodio od Abrahama.
Po 25:20 Izaku je bilo çetrdeset godina kad se oœenio Rebekom, køerkom
Aramejca Betuela iz Padan Arama, a sestrom Aramejca Labana.
Po 25:21 Izak se obrati Jahvi za svoju œenu jer je bila nerotkinja. Jahve
ga usliæa te njegova œena Rebeka zaçe.
Po 25:22 No djeca se u njezinoj utrobi tako sudarala te ona uzviknu:
“Ako je tako, zaæto øu œivjeti!” Ode, dakle, da se posavjetuje s Jahvom.
Po 25:23 I Jahve joj reçe: “Dva su svijeta u utrobi tvojoj; dva øe se naroda
iz tvog krila odijeliti.
Narod øe nad narodom gospodovati, stariji øe sluœiti mlaåemu.”
Po 25:24 Doælo vrijeme da rodi, kad gle - blizanci u njezinoj utrobi.
Po 25:25 Pojavi se prvi. Bio je crven; sav runjav kao ogrtaç. Stoga mu
nadjenuæe ime Ezav.
Po 25:26 Potom se pojavi njegov brat. Rukom se drœao Ezavu za petu.
Zato mu nadjenuæe ime Jakov. Izaku je bilo æezdeset godina kad su oni
roåeni.
Po 25:27 Kad su djeçaci odrasli, Ezav postane vjeæt lovac, çovjek
pustare. Jakov je bio çovjek krotak i boravio je u æatorima.
Po 25:28 Izaku je Ezav bio draœi jer je volio divljaç, a Rebeka je viæe
voljela Jakova.
Po 25:29 Jednom Jakov kuhaæe jelo. Ezav stigne s polja, gladan.
Po 25:30 Reçe Ezav Jakovu: “Daj mi toga crvenog variva da pojedem
jer sam izgladnio.” Stoga mu je ime Edom.
Po 25:31 A Jakov odgovori: “Ustupi mi prije svoje prvorodstvo!”
Po 25:32 Ezav reçe: “Evo me skoro na smrti; æto øe mi prvorodstvo!”
Po 25:33 Jakov nastavi: “Prije mi se zakuni!” On mu se zakune, i tako
proda Jakovu svoje prvorodstvo.
Po 25:34 Tada Jakov dade Ezavu kruha i çorbe od soçivice. Jeo je i pio,
onda se digao i otiæao. Tako Ezav pogazi svoje prvorodstvo.
Izak u Geraru i Beer Æebi
Po 26:1 U zemlji zavlada glad, razliçita od prijaænje æto je bila za vrijeme
Abrahama, pa Izak ode Abimeleku, kralju Filistejaca, u Geraru.

21
Po 26:2 Jahve mu se ukaza i reçe: “Ne silazi u Egipat: boravi u zemlji
koju øu ti oznaçiti.
Po 26:3 U ovoj se zemlji nastani, ja øu s tobom biti i blagoslivljati te; tebi
i tvome potomstvu dat øu sve ove krajeve, da izvræim zakletvu kojom
sam se zakleo tvome ocu Abrahamu.
Po 26:4 Tvoje øu potomstvo umnoœiti kao zvijezde na nebesima i tvome
øu potomstvu predati sve ove krajeve, tako da øe se tvojim potomstvom
blagoslivljati svi narodi zemlje;
Po 26:5 a to zato æto je Abraham sluæao moj glas i pokoravao se mojim
zapovijedima, mojim zakonima i odredbama!”
Po 26:6 Tako Izak ostane u Geraru.
Po 26:7 Kad su ga mjeætani pitali o njegovoj œeni, reçe: “Ona mi je sestra.”
Bojao se reøi: “Ona mi je œena”, misleøi: “Mjeætani bi me mogli ubiti zbog
Rebeke jer je lijepa.”
Po 26:8 Kako su se ondje duœe zadrœali, kralj Filistejaca Abimelek jednom
pogleda kroz prozor i opazi kako Izak miluje svoju œenu Rebeku.
Po 26:9 Nato Abimelek pozove Izaka te reçe: “Tako, ona ti je œena!
Kako si mogao reøi da ti je sestra?” Izak mu odgovori: “Jer sam mislio da
bih zbog nje mogao poginuti.”
Po 26:10 Abimelek reçe: “Zaæto si nam to uçinio? Umalo netko od ljudi
nije legao s tvojom œenom. Tako bi na nas svalio krivnju.”
Po 26:11 Onda Abimelek izda naredbu svemu narodu: “Tko se god
dotakne ovog çovjeka i njegove œene, glavu øe izgubiti.”
Po 26:12 Izak je sijao u onom kraju i one godine urodilo mu stostruko.
Jahve ga blagoslivljao
Po 26:13 te je çovjek bivao sve bogatiji, dok nije postao vrlo bogat.
Po 26:14 Stekao je stada ovaca i goveda i mnogu sluœinçad, tako da su
mu Filistejci zavidjeli.
Po 26:15 Zato Filistejci zasuæe sve bunare æto su ih sluge njegova oca
bile iskopale - u vrijeme njegova oca Abrahama - i napuniæe ih zemljom.
Po 26:16 Onda Abimelek reçe Izaku: “Idi od nas jer si postao mnogo
moøniji od nas!”
Po 26:17 Tako Izak ode odande, postavi svoj æator u gerarskoj dolini i
nastani se ondje.
Po 26:18 Izak opet iskopa bunare za vodu æto su bili iskopani u vrijeme
njegova oca Abrahama, a Filistejci ih bili zasuli poslije Abrahamove
smrti. On ih je nazvao istim imenima kojima ih je zvao i njegov otac.
Po 26:19 Ali kad su Izakove sluge, dok su u dolini kopale, ondje naæle
bunar sa œivom vodom,
Po 26:20 pastiri iz Gerara posvade se s Izakovim pastirima govoreøi:
“Naæa je voda!” Bunaru je dao ime Esek, jer su se oni s njim svadili.
Po 26:21 A kad su iskopali drugi bunar te se i zbog njega svaåali, nazva
ga imenom Sitna.
Po 26:22 Odatle se preseli pa iskopa drugi bunar. Zbog njega se nisu
svaåali, pa ga nazove imenom Rehobot i protumaçi: “Jer nam je Jahve
dao prostor da se na zemlji umnoœimo.”
Po 26:23 Odande se popne u Beer Æebu.
Po 26:24 Iste mu se noøi ukaœe Jahve i reçe: “Ja sam Bog oca tvoga
Abrahama. Ne boj se, ja sam s tobom! Blagoslovit øu te, potomke ti
umnoœit, zbog Abrahama, sluge svojega.”
Po 26:25 Izak tu podigne œrtvenik i zazove Jahvu po imenu; postavi
ondje svoj æator, a njegove sluge poçnu kopati bunar.
Po 26:26 Uto mu doåe Abimelek iz Gerara sa svojim savjetnikom
Ahuzatom i s Fikolom, zapovjednikom vojske.
Po 26:27 Izak ih upita: “Zaæto ste doæli k meni kad me mrzite i kad ste me
otjerali od sebe?”
Po 26:28 Oni odgovore: “Jasno vidimo da je Jahve s tobom. Stoga
pomislismo: neka zakletva bude veza izmeåu nas i tebe. Daj da s tobom
sklopimo savez:
Po 26:29 ti nama neøeæ zla nanositi, kao æto mi tebe nismo zlostavljali,
nego uvijek prema tebi lijepo postupali i s mirom te otpustili. A blagoslov
Jahvin bio nad tobom.”
Po 26:30 On im priredi gozbu te su jeli i pili.
Po 26:31 Rano ujutro jedni se drugima zakunu. Potom ih Izak otpusti i
oni od njega odu u miru.
Po 26:32 Toga istog dana doåu Izakove sluge i obavijeste ga o bunaru
æto su ga iskopali te mu reknu: “Naæli smo vodu.”
Po 26:33 On ga prozva Æiba. Zato je ime onom gradu do danas - Beer
Æeba.
Po 26:34 Kad je Ezavu bilo çetrdeset godina, uzme za œenu Juditu, køer
Hetita Beerija, i Basematu, køer Hetita Elona.

22
Po 26:35 One postadoæe izvor ogorçenja Izaku i Rebeki.
Jakov prijevarom dobiva oçev blagoslov
Po 27:1 Ostarje Izak, vid mu se oçinji gasio. Zato zovne svoga starijeg
sina Ezava i reçe mu: “Sine!” On mu odgovori: “Evo me!”
Po 27:2 A on nastavi: “Vidiæ, ostario sam, a ne znam dana svoje smrti.
Po 27:3 Zato uzmi svoju opremu, svoj tobolac i luk, pa idi u pustaru i
ulovi mi divljaçi.
Po 27:4 Onda mi pripremi ukusan obrok, kako volim, te mi ga donesi da
blagujem, pa da te mognem blagosloviti prije nego umrem.”
Po 27:5 Rebeka je sluæala dok je Izak govorio svome sinu Ezavu, i kad
je Ezav otiæao u pustaru da ulovi divljaçi svome ocu,
Po 27:6 Rebeka reçe svome sinu Jakovu: “Upravo sam çula kako tvoj
otac govori tvome bratu Ezavu:
Po 27:7 ‘Donesi mi divljaçi te mi priredi ukusan obrok da blagujem pa da
te pred licem Jahvinim blagoslovim prije nego umrem.’
Po 27:8 A sad, sine moj, posluæaj me i uçini kako ti naredim.
Po 27:9 Otiåi k stadu i odande mi donesi dva lijepa kozleta, a ja øu od njih
prirediti ukusan obrok tvome ocu, kako on voli.
Po 27:10 Onda ti donesi svome ocu da jede te tebe mogne blagosloviti
prije nego umre.”
Po 27:11 Ali Jakov odgovori svojoj majci Rebeki: “E, ali moj je brat Ezav
runjav, a ja sam bez dlaka!
Po 27:12 Moœda me se moj otac dotakne te øu u njegovim oçima ispasti
varalicom i na se svaliti prokletstvo, a ne blagoslov.”
Po 27:13 Ali njegova mu majka odgovori: “Sine moj, tvoje prokletstvo
neka padne na mene! Samo ti mene posluæaj, otiåi i donesi!”
Po 27:14 Ode on, naåe i donese svojoj majci, a njegova majka priredi
ukusan obrok, kako je njegov otac volio.
Po 27:15 Potom Rebeka uzme najljepæe odijelo svoga starijeg sina
Ezava æto je u kuøi imala, pa u njega odjene svoga mlaåeg sina Jakova.
Po 27:16 U koœu kozleta zamota mu ruke i goli dio vrata.
Po 27:17 Stavi zatim ukusan obrok i kruh æto ga je pripravila na ruke
svoga sina Jakova.
Po 27:18 Ode on k ocu i reçe: “Oçe!” On odgovori: “Evo me. Koji si ti moj
sin?”
Po 27:19 A Jakov odgovori svome ocu: “Ja sam Ezav, tvoj prvoroåenac;
uçinio sam kako si mi rekao. Sad ustaj, sjedi pa jedi moje lovine, da me
onda mogneæ blagosloviti.”
Po 27:20 Izak upita svoga sina: “Kako si tako brzo uspio, sine moj?” On
odgovori: “Jer mi je Jahve, Bog tvoj, bio milostiv.”
Po 27:21 Potom Izak reçe Jakovu: “Primakni se, sine moj, da opipam
jesi li ti zbilja moj sin Ezav ili nisi.”
Po 27:22 Jakov se primakne k svome ocu Izaku, koji ga opipa i reçe:
“Glas je Jakovljev, ali su ruke Ezavove.”
Po 27:23 Nije ga prepoznao jer su mu ruke bile runjave kao i ruke njegova
brata Ezava. Kad ga je htio blagosloviti,
Po 27:24 upita joæ jednom: “Jesi li ti zaista moj sin Ezav?” Odgovori on:
“Jesam.”
Po 27:25 Potom reçe Izak: “Stavi preda me da blagujem lovine svoga
sina pa da te blagoslovi duæa moja.” Jakov ga posluœi pa je jeo. Zatim
mu donese i vina, pa je pio.
Po 27:26 Poslije toga reçe mu njegov otac Izak: “Primakni se, sine moj,
i poljubi me!”
Po 27:27 Kad se primaçe i poljubi ga, Izak osjeti miris njegove odjeøe pa
ga blagoslovi: “Gle, miris sina mog nalik je mirisu polja koje Jahve
blagoslovi.
Po 27:28 Neka ti Bog daje rosu s neba i rodnost zemlje: izobilje œita i
mladoga vina.
Po 27:29 Narodi ti sluœili, plemena ti se klanjala! Braøom svojom
gospodari, nek sinci majke tvoje pred tobom padaju! Proklet bio tko
tebe proklinje; blagoslovljen tko te blagoslivlje!”
Po 27:30 Tek æto se Jakov udaljio od svoga oca Izaka - poæto je Izak
podijelio blagoslov Jakovu - njegov brat Ezav doåe iz lova.
Po 27:31 I on priredi ukusan obrok i donese ga svome ocu. I reçe svome
ocu: “Ustani, oçe moj, i blaguj od lovine svoga sina da me onda mogneæ
blagosloviti!”
Po 27:32 A njegov ga otac Izak zapita: “Tko si ti?” On odgovori: “Ja sam
tvoj prvoroåenac Ezav!”
Po 27:33 Izak se silno prepadne: “Pa tko je onda bio onaj æto je divljaçi
ulovio i meni veø donio? Blagovao sam je prije nego si ti doæao; onoga
sam blagoslovio i blagoslovljen øe ostati.”

23
Po 27:34 Kad je Ezav çuo rijeçi svoga oca, kriknu glasno i gorko zaplaka
pa reçe svome ocu: “I mene blagoslovi, oçe!”
Po 27:35 A on odvrati: “Brat tvoj doåe na prijevaru i odnese tvoj
blagoslov.”
Po 27:36 “Zato valjda æto mu je ime Jakov, dvaput me veø prevario”,
reçe Ezav. “Oduzeo mi prvorodstvo, a sad mi evo oduze i blagoslov.”
Onda doda: “Zar za me nisi saçuvao nikakva blagoslova?”
Po 27:37 Izak odgovori Ezavu: “Njega sam veø postavio za tvoga
gospodara; njemu sam svu njegovu braøu predao za sluge; œitom sam
ga i vinom opskrbio. A æto sad za te mogu uçiniti, sine moj?”
Po 27:38 Ezav odgovori svome ocu: “Zar ti, oçe, raspolaœeæ samo jednim
blagoslovom? Blagoslovi i mene, oçe moj!” Ezav jecaæe na sav glas.
Po 27:39 Tada otac njegov Izak progovori i reçe: “Daleko od plodna tla
dom tvoj øe biti, daleko od rose s neba.
Po 27:40 Od maça svoga øeæ œivjeti, brata svoga øeæ sluœiti. Ali jednom,
kada se pobuniæ, jaram øeæ njegov stresti sa svog vrata.”
Po 27:41 Ezav zamrzi Jakova zbog blagoslova kojim ga je otac njegov
blagoslovio pa reçe u sebi: “Çim doåu dani œalosti za mojim ocem, ubit
øu ja svoga brata Jakova.”
Po 27:42 Kada su Rebeki javili te rijeçi æto ih je izrekao njezin stariji sin
Ezav, zovne ona svoga mlaåeg sina Jakova te mu reçe: “Pazi! Brat ti se
Ezav nosi miælju kako øe te ubiti.
Po 27:43 Ali ti, sine moj, posluæaj mene: odmah bjeœi mome bratu Labanu
u Haran.
Po 27:44 Ostani kod njega neko vrijeme, dok bijes brata tvoga na te
jenja,
Po 27:45 dok se srdœba brata tvoga odvrati od tebe te on zaboravi æto si
mu uçinio. Ja øu onda po te poslati i odande te dovesti. Zaæto da vas
obojicu izgubim u jedan dan!”
Jakov ide Labanu
Po 27:46 Potom Rebeka reçe Izaku: “Moj mi je œivot dosadio zbog ovih
œena Hetitkinja. Ako se i Jakov oœeni kojom kao æto su ove uroåenice,
Hetitkinjom, æto øe mi onda œivot!”
Po 28:1 Stoga Izak pozove Jakova, blagoslovi ga te mu naloœi: “Nemoj
uzimati œenu od kanaanskih djevojaka.
Po 28:2 Odmah se zaputi u Padan Aram, u dom Betuela, oca svoje
majke, pa odande sebi uzmi œenu, od køeri Labana, brata svoje majke.
Po 28:3 A Bog Svemoœni, El-Æadaj, neka te blagoslovi i neka te uçini
rodnim i brojnim, tako da postaneæ mnoætvo naroda.
Po 28:4 Neka protegne na te blagoslov Abrahamov, na te i na tvoje
potomstvo, tako da zaposjedneæ zemlju u kojoj boraviæ kao pridoælica,
a koju je Bog predao Abrahamu!”
Po 28:5 Tako Izak otpremi Jakova, i on ode u Padan Aram Labanu, sinu
Aramejca Betuela, bratu Rebeke, majke Jakova i Ezava.
Po 28:6 Kad je Ezav vidio kako je Izak blagoslovio Jakova kad ga je
otpremao u Padan Aram da odande sebi uzme œenu, nareåujuøi mu
kad ga je blagoslivljao: “Ne smijeæ uzeti œenu od kanaanskih djevojaka”,
Po 28:7 i da je Jakov posluæao svoga oca i svoju majku te otiæao u Padan
Aram,
Po 28:8 Ezav shvati koliko su djevojke kanaanske mrske njegovu ocu
Izaku.
Po 28:9 Stoga ode k Jiæmaelu te se, uza œene koje veø imaæe, oœeni
Mahalatom, køerju Jiæmaela, sina Abrahamova, a sestrom
Nebajotovom. Jakovljev san u Betelu
Po 28:10 Jakov ostavi Beer Æebu i zaputi se u Haran.
Po 28:11 Stigne u neko mjesto i tu prenoøi, jer sunce bijaæe veø zaælo.
Uzme jedan kamen s onog mjesta, stavi ga pod glavu i na tom mjestu
legne.
Po 28:12 I usne san: ljestve stoje na zemlji, a vrhom do neba dopiru, i
anåeli Boœji po njima se penju i silaze.
Po 28:13 Uza njega je Jahve te mu govori: “Ja sam Jahve, Bog tvoga
praoca Abrahama i Bog Izakov. Zemlju na kojoj leœiæ dat øu tebi i tvome
potomstvu.
Po 28:14 Tvojih øe potomaka biti kao i praha na zemlji; raæirit øete se na
zapad, istok, sjever i jug; tobom øe se i tvojim potomstvom blagoslivljati
svi narodi zemlje.
Po 28:15 Dobro znaj: ja sam s tobom; çuvat øu te kamo god poåeæ te øu
te dovesti natrag u ovu zemlju; i neøu te ostaviti dok ne izvræim æto sam
ti obeøao.”
Po 28:16 Jakov se probudi od sna te reçe: “Zaista se Jahve nalazi na
ovome mjestu, ali ja nisam znao!”

24
Po 28:17 Potresen, uzviknu: “Kako je straæno ovo mjesto! Zaista, ovo je
kuøa Boœja, ovo su vrata nebeska!”
Po 28:18 Rano ujutro Jakov uzme onaj kamen æto ga bijaæe stavio pod
glavu, uspravi ga kao stup i po vrhu mu izlije ulja.
Po 28:19 Ono mjesto on nazva Betel, dok je ime tome gradu prije bilo
Luz.
Po 28:20 Tada uçini zavjet: “Ako Bog ostane sa mnom i uæçuva me na
ovom putu kojim idem, dade mi kruha da jedem i odijela da se oblaçim,
Po 28:21 te se zdravo vratim kuøi svoga oca, Jahve øe biti moj Bog.
Po 28:22 A ovaj kamen koji sam uspravio kao stup bit øe kuøa Boœja. A
od svega æto mi budeæ davao za te øu odlagati desetinu.”
Po 29:1 Jakov nastavi put i doåe u zemlju istoçnu.
Po 29:2 Najednom opazi studenac u polju. Tri su stada ovaca oko njega
plandovala, jer se na tome studencu napajahu. Velik se kamen nalazio
studencu na otvoru.
Po 29:3 Jedino kad bi se svi pastiri ondje skupili, mogli bi odvaliti kamen
s otvora i ovce napojiti; tada bi opet prevalili kamen na njegovo mjesto,
na otvor studenca.
Po 29:4 “Odakle ste, braøo moja?” - zapita ih Jakov. “Iz Harana”,
odgovore.
Po 29:5 “Poznajete li”, pitaæe ih dalje, “Nahorova sina Labana?”
“Poznajemo”, odgovore.
Po 29:6 “Je li zdravo?” - opet ih upita. “Zdravo je; a evo mu dolazi køi
Rahela sa stadom”, odgovore.
Po 29:7 “Joæ ima mnogo dana”, nastavi on, “nije vrijeme spraøati blago.
Zaæto ga ne napojite i ne otjerate na paæu?”
Po 29:8 “Ne moœemo dok se ne skupe svi pastiri”, odgovoriæe, “da odvale
kamen s otvora studenca, tako da mognemo napojiti ovce.”
Po 29:9 Dok je on joæ s njima govorio, doåe Rahela s ovcama svoga
oca. Bila je, naime, pastirica.
Po 29:10 Kako Jakov ugleda Rahelu, køer Labana, brata svoje majke,
sa stadom svoga ujaka Labana, Jakov se primaçe i odvali kamen s
otvora studenca te napoji stado svoga ujaka Labana.
Po 29:11 Zatim Jakov poljubi Rahelu, a onda briznu u plaç.
Po 29:12 Potom Jakov kaza Raheli da je on sestriø njezina oca, sin
Rebekin. Nato ona otrça i obavijesti oca.
Po 29:13 Kad je Laban çuo vijest o Jakovu, sinu svoje sestre, potrça mu
u susret. Zagrli ga i poljubi te dovede u svoju kuøu. Ispriça Labanu sve
æto mu se dogodilo.
Po 29:14 A onda Laban reçe. “Zbilja si ti moja kost i moje meso!” Jakov
se œeni Leom i Rahelom
Poæto je Jakov proboravio s Labanom mjesec dana,
Po 29:15 Laban reçe Jakovu: “Zar øeæ me zato æto si mi sestriø badava
sluœiti! Kaœi mi koliko øeæ traœiti za najam?”
Po 29:16 A Laban imaæe dvije køeri. Starijoj bijaæe ime Lea, a mlaåoj
Rahela.
Po 29:17 Lea imala slabe oçi, a Rahela bila stasita i lijepa.
Po 29:18 Kako je Jakov volio Rahelu, reçe: “Sluœit øu ti sedam godina za
tvoju mlaåu køer Rahelu.”
Po 29:19 Laban odvrati: “Bolje je da je tebi dam nego kakvu strancu.
Ostani sa mnom!”
Po 29:20 Tako je Jakov sluœio za Rahelu sedam godina, ali mu se uçinile,
zbog ljubavi prema njoj, kao nekoliko dana.
Po 29:21 Poslije toga Jakov reçe Labanu: “Daj mi moju œenu, jer se
moje vrijeme navræilo pa bih htio k njoj.”
Po 29:22 Laban sabra sav svijet onog mjesta i priredi gozbu.
Po 29:23 Ali naveçer uzme svoju køer Leu pa nju uvede k Jakovu, i on
priåe k njoj.
Po 29:24 Laban dade svoju sluækinju Zilpu svojoj køeri Lei za sluækinju.
Po 29:25 Kad bi ujutro, a to, gle, Lea! Tada Jakov reçe Labanu: “Zaæto
si mi to uçinio! Zar te ja nisam sluœio za Rahelu? Zaæto si me prevario?”
Po 29:26 Laban odgovori: “U naæem mjestu nije obiçaj da se mlaåa
udaje prije starije.
Po 29:27 Zavræi s njom ovu œenidbenu sedmicu, a onda øu ti dati i drugu,
za drugih sedam godina sluœbe kod mene.” Jakov pristane: navræi onu
œenidbenu sedmicu.
Po 29:28 Onda mu Laban dade i svoju køer Rahelu za œenu.
Po 29:29 Laban dade svoju sluækinju Bilhu svojoj køeri Raheli za
sluækinju.
Po 29:30 Jakov nato priåe Raheli. Rahelu je viæe volio nego Leu. I tako
je sluœio Labana joæ sedam godina.

25
Jakovljeva djeca
Po 29:31 Jahve je vidio da Lea nije voljena, te je uçini plodnom, dok
Rahela ostade nerotkinja.
Po 29:32 Lea zaçe i rodi sina; nadjenu mu ime Ruben, a to znaçi, kako
je ona protumaçila: “Jahve je vidio moju nevolju i stoga øe me sada muœ
moj ljubiti.”
Po 29:33 Opet zaçe i rodi sina te izjavi: “Jahve je çuo da nisam voljena,
stoga mi je dao i ovoga.” Zato mu nadjenu ime Æimun.
Po 29:34 Opet zaçe i rodi sina te izjavi: “Sad øe se moj muœ meni prikloniti:
tri sam mu sina rodila.” Zato mu nadjenu ime Levi.
Po 29:35 A kad je joæ jednom zaçela i sina rodila, izjavi: “Ovaj put hvalit
øu Jahvu.” Stoga sinu nadjenu ime Juda. Potom prestade raåati.
Jakovljeve œene
Po 30:1 Vidjevæi Rahela da Jakovu ne raåa djece, postade zavidna
svojoj sestri pa reçe Jakovu: “Daj mi djecu! Inaçe øu svisnuti!”
Po 30:2 Jakov se razljuti na Rahelu te reçe. “Zar sam ja namjesto Boga
koji ti je uskratio plod utrobe?”
Po 30:3 A ona odgovori: “Evo moje sluækinje Bilhe: uåi k njoj, pa neka
rodi na mojim koljenima, da tako i ja steknem djecu po njoj.”
Po 30:4 Dade mu dakle svoju sluækinju Bilhu za œenu, i Jakov priåe k
njoj.
Po 30:5 Bilha zaçe te Jakovu rodi sina.
Po 30:6 Tada Rahela reçe: “Jahve mi je dosudio pravo. Usliæao je moj
glas i dao mi sina.” Stoga mu nadjenu ime Dan.
Po 30:7 Rahelina sluækinja Bilha opet zaçe i rodi Jakovu drugoga sina.
Po 30:8 Tada Rahela reçe: “Œestoko sam se borila sa sestrom, ali sam
pobijedila.” Tako mu nadjenu ime Naftali.
Po 30:9 A vidjevæi Lea da je prestala raåati, uzme svoju sluækinju Zilpu
pa je dade Jakovu za œenu.
Po 30:10 I kad je Leina sluækinja Zilpa rodila Jakovu sina,
Po 30:11 Lea uskliknu: “Koje sreøe!” Tako mu nadjenu ime Gad.
Po 30:12 Leina sluækinja Zilpa rodi Jakovu i drugog sina,
Po 30:13 i Lea opet uskliknu: “Blago meni! Œene øe me zvati blaœenom!”
Tako mu nadjenu ime Aæer.
Po 30:14 Jednoga dana, u vrijeme pæeniçne œetve, namjeri se Ruben u
polju na ljubavçice te ih donese svojoj majci Lei. I Rahela reçe Lei: “Daj
mi od ljubavçica svoga sina!”
Po 30:15 A Lea odgovori: “Zar ti nije dosta æto si mi oduzela muœa pa joæ
hoøeæ da od mene uzmeæ i ljubavçice moga sina?” Rahela odgovori:
“Pa dobro, neka s tobom noøas leœi u zamjenu za ljubavçice tvog sina.”
Po 30:16 Kad je Jakov naveçer stigao iz polja, Lea mu iziåe u susret pa
reçe: “Treba da doåeæ k meni, jer sam te unajmila za ljubavçice moga
sina.” One je noøi on s njom leœao.
Po 30:17 Bog usliæa Leu; ona zaçe te Jakovu rodi petog sina.
Po 30:18 Onda Lea reçe: “Bog mi je uzvratio nagradom æto sam ustupila
svoju sluækinju svome muœu.” Stoga sinu nadjenu ime Jisakar.
Po 30:19 Lea opet zaçe i rodi Jakovu æestoga sina.
Po 30:20 Onda Lea reçe: “Bog me obdari dragocjenim darom; sada øe
mi moj muœ dati darove: ta rodila sam mu æest sinova.” Tako mu nadjenu
ime Zebulun.
Po 30:21 Zatim rodi køer te joj nadjenu ime Dina.
Po 30:22 Uto se Bog sjeti Rahele: Bog je usliæa i otvori njezinu utrobu.
Po 30:23 Ona zaçe i rodi sina te reçe: “Ukloni Bog moju sramotu!”
Po 30:24 Nadjene mu ime Josip, rekavæi: “Neka mi Jahve pridoda drugog
sina!”
Jakovljevo bogatstvo
Po 30:25 Poæto je Rahela rodila Josipa, Jakov reçe Labanu: “Pusti me
da idem u svoj zaviçaj!
Po 30:26 Daj mi moje œene za koje sam te sluœio i moju djecu da mogu
otiøi: ta dobro znaæ kako sam te sluœio.”
Po 30:27 A Laban mu odgovori: “Ne idi, ako si mi prijatelj. Znam da me
Jahve blagoslivljao zbog tebe.”
Po 30:28 I nadoda: “Odredi plaøu koju œeliæ od mene, i dat øu ti.”
Po 30:29 On mu odgovori: “Ti dobro znaæ æto je moja sluœba znaçila za
te i kako je tvome blagu bilo sa mnom.
Po 30:30 Malenkost æto si je imao prije nego sam ja doæao poveøala se
vrlo mnogo, jer kuda god sam prolazio Jahve te blagoslivljao na mojim
koracima. A sad je vrijeme da poradim i za svoj dom.”
Po 30:31 On upita: “Koliko da ti platim?” Jakov odgovori: “Nemoj mi
platiti niæta! Ako mi uçiniæ ovo, opet øu na paæu goniti i çuvati tvoje stado.
Po 30:32 Daj da proåem danas kroz tvoje stado i od njega izluçim svaku

26
garavu ovcu i svaku æarenu ili napruganu kozu! Neka to bude moja
plaøa!
Po 30:33 A ubuduøe kad budeæ svojim oçima provjeravao moju naplatu,
moje øe poætenje biti svjedok za mene: naåe li se meåu mojim kozama
ijedna koja ne bude æarena ili naprugana, ili meåu ovcama koja ne bi
bila garava, neka se smatra ukradenom!”
Po 30:34 Laban reçe: “Dobro, neka bude kako si kazao.”
Po 30:35 Ali toga dana Laban izluçi naprugane i æarene jarce i sve riåaste
i æarene koze - svaku koja je na sebi imala bijelo - i sve garave ovce pa
ih preda svojim sinovima.
Po 30:36 I odande gdje je Jakov pasao ostatak Labanova stada udalji
se za koja tri dana hoda.
Po 30:37 A Jakov uzme zelenih mladica od topola, badema i platana;
na njima izreza bijele pruge, otkrivæi bjeliku na mladicama.
Po 30:38 Pruøe tako isprugano postavi u korita, u pojila iz kojih se stoka
napajala. A kako se stoka parila kad je na vodu dolazila,
Po 30:39 to su se jarci parili uz pruøe, pa su koze kozile prugaste, riåaste
i æarene kozliøe.
Po 30:40 Tako je i ovce Jakov bio izluçio i glave im okrenuo prema
prugastima ili posve garavima æto su bile u Labanovu stadu. Tako je za
se namicao posebna stada koja nije mijeæao s Labanovim stadima.
Po 30:41 Osim toga, kad bi se god dobro uzrasla stoka parila, Jakov bi
stavio pruøe u korita, baæ pred oçi œivine, tako da se pari pred pruøem.
Po 30:42 Ali ga pred krœljavu marvu nije stavljao. Tako je krœljava
zapadala Labana, a dobro razvijena Jakova.
Po 30:43 Çovjek se tako silno obogatio, stekao mnogu stoku, sluge i
sluækinje, deve i magarad.
Jakov bjeœi iz Harana
Po 31:1 Uto Jakov dozna kako Labanovi sinovi govore: “Sve dobro
naæega oca uze Jakov; i od onoga æto bi moralo pripasti naæem ocu
namaknuo je sve ono bogatstvo.”
Po 31:2 A opazi Jakov i na Labanovu licu da se on ne drœi prema njemu
kao prije.
Po 31:3 Tada Jahve reçe Jakovu: “Vrati se u zemlju svojih otaca, u svoj
zaviçaj, i ja øu biti s tobom!”
Po 31:4 Jakov onda pozove Rahelu i Leu u polje, k svome stadu,
Po 31:5 pa im reçe: “Ja vidim na licu vaæega oca da se on ne drœi prema
meni kao prije; ali Bog oca moga sa mnom je bio.
Po 31:6 I same znate da sam vaæega oca sluœio koliko sam god mogao;
Po 31:7 pa ipak je vaæ otac mene varao, deset mi je puta plaøu mijenjao.
Ali Bog nije dopuætao da mi nanese ætetu.
Po 31:8 Ako bi on rekao: ‘Svaka æarena neka bude tebi za naplatu’,
onda bi cijelo stado mladilo æarene; ako bi opet rekao: ‘Prugasti neka
budu tebi za plaøu’, onda bi cijelo stado mladilo prugaste.
Po 31:9 Tako je Bog uzimao blago od vaæeg oca pa ga meni davao.
Po 31:10 Jednom, kad se stado oploåivalo, nenadano vidjeh u snu da
su jarci u stadu, dok su se parili, bili prugasti, mjestimiçno bijeli i æareni.
Po 31:11 Joæ u snu anåeo Boœji mene zovne: ‘Jakove!’ ‘Evo me,’ rekoh.
Po 31:12 A on nastavi: ‘Primijeti dobro da su jarci u stadu æto se pare
prugasti, mjestimiçno bijeli i æareni. Ja sam, naime, vidio sve æto ti je
Laban çinio.
Po 31:13 Ja sam Bog koji ti se ukazao u Betelu, gdje si uljem pomazao
stup i gdje si mi uçinio zavjet. Sad ustaj i idi iz ove zemlje; vrati se u svoj
zaviçaj!’”
Po 31:14 Nato mu Rahela i Lea odgovore: “Zar joæ imamo baætinskog
dijela u svome oçinskom domu?
Po 31:15 Zar nas otac nije smatrao tuåinkama? Ta on je nas prodao, a
onda je pojeo novac æto ga je za nas dobio!
Po 31:16 Sve bogatstvo æto je Bog oduzeo naæem ocu zbilja je naæe i
djece naæe. Zato izvræi sve æto ti je Bog rekao!”
Po 31:17 Nato Jakov naprti na deve svoju djecu i svoje œene;
Po 31:18 pred sobom potjera sve svoje blago, sva svoja dobra æto ih je
stekao, stoku æto ju je namaknuo u Padan Aramu: krenu u zemlju
kanaansku, k svome ocu Izaku.
Po 31:19 Laban bijaæe otiæao da striœe svoje ovce, pa Rahela prisvoji
kuøne kumire koji su pripadali njezinu ocu.
Po 31:20 Jakov zavara Aramejca Labana tako da nije ni slutio da øe
bjeœati.
Po 31:21 I pobjegne sa svim æto je bilo njegovo. Ubrzo prijeåe Eufrat i
upravi put prema brdu Gileadu.
Laban u potjeri za Jakovom

27
Po 31:22 Treøeg dana obavijeste Labana da je Jakov pobjegao.
Po 31:23 On povede sa sobom svoje roåake te je za Jakovom iæao u
potjeru sedam dana hoda; stiœe ga na brdu Gileadu.
Po 31:24 Ali se Bog ukaza Aramejcu Labanu, noøu u snu, te mu reçe.
“Pazi da protiv Jakova ne poduzimljeæ niæta, ni dobro ni zlo!”
Po 31:25 Uto Laban stigne Jakova. Jakov bijaæe postavio svoj æator na
Glavici, a Laban se utabori na brdu Gileadu.
Po 31:26 Onda Laban reçe Jakovu: “Æto si to htio zavaravajuøi me i
odvodeøi mi køeri kao zarobljenice na maçu?
Po 31:27 Zaæto si potajno pobjegao, u bludnju me zaveo i nisi me
obavijestio? Otpratio bih te s veseljem i pjesmom, uz bubnje i lire.
Po 31:28 Nisi mi dopustio ni da izljubim svoje køeri i svoju unuçad! Zbilja
si ludo postupio.
Po 31:29 U mojoj je ruci da s tobom loæe postupim. Ali Bog tvoga oca
noøas mi reçe: ‘Pazi da protiv Jakova ne poduzmeæ niæta, ni dobro ni
zlo!’
Po 31:30 Sada dobro, otiæao si jer si çeznuo za svojim oçinskim domom;
ali zaæto si mi kumire pokrao?”
Po 31:31 Jakov odgovori Labanu: “Strepio sam od pomisli da bi mi mogao
silom oteti svoje køeri.
Po 31:32 A kumire svoje u koga naåeæ, onaj neka pogine! Ovdje pred
naæom braøom kaœi æto je tvoga pri meni i nosi!” Jakov nije znao da ih je
Rahela prisvojila.
Po 31:33 Tako Laban uåe u æator Jakovljev, pa u æator Lein, onda u
æator dviju sluækinja, ali niæta ne naåe. Iziæavæi iz Leina æatora, uåe u
æator Rahelin.
Po 31:34 A Rahela bijaæe uzela kumire i stavila ih u sjedalo svoje deve,
a onda na njih sjela. Laban je premetao po svemu æatoru, ali ih ne naåe.
Po 31:35 Ona je, naime, rekla svome ocu: “Neka se moj gospodar ne
ljuti æto ne mogu pred njim ustati jer imam ono æto je red kod œena.” I tako
je pretraœivao, ali kumira nije naæao.
Po 31:36 Sad se Jakov raœesti i zaåe u prepirku s Labanom. Otvoreno
Jakov reçe Labanu: “Kakvo je moje zlodjelo, koja li je moja krivnja da me
progoniæ?
Po 31:37 Eto si premetnuo sve moje stvari, pa kakav si predmet naæao
od svega svog kuøanstva? Poloœi ga tu pred moj i svoj rod pa neka oni
budu suci meåu nama dvojicom.
Po 31:38 Za ovih dvadeset godina æto sam ih s tobom proveo ni tvoje
ovce ni tvoje koze nisu se jalovile niti sam ja jeo ovnova iz tvoga stada.
Po 31:39 Ono æto bi zvijer razdrla, tebi nisam donosio, nego bih od svoga
gubitak nadoknadio. Ti si to od mene traœio, bilo da je nestalo danju ili da
je nestalo noøu.
Po 31:40 Çesto sam danju skapavao od œeåi, a obnoø od studeni. San
je bjeœao od mojih oçiju.
Po 31:41 Od ovih dvadeset godina æto sam ih proveo u tvojoj kuøi
çetrnaest sam ti godina sluœio za tvoje dvije køeri, a æest godina za tvoju
stoku, jer si mi mijenjao zaradu deset puta.
Po 31:42 Da sa mnom nije bio Bog moga oca, Bog Abrahamov, Strah
Izakov, otpravio bi me praznih ruku. Ali je Bog gledao moju nevolju i trud
mojih ruku te je sinoø dosudio.”
Po 31:43 Nato Laban odgovori Jakovu: “Køeri su moje køeri; djeca su
moja djeca; stada su moja stada, sve æto gledaæ moje je. Ali æto danas
mogu uçiniti ovim svojim køerima ili djeci koju su rodile?
Po 31:44 Pa dobro, hajde da ti i ja napravimo ugovor, tako da bude
svjedok izmeåu mene i tebe.”
Po 31:45 Nato Jakov uzme jedan kamen pa ga uspravi kao stup,
Po 31:46 a onda reçe svojim ljudima: “Skupite kamenja!” Tako oni
nakupe kamenja i nabace gomilu. Tu su na gomili blagovali.
Po 31:47 Laban je nazva “Jegar sahaduta”, a Jakov je nazva “Gal-ed”.
Po 31:48 Onda Laban izjavi: “Neka ova gomila danas bude svjedok
izmeåu mene i tebe!” Stoga je nazvana Gal-ed,
Po 31:49 ali i Mispa, jer je rekao. “Neka Jahve bude na vidu i tebi i meni
kad jedan drugog ne budemo gledali.
Po 31:50 Ako budeæ loæe postupao prema mojim køerima, ili ako uzmeæ
druge œene uz moje køeri, sve da nitko drugi ne bude s nama, znaj da øe
Bog biti svjedok izmeåu mene i tebe.”
Po 31:51 Potom Laban reçe Jakovu: “Ovdje je, evo, gomila; ovdje je
stup koji sam uspravio izmeåu sebe i tebe:
Po 31:52 ova gomila i ovaj stup neka budu jamac da ja u zloj namjeri
neøu iøi na te iza ove gomile i da ti neøeæ iøi na me iza ove gomile i ovog
stupa.

28
Po 31:53 Neka Bog Abrahamov i Bog Nahorov budu naæi suci!” Jakov
se zakune Bogom - Strahom svoga oca Izaka.
Po 31:54 Poslije toga Jakov prinese œrtvu na Glavici i pozva svoje ljude
da blaguju. Poslije objeda proveli su noø na Glavici.
Po 32:1 Ranim se jutrom Laban digne, izljubi svoje sinove i svoje køeri
te ih blagoslovi; onda se zaputi natrag u svoje mjesto.
Po 32:2 Jakov je putovao svojim putem, kad mu u susret izaåu anåeli
Boœji.
Po 32:3 Kad ih Jakov opazi, reçe: “Ovo je Boœje taboriæte!” Zato nazva
ono mjesto Mahanajim.
Jakovljeve pripreme za susret s Ezavom
Po 32:4 Jakov poæalje pred sobom glasnike svome bratu Ezavu u zemlju
Seir, u Edomsku pustaru,
Po 32:5 i naloœi im: “Ovako øete reøi mome gospodaru Ezavu: ‘Sluga
tvoj Jakov poruçuje ti: Boravio sam kod Labana i dosad se ondje zadrœao.
Po 32:6 Stekao sam goveda, magaradi, ovaca, sluga i sluækinja. Javljam
to svome gospodaru, ne bih li naæao naklonost u njegovim oçima.’”
Po 32:7 Glasnici se vrate Jakovu te mu reknu: “Bili smo kod tvoga brata
Ezava; on sam dolazi ti u susret sa çetiri stotine momaka.”
Po 32:8 Jakov se silno uplaæi. U zabrinutosti rastavi na dva tabora ljude,
stada, krda i deve æto ih je sa sobom imao.
Po 32:9 Raçunao je: ako Ezav naiåe na jedan tabor i napadne ga, drugi
bi se tabor mogao spasiti.
Po 32:10 Onda se Jakov pomoli: “O Boœe oca moga Abrahama! Boœe
oca moga Izaka! O Jahve, koji si mi naredio: ‘Vrati se u svoj rodni kraj,
i ja øu ti biti dobrostiv!’
Po 32:11 Nisam vrijedan sve dobrote koju si tako postojano iskazivao
svome sluzi. Ta samo sam sa svojim ætapom nekoø preæao ovaj Jordan,
a sad sam narastao u dva tabora.
Po 32:12 Izbavi me od æaka moga brata, od æaka Ezavovih! Inaçe se
bojim da bi mogao doøi i umlatiti i mene, i majke, i djecu.
Po 32:13 Ti si rekao: ‘Obilnim øu te dobrima obasipati i tvoje potomstvo
umnoœiti poput pijeska u moru koji se ne da prebrojiti zbog mnoœine.’”
Po 32:14 Ondje provede onu noø; a onda, od onog æto je imao pri ruci,
pripravi dar svome bratu Ezavu:
Po 32:15 dvjesta koza i dvadeset jaraca, dvjesta ovaca i dvadeset
ovnova;
Po 32:16 trideset deva dojilica s njihovim mladima; çetrdeset krava i
deset junaca; dvadeset magarica i deset magaraca.
Po 32:17 Stado po stado preda svojim slugama. Onda reçe svojim
slugama: “Idite preda mnom, ali drœite razmak meåu stadima!”
Po 32:18 A prvom izda naredbu rekavæi: “Kad te sretne moj brat Ezav pa
te upita: ‘Çiji si ti? Kamo ideæ? Çije je ovo pred tobom?’
Po 32:19 odgovori: ‘Tvoga sluge Jakova; ovo je dar koji æalje svome
gospodaru Ezavu; on je tamo za nama.’”
Po 32:20 Tako je naredio i drugome, pa treøemu i svima drugima koji su
iæli za stadima: “Ovo i ovako reci Ezavu kad ga sretneæ.
Po 32:21 Joæ mu dodaj: ‘A sluga tvoj Jakov i sam je za nama.’” Mislio je
naime: “Ako ga unaprijed udobrostivim darovima, a onda se s njim
suoçim, moœda øe mi oprostiti.”
Po 32:22 Tako darovi krenu naprijed, dok je on ostao one noøi u taboriætu.
Borba s Bogom
Po 32:23 One noøi on ustane, uzme svoje obje œene, obje svoje sluækinje
i svoje jedanaestero djece te prijeåe Jabok preko gaza.
Po 32:24 Prebacivæi njih na drugu stranu toka, prebaci zatim i ostalo æto
bijaæe njegovo.
Po 32:25 Jakov ostane sam. I neki se çovjek rvao s njim dok nije zora
svanula.
Po 32:26 Videøi da ga ne moœe svladati, ugane mu bedro pri zglobu,
tako da se Jakovu kuk iæçaæio dok su se rvali.
Po 32:27 Potom reçe: “Pusti me jer zora sviøe!” Ali on odgovori: “Neøu
te pustiti dok me ne blagosloviæ.”
Po 32:28 Nato ga onaj zapita: “Kako ti je ime?” Odgovori: “Jakov.”
Po 32:29 Onaj reçe. “Viæe se neøeæ zvati Jakov nego Izrael, jer si se
hrabro borio i s Bogom i s ljudima i nadvladao si.”
Po 32:30 Onda zapita Jakov: “Reci mi svoje ime!” Odgovori onaj: “Za
moje me ime ne smijeæ pitati!” I tu ga blagoslovi.
Po 32:31 Onom mjestu Jakov nadjene ime Penuel jer - reçe - “Vidjeh
Boga licem u lice, i na œivotu ostadoh.”
Po 32:32 Sunce je nad njim bilo ogranulo kad je proæao Penuel. Hramao
je zbog kuka.

29
Po 32:33 Zato Izraelci do danaænjeg dana ne jedu kukovnu tetivu æto se
nalazi na bedrenom zglobu, buduøi da je Jakovljev bedreni zglob bio
iæçaæen u kukovnoj tetivi.
Susret Jakova i Ezava
Po 33:1 Jakov podiœe oçi i opazi gdje dolazi Ezav i s njime çetiri stotine
ljudi. Onda on podijeli svoju djecu meåu Leu, Rahelu i dvije sluækinje;
Po 33:2 postavi sluækinje i njihovu djecu na çelo; iza njih Leu i njezinu
djecu; a Rahelu i Josipa straga.
Po 33:3 Sam proåe naprijed, nakloni se do zemlje sedam puta dok se
ne primaçe svome bratu.
Po 33:4 Ezav mu potrça u susret. Zagrli ga padnuvæi mu oko vrata,
poljubi ga i zaplaka.
Po 33:5 Onda podiœe oçi i vidje œene i djecu. “Tko su ovi s tobom?” -
zapita. On odgovori: “Djeca kojom je Bog obdario tvoga slugu.”
Po 33:6 Potom naprijed stupe sluækinje sa svojom djecom te se duboko
naklone.
Po 33:7 Naprijed stupi i Lea sa svojom djecom te se duboko nakloni.
Najposlije stupe naprijed Josip i Rahela te se duboko naklone.
Po 33:8 Ezav upita: “Æto kaniæ sa svom ovom povorkom æto sam je
sreo?” Odgovori: “Naøi naklonost svoga gospodara.”
Po 33:9 Ezav odgovori: “Ja imam dosta, brate moj. Neka ostane tebi æto
je tvoje.”
Po 33:10 A Jakov reçe: “Nemoj tako! Ako sam naæao naklonost u tvojim
oçima, primi dar iz moje ruke; jer meni je, æto si me ljubezno primio, kao
da gledam lice Boœje.
Po 33:11 Zato prihvati moj dar æto sam ti ga donio; Bog mi je bio sklon
te imam svega.” Kako ga je uporno nagovarao, Ezav prihvati.
Po 33:12 “Poåimo na put”, reçe Ezav, “i ja øu s tobom putovati.”
Po 33:13 Ali mu on odvrati: “Zna moj gospodar da su djeca nejaka.
Osim toga, valja mi se brinuti o ovcama i kravama koje doje: ako bi se
tjerale prebrzo samo jednog dana, sve bi pocrkale.
Po 33:14 Neka moj gospodar ide ispred svoga sluge, a ja øu iøi polako,
uz korak marve pred sobom i uz korak djece, dok ne stignem k svome
gospodaru u Seir.”
Po 33:15 Onda reçe Ezav: “Da ti barem ostavim nekoliko ljudi koji se sa
mnom nalaze.” Ali on odgovori: “^emu to? Neka ja samo naåem milost
u oçima svoga gospodara!”
Po 33:16 Tako se Ezav onog dana zaputi natrag u Seir,
Po 33:17 dok je Jakov otiæao u Sukot, gdje sebi sagradi kuøu, a svom
blagu podigne staje. Stoga je onom mjestu dano ime Sukot.
Po 33:18 Doæavæi tako iz Padan Arama, Jakov sretno stigne u grad
Æekem, koji se nalazi u zemlji kanaanskoj, i postavi svoj æator pred
gradom.
Po 33:19 A komad zemlje na kojoj je postavio svoj æator kupi od sinova
Hamora, Æekemova oca, za stotinu kesita.
Po 33:20 Tu podiœe œrtvenik i nazva ga “El, Bog Izraelov”.
Osramoøena Dina
Po 34:1 Dina, køi koju je Lea rodila Jakovu, iziåe da posjeti neke œene
onoga kraja.
Po 34:2 Opazi je Hivijac Æekem, sin Hamora, poglavice kraja, pa je
pograbi i na silu s njom leœe.
Po 34:3 Njegovo srce prione za Dinu, Jakovljevu køer, i on se u djevojku
zaljubi. Nastojao je pridobiti djevojçino srce.
Po 34:4 Æekem je govorio i svom ocu Hamoru: “Onu mi djevojku uzmi za
œenu!”
Po 34:5 Jakov sazna da je Æekem obeæçastio njegovu køer Dinu. Ali
kako su njegovi sinovi bili uz blago na polju, Jakov nije poduzimao niæta
dok oni ne doåu.
Po 34:6 Uto doåe k Jakovu Æekemov otac Hamor da se s njim
sporazumije,
Po 34:7 upravo kad su se Jakovljevi sinovi vraøali iz polja. Kad su çuli
vijest, ljudi su bili ojaåeni i vrlo ljuti. Æto je Æekem uçinio - legavæi s
Jakovljevom køeri - u Izraelu je bila sramota. To se nije smjelo trpjeti.
Po 34:8 Hamor im reçe. “Moj se sin Æekem svom duæom zaljubio u vaæu
køer. Dajte mu je za œenu!
Po 34:9 Oprijateljite se s nama: dajite nam svoje køeri, a naæe køeri
uzimajte sebi!
Po 34:10 Tako moœete œivjeti meåu nama; zemlja je pred vama da se
naselite, u njoj se slobodno kreøete i stjeçete imovinu!”
Po 34:11 Potom Æekem reçe njezinu ocu i njezinoj braøi: “Da naåem
milost u vaæim oçima, dat øu vam æto zatraœite.

30
Po 34:12 Traœite od mene koliko hoøete: sve æto god zapitate dat øu,
samo mi dajte djevojku za œenu.”
Po 34:13 Jakovljevi sinovi odgovore Æekemu i njegovu ocu Hamoru -
govorili su s prijevarom jer je obeæçastio njihovu sestru Dinu -
Po 34:14 te im rekoæe: “Ne moœemo pristati da svoju sestru damo çovjeku
koji nije obrezan, jer bi to za nas bila sramota.
Po 34:15 Jedino øemo je dati ako postanete kao i mi, ako obreœete sve
svoje muækarce.
Po 34:16 Onda vam moœemo davati svoje køeri i uzimati vaæe sebi, s
vama se naseliti i biti jedan rod.
Po 34:17 A ako ne pristajete na obrezanje, uzet øemo svoju køer i otiøi.”
Po 34:18 Hamoru i Æekemu, Hamorovu sinu, njihov se zahtjev uçini
povoljan.
Po 34:19 Mladiø nije çasio da zahtjev izvræi, jer je çeznuo za Jakovljevom
køeri; a bio je najuvaœeniji od svih u oçevu domu.
Po 34:20 Tako Hamor i njegov sin Æekem doåu u svoje gradsko vijeøe
i obrate se svojim sugraåanima ovako:
Po 34:21 “Ovaj je svijet prijazan; neka se meåu nama u zemlji nasele;
neka se po njoj slobodno kreøu; ima dosta prostora u zemlji za njih;
moœemo uzimati njihove køeri sebi za œene, a njima davati svoje.
Po 34:22 No ljudi øe pristati da meåu nama œive i s nama budu jedan rod
samo ako se svi naæi muækarci obreœu kao æto su oni obrezani.
Po 34:23 Zar tako ne bi stoka koju su stekli, sve njihovo blago - bilo
naæe? Pristanimo, pa neka se meåu nama nasele!”
Po 34:24 Svi odrasli muækarci koji imaju pravo izaøi na gradska vrata
posluæaæe Hamora i njegova sina Æekema, pa bude obrezan svaki
muækarac - svaki koji ima pravo izaøi na gradska vrata.
Osveta Æimuna i Levija
Po 34:25 A treøega dana, dok su oni joæ bili u bolovima, dva Jakovljeva
sina, Æimun i Levi, Dinina braøa, pograbe svaki svoj maç i nesmetano
doåu u grad te poubijaju sve muækarce.
Po 34:26 Sasijeku maçem Hamora i njegova sina Æekema, uzmu Dinu
iz Æekemove kuøe i odu.
Po 34:27 Ostali Jakovljevi sinovi doåu na ubijene i opustoæe grad æto je
njihova sestra bila obeæçaæøena.
Po 34:28 Æto je bilo krupne i sitne stoke i magaradi, u gradu i u polju,
otjeraju;
Po 34:29 opljaçkaju sva njihova dobra, a svu im djecu i œene - sve æto je
bilo po kuøama - odvedu u roblje.
Po 34:30 Jakov reçe Æimunu i Leviju: “Uveli ste me u nepriliku omrazivæi
me stanovnicima zemlje, Kanaancima i Periœanima. Ako se ujedine
protiv mene i napadnu me, dok je nas ovako malo na broj, istrijebit øe
me s mojim domom.”
Po 34:31 Oni odgovore: “Zar da prema naæoj sestri postupaju kao prema
kakvoj bludnici?”
Jakov u Betelu
Po 35:1 Bog reçe Jakovu: “Ustani, idi gore u Betel te ondje ostani! Naçini
ondje œrtvenik Bogu koji ti se objavio kad si bjeœao od svoga brata Ezava!”
Po 35:2 I Jakov reçe svojoj obitelji i svima koji bijahu s njime: “Odbacite
tuåe kumire koji se nalaze u vaæoj sredini; oçistite se i preobucite.
Po 35:3 Idemo gore u Betel; ondje øu naçiniti œrtvenik Bogu, koji me
usliæao kad sam bio u nevolji i sa mnom bio na putu kojim sam hodio.”
Po 35:4 Oni predaju Jakovu sve tuåe kumire æto su ih imali i nauænice
æto su bile o njihovim uæima, pa ih Jakov zakopa pod hrast kod Æekema.
Po 35:5 Kad su se zaputili, strah od Boga spopadne okoliæna mjesta,
tako da nisu iæli u potjeru za Jakovljevim sinovima.
Po 35:6 Jakov stigne u Luz, to jest Betel, u zemlji kanaanskoj, i sav puk
æto je bio s njim.
Po 35:7 Ondje sagradi œrtvenik i mjesto nazva El Betel, jer mu se ondje
Bog objavio kad on bjeœaæe pred svojim bratom Ezavom.
Po 35:8 Tada umre Rebekina dojilja Debora te je sahraniæe pod Betelom,
pod hrastom, koji se otad zove “Tuœni hrast”.
Po 35:9 Bog se opet objavi Jakovu kad je stigao iz Padan Arama, te ga
blagoslovi.
Po 35:10 Bog mu reçe: “Ime ti je Jakov, ali se odsad neøeæ zvati Jakov
nego øe Izrael biti tvoje ime.” Tako ga prozva Izraelom.
Po 35:11 Onda mu Bog reçe: “Ja sam El Æadaj - Bog Svesilni! Budi
rodan i mnoœi se! Od tebe poteøi øe narod, mnoætvo naroda, i kraljevi iz
tvog øe izaøi krila.
Po 35:12 Zemlju æto je dadoh Abrahamu i Izaku tebi predajem; i
potomstvu tvojem poslije tebe zemlju øu ovu dati.”

31
Po 35:13 A onda Bog ode od njega gore.
Po 35:14 Na mjestu gdje je Bog s njim govorio Jakov uspravi stup, stup
od kamena; na njemu prinese œrtvu i izli ulja.
Po 35:15 A mjesto gdje mu je Bog govorio Jakov nazva Betel.
Benjaminovo roåenje i smrt Rahelina
Po 35:16 Potom odu iz Betela. Joæ bijaæe malo puta do Efrate, a Rahela
se naåe pri poroåaju. Napali je teæki trudovi.
Po 35:17 Kad su joj poroåajni bolovi bili najteœi, reçe joj babica: “Ne boj
se jer ti je i ovo sin!”
Po 35:18 Kad se rastavljala s duæom - jer umiraæe Rahela - nadjenu sinu
ime Ben Oni; ali ga otac prozva Benjamin.
Po 35:19 Tako umrije Rahela. Sahrane je na putu u Efratu, to jest Betlehem.
Po 35:20 A na njezinu grobu Jakov podigne spomenik - onaj æto je na
Rahelinu grobu do danas.
Kratke biljeæke o Jakovljevoj obitelji
Po 35:21 Izrael krenu dalje te razape svoj æator s onu stranu Migdal-
Edera.
Po 35:22 Dok je Izrael boravio u onom kraju, ode Ruben i legne s Bilhom,
prileœnicom svoga oca. Sazna za to Izrael.
Izrael je imao dvanaest sinova.
Po 35:23 S Leom: Rubena, koji je Jakovljev prvoroåenac, Æimuna,
Levija, Judu, Jisakara i Zebuluna;
Po 35:24 s Rahelom: Josipa i Benjamina;
Po 35:25 s Bilhom, Rahelinom sluækinjom: Dana i Naftalija;
Po 35:26 sa Zilpom, sluækinjom Leinom: Gada i Aæera. To su Jakovljevi
sinovi æto su mu se rodili u Padan Aramu.
Po 35:27 Jakov doåe k svome ocu Izaku u Mamru u Kirjat Arbu, to je
Hebron - gdje su boravili Abraham i Izak kao pridoælice.
Po 35:28 Kad je Izaku bilo sto i osamdeset godina, umrije.
Po 35:29 Izak izdahne i umre, starac i godinama zasiøen, te bude
pridruœen svojim precima. Sahrane ga njegovi sinovi, Ezav i Jakov.
Rodoslovlje Edomaca
Po 36:1 Ovo su potomci Ezava, koji se zvao i Edom.
Po 36:2 Ezav je uzeo sebi œene od kanaanskih djevojaka: Adu, køer
Hetita Elona; Oholibamu, køer Ane, unuku Sibeona Horijca;
Po 36:3 i Basematu, køer Jiæmaelovu, sestru Nebajotovu.
Po 36:4 Ada Ezavu rodi Elifaza, a Basemata rodi Reuela,
Po 36:5 Oholibama rodi Jeuæa, Jalama i Koraha. To su Ezavovi sinovi
koji se rodiæe u zemlji kanaanskoj.
Po 36:6 Ezav uzme svoje œene, svoje sinove, svoje køeri, svu çeljad
svoga doma; svoju stoku - krupnu i sitnu; svu imovinu æto ju je namakao
u zemlji kanaanskoj, pa ode u zemlju seirsku, daleko od svog brata
Jakova.
Po 36:7 Njihov se, naime, posjed jako uveøao te nisu mogli ostati
zajedno: kraj u kojem su boravili nije ih mogao izdrœavati zbog njihova
blaga.
Po 36:8 Tako se Ezav - Edom nazvani - naseli u brdskom kraju Seiru.
Po 36:9 Ovo je, dakle, potomstvo Ezava, praoca Edomaca, u brdskom
kraju Seiru.
Po 36:10 Ovo su imena Ezavovih sinova: Elifaz, sin Ezavove œene Ade;
Reuel, sin Ezavove œene Basemate.
Po 36:11 Elifazovi su sinovi bili: Teman, Omar, Sefo, Gatam i Kenaz.
Po 36:12 Timna je bila inoça Ezavova sina Elifaza; ona je Elifazu rodila
Amaleka. To su potomci Ezavove œene Ade.
Po 36:13 A ovo su sinovi Reuelovi: Nahat, Zerah, Æama i Miza. Oni su
bili sinovi Ezavove œene Basemate.
Po 36:14 A ovo su opet sinovi Ezavove œene Oholibame, Anine køeri,
unuke Sibeonove; ona je Ezavu rodila Jeuæa, Jalama i Koraha.
Po 36:15 Ovo su rodovske glave Ezavovih potomaka.
Potomci Ezavova prvoroåenca Elifaza: knez Teman, knez Omar, knez
Sefo, knez Kenaz,
Po 36:16 knez Korah, knez Gatam i knez Amalek. To su rodovski glavari
Elifazovi u zemlji edomskoj; to su potomci Adini.
Po 36:17 A ovo su potomci Ezavova sina Reuela: knez Nahat, knez
Zerah, knez Æama i knez Miza. To su rodovski glavari Reuelovi u zemlji
edomskoj; to su potomci Ezavove œene Basemate.
Po 36:18 A ovo su potomci Ezavove œene Oholibame: knez Jeuæ, knez
Jalam i knez Korah. To su rodovski glavari Ezavove œene Oholibame,
køeri Anine.
Po 36:19 To su bili sinovi Ezava-Edoma, njihovi knezovi.

32
Po 36:20 A ovo su sinovi Seira Horijca, œitelji one zemlje: Lotan, Æobal,
Sibeon, Ana,
Po 36:21 Diæon, Eser i Diæan. To su koljenoviøi Horijci, sinovi Seirovi, u
zemlji edomskoj.
Po 36:22 Lotanovi sinovi bili su: Hori i Hemam; a sestra Lotanova bila je
Timna.
Po 36:23 Ovo su bili sinovi Æobalovi: Alvan, Manahat, Ebal, Æefo i Onam.
Po 36:24 Sinovi Sibeonovi bijahu Aja i Ana. Ana je onaj koji je naæao
vruøa vrela u pustari dok je çuvao magarad svoga oca Sibeona.
Po 36:25 Ovo su bila djeca Ane: sin Diæon i Anina køi Oholibama.
Po 36:26 Ovo su bili sinovi Diæonovi: Hemdan, Eæban, Jitran i Keran.
Po 36:27 Ovo su bili sinovi Eserovi: Bilhan, Zaavan i Akan.
Po 36:28 A sinovi Diæanovi bili su: Uz i Aran.
Po 36:29 Ovo su knezovi Horijaca: knez Lotan, knez Æobal, knez Sibeon,
knez Ana,
Po 36:30 knez Diæon, knez Eser i knez Diæan. To su bili knezovi Horijaca,
glavar za glavarom, u zemlji seirskoj.
Po 36:31 Evo kraljeva koji su kraljevali u edomskoj zemlji prije nego je
zavladao kralj sinova Izraelovih.
Po 36:32 Beorov sin Bela vladao je u Edomu; njegov se grad zvao
Dinhaba.
Po 36:33 Kad je umro Bela, na njegovo se mjesto zakraljio Jobab, sin
Zeraha iz Bosre.
Po 36:34 Kad je umro Jobab, zakraljio se na njegovo mjesto Huæam iz
temanske zemlje.
Po 36:35 Kad je umro Huæam, zakraljio se na njegovo mjesto Bedadov
sin Hadad, koji je potukao Midjance na Moapskom polju. Ime je njegovu
gradu bilo Avit.
Po 36:36 Kad je umro Hadad, zakraljio se na njegovo mjesto Samla iz
Masreke.
Po 36:37 Kad je umro Samla, zakraljio se na njegovo mjesto Æaul iz
Rehobota na Rijeci.
Po 36:38 Kad umrije Æaul, zavlada Baal Hanan, Akborov sin.
Po 36:39 Kad je umro Baal Hanan, Akborov sin, vladaæe Hadad. Ime je
njegovu gradu bilo Pai. Œena mu se zvala Mehetabela. Bila je køi
Matredova, iz Me Zahaba.
Po 36:40 Ovo su imena Ezavovih knezova s njihovim nazivima po
rodovima i smjeætaju: knez Timna, knez Alva, knez Jetet,
Po 36:41 knez Oholibama, knez Ela, knez Pinon,
Po 36:42 knez Kenaz, knez Teman, knez Mibzar,
Po 36:43 knez Magdiel i knez Iram. To su bili knezovi edomski, prema
njihovim naseljima u zemlji koju su zaposjeli. To je Ezav, praotac
Edomaca.
Po 37:1 A Jakov se bijaæe nastanio u zemlji gdje je njegov otac boravio
kao pridoælica - u zemlji kanaanskoj.
Po 37:2 Evo nasljedstva Jakovljeva.
Kao mladiø, u dobi od sedamnaest godina, Josip je çuvao stada sa
svojom braøom, sinovima Bilhe i Zilpe, koje bijahu œene njegova oca.
Josip je ocu svome donosio zle glasove o njima.
Po 37:3 Izrael je volio Josipa viæe nego ijednog svoga sina jer je bio
dijete njegove staraçke dobi; i on mu napravi kiøenu haljinu.
Po 37:4 Kako njegova braøa opaze da ga njihov otac voli viæe od svih
drugih svojih sinova, zamrze ga toliko da mu nisu mogli ni prijaznu rijeç
progovoriti.
Po 37:5 Jednom Josip usni san i kaza ga svojoj braøi, a oni ga zbog toga
joæ viæe zamrze.
Po 37:6 “Posluæajte”, reçe im, “san æto sam ga usnio!
Po 37:7 Pomislite! Vezali smo nasred polja snopove, kadli se najednom
moj snop uspravi i stade uzgor. Uto se vaæi snopovi okupe okolo i duboko
se poklone mom snopu.”
Po 37:8 Njegova ga braøa upitaæe: “Kaniæ li nad nama zakraljevati?
Hoøeæ li nam biti gospodar?” I joæ ga viæe zamrze zbog njegova priçanja
o snovima.
Po 37:9 Usni on joæ jedan san te ga ispriça svojoj braøi: “Joæ sam jedan
san usnuo. Pazite! Sunce, mjesec i jedanaest zvijezda duboko mi se
klanjahu!”
Po 37:10 Kad je to ispriçao svome ocu, ukori ga otac i reçe mu: “Æto
znaçi taj san æto si ga usnuo? Zar øemo doøi ja, tvoja majka i tvoja braøa
pa ti se do zemlje klanjati?”
Po 37:11 I dok su braøa od zavisti bila ljuta na njega, njegov je otac
razmiæljao o svemu.

33
Po 37:12 Jednom njegova braøa odu çuvati oçeva stada blizu Æekema.
Po 37:13 Izrael reçe Josipu: “Tvoja braøa çuvaju stada kod Æekema, pa
hajde da te poæaljem k njima.” On mu odgovori: “Dobro, idem.”
Po 37:14 Potom øe mu otac: “Hajde i vidi kako su ti braøa i stoka pa mi
javi.” Tako ga otpremi iz doline Hebrona, i on stigne u Æekem.
Po 37:15 Neki çovjek naåe ga gdje luta poljem pa ga upita: “Æto traœiæ?”
Po 37:16 “Traœim braøu”, odgovori. “Moœeæ li mi kazati gdje çuvaju
stada?”
Po 37:17 A çovjek reçe: “Odavde su otiæli. Çuo sam ih gdje govore:
‘Hajdemo u Dotan.’” Tako Josip ode za svojom braøom i naåe ih u
Dotanu.
Po 37:18 Oni ga opaze izdaleka; prije nego im se pribliœio, poçnu se
dogovarati da ga ubiju.
Po 37:19 I jedan drugom reçe: “Eno stiœe onaj sanjar!
Po 37:20 Hajde da ga sad ubijemo i bacimo u kakvu çatrnju! Moœemo
kazati da ga je proœdrla divlja zvijer. Vidjet øemo æto øe biti od njegovih
snova!”
Po 37:21 Ali kad je to çuo Ruben, pokuæa da ga izbavi iz njihovih æaka.
I reçe: “Nemojmo oduzimati njegova œivota!
Po 37:22 Ne prolijevajte krvi” - dalje je govorio Ruben. “Bacite ga u
çatrnju u pustari; ali ne diœite na njega ruke!” Htio ga je tako izbaviti iz
njihovih æaka i odvesti ocu.
Po 37:23 Ali kad je Josip stigao braøi, oni s Josipa svuku njegovu haljinu,
haljinu kiøenu æto je bila na njemu;
Po 37:24 pograbe ga i bace u çatrnju. Çatrnja je bila prazna; nije bilo u
njoj vode.
Po 37:25 Potom sjednu da ruçaju. Kako podignu svoje oçi, opaze
povorku Jiæmaelaca gdje dolazi iz Gileada. Deve su im nosile mirodije,
balzam i mirisavu smolu da ih preprodaju u Egipat.
Po 37:26 Tada reçe Juda svojoj braøi: “Æto øemo postiøi ako ubijemo
svog brata a krv njegovu skrijemo?
Po 37:27 Hajde da ga prodamo Jiæmaelcima; ali ne diœimo na njega
ruke. Ta on je naæ brat, naæe meso.” Braøa ga posluæaju.
Po 37:28 Uto naiåu ljudi, midjanski trgovci. Braøa izvuku Josipa iz çatrnje
i prodaju ga za dvadeset srebrnika Jiæmaelcima, a oni Josipa dovedu u
Egipat.
Po 37:29 Kad se Ruben vratio k çatrnji i vidio da Josipa nema u çatrnji,
razdere svoju odjeøu.
Po 37:30 A kad se vratio svojoj braøi, povika: “Djeçaka nema! Kamo øu
ja sad?”
Po 37:31 A oni uzmu Josipovu haljinu, zakolju jedno kozle i haljinu
zamoçe u krv.
Po 37:32 Kiøenu haljinu otpreme ocu i poruçe: “Ovo smo naæli; gledaj je
li ovo haljina tvoga sina ili nije.”
Po 37:33 Prepozna je on pa reçe: “Haljina je moga sina! Divlja ga je
zvijer rastrgla! Na komade je Josip rastrgan!”
Po 37:34 I razdere Jakov svoje haljine, stavi pokorniçku kostrijet oko
bokova i dugo vremena oplakivaæe svoga sina.
Po 37:35 Svi su ga njegovi sinovi i sve njegove køeri nastojali utjeæiti, ali
se on ne mogaæe utjeæiti. Govorio je: “Ne, siøi øu k svome sinu u Æeol
tugujuøi!” Tako ga je oplakivao njegov otac.
Po 37:36 A Midjanci ga prodaju u Egipat Potifaru, dvoraninu faraonovu,
zapovjedniku straœe.
Juda i Tamara
Po 38:1 Otprilike u to vrijeme Juda ode od svoje braøe te okrenu nekom
Adulamcu komu ime bijaæe Hira.
Po 38:2 Tu Juda zapazi køer jednog Kanaanca - zvao se Æua - i njome
se oœeni. Priåe njoj
Po 38:3 te ona zaçe i rodi sina, komu dade ime Er.
Po 38:4 Opet ona zaçe, rodi sina i dade mu ime Onan.
Po 38:5 Joæ jednog sina rodi te mu nadjene ime Æela. Nalazila se u
Kezibu kad je njega rodila.
Po 38:6 Juda oœeni svoga prvoroåenca Era djevojkom kojoj bijaæe ime
Tamara.
Po 38:7 Ali Judin prvoroåenac Er uvrijedi Jahvu i Jahve ga pogubi.
Po 38:8 Tada reçe Juda Onanu: “Priåi k udovici svoga brata, izvræi prema
njoj djeversku duœnost i tako oçuvaj lozu svome bratu!”
Po 38:9 Ali Onan, znajuøi da se sjeme neøe raçunati kao njegovo,
ispuætaæe ga na zemlju kad god bi priæao bratovoj udovici, tako da ne
dade potomstva svome bratu.
Po 38:10 To æto je çinio uvrijedilo je Jahvu, pa i njega pogubi.

34
Po 38:11 Onda Juda reçe svojoj nevjesti Tamari: “Ostani kao udovica u
domu svoga oca dok poodraste moj sin Æela.” Bojao se, naime, da bi i
on mogao umrijeti kao i njegova braøa. I tako Tamara ode da œivi u
oçevu domu.
Po 38:12 Dugo vremena poslije toga umre Æuina køi, Judina œena. Kad
je proælo vrijeme œalosti, Juda ode, zajedno sa svojim prijateljem
Adulamcem Hirom, u Timnu da striœe svoje ovce.
Po 38:13 Obavijeste Tamaru: “Eno ti je svekar”, rekoæe joj, “na putu u
Timnu da striœe ovce.”
Po 38:14 Ona svuçe udoviçko ruho, navuçe koprenu i zamota se pa
sjede na ulazu u Enajim, æto je na putu k Timni. Vidjela je, naime, da je
Æela odrastao, ali nju joæ ne udaæe za njega.
Po 38:15 Kad je Juda opazi, pomisli da je bludnica, jer je bila pokrila lice.
Po 38:16 Svrati se on k njoj i reçe: “Daj da ti priåem!” Nije znao da mu je
nevjesta. A ona odgovori: “Æto øeæ mi dati da uåeæ k meni?”
Po 38:17 “Spremit øu ti jedno kozle od svoga stada”, odgovori. “Treba
da ostaviæ jamçevinu dok ga ne poæaljeæ.”
Po 38:18 A on zapita: “Kakvu jamçevinu da ti ostavim?” Ona odgovori:
“Svoj peçatnjak o vrpci i ætap æto ti je u ruci.” Dade joj jedno i drugo, a
onda priåe k njoj i ona po njem zaçe.
Po 38:19 Potom ona ustade i ode; skide sa sebe koprenu i opet se
odjenu u svoje udoviçko ruho.
Po 38:20 Uto Juda poæalje kozle po svom prijatelju Adulamcu da iskupi
jamçevinu iz ruku œene, ali je nije mogao naøi.
Po 38:21 Upita ljude u mjestu: “Gdje je bludnica æto se nalazila uz put u
Enajim?” Oni mu odgovore: “Ovdje nije nikad bilo bludnice.”
Po 38:22 Tako se on vrati k Judi pa reçe: “Nisam je mogao naøi. Osim
toga, ljudi mi u mjestu rekoæe da ondje nije nikad bilo bludnice.”
Po 38:23 Onda reçe Juda: “Da ne ostanemo za ruglo, neka ih drœi! Slao
sam joj, eto, ovo kozle, ali je ti nisi naæao.”
Po 38:24 Otprilike poslije tri mjeseca donesoæe vijest Judi: “Tvoja
nevjesta Tamara odala se bludniætvu; çak je u bludniçenju i zaçela.”
“Izvedite je”, naredi Juda, “pa neka se spali!”
Po 38:25 Dok su je izvodili, ona poruçi svekru: “Zaçela sam po çovjeku
çije je ovo.” Joæ doda: “Vidi çiji je ovaj peçatnjak o vrpci i ovaj ætap!”
Po 38:26 Juda ih prepozna pa reçe: “Ona je pravednija nego ja, koji joj
nisam dao svoga sina Æelu.” Ali viæe s njom nije imao posla.
Po 38:27 Kad joj je doælo vrijeme da rodi, pokaœe se da nosi blizance.
Po 38:28 Dok je raåala, jedan od njih pruœi ruku van. Nato babica priveœe
za njegovu ruku crven konac govoreøi: “Ovaj je iziæao prvi.”
Po 38:29 Ali baæ tada on uvuçe ruku te iziåe njegov brat. A ona reçe:
“Kakav li proder napravi!” Stoga mu nadjenu ime Peres.
Po 38:30 Poslije iziåe njegov brat koji je oko ruke imao crveni konac.
Njemu dadoæe ime Zerah.
Josipova kuænja
Po 39:1 Josipa dovedoæe u Egipat. Tu ga od Jiæmaelaca koji su ga
onamo doveli kupi Egipøanin Potifar, dvoranin faraonov i zapovjednik
njegove tjelesne straœe.
Po 39:2 Jahve je bio s Josipom, zato je u svemu imao sreøu: Egipøanin
ga uzme k sebi u kuøu.
Po 39:3 Vidje njegov gospodar da je Jahve s njim i da svemu æto mu
ruka poduzme Jahve daje uspjeh;
Po 39:4 zavolje on Josipa, uze ga za dvoranina i postavi ga za upravitelja
svoga doma i povjeri mu sav svoj imetak.
Po 39:5 I otkad mu je povjerio upravu svoga doma i svega svog imetka,
blagoslovi Jahve dom Egipøaninov zbog Josipa: blagoslov Jahvin bijaæe
na svemu æto je imao - u kuøi i u polju.
Po 39:6 I tako sve svoje prepusti brizi Josipovoj te se viæe ni za æto nije
brinuo, osim za jelo æto je jeo. A Josip je bio mladiø stasit i naoçit.
Po 39:7 Poslije nekog vremena œena njegova gospodara zagleda se u
Josipa i reçe mu: “Legni sa mnom!”
Po 39:8 On se oprije i reçe œeni svoga gospodara: “Gledaj! Otkako sam
ja ovdje, moj se gospodar ne brine ni za æto u kuøi; sve æto ima meni je
povjerio.
Po 39:9 On u ovoj kuøi nema viæe vlasti negoli ja i niæta mi ne krati, osim
tebe, jer si njegova œena. Pa kako bih ja mogao uçiniti tako veliku opaçinu
i sagrijeæiti protiv Boga!”
Po 39:10 Iako je Josipa salijetala iz dana u dan, on nije pristajao da uz
nju legne; nije joj prilazio.
Po 39:11 Jednog dana Josip uåe u kuøu na posao. Kako nikog od
sluœinçadi nije bilo u kuøi,

35
Po 39:12 ona ga uhvati za ogrtaç i reçe: “Legni sa mnom!” Ali on ostavi
svoj ogrtaç u njezinoj ruci, otrœe se i pobjeœe van.
Po 39:13 Vidjevæi ona da je u njezinoj ruci ostavio ogrtaç i pobjegao van,
Po 39:14 zovne svoje sluge te im reçe: “Gledajte! Trebalo je da nam
dovede jednog Hebrejca da se s nama poigrava. Taj k meni doåe da sa
mnom legne, ali sam ja na sav glas zaviknula.
Po 39:15 A çim je çuo kako viçem, ostavi svoj ogrtaç pokraj mene i
pobjeœe van.”
Po 39:16 Uza se je drœala njegov ogrtaç dok mu je gospodar doæao kuøi.
Po 39:17 Onda i njemu kaza istu priçu: “Onaj sluga Hebrejac koga si
nam doveo doåe k meni da sa mnom ljubaka!
Po 39:18 Ali çim je çuo kako viçem, ostavi svoj ogrtaç pokraj mene i
pobjeœe van.”
Po 39:19 Kad je njegov gospodar çuo pripovijest svoje œene koja reçe:
“Eto, tako sa mnom tvoj sluga”, razgnjevi se.
Po 39:20 Gospodar pograbi Josipa i baci ga u tamnicu - tamo gdje su bili
zatvoreni kraljevi utamniçenici. I osta u tamnici.
Po 39:21 Ali je Jahve bio s njim, iskaza naklonost Josipu te on naåe
milost u oçima upravitelja tamnice.
Po 39:22 Tako upravitelj tamnice preda u Josipove ruke sve
utamniçenike koji su se nalazili u tamnici; i ondje se niæta nije radilo bez
njega.
Po 39:23 Buduøi da je Jahve bio s njim, upravitelj tamnice nije nadgledao
niæta æto je Josipu bilo povjereno: Jahve bijaæe s njim, i æto god bi
poduzeo, Jahve bi to okrunio uspjehom.
Josip tumaçi sne faraonovih slugu
Po 40:1 Poslije toga peharnik se i pekar egipatskog kralja ogrijeæe o
svoga gospodara, kralja egipatskog.
Po 40:2 Faraon se razljuti na svoja dva dvoranina, glavnog peharnika i
glavnog pekara,
Po 40:3 te ih stavi u zatvor, u zgradu zapovjednika tjelesne straœe - u
istu tamnicu gdje je i Josip bio zatvoren.
Po 40:4 Zapovjednik tjelesne straœe odredi Josipa da ih posluœuje. Poæto
su proveli u zatvoru neko vrijeme,
Po 40:5 obojica njih - peharnik i pekar egipatskog kralja, utamniçenici -
usnu san jedne te iste noøi. Svaki je usnuo svoj san; i svaki je san imao
svoje znaçenje.
Po 40:6 Kad je Josip ujutro doæao k njima, opazi da su neraspoloœeni.
Po 40:7 Upita faraonove dvorane koji su bili s njim u zatvoru u zgradi
njegova gospodara: “Zaæto ste danas tako potiæteni?”
Po 40:8 Odgovore mu: “Sne smo usnuli, ali nikog nema da nam ih
protumaçi.” Josip im reçe: “Zar tumaçenje ne spada na Boga? Dajte,
priçajte mi!”
Po 40:9 Onda je glavni peharnik ispripovjedio Josipu svoj san: “Sanjao
sam da je preda mnom lozov trs.
Po 40:10 Na trsu bile tri mladice. I tek æto je propupao, procvjeta i na
njegovim grozdovima sazru bobe.
Po 40:11 Kako sam u ruci drœao faraonov pehar, uzmem groœåa,
istijeætim ga u faraonov pehar, a onda stavim pehar u faraonovu ruku.”
Po 40:12 Josip mu reçe: “Ovo ti je znaçenje: tri mladice tri su dana.
Po 40:13 Poslije tri dana faraon øe te pomilovati i vratiti na tvoje mjesto;
opet øeæ stavljati pehar faraonu u ruku, kao i prije, dok si mu bio peharnik.
Po 40:14 Kada ti bude opet dobro, sjeti se da sam i ja bio s tobom, pa mi
uçini ovu uslugu: spomeni me faraonu i pokuæaj me izvesti iz ove kuøe.
Po 40:15 Jer, zbilja, bio sam silom odveden iz zemlje Hebreja; ni ovdje
nisam niæta skrivio, a baciæe me u tamnicu.”
Po 40:16 Kad je glavni pekar vidio kako je Josip dao dobro tumaçenje,
reçe mu: “Usnuh da su mi na glavi tri bijele koæare.
Po 40:17 U najgornjoj bilo svakovrsna peciva æto ga pekar pripravlja
faraonu, ali su ptice jele iz koæare povrh moje glave.”
Po 40:18 Josip odgovori: “Ovo je znaçenje: tri koæare tri su dana.
Po 40:19 Poslije tri dana faraon øe uzdiøi tvoju glavu i o drvo te objesiti
te øe ptice jesti meso s tebe.”
Po 40:20 I zaista, treøega dana, kad je faraon priredio gozbu za sve
svoje sluœbenike - bio mu je roåendan - iz sredine svojih sluœbenika
izluçi glavnog peharnika i glavnog pekara.
Po 40:21 Vrati glavnog peharnika u peharniçku sluœbu te je i dalje stavljao
pehar u faraonovu ruku,
Po 40:22 a glavnog pekara objesi, kako je Josip protumaçio.
Po 40:23 Ipak se glavni peharnik nije sjetio Josipa - zaboravio je na
njega.

36
Po 41:1 Poslije dvije godine usnu faraon da stoji pokraj Nila.
Po 41:2 Iz Nila iziåe sedam krava, lijepih i debelih; pasle su po æaæu.
Po 41:3 Ali odmah poslije njih iz Nila iziåe sedam drugih krava, ruœnih i
mræavih, te stanu uz one krave na obali Nila.
Po 41:4 Ruœne i mræave krave poœderu ono sedam lijepih i pretilih, i uto
se faraon probudi.
Po 41:5 Opet zaspi te usnu drugi san: sedam punih i jedrih klasova
izraste na jednoj stabljici.
Po 41:6 Ali, eto, poslije njih uzraste sedam klasova æturih, istoçnjakom
opaljenih.
Po 41:7 Æturi klasovi proœdru sedam jedrih i punih klasova. I faraon se
probudi, i gle: bio je to san.
Po 41:8 Ujutro faraon bijaæe uznemiren u duæi, pa pozva sve çarobnjake
i sve mudrace egipatske: ispriça im faraon svoje sne, ali mu ih nitko nije
mogao protumaçiti.
Po 41:9 Onda progovori faraonov glavni peharnik: “Moram danas
spomenuti jedan svoj propust.
Po 41:10 Jednom, kad se faraon razljutio na svoje sluœbenike, mene i
glavnog pekara stavio je u zatvor u zgradi glavnog upravitelja.
Po 41:11 Usnusmo san iste noøi, i ja i on, ali je svaki od nas usnuo san
drugog znaçenja.
Po 41:12 Onda je s nama bio neki mladi Hebrej, sluga zapovjednika
straœe. Ispriçasmo njemu svoje sne, a on nam ih protumaçi: kaza svakom
znaçenje njegova sna.
Po 41:13 Kako nam ih je protumaçio, tako nam se i dogodilo: mene
vratiæe na moje mjesto, a onoga objesiæe.”
Po 41:14 Faraon odmah poæalje po Josipa; izvuku ga brœe-bolje iz
tamnice; oæiæaju mu kosu, obuku novo odijelo i on stupi pred faraona.
Po 41:15 Onda faraon reçe Josipu: “Usnuo sam san, a nitko ga ne moœe
protumaçiti. Çuo sam o tebi da moœeæ protumaçiti san çim ga çujeæ.”
Po 41:16 “Niæta ja ne mogu”, odgovori Josip faraonu, “nego øe Bog dati
pravi odgovor faraonu.”
Po 41:17 Onda je faraon pripovjedao Josipu: “U svom snu stojim na
obali Nila.
Po 41:18 I gle! Iz Nila iziåe sedam debelih i lijepih krava. Pasle su po æaæu.
Po 41:19 Poslije njih izaåe drugih sedam krava. Bile su mræave, vrlo
ruœne i koætunjave. Joæ nikad ne vidjeh onako ruœnih krava u svoj zemlji
egipatskoj!
Po 41:20 I sedam mræavih i ruœnih krava proœdru prvih sedam debelih
krava.
Po 41:21 Pa iako su ih progutale, nije se vidjelo da im je æto u trbuhu: bile
su ruœne kao i prije. Uto se probudim.
Po 41:22 Zatim sam u snu vidio kako na jednoj stabljici uzraste sedam
punih i lijepih klasova.
Po 41:23 Ali poslije njih uzraste sedam klasova zgrçenih, æturih,
istoçnjakom opaljenih.
Po 41:24 I æturi klasovi proœdru sedam jedrih klasova. Kazao sam ovo
i vraçarima, ali nema nikoga da mi razjasni.”
Po 41:25 Onda Josip reçe faraonu: “Faraonov je san samo jedan: Bog
javlja faraonu æto kani uçiniti.
Po 41:26 Sedam lijepih krava, to je sedam godina; sedam lijepih klasova
opet je sedam godina. Tako je samo jedan san.
Po 41:27 Sedam mræavih i ruœnih krava poslije njih, a tako i sedam
praznih, istoçnjakom opaljenih klasova, oznaçuje sedam gladnih godina.
Po 41:28 To je ono æto sam veø faraonu rekao: Bog objavljuje faraonu
æto kani uçiniti.
Po 41:29 Dolazi, evo, sedam godina velikog obilja svoj zemlji egipatskoj.
Po 41:30 A poslije njih nastat øe sedam gladnih godina, kada øe se
zaboraviti sve obilje u zemlji egipatskoj.
Po 41:31 Kako glad bude harala zemljom, neøe se ni znati da je u zemlji
bilo obilje - zbog gladi koja øe doøi - jer øe biti vrlo velika.
Po 41:32 A æto se faraonov san ponovio, znaçi da se Bog na to zaista
odluçio i da øe to uskoro provesti.
Po 41:33 Zato neka faraon izabere sposobna i mudra çovjeka te ga
postavi nad zemljom egipatskom.
Po 41:34 Nadalje, neka se faraon pobrine da postavi nadglednika u
zemlji koji øe kupiti petinu sve œetve u zemlji egipatskoj za sedam godina
obilja.
Po 41:35 Neka skupljaju od svakog œita za sedam dobrih godina æto
dolaze; neka s ovlaætenjem faraonovim sabiru œito za hranu i pohranjuju
ga po gradovima.

37
Po 41:36 Neka zalihe sluœe za hranu u zemlji za sedam godina gladi æto
øe snaøi zemlju egipatsku, tako da za gladi zemlja ne propadne.”
Josip uzviæen
Po 41:37 Svidje se odgovor faraonu i svim njegovim sluœbenicima.
Po 41:38 Zato faraon reçe svojim sluœbenicima: “Zar bismo mogli naøi
drugoga kao æto je on, çovjeka koji bi bio tako obdaren duhom Boœjim?”
Po 41:39 A onda faraon reçe Josipu: “Otkako je sve to Bog tebi otkrio,
nikoga nema sposobna i mudra kao æto si ti.
Po 41:40 Ti øeæ biti upravitelj moga dvora: sav øe se moj narod pokoravati
tvojim naredbama. Jedino prijestoljem ja øu biti veøi od tebe.
Po 41:41 Postavljam te, evo,” reçe faraon Josipu, “nad svom zemljom
egipatskom.”
Po 41:42 Poslije toga skine faraon sa svoje ruke peçatni prsten i stavi ga
Josipu na ruku. Zatim zaodjene Josipa odjeøom od najljepæe tkanine, a
o vrat mu objesi zlatan lanac.
Po 41:43 Vozio se on u kolima kao njegov zamjenik, a pred njim klicahu:
“Abrek! Na koljena!” Tako ga postavi nad svu zemlju egipatsku.
Po 41:44 Joæ faraon reçe Josipu: “Premda sam ja faraon, neøe nitko diøi
svoje ruke ni noge bez tvog odobrenja u svoj zemlji egipatskoj.”
Po 41:45 Faraon nazva Josipa “Safenat Paneah”, a za œenu mu dade
Asenatu, køer Poti-Fere, sveøenika u Onu. I Josip postade poznat po
zemlji egipatskoj.
Po 41:46 Josipu je bilo trideset godina kad je stupio u sluœbu faraona,
kralja egipatskog. A otiæavæi Josip ispred faraona, putovao je po svoj
zemlji egipatskoj.
Po 41:47 Za sedam rodnih godina zemlja je raåala u obilju;
Po 41:48 on je - u tih sedam godina æto ih je egipatska zemlja uœivala -
kupio od razliçite ljetine i hranu pohranjivao u gradove, smjeætajuøi u
svakom gradu urod iz okolnih polja.
Po 41:49 Tako Josip nagomila mnogo œita, kao pijeska u moru, pa ga
prestade i mjeriti jer mu mjere ne bijaæe.
Po 41:50 Dok joæ ne nasta gladna godina, Josip imade dva sina koje mu
rodi Asenata, køi Poti-Fere, sveøenika u Onu.
Po 41:51 Prvoroåencu Josip nadjenu ime Manaæe, “jer Bog je”, reçe,
“dao te sam zaboravio svoje teækoøe i svoj oçinski dom.”
Po 41:52 Drugomu nadjenu ime Efrajim, “jer Bog me”, reçe, “uçinio
rodnim u zemlji moje nevolje.”
Po 41:53 Sedam godina obilja koje je uœivala zemlja egipatska doåe
kraju,
Po 41:54 a primaçe se sedam gladnih godina, kako je Josip prorekao.
U svim zemljama bijaæe glad, a u svoj zemlji egipatskoj bijaæe kruha.
Po 41:55 A kad je i sva zemlja egipatska osjetila glad, puk zavapi faraonu
za kruh; a faraon reçe Egipøanima: “Idite k Josipu i æto god vam rekne,
çinite!”
Po 41:56 Kad se glad proæiri po svoj zemlji, Josip rastvori skladiæta te je
Egipøane opskrbljivao œitom, jer je glad postala œestoka i u zemlji
egipatskoj.
Po 41:57 Sav je svijet iæao u Egipat k Josipu da kupuje œita, jer je straæna
glad vladala po svem svijetu.
Josipova braøa dolaze u Egipat
Po 42:1 Kad je Jakov çuo da u Egiptu ima œita, reçe svojim sinovima:
“Æto tu zurite jedan u drugoga?
Po 42:2 Çujem da ima œita u Egiptu. Otiåite dolje te nam ga odande
nabavite da ostanemo na œivotu i ne pomremo.”
Po 42:3 Tako desetero Josipove braøe siåe da nabavi œita iz Egipta.
Po 42:4 Benjamina, Josipova pravog brata, Jakov ne posla s ostalima.
“Da ga ne bi zadesila kakva nesreøa”, govorio je.
Po 42:5 Meåu onima koji su iæli nabavljati œito, jer u zemlji kanaanskoj
vladaæe glad, bijahu i sinovi Izraelovi.
Po 42:6 Josip je bio namjesnik u zemlji; on je dijelio œito svemu svijetu.
Doåu tako i Josipova braøa i poklone mu se licem do zemlje.
Po 42:7 Josip prepozna braøu çim ih ugleda, ali se prema njima vladao
kao stranac i oætro im govorio. Zapita ih: “Odakle dolazite?” Odgovore:
“Iz zemlje kanaanske doæli smo da kupimo hrane.”
Po 42:8 Iako je Josip prepoznao svoju braøu, oni njega nisu prepoznali.
Po 42:9 Josip se sjeti snova æto ih je o njima sanjao. I reçe im: “Vi ste
uhode! Doæli ste da izvidite slaba mjesta ove zemlje.”
Po 42:10 Oni mu odgovore: “Ne, gospodaru! Tvoje su sluge doæle da
nabave hrane.
Po 42:11 Svi smo sinovi jednog oca; poæteni smo ljudi; sluge tvoje nikad
nisu bile uhode.”

38
Po 42:12 On øe im opet: “Ne, nego ste doæli da izvidite slaba mjesta ove
zemlje.”
Po 42:13 Nato oni uzvrate: “Nas, tvojih slugu, bijaæe dvanaestero braøe
- sinovi jednog oca, u zemlji kanaanskoj; najmlaåi je sad s ocem, a
jednoga viæe nema.”
Po 42:14 No Josip im dobaci: “Onako kako sam vam veø rekao: vi ste
uhode!
Po 42:15 Ovako øu vas iskuæati: odavde, tako mi faraona, neøete iziøi
ako vaæ najmlaåi brat ne doåe ovamo!
Po 42:16 Poæaljite jednoga izmeåu sebe da vam dovede brata, a vi
ostali u zatvor! Tako øu iskuæati vaæe rijeçi i vidjeti je li u vas istina ili nije.
Inaçe, tako mi faraona, vi ste uhode!”
Po 42:17 Potom ih baci u zatvor na tri dana.
Po 42:18 Treøi im dan reçe Josip: “Izvræite to, i ostat øete na œivotu, jer
sam ja çovjek bogobojazan.
Po 42:19 Ako ste poæteni, neka jedan od vas ostane u zatvoru, a vi ostali
idite i nosite œito svojim izgladnjelim domovima.
Po 42:20 Poslije toga dovedite mi svoga najmlaåeg brata, tako da se
obistine vaæe rijeçi te da ne izginete.” Oni pristanu.
Po 42:21 Zatim je jedan drugom govorio: “Jao nama! Stiœe nas kazna
zbog naæega brata; gledali smo njegovu muku dok nas je molio za milost,
ali ga nismo usliæali. Stoga nas je ova nevolja snaæla.”
Po 42:22 Ruben im odvrati: “Zar vam nisam govorio: Ne ogreæujte se o
mladiøa! Ali vi niste sluæali. Sad se traœi raçun za njegovu krv.”
Po 42:23 Nisu znali da ih Josip razumije, jer su se s njim razgovarali
preko tumaça.
Po 42:24 On se od njih udalji te zaplaka. Opet se vrati i razgovaraæe s
njima. Onda izdvoji Æimuna izmeåu njih i naredi da bude svezan na
njihove oçi.
Po 42:25 Potom Josip zapovjedi da im vreøe napune œitom; da svakome
njegov novac metnu u vreøu i da im daju poputninu. Tako im uçine.
Po 42:26 Tada oni natovare œito na svoje magarce i krenu odande.
Po 42:27 Kad na prenoøiætu jedan od njih otvori svoju vreøu da nahrani
magarca, opazi svoj novac ozgo u vreøi.
Po 42:28 “Moj je novac vraøen!” - povika braøi. - “Evo ga u mojoj vreøi!”
Zadrhta srce u njima. Zgledaæe se, uplaæeni, i rekoæe: “Æto nam ovo
Bog uradi!”
Po 42:29 Doæavæi k svome ocu Jakovu u zemlju kanaansku, kazaæe mu
sve æto ih je snaælo.
Po 42:30 “Çovjek koji je gospodar one zemlje”, rekoæe, “oætro nam je
govorio i optuœio nas kao uhode.
Po 42:31 Poæteni smo ljudi, kazasmo mu, i nikad nismo bili uhode.
Po 42:32 Bilo nas je dvanaestero braøe, sinovi istog oca, ali jednoga
viæe nema, dok se najmlaåi sad nalazi s naæim ocem u zemlji kanaanskoj.
Po 42:33 Ali çovjek koji je gospodar one zemlje reçe nam: ‘Ovim øu
doznati da ste poæteni ljudi: ostavite jednoga brata kod mene, a vi ostali
uzmite æto vam treba za izgladnjele domove, pa idite.
Po 42:34 Onda mi dovedite svoga najmlaåeg brata, tako da znam da
niste uhode, nego poæteni ljudi. Poslije toga vratit øu vam vaæeg brata,
i vi øete se moøi slobodno kretati u ovoj zemlji.’”
Po 42:35 Kako su praznili svoje vreøe, svaki naåe u vreøi svoju kesu.
Opazivæi to, zapadoæe u strah - i oni i njihov otac.
Po 42:36 “Mene vi ostavljate bez djece!” - reçe im njihov otac. - “Josipa
je nestalo, Æimuna nema, a sad biste odveli i Benjamina. Sve se to na
me svaljuje!”
Po 42:37 Onda Ruben reçe svome ocu: “Ubij moja dva sina ako ti ga ja
natrag ne dovedem! Predaj ga u moje ruke, i ja øu ti ga vratiti!”
Po 42:38 “Moj sin neøe s vama!” - uzvrati on. - “Njegov je pravi brat veø
mrtav, a on je ostao sam. Ako bi ga na putu na koji øete poøi snaæla
nesreøa, u tuzi biste otpravili moju sijedu glavu dolje u Æeol.”
Drugi dolazak Jakovljevih sinova u Egipat
Po 43:1 Straæna glad pritisla zemlju.
Po 43:2 Kad su pojeli hranu koju bijahu donijeli iz Egipta, njihov im otac
reçe: “Idite opet i nabavite nam malo hrane.”
Po 43:3 Nato øe mu Juda: “Onaj nam je çovjek jasno rekao: ‘Ne smijete
preda me ako vaæ brat ne bude s vama.’
Po 43:4 Ako si, dakle, voljan s nama poslati naæega brata, mi øemo otiøi
dolje i kupit øemo ti œita.
Po 43:5 Ali ako njega ne pustiæ s nama, onda mi tamo i ne idemo, jer
nam je onaj zaprijetio: ‘Ne smijete preda me ako vaæ brat ne bude s
vama.’”

39
Po 43:6 “Zaæto ste mi”, zapita Izrael, “nanijeli jad rekavæi onom çovjeku
da imate joæ jednoga brata?”
Po 43:7 Oni odgovore: “Çovjek nas je neprestano zapitkivao o nama i o
naæoj obitelji: ‘Je li vam joæ œiv otac? Imate li joæ kojega brata?’ Mi smo
mu odgovarali na pitanja. Kako smo mogli znati da øe reøi: ‘Dovedite
svoga brata!’”
Po 43:8 Potom Juda reçe svome ocu Izraelu: “Pusti djeçaka sa mnom
pa da se dignemo i krenemo; tako øemo preœivjeti, a ne pomrijeti, i mi,
i ti, i naæa djeca.
Po 43:9 Ja za njega jamçim; mene drœi odgovornim za njega. Ako ga
tebi ne vratim i preda te ga ne dovedem, bit øu ti kriv svega vijeka.
Po 43:10 Ta da nismo toliko oklijevali, mogli smo se veø i dvaput vratiti.”
Po 43:11 Njihov otac Izrael reçe im: “Kad je tako, neka bude, ali uçinite
ovo: metnite u torbe najbiranijih proizvoda ove zemlje i ponesite na dar
onom çovjeku: neæto balzama, neæto meda i mirodija, mirisne smole, pa
ljeænjaka i badema.
Po 43:12 Sa sobom uzmite dvostruko novaca, jer treba vratiti novac koji
ste naæli u grlima svojih vreøa. Moœda je ono bila zabuna.
Po 43:13 Uzmite svoga brata pa se opet zaputite onom çovjeku.
Po 43:14 Neka Bog Svemoguøi, El Æadaj, potakne onog çovjeka na
milosråe prema nama te vam pusti i drugoga brata i Benjamina. A ja,
moram li bez djece ostati, neka ostanem.”
Po 43:15 Uzmu ljudi darove; uzmu sa sobom dvostruko novaca, povedu
Benjamina te siåu u Egipat i stupe pred Josipa.
Po 43:16 Kad Josip ugleda s njima Benjamina, reçe upravitelju svoga
kuøanstva: “Odvedi ljude u kuøu, zakolji jedno œivinçe i pripremi, jer øe
ovi ljudi blagovati sa mnom o podne!”
Po 43:17 Çovjek uçini kako je Josip rekao i povede ljude u Josipov dom.
Po 43:18 Ljudi se pobojaæe kad su bili povedeni u dom Josipov te rekoæe:
“Zbog novca koji se naæao u naæim vreøama prvi put vode nas unutra
tako da nas napadnu i zajedno s naæom magaradi uzmu za robove.”
Po 43:19 Stoga se primaknu upravitelju Josipova doma te mu, na ulazu
u kuøu, reknu:
Po 43:20 “Oprosti, gospodaru! Mi smo i prije jednom dolazili da nabavimo
hrane;
Po 43:21 i kad smo stigli na prenoøiæte i otvorili svoje vreøe, a to novac
svakoga od nas ozgo u njegovoj vreøi, naæ novac, ista svota. Sad smo
ga donijeli sa sobom.
Po 43:22 A ponijeli smo i drugog novca da kupimo hrane. Mi ne znamo
tko nam je stavio novac u naæe vreøe.”
Po 43:23 “Budite mirni”, reçe im on. “Ne bojte se! Bog vaæ i Bog vaæega
oca stavio je blago u vaæe vreøe. Vaæ je novac k meni stigao.” Potom im
izvede Æimuna.
Po 43:24 Çovjek zatim uvede ljude u Josipovu kuøu; dade im vode da
operu noge, a njihovoj magaradi baci pæiøe.
Po 43:25 Potom priprave oni svoje darove za dolazak Josipov o podne,
jer su çuli da øe ondje ruçati.
Po 43:26 Kad je Josip doæao u kuøu, dadu mu darove koje su sa sobom
donijeli i do zemlje mu se poklone.
Po 43:27 Upita ih on za zdravlje te øe dalje: “A je li dobro vaæ stari otac
o kome ste mi govorili? Je li joæ dobra zdravlja?”
Po 43:28 “Sluga tvoj, otac naæ, dobro je i joæ je dobra zdravlja”, odgovore
i duboko se naklone iskazujuøi poætovanje.
Po 43:29 Podigavæi svoje oçi, Josip opazi svoga brata Benjamina - sina
svoje majke - te upita: “Je li ovo vaæ najmlaåi brat o kome ste mi govorili?”
Onda nastavi: “Bog ti bio milostiv, sine moj!”
Po 43:30 Josip se poslije toga poœuri van jer mu se srce uzbudilo zbog
brata; bilo mu je da zaplaçe. Uåe u jednu sobu i tu se isplaka.
Po 43:31 Onda opere lice, ponovo se javi i, svladavajuøi se, naredi:
“Posluœite ruçak!”
Po 43:32 Staviæe njemu napose, njima napose, a napose opet
Egipøanima koji su s njim jeli. Egipøani ne bi mogli jesti s Hebrejima, jer
bi to Egipøanima bilo odvratno.
Po 43:33 I kad posjedaæe pred njim, najstariji prema starosti svojoj, a
najmlaåi prema mladosti svojoj, samo se zgledahu.
Po 43:34 I nareåivaæe on da jela ispred njega nose njima, a obrok
Benjaminov bijaæe pet puta veøi od svih ostalih. I pili su i gostili se s njim.
Posljednja kuænja
Po 44:1 Onda Josip naredi upravitelju svoga kuøanstva: “Napuni vreøe
ovih ljudi hranom koliko mogu ponijeti, a novac svakog stavi u grlo
njegove vreøe.

40
Po 44:2 A moj pehar - onaj od srebra - stavi u grlo vreøe najmlaåega,
zajedno s njegovim novcem za œito.” On uçini kako mu je Josip naredio.
Po 44:3 Kad je svanulo, otpreme ljude i njihove magarce.
Po 44:4 Tek æto su iziæli iz grada - nisu bili odmakli daleko - kad Josip
reçe upravitelju svoga kuøanstva: “Na noge! Poåi za onim ljudima! Kad
ih stigneæ, kaœi im: ‘Zaæto uzvraøate zlo za dobro?
Po 44:5 Zar iz onog pehara ne pije moj gospodar i ne çita iz njega
proricanje? Zlo ste uçinili!’”
Po 44:6 Stigavæi ih, ponovi im te rijeçi.
Po 44:7 Oni odgovore: “Zaæto nam gospodar govori tako? Daleko bilo
od slugu tvojih da uçine takvo æto!
Po 44:8 Çak i novac koji smo naæli u svojim vreøama donijeli smo ti
natrag iz zemlje kanaanske. Kako bismo onda mogli ukrasti srebra ili
zlata iz kuøe tvoga gospodara!
Po 44:9 Onaj u koga se od tvojih slugu naåe, neka se usmrti, a mi drugi
postat øemo robovi tvome gospodaru.”
Po 44:10 “Premda je ono æto predlaœeæ pravo”, preuzme on, “ipak øe
samo onaj u koga se ukradeno pronaåe biti moj rob, a ostali bit øete
slobodni.”
Po 44:11 Brœe spustiæe vreøe na zemlju i svaki svoju otvori.
Po 44:12 On je pretraœivao, poçevæi s najstarijim i zavræivæi s najmlaåim.
Pehar se naåe u Benjaminovoj vreøi.
Po 44:13 Nato oni razdru svoje haljine; svaki ponovo natovari svoga
magarca i vrate se u grad.
Po 44:14 Kad su Juda i njegova braøa ponovo stupili u Josipov dom, joæ
je on bio ondje. Bace se preda njega na zemlju.
Po 44:15 Onda im Josip reçe: “Kakvo je to djelo æto ste ga uçinili? Zar ne
znate da se çovjek kao æto sam ja bavi proricanjem?”
Po 44:16 Nato Juda odgovori: “Æto bismo mogli reøi svome gospodaru?
Æto moœemo kazati, çime li se opravdati? Bog je otkrio zlodjelo tvojih
slugu. Evo nas za robove svome gospodaru - jednako nas kao i onog u
koga se naæao pehar.”
Po 44:17 “Daleko od mene da uçinim tako!” - odgovori. “Nego, onaj u
koga se naæao pehar bit øe moj rob, a vi drugi poåite mirno k svome
ocu!”
Judino posredovanje
Po 44:18 Onda mu se Juda primaçe i reçe: “Gospodaru moj, molim te,
dopusti sluzi svojem da rekne rijeç uæima gospodara svojega i neka se
tvoja srdœba ne razlijeva na tvog slugu. Ta ti si ravan faraonu.
Po 44:19 Pitao je moj gospodar svoje sluge: Imate li oca ili joæ kojega
brata?’
Po 44:20 Svome smo gospodaru odgovorili: ‘Imamo stara oca; on joæ
ima jednog sina, roåena u njegovoj staraçkoj dobi. Taj je najmlaåi. Njegov
je pravi brat umro, tako da je on jedini ostao od svoje majke. Njegov ga
otac osobito voli.’
Po 44:21 Potom si rekao svojim slugama: ‘Dovedite mi ga ovamo da ga
vide moje oçi?’
Po 44:22 A mi smo odgovorili svome gospodaru: ‘Djeçak ne moœe ostaviti
oca; kad bi ga ostavio, njegov bi otac umro.’
Po 44:23 Nato si rekao svojim slugama: ‘Ako vaæ najmlaåi brat s vama
ne doåe ovamo, viæe ne smijete preda me.’
Po 44:24 Kad smo se vratili tvome sluzi, ocu mome, kazali smo mu rijeçi
moga gospodara.
Po 44:25 Naæ nam je otac rekao: ‘Idite opet i nabavite nam malo hrane!’
Po 44:26 Odgovorili smo: ‘Ne moœemo onamo. Samo ako s nama poåe
naæ najmlaåi brat, siøi øemo, jer ne smijemo pred onoga çovjeka ako ne
bude s nama naæ najmlaåi brat.’
Po 44:27 Tvoj sluga, otac moj, odvrati nam: ‘Kako znate, œena mi je
rodila dva sina.
Po 44:28 Jedan je nestao, te sam zakljuçio: sigurno je rastrgan! Odonda
ga viæe nisam vidio.
Po 44:29 Ako i ovoga od mene odvedete pa ga kakva nesreøa snaåe,
moju øete sijedu glavu s tugom strovaliti dolje u Æeol.’
Po 44:30 Ako sad doåem k tvome sluzi, ocu svome, a mladiø - çiji je œivot
tako povezan s njegovim - ne bude s nama,
Po 44:31 on øe svisnuti kad vidi da djeçaka nema s nama; tako øe tvoje
sluge strovaliti u tuzi sijedu glavu tvoga sluge, oca naæega, dolje u Æeol.
Po 44:32 Jer tvoj je sluga zajamçio ocu svome za djeçaka, rekavæi: ‘Ako
ti ga ne vratim, bit øu kriv svome ocu svega vijeka.’
Po 44:33 Zato, molim te, neka tvoj sluga ostane kao rob mome gospodaru,
a djeçak neka ide natrag s braøom.

41
Po 44:34 Jer, kako mogu k svome ocu ako djeçaka nema sa mnom! Ne
bih mogao gledati jad æto bi snaæao moga oca.”
Josip se oçituje braøi
Po 45:1 Josip se viæe nije mogo svladavati pred onima koji su ga
okruœivali pa povika: “Neka svi odstupe!” Tako nitko nije ostao s Josipom
kad se oçitovao svojoj braøi.
Po 45:2 Briznuo je u glasan plaç, da su ga i Egipøani mogli çuti. Doznalo
se za to i na faraonovu dvoru.
Po 45:3 “Ja sam Josip”, reçe Josip svojoj braøi. “Otac mi je, dakle, joæ na
œivotu!” Ali mu braøa nisu mogla odgovoriti, toliko se zapanjiæe pred
njim.
Po 45:4 Onda øe opet Josip svojoj braøi: “Primaknite se k meni!” Kad su
se primakli, nastavi: “Ja sam Josip, vaæ brat; onaj koga ste prodali u
Egipat.
Po 45:5 Ali se nemojte uznemirivati i prekoravati æto ste me ovamo
prodali; jer Bog je onaj koji me pred vama poslao da vas odrœi u œivotu.
Po 45:6 Dvije su veø godine æto je glad doæla na zemlju, a joæ pet godina
neøe biti ni oranja ni œetve u zemlji.
Po 45:7 Zato me Bog poslao pred vama da vam se saçuva ostatak na
zemlji te da vam œivot spasi velikim izbavljenjem.
Po 45:8 Tako niste vi mene poslali ovamo nego Bog; on me postavio
faraonu za oca, gospodara nad svim njegovim domom i vladaocem nad
svom zemljom egipatskom.
Po 45:9 Œurite se k mome ocu te mu recite: ‘Ovo ti poruçuje tvoj sin
Josip: Bog me postavio gospodarem nad svim Egiptom; siåi k meni bez
oklijevanja.
Po 45:10 Nastanit øeæ se u kraju Goæenu. Tako øeæ biti blizu mene: ti,
tvoja djeca, tvoja unuçad, tvoje ovce i goveda i sve æto je tvoje.
Po 45:11 Ondje øu se za te brinuti, jer øe glad potrajati joæ pet godina.
Tako neøeæ oskudijevati ni ti, ni tvoja obitelj, niti itko tvoj.’
Po 45:12 Ta svojim oçima moœete vidjeti, kao æto vidi i moj brat Benjamin,
da vam to moja usta govore.
Po 45:13 Pripovjedite ocu o mome visokom poloœaju u Egiptu i sve æto
ste vidjeli; i brzo mi ovamo oca dovedite!”
Po 45:14 Potom zagrli brata Benjamina te zaplaka; a plakao je i Benjamin
obisnuvæi mu oko vrata.
Po 45:15 Izljubi zatim svu svoju braøu, u naruçju im se rasplaka. Poslije
toga njegova braøa zaåu s njim u razgovor.
Faraon doziva Izraela u Egipat
Po 45:16 Glas se proçuje u faraonovu dvoru: “Stigla Josipova braøa!”
Bilo je to drago faraonu i njegovim dvoranima.
Po 45:17 Onda faraon reçe Josipu: “Kaœi svojoj braøi neka uçine ovo:
‘Natovarite svoje œivine i odmah se uputite u zemlju kanaansku.
Po 45:18 Uzmite svoga oca i svoje obitelji i k meni doåite! Ja øu vam dati
najbolju zemlju u Egiptu te øete uœivati od obilja ove zemlje.’
Po 45:19 A naredi i ovo: ‘Ovako uçinite: Iz zemlje egipatske potjerajte
kola za svoju djecu i svoje œene, uzmite oca i doåite.
Po 45:20 Neka vam se oçi ne rastuœuju za vaæim stvarima, jer sve æto je
u Egiptu najbolje bit øe vaæe.’”
Po 45:21 Sinovi Izraelovi tako uçine. Po faraonovoj zapovijedi Josip im
dade kola i popudbinu.
Po 45:22 Svakom od njih dade nove haljine, a Benjaminu dade tri stotine
srebrnika i petore haljine.
Po 45:23 Isto tako poæalje svome ocu: deset magaraca natovarenih
najboljim plodovima egipatskim i deset magarica natovarenih œitom,
kruhom i namirnicama ocu za put.
Po 45:24 Isprativæi svoju braøu na put, reçe im: “Nemojte se putem
svaåati!”
Po 45:25 I tako oni odoæe iz Egipta i stigoæe u zemlju kanaansku, k
svome ocu Jakovu.
Po 45:26 Kad mu rekoæe: “Josip je œiv i çak vlada nad svom zemljom
egipatskom!”, njegovo se srce skameni jer im nije mogao vjerovati.
Po 45:27 Ali kad mu ispripovjediæe sve æto im je Josip rekao i kad vidje
kola æto ih je Josip poslao da ga prevezu, duh njihova oca Jakova oœivje.
Po 45:28 “Dosta”, reçe Izrael. “Sin moj Josip joæ je œiv! Moram poøi i
vidjeti ga prije nego umrem.”
Jakov odlazi u Egipat
Po 46:1 Tako Izrael krene na put sa svim æto bijaæe njegovo i stigne u
Beer Æebu te prinese œrtvu Bogu svoga oca Izaka.
Po 46:2 U noønom viåenju zovne Bog Izraela: “Jakove! Jakove!” On
odgovori: “Evo me!”

42
Po 46:3 “Ja sam Bog, Bog tvoga oca. Ne boj se siøi u Egipat, jer øu ondje
od tebe proizvesti velik narod.
Po 46:4 Ja øu siøi u Egipat s tobom i sam øu te vratiti ovamo; a Josip øe
ti svojom rukom oçi zaklopiti.”
Po 46:5 I Jakov krene iz Beer Æebe. Sinovi Izraelovi postave svoga oca
Jakova, svoju djecu i svoje œene u kola æto ih je faraon poslao da ga
prevezu.
Po 46:6 Uzmu sa sobom svoje blago i dobra æto ih bijahu stekli u zemlji
kanaanskoj te stignu Jakov i sve njegovo potomstvo u Egipat.
Po 46:7 Sa sobom je u Egipat poveo svoje sinove i unuke, svoje køeri i
køeri svojih sinova, sve svoje potomstvo.
Po 46:8 Ovo su imena Izraelaca - Jakova i njegovih potomaka - koji su
stigli u Egipat: Jakovljev prvoroåenac Ruben.
Po 46:9 Rubenovi sinovi: Henok, Falu, Hesron i Karmi.
Po 46:10 Sinovi Æimunovi: Jemuel, Jamin, Ohad, Jakin, Sohar i Æaul,
sin Kanaanke.
Po 46:11 Sinovi Levijevi: Geræon, Kehat i Merari.
Po 46:12 Sinovi Judini: Er, Onan, Æela, Peres i Zerah. Er i Onan umrli su
u zemlji kanaanskoj. Peresovi sinovi bili su Hesron i Hamul.
Po 46:13 Sinovi Jisakarovi: Tola, Fuva, Jaæub i Æimron.
Po 46:14 Sinovi Zebulunovi: Sered, Elon i Jahleel.
Po 46:15 To su sinovi koje je Lea imala s Jakovom u Padan Aramu i joæ
køerka Dina. U svemu je, dakle, imao sinova i køeri trideset i troje.
Po 46:16 Sinovi Gadovi: Sifjon, Hagi, Æuni, Esbon, Eri, Arodi i Areli.
Po 46:17 Sinovi Aæerovi: Jimna, Jiæva, Jiævi, Berija i sestra im Serah.
Sinovi Berijini: Heber i Malkiel.
Po 46:18 To su bili potomci Zilpe, koju je Laban darovao svojoj køeri Lei.
Ona je tako rodila Jakovu æesnaest duæa.
Po 46:19 Sinovi Jakovljeve œene Rahele: Josip i Benjamin.
Po 46:20 Josipu su se u egipatskoj zemlji rodili Manaæe i Efrajim. Rodila
mu ih je køi onskog sveøenika Poti-Fere.
Po 46:21 Sinovi Benjaminovi: Bela, Beker, Aæbel, Gera, Naaman, Ehi,
Roæ, Mupim, Hupim i Ard.
Po 46:22 To su bili potomci Rahelini koje je rodila Jakovu - u svemu njih
çetrnaest.
Po 46:23 Danov je sin Huæim.
Po 46:24 Sinovi Naftalijevi: Jahseel, Guni, Jeser i Æilem.
Po 46:25 To su bili potomci Bilhe, koju je Laban dao svojoj køeri Raheli.
Ona je Jakovu rodila sedam potomaka.
Po 46:26 Tako je sve Jakovljeve çeljadi æto je od njega poteklo i u Egipat
doselilo - ne ukljuçujuøi œena Jakovljevih sinova - u svemu æezdeset i
æest osoba.
Po 46:27 I k tome dva sina Josipova æto su mu se rodila u Egiptu. Prema
tome, sve çeljadi Jakovljeva doma æto se naseli u Egiptu bijaæe
sedamdeset duæa.
Po 46:28 Izrael posla Judu naprijed k Josipu da se pred njim pojavi u
Goæenu. Kad stignu u goæenski kraj,
Po 46:29 Josip upregne svoja kola i zaputi se u Goæen - u susret svome
ocu Izraelu. Stupivæi preda njega, pade mu oko vrata i dugo je tako
plakao.
Po 46:30 Onda Izrael reçe Josipu: “Sada, poæto sam roåenim oçima
vidio da si joæ œiv, mogu umrijeti.”
Po 46:31 Zatim Josip reçe svojoj braøi i oçevoj obitelji: “Otiøi øu i
obavijestiti faraona; reøi øu mu: ‘Moja braøa i obitelj moga oca, koji su bili
u zemlji kanaanskoj, doæli su k meni.
Po 46:32 Oni su ljudi pastiri, uvijek su se bavili stoçarstvom; dotjerali su
sa sobom svoja stada i sve æto im pripada.’
Po 46:33 Tako, kad vas faraon pozove i zapita: ‘Çime se bavite?’
Po 46:34 odgovorite: œeljudi smo, sluge tvoje, koji se od poçetka do sad
bavimo stoçarstvom; i mi i naæi preci’, tako da se moœete naseliti u
goæenskom kraju. Svi su, naime, pastiri Egipøanima mrski.”
Po 47:1 Ode, dakle, Josip te obavijesti faraona: “Moj otac i moja braøa
stigoæe sa svojim ovcama i govedima i sa svime æto imaju iz zemlje
kanaanske, i eno ih u goæenskom kraju.”
Po 47:2 I uzevæi petoricu izmeåu svoje braøe, uvede ih faraonu.
Po 47:3 Onda faraon zapita njegovu braøu: “Çime se bavite?” Odgovore
faraonu: “Tvoje su sluge stoçari, baæ kao æto su bili naæi preci.
Po 47:4 Doæli smo da potraœimo kratak boravak u ovoj zemlji”, rekoæe
faraonu, “jer je nestalo paæe za stada tvojih slugu, straæna glad pritiæte
kanaansku zemlju. Dopusti da se tvoje sluge nastane u goæenskom
kraju.”

43
Po 47:5 Faraon reçe Josipu: “Neka se, dakle, nastane u goæenskom
kraju. A ako znaæ da meåu njima ima prikladnih, postavi ih za nadglednike
moga osobnog blaga.”
Po 47:6 Tako, kad Jakov i njegovi sinovi stigoæe u Egipat i kad faraon,
kralj egipatski, to çu, reçe Josipu: “Buduøi da su tvoj otac i tvoja braøa
doæli k tebi, a egipatska ti je zemlja na raspolaganju: smjesti svoga oca
i svoju braøu u najboljem kraju.”
Po 47:7 Josip onda dovede svoga oca Jakova faraonu. Jakov blagoslovi
faraona.
Po 47:8 A faraon upita Jakova: “Koliko ti je godina?”
Po 47:9 Jakov odgovori faraonu: “Godina moga lutalaçkog œivljenja ima
stotina i trideset. Malo ih je i nesretne su bile godine moga œivota; ne
dostiœu brojem godine œivljenja na zemlji mojih otaca.”
Po 47:10 Poslije toga Jakov se oprosti s faraonom i ode od njega.
Po 47:11 Tako Josip nastani svoga oca i svoju braøu davæi im u vlasniætvo
najljepæi kraj egipatske zemlje, u kraju Ramsesovu, kako je faraon
naredio.
Po 47:12 A Josip opskrbi hranom svoga oca, svoju braøu i svu oçevu
obitelj sve do najmanjega.
Po 47:13 Nigdje nije bilo hrane jer je pritisla straæna glad: izmuçi ona i
zemlju egipatsku i zemlju kanaansku.
Po 47:14 Josip pobra sav novac æto se nalazio u zemlji egipatskoj i
zemlji kanaanskoj u zamjenu za œito koje se prodavalo i odnese novac
u faraonov dvor.
Po 47:15 Kad je nestalo novca u zemlji egipatskoj i zemlji kanaanskoj,
svi Egipøani doåu k Josipu te mu reknu: “Daj nam kruha! Zaæto da
pomremo pred tvojim oçima? Novca viæe nema.”
Po 47:16 Josip odgovori: “Predajte svoju stoku pa øu vam dati œita u
zamjenu za stoku kad je novca nestalo.”
Po 47:17 Tako su oni dovodili svoju stoku Josipu, a Josip im davaæe
kruh u zamjenu za konje, za sitnu i krupnu stoku i za magarad. Tako ih
je one godine opskrbljivao kruhom u zamjenu za sve njihovo blago.
Po 47:18 Kad je ona godina proæla, doåu k njemu i druge godine te mu
reknu: “Ne moœemo skriti od svoga gospodara: novca je nestalo, blaga
su veø ustupljena gospodaru; drugo niæta ne preostaje da gospodaru
ustupimo nego sebe i svoje oranice.
Po 47:19 Zaæto da uniætimo na tvoje oçi i sebe i svoje zemlje? Uzmi i nas
i naæe zemlje u zakup za kruh, i tako øemo zajedno sa svojom zemljom
postati faraonovi kmetovi; daj sjemena da preœivimo: da ne izginemo i
da nam oranice ne postanu pustoæ!”
Po 47:20 Tako Josip steçe faraonu u posjed sve egipatske oranice, jer
je svaki Egipøanin, kako ih pritisnu glad, prodao svoje njive. Tako je
zemlja postala faraonovo vlasniætvo,
Po 47:21 a narod od jednog kraja Egipta do drugoga njegovim robljem.
Po 47:22 Jedino nije preuzeo sveøeniçkih imanja, jer je faraon davao
sveøenicima odreåeni dio, i tako su œivjeli od prihoda æto im ga je faraon
davao. Stoga nisu prodali svojih imanja.
Po 47:23 Onda Josip reçe svijetu: “Buduøi da sam danas za faraona
prekupio i vas i vaæu zemlju, evo vam sjeme pa zasijte zemlju.
Po 47:24 A kad bude pobiranje ljetine, faraonu øete davati jednu petinu,
dok øe çetiri petine ostajati vama: za zasijavanje polja, za hranu vama
i onima koji su u vaæim domovima i za hranu vaæoj djeci.”
Po 47:25 Oni odgovore: “Œivot si nam spasio! Mi smo zahvalni svome
gospodaru æto moœemo biti faraonovi robovi.”
Po 47:26 Tako Josip napravi za Egipat zemljiæni zakon koji i danas vrijedi:
petina pripada faraonu; jedino sveøeniçka imanja nisu preæla faraonu.
Jakovljeva posljednja œelja
Po 47:27 Izraelci se nastaniæe u zemlji egipatskoj, u kraju goæenskom;
u njem stekoæe vlasniætvo; bijahu rodni i broj im se veoma umnoœi.
Po 47:28 U zemlji egipatskoj poœivje Jakov sedamnaest godina. Tako
je duljina Jakovljeva œivota iznosila sto çetrdeset i sedam godina.
Po 47:29 A kad se pribliœi vrijeme Izraelu da umre, pozva svoga sina
Josipa te mu reçe: “Ako mi œeliæ ugoditi, stavi svoju ruku pod moje stegno
kao jamstvo svoje odanosti meni: nemoj me sahraniti u Egiptu!
Po 47:30 Kad legnem dolje sa svojim ocima, prenesi me iz Egipta gore
i sahrani me u njihovu grobnicu!” “Uçinit øu kako si rekao”, odgovori.
Po 47:31 “Zakuni mi se!” - reçe. I on mu se zakle. Tada se Izrael duboko
prignu na uzglavlju.
Jakov blagoslivlja Josipove sinove Efrajima i Manaæea
Po 48:1 Poslije nekog vremena jave Josipu: “Eno ti je otac obolio.” Nato
on uzme sa sobom svoja dva sina, Manaæea i Efrajima.

44
Po 48:2 Kad Jakovu rekoæe: “Evo ti je doæao sin Josip”, Izrael skupi
svoje snage i sjede na postelju.
Po 48:3 Reçe Jakov Josipu: “Bog Svemoœni, El Æadaj, objavi mi se u
Luzu, u zemlji kanaanskoj; blagoslov mi dade,
Po 48:4 a potom mi reçe: ‘Uçinit øu te rodnim i mnogobrojnim, uçinit øu
da postaneæ skup naroda, a tvome potomstvu poslije tebe dat øu ovu
zemlju u posjed zauvijek.’
Po 48:5 Sad, oba tvoja sina æto su ti se rodila u zemlji egipatskoj, prije
nego sam ja stigao k tebi u Egipat, neka budu moji - Efrajim i Manaæe
neka budu moji kao i Ruben i Æimun!
Po 48:6 A djeca æto su ti se rodila poslije njih neka ostanu tvoja; a u svom
nasljedstvu neka se zovu po imenu svoje braøe.
Po 48:7 Kad sam se, naime, vraøao iz Padana, na moju œalost, tvoja
majka Rahela umrije na putovanju u kanaansku zemlju, tek u maloj
udaljenosti od Efrate. Sahranio sam je ondje uz put u Efratu, sadaænji
Betlehem.”
Po 48:8 Opazivæi Izrael Josipove sinove, zapita: “Tko su ovi?”
Po 48:9 Josip odgovori svome ocu: “Sinovi su to moji koje mi je Bog dao
ovdje.” “Dovedi mi ih da ih blagoslovim”, reçe.
Po 48:10 Izraelu oçi oslabile od starosti, nije vidio. Zato mu privede
sinove, a on ih poljubi i zagrli.
Po 48:11 Potom Izrael reçe Josipu: “Nisam oçekivao da øu joæ ikada
vidjeti tvoje lice; kad, evo, Bog mi dade da vidim i tvoje potomke.”
Po 48:12 Josip ih tada skine s njegovih koljena i duboko se, sve do
zemlje, nakloni.
Po 48:13 Nato ih uze Josip obojicu - Efrajima svojom desnicom, Izraelu
nalijevo, a Manaæea svojom ljevicom, Izraelu nadesno - te ih k njemu
primaçe.
Po 48:14 Ali Izrael ispruœi svoju desnicu i stavi je na Efrajimovu glavu,
premda je bio mlaåi, a svoju ljevicu na glavu Manaæeovu - tako je drœao
ruke unakrst - iako je Manaæe bio prvoroåenac.
Po 48:15 Tako je davao svoj blagoslov Josipu govoreøi: “Bog, çijim su
putovima hodili oci moji Abraham i Izak, Bog, koji mi je pastir bio otkako
postah pa do danas,
Po 48:16 anåeo koji me od svakog zla izbavljao - djecu ovu neka
blagoslovi! Neka se ime moje i mojih preåa Abrahama i Izaka po njima
spominje! U mnoætva se mnogobrojna po zemlji razmnoœili!”
Po 48:17 Kad je Josip vidio da je njegov otac poloœio desnicu na
Efrajimovu glavu, njegovim se oçima to uçini krivo; zato posegne za
rukom svoga oca da je pomakne s Efrajimove glave na glavu
Manaæeovu.
Po 48:18 “Ne tako, oçe moj,” reçe Josip svome ocu, “jer ovo je
prvoroåenac; zato stavi desnicu na njegovu glavu!”
Po 48:19 Ali njegov otac to odbije rekavæi: “Znam ja, sine moj, znam; i od
njega øe postati narod i bit øe velik. Ali njegov mlaåi brat bit øe veøi od
njega, a njegovo øe potomstvo biti mnoætvo.”
Po 48:20 Onoga ih, dakle, dana blagoslovi rekavæi: “Vama neka se Izrael
blagoslivlja govoreøi: Kao æto je Efrajimu i Manaæeu, neka i tebi Bog
uçini!” Tako stavi Efrajima pred Manaæea.
Po 48:21 Poslije Izrael reçe Josipu: “Ja øu, evo, naskoro umrijeti; no
Bog øe biti s vama i opet vas dovesti u zemlju vaæih otaca.
Po 48:22 A tebi ostavljam Æekem, neæto viæe nego tvojoj braøi, æto sam
ga svojim maçem i lukom osvojio od Amorejaca.” Jakovljeva oporuka
Po 49:1 Jakov zatim sazva svoje sinove te reçe: “Skupite se da vam
kaœem æto øe vas snaøi u kasnije vrijeme:
Po 49:2 Okupite se, çujte, sinovi Jakovljevi, çujte oca svoga Izraela!
Po 49:3 Ti Rubene, moj prvoroåençe, snaga ti si moja, prvenac moje
muækosti. Istiçeæ, se ponosom, snagom se istiçeæ,
Po 49:4 no, poput vode nabujao, neøeæ viæe imati prvenstva, jer na leœaj
oca svog se pope,
moj tad oskvrnu krevet.
Po 49:5 Æimun i Levi braøa su prava! Maçevi im oruåe nasilja.
Po 49:6 Na njihova vijeøanja ja ne silazio, u njihovim zborovima udjela
ne imao! U srdœbi su svojoj ljude ubijali; u obijesti bikove sakatili.
Po 49:7 Prokleta im srdœba, jer je preœestoka! Prokleta im obijest, jer je
preokrutna! Razdijelit øu ih po Jakovu, Izraelom raspræiti.
Po 49:8 Judo! Tvoja braøa slavit øe te; svagda ti je æaka na æiji duæmana,
sinci oca tvoga tebi øe se klanjat.
Po 49:9 Judo, laviøu mali! Plijenom si se, sine, udebljao; poput lava,
poput lavice legao potrbuæke!
Tko bi ga draœiti smio?

45
Po 49:10 Od Jude œezlo se kraljevsko, ni palica vladalaçka od nogu
njegovih udaljiti neøe dok ne doåe onaj kome pripada - kome øe se
narodi pokoriti.
Po 49:11 Svog magarca za lozu privezuje, mlado magarice svoje za
çokot. U vinu on kupa svoju odjeøu svoju halju u krvi od groœåa.
Po 49:12 Oçi su mu od vina mutne, zubi bjelji od mlijeka.
Po 49:13 Zebulun øe stanovati uz obalu morsku, luka spasa bit øe
brodarima, uz bok njegov Sidon øe leœati.
Po 49:14 Jisakar je koæçat magarac polegao meåu ogradama.
Po 49:15 Vidje da je odmor ugodan, a zemlja lijepa, te leåa svoja pod
teret podmetnu i na tlaku pristade.
Po 49:16 Dan øe narod svoj suditi kao svako pleme Izraelovo.
Po 49:17 Neka Dan zmija bude na putu, guja pokraj staze æto øe konja
za zglob ujesti, i njegov konjik nauznak øe pasti.
Po 49:18 U spas tvoj se, Jahve, uzdam!
Po 49:19 Gada øe pljaçkat razbojnici, pljaçkom øe im za petama biti.
Po 49:20 U Aæera bit øe hrane, poslastica za kraljeve.
Po 49:21 Naftali je koæuta lakonoga koja krasnu lanad mladi.
Po 49:22 Josip je stablo plodno, plodno stablo kraj izvora, grane svoje
grana preko zida.
Po 49:23 Strijelci njega saletjeli, strijeljali ga, opljaçkali.
Po 49:24 Ali luk mu çvrst ostaje, miæice mu ojaçale, rukom Jakog Jakovljeva,
imenom Pastira, Stijene Izraela,
Po 49:25 Bogom, Ocem tvojim, koji ti pomaœe, Svesilnim koji te
blagoslivlje blagoslovom ozgo sa nebesa, blagoslovom ozdo iz dubina,
blagoslovom iz svih prsa, iz svih utroba!
Po 49:26 Blagoslovom klasja i cvjetova, blagoslovom drevnih brda, œelja
vjeçnih breœuljaka - neka se oni spuste na Josipa, izmeåu braøe
posveøenog!
Po 49:27 Benjamin je vuk grabeœeljivi, lovinu on jutrom jede, a naveçer
plijen dijeli.”
Po 49:28 Sve su to Izraelova plemena - dvanaest ih na broj - i to im je
otac rekao kad ih je blagoslivljao; svakoga je od njih blagoslovio njegovim
blagoslovom.
Posljednje upute i smrt Jakovljeva
Po 49:29 Poslije toga im dade ovu naredbu: “Naskoro øu se pridruœiti
svojim precima. Sahranite me kraj mojih otaca,
Po 49:30 u æpilji æto se nalazi na polju Efrona, Hetita, u æpilji na polju
Makpeli, nasuprot Mamri, u zemlji kanaanskoj. To je ona koju je Abraham
kupio s poljem od Hetita Efrona za mjesto sahranjivanja.
Po 49:31 Ondje je sahranjen Abraham i njegova œena Sara; sahranjeni
su ondje Izak i njegova œena Rebeka; ondje sam ja sahranio Leu.
Po 49:32 Polje i æpilja na njemu kupljeni su od Hetita.”
Po 49:33 Kad je Jakov tako naputio svoje sinove, povuçe noge natrag
na postelju te izdahnu - pridruœi se svojim precima.
Jakovljev pogreb
Po 50:1 Josip se baci na oca, suzama mu oblije lice, izljubi ga.
Po 50:2 Poslije toga Josip naredi lijeçnicima koji su se nalazili u njegovoj
sluœbi da mu oca balzamiraju, i oni balzamiraæe Izraela.
Po 50:3 Trebalo je çetrdeset dana: toliko, naime, traje balzamiranje.
Sedamdeset su ga dana Egipøani oplakivali.
Po 50:4 A kad je proælo vrijeme oplakivanja, Josip reçe onima u dvoru
faraonovu: “Uçinite mi milost i prenesite faraonu ovo:
Po 50:5 Moj me otac zakleo govoreøi: ‘Kad umrem, sahrani me u grob
koji sam sebi pripravio u zemlji kanaanskoj!’ Dopusti mi da odem gore
i sahranim oca, a onda øu se vratiti.”
Po 50:6 Faraon odgovori: “Otiåi gore i sahrani svoga oca kako si mu se
zakleo.”
Po 50:7 Tako Josip ode da sahrani oca. S njim su poæli i svi faraonovi
sluœbenici - odliçnici njegova dvora i svi dostojanstvenici egipatske
zemlje;
Po 50:8 sva Josipova obitelj, njegova braøa i oçeva porodica. Jedino su
u goæenskom kraju ostala njihova djeca, njihove ovce i goveda.
Po 50:9 S njim su iæla i kola i konjanici: bila je to vrlo duga povorka.
Po 50:10 Stigavæi u Goren Haatad, s onu stranu Jordana, odrœaæe ondje
veliko i sveçano naricanje. Josip odrœa sedmodnevnu œalost za ocem.
Po 50:11 Kad su stanovnici te zemlje, Kanaanci, vidjeli tugovanje u
Goren Haatadu, rekoæe: “To ti je sveçano naricanje Egipøana!” Zato
nazovu to mjesto Abel-Misrajim. Nalazi se s onu stranu Jordana.
Po 50:12 Jakovljevi sinovi uçine kako im je naredio otac:
Po 50:13 odnesu ga u zemlju kanaansku te ga sahrane u æpilji na polju

46
Makpeli kod Mamre, polju æto ga je Abraham kupio od Hetita Efrona za
sahranjivanje.
Po 50:14 Poæto je sahranio svoga oca, Josip se vrati u Egipat - on,
njegova braøa i svi koji su s njim iæli da mu oca pokopaju.
Od smrti Jakovljeve do smrti Josipove
Po 50:15 Kad su Josipova braøa vidjela da im je otac umro, rekoæe: “Æto
ako je Josip na nas ljut i pokuæa uzvratiti nam za sve zlo koje smo mi
njemu nanijeli?”
Po 50:16 Stoga poruçe Josipu ovako: “Pred svoju smrt tvoj je otac
naredio:
Po 50:17 ‘Ovako recite Josipu: Oprosti braøi svojoj zlo i grijeh æto su
onako okrutno prema tebi postupili.’ Oprosti, dakle, uvredu slugama
Boga svoga oca!” Na te rijeçi Josip brizne u plaç.
Po 50:18 Tada sama njegova braøa doåu k njemu, bace se preda njega
te mu reknu: “Evo nas k tebi da budemo tvoji robovi!”
Po 50:19 Josip im odvrati: “Ne bojte se! Ta zar sam ja namjesto Boga!
Po 50:20 Osim toga, iako ste vi namjeravali da meni naudite, Bog je bio
ono okrenuo na dobro: da uçini æto se danas zbiva - da spasi œivot velikom
narodu.
Po 50:21 Zato se ne bojte! Ja øu se brinuti za vas i za vaæu djecu.”
Tako ih je smirio ljubeznim rijeçima.
Po 50:22 Josip ostane u Egiptu zajedno s rodom svojim i oçevim. Poœivje
Josip stotinu i deset godina.
Po 50:23 Tako je Josip gledao Efrajimovu djecu do treøeg koljena; a
raåala se djeca i Makiru, Manaæeovu sinu, na Josipovim koljenima.
Po 50:24 Napokon reçe Josip svojoj braøi: “Ja øu, evo, naskoro umrijeti.
Ali øe se Bog, zacijelo, sjetiti vas i odvesti vas iz ove zemlje u zemlju æto
ju je pod zakletvom obeøao Abrahamu, Izaku i Jakovu.”
Po 50:25 Tada Josip zakune Izraelove sinove: “Bog øe se vas doista
sjetiti, i tada ponesite moje kosti odavde!”
Po 50:26 Josip umrije kad mu bijaæe sto i deset godina; balzamiraæe ga
i u Egiptu poloœiæe u lijes.
IZLAZAK
Nevolje Hebreja u Egiptu
Izl 1:1 Ovo su imena Izraelovih sinova koji su s Jakovom siæli u Egipat,
svaki sa svojim domom:
Izl 1:2 Ruben, Æimun, Levi i Juda;
Izl 1:3 Jisakar, Zebulun i Benjamin;
Izl 1:4 Dan i Naftali; Gad i Aæer.
Izl 1:5 U svemu Jakovljevih potomaka bijaæe sedamdeset duæa. A Josip
je veø bio u Egiptu.
Izl 1:6 I umre Josip, a pomru i sva njegova braøa i sav onaj naraætaj.
Izl 1:7 Ali su Izraelci bili rodni, namnoœili se i silno ojaçali, tako da su
napuçili zemlju.
Izl 1:8 Uto u Egiptu zavlada novi kralj koji nije poznavao Josipa.
Izl 1:9 I reçe on svome puku: “Eto, sinovi su Izraelovi postali narod brojan
i moøniji od nas.
Izl 1:10 Hajde, postupimo mudro s njima: sprijeçimo im porast, da se u
sluçaju rata ne pridruœe naæim neprijateljima, da ne udare na nas i
napokon ne odu iz zemlje.”
Izl 1:11 I postaviæe nad njima nadglednike da ih tlaçe teækim radovima.
Tako su faraonu sagradili gradove-skladiæta: Pitom i Ramses.
Izl 1:12 Ali æto su ih viæe tlaçili, oni se joæ viæe mnoœili, napredovali i æirili
se, tako da su Egipøani strahovali od Izraelaca.
Izl 1:13 I Egipøani se okrutno obore na Izraelce.
Izl 1:14 Ogorçavali su im œivot teækim radovima: pravljenjem meljte i
opeke, razliçitim poljskim poslovima i svakovrsnim naporima koje im
nemilosrdno nametahu.
Izl 1:15 Egipatski se kralj obrati i na hebrejske babice, od kojih jednoj
bijaæe ime Æifra, a drugoj Pua, pa im naredi:
Izl 1:16 “Kad u porodu pomaœete Hebrejkama, dobro pogledajte oba
kamena sjedala: ako je muæko dijete, ubijte ga; ako je œensko, neka œivi.
Izl 1:17 Ali su se babice bojale Boga i nisu çinile kako im je naredio
egipatski kralj, nego su ostavljale na œivotu muæku djecu.
Izl 1:18 Stoga egipatski kralj pozove babice pa im rekne: “Zaæto ste tako
radile i na œivotu ostavljale muæku djecu?”
Izl 1:19 Nato babice odgovore faraonu: “Hebrejke nisu kao egipatske

47
œene. One su œivotne. Prije nego babica doåe k njima, one veø rode.”
Izl 1:20 Bog je to babicama za dobro primio. Narod se mnoœio i silno
porastao.
Izl 1:21 A kako su se babice bojale Boga, on ih obdari potomstvom.
Izl 1:22 Onda faraon izda naredbu svemu svome narodu: “Svako muæko
dijete koje se rodi Hebrejima bacite u Rijeku! Na œivotu ostavite samo
œensku djecu.”
Roåenje Mojsijevo
Izl 2:1 Neki çovjek od Levijeva koljena ode i oœeni se djevojkom Levijkom.
Izl 2:2 Œena zaçe i rodi sina. Vidjevæi kako je krasan, krila ga je tri mjeseca.
Izl 2:3 Kad ga nije mogla viæe skrivati, nabavi koæaricu od papirusove
trstike, oblijepi je smolom i paklinom, u nju stavi dijete i poloœi ga u trstiku
na obali Rijeke.
Izl 2:4 Njegova sestra stane podalje da vidi æto øe s njime biti.
Izl 2:5 Faraonova køi siåe k Rijeci da se kupa, dok su njezine sluækinje
æetale uz obalu Rijeke. Opazi ona koæaricu u trstici, pa poæalje sluækinju
da je donese.
Izl 2:6 Otvori je i pogleda, a to u njoj dijete! Muæko çedo. Plakalo je. Njoj
se saœali na njega. “Bit øe to hebrejsko dijete”, reçe.
Izl 2:7 Onda njegova sestra rekne faraonovoj køeri: “Hoøeæ li da ti
potraœim dojilju meåu Hebrejkama da ti dijete doji?”
Izl 2:8 “Idi!” - odgovori joj faraonova køi. Tako djevojka ode i pozove
djetetovu majku.
Izl 2:9 “Uzmi ovo dijete”, rekne joj faraonova køi, “i odgoji mi ga, a ja øu
te plaøati.” Tako œena uzme dijete i othrani ga.
Izl 2:10 Kad je dijete odraslo, ona ga odvede faraonovoj køeri, koja ga
posini. Nadjene mu ime Mojsije, “jer sam ga”, reçe, “iz vode izvadila”.
Mojsije bjeœi u zemlju Midjan
Izl 2:11 Jednog dana, kad je Mojsije veø odrastao, doåe meåu svoj narod
i vidje njegove muke. Spazi tada kako neki Egipøanin tuçe jednoga
Hebrejca - brata njegova.
Izl 2:12 Okrene se tamo-amo i, vidjevæi da nikoga nema, ubije Egipøanina
i zatrpa ga u pijesak.
Izl 2:13 Izaåe on i sutradan te zateçe dva Hebrejca kako se tuku. “Zaæto
tuçeæ svoga druga?” - rekne napadaçu.
Izl 2:14 Ovaj odvrati: “Tko te postavi za starjeæinu i suca naæega? Kaniæ
li ubiti i mene kako si ubio onog Egipøanina?” Mojsije se uplaæi pa øe u
sebi: “Tako! Ipak se saznalo.”
Izl 2:15 Kad je faraon to doçuo, htjede Mojsija pogubiti. Zato Mojsije
pobjegne od faraona i skloni se u midjansku zemlju. Ondje sjedne kraj
nekog studenca.
Izl 2:16 Midjanski je sveøenik imao sedam køeri. Doåu one da zahvate
vode i naliju pojila, da napoje stado svoga oca.
Izl 2:17 Ali doåu i pastiri te ih potjeraju. Mojsije ustane, obrani ih i stado
im napoji.
Izl 2:18 Kad su se vratile svome ocu Reuelu, on ih zapita: “Kako ste se
danas tako brzo vratile?”
Izl 2:19 One odgovore: “Neki Egipøanin obrani nas od pastira i joæ nam
zahvati vode i stado nam napoji.”
Izl 2:20 “Gdje je?” - zapita on svoje køeri. “Zaæto ste ostavile toga çovjeka?
Pozovite ga na objed.”
Izl 2:21 Mojsije pristane da ostane kod toga çovjeka. On oœeni Mojsija
svojom køeri Siporom.
Izl 2:22 A kad ona rodi sina, on mu nadjene ime Geræon, “jer sam”, reçe,
“stranac u tuåoj zemlji”.
Bog poziva Mojsija za voåu hebrejskom narodu
Izl 2:23 Poslije mnogo vremena umre egipatski kralj. Izraelci su joæ
stenjali u ropstvu. Vapili su, a njihov vapaj za pomoø sred ropstva uzlazio
je k Bogu.
Izl 2:24 Bog je çuo njihovo zapomaganje i sjetio se svoga Saveza s
Abrahamom, Izakom i Jakovom.
Izl 2:25 I pogleda Bog na Izraelce i zauze se za njih.
Goruøi grm
Izl 3:1 Mojsije pasao ovce svoga tasta Jitra, midjanskoga sveøenika.
Goneøi tako stado po pustari, doåe do Horeba, brda Boœjega.
Izl 3:2 Anåeo mu se Jahvin ukaœe u rasplamtjeloj vatri iz jednog grma.
On se zagleda: grm sav u plamenu, a ipak ne izgara.
Izl 3:3 “Hajde da priåem,” reçe Mojsije, “i promotrim ovaj çudni prizor:
zaæto grm ne sagorijeva.”
Izl 3:4 Kad je Jahve vidio kako prilazi da razmotri, iz grma ga Bog zovne:
“Mojsije! Mojsije!” “Evo me!” - javi se.

48
Izl 3:5 “Ne prilazi ovamo!” - reçe. “Izuj obuøu s nogu! Jer mjesto na
kojem stojiæ sveto je tlo.
Izl 3:6 Ja sam”, nastavi, “Bog tvoga oca; Bog Abrahamov, Bog Izakov,
Bog Jakovljev.” Mojsije zakloni lice: bojao se u Boga gledati.
Poziv Mojsijev
Izl 3:7 “Vidio sam jade svoga naroda u Egiptu”, nastavi Jahve, “i çuo mu
tuœbu na tlaçitelje njegove. Znane su mi muke njegove.
Izl 3:8 Zato sam siæao da ga izbavim iz æaka egipatskih i odvedem ga iz
te zemlje u dobru i prostranu zemlju - u zemlju kojom teçe med i mlijeko:
u postojbinu Kanaanaca, Hetita, Amorejaca, Periœana, Hivijaca i
Jebusejaca.
Izl 3:9 Vapaji sinova Izraelovih doprijeæe do mene. I sam vidjeh kako ih
Egipøani tlaçe.
Izl 3:10 Zato, hajde! Ja te æaljem faraonu da izbaviæ narod moj, Izraelce,
iz Egipta.”
Izl 3:11 “Tko sam ja da se uputim faraonu”, odgovori Mojsije Bogu, “i
izvedem Izraelce iz Egipta!”
Izl 3:12 “Ja øu biti s tobom”, nastavi. “I ovo øe ti biti znak da sam te ja
poslao: kad izvedeæ narod iz Egipta, Bogu øete iskazati ætovanje na
ovome brdu.”
Bog objavljuje svoje ime
Izl 3:13 Nato Mojsije reçe Bogu: “Ako doåem k Izraelcima pa im kaœem:
‘Bog otaca vaæih poslao me k vama’, i oni me zapitaju: ‘Kako mu je ime?’
- æto øu im odgovoriti?”
Izl 3:14 “Ja sam koji jesam”, reçe Bog Mojsiju. Onda nastavi: “Ovako
kaœi Izraelcima: ‘Ja jesam’ posla me k vama.”
Izl 3:15 Dalje je Bog Mojsiju rekao: “Kaœi Izraelcima ovako: ‘Jahve, Bog
vaæih otaca, Bog Abrahamov, Bog Izakov i Bog Jakovljev, poslao me k
vama.’ To mi je ime dovijeka, tako øe me zvati od koljena do koljena.”
Mojsijevo poslanje
Izl 3:16 “Idi, skupi starjeæine Izraelaca pa im kaœi: ‘Jahve, Bog otaca -
Bog Abrahamov, Izakov i Jakovljev - objavio mi se i rekao mi: Pohodio
sam vas i razabrao æto vam se çini u Egiptu.
Izl 3:17 Odluçio sam vas izvesti iz egipatske bijede u zemlju Kanaanaca,
Hetita, Amorejaca, Periœana, Hivijaca i Jebusejaca - u zemlju kojom
teçe med i mlijeko!’
Izl 3:18 Oni øe te posluæati. Onda poåi sa starjeæinama Izraelaca k
egipatskom kralju i reci mu: ‘Objavio nam se Jahve, Bog Hebreja. Pusti
nas da odemo tri dana hoda u pustinju, da ondje prinesemo œrtvu Jahvi,
Bogu svojemu.’
Izl 3:19 Znam ja da vas egipatski kralj neøe pustiti ako ne bude natjeran
teækom æakom.
Izl 3:20 Zato øu ja pruœiti svoju æaku i pritisnuti Egipat svakovrsnim
çudesima æto øu ih u njemu izvesti. Poslije øe vas pustiti.
Izl 3:21 Dobro øu raspoloœiti Egipøane prema ovome narodu, pa kad
poåete, neøete poøi praznih ruku.
Izl 3:22 Svaka øe œena zatraœiti od svoje susjede i stanarke u svojoj kuøi
nakita srebrnog i zlatnog i odjeøe. To stavite na svoje sinove i køeri.
Tako øete oplijeniti Egipøane.”
Çudesni znaci Mojsijeva poslanstva
Izl 4:1 Mojsije uzvrati: “Ali ako mi ne povjeruju i ne posluæaju me, nego
mi reknu: ‘Jahve ti se nije objavio?’”
Izl 4:2 “Æto ti je to u ruci?” - zapita ga Jahve. “Ætap”, odgovori.
Izl 4:3 “Baci ga na zemlju!” - naredi mu Jahve. On ga baci na zemlju, a
ætap se pretvori u zmiju. Mojsije pred njom uzmaçe.
Izl 4:4 Onda Jahve reçe Mojsiju: “Pruœi ruku i uhvati je za rep.” I on seœe
rukom i uhvati je za rep, a ona opet postade ætap u njegovoj ruci.
Izl 4:5 “Tako moraju vjerovati da se Jahve, Bog njihovih otaca, Bog
Abrahamov, Bog Izakov i Bog Jakovljev, tebi objavio.”
Izl 4:6 Joæ mu Jahve rekne: “Uvuci ruku u njedra.” On uvuçe ruku u
njedra. Kad ju je izvukao, gle - ruka mu gubava, bijela kao snijeg.
Izl 4:7 “Stavi opet ruku u njedra!” - naredi mu Jahve. On opet ruku u
njedra. Kad ju je iz njedara izvukao, gle - opet je bila kao i ostali dio tijela.
Izl 4:8 “Ako ti ne povjeruju i ne prihvate poruku prvoga znamenja,
povjerovat øe poruci drugoga znamenja.
Izl 4:9 A ako ih oba ova znamenja ne uvjere pa ti ne povjeruju, zahvati
vode iz Rijeke i prolij je po suhu. Voda æto je budeæ iz Rijeke uzeo na
suhu øe se u krv pretvoriti.”
Izl 4:10 “Oprosti, Gospodine!” - nastavi Mojsije Jahvi. “Ja nikad nisam
bio çovjek rjeçit; ni prije ni sada kad govoriæ svome sluzi. Ja sam u govoru
spor, a na jeziku teœak.”

49
Izl 4:11 “Tko je dao çovjeku usta?” - reçe mu Jahve. “Tko ga çini nijemim
i gluhim; tko li mu vid daje ili ga osljepljuje? Zar to nisam ja, Jahve!
Izl 4:12 Idi, dakle! Ja øu biti s tobom kad budeæ govorio i kazivat øu ti æto
øeæ govoriti.”
Izl 4:13 “Oprosti, Gospodine”, opet øe Mojsije, “ne bi li poslao koga
drugoga!”
Izl 4:14 Razljuti se Jahve na Mojsija i reçe: “Zar Aron, Levijevac, nije tvoj
brat? Znam da je on vrlo rjeçit. Evo, baæ ti izlazi u susret. Kad te vidi,
obradovat øe se u srcu.
Izl 4:15 Ti govori njemu i u njegova usta stavljaj rijeçi. Ja øu biti i s tobom
i s njime dok budete govorili; kazivat øu obojici æto øete raditi.
Izl 4:16 Neka on mjesto tebe govori narodu. Tako, on øe tebi biti mjesto
usta, a ti øeæ njemu biti mjesto Boga.
Izl 4:17 Uzmi ovaj ætap u ruku. Njim izvodi znamenja.”
Mojsijev povratak u Egipat
Izl 4:18 Zatim se Mojsije vrati svome tastu Jitru te mu reçe: “Pusti me da
se vratim braøi u Egipat da vidim jesu li joæ na œivotu.” “Poåi u miru!” -
reçe Jitro Mojsiju.
Izl 4:19 I Jahve reçe Mojsiju u Midjanu: “Vrati se u Egipat, jer su pomrli
svi ljudi koji su traœili tvoj œivot.”
Izl 4:20 Tako Mojsije posadi na magarca svoju œenu i sinove i ode u
zemlju egipatsku. A u ruku Mojsije uze Boœji ætap.
Izl 4:21 Jahve opet reçe Mojsiju: “Kad se vratiæ u Egipat, pobrini se da
pred faraonom izvedeæ sva çudesa za koja sam ti dao moø, premda øu
ja tvrdim uçiniti njegovo srce, tako te neøe pustiti narod da ode.
Izl 4:22 Tada reci faraonu: ‘Ovako kaœe Jahve: Izrael je moj prvoroåenac.
Izl 4:23 Traœim od tebe da mi pustiæ sina da mi iskaœe ætovanje. Ako
odbijeæ da ga pustiæ, ja øu ubiti tvoga prvoroåenca.’”
Obrezanje Mojsijeva sina
Izl 4:24 Kad se na putu Mojsije zaustavi da prenoøi, navali na njega
Jahve da ga ubije.
Izl 4:25 Ali Sipora pograbi oætar kremen, obreza svoga sina i koœicom se
dotakne Mojsijevih nogu: “Zaista si mi ti krvav muœ“, reçe.
Izl 4:26 I Jahve ga pusti. Ona je to zbog obrezanja rekla “krvav muœ“.
Izl 4:27 Onda rekne Jahve Aronu: “Zaputi se prema pustinji, u susret
Mojsiju!” On ode i s njim se sastane na Boœjem brdu. Poljubi ga.
Izl 4:28 Mojsije pripovjedi Aronu sve æto mu je Jahve povjerio i sva
znamenja koja mu je naredio da ih uçini.
Izl 4:29 Sad odu Mojsije i Aron i skupe sve starjeæine Izraelaca.
Izl 4:30 Aron izloœi sve æto je Jahve govorio Mojsiju, a Mojsije izvede
znamenja naoçigled naroda.
Izl 4:31 Narod je bio uvjeren, i poæto çuæe da je Jahve pohodio Izraelce
i pogledao na njihove jade, popadaæe niçice i pokloniæe se.
Prvi susret s faraonom
Izl 5:1 Poslije toga odu Mojsije i Aron pa reknu faraonu: “Ovako veli
Jahve, Bog Izraelov: ‘Pusti narod moj da ode i u moju çast slavi
svetkovinu.’”
Izl 5:2 “Tko je taj Jahve da ga ja posluæam”, odvrati faraon, “i pustim
Izraelce? Ja toga Jahvu ne znam niti øu pustiti Izraelce.”
Izl 5:3 “Bog Hebreja objavio nam se”, rekoæe. “Zato nas pusti da odemo
tri dana hoda u pustinju i prinesemo œrtvu Jahvi, Bogu svome, da se na
nas ne obori pomorom ili maçem.”
Izl 5:4 Nato im odvrati egipatski kralj: “Mojsije i Arone, zaæto odvraøate
svijet od njegovih duœnosti? Idite na svoj posao.
Izl 5:5 Sad kad se svjetina tako umnoœila”, nastavi faraon, “vi biste ih od
posla odvratili?”
Nove nevolje Hebreja
Izl 5:6 Istoga dana izda faraon naredbu nadglednicima i biljeœnicima:
Izl 5:7 “Ne pribavljajte viæe ovome narodu slame kao do sada. Neka idu
sami i sebi je skupljaju.
Izl 5:8 A zahtijevajte od njih istu koliçinu opeke koju su pravili i dosad. Ne
smanjujte je! Lijençine su. Zato viçu: ‘Hajdemo prinijeti œrtvu Bogu
svome!’
Izl 5:9 Navalite poslove na taj svijet: neka rade, da ne obraøaju paœnje
klevetama!”
Izl 5:10 Sad doåu nadglednici naroda i njegovi biljeœnici te svijetu objave:
“Ovako poruçuje faraon: ‘Neøu vam viæe nabavljati slame.
Izl 5:11 Vi sami morate iøi i traœiti je gdje god je moœete naøi. Ali zato
neøu smanjiti vaæ posao.’”
Izl 5:12 Stoga se narod raziåe po svoj zemlji egipatskoj da skuplja strnjiku
namjesto slame.

50
Izl 5:13 A nadglednici ih gonili: “Morate svakoga dana svræiti jednako
posla kao i onda dok ste slamu dobivali.”
Izl 5:14 A biljeœnike koje faraonovi nadglednici bijahu postavili nad
Izraelcima tukli su i korili: “Zaæto niste ni juçer ni danas napravili opeke
koliko i prije?”
Œalbe hebrejskih biljeœnika
Izl 5:15 Onda biljeœnici Izraelaca odu i potuœe se faraonu: “Zaæto ovako
postupaæ sa svojim slugama?
Izl 5:16 Tvoje sluge viæe ne dobivaju slame, a ipak se od nas traœi:
napravite opeku? Çak i tuku tvoje sluge, a kriv je tvoj narod!”
Izl 5:17 “Lijençine ste vi! Lijençine!” - odgovori faraon. “Stoga i kaœete:
‘Hajdemo da prinesemo œrtvu Jahvi!’
Izl 5:18 Nosite se na posao! Slama vam se neøe davati, ali morate praviti
odreåene koliçine opeke.”
Narod okrivljuje Mojsija i Arona
Izl 5:19 Biljeœnici Izraelaca naåu se na muci zbog naredbe:
“Svakodnevnu koliçinu opeke ne smijete smanjiti!”
Izl 5:20 Otiæavæi od faraona, naiåu na Mojsija i Arona, koji su ih çekali.
Izl 5:21 “Neka vas Jahve ima na oku i sudi vam!” - dobace im. “Omrazili
ste nas kod faraona i njegovih dvorana; dali ste im maç u ruke da nas
pobiju.”
Izl 5:22 Mojsije se vrati Jahvi i reçe: “Zaæto, Gospodine, nanosiæ ætetu
svome puku? Zaæto si me poslao?
Izl 5:23 Otkad sam ja stupio pred faraona i progovorio mu u tvoje ime, on
joæ gore postupa s ovim narodom. A ti niæta ne poduzimaæ da izbaviæ
svoj narod.”
Izl 6:1 Jahve reçe Mojsiju: “Naskoro øeæ vidjeti kako øu ja s faraonom!
Pod jakom rukom pustit øe ih da odu; pod jakom rukom sam øe ih iz
svoje zemlje istjerati.”
Izl 6:2 Joæ reçe Bog Mojsiju: “Ja sam Jahve.
Izl 6:3 Abrahamu, Izaku i Jakovu objavljivao sam se kao El Æadaj. Ali
njima se nisam oçitovao pod svojim imenom - Jahve.
Izl 6:4 I sklopio sam svoj Savez s njima da øu im dati kanaansku zemlju,
zemlju gdje su œivjeli kao pridoælice.
Izl 6:5 A sada, poæto sam çuo uzdisaje Izraelaca koje Egipøani drœe u
ropstvu, sjetih se svoga Saveza.
Izl 6:6 Kaœi, dakle, Izraelcima da sam ja Jahve; da øu vas izbaviti od
tereta æto su vam ga Egipøani nametnuli. Oslobodit øu vas od ropstva u
kojem vas drœe; izbavit øu vas udarajuøi jako i kaœnjavajuøi strogo.
Izl 6:7 Za svoj øu vas narod uzeti i bit øu vaæim Bogom. Tada øete znati
da sam vas ja, Jahve, vaæ Bog, izbavio od egipatske tlake.
Izl 6:8 Dovest øu vas u zemlju za koju sam se zakleo da øu je dati
Abrahamu, Izaku i Jakovu i dat øu vam je u baætinu, ja, Jahve.”
Izl 6:9 Mojsije to kazivaæe Izraelcima, ali ga ne htjedoæe sluæati: duhovi
su im bili pomuøeni od teækoga ropstva.
Izl 6:10 Onda Jahve reçe Mojsiju:
Izl 6:11 “Idi i reci faraonu, kralju egipatskome, da otpusti Izraelce iz svoje
zemlje.”
Izl 6:12 Mojsije prozbori Jahvi: “Kad me Izraelci nisu sluæali, kako øe me,
spora u govoru, sasluæati faraon!”
Izl 6:13 Ali je Jahve govorio Mojsiju i Aronu i slao ih sad k Izraelcima, a
sad k faraonu, kralju egipatskome, da pusti Izraelce iz Egipta.
Mojsijevo i Aronovo rodoslovlje
Izl 6:14 Ovo su glave njihovih domova.
Sinovi Izraelova prvoroåenca Rubena: Henok, Palu, Hesron i Karmi.
To su obitelji potekle od Rubena.
Izl 6:15 A sinovi Æimunovi: Jemuel, Jamin, Ohad, Jakin, Sohar i Æaul,
sin Kanaanke. To su obitelji potekle od Æimuna.
Izl 6:16 Ovo su imena Levijevih sinova s njihovim potomstvom: Geræon,
Kehat i Merari. Levi je œivio sto trideset i sedam godina.
Izl 6:17 Sinovi su Geræonovi: Libni i Æimi sa svojim obiteljima.
Izl 6:18 Sinovi su Kehatovi: Amram, Jishar, Hebron i Uziel. Kehat je
œivio sto trideset i tri godine.
Izl 6:19 Merarijevi su sinovi: Mahli i Muæi. To su Levijeve obitelji s njihovim
potomcima.
Izl 6:20 Amram se oœeni svojom tetkom Jokebedom, koja mu rodi Arona
i Mojsija. Amram je œivio sto trideset i sedam godina.
Izl 6:21 Sinovi Jisharovi bijahu: Korah, Nefeg i Zikri.
Izl 6:22 A sinovi su Uzielovi: Miæael, Elsafan i Sitri.
Izl 6:23 Aron se oœeni Eliæebom, køerkom Aminadabovom, a sestrom
Nahæonovom, koja mu rodi: Nadaba, Abihua, Eleazara i Itamara.

51
Izl 6:24 Korahovi su sinovi: Asir, Elkana i Abiasaf. To su Korahovi
potomci.
Izl 6:25 Aronov sin Eleazar oœeni se jednom Putielovom køeri, koja mu
rodi Pinhasa.
To su glave Levijevih domova prema njihovim koljenima.
Izl 6:26 To je onaj Aron i Mojsije kojima je Jahve zapovjedio da izvedu
Izraelce iz Egipta po njihovim çetama.
Izl 6:27 To su oni isti, Mojsije i Aron, koji su govorili faraonu, kralju
egipatskome, da pusti Izraelce iz Egipta.
Nastavak izvjeætaja o Mojsijevu
poslanju
Izl 6:28 U dan kad je Jahve govorio s Mojsijem u egipatskoj zemlji,
Izl 6:29 rekao mu je: “Ja sam Jahve. Izvijesti faraona, egipatskoga kralja,
o svemu æto ti kaœem.”
Izl 6:30 Mojsije se pred Jahvom ispriçavao: “Spor sam ja u govoru. Kako
øe me faraon posluæati?”
Izl 7:1 Mojsiju je Jahve odgovorio: “Vidi! Faraonu øu te nametnuti kao
boœanstvo; tvoj brat Aron bit øe tvoj prorok.
Izl 7:2 Ti kazuj sve æto ti nareåujem, a tvoj brat Aron neka faraonu ponovi
da pusti Izraelce te odu iz njegove zemlje.
Izl 7:3 Ja øu uçiniti da otvrdne srce faraonu i umnoœit øu znakove i çudesa
u zemlji egipatskoj.
Izl 7:4 Kako vas faraon neøe posluæati, ja øu staviti svoju ruku na Egipat:
straæno kaœnjavajuøi, izbavit øu svoje çete, narod svoj, Izraelce, iz
egipatske zemlje.
Izl 7:5 Kad pruœim svoju ruku na Egipat i izvedem Izraelce iz njihove
sredine, tada øe Egipøani spoznati da sam ja Jahve.”
Izl 7:6 Mojsije i Aron posluæaæe: kako im je Jahve naredio, upravo tako
uçiniæe.
Izl 7:7 Mojsiju je bilo osamdeset, a Aronu osamdeset i tri godine kad su
faraonu postavili svoje zahtjeve.
Ætap pretvoren u zmiju
Izl 7:8 Joæ doda Jahve Mojsiju i Aronu:
Izl 7:9 “Kad faraon zatraœi od vas da izvedete kakvo znamenje, ti reci
Aronu da uzme svoj ætap i baci ga pred faraona, a ætap øe se pretvoriti
u zmiju.”
Izl 7:10 Doåu Mojsije i Aron pred faraona i uçine kako im je Jahve naredio.
Aron baci pred faraona i njegove sluœbenike svoj ætap, koji se pretvori u
zmiju.
Izl 7:11 Zovne faraon mudrace i vraçare. I zaista, egipatski vraçari svojim
vraçanjem uçine isto:
Izl 7:12 svaki baci svoj ætap, koji se pretvori u zmiju. Ali Aronov ætap
proguta njihove ætapove.
Izl 7:13 Faraon bijaæe tvrdokorna srca: ne htjede posluæati Mojsija i
Arona, kako je Jahve i kazao.
Voda pretvorena u krv
Izl 7:14 Tada Jahve reçe Mojsiju: “Faraonovo je srce okorjelo; odbija da
pusti narod.
Izl 7:15 Ujutro poåi k faraonu. Kad izaåe k vodi, stani preda njega na
obali Rijeke. Uzmi u ruku ætap æto se bio u zmiju pretvorio.
Izl 7:16 Reci mu: ‘Jahve, Bog Hebreja, poslao me k tebi s porukom da
pustiæ moj narod da mi iskaœe ætovanje u pustinji. Ali sve dosad ti nisi
posluæao.
Izl 7:17 Ovako Jahve poruçuje: Ovim øeæ spoznati da sam ja Jahve.
Gledaj! Ætapom koji imam u ruci mlatnut øu po vodi u Rijeci i pretvorit øe
se u krv.
Izl 7:18 Ribe øe u Rijeci pocrkati; Rijeka øe se usmrdjeti, i grstit øe se
Egipøanima piti vodu iz Rijeke.’”
Izl 7:19 Joæ Jahve reçe Mojsiju: “Reci Aronu da uzme svoj ætap i pruœi
svoju ruku povrh egipatskih voda: njihovih rijeka, njihovih prokopa,
njihovih jezeraca, svih njihovih vodenih stjeciæta, da se pretvore u krv;
po svoj zemlji egipatskoj neka je krv, çak i u drvenim i kamenim
posudama.”
Izl 7:20 Mojsije i Aron uçiniæe kako im je Jahve naredio. Podiœe Aron
svoj ætap i naoçigled faraona i njegovih sluœbenika mlatnu po vodi u
Rijeci. Sva se voda u Rijeci prometnu u krv.
Izl 7:21 Ribe u Rijeci pocrkaæe; Rijeka se usmrdje, tako da Egipøani
nisu mogli piti vodu iz Rijeke; krv bijaæe po svoj zemlji egipatskoj.
Izl 7:22 Ali egipatski vraçari svojim vraçanjem uçiniæe isto. Tako faraon
ostade tvrdokorna srca: nije htio posluæati Mojsija i Arona, kako je Jahve
i kazao.

52
Izl 7:23 Faraon se okrenu i ode u svoj dvor, ne uzimajuøi ni to k srcu.
Izl 7:24 Svi su Egipøani poçeli kopati oko Rijeke traœeøi pitke vode jer
nisu mogli piti vode iz Rijeke.
Œabe
Izl 7:25 Kad je proælo sedam dana kako je Jahve udario po Rijeci,
Izl 7:26 opet Jahve reçe Mojsiju: “Poåi k faraonu i reci mu: ‘Ovako govori
Jahve: Pusti moj narod da ode i ætovanje mi iskaœe.
Izl 7:27 Ako odbijeæ da ih pustiæ, svu øu ti zemlju kazniti œabama.
Izl 7:28 Rijeka øe vrvjeti œabama. One øe iziøi i prodrijeti u tvoj dvor, u
loœnicu, u tvoju postelju, u kuøe tvojih sluœbenika i tvoga naroda, pod
saçeve i naøve tvoje.
Izl 7:29 Po tebi, po tvome narodu i svim tvojim sluœbenicima skakat øe
œabe.’”
Izl 8:1 Onda Jahve reçe Mojsiju: “Reci Aronu neka ispruœi svoju ruku sa
ætapom povrh rijeka, prokopa i jezeraca i uçini da œabe navale na
egipatsku zemlju.”
Izl 8:2 Aron pruœi svoju ruku povrh egipatskih voda, i œabe iziåoæe i
prekriæe zemlju egipatsku.
Izl 8:3 Ali i vraçari uçiniæe tako svojim vraçanjem, te œabe navaliæe na
egipatsku zemlju.
Izl 8:4 Zovne sad faraon Mojsija i Arona i rekne: “Molite Jahvu da ukloni
œabe od mene i moga puka, a ja øu pustiti narod da prinese œrtvu Jahvi.”
Izl 8:5 Mojsije uzvrati faraonu: “Dostoj se odrediti mi kad hoøeæ da molim
za te, za tvoje sluœbenike i za tvoj narod da se œabe odstrane od tebe i
tvojih domova i ostanu samo u Rijeci.”
Izl 8:6 “Sutra”, reçe. “Neka bude kako kaœeæ“, odvrati Mojsije, “da znaæ
kako nitko nije kao Jahve, Bog naæ.
Izl 8:7 Œabe øe otiøi od tebe, od tvojih sluœbenika i tvoga naroda; ostat øe
samo u Rijeci.”
Izl 8:8 Mojsije i Aron odu od faraona, a onda Mojsije zazva Jahvu zbog
œaba kojima je kaznio faraona.
Izl 8:9 I Jahve usliæa Mojsija, te œabe pocrkaju po kuøama, dvoriætima i
njivama.
Izl 8:10 Na hrpe su ih zgrtali, zemlja se njima usmrdjela.
Izl 8:11 Kad je faraon vidio da je nastupilo olakæanje, srce mu otvrdnu te
ne posluæa Mojsija i Arona, kako je Jahve i kazao.
Komarci
Izl 8:12 Onda øe opet Jahve Mojsiju: “Reci Aronu neka zamahne svojim
ætapom i udari po prahu na tlu neka se pretvori u komarce po svoj zemlji
egipatskoj.”
Izl 8:13 I uçine tako: zamahne Aron rukom i ætapom te udari po prahu na
tlu. Komarci navale na ljude i œivotinje. Sav prah na tlu pretvori se u
komarce po svoj zemlji egipatskoj.
Izl 8:14 Vraçari pokuæaæe da svojim vraçanjem stvore komarce, ali nisu
mogli. Ljudi i œivotinje postanu plijenom komaraca.
Izl 8:15 Tada vraçari reknu faraonu: “To je prst Boœji!” Ali je faraonovo
srce bilo okorjelo, pa nije posluæao Mojsija i Arona, kako je Jahve i kazao.
Izl 8:16 Onda Jahve reçe Mojsiju: “Podrani ujutro, iziåi pred faraona kad
krene k vodi, i reci mu: ‘Ovako poruçuje Jahve: Pusti moj narod da ode
i da mi ætovanje iskaœe.
Izl 8:17 Ako ne pustiæ moga naroda, pripustit øu obade na te, na tvoje
sluœbenike, na tvoj puk i tvoje domove. Egipatski domovi i samo tlo na
kojem stoje vrvjet øe od obada.
Izl 8:18 Ali øu toga dana izuzeti goæenski kraj, u kojem œivi moj narod, te
se ondje obadi neøe pojaviti, tako da znaæ da sam ja Jahve u srediætu
zemlje.
Izl 8:19 Tu øu razliku napraviti izmeåu svoga i tvoga naroda. To øe
znamenje biti sutra.’”
Izl 8:20 I uçini Jahve tako. Rojevi obada nalete u faraonov dvor, na
domove njegovih sluœbenika i po svoj zemlji egipatskoj. Zemlja nastrada
od obada.
Izl 8:21 Sad faraon pozove Mojsija i Arona pa im rekne: “Idite, prinesite
œrtvu svome Bogu, ali u ovoj zemlji.”
Izl 8:22 “Ne dolikuje da tako uçinimo”, odgovori Mojsije. “Œrtve koje mi
prinosimo Jahvi, Bogu svome, za Egipøane su svetogråe. Kad bismo,
dakle, na njihove oçi prinosili œrtve koje su Egipøanima svetogrdne, zar
nas ne bi kamenovali?
Izl 8:23 Zato moramo u pustinju tri dana hoda te prinijeti œrtvu Jahvi,
Bogu svome, kako nam je zapovjedio.”
Izl 8:24 “Pustit øu vas da odete u pustinju”, odgovori faraon, “i prinesete
œrtvu Jahvi, svome Bogu, ali ne odlazite predaleko. Molite za me!”

53
Izl 8:25 Nato odvrati Mojsije: “^im odem od tebe, zazvat øu Jahvu da
sutra nestane obada s faraona, njegovih sluœbenika i njegova puka. Ali
neka faraon viæe ne vara! Neka pusti narod da ide i prinese œrtvu Jahvi.”
Izl 8:26 Tako Mojsije ode od faraona i pomoli se Jahvi.
Izl 8:27 I Jahve uçini kako je Mojsije traœio: s faraona, s njegovih
sluœbenika i s njegova puka nestane obada - ni jedan jedini nije ostao.
Izl 8:28 Ali opet ukruti faraon srce svoje i ne dopusti narodu da ode.
Pomor stoke
Izl 9:1 Tada Jahve reçe Mojsiju: “Idi k faraonu i reci mu: ‘Ovako poruçuje
Jahve, Bog Hebreja: Pusti moj narod da ode i da mi ætovanje iskaœe.
Izl 9:2 Ako ga ne pustiæ, nego ga i dalje budeæ zadrœavao,
Izl 9:3 ruka Jahvina udarit øe straænim pomorom po tvome blagu æto je
u polju: po konjima, magaradi, devama, krupnoj i sitnoj stoci.
Izl 9:4 Razlikovat øe Jahve stoku Izraelaca od stoke Egipøana, tako da
niæta æto pripada Izraelcima neøe stradati.’”
Izl 9:5 Jahve je odredio i vrijeme, rekavæi: “Sutra øe Jahve izvesti ovo u
zemlji.”
Izl 9:6 Sutradan Jahve tako i uçini. Sva stoka Egipøana ugine, a od
stoke Izraelaca nije uginulo ni jedno grlo.
Izl 9:7 Faraon je istraœivao i uvjerio se da od izraelske stoke nije uginulo
ni jedno grlo. Ali je srce faraonovo ipak otvrdlo i nije pustio naroda.
Izl 9:8 Reçe Jahve Mojsiju i Aronu: “Zagrabite pune pregræti pepela iz
peøi, pa neka ga Mojsije pred faraonovim oçima baci prema nebu.
Izl 9:9 Od toga øe nastati sitna praæina po svoj zemlji egipatskoj, i na
ljudima øe i na œivotinjama izazivati otekline i stvarati çireve s kraja na
kraj Egipta.”
Izl 9:10 Tako oni uzeæe pepela iz peøi i doåoæe pred faraona. Onda
Mojsije rasu pepeo prema nebu, a otekline s çirevima prekriæe ljude i
œivotinje.
Izl 9:11 Ni çarobnjaci se nisu mogli pojaviti pred Mojsijem, jer su i
çarobnjaci, kao i ostali Egipøani, bili prekriveni çirevima.
Izl 9:12 Ali je Jahve otvrdnuo srce faraonu, pa on ne posluæa Mojsija i
Arona, kako je Jahve Mojsiju i rekao.
Tuça
Izl 9:13 Tada Jahve reçe Mojsiju: “Podrani ujutro, iziåi pred faraona i
reci mu: ‘Ovako poruçuje Jahve, Bog Hebreja: Pusti narod da ode i da
mi ætovanje iskaœe.
Izl 9:14 Ako ih ne pustiæ, sva zla svoja navalit øu ovaj put na te, na tvoje
sluœbenike i tvoj puk, tako da spoznaæ da nema nikoga na svoj zemlji
kao æto sam ja.
Izl 9:15 Da sam ruku svoju spustio i udario tebe i tvoj puk pomorom,
nestalo bi te sa zemlje.
Izl 9:16 Poætedio sam te da ti pokaœem svoju moø i da se hvali moje ime
po svoj zemlji.
Izl 9:17 Ali se ti previæe uzdiœeæ nad mojim narodom i prijeçiæ mu da ode.
Izl 9:18 Sutra u ovo doba pustit øu tuçu tako straænu kakve u Egiptu joæ
nije bilo otkad je postao do sada.
Izl 9:19 Zato naredi da pod krov utjeraju tvoje blago i sve æto je vani, na
otvorenu. Sve æto se naåe u polju, bilo çovjek bilo œivinçe, ne bude li
uvedeno unutra, poginut øe kad tuça zaspe po njima.’”
Izl 9:20 Faraonovi sluœbenici, koji su se pobojali Jahvina govora, utjeraju
svoje sluge i svoje blago unutra.
Izl 9:21 Oni koji nisu marili za Jahvinu prijetnju ostave vani i svoje sluge
i stoku.
Izl 9:22 Onda rekne Jahve Mojsiju: “Pruœi ruku prema nebu da udari
tuça po svoj zemlji egipatskoj: po ljudima, œivotinjama i svemu bilju u
zemlji egipatskoj.”
Izl 9:23 Mojsije diœe svoj ætap prema nebu. Jahve zagrmje i pusti tuçu i
munje sastavi sa zemljom. Sipao je Jahve tuçu po zemlji Egipøana.
Izl 9:24 Tuça je mlatila, kroz nju munje parale. Strahota se takva nije
oborila na zemlju egipatsku otkako su ljudi u njoj.
Izl 9:25 Tuça pobi po svem Egiptu sve æto je ostalo vani, ljude i œivotinje;
uniæti sve bilje po poljima i sva stabla poljska polomi.
Izl 9:26 Samo u goæenskom kraju, gdje su œivjeli Izraelci, nije bilo tuçe.
Izl 9:27 Faraon posla po Mojsija i Arona pa im reçe: “Ovaj put priznajem
da sam kriv. Jahve ima pravo, a ja i moj narod krivo.
Izl 9:28 Molite Jahvu da ustavi gromove i tuçu, a ja øu vas pustiti da
idete. Neøete viæe dugo ostati.”
Izl 9:29 “Kad iziåem iz grada”, reçe mu Mojsije, “diøi øu ruke prema
Jahvi, pa øe gromovi prestati, a ni tuçe viæe neøe biti, tako da znaæ da
zemlja pripada Jahvi.

54
Izl 9:30 Ali ni ti ni tvoji dvorani, znam ja, joæ se ne bojite Boga Jahve.”
Izl 9:31 I tako propade lan i jeçam: jer jeçam bijaæe u klasu, a lan u cvatu.
Izl 9:32 Pæenica i raœ nisu nastradali jer su ozima œita.
Izl 9:33 Otiæavæi od faraona, Mojsije iziåe iz grada i podigne ruke prema
Jahvi. Prestane grmljavina i tuça, a ni kiæa viæe nije padala na zemlju.
Izl 9:34 Kad je faraon vidio da je prestala grmljavina, tuça i kiæa, opet
padne u grijeh: i on i njegovi sluœbenici opet otvrdnu srcem.
Izl 9:35 Otvrdnu srce faraonu i ne pusti on Izraelce, kako je Jahve i
prorekao preko Mojsija.
Skakavci
Izl 10:1 Reçe Jahve Mojsiju: “Idi k faraonu. Uçinio sam da njemu i
njegovim sluœbenicima otvrdne srce da izvedem svoja znamenja meåu
njima;
Izl 10:2 da moœeæ pripovjedati svome sinu i svome unuku æto sam uçinio
Egipøanima i kakva sam znamenja izvodio meåu njima, kako biste znali
da sam ja Jahve.”
Izl 10:3 Tako Mojsije i Aron odu k faraonu i kaœu mu: “Ovako poruçuje
Jahve, Bog Hebreja: ‘Dokle øeæ odbijati da se preda mnom poniziæ?
Pusti moj narod da mi iskaœe ætovanje.
Izl 10:4 Jer ako ne pustiæ moga naroda, sutra øu navesti skakavce na
tvoju zemlju.
Izl 10:5 Tako øe prekriti povræinu da se zemlja od njih neøe vidjeti. Pojest
øe ono æto vam je iza tuçe ostalo; i ogolit øe vam sva stabla æto po polju
rastu.
Izl 10:6 Ispunit øe ti sav dvor, kuøe tvojih sluœbenika i domove svih ostalih
Egipøana - takvo æto ne vidjeæe ni tvoji oçevi ni oçevi tvojih oçeva u ovoj
zemlji od svojih vremena do danas.’” Okrene se i ode od faraona.
Izl 10:7 “Dokle øe nam ovaj çovjek biti stupica?” - rekoæe faraonu njegovi
sluœbenici. - “Pusti te ljude neka idu i iskaœu ætovanje Jahvi, svome Bogu!
Zar ne vidiæ kako Egipat srlja u propast?”
Izl 10:8 Dovedu Mojsija i Arona natrag k faraonu, a on im reçe: “Idite!
Iskaœite ætovanje Jahvi, svome Bogu! A tko øe sve iøi?”
Izl 10:9 “Svi idemo”, odgovori Mojsije, “i mlado i staro. Odlazimo sa
svojim sinovima i svojim køerima; sa svojom krupnom i sitnom stokom,
jer moramo odrœati sveçanost Jahvi.”
Izl 10:10 “Jahve bio s vama isto kao æto i ja pustio da s vama poåu i
djeca!” - odgovori im. “Oçito se vidi da vam nakana nije çista.
Izl 10:11 Neøemo tako! Nego muækarci neka odu i ætovanje iskaœu Jahvi.
To ste i traœili.” I otjeraju ih od faraona.
Izl 10:12 Tada reçe Jahve Mojsiju: “Pruœi ruku povrh zemlje egipatske
da navale skakavci na egipatsku zemlju i pojedu sve bilje æto joæ ostade
nakon tuçe!”
Izl 10:13 Tako Mojsije podigne svoj ætap povrh egipatske zemlje, a Jahve
navrati istoçni vjetar po zemlji; puhao je toga cijelog dana i cijele noøi. A
kad je jutro svanulo, vjetar nanio skakavce.
Izl 10:14 Oni se razlete po svoj egipatskoj zemlji i padnu po svim
krajevima Egipta u silnoj gustoøi: toliko ih mnoætvo nikad prije nije bilo
niti øe kada biti.
Izl 10:15 Pokriju sve tlo, tako da se od njih zacrnjelo. Pojedu sve bilje u
polju i sve plodove sa stabala æto su bili ostali iza tuçe. Niæta se viæe nije
zelenjelo: ni stabla ni poljska trava u svem Egiptu.
Izl 10:16 Brœe-bolje dozva faraon Mojsija i Arona pa im reçe: “Sagrijeæio
sam protiv Jahve, vaæega Boga, i vas!
Izl 10:17 Oprostite mi uvredu joæ samo ovaj put i molite Jahvu, Boga
svoga, da samo otkloni od mene ovaj smrtonosni biç!”
Izl 10:18 Kad je Mojsije otiæao od faraona, zazva Jahvu
Izl 10:19 i Jahve promijeni vjetar u veoma jak zapadnjak, koji pothvati
skakavce i odnese prema Crvenome moru. Ni jedan jedini skakavac
nije ostao ni u kojem kraju Egipta.
Izl 10:20 Ali je Jahve otvrdnuo srce faraonu i ne pusti on Izraelaca.
Tama
Izl 10:21 “Pruœi ruku prema nebu”, rekne Jahve Mojsiju, “pa neka se
tmina spusti na egipatsku zemlju, tmina koja øe se moøi opipati.”
Izl 10:22 Mojsije pruœi ruku prema nebu i spusti se gusta tmina na svu
zemlju egipatsku: tri je dana trajala.
Izl 10:23 Tri dana nisu ljudi jedan drugoga mogli vidjeti i nitko se sa
svoga mjesta nije micao. A u mjestima gdje su Izraelci œivjeli sjala
svjetlost.
Izl 10:24 Pozva onda faraon Mojsija i reçe: “Idi i ætovanje iskaœi Jahvi! Ali
vaæa stoka, krupna i sitna, neka ostane ovdje. Vaæa djeca neka idu s
vama!”

55
10:25 “Ti nas sam moraæ opskrbiti prinosima i œrtvama paljenicama koje
øemo prinijeti Jahvi, Bogu svojemu”, odgovori Mojsije.
Izl 10:26 “Zato øemo sa sobom potjerati i svoja stada. Ni papak neøe
ostati ovdje. Od njih nam valja izabrati za œrtvovanje Jahvi, Bogu naæemu,
a ne znamo, dok onamo ne stignemo, æto moramo Jahvi prinijeti.”
Izl 10:27 Jahve otvrdne faraonu srce i on ne pristane da odu.
Izl 10:28 “Odlazi!” - vikne faraon na Mojsija. “I da mi viæe na oçi ne dolaziæ!
Onoga dana kad mi se opet pojaviæ na oçi, zaglavit øeæ!”
Izl 10:29 “Dobro si kazao!” - uzvrati Mojsije. “Lica tvoga viæe neøu vidjeti!”
Najava smrti prvoroåenaca
Izl 11:1 “Joæ øu samo jednom nedaøom udariti faraona i Egipat”, reçe
Jahve Mojsiju. “Poslije toga pustit øe vas odavde. I viæe: sam øe vas
odavde potjerati.
Izl 11:2 Kaœi svijetu neka svaki çovjek iæte od svoga susjeda i svaka
œena od svoje susjede srebrnih i zlatnih dragocjenosti.”
Izl 11:3 Jahve uçini te Egipøani bijahu naklonjeni narodu. Sam Mojsije
postane vrlo uvaœen u egipatskoj zemlji, u oçima faraonovih sluœbenika
i u oçima naroda.
Izl 11:4 A onda Mojsije navijesti: “Ovako poruçuje Jahve: ‘O ponoøi proøi
øu Egiptom.
Izl 11:5 Svaki øe prvoroåenac u egipatskoj zemlji umrijeti, od
prvoroåenca faraonova, koji bi imao sjediti na njegovu prijestolju, do
prvoroåenca ropkinje koja se nalazi uz mlinski kamen; a uginut øe i sve
prvine od stoke.
Izl 11:6 U svoj øe zemlji egipatskoj nastati veliki jauk, kakva nije bilo niti
øe kad poslije biti.
Izl 11:7 Meåu Izraelcima ni pas neøe zalajati na œivo stvorenje: ni na
çovjeka ni na œivotinju.’ Po tome øete znati da Jahve luçi Izraelca od
Egipøanina.
Izl 11:8 Onda øe svi ovi tvoji dvorani k meni doøi, preda me se baciti i
vikati: Nosi se i ti i sav puk koji za tobom ide! Poslije toga øu otiøi.” I
gnjevan ode od faraona.
Izl 11:9 “Neøe vas faraon posluæati”, reçe Jahve Mojsiju, “a to da bi se
umnoœila moja znamenja u zemlji egipatskoj.”
Izl 11:10 Mojsije i Aron izveli su sva ta znamenja pred faraonom, ali je
Jahve okorio srce faraonu, tako te on nije puætao Izraelaca da odu iz
njegove zemlje.
Izl 12:1 Jahve reçe Mojsiju i Aronu u zemlji egipatskoj:
Izl 12:2 “Ovaj mjesec neka vam bude poçetak mjesecima; neka vam
bude prvi mjesec u godini.
Izl 12:3 Ovo objavite svoj zajednici izraelskoj: Desetog dana ovoga
mjeseca neka svatko za obitelj pribavi jedno œivinçe. Tako, jedno na
obitelj.
Izl 12:4 Ako je obitelj premalena da ga potroæi, neka se ona prikljuçi
svome susjedu, najbliœoj kuøi, prema broju osoba. Podijelite œivinçe
prema tome koliko koja osoba moœe pojesti.
Izl 12:5 Œivinçe neka bude bez mane, od jedne godine i muæko. Moœete
izabrati bilo janje bilo kozle.
Izl 12:6 Çuvajte ga do çetrnaestoga dana ovoga mjeseca. A onda neka
ga sva izraelska zajednica zakolje kad se spusti suton.
Izl 12:7 Neka uzmu krvi i poækrope oba dovratnika i nadvratnik kuøe u
kojoj se bude blagovalo.
Izl 12:8 Meso, peçeno na vatri, neka se pojede te iste noøi sa beskvasnim
kruhom i gorkim zeljem.
Izl 12:9 Da niæta sirovo ili na vodi skuhano od njega niste jeli, nego na
vatri peçeno: s glavom, nogama i ponutricom.
Izl 12:10 Niæta od njega ne smijete ostaviti za sutradan: æto bi god do
jutra ostalo, morate na vatri spaliti.
Izl 12:11 A ovako ga blagujte: opasanih bokova, s obuøom na nogama
i sa ætapom u ruci. Jedite ga œurno: to je Jahvina pasha.
Izl 12:12 Te øu, naime, noøi ja proøi egipatskom zemljom i pobiti sve
prvoroåence u zemlji egipatskoj - i çovjeka i œivotinju. Ja, Jahve, kaznit
øu i sva egipatska boœanstva.
Izl 12:13 Krv neka oznaçuje kuøe u kojima vi budete. Gdje god spazim
krv, proøi øu vas; tako øete vi izbjeøi biçu zatornomu kad se oborim na
zemlju egipatsku.”
Izl 12:14 “Taj dan neka vam bude spomen-dan. Slavite ga kao blagdan
u çast Jahvi. Svetkujte ga po trajnoj uredbi od koljena do koljena.
Izl 12:15 Sedam dana jedite beskvasan kruh. Prvoga veø dana uklonite
kvasac iz svojih kuøa. Jer, tko bi god od prvoga do sedmoga dana jeo
ukvasan kruh, taj se ima iskorijeniti izmeåu Izraelaca.

56
Izl 12:16 Prvoga dana drœite sveto zborovanje, a tako i sedmoga dana.
Nikakva posla tih dana nemojte raditi. Jedino jelo, æto kome treba, moœete
pripraviti.
Izl 12:17 Drœite blagdan beskvasnog kruha! Toga sam, naime, dana
izveo vaæe çete iz zemlje egipatske. Drœite zato taj dan kao blagdan od
koljena do koljena: to je vjeçna naredba.
Izl 12:18 Od veçeri çetrnaestoga dana prvoga mjeseca pa do veçeri
dvadeset prvoga dana toga mjeseca jedite beskvasan kruh.
Izl 12:19 Sedam dana ne smije biti kvasca u vaæim domovima. Tko bi
god jeo bilo æto ukvasano, taj neka se ukloni iz izraelske zajednice, bio
stranac ili domorodac.
Izl 12:20 Niæta ukvasano ne smijete jesti: u svim svojim prebivaliætima
jedite nekvasan kruh.”
Propisi o Pashi
Izl 12:21 Zatim sazva Mojsije sve starjeæine Izraelaca te im reçe: “Idite
i pribavite janje za svoje obitelji i œrtvujte Pashu.
Izl 12:22 Onda uzmite kitu izopa, zamoçite je u krv æto je u zdjeli i
poækropite krvlju iz zdjele nadvratnik i oba dovratnika. Neka nitko ne
izlazi preko kuønih vrata do jutra.
Izl 12:23 Kad Jahve bude prolazio da pobije Egipøane, zapazit øe krv na
nadvratniku i na oba dovratnika, pa øe mimoiøi ta vrata i neøe dopustiti
da Zatornik uåe u vaæe kuøe da hara.
Izl 12:24 Ovu uredbu drœite u svim vremenima kao zakon za se i djecu
svoju.
Izl 12:25 I kad doåete u zemlju koju øe vam Jahve dati kako je obeøao,
vræite ovaj obred.
Izl 12:26 Kad vas vaæa djeca zapitaju: Æto vam taj obred oznaçuje?
Izl 12:27 odgovorite im: Ovo je pashalna œrtva u çast Jahvi koji je prolazio
mimo kuøe Izraelaca kad je usmrøivao Egipøane, a naæe kuøe
poæteåivao.” Tada narod popada niçice i pokloni se.
Izl 12:28 Potom Izraelci odu i posluæaju: kako je Jahve Mojsiju i Aronu
naredio, tako i uçine.
Smrt prvoroåenaca
Izl 12:29 U ponoøi Jahve pobije sve prvoroåence po zemlji egipatskoj:
od prvoroåenca faraonova, koji je imao sjediti na prijestolju, do
prvoroåenca suœnja u tamnici, a tako i sve prvine od stoke.
Izl 12:30 Noøu ustane faraon, on pa svi njegovi dvorani i svi Egipøani, jer
se straæan jauk razlijegao Egiptom: ne bijaæe kuøe u kojoj nije leœao
mrtvac.
Izl 12:31 Faraon pozva u noøi Mojsija i Arona te im reçe: “Ustajte i odlazite
od moga naroda i vi i vaæi Izraelci! Idite! Odajte ætovanje Jahvi, kako ste
traœili.
Izl 12:32 Pokupite svoju i sitnu i krupnu stoku, kako ste zahtijevali: idite
pa i mene blagoslovite!”
Izl 12:33 Egipøani nagonili narod da brœe ide iz zemlje, “jer izgibosmo
svi”, govorahu oni.
Izl 12:34 Tako narod ponese svoje joæ neukislo tijesto; naøve, uvijene u
ogrtaçe, ponesoæe na ramenima.
Izl 12:35 I uçiniæe Izraelci kako im je Mojsije bio rekao: zatraœiæe od
Egipøana srebrnine, i zlatnine, i odjeøe.
Izl 12:36 Jahve je uçinio te Egipøani bijahu naklonjeni narodu pa davahu.
Tako su Egipøane oplijenili.
Izlazak Izraelaca
Izl 12:37 Poåu tako Izraelci iz Ramsesa prema Sukotu. Bilo je oko æest
stotina tisuøa pjeæaka, osim œena i djece.
Izl 12:38 A mnogo i drugoga svijeta poåe s njima, i mnoga stoka, krupna
i sitna.
Izl 12:39 Ispeku beskvasne prevrte od tijesta æto su ga iz Egipta ponijeli:
nije se bilo ukvasalo. A kako su bili tjerani iz Egipta, nisu mogli odgaåati,
i tako nisu sebi spremili poputninu.
Izl 12:40 Vrijeme æto su ga Izraelci proveli u Egiptu iznosilo je çetiri stotine
i trideset godina.
Izl 12:41 I kad se navræi çetiri stotine i trideset godina - toçno onoga
dana - sve çete Jahvine iziåoæe iz zemlje egipatske.
Izl 12:42 Ona noø koju je Jahve probdio da njih izbavi iz Egipta, odonda
je svima Izraelcima, u sve naraætaje njihove, noø bdjenja u çast Jahvi.
Propisi o Pashi
Izl 12:43 Reçe Jahve Mojsiju i Aronu: “Neka je ovo pravilo za pashalnu
œrtvu: ni jedan stranac ne smije od nje jesti!
Izl 12:44 Svaki rob, kupljen novcem i obrezan, moœe je jesti.
Izl 12:45 Ni gost ni najamnik ne smiju je jesti!

57
12:46 Blagujte je u jednoj te istoj kuøi; iz kuøe ne smijete iznositi mesa
niti na œrtvi smijete koju kost slomiti.
Izl 12:47 Sva zajednica Izraelaca neka je prikazuje!
Izl 12:48 Ako bi stranac koji meåu vama boravi htio svetkovati Pashu u
çast Jahvi, svi se njegovi muæki moraju obrezati. Tek tada neka pristupi
i slavi je, jer je tada kao i domorodac zemlje. Ali neobrezani ne smije od
nje jesti.
Izl 12:49 Neka vrijedi isto pravilo za domoroca i pridoælicu koji meåu
vama boravi.”
Izl 12:50 Svi Izraelci posluæaju: kako je Jahve naredio Mojsiju i Aronu,
tako su i uçinili.
Izl 12:51 Toga istog dana izbavio je Jahve Izraelce u njihovim çetama iz
zemlje egipatske.
Izl 13:1 Jahve reçe Mojsiju:
Izl 13:2 “Meni posvetite svakoga prvoroåenca! Prvenci materina krila
kod Izraelaca, i od ljudi i od œivotinja, meni pripadaju!”
Propis o beskvasnim hljebovima
Izl 13:3 A onda Mojsije reçe narodu: “Sjeøajte se ovoga dana u koji ste
izbavljeni iz Egipta, iz kuøe ropstva, jer vas Jahve izbavi odande svojom
jakom miæicom. Ukvasani kruh neka se ne jede!
Izl 13:4 Ovoga dana mjeseca Abiba vaæe je izbavljenje.
Izl 13:5 Stoga: kad te Jahve uvede u zemlju Kanaanaca, Hetita,
Amorejaca, Hivijaca i Jebusejaca, za koju se zakleo tvojim precima da
øe ti je dati - zemlju kojom teçe med i mlijeko - ovoga mjeseca obavi
ovakav obred:
Izl 13:6 sedam dana jedi nekvasan kruh, a sedmoga dana neka se slavi
svetkovina u çast Jahvi.
Izl 13:7 Sedam dana neka se jede nekvasan kruh; ukvasanog kruha
neka ne bude kod tebe; i neka se nigdje ne vidi kvasac na tvome podruçju.
Izl 13:8 Svome sinu toga dana objasni: to je za ono æto mi je Jahve uçinio
kad sam se iz Egipta izbavio.
Izl 13:9 Neka ti bude kao znak na tvojoj ruci i kao opomena na tvome
çelu: da Jahvin zakon bude uvijek na tvojim ustima. Jer te rukom jakom
Jahve izbavio iz Egipta.
Izl 13:10 Ovaj propis vræite svake godine u odreåeno vrijeme.”
Izl 13:11 “A kada te Jahve dovede u zemlju Kanaanaca - kako vam se
zakle, tebi i tvojim ocima - i kada ti je preda,
Izl 13:12 ustupajte Jahvi prvoroåence materinjega krila, a tako i sve
prvine æto ih tvoja stoka dade - svako muæko pripada Jahvi!
Izl 13:13 Svaku prvinu magaradi otkupi janjetom ili jaretom. Ako je ne
otkupiæ, slomi joj vrat. A svakoga prvoroåenca izmeåu svoje djece otkupi.
Izl 13:14 Kad te sin tvoj sutra zapita: Æto znaçi to? - odgovori mu: Rukom
jakom izvede nas Jahve iz Egipta, iz kuøe ropstva.
Izl 13:15 Kako je faraon postao tvrdokoran pa nas nije htio pustiti, Jahve
je poubijao sve prvoroåence u zemlji egipatskoj: prvoroåence ljudi i
prvine stoke. Eto zato Jahvi œrtvujem svaku muæku prvinu materinjega
krila, a svakoga prvoroåenca od svojih sinova otkupljujem.
Izl 13:16 Neka ti to bude kao znak na tvojoj ruci i kao znamenje posred
çela da nas je rukom jakom Jahve izbavio iz Egipta.”
Polazak Izraelaca
Izl 13:17 Kad je faraon dopustio da narod ode, Bog ih nije poveo prema
filistejskoj zemlji, iako je onuda bilo najbliœe. Bog je, naime, rekao:
“Mogao bi se narod predomisliti i vratiti u Egipat kad vidi ratovanje.”
Izl 13:18 Stoga Bog povede narod zaobilaznim putem, kroz pustinju
prema Crvenome moru. Izraelci su napustili zemlju egipatsku naoruœani
od glave do pete.
Izl 13:19 Mojsije ponese sa sobom Josipove kosti. Jer Josip bijaæe zakleo
Izraelce rijeçima: “Bog øe se zacijelo za vas zauzeti. Tada i moje kosti
odavde ponesite sa sobom!”
Izl 13:20 Krenuvæi iz Sukota, utabore se u Etamu, na kraju pustinje.
Izl 13:21 Jahve je iæao pred njima, danju u stupu od oblaka da im put
pokazuje, a noøu u stupu od ognja da im svijetli. Tako su mogli putovati
i danju i noøu.
Izl 13:22 I nije ispred naroda nestajao stup od oblaka danju ni stup od
ognja noøu.
Izl 14:1 Jahve reçe Mojsiju:
Izl 14:2 “Reci Izraelcima da se vrate i utabore pred Pi-Hahirotom, izmeåu
Migdola i mora, nasuprot Baal-Sefonu. Utaborite se nasuprot ovome
mjestu, uz more.
Izl 14:3 Faraon øe reøi: ‘Izraelci lutaju krajem tamo-amo; pustinja ih
zatvorila.’

58
Izl 14:4 Ja øu otvrdnuti faraonu srce, i on øe za njima poøi u potjeru. Ali
ja øu se proslaviti nad faraonom i svom njegovom vojskom. Tako øe
Egipøani spoznati da sam ja Jahve.” Izraelci tako uçine.
Egipøani u potjeri za Izraelcima
Izl 14:5 Kad su egipatskom kralju kazali da je narod pobjegao, faraon i
njegovi dvorani predomisliæe se o narodu. “Æto ovo uçinismo!” - rekoæe.
“Pustismo Izraelce i viæe nam neøe sluœiti.”
Izl 14:6 Zato opremi faraon svoja kola i povede svoju vojsku.
Izl 14:7 Uze æest stotina svojih kola sve poizbor i ostala kola po Egiptu.
I u svima bijahu ætitonoæe.
Izl 14:8 Jahve otvrdnu srce faraonu, kralju egipatskom, te on krenu u
potjeru za Izraelcima, koji su otiæli uzdignute pesnice.
Izl 14:9 Egipøani, dakle, poåu za njima u potjeru. I dok su Izraelci
taborovali uz more, blizu Pi-Hahirota nasuprot Baal-Sefonu, stignu ih
svi faraonovi konji pod kolima, njegovi konjanici i njegovi ratnici.
Izl 14:10 Kako se faraon pribliœavao, Izraelci pogledaju i opaze da su
Egipøani za njima u potjeri, pa ih obuzme velik strah. I poviçu Izraelci
Jahvi:
Izl 14:11 “Zar nije bilo grobova u Egiptu”, reknu Mojsiju, “pa si nas izveo
da pomremo u pustinji? Kakvu si nam uslugu uçinio æto si nas izveo iz
Egipta!
Izl 14:12 Zar ti nismo rekli baæ ovo u Egiptu: Pusti nas! Sluœit øemo
Egipøane! Bolje nam je i njih sluœiti nego u pustinji poginuti.”
Izl 14:13 “Ne bojte se!” - reçe Mojsije narodu. “Stojte çvrsto pa øete
vidjeti æto øe vam Jahve uçiniti da vas danas spasi: Egipøane koje danas
vidite nikad viæe neøete vidjeti.
Izl 14:14 Jahve øe se boriti za vas. Budite mirni!”
Prijelaz preko Crvenoga mora
Izl 14:15 “Zaæto zapomaœete prema meni?” - reçe Jahve Mojsiju. “Reci
Izraelcima da krenu na put.
Izl 14:16 A ti podigni svoj ætap, ispruœi svoju ruku nad morem i razdijeli
ga nadvoje da Izraelci mogu proøi posred mora po suhu.
Izl 14:17 Ja øu otvrdnuti srce Egipøana, i oni øe poøi za njima, a ja øu se
onda proslaviti nad faraonom i njegovim ratnicima, njegovim kolima i
konjanicima.
Izl 14:18 Neka znaju Egipøani da sam ja Jahve kad se proslavim nad
faraonom, njegovim kolima i njegovim konjanicima.”
Izl 14:19 Anåeo Boœji, koji je iæao na çelu izraelskih çeta, promijeni mjesto
i stupi im za leåa. A i stup od oblaka pomakne se ispred njih i stade im
za leåa.
Izl 14:20 Smjesti se izmeåu vojske egipatske i vojske izraelske te postade
onima oblak taman, a ovima rasvjetljivaæe noø, tako te ne mogoæe jedni
drugima priøi cijele noøi.
Izl 14:21 Mojsije je drœao ruku ispruœenu nad morem dok je Jahve svu
noø na stranu valjao vode jakim istoçnim vjetrom i more posuæio. Kad su
se vode razdvojile,
Izl 14:22 Izraelci siåoæe u more na osuæeno dno, a vode stajahu kao
bedem njima nadesno i nalijevo.
Izl 14:23 Egipøani: svi faraonovi konji, kola i konjanici, nagnu za njima
u more, u potjeru.
Izl 14:24 Za jutarnje straœe pogleda Jahve iz stupa od ognja i oblaka na
egipatsku vojsku i u njoj stvori zbrku.
Izl 14:25 Zakoçi toçkove njihovih kola da su se jedva naprijed micali.
“Bjeœimo od Izraelaca!” - poviçu Egipøani, “jer Jahve se za njih bori protiv
Egipøana!” Tada øe Jahve Mojsiju:
Izl 14:26 “Pruœi ruku nad more da se vode vrate na Egipøane, na njihova
kola i konjanike.”
Izl 14:27 Mojsije pruœi ruku nad more i u cik zore more se vrati u svoje
korito. Kako su Egipøani, bjeœeøi, jurili prema moru, Jahve ih strmoglavi
usred voda.
Izl 14:28 Tako vode, slijevajuøi se natrag, potope kola, konjanike i svu
vojsku faraonovu koja bijaæe poæla u potjeru za Izraelcima - u more. I ne
ostade od njih ni jedan jedini.
Izl 14:29 A Izraelci iæli suhim posred mora, vode im stale kao zid zdesna
i slijeva.
Izl 14:30 Tako Jahve u onaj dan izbavi Izraela iz æaka egipatskih, i vidje
Izrael pomorene Egipøane na morskome œalu.
Izl 14:31 Osvjedoçi se Izrael i o silnoj moøi koju Jahve pokaza nad
Egipøanima. Narod se poboja Jahve i povjerova Jahvi i njegovu sluzi
Mojsiju.
Zahvala za izbavljenje

59
Izl 15:1 Tada Mojsije s Izraelcima zapjeva ovu pjesmu Jahvi u slavu:
”U çast Jahvi zapjevat øu, jer se slavom proslavio! Konja s konjanikom
u more je survao.
Izl 15:2 Moja je snaga, moja pjesma - Jahve jer je mojim postao
izbaviteljem. On je Bog moj, njega ja øu slaviti, on je Bog oca moga,
njega øu veliçati.
Izl 15:3 Jahve je ratnik hrabar, Jahve je ime njegovo.
Izl 15:4 Kola faraonova i vojsku mu u more baci; cvijet njegovih ætitonoæa
More crveno proguta.
Izl 15:5 Valovi ih prekriæe; poput kamena u morske potonuæe dubine.
Izl 15:6 Desnica tvoja, Jahve, snagom se prodiçi; desnica tvoja, Jahve,
raskomada duæmana.
Izl 15:7 Veliçanstvom svojim obaraæ ti protivnike; puætaæ svoj gnjev i on
ih kao slamu proœdire.
Izl 15:8 Od daha iz tvojih nosnica vode narastoæe, valovi se u bedem
uzdigoæe, u srcu mora dubine se stvrdnuæe.
Izl 15:9 Mislio je neprijatelj: ‘Gonit øu ih, stiøi, plijen øu podijelit’, duæa øe
moja sita ga biti; trgnut øu maç, uniætiti ih rukom svojom.’
Izl 15:10 A ti dahom svojim dahnu, more se nad njima sklopi; kao olovo
potonuæe silnoj vodi u bezdane.
Izl 15:11 Tko je kao ti, Jahve meåu bogovima, tko kao ti sija u svetosti,
u djelima straæan, divan u çudima?
Izl 15:12 Desnicu si pruœio i zemlja ih proguta!
Izl 15:13 Miloæøu svojom vodio si ovaj narod, tobom otkupljen, k svetom
tvom Stanu snagom si ga svojom upravio.
Izl 15:14 Kada to çuæe, prodrhtaæe narodi; Filistejce muke spopadoæe.
Izl 15:15 UŒas je srvao edomske glavare, trepet je obuzeo moapske
knezove i tresu se svi koji œive u Kanaanu.
Izl 15:16 Strah i prepast na njih se obaraju; snaga tvoje ruke skamenila
ih je dok narod tvoj, Jahve, ne proåe, dok ne proåe narod tvoj koji si
otkupio.
Izl 15:17 Dovest øeæ ih i posaditi na gori svoje baætine, na mjestu koje ti,
Jahve, svojim uçini Boraviætem, Svetiætem, o Jahve, tvojom rukom
sazidanim.
Izl 15:18 Vazda i dovijeka Jahve øe kraljevati.”
Izl 15:19 Kad su faraonovi konji, njegova kola i konjanici saæli u more,
Jahve je na njih povratio morske vode poæto su Izraelci proæli posred
mora po suhu.
Izl 15:20 Tada Aronova sestra, proroçica Mirjam, uze bubanj u ruku, a
sve œene pridruœe joj se s bubnjem u ruci i pleæuøi.
Izl 15:21 Mirjam je zaçinjala pjesmu: “Zapjevajte Jahvi jer se slavom
proslavio! Konja s konjanikom u more je survao.”
Prva postaja: Mara
Izl 15:22 Pokrene Mojsije Izraelce od Crvenog mora i poåu na put kroz
pustinju Æur. Tri su dana putovali pustinjom, a vode nisu naæli.
Izl 15:23 Doåu k Mari, ali nisu mogli piti vode kod Mare jer je bila gorka.
Stoga se i zove Mara. Izl 15:24 Narod je mrmljao na Mojsija i govorio:
“Æto øemo piti?”
Izl 15:25 A on zazva Jahvu. Jahve mu pokaœe neko drvo. Baci on to drvo
u vodu i voda postane slatka.
Tu im Jahve postavi zakon i pravo i tu ih stavi u kuænju.
Izl 15:26 Zatim reçe: “Budeæ li zduæno sluæao glas Jahve, Boga svoga,
vræeøi æto je pravo u njegovim oçima; budeæ li pruœao svoje uho njegovim
zapovijedima i drœao njegove zakone, nikakvih bolesti koje sam pustio
na Egipøane na vas neøu puætati. Jer ja sam Jahve koji dajem zdravlje.”
Izl 15:27 Zatim stignu u Elim, gdje je bilo dvanaest izvora i sedamdeset
palma. Tu se, uz vodu, utabore.
Mana i prepelice
Izl 16:1 Potom krenu iz Elima, i sva izraelska zajednica doåe u pustinju
Sin, koja je izmeåu Elima i Sinaja, petnaestoga dana drugoga mjeseca
nakon odlaska iz zemlje egipatske.
Izl 16:2 U pustinji sva izraelska zajednica poçne mrmljati protiv Mojsija
i Arona.
Izl 16:3 “Oh, da smo pomrli od ruke Jahvine u zemlji egipatskoj kad smo
sjedili kod lonaca s mesom i jeli kruha do mile volje!” - rekoæe im. “Izveli
ste nas u ovu pustinju da sve ovo mnoætvo gladom pomorite!”
Izl 16:4 Tada reçe Jahve Mojsiju: “Uçinit øu da vam daœdi kruh s neba.
Neka narod ide i skuplja svaki dan koliko mu za dan treba. Tako øu ih
kuæati i vidjeti hoøe li se drœati moga zakona ili neøe.
Izl 16:5 A æestoga dana, kad spreme æto su nakupili, bit øe dvaput onoliko
koliko su skupljali za svaki dan.”

60
Izl 16:6 Onda Mojsije i Aron progovore svim Izraelcima: “Veçeras øete
poznati da vas je Jahve izveo iz zemlje egipatske,
Izl 16:7 a ujutro øete vidjeti svojim oçima Jahvinu slavu, jer vas je çuo
Jahve kako ste protiv njega mrmljali. Æto smo mi da protiv nas mrmljate?
Izl 16:8 Veçeras øe vam Jahve dati mesa da jedete”, nastavi Mojsije, “a
ujutro kruha do mile volje, jer je Jahve çuo vaæe mrmljanje protiv njega.
Æto smo mi? Vi ne mrmljate protiv nas nego protiv Jahve.”
Izl 16:9 Poslije toga rekne Mojsije Aronu: “Reci svoj izraelskoj zajednici:
‘Skupite se pred Jahvu, jer je çuo vaæe mrmljanje!’”
Izl 16:10 I dok je Aron svoj izraelskoj zajednici govorio, oni se okrenu
prema pustinji, i gle, u oblaku pojavi se Jahvina slava.
Izl 16:11 Onda se Jahve oglasi Mojsiju i reçe mu:
Izl 16:12 “Çuo sam mrmljanje Izraelaca. Ovako im reci: ‘Veçeras øete
jesti meso, a ujutro øete se nasititi kruha. Tada øete poznati da sam ja
Jahve, Bog vaæ.’”
Izl 16:13 I doista! Naveçer se pojave prepelice i prekriju tabor. A ujutro
obilna rosa sve orosila oko tabora.
Izl 16:14 Kad se prevlaka rose digla, povræinom pustinje leœao tanak
sloj, neæto poput pahuljica, kao da se slana uhvatila po zemlji.
Izl 16:15 Kad su Izraelci to vidjeli, pitali su jedan drugoga: “Æto je to?” Jer
nisu znali æto je. Onda im Mojsije reçe: “To je kruh koji vam je Jahve
pribavio za hranu.
Izl 16:16 A ovo je zapovijed koju je Jahve izdao: ‘Nakupite koliko kome
treba za jelo - jedan gomer po osobi, svatko prema broju çlanova koji su
mu u æatoru.’”
Izl 16:17 Izraelci tako uradiæe. Neki nakupe viæe, neki manje.
Izl 16:18 Kad su izmjerili na gomer, pokaza se da nije niæta preteklo
onome koji bijaæe nakupio mnogo, a niti je nedostajalo onome koji bijaæe
nakupio manje: svatko je nakupio koliko mu je trebalo za jelo.
Izl 16:19 “Neka nitko ne ostavlja niæta za ujutro!” - rekne im Mojsije.
Izl 16:20 Ali oni nisu posluæali Mojsija; neki ostave i za sutra. A to im se
ucrva i usmrdje. Mojsije se na njih razljuti.
Izl 16:21 Tako su skupljali svako jutro koliko je kome trebalo za jelo. I
kad bi sunce ogrijalo, manna bi se rastopila.
Izl 16:22 Onda æestoga dana nakupiæe dvostruku koliçinu hrane - po
dva gomera na svakoga. Kad su starjeæine zajednice doæle da izvijeste
Mojsija,
Izl 16:23 on im reçe: “Ovo je zapovijed Jahvina: Sutra je dan potpunog
odmora, subota Jahvi posveøena. Ispecite æto œelite peøi; skuhajte æto
œelite kuhati. Sve æto vam preteçe ostavite za sutra.”
Izl 16:24 Ostave to oni za sutra, kako je Mojsije naredio, i niti se usmrdjelo
niti su se crvi pojavili.
Izl 16:25 “Jedite to danas”, reçe im Mojsije, “jer je ovaj dan subota u çast
Jahve; danas neøete naøi mane na polju.
Izl 16:26 Æest je dana skupljajte, a sedmoga, u subotu, neøe je biti.”
Izl 16:27 Bijaæe nekih koji su i sedmoga dana iæli da je nakupe, ali niæta
ne naåoæe.
Izl 16:28 Zato Jahve reçe Mojsiju: “Dokle øete odbijati da se pokorite
mojim zapovijedima i mojim zakonima?
Izl 16:29 Pogledajte! Zato æto vam je Jahve dao subotu, daje vam hrane
æestoga dana za dva dana. Neka svatko stoji gdje jest; neka nitko u
sedmi dan ne izlazi iz svoga stana.”
Izl 16:30 Tako se sedmoga dana narod odmarao.
Izl 16:31 Dom je Izraelov tu hranu prozvao manom. Bijaæe kao zrno
korijandra; bijela, a imala je ukus medenog kolaçiøa.
Izl 16:32 Onda rekne Mojsije: “Ovo je zapovijed koju je izdao Jahve:
Napunite tim jedan gomer i çuvajte ga za svoje potomke da vide hranu
kojom sam vas hranio u pustinji kad sam vas izbavio iz zemlje egipatske.”
Izl 16:33 I naredi Mojsije Aronu: “Uzmi jednu posudu; stavi u nju cio
gomer mane, a onda je poloœi pred Jahvu da se saçuva za vaæe
potomke.”
Izl 16:34 Kako je Jahve naredio Mojsiju, Aron je stavi pred Svjedoçanstvo
na çuvanje.
Izl 16:35 Izraelci su se hranili manom çetrdeset godina, sve dok nisu
doæli u naseljenu zemlju: jeli su manu do dolaska na granicu zemlje
kanaanske.
Izl 16:36 Gomer je deseti dio efe.
Izl 17:1 Sva izraelska zajednica po Jahvinoj zapovijedi krene dalje iz
pustinje Sina. Utabore se kod Refidima. Tu nije bilo vode da narod pije.
Izl 17:2 Zato narod zapodjene prepirku s Mojsijem. Vikali su: “Daj nam
vode da pijemo!” A Mojsije im odgovori: “Zaæto se sa mnom prepirete?

61
Zaæto kuæate Jahvu?”
Izl 17:3 Ali je narod œeåao za vodom, pa je mrmljao na Mojsija i govorio:
“Zaæto si nas iz Egipta izveo? Zar da nas œeåom pomoriæ, nas, naæu
djecu i naæu stoku?”
Izl 17:4 “Æto øu s ovim narodom!” - zazivao je Mojsije Jahvu. “Joæ malo
pa øe me kamenovati.”
Izl 17:5 “Istupi pred narod!” - rekne Jahve Mojsiju. “Uzmi sa sobom
nekoliko izraelskih starjeæina; uzmi u ruku ætap kojim si udario Rijeku i
poåi.
Izl 17:6 A ja øu stajati pred tobom ondje, na peøini na Horebu. Udari po
peøini: iz nje øe poteøi voda, pa neka se narod napije.” Mojsije uçini tako
naoçigled izraelskih starjeæina.
Izl 17:7 Mjesto prozovu Masa i Meriba, zbog toga æto su se Izraelci
prepirali i kuæali Jahvu govoreøi: “Je li Jahve meåu nama ili nije?”
Pobjeda nad Amaleçanima
Izl 17:8 Uto doåu Amaleçani i zarate s Izraelcima kod Refidima.
Izl 17:9 A Mojsije reçe Joæui: “Odaberi momçad pa poåi i zapodjeni
borbu s Amaleçanima. Ja øu sutra stati na vrh brda, sa ætapom Boœjim
u ruci.”
Izl 17:10 Joæua uçini kako mu je Mojsije rekao te zaåe u borbu s
Amaleçanima, a Mojsije, Aron i Hur uzaåoæe na vrh brda.
Izl 17:11 I dok bi Mojsije drœao ruke uzdignute, Izraelci bi nadjaçavali; a
kad bi ruke spustio, nadjaçavali bi Amaleçani.
Izl 17:12 Ali Mojsiju ruke napokon klonu. Zato uzeæe kamen, staviæe ga
poda njega i on sjede, dok mu Aron i Hur, jedan s jedne, a drugi s druge
strane, drœahu ruke, tako da mu izdrœaæe do sunçanog zalaska.
Izl 17:13 I Joæua oætricom maça svlada Amaleka i njegov narod.
Izl 17:14 Onda Jahve reçe Mojsiju: “Zapiæi ovo u knjigu na sjeøanje i
utuvi u uæi Joæui da øu ja spomen na Amaleçane sasvim izbrisati pod
nebom!”
Izl 17:15 Podiœe zatim Mojsije œrtvenik i nazva ga: Jahve mi je stijeg!
Izl 17:16 “Jer”, reçe, “Jahvin stijeg u ruku! Jahvin je boj protiv Amaleçana
od naraætaja do naraætaja!”
Jitro i Mojsije
Izl 18:1 A Jitro, midjanski sveøenik, tast Mojsijev, çu sve æto uçini Bog
Mojsiju i svemu izraelskom narodu i kako Jahve izbavi Izraelce iz Egipta.
Izl 18:2 Tada tast Mojsijev Jitro povede Siporu, Mojsijevu œenu - koju
Mojsije bijaæe otpustio -
Izl 18:3 i oba njezina sina. Jednomu je bilo ime Geræon, a to øe reøi:
“Bijah doæljak u tuåoj zemlji.”
Izl 18:4 Drugi se zvao Eliezer, to jest: “Bog oca moga bio mi je u pomoøi
i spasio me od faraonova maça.”
Izl 18:5 Tako Mojsijev tast Jitro povede k Mojsiju u pustinju, gdje se
Mojsije bio utaborio na Boœjem brdu, njegove sinove i njegovu œenu.
Izl 18:6 Poruçi on Mojsiju: “Ja, tvoj tast Jitro, dolazim k tebi s tvojom
œenom i s oba njezina sina.”
Izl 18:7 Izaåe Mojsije u susret svome tastu; duboko mu se nakloni i
zagrli ga. Poæto su se upitali za zdravlje, uåu pod æator.
Izl 18:8 Mojsije je onda pripovijedao svome tastu o svemu æto je Jahve
uçinio faraonu i Egipøanima zbog Izraelaca; o svim nezgodama æto su
ih snaæle na putu, ali ih je Jahve od njih izbavio.
Izl 18:9 Jitro se radovao svemu dobru koje je Jahve uçinio Izraelcima i
æto ih je oslobodio od egipatskih æaka.
Izl 18:10 “Neka je hvaljen Jahve koji vas je izbavio od egipatskih æaka i
od æaka faraonovih”, reçe Jitro.
Izl 18:11 “Sada znam da je Jahve veøi od svih bogova jer je izbavio
narod ispod egipatske vlasti kad su s njim okrutno postupali.”
Izl 18:12 Zatim Jitro, Mojsijev tast, prinese Bogu œrtvu paljenicu i prinos.
Uto doåe Aron i sve izraelske starjeæine da s Mojsijevim tastom blaguju
gozbu pred Bogom.
Postavljanje sudaca
Izl 18:13 Sutradan Mojsije sjede da kroji pravdu narodu. Narod je oko
njega stajao od jutra do mraka.
Izl 18:14 Vidjevæi Mojsijev tast sav trud æto ga on za narod çini, rekne
mu: “Æto to imaæ toliko s narodom? I zaæto ti sam sjediæ, a sav narod stoji
oko tebe od jutra do mraka?”
Izl 18:15 “Narod dolazi k meni”, odgovori Mojsije, “da se s Bogom
posavjetuje.
Izl 18:16 Kad zaåu u prepirku, doåu k meni. Ja onda rasudim izmeåu
jednoga i drugoga; izloœim im Boœje zakone i odredbe.”
Izl 18:17 “Nije dobro kako radiæ“, odgovori Mojsiju tast.

62
Izl 18:18 “I ti i taj narod s tobom potpuno øete se iscrpsti. Taj je posao za
te preteœak; sam ga ne moœeæ obavljati.
Izl 18:19 Posluæaj me. Svjetovat øu te, i Bog øe biti s tobom! Ti zastupaj
narod pred Bogom; podastiri Bogu njihove razmirice.
Izl 18:20 Pouçavaj ih o zakonima i odredbama; svraøaj ih na put kojim
moraju iøi, upuøuj ih na djela koja moraju vræiti.
Izl 18:21 Onda proberi izmeåu svega puka ljude sposobne, bogobojazne
i pouzdane, koji mrze mito, te ih postavi za glavare puku: tisuønike,
stotnike, pedesetnike i desetnike.
Izl 18:22 Neka sude narodu u svako doba. Sve veøe sluçajeve neka
preda te iznose, a u manjima neka sami rasuåuju. Olakæaj sebi breme:
neka ga oni s tobom nose.
Izl 18:23 Ako tako uradiæ - i Bog ti to odobri - moøi øeæ izdrœati, a sav ovaj
narod odlazit øe kuøi u miru.”
Izl 18:24 Mojsije posluæa savjet svoga tasta i uçini sve kako ga svjetova.
Izl 18:25 Probere Mojsije sposobnih ljudi od svih Izraelaca pa ih postavi
za glavare narodu: tisuønike, stotnike, pedesetnike i desetnike.
Izl 18:26 Oni su sudili narodu u svako doba. Teœe sluçajeve iznosili bi
Mojsiju, a sve manje rjeæavali sami.
Izl 18:27 Zatim Mojsije otpusti svoga tasta i on ode u svoju zemlju.
Dolazak do Sinaja
Izl 19:1 Tri mjeseca nakon izlaska iz zemlje egipatske, istoga dana,
stignu Izraelci u Sinajsku pustinju.
Izl 19:2 Iduøi od Refidima, doåu u Sinajsku pustinju i utabore se u pustinji.
Postave Izraelci tabor tu pred brdom,
Izl 19:3 a Mojsije se popne k Bogu. Jahve ga zovne s brda pa mu rekne:
“Ovako kaœi domu Jakovljevu, proglasi djeci Izraelovoj:
Izl 19:4 ‘Vi ste vidjeli æto sam uçinio Egipøanima; kako sam vas nosio na
orlovskim krilima i k sebi vas doveo.
Izl 19:5 Stoga, budete li mi se vjerno pokoravali i drœali moj Savez, vi
øete mi biti predraga svojina mimo sve narode - ta moj je sav svijet! -
Izl 19:6 vi øete mi biti kraljevstvo sveøenika, narod svet.’ Tim rijeçima
oslovi Izraelce.”
Izl 19:7 Mojsije se vrati i sazva narodne starjeæine te im izloœi sve æto mu
je Jahve naredio.
Izl 19:8 A sav narod uzvrati jednoglasno: “Vræit øemo sve æto je Jahve
naredio.” Onda Mojsije prenese odgovor naroda Jahvi.
Priprave za Savez
Izl 19:9 Nato Jahve reçe Mojsiju: “Ja øu, evo, doøi k tebi u gustom oblaku
da narod çuje kad budem s tobom govorio i da ti zauvijek vjeruje.”
Tako je Mojsije prenio Jahvi odgovor naroda.
Izl 19:10 “Poåi k narodu”, reçe Jahve Mojsiju, “i posveøuj ga danas i
sutra. Neka opere svoju odjeøu;
Izl 19:11 neka bude gotov prekosutra, jer øe prekosutra siøi Jahve na
brdo Sinaj naoçigled svega puka.
Izl 19:12 Postavi naokolo granicu za narod i izdaj naredbu: ‘Pripazite da
se na brdo ne penjete; da se ni podnoœja ne dotiçete! Tko se god brda
dotakne, smrt øe ga snaøi.
Izl 19:13 Nikakva ruka neka ga se ne dotakne, nego neka bude
kamenjem zasut ili strijelom ustrijeljen: bio çovjek ili œivinçe, neka na
œivotu ne ostane.’ Na otegnuti zvuk trube neka se na brdo penju.”
Izl 19:14 Mojsije siåe s brda k narodu i poçe posveøivati narod. Oni
operu svoju odjeøu.
Izl 19:15 “Budite gotovi za prekosutra!” - rekne Mojsije narodu. “Ne
primiçite se œeni!”
Bogojavljenje
Izl 19:16 A prekosutra, u osvit dana, prolomi se grmljavina, munje
zasijevaæe, a gust se oblak nadvi nad brdo. Gromko zajeça truba, zadrhta
sav puk koji bijaæe u taboru.
Izl 19:17 Mojsije povede puk iz tabora u susret Bogu. Stadoæe na
podnoœju brda.
Izl 19:18 Brdo Sinaj zavilo se u dim jer je Jahve u obliku ognja siæao na
njega. Dizao se dim kao dim iz peøi. Sve se brdo silno treslo.
Izl 19:19 Zvuk trube bivao sve jaçi. Mojsije je govorio, a Bog mu
grmljavinom odgovarao.
Izl 19:20 Jahve siåe na Sinajsko brdo, na vrhunac, i pozva Jahve Mojsija
na vrhunac brda. Mojsije se uspe.
Izl 19:21 Sad Jahve reçe Mojsiju: “Siåi i opomeni narod da ne bi provalio
prema Jahvi da ga vidi. Mnogo bi ih poginulo.
Izl 19:22 I sami sveøenici, koji dolaze blizu Jahvi, moraju se oçistiti, da
ih Jahve ne uniæti.”

63
Izl 19:23 “Narod se ne moœe popeti na brdo Sinaj”, odgovori Mojsije
Jahvi, “jer si nas sam ti opomenuo: ‘Postavi granice naokolo brda i
proglasi ga svetim.’”
Izl 19:24 “Siåi pa se opet popni zajedno s Aronom”, odgovori mu Jahve.
“Ali neka sveøenici i narod ne navaljuju da se popnu prema Jahvi da ne
izginu.”
Izl 19:25 Mojsije siåe k narodu i sve mu kaza.
Deset zapovijedi
Izl 20:1 Onda Bog izgovori sve ove rijeçi:
Izl 20:2 “Ja sam Jahve, Bog tvoj, koji sam te izveo iz zemlje egipatske,
iz kuøe ropstva.
Izl 20:3 Nemoj imati drugih bogova uz mene.
Izl 20:4 Ne pravi sebi lika ni obliçja bilo çega æto je gore na nebu, ili dolje
na zemlji, ili u vodama pod zemljom.
Izl 20:5 Ne klanjaj im se niti im sluœi. Jer ja, Jahve, Bog tvoj, Bog sam
ljubomoran. Kaœnjavam grijeh otaca - onih koji me mrze - na djeci do
treøeg i çetvrtog koljena,
Izl 20:6 a iskazujem milosråe tisuøama koji me ljube i vræe moje zapovijedi.
Izl 20:7 Ne uzimaj uzalud imena Jahve, Boga svoga, jer Jahve ne opraæta
onome koji uzalud izgovara ime njegovo.
Izl 20:8 Sjeti se da svetkujeæ dan subotni.
Izl 20:9 Æest dana radi i obavljaj sav svoj posao.
Izl 20:10 A sedmoga je dana subota, poçinak posveøen Jahvi, Bogu
tvojemu. Tada nikakva posla nemoj raditi: ni ti, ni sin tvoj, ni køi tvoja, ni
sluga tvoj, ni sluækinja tvoja, ni œivina tvoja, niti doæljak koji se naåe unutar
tvojih vrata.
Izl 20:11 Ta i Jahve je æest dana stvarao nebo, zemlju i more i sve æto je
u njima, a sedmoga je dana poçinuo. Stoga je Jahve blagoslovio i
posvetio dan subotni.
Izl 20:12 Poætuj oca svoga i majku svoju da imadneæ dug œivot na zemlji
koju ti da Jahve, Bog tvoj.
Izl 20:13 Ne ubij!
Izl 20:14 Ne uçini preljuba!
Izl 20:15 Ne ukradi!
Izl 20:16 Ne svjedoçi laœno na bliœnjega svoga!
Izl 20:17 Ne poœeli kuøe bliœnjega svoga! Ne poœeli œene bliœnjega svoga;
ni sluge njegova, ni sluækinje njegove, ni vola njegova, ni magarca
njegova, niti iæta æto je bliœnjega tvoga!”
Izl 20:18 Sav je puk bio svjedok grmljavine i sijevanja, svi çuæe zvuk
trube i vidjeæe kako se brdo dimi: gledali su i tresli se i stajali podalje.
Izl 20:19 Onda rekoæe Mojsiju: “Ti nam govori, a mi øemo sluæati. Neka
nam Bog ne govori, da ne pomremo!”
Izl 20:20 “Ne bojte se”, reçe Mojsije narodu. “Bog je doæao da vas samo
iskuæa; da strah pred njim ostane s vama te da ne grijeæite.”
Izl 20:21 Narod ostane podalje, a Mojsije pristupi gustom oblaku gdje se
Bog nalazio.
Izl 20:22 “Ovako reci Izraelcima”, progovori Jahve Mojsiju. “Sami ste
vidjeli da sam s vama govorio s neba.
Izl 20:23 Ne pravite uza me kumira od srebra niti sebi pravite kumira od
zlata.
Izl 20:24 Naçini mi œrtvenik od zemlje i na njemu mi prinosi svoje œrtve
paljenice i œrtve priçesnice, svoju sitnu i svoju krupnu stoku. Na svakome
mjestu koje odredim da se moje ime spominje ja øu doøi k tebi da te
blagoslovim.
Izl 20:25 Ako mi budeæ gradio kameni œrtvenik, nemoj ga graditi od
klesanoga kamena, jer çim na njega spustiæ svoje dlijeto, oskvrnit øeæ
ga.
Izl 20:26 Ne uzlazi na moj œrtvenik po stepenicama, da se ne pokaœe na
njemu golotinja tvoja.”
Zakon o robovima
Izl 21:1 “Ovo su propisi koje treba da im izloœiæ:
Izl 21:2 Kad za roba kupiæ jednoga Hebreja, neka sluœi æest godina.
Sedme godine neka ode, bez otkupnine, slobodan.
Izl 21:3 Ako doåe sam, neka sam i ode; ako li je oœenjen, neka s njim ide
i njegova œena.
Izl 21:4 Ako mu gospodar nabavi œenu, pa mu ona rodi bilo sinova bilo
køeri, i œena i njezina djeca neka pripadnu njezinu gospodaru, a on neka
ide sam.
Izl 21:5 Ali ako rob otvoreno izjavi: ‘Volim svoga gospodara, svoju œenu
i svoju djecu, neøu da budem slobodan’,

64
Izl 21:6 neka ga onda njegov gospodar dovede k Bogu. Kad ga dovede
k vratima ili dovratku, neka mu gospodar æilom probuæi uho i neka mu
trajno ostane u sluœbi.
Izl 21:7 Kad çovjek proda svoju køer za ropkinju, neka se ona ne oslobaåa
kao i muæki robovi.
Izl 21:8 Ako se ne svidi svome gospodaru, koji ju je sebi bio odredio,
neka joj dopusti da se otkupi. Nema prava prodati je strancima kad joj
nije bio vjeran.
Izl 21:9 A ako je odredi svome sinu, neka s njome postupa kao i sa køeri.
Izl 21:10 Ako se oœeni drugom, ne smije prvoj uskraøivati hrane, odjeøe
ili njezinih braçnih prava.
Izl 21:11 Ne bude li joj çinio ovo troje, neka je slobodna da ode bez
otkupnine.”
Izl 21:12 “Tko god udari çovjeka pa ga usmrti, neka se smrøu kazni.
Izl 21:13 Ali ako to ne uçini hotimiçno, nego Bog pripusti da padne u
njegovu æaku, odredit øu ti mjesto kamo moœe pobjeøi.
Izl 21:14 Tko hotimiçno navali na svoga bliœnjega te ga podmuklo ubije,
odvuci ga i s moga œrtvenika da se pogubi.
Izl 21:15 Tko udari svoga oca ili svoju majku, neka se kazni smrøu.
Izl 21:16 Tko otme çovjeka - bilo da ga proda, bilo da ga u svojoj vlasti
zadrœi - neka se kazni smrøu.
Izl 21:17 Tko prokune svoga oca ili svoju majku, neka se kazni smrøu.”
Tuçnjava
Izl 21:18 “Ako se ljudi posvade, pa jedan od njih udari drugoga kamenom
ili æakom, ali ovaj ne pogine nego padne u postelju,
Izl 21:19 ali poslije ustane i mogne izlaziti, makar i sa ætapom, onda
onome koji ga je udario neka je oproæteno, samo neka mu plati njegov
gubitak vremena i pribavi mu posvemaænje izljeçenje.
Izl 21:20 Ako tko udari batinom svoga roba ili svoju ropkinju te umru pod
njegovom æakom, mora snositi osvetu.
Izl 21:21 Ali ako rob preœivi dan-dva, neka se osveta ne provodi, jer je
rob njegovo vlasniætvo.
Izl 21:22 Ako se ljudi pobiju i udare trudnu œenu te ona pobaci, ali druge
ætete ne bude, onda onaj koji ju je udario neka plati odætetu koju zatraœi
njezin muœ. On neka plati kako suci odrede.
Izl 21:23 Bude li drugog zla, neka je kazna: œivot za œivot,
Izl 21:24 oko za oko, zub za zub, ruka za ruku, noga za nogu,
Izl 21:25 opeklina za opeklinu, rana za ranu, modrica za modricu.
Izl 21:26 Udari li tko svoga roba ili svoju ropkinju u oko i upropasti ga,
neka ga oslobodi zbog oka.
Izl 21:27 Ako izbije zub svome robu - ili svojoj ropkinji - neka ga oslobodi
zbog zuba.”
Izl 21:28 “Kad goveçe ubode çovjeka ili œenu pa ih usmrti, neka se
kamenjem kamenuje. Njegovo se meso tada ne smije pojesti, a vlasniku
njegovu neka je oproæteno.
Izl 21:29 Ali ako je to goveçe i prije bolo, a njegov vlasnik, iako opominjan,
nije ga çuvao, pa ono usmrti çovjeka ili œenu, neka se to goveçe
kamenuje; a i njegov se vlasnik ima pogubiti.
Izl 21:30 Ako se vlasniku oznaçi otkupna cijena da svoj œivot iskupi,
neka plati koliko mu se odredi.
Izl 21:31 Ubode li goveçe djeçaka ili djevojçicu, neka se prema njemu
postupi isto prema ovome pravilu.
Izl 21:32 Ako ubode roba ili ropkinju, neka vlasnik isplati njihovu gospodaru
trideset srebrnih æekela, a goveçe neka se kamenuje.
Izl 21:33 Kad tko ostavi bunar otvoren, ili tko iskopa bunar a ne pokrije
ga, pa u njega upadne goveçe ili magare, vlasnik bunara ima dati
naknadu:
Izl 21:34 neka isplati vlasniku u novcu, a uginula œivotinja neka njemu
pripadne.
Izl 21:35 Kad neçije goveçe ubode goveçe drugome te ono ugine, onda
neka prodaju œivo goveçe, a dobiveni novac neka podijele; i uginulo
goveçe neka meåu sebe podijele.
Izl 21:36 Ali ako se zna da je to goveçe i prije bolo, a njegov ga gospodar
nije çuvao, onda mora nadoknaditi goveçe za goveçe, dok øe uginulo
œivinçe biti njegovo.”
Kraåa
Izl 21:37 “Tko ukrade goveçe ili marvinçe od sitne stoke, pa bilo da ga
zakolje, bilo da ga proda, onda za jedno goveçe neka se vrati petero
goveda, a za malo marvinçe çetvero marvinçadi.
Izl 22:1 Ako se lopov zateçe gdje probija zid, pa mu se zada smrtan
udarac, njegovu krv ne treba osveøivati.

65
Izl 22:2 No ako je veø iziælo sunce, njegovu krv treba osvetiti. Lopov
mora ætetu nadoknaditi. Ako nema niæta, njega za njegovu kraåu treba
prodati.
Izl 22:3 Naåe li se ukradeno œivinçe œivo u njegovu vlasniætvu - goveçe,
magare ili koja glava sitne stoke - treba da ga plati dvostruko.”
Izl 22:4 “Tko opustoæi njivu ili vinograd pustivæi svoju stoku da obrsti
tuåe, neka nadoknadi onim æto najbolje naåe na svojoj njivi i u svome
vinogradu.
Izl 22:5 Tko zapali vatru pa ona zahvati draç te izgori œito u snopu, u
klasu ili na njivi, onaj tko je vatru zapalio mora ætetu nadoknaditi.
Izl 22:6 Kad tko poloœi kod znanca novac ili stvari na çuvanje, pa budu
pokradene iz njegove kuøe, ako se lopov pronaåe, mora dvostruko platiti.
Izl 22:7 Ako se lopov ne pronaåe, vlasnik kuøe neka se primakne k
Bogu, da se dokaœe kako on nije spustio svoje ruke na dobra svoga
bliœnjega.
Izl 22:8 Za svaki prekræaj pronevjere - radilo se o goveçetu, magaretu,
sitnoj stoci, odjeøi ili bilo kojoj izgubljenoj stvari za koju se ustvrdi: to je
ono! - treba spor iznijeti pred Boga. Onaj koga Bog proglasi krivim neka
plati dvostruko drugome.
Izl 22:9 Kad tko povjeri svome susjedu magare, goveçe, glavu sitne
stoke ili bilo kakvo œivinçe, pa ono ugine, osakati se ili ga tko odvede a
da ne bude svjedoka,
Izl 22:10 zakletva pred Jahvom neka odluçi meåu obojicom je li çuvar
posegao za dobrom svoga bliœnjega ili nije. Neka je vlasniku to dovoljno,
a çuvar nije duœan da nadoknaåuje.
Izl 22:11 Naåe li se da je on ukrao, mora ætetu nadoknaditi.
Izl 22:12 Ako ga zvijer razdere, neka ga donese za dokaz, tako da za
razderano ne daje odætete.
Izl 22:13 Kad tko posudi œivinu od svoga susjeda, pa se ona osakati ili
ugine dok joj vlasnik nije bio s njom, neka plati odætetu.
Izl 22:14 Je li vlasnik bio s njom, odætete mu ne daje; ali ako je bila
unajmljena, neka doåe po svoju nadnicu.”
Izl 22:15 “Ako tko zavede djevojku koja nije zaruçena i s njom legne,
neka za nju dadne œenidbenu procjenu i uzme je za œenu.
Izl 22:16 Ako njezin otac odbije da mu je dadne, zavodnik mora odmjeriti
srebra u vrijednosti œenidbene procjene za djevojku.
Izl 22:17 Ne dopuætaj da vraçarica œivi!
Izl 22:18 Tko bi god sa œivinom legao, treba ga kazniti smrøu.
Izl 22:19 Tko bi prinosio œrtve kojemu kumiru - osim Jahvi jedinom -
neka bude izruçen prokletstvu, potpuno uniæten.
Izl 22:20 Ne tlaçi pridoælicu niti mu nanosi nepravde, jer ste i sami bili
pridoælice u zemlji egipatskoj.
Izl 22:21 Ne cvilite udovice i siroçeta!
Izl 22:22 Ako ih ucviliæ i oni zavape k meni, sigurno øu njihove vapaje
usliæati.
Izl 22:23 Moj øe se gnjev raspaliti i maçem øu vas pogubiti. Tako øe vam
œene ostati udovice a djeca siroçad.
Izl 22:24 Ako uzajmiæ novca kome od moga naroda, siromahu koji je
kod tebe, ne postupaj prema njemu kao lihvar! Ne nameøi mu kamata!
Izl 22:25 Uzmeæ li svome susjedu ogrtaç u zalog, moraæ mu ga vratiti
prije zalaza sunca.
Izl 22:26 Ta to mu je jedini pokrivaç kojim omata svoje tijelo i u kojem
moœe leøi. Ako k meni zavapi, usliæat øu ga jer sam ja milostiv!
Izl 22:27 Ne huli Boga i ne psuj glavara svoga naroda.
Izl 22:28 Ne oklijevaj s prinosima od svoga obilja s gumna i od svoga
mladog vina! Meni daj prvoroåenca od svojih sinova.
Izl 22:29 Isto uçini sa svojim govedima i sitnom stokom: sedam dana
neka ostane sa svojom majkom, a osmoga dana da si ga meni dao!
Izl 22:30 Budite narod meni posveøen! Zato nemojte jesti mesa od
œivotinje koju je rastrgala zvjerad nego je bacite paæçadi!”
Pravednost prema bliœnjemu i prema neprijatelju
Izl 23:1 “Nemojte davati laœne izjave! Ne pomaœi zlikovcu svjedoçeøi
krivo!
Izl 23:2 Ne povodi se za mnoætvom da çiniæ zlo; niti svjedoçi u parnici
stajuøi na stranu veøine protiv pravde.
Izl 23:3 Ne smijeæ biti pristran prema siromahu u njegovoj parnici.
Izl 23:4 Kad nabasaæ na zalutalo goveçe ili magare svoga neprijatelja,
moraæ mu ga natrag dovesti.
Izl 23:5 Ako opaziæ magarca onoga koji te mrzi kako je pao pod svojim
tovarom, nemoj ga ostaviti: zajedno s njegovim gospodarom moraæ mu
pomoøi da se digne.

66
Izl 23:6 Ne krnji prava svome siromahu u njegovoj parnici.
Izl 23:7 Stoj daleko od laœne optuœbe; ne ubijaj neduœna i pravedna, jer
ja zlikovcu ne praætam.
Izl 23:8 Ne primaj mita, jer mito zasljepljuje i one koji najjasnije gledaju
i upropaæøuje pravo pravednika.
Izl 23:9 Ne ugnjetavaj pridoælicu! Ta znate kako je pridoælici; i sami ste
bili pridoælice u zemlji egipatskoj.”
Subotna godina i subota
Izl 23:10 “Æest godina zasijavaj svoju zemlju i njezine plodove pobiri,
Izl 23:11 a sedme je godine pusti da poçiva neobraåena. Neka se s nje
hrani sirotinja tvoga naroda, a æto njoj ostane, neka pojede poljska œivina.
Radi tako i sa svojim vinogradom i svojim maslinikom.
Izl 23:12 Æest dana obavljaj svoj posao, ali sedmoga dana od posala
odustani, da ti otpoçine vo i magarac i da odahne sin tvoje sluækinje i
pridoælica.
Izl 23:13 Pripazite na sve æto sam vam rekao. Ne spominjite imena drugih
bogova. Neka se to i ne çuje iz tvojih usta.”
Blagdani
Izl 23:14 “Triput na godinu odrœavaj u moju çast svetkovinu.
Izl 23:15 Slavi Blagdan beskvasnoga kruha. U odreåeno vrijeme u
mjesecu Abibu - jer si u njemu iz Egipta iziæao - sedam dana jedi
beskvasan kruh, kako sam ti naredio. Neka nitko ne stupa preda me
praznih ruku!
Izl 23:16 Onda slavi Blagdan œetve - prvina æto ih donose polja koja
zasijavaæ. Zatim Blagdan berbe na koncu godine, kad s polja pokupiæ
plodove svoga truda.
Izl 23:17 Triput na godinu neka svi tvoji muæki stupe pred Gospodara
Jahvu.
Izl 23:18 Krv œrtve koju u moju çast œrtvujeæ nemoj prinositi s ukvasanim
kruhom; salo od œrtve prinesene na moju svetkovinu ne ostavljaj za
sutradan.
Izl 23:19 Donosi u kuøu Jahve, svoga Boga, najbolje prvine sa svoje
zemlje. Ne kuhaj kozleta u mlijeku njegove majke.”
Upute za ulazak u zemlju kanaansku
Izl 23:20 “Æaljem, evo, svog anåela pred tobom da te çuva na putu i
dovede te u mjesto koje sam priredio.
Izl 23:21 Poætuj ga i sluæaj! Ne buni se protiv njega, jer vam neøe opraætati
prekræaje: ta moje je ime u njemu.
Izl 23:22 Ako mu se budeæ vjerno pokoravao i budeæ vræio sve æto sam
naredio, ja øu biti neprijatelj tvojim neprijateljima i protivnik tvojim
protivnicima.
Izl 23:23 Anåeo øe moj iøi pred tobom i dovesti te do Amorejaca, Hetita,
Periœana, Kanaanaca, Hivijaca i Jebusejaca da ih uniætim.
Izl 23:24 Nemoj se klanjati njihovim kumirima niti im iskazuj ætovanje; ne
postupaj kako oni rade nego njihove kumire poruæi i stupove im
porazbijaj.
Izl 23:25 Iskazujte ætovanje Jahvi, Bogu svome, pa øu blagoslivati tvoj
kruh i tvoju vodu i uklanjati od tebe bolest.
Izl 23:26 U tvojoj zemlji neøe biti pometkinje; ja øu uçiniti punim broj
tvojih dana.
Izl 23:27 Pred tobom øu odaslati stravu svoju; u meteœ øu baciti sav
svijet meåu koji dospijeæ i uçinit øu da svi tvoji neprijatelji bjeœe pred
tobom.
Izl 23:28 Stræljene øu pred tobom odaæiljati da ispred tebe tjeraju u bijeg
Hivijce, Kanaance i Hetite.
Izl 23:29 Neøu ih otjerati ispred tebe u jednoj godini, da zemlja ne opusti
i divlje se œivotinje ne razmnoœe na tvoju ætetu.
Izl 23:30 Tjerat øu ih ispred tebe malo-pomalo dok ti potomstvo ne
odraste, tako da zemlju zaposjedneæ.
Izl 23:31 Postavit øu ti granicu: od Crvenoga do Filistejskoga mora, od
pustinje pa do Rijeke. Predat øu, naime, stanovniætvo zemlje u tvoje
æake, a ti ga ispred sebe tjeraj.
Izl 23:32 Ne pravi savez ni s njima ni s njihovim kumirima.
Izl 23:33 Neka ne ostanu u tvojoj zemlji da te ne navode na grijeh protiv
mene. Ako bi ætovao njihove kumire, to bi ti bila stupica.”
Izl 24:1 Potom reçe Mojsiju: “Uzaåi k Jahvi - ti, Aron, Nadab i Abihu i
sedamdeset izraelskih starjeæina. Poklonite se izdaljega!
Izl 24:2 Neka se sam Mojsije primakne k Jahvi! Oni neka se ne primiçu,
a puk neka se s njim ne penje.”
Izl 24:3 Doåe Mojsije i kaza narodu sve rijeçi Jahvine i sve odredbe. A
sav puk odgovori u jedan glas: “Sve rijeçi æto ih Jahve reçe, vræit øemo.”

67
Izl 24:4 Tada Mojsije popiæe sve rijeçi Jahvine. A ujutro podrani te podigne
œrtvenik na podnoœju brda i dvanaest stupova za dvanaest plemena
Izraelovih.
Izl 24:5 Zatim naloœi mladim Izraelcima da prinesu œrtve paljenice i da
œrtvuju Jahvi junce kao œrtve priçesnice.
Izl 24:6 Mojsije uhvati krv; polovinu krvi ulije u posude, a polovinu izlije
po œrtveniku.
Izl 24:7 Prihvati zatim Knjigu Saveza pa je narodu glasno proçita, a
narod uzvrati: “Sve æto je Jahve rekao, izvræit øemo i posluæat øemo.”
Izl 24:8 Mojsije potom uzme krvi te poækropi narod govoreøi: “Ovo je krv
Saveza koji je Jahve s vama uspostavio na temelju svih ovih rijeçi.”
Izl 24:9 Onda se uspne Mojsije s Aronom, Nadabom i Abihuom i sa
sedamdeset starjeæina Izraelovih.
Izl 24:10 Oni vidjeæe Boga Izraelova: podnoœje njegovim nogama kao
da je bilo od dragoga kamena safira, sjajem nalik na samo nebo.
Izl 24:11 Ni ruke svoje nije pruœio na izabranike Izraelaca: slobodno su
Boga motrili i jeli i pili.
Izl 24:12 Onda Jahve reçe Mojsiju: “Popni se k meni na brdo i priçekaj
ondje. Dat øu ti kamene ploçe sa zakonom i zapovijedima koje sam za
njihovu pouku napisao.”
Izl 24:13 Ustane Mojsije i njegov pomoønik Joæua te se Mojsije popne
na brdo Boœje.
Izl 24:14 A starjeæinama reçe: “Çekajte nas ovdje dok se ne vratimo. Eto
je s vama Aron i Hur. Tko imadne kakvu razmiricu, neka se obrati na
njih.”
Izl 24:15 Zatim Mojsije uzaåe na brdo, a onda oblak prekri brdo.
Izl 24:16 Slava se Jahvina nastani na Sinajskom brdu i oblak ga obavijaæe
æest dana. Sedmoga dana zovne Jahve Mojsija isred oblaka.
Izl 24:17 Slava Jahvina na vrhuncu brda bijaæe oçima Izraelaca kao
vatra koja saœiœe. Mojsije zaåe u oblak i uspne se na brdo.
Izl 24:18 Çetrdeset dana i çetrdeset noøi boravio je Mojsije na brdu.
Izl 25:1 Jahve reçe Mojsiju:
Izl 25:2 “Reci Izraelcima da me darivaju, a vi primajte darove u moju
çast od svakoga koji daje od srca.
Izl 25:3 A primajte ove darove: zlato, srebro i tuç;
Izl 25:4 ljubiçasto, crveno i tamnocrveno predivo i prepredeni lan;
Izl 25:5 uçinjene ovnujske koœe, pa fine koœe; bagremovo drvo;
Izl 25:6 ulje za svjetlo; mirodije za ulje pomazanja i miomirisno kaåenje;
Izl 25:7 oniks i drugo drago kamenje koje øe se umetnuti u opleøak i
naprsnik.
Izl 25:8 Neka mi sagrade Svetiæte da mogu boraviti meåu njima.
Izl 25:9 Pri gradnji Prebivaliæta i svega u njemu postupi toçno prema
uzorku koji ti pokaœem.”
Æator i njegov namjeætaj: Kovçeg
Izl 25:10 “Od bagremova drva neka naprave Kovçeg: dva i po lakta dug,
lakat i po æirok i lakat i po visok.
Izl 25:11 Okuj ga çistim zlatom, okuj ga izvana i iznutra; a oko njega
stavi naokolo zavræni pojas od zlata.
Izl 25:12 Salij za njega çetiri zlatna koluta; prikuj ih za çetiri njegove
noge; dva koluta s jedne strane, a dva s druge.
Izl 25:13 Od bagremova drva napravi i motke te ih u zlato okuj.
Izl 25:14 Onda provuci motke kroz kolutove sa strana Kovçega da se na
njima Kovçeg nosi.
Izl 25:15 Neka motke ostanu u kolutima Kovçega; neka se iz njih ne
izvlaçe.
Izl 25:16 Svjedoçanstvo koje øu ti predati - u Kovçeg poloœi.”
Pomiriliæte
Izl 25:17 “Pomiriliæte napravi takoåer od çistoga zlata. Neka bude dugo
dva i pol lakta, a æiroko lakat i pol.
Izl 25:18 Skuj i dva kerubina od zlata za oba kraja Pomiriliæta.
Izl 25:19 Napravi jednoga kerubina za jedan kraj, a drugoga kerubina
za drugi kraj. Priçvrsti ih na oba kraja Pomiriliæta da s njim saçinjavaju
jedan komad.
Izl 25:20 Kerubini neka dignu svoja krila uvis tako da svojim krilima
zaklanjaju Pomiriliæte. Neka budu licem okrenuti jedan prema drugome,
ali tako da lica kerubina gledaju u Pomiriliæte.
Izl 25:21 Stavi na Kovçeg Pomiriliæte, a u Kovçeg poloœi ploçe
Svjedoçanstva æto øu ti ih dati.
Izl 25:22 Tu øu se ja s tobom sastajati i ozgo øu ti, iznad Pomiriliæta -
izmeåu ona dva kerubina æto su na Kovçegu ploça Svjedoçanstva -
saopøavati sve zapovijedi namijenjene Izraelcima.”

68
Stol za prinesene kruhove
Izl 25:23 “Napravi od bagremova drva stol dva lakta dug, lakat æirok, a
lakat i pol visok.
Izl 25:24 U çisto ga zlato obloœi i naçini mu naokolo zavræni pojas od
zlata.
Izl 25:25 Naokolo mu naçini obrub, podlanicu æirok, a onda po obrubu
stavi zavræni pojas od zlata.
Izl 25:26 Nadalje, uspravi mu çetiri koluta od zlata pa mu ih priçvrsti na
njegova çetiri noœna ugla.
Izl 25:27 Neka su kolutovi tik pod obrubom da sluœe kao kvake motkama
za noæenje stola.
Izl 25:28 Motke napravi od bagremova drva i u zlato ih okuj. O njima øe
se stol nositi.
Izl 25:29 Za njega onda napravi: zdjele, varjaçe, vrçeve i pehare za
izlijevanje prinosa. Naçini ih od çistoga zlata.
Izl 25:30 Na stol svagda stavljaj pred moje lice prineseni kruh.”
Izl 25:31 “Naçini svijeønjak od çistoga zlata. Svijeønjak neka bude
skovan. Njegovo podnoœje, njegov stalak, njegove çaæe, çaæke i latice
- sve neka bude od jednoga komada.
Izl 25:32 Æest krakova neka mu izbija sa strana: tri kraka s jedne strane
stalka, a tri kraka s druge strane stalka.
Izl 25:33 Na jednome kraku neka budu tri çaæe u obliku bademova cvijeta,
svaka s çaækom i laticama. Tako za svih æest krakova æto budu izbijali iz
stalka svijeønjaka.
Izl 25:34 Na samome svijeønjaku neka budu çetiri çaæe u obliku
bademova cvijeta, svaka s çaækom i laticama.
Izl 25:35 Çaæka ispod dva kraka, saçinjavajuøi jedan komad s njime;
onda çaæka ispod druga dva kraka, od jednoga komada s njime, pa
çaæka ispod dva posljednja kraka, od jednoga komada s njime. Tako za
svih æest krakova æto iz stalka budu izbijali.
Izl 25:36 Njihove çaæke i njihovi krakovi saçinjavat øe jedan komad s
njim - sve skovano u jednome komadu od çistoga zlata.
Izl 25:37 Napravi i sedam svjetiljaka za njih. Svjetiljke neka tako budu
postavljene da osvjetljuju prostor sprijeda.
Izl 25:38 Usekaçi i pepeljare za njih neka su od çistoga zlata.
Izl 25:39 Upotrijebi talenat çistoga zlata za svijeønjak i sav njegov pribor.
Izl 25:40 Pazi! Naçini ih prema uzorku koji ti je na brdu pokazan.”
Æator - Prebivaliæte
Izl 26:1 “Prebivaliæte naçini od deset zavjesa: od ljubiçastog, crvenog i
tamnocrvenog prediva i prepredenog lana. Na njima neka budu vezeni
likovi kerubina - djelo umjetnika.
Izl 26:2 Duœina svake zavjese neka je dvadeset i osam lakata, neka joj
je æirina çetiri lakta. Sve zavjese neka su iste mjere.
Izl 26:3 Pet zavjesa neka su sastavljene jedna s drugom, a drugih pet
zavjesa opet jedna s drugom.
Izl 26:4 Napravi petlje od ljubiçaste vune pri rubu krajnje zavjese u
sastavljenom komadu.
Izl 26:5 Napravi pedeset petlji na rubu jednoga sastavljenog komada od
zavjesa, a pedeset pri rubu drugoga. Neka su petlje naçinjene jedna
spram druge.
Izl 26:6 Onda napravi pedeset kopça od zlata. Zavjese zatim kopçama
sastavi jednu s drugom. Tako øe Prebivaliæte biti jedna cjelina.
Izl 26:7 Naçini zatim zavjese od kostrijeti za Æator povrh Prebivaliæta.
Naçini ih jedanaest.
Izl 26:8 Neka duljina svake zavjese bude trideset lakata, a æirina svake
zavjese çetiri lakta. Tih jedanaest zavjesa neka bude iste mjere.
Izl 26:9 Sastavi pet zavjesa napose, a onda opet drugih æest zavjesa
napose. Æestu zavjesu podvostruçi na proçelju Æatora.
Izl 26:10 Uæij pedeset petlji na rubu jednoga sastavljenog komada od
zavjesa, a pedeset na rubu drugoga.
Izl 26:11 Izradi pedeset kopça od tuça, zapni kopçe za petlje da sastaviæ
Æator u cjelinu.
Izl 26:12 A kako øe zavjese od Æatora pretjecati, neka se polovina zavjesa
æto preostane spuæta na zadnjem dijelu Prebivaliæta.
Izl 26:13 Od onoga æto preteçe na duœini æatorskih zavjesa neka po
jedan lakat visi na obje strane svetoga Æatora da ga zaklanja.
Izl 26:14 Napokon napravi Æatoru pokrov od uçinjenih i u crveno obojenih
ovnujskih koœa, a povrh njega pokrov od finih koœa.
Izl 26:15 Trenice æto øe nauzgor stajati za Prebivaliæte napravi od
bagremova drva.
Izl 26:16 Svaka trenica neka bude deset lakata duga, a lakat i pol æiroka.

69
Izlo 26:17 Svaka trenica neka ima dva klina da je uspravno drœe. Tako
napravi na svakoj trenici za Prebivaliæte.
Izl 26:18 Trenice za Prebivaliæte postavi: dvadeset trenica s juga, prema
podnevu;
Izl 26:19 onda pod dvadeset trenica napravi çetrdeset podnoœja od
srebra, dva podnoœja pod prvu trenicu za njezina dva klina, i tako redom,
dva podnoœja za dva klina svake slijedeøe trenice.
Izl 26:20 Za drugu stranu Prebivaliæta, sa sjevera: dvadeset trenica
Izl 26:21 i çetrdeset srebrnih podnoœja, dva podnoœja za dva klina prve
trenice, i tako redom, dva podnoœja za svaku trenicu.
Izl 26:22 Na straœnjoj strani Prebivaliæta, sa zapada, postavi æest trenica.
Izl 26:23 Napravi i dvije trenice za straœnje uglove Prebivaliæta.
Izl 26:24 Neka budu rastavljene pri dnu, ali na vrhu kod prvoga koluta
neka budu sastavljene. Neka tako obadvije prave dva ugla.
Izl 26:25 Neka dakle bude osam trenica s njihovim srebrnim podnoœjima:
æesnaest podnoœja, dva podnoœja pod prvom trenicom, a dva opet
podnoœja pod svakom slijedeøom trenicom.
Izl 26:26 Nadalje napravi prijeçnice od bagremova drva: pet njih za
trenice s jedne strane Prebivaliæta,
Izl 26:27 a pet prijeçnica s druge strane Prebivaliæta; onda pet prijeçnica
za trenice Prebivaliæta straga prema zapadu.
Izl 26:28 Srednja prijeçnica neka ide sredinom trenica s jednoga kraja
na drugi.
Izl 26:29 Trenice obloœi zlatom, a i kolutove za njih, kroz koje øe se
prijeçnice provlaçiti, naçini od zlata. Prijeçnice onda obloœi zlatom.
Izl 26:30 Tako, dakle, podigni Prebivaliæte prema nacrtu koji ti je pokazan
na brdu.”
Zastor
Izl 26:31 “Napravi zavjesu od ljubiçastog, crvenog i tamnocrvenog
prediva i prepredenog lana. Neka su na njoj izvezeni kerubini.
Izl 26:32 Objesi je na çetiri stupa od bagremova drva, zlatom obloœena,
s kopçama od zlata, a na çetiri podnoœja od srebra.
Izl 26:33 Objesi zavjesu za kvake. Onda unesi Kovçeg svjedoçanstva
tu za zavjesu. Neka ti tako zavjesa odjeljuje Svetiæte od Svetiæta nad
svetiætima.
Izl 26:34 Stavi Pomiriliæte na Kovçeg svjedoçanstva u Svetinji nad
svetinjama.
Izl 26:35 Postavi zatim stol van pred zavjesu, a svijeønjak na juœnu stranu
Prebivaliæta, prema stolu. Stol stavi na sjevernu stranu.
Izl 26:36 A na ulazu u Æator napravi zastorak od ljubiçastog, crvenog i
tamnocrvenog prediva i prepredenog lana - vezom izvezen.
Izl 26:37 Za zastorak isteæi pet stupçiøa od bagrenova drva pa ih obloœi
zlatom. Kopçe za njih neka budu od zlata. Salij za njih pet podnoœja od
tuça.”
Œrtvenik za paljenice
Izl 27:1 “Naçini œrtvenik od bagremova drva, pet lakata dug, pet lakata
æirok - prava çetvorina - i tri lakta visok.
Izl 27:2 Na njegova çetiri ugla naçini rogove. Neka mu rogovi budu u
jednome komadu s njim. I tuçem ga okuj.
Izl 27:3 Dalje, naçini za œrtvenik posude za zgrtanje otpadaka: strugaçe,
kotliøe, viljuæke i kadionike. Sve potrepætine za œrtvenik naçini od tuça.
Izl 27:4 Onda naçini za njega reæetku od tuça, u obliku mreœice,
Izl 27:5 a na çetiri ugla mreœicu ispod izboçine œrtvenika, tako da zahvati
do sredine œrtvenika.
Izl 27:6 Napravi zatim motke za œrtvenik, motke od bagremova drva, pa
ih tuçem okuj.
Izl 27:7 Neka se motke provuku kroz kolutove, tako da doåu na obje
strane œrtvenika kad se nosi.
Izl 27:8 Naçini ga æuplja, od dasaka: kako ti je pokazano na brdu, onako
neka je i napravljen.”
Dvoriæte
Izl 27:9 “Napravi i dvoriæte Prebivaliæta. Na juœnoj strani napravi zavjese
od prepredenog lana, sto lakata u duœinu s te strane.
Izl 27:10 Njihovih dvadeset stupova neka stoji na dvadeset podnoœja od
tuça i neka imaju kopçe i æipke od srebra.
Izl 27:11 Isto tako za sjevernu stranu naçini plahte sto lakata duge.
Njihovih dvadeset stupova i dvadeset podnoœja od tuça, ali kopçe i æipke
neka su od srebra.
Izl 27:12 Æirini dvoriæta sa zapadne strane trebat øe zavjese pedeset
lakata duge, sa deset stupova i deset podnoœja.
Izl 27:13 Æirina dvoriæta prema istoçnoj strani neka bude pedeset lakata.

70
Izl 27:14 Nadalje, zavjese s jedne strane vrata neka su petnaest lakata
duge, sa svoja tri stupa i njihova tri podnoœja.
Izl 27:15 A s druge strane neka su zavjese opet petnaest lakata, sa
svoja tri stupa i njihova tri podnoœja.
Izl 27:16 Za dvoriæni ulaz: vezen zastor od dvadeset lakata, od
ljubiçastog, crvenog i tamnocrvenog prediva i prepredenog lana; i sa
svoja çetiri stupa i njihova çetiri podnoœja.
Izl 27:17 Svi stupovi naokolo dvoriæta neka su povezani srebrnim
æipkama. Neka su im kopçe od srebra, a podnoœja od tuça.
Izl 27:18 Neka je dvoriæte u duljinu sto lakata, u æirinu pedeset, a u visinu
pet lakata. Neka su mu plahte od prepredenog lana, podnoœja od tuça.
Izl 27:19 Sve potrepætine u Prebivaliætu za opøu upotrebu i svi njegovi
koçiøi, a tako i koçiøi u dvoriætu, neka su od tuça.”
Ulje za svijeøe
Izl 27:20 “Nadalje, naredi Izraelcima da ti za svjetlo donose çistoga ulja
od istupanih maslina, tako da svjetlo neprestano gori.
Izl 27:21 Aron i njegovi sinovi neka ga postavljaju u Æator sastanka
izvan zavjese æto zaklanja Svjedoçanstvo da gori pred Jahvom od veçeri
do jutra. Neka je to neopoziva naredba za izraelske naraætaje.”
Sveøeniçko ruho
Izl 28:1 “A onda dovedi k sebi izmeåu Izraelaca svoga brata Arona
zajedno s njegovim sinovima: Nadabom, Abihuom, Eleazarom i
Itamarom da mi sluœe kao sveøenici.
Izl 28:2 Napravi svome bratu Aronu sveto ruho na çast i ukras.
Izl 28:3 Obrati se svim vjeætacima koje sam obdario mudroæøu neka
naprave haljine Aronu da bi se posvetio i vræio sveøeniçku sluœbu u
moju çast.
Izl 28:4 Neka ovu odjeøu naprave: naprsnik, opleøak, ogrtaç, koæulju
resama obrubljenu, mitru i pas; neka naprave svetu odjeøu za tvoga
brata Arona i njegove sinove da mi sluœe kao sveøenici.
Izl 28:5 Stoga neka oni primaju zlato, ljubiçasto, crveno i tamnocrveno
predivo i prepredeni lan.”
Opleøak - “efod”
Izl 28:6 “Opleøak neka naprave od zlata, od ljubiçastog, crvenog i
tamnocrvenog prediva i od prepredenog lana - vjeæto izraåen.
Izl 28:7 Neka na njemu budu dvije poramenice, priçvræøene za njegove
krajeve.
Izl 28:8 Tkanica æto bude na njemu neka je napravljena kao i on: od
zlata, od ljubiçastog, crvenog i tamnocrvenog prediva i od prepredenog
lana, a neka s njim saçinjava jedan komad.
Izl 28:9 Zatim uzmi dva draga kamena oniksa i u njih ureœi imena
Izraelovih sinova:
Izl 28:10 æest njihovih imena na jednome dragom kamenu, a preostalih
æest imena na drugome dragom kamenu, prema njihovu roåenju.
Izl 28:11 Kao æto rezbar dragulja urezuje peçate na prstene, tako ti ureœi
imena Izraelovih sinova. Oko njih navezi zlatan obrub,
Izl 28:12 pa priçvrsti oba draga kamena za poramenice opleøka da budu
spomen-dragulji na Izraelove sinove. Tako neka Aron nosi njihova imena
o svoja dva ramena pred Jahvom da ih se sjeøa.
Izl 28:13 Naçini zlatne okvire
Izl 28:14 i dva lançiøa od çistoga zlata. Naçini ih kao zasukane uzice i
onda zasukane lançiøe priçvrsti za okvire.”
Naprsnik za presuåivanje
Izl 28:15 “Naprsnik za presuåivanje izradi umjetniçki; izvedi to kao i
posao na opleøku: od zlata, od ljubiçastog, crvenog i tamnocrvenog
prediva i od prepredenog lana.
Izl 28:16 Neka bude çetvorinast i dvostruk; jedan pedalj neka mu je
duljina, a pedalj æirina.
Izl 28:17 Na njemu poredaj çetiri reda dragulja. U prvome redu neka
bude: rubin, topaz i alem;
Izl 28:18 u drugome redu: smaragd, safir i ametist;
Izl 28:19 u treøem redu: hijacint, ahat i ledac;
Izl 28:20 a u çetvrtom redu: krizolit, oniks i jaspis. Neka budu ukovani u
zlatne okvire.
Izl 28:21 Tih dragulja neka bude dvanaest, koliko i imena Izraelovih
sinova. Neka budu urezani kao i peçati na prstenju, svaki s imenom
jednoga od dvanaest plemena.
Izl 28:22 Napravi za naprsnik lançiøe od çistoga zlata, zasukane kao
uzice.
Izl 28:23 Zatim napravi za naprsnik dva kolutiøa od zlata i priçvrsti ih na
dva gornja ugla naprsnika.

71
Izl 28:24 Onda priveœi dvije zlatne uzice za ta dva kolutiøa koja budu
priçvræøena za uglove naprsnika.
Izl 28:25 Druga dva kraja uzica priveœi za dva okvira. Sad ih tako priçvrsti
za poramenice opleøka sprijeda.
Izl 28:26 Napravi dva kolutiøa od zlata pa ih priçvrsti za dva donja ugla
naprsnika, uz rub iznutra koji je okrenut prema opleøku.
Izl 28:27 Napravi joæ dva kolutiøa od zlata i priçvrsti ih za donji, prednji
kraj poramenice opleøka, uz njegov æav povrh tkanice opleøka.
Izl 28:28 Neka se naprsnik sveœe za svoje kolutiøe s kolutiøima opleøka
vrpcom od modroga grimiza, tako da naprsnik stoji iznad tkanice i da se
ne moœe odvajati od opleøka.
Izl 28:29 Neka tako Aron, kada god ulazi u Svetiæte, na svome srcu nosi
imena sinova Izraelovih na naprsniku za presuåivanje da ih uvijek doziva
u sjeøanje pred Jahvom.
Izl 28:30 U naprsnik za presuåivanje neka se stave i œurim’ i ‘Tumim’ da
i oni budu na Aronovu srcu kad bude dolazio pred Jahvu. Tako neka
Aron uvijek na svom srcu pred Jahvom nosi presudu sinova Izraelovih.”
Ogrtaç
Izl 28:31 “Ogrtaç za opleøak sav napravi od ljubiçastog prediva.
Izl 28:32 Prorez za glavu na njemu neka bude na sredini. Rub naokolo
proreza neka bude opæiven kao ovratnik na oklopu, tako da se ogrtaç ne
podere.
Izl 28:33 Na njegovu rubu sve naokolo naçini æipke od ljubiçastog,
crvenog i tamnocrvenog prediva, a izmeåu njih zvonca od zlata naokolo;
Izl 28:34 zlatno zvonce pa æipak, zlatno zvonce pa æipak naokolo ogrtaça
uz rub.
Izl 28:35 Neka budu na Aronu dok vræi sluœbu, da se çuje kad ulazi u
Svetiæte pred Jahvu i kad izlazi; tako neøe umrijeti.”
”Jahvi posveøen”
Izl 28:36 “Napravi potom jednu ploçu od çistoga zlata i na njoj ureœi, kao
æto se urezuje na peçatnom prstenu: ‘Jahvi posveøen’.
Izl 28:37 Za mitru je priveœi modrom vrpcom da stoji s proçelja mitre.
Izl 28:38 Neka stoji na Aronovu çelu. Tako neka Aron na se preuzme
nedostatke koji bi mogli okaljati sve svete prinose æto ih Izraelci
posveøuju. Neka uvijek stoji na njegovu çelu da za njih stjeçe
blagonaklonost Jahvinu.
Izl 28:39 Koæulju s resama napravi od lana, od lana napravi i mitru, a pas
vezom izvezi.
Izl 28:40 I za Aronove sinove napravi haljine, pasove i turbane, njima na
çast i ukras.
Izl 28:41 U njih odjeni svoga brata Arona i njegove sinove; onda ih
pomaœi, ispuni im ruke vlaæøu i posveti ih da mi sluœe kao sveøenici.
Izl 28:42 Napravi za njih gaøice od lana da im pokriju golo tijelo. Neka
seœu od bedara do stegna.
Izl 28:43 Neka ih nosi Aron i njegovi sinovi kad ulaze u Æator sastanka
ili kad se primiçu œrtveniku za sluœbu u Svetiætu da ne navuku na se
krivnju i umru. To neka bude vjeçna naredba za njega i za njegovo
potomstvo poslije njega.”
Posveøenje Arona i njegovih sinova Pripreme
Izl 29:1 “Ovo je obred koji øeæ obaviti na njima da ih posvetiæ za moje
sveøenike: Uzmi jednog junca i dva ovna bez mane;
Izl 29:2 onda beskvasnoga kruha, beskvasnih kolaça zamijeæenih u
ulju i beskvasnih prevrta uljem namazanih. Napravi ih od bijeloga
pæeniçnog braæna.
Izl 29:3 Naslaœi ih u koæaricu i u koæarici prinesi ih s juncem i oba ovna.”
Çiæøenje, oblaçenje i pomazanje
Izl 29:4 “Dovedi Arona i njegove sinove k ulazu u Æator sastanka i operi
ih u vodi.
Izl 29:5 Zatim uzmi odijelo i obuci Arona u koæulju; stavi na njega ogrtaç
opleøka, opleøak i naprsnik i opaæi ga tkanicom opleøka.
Izl 29:6 Ustakni mu mitru na glavu; na mitru stavi sveti vijenac.
Izl 29:7 Uzmi zatim ulja za pomazanje; izlij na njegovu glavu i pomaœi
ga.
Izl 29:8 Onda dovedi njegove sinove; obuci ih u koæulje;
Izl 29:9 opaæi ih u pasove i obvij im turbane. Sveøeniætvo neka im pripada
vjeçnom uredbom. Tako posveti Arona i njegove sinove!”
Izl 29:10 “Dovedi zatim junca pred Æator sastanka, pa neka Aron i njegovi
sinovi stave ruke juncu na glavu.
Izl 29:11 Onda pred Jahvom, na ulazu u Æator sastanka, junca zakolji.
Izl 29:12 Uzmi junçeve krvi i svojim je prstom stavi na rogove œrtvenika.
Ostatak krvi izlij podno œrtvenika.

72
Izl 29:13 Uzmi sav loj oko droba, privjesak na jetri i oba bubrega s lojem
oko njih, pa spali na œrtveniku.
Izl 29:14 Meso od junca, njegovu koœu i njegovu neçist spali na vatri
izvan taboriæta. To je œrtva okajnica.
Izl 29:15 Poslije toga uzmi jednoga ovna, pa neka Aron i njegovi sinovi
stave na njegovu glavu svoje ruke.
Izl 29:16 Onda ovna zakolji, uhvati mu krvi i zapljusni njome œrtvenik sa
svih strana.
Izl 29:17 Isijeci zatim ovna u komade, operi mu drobinu i noge i poloœi ih
na njegove ostale dijelove i glavu.
Izl 29:18 I onda cijeloga ovna spali na œrtveniku. Œrtva je to paljenica u
çast Jahvi, miris ugodan, œrtva ognjena.
Izl 29:19 Uzmi onda drugoga ovna, pa neka Aron i njegovi sinovi stave
svoje ruke ovnu na glavu.
Izl 29:20 Sad ovna zakolji; uzmi mu krvi i njome namaœi resicu desnoga
Aronova uha, resicu desnog uha njegovim sinovima, palac na njihovoj
desnoj ruci pa palac na njihovoj desnoj nozi. Ostatkom krvi zapljusni
œrtvenik naokolo.
Izl 29:21 Uzmi onda krvi æto je ostala na œrtveniku i ulja za pomazanje i
poækropi Arona i njegovo odijelo, njegove sinove i njihova odijela. Tako
øe biti posveøen on i njegovo odijelo, njegovi sinovi i odijela njegovih
sinova.”
Uvoåenje sveøenika
Izl 29:22 “Poslije toga uzmi s ovna loj, pretili rep, loj oko droba, privjesak
s jetre, oba bubrega i loj oko njih; desno pleøe - jer je to ovan prinesen
za sveøeniçko posveøenje -
Izl 29:23 zatim jedan okrugli kruh, jedan kolaç na ulju i jednu prevrtu iz
koæarice beskvasnoga kruha æto je pred Jahvom.
Izl 29:24 Sve to stavi na ruke Arona i njegovih sinova i prinesi œrtvu
prikaznicu pred Jahvom.
Izl 29:25 Uzmi ih onda s njihovih ruku i spali na œrtveniku, povrh œrtve
paljenice, da bude Jahvi na ugodan miris. To je paljena œrtva u çast
Jahvi.
Izl 29:26 Zatim uzmi grudi ovna prinesena za Aronovo posveøenje i
prinesi ih kao œrtvu prikaznicu pred Jahvom. Neka to bude tvoj dio.
Izl 29:27 Posveti grudi æto su bile prinesene kao œrtva prikaznica i pleøe
æto je bilo prineseno kao œrtva podizanica od ovna prinesena za
posveøenje Arona i njegovih sinova.
Izl 29:28 Neka to bude pristojba Aronu i njegovim potomcima od
Izraelaca za sva vremena. Ta to je ujam koji øe Izraelci davati od svojih
priçesnica - ujam koji Jahvi pripada.
Izl 29:29 Aronova posveøena odijela neka pripadnu njegovim sinovima
poslije njega da u njima budu pomazani i posveøeni.
Izl 29:30 Sin koji postane sveøenikom mjesto njega, kad uåe u Æator
sastanka da vræi sluœbu u Svetiætu, neka ih nosi sedam dana.”
Sveto blagovanje
Izl 29:31 “Uzmi onda ovna za posveøenje i skuhaj njegovo meso na
posveøenome mjestu.
Izl 29:32 Aron i njegovi sinovi neka blaguju meso od toga ovna i kruh iz
koæarice na ulazu u Æator sastanka.
Izl 29:33 Neka jedu od onoga æto je posluœilo za njihovo oçiæøenje, da im
se ruke ispune vlaæøu i da budu posveøeni. Nijedan svjetovnjak neka ne
jede od toga jer je posveøeno.
Izl 29:34 Ako bi ostalo æto mesa od sveøeniçkog posveøenja ili æto od
onoga kruha do ujutro, spali na vatri. Ne smije se pojesti jer je posveøeno.”
Posveta œrtvenika za paljenice
Izl 29:35 “Toçno tako uçini Aronu i njegovim sinovima kako sam ti
naredio. Posveøuj ih sedam dana.
Izl 29:36 Svakoga dana prinesi jednoga junca kao œrtvu okajnicu - za
pomirenje. I prinesi œrtvu okajnicu za pomirenje oltara, zatim ga pomaœi
da bude posveøen.
Izl 29:37 Sedam dana prinosi œrtvu pomirnicu za œrtvenik i posveøuj ga.
Tako øe œrtvenik postati presvet, i sve æto se œrtvenika dotakne bit øe
posveøeno.”
Svakodnevna œrtva paljenica
Izl 29:38 “A ovo treba da prinosiæ na œrtveniku: dva janjca godinu dana
stara, svaki dan bez prijekida.
Izl 29:39 Jedno janje œrtvuj ujutro, a drugo uveçer.
Izl 29:40 Prinesi s prvim janjetom jednu desetinu efe bijeloga braæna
zamijeæena u çetvrtini hina istupanog ulja i œrtvu ljevanicu od çetvrtine
hina vina.

73
Izl 29:41 Drugo janje prinesi u suton. S njim prinesi œrtvu prinosnicu s
njezinom œrtvom ljevanicom kao i izjutra - na ugodan miris, œrtvu u çast
Jahvi paljenu.
Izl 29:42 Neka to bude trajna œrtva paljenica od koljena do koljena - na
ulazu u Æator sastanka, pred Jahvom. Tu øu se ja s tobom sastajati da
ti govorim.
Izl 29:43 I s Izraelcima øu se tu sastajati, i moja øe ih slava posveøivati.
Izl 29:44 Ja øu posvetiti Æator sastanka i œrtvenik; posvetit øu Arona i
njegove sinove da mi sluœe kao sveøenici.
Izl 29:45 Ja øu prebivati meåu Izraelcima i biti njihov Bog.
Izl 29:46 Upoznat øe oni tada da sam to ja, Jahve, Bog njihov koji ih je
izbavio iz zemlje egipatske da prebivam meåu njima - ja, Jahve, Bog
njihov.”
Izl 30:1 “Napravi i œrtvenik za paljenje tamjana; napravi ga od bagremova
drva.
Izl 30:2 Neka bude lakat dug, lakat æirok, u pravokut, i dva lakta visok.
Neka mu roæçiøi budu od jednoga komada s njim.
Izl 30:3 Obloœi mu u çisto zlato: njegovu gornju plohu, njegove strane
naokolo i njegove roæçiøe. Naçini mu zlatan zavræni pojas naokolo.
Izl 30:4 Naçini mu dva zlatna koluta. Priçvrsti mu ih s dviju suprotnih
strana ispod zavrænog pojasa. Kroz njih øe se provlaçiti motke za
noæenje.
Izl 30:5 Motke naçini od bagremova drva i zlatom ih obloœi.
Izl 30:6 Postavi œrtvenik pred zavjesu æto zastire Kovçeg Svjedoçanstva
- nasuprot Pomiriliætu nad Svjedoçanstvom - gdje øu se ja s tobom sastajati.
Izl 30:7 Neka na njemu Aron pali miomirisni tamjan svako jutro kad
priprema svjetla;
Izl 30:8 neka ga Aron opet pali u suton kad svjetla zapaljuje, da to bude
svagdaænje kadiono prinoæenje pred Jahvom u sve vaæe naraætaje.
Izl 30:9 Ne prinosi na njemu ni neposveøenoga tamjana, ni paljenice, ni
prinosnice, ni ljevanice!
Izl 30:10 Jednom u godini neka Aron obavi obred pomirenja na njegovim
roæçiøima. Krvlju œrtve koja se prinosi za grijeh, jednom na godinu, neka
obavi obred pomirenja za œrtvenik. Tako çinite u sve naraætaje. Jer oltar
je presveta svetinja Jahvina.”
Izl 30:11 Nadalje Jahve reçe Mojsiju:
Izl 30:12 “Kad budeæ pravio popis Izraelaca prilikom novaçenja, neka
svatko da Jahvi otkupninu za se kad se upiæe, da ih kakvo zlo ne snaåe
zbog novaçenja.
Izl 30:13 Tko god potpada pod novaçenje, ovoliko neka dadne: pola
æekela - prema hramskom æekelu, gdje je dvadeset gera u æekelu. To
pola æekela neka bude kao prinos Jahvi.
Izl 30:14 Tko god potpada pod novaçenje, od dvadeset godina starosti
pa naviæe, neka dadne prinos Jahvi.
Izl 30:15 Bogataæ neka ne plaøa viæe niti siromah manje od pola æekela
kad daju prinos Jahvi kao otkup za se.
Izl 30:16 Uzimaj otkupni novac od Izraelaca i odreåuj ga za potrebe
Æatora sastanka. Neka to bude Jahvi na spomen da se sjeøa Izraelaca
i da im bude milostiv.”
Umivaonik
Izl 30:17 Reçe Jahve Mojsiju:
Izl 30:18 “Napravi umivaonik od tuça i podnoœje od tuça za umivanje.
Postavi ga izmeåu Æatora sastanka i œrtvenika. Nalij u njega vode
Izl 30:19 pa neka Aron i njegovi sinovi peru svoje ruke i noge vodom iz
njega.
Izl 30:20 Kad moradnu ulaziti u Æator sastanka, ili kad se moradnu
primicati œrtveniku za sluœbu da spaljuju œrtve u çast Jahvi paljene, neka
se vodom operu da ne poginu.
Izl 30:21 Neka operu ruke svoje i noge svoje da izbjegnu smrti: to je
trajna naredba Aronu i njegovim potomcima u sve naraætaje.”
Ulje za pomazanje
Izl 30:22 Joæ reçe Jahve Mojsiju:
Izl 30:23 “Nabavi najboljih mirodija: pet stotina æekela smirne samotoka,
pola te teœine - dvjesta pedeset - mirisavog cimeta, dvjesta pedeset
mirisave trstike,
Izl 30:24 pet stotina - prema hramskom æekelu - lovorike i jedan hin
maslinova ulja.
Izl 30:25 Od toga napravi posveøeno ulje za pomazanje; da bude smjesa
kao da ju je pravio pomastar. Neka to bude posveøeno ulje za
pomazanje.

74
Izl 30:26 Time onda pomaœi: Æator sastanka i Kovçeg Svjedoçanstva;
Izl 30:27 stol i sav njegov pribor; svijeønjak i sav njegov pribor; œrtvenik
kadioni;
Izl 30:28 œrtvenik za œrtve paljenice i sav njegov pribor; umivaonik i njegov
stalak:
Izl 30:29 posveti ih, i oni øe tako postati posveøeni; i æto god ih se dotakne,
posveøeno øe postati.
Izl 30:30 Pomaœi Arona i njegove sinove i posveti ih meni za sveøenike.
Izl 30:31 Onda kaœi Izraelcima ovako: ‘Ovo je moje posveøeno ulje za
pomazanje od koljena do koljena.
Izl 30:32 Ne smije se polijevati po tijelu obiçnoga çovjeka; ne smijete
praviti drugoga ovakva sastava! To je posveøeno i neka vam bude sveto!
Izl 30:33 Tko god takvo napravi, ili tko ga stavi na kojeg svjetovnjaka,
neka se odstrani od svog naroda!’”
Miomirisni kad
Izl 30:34 Jahve joæ reçe Mojsiju: “Nabavi mirodija: natafe, æeheleta i
helebene. Od ovih mirodija i çistoga tamjana,
Izl 30:35 sve u jednakim dijelovima, napravi tamjan za kaåenje, smjesu
mirodija kakvu pravi pomastar, opranu, çistu, svetu.
Izl 30:36 Od toga neæto smrvi u prah i jedan dio stavi pred Svjedoçanstvo,
u Æator sastanka, gdje øu se ja s tobom sastajati. Drœite ovu mirodiju
presvetom!
Izl 30:37 A miomiris koji napraviæ prema ovome sastavu za svoju
upotrebu ne smijete praviti. To drœi za svetinju Jahvi!
Izl 30:38 Tko sebi napravi æto takvo da mu miriæe, neka se iskorijeni iz
svoga naroda.”
Izl 31:1 Jahve reçe Mojsiju:
Izl 31:2 “Pozvao sam, gledaj, po imenu Besalela, sina Urijeva, od koljena
Hurova iz plemena Judina.
Izl 31:3 Napunio sam ga duhom Boœjim koji mu je dao umjeænost,
razumijevanje i sposobnost za svakovrsne poslove:
Izl 31:4 da zamiælja nacrte za radove od zlata, srebra i tuça;
Izl 31:5 za rezanje dragulja, za umetanje; za rezbarije u drvu i poslove
svakakve.
Izl 31:6 Dodao sam joæ Oholiaba, sina Ahisamakova iz Danova plemena;
vjeætinom sam obdario sve sposobne ljude da mognu napraviti sve æto
sam ti naredio:
Izl 31:7 Æator sastanka, Kovçeg Svjedoçanstva, povrh njega Pomiriliæte
i sav namjeætaj Æatora;
Izl 31:8 stol i sav njegov pribor, çisti svijeønjak sa svim njegovim priborom;
Izl 31:9 kadioni œrtvenik, œrtvenik za œrtve paljenice i njegov pribor, onda
umivaonik i njegovo podnoœje;
Izl 31:10 odijela za sluœbu, posveøena odijela za sveøenika Arona i odijela
za njegove sinove, za njihovu sveøeniçku sluœbu;
Izl 31:11 pa ulje za pomazanje i miomirisni tamjan za Svetiæte. Sve neka
naçine kako sam ti naredio.”
Propis o suboti
Izl 31:12 Jahve opet reçe Mojsiju:
Izl 31:13 “Reci Izraelcima: Subote moje morate odrœavati, jer subota je
znak izmeåu mene i vas od naraætaja do naraætaja, da budete svjesni
da vas ja, Jahve, posveøujem.
Izl 31:14 Drœite, dakle, subotu, jer je ona za vas sveta. Tko je oskvrne
neka se pogubi; tko bude u njoj radio ikakav posao neka se odstrani iz
svoga naroda.
Izl 31:15 Æest dana neka se vræe poslovi, ali sedmi dan neka bude dan
posvemaænjeg odmora, Jahvi posveøen. Tko bi u dan subotni obavljao
kakav posao neka se pogubi.
Izl 31:16 Stoga neka Izraelci drœe subotu - svetkujuøi je od naraætaja do
naraætaja - kao vjeçni savez.
Izl 31:17 Neka je ona znak, zauvijek, izmeåu mene i Izraelaca. Ta Jahve
je za æest dana sazdao nebo i zemlju, a sedmoga je dana prestao raditi
i odahnuo.”
Mojsije prima ploçe Saveza
Izl 31:18 Kad Jahve svræi svoj razgovor s Mojsijem na Sinajskom brdu,
dade mu dvije ploçe Svjedoçanstva, ploçe kamene, ispisane prstom
Boœjim.
Zlatno tele
Izl 32:1 A narod, videøi gdje Mojsije dugo ne silazi s brda, okupi se oko
Arona pa mu rekne: “Ustaj! Napravi nam boga, pa neka on pred nama
ide! Ne znamo æto se dogodi s tim çovjekom Mojsijem koji nas izvede iz
zemlje egipatske.”

75
Izl 32:2 “Poskidajte zlatne nauænice æto vise o uæima vaæih œena, vaæih
sinova i vaæih køeri”, odgovori im Aron, “pa ih meni donesite.”
Izl 32:3 Sav svijet skine zlatne nauænice æto ih je o uæima imao i donese
Aronu.
Izl 32:4 Primivæi zlato iz njihovih ruku, rastopi kovinu u kalupu i naçini
saliveno tele. A oni poviçu: “Ovo je tvoj bog, Izraele, koji te izveo iz
zemlje egipatske.”
Izl 32:5 Vidjevæi to Aron, sagradi pred njim œrtvenik a onda najavi: “Sutra
neka se priredi sveçanost u çast Jahvi!”
Izl 32:6 Sutradan rano ustanu i prinesu œrtve paljenice i donesu œrtve
priçesnice. Onda svijet posjeda da jede i pije. Poslije toga ustade da se
zabavlja.
Prijetnja Jahvina
Izl 32:7 “Poœuri se dolje!” - progovori Jahve Mojsiju. “Narod tvoj, koji si
izveo iz zemlje egipatske, poæao je naopako.
Izl 32:8 Brzo su zaæli s puta koji sam im odredio. Napravili su sebi tele od
rastopljene kovine, preda njega pali niçice i œrtve mu prinijeli uz poklike:
‘Ovo je tvoj bog, Izraele, koji te izveo iz zemlje egipatske!’
Izl 32:9 Dobro vidim”, reçe dalje Jahve Mojsiju, “da je ovaj narod tvrde
æije.
Izl 32:10 Pusti sada neka se moj gnjev na njih raspali da ih istrijebim.
Onda øu od tebe razviti velik narod.”
Zagovor Mojsijev
Izl 32:11 Mojsije pak zapomagao pred Jahvom, Bogom svojim, i govorio:
“O Jahve! ^emu da gnjevom plamtiæ na svoj narod koji si izbavio iz zemlje
egipatske silom velikom i rukom jakom!
Izl 32:12 Zaæto bi Egipøani morali reøi: ‘U zloj ih je namjeri i odveo, tako
da ih smakne u brdinama i izbriæe s lica zemlje!’ Smiri svoj gnjev i ljutinu;
odustani od zla svome narodu!
Izl 32:13 Sjeti se Abrahama, Izaka i Izraela, slugu svojih, kojima si se
samim sobom zakleo i obeøao im: ‘Razmnoœit øu vaæe potomstvo kao
zvijezde na nebu i svu zemlju ovu æto sam obeøao dat øu vaæem
potomstvu i ona øe zavazda biti njihova baætina.’”
Izl 32:14 I Jahve odustane da na svoj narod svali nesreøu kojom mu
bijaæe zaprijetio.
Savez raskinut - razbijene ploçe
Izl 32:15 Mojsije se okrene i siåe s brda. U rukama su mu bile dvije ploçe
Svjedoçanstva, ploçe ispisane na objema plohama; ispisane i s jedne
i s druge strane.
Izl 32:16 Ploçe su bile djelo Boœje; pismo je bilo pismo Boœje u ploçama
urezano.
Izl 32:17 A Joæua çu viku naroda koji je buçio pa reçe Mojsiju: “Bojna
vika u taboru!”
Izl 32:18 Mojsije mu odgovori:
”Niti viçu pobjednici, niti tuœe pobijeåeni: tu ja samo pjesmu çujem.”
Izl 32:19 Çim se pribliœi taboru te opazi tele i kako igraju, razgnjevi se
Mojsije. Baci iz ruku ploçe i razbije ih na podnoœju brda.
Izl 32:20 Pograbi tele koje bijahu napravili, spali ga ognjem i u prah
satre. Onda prah razbaca po vodi i natjera Izraelce da je piju.
Izl 32:21 “Æto ti je ovaj puk uçinio”, reçe Mojsije Aronu, “da si tako velik
grijeh na njega svalio?”
Izl 32:22 “Neka se moj gospodar srdœbom ne raspaljuje”, odgovori Aron.
“Sam dobro znaæ kako je ovaj narod na zlo sklon.
Izl 32:23 Rekoæe mi: ‘Napravi nam boga pa neka pred nama ide! Ne
znamo æto se dogodi s tim çovjekom Mojsijem koji nas izbavi iz zemlje
egipatske.’
Izl 32:24 Na to im ja rekoh: ‘Tko ima zlata, neka ga skine!’ Tako mi ga
dadoæe, a ja ga bacih u vatru te izaåe ovo tele.”
Revnost levita
Izl 32:25 Kad je Mojsije vidio kako je narod postao razuzdan - ta Aron ih
je pustio da padnu u idolopoklonstvo meåu svojim neprijateljima -
Izl 32:26 stade na taborskim vratima i povika: “Tko je za Jahvu, k meni!”
Svi se sinovi Levijevi okupe oko njega.
Izl 32:27 On im reçe: “Ovako govori Jahve, Bog Izraela: ‘Neka svatko
pripaæe maç o bedro i poåe taborom od vrata do vrata pa neka ubije tko
svoga brata, tko svoga prijatelja, tko svoga susjeda.’”
Izl 32:28 Sinovi Levijevi izvræiæe Mojsijev nalog, i toga dana pade naroda
oko tri tisuøe ljudi.
Izl 32:29 “Danas ste se posvetili Jahvi za sluœbu”, reçe Mojsije, “tko uz
cijenu svoga sina, tko uz cijenu svoga brata, tako da vam danas daje
blagoslov.”

76
Izl 32:30 Sutradan reçe Mojsije narodu: “Teœak ste grijeh poçinili. Ipak
øu se Jahvi popeti. Moœda za vaæ grijeh oproætenje pribavim.”
Izl 32:31 Mojsije se vrati Jahvi pa reçe: “Jao! Narod onaj teœak je grijeh
poçinio napravivæi sebi boga od zlata.
Izl 32:32 Ipak im taj grijeh oprosti... Ako neøeæ, onda i mene izbriæi iz
svoje knjige koju si napisao.”
Izl 32:33 Nato Jahve odgovori Mojsiju: “Onoga koji je protiv mene
sagrijeæio izbrisat øu iz svoje knjige.
Izl 32:34 Nego, idi sad! Povedi narod kamo sam ti rekao. Anåeo øe moj
pred tobom iøi. Ali u dan kad ih pohodim, zbog njihova øu ih grijeha
kazniti.”
Izl 32:35 Udari Jahve po narodu pomorom zbog teleta æto im ga Aron
naçini.
Izl 33:1 Jahve reçe Mojsiju: “Idi! Putuj odavde, ti i narod koji si izveo iz
zemlje egipatske, u zemlju za koju sam se zakleo Abrahamu, Izaku i
Jakovu da øu je dati njihovim potomcima.
Izl 33:2 Pred tobom øu poslati anåela; istjerat øu Kanaance, Amorejce,
Hetite, Periœane, Hivijce i Jebusejce.
Izl 33:3 Idite u zemlju kojom teçe mlijeko i med. Ja s vama neøu poøi - jer
ste narod tvrde æije - da vas putem ne istrijebim.”
Izl 33:4 Kad narod çu ove oætre rijeçi, poçe tugovati. I nitko viæe ne stavi
na se svoga nakita.
Izl 33:5 Jer reçe Jahve Mojsiju: “Kaœi Izraelcima: ‘Vi ste narod tvrde æije.
Kad bih ja s vama iæao samo ças, uniætio bih vas. Stoga skinite svoj
nakit, a ja øu vidjeti æto øu s vama uçiniti.’”
Izl 33:6 Tako su od brda Horeba Izraelci bili bez nakita.
Æator sastanka
Izl 33:7 Mojsije uze Æator i razape ga izvan tabora, daleko od tabora. I
nazva ga Æator sastanka. Tko bi se god htio obratiti Jahvi, poæao bi k
Æatoru sastanka, koji se nalazio izvan tabora.
Izl 33:8 Kad bi god Mojsije poæao u Æator, sav bi se narod digao; svatko
bi stajao kod ulaza u svoj æator i gledao za Mojsijem dok ne bi uæao u
Æator.
Izl 33:9 A kad bi Mojsije uæao u Æator, stup bi se oblaka spustio i ostajao
na ulazu u Æator dok je Jahve s Mojsijem razgovarao.
Izl 33:10 Videøi kako stup oblaka stoji na ulazu Æatora, sav bi se narod
tada dizao i svatko bi se duboko klanjao na vratima svoga æatora.
Izl 33:11 Tako bi Jahve razgovarao s Mojsijem licem u lice, kao æto
çovjek govori s prijateljem. Mojsije bi se poslije vratio u tabor, ali se
njegov pomoønik Joæua, sin Nunov, mlaåarac, iz Æatora ne bi micao.
Jahve - Suputnik Izraelov
Izl 33:12 Mojsije oslovi Jahvu: “Vidi, ti si meni rekao: ‘Povedi ovaj narod’,
ali mi nisi objavio koga øeæ sa mnom poslati. Joæ si mi rekao: ‘Znam te
po imenu, i ti uœivaæ moju blagonaklonost.’
Izl 33:13 Stoga, ako uœivam tvoju blagonaklonost, objavi mi svoje putove
da te shvatim i da dalje uœivam tvoju blagonaklonost. Promisli takoåer
da je ova svjetina tvoj narod.”
Izl 33:14 “Ja øu osobno s tobom poøi”, odgovori Jahve, “i poçinak ti
priuætiti.”
Izl 33:15 “Ako ti ne poåeæ“, nadoda Mojsije, “odavde nas i ne izvodi.
Izl 33:16 Ta kako øe se znati da uœivamo tvoju naklonost, ja i tvoj narod?
Po tome æto ideæ s nama. Time øemo se samo razlikovati ja i tvoj narod
meåu svim narodima koji su na licu zemlje.”
Izl 33:17 “I ovo æto si zatraœio, uçinit øu”, odgovori Jahve Mojsiju. “Ta ti
uœivaæ moju blagonaklonost jer te po imenu poznajem.”
Slava Jahvina
Izl 33:18 “Pokaœi mi svoju slavu”, zamoli Mojsije.
Izl 33:19 “Dopustit øu da ispred tebe proåe sav moj sjaj”, odgovori, “i
pred tobom øu izustiti svoje ime Jahve. Bit øu milostiv kome hoøu da
milostiv budem; smilovat øu se komu hoøu da se smilujem.
Izl 33:20 A ti”, doda, “moga lica ne moœeæ vidjeti, jer ne moœe çovjek
mene vidjeti i na œivotu ostati.
Izl 33:21 Evo mjesta ovdje uza me”, nastavi Jahve. “Stani na peøinu!
Izl 33:22 Dok moja slava bude prolazila, stavit øu te u pukotinu peøine
i svojom te rukom zakloniti dok ne proåem.
Izl 33:23 Onda øu ja svoju ruku maknuti, pa øeæ me s leåa vidjeti. Ali se
lice moje ne moœe vidjeti.”
Obnova saveza - nove ploçe
Izl 34:1 Reçe Jahve Mojsiju: “Okleæi dvije kamene ploçe kao i prijaænje
pa øu ja na ploçe napisati rijeçi koje su bile na prvim ploçama æto si ih
razbio.

77
Izl 34:2 Budi gotov do jutra. Onda, ujutro, popni se na brdo Sinaj i ondje
øeæ, navrh brda, stupiti preda me.
Izl 34:3 Nitko drugi neka se s tobom ne penje; neka se nitko nigdje na
brdu ne pokaœe. Neka ni ovce ni goveda ne pasu podno brda.”
Izl 34:4 Mojsije okleæe dvije kamene ploçe kao i prijaænje; rano jutrom
ustane i popne se na Sinajsko brdo, uzevæi u ruke dvije kamene ploçe,
kako mu je Jahve naredio.
Bogojavljenje
Izl 34:5 Jahve se spusti u liku oblaka, a on stade preda njega i zazva
Ime: “Jahve!”
Izl 34:6 Jahve proåe ispred njega te se javi: “Jahve! Jahve! Bog milosrdan
i milostiv, spor na srdœbu, bogat ljubavlju i vjernoæøu,
Izl 34:7 iskazuje milost tisuøama, podnosi opaçinu, grijeh i prijestup, ali
krivca nekaœnjena ne ostavlja nego kaœnjava opaçinu otaca na djeci -
çak na unuçadi do treøega i çetvrtog koljena.”
Izl 34:8 Mojsije smjesta pade na zemlju i pokloni se.
Izl 34:9 Onda reçe: “Gospodine moj! Ako sam stekao blagonaklonost u
tvojim oçima, onda, o Gospodine, poåi s nama! Premda je narod tvrde
æije, oprosti naæe grijehe i naæe opaçine i primi nas za svoju baætinu!”
Savez
Izl 34:10 “Dobro”, odgovori, “sklapam Savez. Pred cijelim tvojim pukom
çinit øu çudesa kakva se nisu dogaåala ni u kojoj zemlji, ni u kojem
narodu. Sav narod koji te okruœuje vidjet øe æto moœe Jahve, jer ono æto
øu s tobom uçiniti bit øe straæno.
Izl 34:11 Vræi, dakle, æto ti danas nalaœem! Gle, protjerat øe ispred tebe
Amorejce, Kanaance, Hetite, Periœane, Hivijce i Jebusejce.
Izl 34:12 Çuvaj se da ne praviæ saveza sa stanovnicima zemlje u koju
ideæ; da ne budu zamkom u tvojoj sredini.
Izl 34:13 Nego poruæite njihove œrtvenike, oborite njihove stupove,
poçupajte im aæere!
Izl 34:14 Jer ne smijeæ se klanjati drugome bogu. Ta Jahve - ime mu je
Ljubomorni - Bog je ljubomoran.
Izl 34:15 Ne pravi saveza sa stanovnicima one zemlje da te oni, kad se
odaju bludnosti sa svojim bogovima i œrtve im budu prinosili, ne bi pozivali,
a ti pristao da jedeæ od prinesene œrtve;
Izl 34:16 da ne bi uzimao njihove djevojke za œene svojim sinovima, da
one - odajuøi se bludniætvu sa svojim bogovima - ne bi za sobom povele
i tvoje sinove.
Izl 34:17 Ne pravi sebi livenih bogova!
Izl 34:18 Drœi Blagdan beskvasnoga kruha - jeduøi beskvasni kruh sedam
dana, kako sam ti naredio - u odreåeno vrijeme u mjesecu Abibu, jer si
u mjesecu Abibu iziæao iz Egipta.
Izl 34:19 Svako prvoroåençe materinjega krila meni pripada: svako
muæko, svaki prvenac tvoga i sitnoga i krupnoga blaga.
Izl 34:20 Prvenca od magarice otkupi jednim grlom sitne stoke. Ako ga
ne otkupiæ, moraæ mu æijom zavrnuti. A sve prvoroåence od svojih sinova
otkupljuj.
Neka nitko preda me ne stupa praznih ruku!
Izl 34:21 Æest dana radi, a sedmoga od poslova odustani, sve ako je u
doba oranja ili u vrijeme œetve.
Izl 34:22 Svetkuj Blagdan sedmica - prvine pæeniçne œetve - i Blagdan
berbe na prekretu godine.
Izl 34:23 Triput na godinu neka se svi muækarci pojave pred Gospodinom
Jahvom, Bogom Izraelovim.
Izl 34:24 Jer øu protjerati narode ispred tebe i proæiriti tvoje meåe te
nitko neøe hlepiti za tvojom zemljom kad triput u godini budeæ uzlazio da
se pokaœeæ pred Jahvom, Bogom svojim.
Izl 34:25 Od œrtve koju mi namjenjujeæ ne prinosi krvi ni s çim ukvasanim;
niti ostavljaj œrtve prinesene na blagdan Pashe da prenoøi do jutra.
Izl 34:26 U kuøu Jahve, Boga svoga, donosi najbolje prvine plodova sa
svoje zemlje.
Ne kuhaj kozleta u mlijeku njegove majke.
Izl 34:27 Zapiæi ove rijeçi”, reçe Jahve Mojsiju, “jer su one temelji na
kojima sam s tobom i s Izraelom sklopio Savez.”
Izl 34:28 Mojsije ostade ondje s Jahvom çetrdeset dana i çetrdeset noøi.
Niti je kruha jeo niti je vode pio. Tada je na ploçe ispisao rijeçi Saveza -
Deset zapovijedi.
Mojsije silazi sa Sinaja
Izl 34:29 Napokon Mojsije siåe sa Sinajskog brda. Silazeøi s brda, nosio
je u rukama ploçe Svjedoçanstva. Nije ni znao da iz njegova lica, zbog
razgovora s Jahvom, izbija svjetlost.

78
Izl 34:30 Kad su Aron i svi Izraelci vidjeli kako iz Mojsijeva lica izbija
svjetlost, ne usudiæe se k njemu pristupiti.
Izl 34:31 Onda ih Mojsije zovnu. Tada k njemu doåoæe Aron i sve
starjeæine zajednice. I Mojsije razgovaraæe s njima.
Izl 34:32 Poslije k njemu doåoæe i svi Izraelci, pa im on priopøi sve æto
mu je naloœio Jahve na Sinajskom brdu.
Izl 34:33 Kad je Mojsije zavræio razgovor s njima, prevuçe preko svoga
lica koprenu.
Izl 34:34 Kad bi god Mojsije ulazio pred Jahvu da s njim razgovara,
koprenu bi skinuo dok opet ne bi iziæao. Kad bi izlazio da Izraelcima
kaœe æto mu je nareåeno,
Izl 34:35 Izraelci bi vidjeli kako iz Mojsijeva lica izbija svjetlost. Tada bi
Mojsije opet prevukao koprenu preko lica dok ne uåe da s Jahvom govori.
Zakon subotnjeg poçinka
Izl 35:1 Mojsije sazva svu zajednicu sinova Izraelovih pa im reçe: “Ovo
vam je Jahve naloœio da çinite:
Izl 35:2 Neka se posao obavlja æest dana. Sedmi dan neka vam bude
sveti dan, dan potpunog poçinka u çast Jahvi. Tko bi radio u taj dan neka
se kazni smrøu.
Izl 35:3 Na subotnji dan ni vatre ne loœite po svojim stanovima.”
Prikupljanje graåe
Izl 35:4 Nadalje Mojsije reçe svoj zajednici izraelskoj: “Ovo je Jahve
naredio:
Izl 35:5 Meåu sobom pokupite prinos Jahvi! Tko god je plemenita srca
neka Jahvi donese prinos: zlata, srebra i tuça;
Izl 35:6 ljubiçastog, crvenog i tamnocrvenog prediva i prepredenog lana;
Izl 35:7 uçinjenih ovnujskih koœa, onda finih koœa, bagremova drva,
Izl 35:8 ulja za svjetlo, mirodija za ulje pomazanja i miomirisni tamjan;
Izl 35:9 oniksa i drugoga dragog kamenja za umetanje u opleøak i
naprsnik.
Izl 35:10 A svi koji su meåu vama vjeæti neka doåu praviti æto je Jahve
naredio:
Izl 35:11 Prebivaliæte, njegov Æator i pokrov; njegove kuke i trenice,
njegove prijeçnice i stupce; njegova podnoœja;
Izl 35:12 njegov Kovçeg i motke; Pomiriliæte pa zavjesu za zaklon;
Izl 35:13 stol s njegovim motkama i sve njegove potrepætine; prinesene
hljebove;
Izl 35:14 svijeønjak za svjetlo, njegov pribor i njegove svijeøe, onda ulje
za svjetlo;
Izl 35:15 kadioni œrtvenik i njegove motke; ulje za pomazanje i miomirisni
tamjan; zastorak na ulazu u Prebivaliæte;
Izl 35:16 œrtvenik za œrtve paljenice s njegovom reæetkom od tuça; motke
za njega i sav njegov pribor; umivaonik i njegov stalak;
Izl 35:17 zastore za dvoriæte; stupce i njihova podnoœja, pa zastor na
ulazu u dvoriæte;
Izl 35:18 koçiøe za Prebivaliæte i koçiøe za dvoriæte s njihovim uzicama;
Izl 35:19 sveçano ruho za vræenje sluœbe u Svetiætu - posveøena odijela
za sveøenika Arona i odijela za sveøeniçku sluœbu njegovih sinova.”
Izl 35:20 Nato se sva izraelska zajednica povuçe ispred Mojsija.
Izl 35:21 A onda svatko koga je srce vuklo i duæa poticala doåe noseøi
svoj prinos u çast Jahvi za gradnju Æatora sastanka, za svaku sluœbu u
njemu i za posveøena odijela.
Izl 35:22 Strçaæe se muœevi i œene: svi koje je srce vuklo donesoæe
zapinjaça, nauænica, prstenja, narukvica, ogrlica i svakovrsna zlatnog
nakita; svi koji bijahu zavjetovali kakvu zlatninu u çast Jahvi.
Izl 35:23 Svi kod kojih se naælo ljubiçastog, crvenog i tamnocrvenog
prediva i prepredenog lana, uçinjenih ovnujskih koœa ili finih koœa donesoæe
svoje.
Izl 35:24 Nadalje, svatko tko je mogao dati kakav dar u srebru ili tuçu
donese to kao prinos u çast Jahvi. Svatko u koga se naælo bagremova
drva za upotrebu u bilo kojem poslu, donese ga.
Izl 35:25 Sve œene koje su bile vjeæte prele su svojim rukama i donosile
æto bijahu oprele: ljubiçastog, crvenog i tamnocrvenog prediva i
prepredenog lana.
Izl 35:26 Sve opet œene koje je njihovo srce poticalo zbog njihove vjeætine
prele su kostrijet.
Izl 35:27 Glavari su donosili oniksa i drugoga dragog kamenja za
umetanje u opleøak i naprsnik;
Izl 35:28 pa mirodije i ulje za svjetlo, ulje za pomazanje i miomirisni
tamjan.
Izl 35:29 I tako Izraelci - svi ljudi i sve œene koje je srce poticalo da

79
pridonesu bilo æto poslu koji je Jahve po Mojsiju naredio da se izvræi -
donesoæe to kao dragovoljan prinos u çast Jahvi.
Graditelji Svetiæta
Izl 35:30 Potom reçe Mojsije Izraelcima: “Vidite! Jahve je po imenu
pozvao Besalela, sina Urijeva, od koljena Hurova a iz plemena Judina.
Izl 35:31 Njega je napunio duhom Boœjim, dao mu umjeænost,
sposobnost i razumijevanje u svim poslovima:
Izl 35:32 da zamiælja nacrte i da radove izvodi od zlata, srebra i tuça;
Izl 35:33 da reœe dragulje za umetanje; da urezuje u drvetu i da umjeæno
radi svaki posao.
Izl 35:34 Njemu i Oholiabu, sinu Ahisamakovu, od plemena Danova,
udijeli i sposobnost da pouçavaju druge.
Izl 35:35 Obdari ih umjeætvom u svakom poslu rezbarskom, krojaçkom,
veziljskom i tkalaçkom; oni tkaju tkanine od ljubiçastog, crvenog i
tamnocrvenog prediva i prepredenog lana, sposobni su u svakom poslu
i vjeæti u nacrtima.
Izl 36:1 Stoga neka Besalel, Oholiab i svi vjeætaci koje je Jahve obdario
vjeætinom i sposobnoæøu da vjeæto izvedu sve poslove oko podizanja
Svetiæta obave sve kako je Jahve naredio.”
Viæe ne treba sabirati
Izl 36:2 Mojsije onda pozva Besalela, Oholiaba i sve one æto ih je Jahve
obdario vjeætinom; sve koje je srce poticalo da se prihvate posla i izvedu
ga.
Izl 36:3 Oni preuzmu od Mojsija sve prinose koje Izraelci bijahu donijeli
da se izvedu poslovi oko podizanja Svetiæta. Ali kako su oni i dalje donosili
prinose jutro za jutrom,
Izl 36:4 svi majstori koji su gradili Svetiæte doåu - svaki s posla na kojem
je radio -
Izl 36:5 i reknu Mojsiju: “Svijet donosi mnogo viæe nego æto je potrebno
za izvoåenje posla koji nam je Jahve naredio da izvedemo.”
Izl 36:6 Zato Mojsije izda naredbu koju po taboru proglase: “Neka viæe
nijedan çovjek ni œena ne donosi nikakva priloga za Svetiæte!” Tako
ustave narod te nije donosio novih darova.
Izl 36:7 Æto imahu bijaæe dosta da se izvede sve djelo; i joæ je pretjecalo.
Prebivaliæte Jahvino
Izl 36:8 I tako najvjeætiji ljudi meåu radnicima naprave Prebivaliæte.
Naçine ga od deset zavjesa od prepredenog lana i ljubiçastog, crvenog
i tamnocrvenog prediva. Na njima bijahu izvezeni likovi kerubina.
Izl 36:9 Duœina je svake zavjese iznosila dvadeset osam lakata, a æirina
svake zavjese çetiri lakta. Sve su zavjese bile iste mjere.
Izl 36:10 Pet zavjesa sastave jednu s drugom, a pet drugih zavjesa
sastave opet jednu s drugom.
Izl 36:11 Na rubu posljednje od zavjesa sastavljenih u jedno naçine
petlje od modre vune; jednako ih naçine i na rubu posljednje zavjese
drugoga dijela;
Izl 36:12 naçine pedeset petlji na jednome komadu, a pedeset na rubu
zavjese drugoga komada. Petlje su stajale jedna spram druge.
Izl 36:13 Onda naprave pedeset zlatnih kopça pa sastave zavjese
kopçama jednu s drugom. Tako je Prebivaliæte bilo kao jedna cjelina.
Izl 36:14 Zatim za Æator povrh Prebivaliæta naçine zavjese od kostrijeti;
naçine ih jedanaest.
Izl 36:15 Duœina svake zavjese bila je trideset lakata, a æirina çetiri lakta.
Tih jedanaest zavjesa bilo je iste mjere.
Izl 36:16 Sastave pet zavjesa za se, a æest drugih opet za se.
Izl 36:17 Naprave pedeset petlji na rubu zavjese jednoga komada, a
pedeset naçine na rubu drugoga komada.
Izl 36:18 Naçine i pedeset kopça od tuça da sastave Æator zajedno,
tako da bude jedna cjelina.
Izl 36:19 Zatim naprave pokrov za Æator od uçinjenih ovnujskih koœa, a
povrh njega drugi, od finih koœa.
Izl 36:20 Trenice nauzgor za Prebivaliæte izrade od bagremova drva.
Izl 36:21 Duljina je svake trenice bila deset lakata, a æirina lakat i pol.
Izl 36:22 Svaka je trenica imala dva klina da je drœe uspravno. To su
napravili na svakoj trenici za Æator.
Izl 36:23 Trenice za Prebivaliæte napravili su ovako: dvadeset trenica za
juœnu stranu;
Izl 36:24 napravili su çetrdeset podnoœja od srebra pod dvadeset trenica
- dva podnoœja pod prvu trenicu za njezina dva klina i dva podnoœja pod
svaku slijedeøu trenicu za njezina dva klina.
Izl 36:25 Za drugu, sjevernu, stranu Prebivaliæta naprave dvadeset
trenica

80
Izl 36:26 i za njih çetrdeset podnoœja od srebra - dva podnoœja pod prvu
trenicu, a po dva podnoœja pod svaku slijedeøu trenicu.
Izl 36:27 Prebivaliætu straga, prema zapadu, napraviæe æest trenica.
Izl 36:28 Naprave i dvije trenice za uglove Prebivaliæta straga.
Izl 36:29 Pri dnu su bile rastavljene, ali su se pri vrhu, kod prvoga koluta,
sastajale. Tako su ih obje postavili za dva ugla.
Izl 36:30 Bilo je osam trenica s njihovim podnoœjima od srebra: æesnaest
podnoœja, pod svakom trenicom dva.
Izl 36:31 Naçine prijeçnice od bagremova drva: pet njih za trenice s
jedne strane Prebivaliæta,
Izl 36:32 a pet opet prijeçnica za trenice s druge strane Prebivaliæta te
pet prijeçnica za trenice Prebivaliætu straga, prema zapadu.
Izl 36:33 Onda naçine srediænju prijeçnicu æto je prolazila sredinom
trenica s kraja na kraj.
Izl 36:34 Trenice obloœe zlatom, a njihove kolutove, kroz koje su
prijeçnice bile provuçene, naçine od zlata. I prijeçnice obloœe zlatom.
Zavjesa
Izl 36:35 Naprave zavjesu od ljubiçastog, crvenog i tamnocrvenog
prediva i prepredenog lana; naçine je s izvezenim kerubinima.
Izl 36:36 Za nju naprave çetiri stupa od bagremova drva i obloœe ih
zlatom. Kuke su im bile od zlata, a saliju im i çetiri podnoœja od srebra.
Izl 36:37 Na ulazu u Æator naprave zavjesu od ljubiçastog, crvenog i
tamnocrvenog prediva i prepredenog lana, umjetniçki protkanu, i za nju
pet stupçiøa s njihovim kukama.
Izl 36:38 Vrhove stupçiøa i njihove æipke obloœe zlatom, dok im pet
podnoœja naprave od tuça.
Kovçeg
Izl 37:1 Besalel napravi Kovçeg od bagremova drva, dug dva i pol lakta,
æirok lakat i pol, a lakat i pol visok.
Izl 37:2 Iznutra ga i izvana okuje çistim zlatom. Naokolo mu napravi
zlatan zavræni pojas.
Izl 37:3 I salije mu çetiri koluta na njegova çetiri ugla: dva koluta s jedne
strane, a dva koluta s njegove druge strane.
Izl 37:4 Napravi i motke od bagremova drva i u zlato ih okuje;
Izl 37:5 onda provuçe motke kroz kolutove Kovçegu sa strane za noæenje
Kovçega.
Izl 37:6 Zatim napravi Pomiriliæte od çistoga zlata, dva i pol lakta dugo,
a lakat i pol æiroko.
Izl 37:7 Napravi i dva kerubina od kovanoga zlata, na dva kraja
Pomiriliæta:
Izl 37:8 jednoga kerubina na jednome kraju, a drugoga kerubina na
drugome kraju. Kerubine na oba kraja naçini u jednome komadu s
Pomiriliætem.
Izl 37:9 Kerubini imali uzdignuta i raæirena krila, zaklanjali njima
Pomiriliæte. Bili su licem okrenuti jedan prema drugome, tako da su im
lica gledala u Pomiriliæte.
Stol s prinesenim hljebovima
Izl 37:10 Od bagremova drva naçini stol, dva lakta dug, lakat æirok, a
lakat i pol visok.
Izl 37:11 Obloœi ga çistim zlatom i od zlata mu naokolo naçini zavræni
pojas.
Izl 37:12 I naçini mu obrub unaokolo, podlanicu æirok. A za obrub naokolo
naçini zlatan zavræni pojas.
Izl 37:13 Salije mu çetiri zlatna koluta. Kolutove onda priçvrsti za njegova
çetiri noœna ugla.
Izl 37:14 Kolutovi su bili tik pod obrubom, kao kvake za motke, da se stol
moœe nositi.
Izl 37:15 Motke za noæenje stola naçinio je od bagremova drva i zlatom
ih obloœio.
Izl 37:16 A pribor æto se drœao na stolu - njegove zdjele, varjaçe, vrçeve
i pehare za izlijevanje prinosa - napravio je od çistoga zlata.
Svijeønjak
Izl 37:17 Od çistoga zlata naçini i svijeønjak. Svijeønjak - njegovo
podnoœje i stalak - skova. Njegove çaæe - çaæke i latice - bile su u jednome
komadu s njim.
Izl 37:18 Æest je krakova izbijalo s njegovih strana: tri kraka svijeønjaka
s jedne strane, a tri kraka svijeønjaka s druge strane.
Izl 37:19 Na jednome kraku bile su tri çaæe u obliku bademova cvijeta,
svaka sa svojom çaækom i laticama. Na drugome opet kraku bile su tri
çaæe u obliku bademova cvijeta, svaka s çaækom i laticama. Tako je bilo
na svih æest krakova æto izbijahu iz svijeønjaka.

81
Izl 37:20 Na samome svijeønjaku bile su çetiri çaæe u obliku bademova
cvijeta, svaka s çaækom i laticama:
Izl 37:21 çaæka, u jednom komadu s njim, pod prva dva kraka; pa konaçno
çaæka, u jednom komadu s njim, pod zadnja dva kraka. Tako na svih
æest krakova æto su iz njega izbijali.
Izl 37:22 Njihove çaæke i njihove peteljke bile su u jednom komadu s
njim; sve to od çistoga kovanog zlata.
Izl 37:23 A od çistoga zlata napravi mu i sedam svjetiljaka, usekaçe i
pepeljare.
Izl 37:24 Svijeønjak i sav njegov pribor naçini od jednoga talenta çistoga
zlata.
Kadioni œrtvenik
Izl 37:25 Kadioni je œrtvenik napravio od bagremova drva, lakat dug,
lakat æirok - u çetvorinu - a dva lakta visok. Roæçiøi su mu bili u jednom
komadu s njim.
Izl 37:26 Obloœi mu çistim zlatom plohu, strane naokolo i njegove roæçiøe.
Naçini mu naokolo zavræni pojas od zlata.
Izl 37:27 Na njemu naçini i dva zlatna koluta na opreçnim stranama,
ispod zavrænog pojasa, da sluœe motkama za kvake kad se na njima
nosi.
Izl 37:28 Motke naçini od bagremova drva pa ih obloœi zlatom.
Izl 37:29 Onda pripravi posveøeno ulje za pomazanje i çisti kad mirisni,
onako kako ga pravi pomastar.
Œrtvenik za paljenice
Izl 38:1 Od bagremova drva napravi œrtvenik za œrtve paljenice, pet lakata
dug, pet lakata æirok - u çetvorinu - a tri lakta visok.
Izl 38:2 Na njegova çetiri ugla naçini mu çetiri roga. Rogovi su bili u
jednom komadu s njim. Onda ga obloœi tuçem.
Izl 38:3 A naçini i sav pribor za œrtvenik: lonce, strugaçe, kotliøe, viljuæke
i kadionike; sav mu je ovaj pribor naçinio od tuça.
Izl 38:4 Za œrtvenik zatim naçini reæetku u obliku mreœice od tuça ispod
izboçine; zahvaøala mu je do sredine.
Izl 38:5 Salije çetiri koluta na çetiri ugla tuçane reæetke da sluœe kao
kvake za motke.
Izl 38:6 Motke naçini od bagremova drva pa ih obloœi tuçem.
Izl 38:7 Onda provuçe motke kroz kolutove na objema stranama
œrtvenika da se na njima nosi. Napravio ga je æuplja - od dasaka.
Umivaonik
Izl 38:8 A zatim, od zrcala œena koje su posluœivale na vratima Æatora
sastanka, naçini tuçani umivaonik i tuçani stalak za njega.
Dvoriæte
Izl 38:9 Onda naçini dvoriæte. Na juœnoj strani dvoriæta bijahu zavjese od
prepredenog lana, stotinu lakata duge.
Izl 38:10 Njihovih dvadeset stupova sa dvadeset podnoœja bilo je od
tuça, dok su kuke na stupovima i njihove æipke bile od srebra.
Izl 38:11 Od stotinu lakata bile su zavjese i sa sjeverne strane. Njihovih
dvadeset stupova sa dvadeset podnoœja bilo je od tuça, dok su kuke na
stupovima i njihove æipke bile od srebra.
Izl 38:12 Sa zapadne strane bijahu zavjese od pedeset lakata, sa deset
stupova i deset njihovih podnoœja. Kuke su na stupovima i njihove æipke
bile od srebra.
Izl 38:13 Sprijeda, s istoka, zavjese od pedeset lakata.
Izl 38:14 S jedne strane vrata zavjese su bile petnaest lakata, sa tri
stupca i njihova tri podnoœja.
Izl 38:15 Tako i s druge strane - dakle, na obje strane dvoriænih vrata -
bile su zavjese od petnaest lakata, sa tri stupca i njihova tri podnoœja.
Izl 38:16 Sve su zavjese oko dvoriæta bile od prepredenog lana.
Izl 38:17 Podnoœja za stupove bila su od tuça, a kuke na stupovima i
njihove æipke od srebra. Vrhovi stupova bili su srebrom obloœeni. Sve
æipke na dvoriænim stupovima bijahu od srebra.
Izl 38:18 Zavjesa na dvoriænim vratima - izvezena - bila je od ljubiçastog,
crvenog i tamnocrvenog prediva i prepredenog lana. Dvadeset je lakata
bila duga; visoka, po æirini, pet lakata kao i dvoriæne zavjese.
Izl 38:19 Bila su çetiri njihova stupa sa çetiri podnoœja od tuça. Kuke na
stupovima bile su od srebra. Vrhovi stupova bili su srebrom obloœeni, a
njihove æipke bile su srebrne.
Izl 38:20 Svi koçiøi unutar Prebivaliæta bili su od tuça.
Popis utroæenih stvari
Izl 38:21 To je popis stvari za Prebivaliæte - Prebivaliæte Svjedoçanstva,
koji je sastavljen na zapovijed Mojsijevu trudom levita pod vodstvom
Itamara, sina sveøenika Arona.

82
Izl 38:22 Besalel, Urijev sin, iz koljena Hurova od plemena Judina
napravio je sve æto je Jahve Mojsiju naredio.
Izl 38:23 S njim je bio Oholiab, sin Ahisamakov, iz plemena Danova,
rezbar, krojaç i vezilac za ljubiçasto, crveno i tamnocrveno predivo i
prepredeni lan.
Izl 38:24 Sve zlato æto je utroæeno u radove oko Svetiæta - zlato
posveøeno prinosom - iznosilo je: dvadeset i devet talenata i sedam
stotina trideset æekela u hramskim æekelima.
Izl 38:25 A srebro, sabrano prigodom upisivanja zajednice -
Izl 38:26 to jest beku po glavi, odnosno pola æekela prema hramskom
æekelu, od svakoga koji je bio upisan, od dvadeset godina pa naprijed -
iznosilo je: stotinu talenata i tisuøu sedam stotina sedamdeset i pet æekela
u hramskim æekelima. Bilo je upisanih: æest stotina tri tisuøe i petsto
pedeset.
Izl 38:27 Stotinu talenata srebra otiælo je za salijevanje podnoœja Svetiætu
i zavjesi: sto podnoœja od sto talenata - talenat za podnoœje.
Izl 38:28 A od tisuøu sedam stotina sedamdeset i pet æekela naçinio je
kuke za stupove, obloœio njihove vrhove i napravio æipke za njih.
Izl 38:29 Tuç od œrtve prikaznice iznosio je sedamdeset talenata i dvije
tisuøe çetiri stotine æekela.
Izl 38:30 Od njega je naçinio: podnoœja za ulaz u Æator sastanka, œrtvenik
od tuça s njegovom tuçanom reæetkom i sav pribor za œrtvenik;
Izl 38:31 dalje, podnoœja oko dvoriæta, podnoœja za dvoriæni ulaz; sve
koçiøe za Prebivaliæte i sve koçiøe oko dvoriæta.
Odijelo velikog sveøenika i ostalih sveøenika
Izl 39:1 Od ljubiçastog, crvenog i tamnocrvenog prediva naprave lijepo
izraåeno ruho za sluœbu u Svetiætu; naprave svetu odjeøu Aronu, kako
je Jahve naredio Mojsiju.
Izl 39:2 Opleøak naprave od zlata, ljubiçastog, crvenog i tamnocrvenog
prediva i prepredenog lana.
Izl 39:3 Skuju zlatne ploçice, a onda ih na niti izreœu da ih vjeætaçki
uvezu u ljubiçasto, crveno i tamnocrveno predivo i prepredeni lan.
Izl 39:4 Za opleøak naprave poramenice koje su bile s njim sastavljene
na svoja dva kraja;
Izl 39:5 tkanica æto je na njemu stajala bila je napravljena od zlata,
ljubiçastog, crvenog i tamnocrvenog prediva i prepredenog lana kao i
on, i u jednome komadu s njim, kako je Jahve naredio Mojsiju.
Izl 39:6 Kamenje oniksa optoçe obrubom od zlata. Na njima su, kao æto
se reœu peçati, bila urezana imena Izraelovih sinova.
Izl 39:7 Njih stave na poramenice opleøka da budu spomen-kamenje
sinovima Izraelovim, kako je Jahve naredio Mojsiju.
Naprsnik
Izl 39:8 I naprsnik izrade radovima vjeætaka kao i opleøak: od zlata,
ljubiçastog, crvenog i tamnocrvenog prediva i prepredenog lana.
Izl 39:9 Naprsnik naçiniæe çetverouglast, dvostruk; bio je pedalj dug,
pedalj æirok, a predvostruçen.
Izl 39:10 Umetnu u njega çetiri reda dragulja. Prvi red bijaæe od rubina,
topaza i alema;
Izl 39:11 drugi red od smaragda, safira i ametista;
Izl 39:12 treøi red od hijacinta, ahata i leca;
Izl 39:13 a çetvrti red od krizolita, oniksa i jaspisa. Sve je bilo zlatom
obrubljeno.
Izl 39:14 Na kamenima su bila imena Izraelovih sinova. Na broj ih je bilo
dvanaest, kao i njihovih imena. Bila su urezana kao i peçati - svaki kamen
s imenom jednoga od dvanaest plemena.
Izl 39:15 Za naprsnik naprave lançiøe od çistoga zlata kao zasukane
uzice.
Izl 39:16 Naprave zatim dva zlatna okvira i dva zlatna kolutiøa pa priçvrste
oba kolutiøa za dva gornja ugla naprsnika.
Izl 39:17 Sad priveœu ovdje zasukane uzice od zlata za dva kolutiøa æto
su bila priçvæøena za uglove naprsnika.
Izl 39:18 Druga dva kraja zasukanih uzica priçvrste za dva okvira. Tako
ih poveœu za poramenice opleøka sprijeda.
Izl 39:19 Potom naçine dva zlatna kolutiøa pa ih priçvrste za dva kraja
naprsnika uz nutarnji rub, okrenut prema opleøku.
Izl 39:20 Joæ naprave dva zlatna kolutiøa te ih priçvrste za donji, prednji
kraj poramenice opleøka, pokraj mjesta gdje se veœe, povrh tkanice
opleøka.
Izl 39:21 Sveœu kolutiøe naprsnika s kolutiøima opleøka modrom vrpcom,
tako da naprsnik stoji nad tkanicom opleøka i da se s opleøka ne mogne
odvojiti, kako je Jahve Mojsiju naredio.

83
Izl 39:22 Naprave i ogrtaç za opleøak, sav satkan od ljubiçastog prediva.
Izl 39:23 U sredini je ogrtaça bio prorez kao otvor na oklopu, prorez
naokolo opæiven, da se ogrtaç ne podere.
Izl 39:24 O donjem rubu ogrtaça naçine æipke od ljubiçastog, crvenog i
tamnocrvenog prediva i prepredenog lana.
Izl 39:25 A naçine i zvonca od çistog zlata, pa zvonca priveœu meåu
æipke; sve naokolo donjeg ruba ogrtaça izmeåu æipaka:
Izl 39:26 zvonce pa æipak, zvonce pa æipak okolo donjeg ruba ogrtaça
za vræenje sluœbe, kako je Jahve naredio Mojsiju.
Sveøeniçko odijelo
Izl 39:27 Zatim od otkanog lana naçine koæulje Aronu i njegovim sinovima;
Izl 39:28 a naprave i mitru od lana i kape od lana; platnene gaøe naçine
od prepredenog lana.
Izl 39:29 I pasovi su bili od prepredenog lana i od ljubiçastog, crvenog
i tamnocrvenog prediva, iglama izvezeni, kako je Jahve Mojsiju naredio.
Vijenac
Izl 39:30 Naçine i ploçu, sveti vijenac, od çistoga zlata i na njoj ureœu
natpis kako se urezuje na peçatnome prstenu: “Posveøen Jahvi.”
Izl 39:31 Za nju priveœu modru vrpcu da je mogu svezati na vrhu mitre,
kako je Jahve naredio Mojsiju.
Izl 39:32 Tako su bili zavræeni svi radovi na Prebivaliætu, Æatoru sastanka.
Izraelci su sve naçinili onako kako je Jahve Mojsiju naredio da
naçine.
Predaja napravljenih stvari Mojsiju
Izl 39:33 Onda donesu Mojsiju Prebivaliæte, Æator i sav njegov pribor:
njegove kuke, njegove trenice, njegove prijeçnice, njegove stupove i
njegova podnoœja;
Izl 39:34 pokrov od uçinjenih ovnujskih koœa, pokrov od finih koœa,
zavjesu za zaklon;
Izl 39:35 Kovçeg svjedoçanstva s njegovim motkama i Pomiriliætem;
Izl 39:36 stol i sav njegov pribor, prinesene hljebove,
Izl 39:37 svijeønjak od çistoga zlata s njegovim svijeøama - svijeøe veø
u red stavljene - i sav njegov pribor i ulje za svjetlo;
Izl 39:38 zlatni œrtvenik, ulje za pomazanje, miomirisni tamjan i zavjesu
za ulaz Æatora;
Izl 39:39 œrtvenik od tuça s tuçanom reæetkom; njegove motke i sav
njegov pribor; umivaonik i njegov stalak;
Izl 39:40 zavjese za dvoriæte; njihove stupove i njihova podnoœja, zavjesu
za dvoriæni ulaz, njegova uœeta i njihove koçiøe - sav pribor za sluœbu u
Prebivaliætu, za Æator sastanka;
Izl 39:41 lijepo izraåeno ruho za sluœbu u Svetiætu - svetu odjeøu za
sveøenika Arona i odijela za sveøeniçku sluœbu njegovih sinova.
Izl 39:42 Upravo kako je Jahve Mojsiju naredio, tako su Izraelci sav
posao obavili.
Izl 39:43 Mojsije pregleda sve radove i utvrdi da su ih dovræili: kako je
Jahve naredio, onako su ih i napravili. I Mojsije ih blagoslovi.
Postavljanje i posveta Svetiæta
Izl 40:1 Reçe Jahve Mojsiju:
Izl 40:2 “Na prvi dan prvoga mjeseca podigni Prebivaliæte, Æator sastanka.
Izl 40:3 Ondje postavi Kovçeg svjedoçanstva, onda Kovçeg zakloni
zavjesom.
Izl 40:4 Potom unesi stol i æto na njega spada poredaj; unesi i svijeønjak
i svijeøe mu pripremi.
Izl 40:5 A zlatni œrtvenik za kaåenje postavi pred Kovçeg svjedoçanstva.
Onda objesi zastor nad ulazom u Prebivaliæte.
Izl 40:6 Stavi œrtvenik za œrtve paljenice pred ulaz Prebivaliæta, Æatora
sastanka.
Izl 40:7 Izmeåu Æatora sastanka i œrtvenika smjesti umivaonik i u njega
nalij vode.
Izl 40:8 Naokolo napravi dvoriæte i objesi zastor nad dvoriænim ulazom.
Izl 40:9 Zatim uzmi ulja za pomazanje pa pomaœi Prebivaliæte i sve æto
je u njemu; posveti ga i sav njegov pribor, pa øe svetim postati.
Izl 40:10 Pomaœi potom œrtvenik za œrtve paljenice i sav njegov pribor;
posveti œrtvenik i presvetim øe œrtvenik postati.
Izl 40:11 Pomaœi umivaonik s njegovim stalkom: posveti ga!
Izl 40:12 Dovedi zatim Arona i njegove sinove na ulaz Æatora sastanka
pa ih operi vodom.
Izl 40:13 Stavi onda na Arona posveøenu odjeøu; pomaœi ga i posveti da
mi sluœi kao sveøenik.

84
Izl 40:14 Dovedi i njegove sinove, na njih stavi koæulje
Izl 40:15 i pomaœi ih, kako si pomazao i njihova oca, da mi sluœe kao
sveøenici. Njihovo pomazanje neka ih uvede u vjeçno sveøenstvo u sve
njihove naraætaje.”
Izl 40:16 Tako Mojsije uçini. Kako mu je Jahve naredio, sve je tako i
uçinio.
Izl 40:17 Prvoga dana prvoga mjeseca druge godine Prebivaliæte bi
podignuto.
Izl 40:18 Ovako Mojsije namjesti Prebivaliæte: razmjesti njegova
podnoœja, onda uspravi njegove trenice, zatim postavi prijeçnice i podiœe
stupove.
Izl 40:19 Zatim raspne Æator nad Prebivaliæte, a povrh njega stavi pokrov
Æatora, kako je Jahve Mojsiju naredio.
Izl 40:20 Uze onda Svjedoçanstvo i stavi ga u Kovçeg; na Kovçeg postavi
motke; onda stavi Pomiriliæte ozgo na Kovçeg.
Izl 40:21 Potom unese Kovçeg u Prebivaliæte; objesi zavjesu za zaklon.
Tako zastre Kovçeg svjedoçanstva, kako je Jahve i naredio Mojsiju.
Izl 40:22 Zatim postavi stol u Æator sastanka, Prebivaliætu sa sjeverne
strane, ali izvan zavjese.
Izl 40:23 Po njemu poreda kruhove pred Jahvom, kako je Jahve naredio
Mojsiju.
Izl 40:24 Onda smjesti svijeønjak u Æator sastanka naprama stolu, na
juœnoj strani Prebivaliæta.
Izl 40:25 I postavi svjetiljke pred Jahvom, kako je Jahve naredio Mojsiju.
Izl 40:26 Zlatni œrtvenik smjesti u Æator sastanka, pred zavjesu.
Izl 40:27 Na njemu zapali miomirisnog tamjana, kako je Jahve naredio
Mojsiju.
Izl 40:28 Poslije toga stavi zavjesu na ulaz u Prebivaliæte.
Izl 40:29 Kod ulaza u Prebivaliæte, u Æator sastanka, postavi œrtvenik za
œrtve paljenice. Na njemu prinese œrtvu paljenicu i œrtvu od œita, kako je
Jahve naredio Mojsiju.
Izl 40:30 Izmeåu Æatora sastanka i œrtvenika smjesti umivaonik pa u
njega ulije vode za pranje.
Izl 40:31 Iz njega su Mojsije, Aron i njegovi sinovi prali svoje ruke i svoje
noge.
Izl 40:32 A prali su se kad su ulazili u Æator sastanka i kad su pristupali
k œrtveniku, kako je Jahve naredio Mojsiju.
Izl 40:33 Napokon Mojsije napravi dvoriæte oko Prebivaliæta i œrtvenika
i postavi zavjesu na dvoriænim vratima. Tako Mojsije zavræi taj posao.
Jahve prebiva posred Izraela
Izl 40:34 A onda oblak prekri Æator sastanka i slava Jahvina ispuni
Prebivaliæte.
Izl 40:35 Mojsije nije mogao uøi u Æator sastanka zbog oblaka koji je na
njemu stajao i slave Jahvine koja je ispunjala Prebivaliæte.
Izl 40:36 Sve vrijeme njihova putovanja, kad god bi se oblak digao s
Prebivaliæta, Izraelci bi krenuli;
Izl 40:37 ali ako se oblak ne bi digao, ni oni ne bi na put polazili sve do
dana dok se ne bi digao.
Izl 40:38 Jer sve vrijeme njihova putovanja oblak Jahvin danju stajaæe
nad Prebivaliætem, a noøu bi se u oblaku pojavila vatra vidljiva svemu
domu Izraelovu.
LEVITSKI ZAKONIK
Œrtva paljenica
LZ 1:1 Zovnu Jahve Mojsija te mu iz Æatora sastanka reçe:
LZ 1:2 “Govori Izraelcima i kaœi im: ‘Kad tko od vas œeli prinijeti Jahvi
œrtvu od stoke, prinijet øe je ili od krupne ili od sitne stoke.
LZ 1:3 Ako njegov prinos za œrtvu paljenicu bude od krupne stoke, neka
prinese muæko bez mane. Neka ga dovede k ulazu u Æator sastanka da
pred Jahvom bude primljen.
LZ 1:4 Neka stavi svoju ruku na glavu œrtve paljenice da mu za njegovo
ispaætanje bude primljena.
LZ 1:5 Neka zatim zakolje junca pred Jahvom. A Aronovi sinovi,
sveøenici, neka prinesu krv. Neka njome zapljusnu sve strane œrtvenika
koji stoji pred ulazom u Æator sastanka.
LZ 1:6 Potom neka se œrtva sadre i rasijeçe na dijelove.
LZ 1:7 Neka sinovi Aronovi, sveøenici, naloœe vatru na œrtveniku i na
vatru metnu drva.

85
LZ 1:8 Neka zatim sinovi Aronovi, sveøenici, naslaœu dijelove, s glavom
i lojem, na drva æto su na vatri na œrtveniku.
LZ 1:9 Drobina i noge neka se operu u vodi. A onda neka sveøenik sve
saœeœe u kad na œrtveniku. To je œrtva paljenica, œrtva paljena Jahvi na
ugodan miris.’
LZ 1:10 Ako bi htio prinijeti za œrtvu paljenicu od sitne stoke - od ovaca
ili koza - neka prinese muæko bez mane.
LZ 1:11 Neka ga zakolje pred Jahvom, na œrtveniku sa sjeverne strane.
Neka zatim Aronovi sinovi, sveøenici, zapljusnu œrtvenik krvlju sa svih
strana.
LZ 1:12 Potom neka je rasijeku na dijelove, a sveøenik neka ih, s glavom
i lojem, naslaœe na drva æto su na vatri na œrtveniku.
LZ 1:13 Drobina i noge neka se operu u vodi. Onda sveøenik neka sve
prinese i na œrtveniku saœeœe. To je œrtva paljenica, œrtva paljena Jahvi
na ugodan miris.
LZ 1:14 Ako bi hto prinijeti Jahvi ptice kao œrtvu paljenicu, neka onda
prinese grlicu ili golubiøa.
LZ 1:15 Neka ga sveøenik prinese k œrtveniku i, zavrnuvæi mu vratom,
otkine glavu i na œrtveniku saœeœe. Zatim neka mu krv iscijedi œrtveniku
sa strane.
LZ 1:16 Neka mu guæu i perje ukloni i pobaca ih na istoçnu stranu
œrtvenika, na mjesto za otpatke.
LZ 1:17 Neka ga raspori duœ obaju krila, ali neka ih ne rastavlja. Onda
neka ga sveøenik na œrtveniku saœeœe na drvima æto su na vatri. To je
œrtva paljenica, œrtva paljena Jahvi na ugodan miris.”
Œrtva prinosnica
LZ 2:1 “Kad tko œeli prinijeti Jahvi œrtvu prinosnicu, neka njegov dar
bude od najboljeg braæna; neka ga polije uljem i na njega stavi tamjana.
LZ 2:2 Neka ga onda donese Aronovim sinovima, sveøenicima. Zatim
neka zagrabi æaku od toga braæna i ulja i sav tamjan, pa neka sveøenik
na œrtveniku to saœeœe u kad za spomen-œrtvu. To je œrtva paljena Jahvi
na ugodan miris.
LZ 2:3 A æto od œrtve prinosnice ostane, neka pripadne Aronu i njegovim
sinovima - najsvetije od œrtava Jahvi paljenih.
LZ 2:4 Ako za œrtvu prinosnicu œeliæ prinijeti tijesta peçena u peøi, neka
to budu beskvasne pogaçe od najboljeg braæna, zamijeæene u ulju, ili
beskvasne prevrte uljem namazane.
LZ 2:5 Ako tvoj dar bude œrtva prinosnica peçena na tavi, neka bude od
najboljeg braæna, neukvasana i u ulju zamijeæena.
LZ 2:6 U komade je izlomi i po njima ulja polij: œrtva je to prinosnica.
LZ 2:7 Bude li tvoja prinosnica kuhana u kotluæi, neka bude od najboljeg
braæna, pripravljena s uljem.
LZ 2:8 Donosi Jahvi œrtvu prinosnicu tako pripravljenu! Neka se preda
sveøeniku, a on øe je polagati na œrtvenik.
LZ 2:9 Neka sveøenik odvoji od œrtve prinosnice dio kao spomen-œrtvu,
pa neka ga saœeœe u kad na œrtveniku - kao œrtvu paljenu Jahvi na ugodan
miris!
LZ 2:10 A æto od œrtve prinosnice ostane, neka pripadne Aronu i njegovim
sinovima - najsvetije od œrtava Jahvi paljenih.
LZ 2:11 Nikakva œrtva prinosnica koju budeæ prinosio Jahvi neka ne
bude prireåivana s kvasom, jer ne smijeæ u kad saœigati ni kvasa ni
meda kao œrtvu paljenicu.
LZ 2:12 Prinosite ih Jahvi kao prvine plodova, ali neka se sa œrtvenika
ne viju na ugodan miris.
LZ 2:13 Svaku svoju œrtvu prinosnicu posoli. Ne ostavljaj svoje œrtve
prinosnice bez soli Saveza sa svojim Bogom: sa svakim svojim prinosom
prinesi i sol.
LZ 2:14 Ako prinosiæ Jahvi œrtvu prinosnicu od prvina, prinesi tu œrtvu od
prvina svojih plodova u obliku klasa prœena na vatri ili braæna od
samljevenog zrnja.
LZ 2:15 Dodaj joæ ulja i na nju stavi tamjana. To je œrtva prinosnica.
LZ 2:16 Onda neka sveøenik saœeœe u kad za spomen-œrtvu dio kruha
i ulja i sav tamjan kao œrtvu Jahvi paljenu.”
Œrtva priçesnica
LZ 3:1 Ako tko prinosi œrtvu priçesnicu te ako prinosi goveçe - œensko ili
muæko - neka je bez mane æto prinosi pred Jahvom.
LZ 3:2 Neka stavi svoju ruku na glavu svoje œrtve i zakolje je na ulazu u
Æator sastanka. Neka zatim Aronovi sinovi, sveøenici, zapljusnu krvlju
sve strane œrtvenika.
LZ 3:3 Od œrtve priçesne, kao œrtvu paljenu, neka prinese loj æto omotava
drobinu, sav loj æto je oko drobine;

86
LZ 3:4 oba bubrega i loj æto je na njima i na slabinama; pa privjesak s
jetre: neka i njega s bubrezima izvadi.
LZ 3:5 Zatim neka Aronovi sinovi te dijelove saœegu na œrtveniku sa
œrtvom paljenicom koja bude na drvima na vatri. To neka je œrtva paljena
Jahvi na ugodan miris.
LZ 3:6 Ako tko prinosi za œrtvu priçesnicu od sitne stoke Jahvi, neka
prinese bez mane, bilo muæko ili œensko.
LZ 3:7 Ako na dar prinosi ovcu, neka je prinese pred Jahvom.
LZ 3:8 Neka stavi svoju ruku na glavu svoje œrtve i neka je zakolje pred
Æatorom sastanka. Zatim neka Aronovi sinovi zapljusnu njezinom krvlju
sve strane œrtvenika.
LZ 3:9 Od œrtve priçesnice neka prinesu œrtvu paljenu Jahvi: njezin loj,
cio pretili rep, otkinuvæi ga tik uz hrptenjaçu; loj æto omotava drobinu,
sav loj æto je oko drobine;
LZ 3:10 oba bubrega i loj æto je na njima i na slabinama; pa privjesak s
jetre: neka i njega s bubrezima izvadi.
LZ 3:11 Onda neka sveøenik to saœeœe na œrtveniku u kad - kao hranu
vatre u çast Jahvi.
LZ 3:12 Ako li prinosi kozu, neka je prinese pred Jahvom:
LZ 3:13 neka stavi svoju ruku na glavu svoje œrtve i neka je zakolje pred
Æatorom sastanka. Neka zatim Aronovi sinovi zapljusnu njezinom krvlju
sve strane œrtvenika.
LZ 3:14 Onda neka od nje prinese, kao paljenu œrtvu Jahvi, loj æto
omotava drobinu, sav loj æto je oko drobine;
LZ 3:15 oba bubrega i loj æto je na njima i na slabinama; pa privjesak s
jetre; neka i njega s bubrezima izvadi.
LZ 3:16 Onda neka ih sveøenik saœeœe na œrtveniku - œrtvu paljenu Jahvi
na ugodan miris. Sav loj pripada Jahvi.
LZ 3:17 Neka ovo bude zakon za sva vremena svim vaæim naraætajima
u kojem god mjestu budete boravili: nipoæto ne smijete jesti ni loja ni
krvi.”
LZ 4:1 Jahve reçe Mojsiju:
LZ 4:2 “Ovako kaœi Izraelcima: ‘Ako se tko nehotice ogrijeæi o bilo koju
Jahvinu zapovijed te uçini æto je zabranjeno çiniti:
Okajnica za velikog sveøenika
LZ 4:3 Bude li to pomazanjem posveøeni sveøenik koji pogrijeæi i navuçe
tako krivnju na narod, onda za grijeh koji uçini neka prinese Jahvi jedno
grlo krupne stoke, jednoga junca bez mane, kao œrtvu okajnicu.
LZ 4:4 Neka junca dovede pred Jahvu do ulaza u Æator sastanka; neka
juncu na glavu poloœi svoju ruku i onda junca zakolje pred Jahvom.
LZ 4:5 Zatim neka pomazanjem posveøeni sveøenik uzme krvi od junca
i donese je u Æator sastanka.
LZ 4:6 Onda neka sveøenik zamoçi svoj prst u krv i tom krvlju neka
sedam puta poækropi prednju stranu zavjese Svetiæta, pred Jahvom.
LZ 4:7 Potom neka sveøenik stavi te krvi na rogove œrtvenika za
miomirisni kad koji se dimi pred Jahvom u Æatoru sastanka. Svu ostalu
krv od junca neka izlije podno œrtvenika za œrtve paljenice æto se nalazi
na ulazu u Æator sastanka.
LZ 4:8 Iz junca æto ga prinosi kao œrtvu okajnicu neka izvadi: loj æto
omotava drobinu, sav loj æto je oko drobine;
LZ 4:9 oba bubrega i loj æto je na njima i na slabinama, privjesak s jetre;
neka i njega izvadi s bubrezima;
LZ 4:10 onako kako se uzima dio iz vola œrtve priçesnice. Neka ih zatim
sveøenik saœeœe u kad na œrtveniku za œrtve paljenice.
LZ 4:11 Koœu od junca, sve meso od njega, njegovu glavu, njegove
noge, drobinu i njegovu neçist
LZ 4:12 - svega junca - neka iznese na çisto mjesto izvan tabora gdje se
pepeo izasiplje i neka ga spali na vatri od drva; tu na pepelu neka se
junac spali.’”
Okajnica za svu zajednicu
LZ 4:13 “Ako sva izraelska zajednica nehotiçno pogrijeæi poçinivæi ætogod
æto je Jahve zabranio pa tako postanu krivi a ne budu svjesni krivnje,
LZ 4:14 onda, kad se sazna za uçinjeni prijestup, neka zajednica prinese
jedno grlo krupne stoke - jednoga junca bez mane - kao œrtvu okajnicu.
Neka ga dovedu pred Æator sastanka.
LZ 4:15 Tu pred Jahvom neka starjeæine zajednice poloœe svoje ruke
juncu na glavu. Neka se onda junac zakolje pred Jahvom.
LZ 4:16 Neka zatim pomazanjem posveøeni sveøenik donese krvi od
junca u Æator sastanka;
LZ 4:17 neka sveøenik zamoçi svoj prst u krv i sedam puta poækropi
prednju stranu zavjese, pred Jahvom.

87
LZ 4:18 Neka zatim stavi krvi na rogove œrtvenika koji se nalazi pred
Jahvom u Æatoru sastanka. Svu ostalu krv neka izlije podno œrtvenika
za œrtve paljenice æto se nalazi na ulazu u Æator sastanka.
LZ 4:19 S junca neka skine sav loj i saœeœe ga u kad na œrtveniku.
LZ 4:20 I s juncem neka uradi kako je uradio s onim juncem œrtve okajnice
- tako neka uçini i s tim. I poæto sveøenik nad çlanovima zajednice izvræi
obred pomirenja, bit øe im oproæteno.
LZ 4:21 Neka odnese junca izvan tabora i spali ga kako je spalio i prvoga
junca. To je œrtva za prijestup zajednice.”
Okajnica za glavara
LZ 4:22 “Ako nehotiçno pogrijeæi glavar i uçini ætogod æto je Jahve, Bog
njegov, zabranio i tako sagrijeæi,
LZ 4:23 onda, kad ga obznane o prijestupu koji je poçinio, neka kao svoj
prinos donese muæko jare bez mane.
LZ 4:24 Poloœivæi svoju ruku jaretu na glavu, neka ga zakolje na mjestu
gdje se kolju pred Jahvom œrtve paljenice. To je œrtva okajnica.
LZ 4:25 Sveøenik neka uzme na svome prstu krvi od œrtve okajnice pa
je stavi na rogove œrtvenika za œrtve paljenice. A svu ostalu krv neka
izlije podno œrtvenika za œrtve paljenice.
LZ 4:26 Sav loj neka saœeœe u kad na œrtveniku kao i loj sa œrtve
priçesnice. Neka tako sveøenik nad glavarom izvræi obred pomirenja za
njegov grijeh, pa øe mu biti oproæteno.”
Okajnica za pojedinca iz naroda
LZ 4:27 “Ako tko od obiçnoga puka nehotiçno pogrijeæi uçinivæi ætogod
æto je Jahve zabranio i tako sagrijeæi,
LZ 4:28 onda, kad ga obznane o prijestupu koji je poçinio, neka kao svoj
prinos za grijeh koji je poçinio donese œensko jare bez mane.
LZ 4:29 Neka stavi svoju ruku na glavu okajnice i zakolje œrtvu okajnicu
na mjestu za œrtve paljenice.
LZ 4:30 Neka sveøenik uzme krvi na svome prstu pa je stavi na rogove
œrtvenika za œrtve paljenice. A svu ostalu krv neka izlije podno œrtvenika.
LZ 4:31 Neka zatim izvadi sav njezin loj kao æto se vadi loj iz œrtve
priçesnice; neka ga onda sveøenik saœeœe u kad na œrtveniku kao
ugodan miris Jahvi. Kad sveøenik izvræi nad tim çovjekom obred
pomirenja, bit øe mu oproæteno.
LZ 4:32 Ako bi tko htio dovesti janje kao œrtvu okajnicu, neka dovede
œensko bez mane.
LZ 4:33 Poloœivæi svoju ruku na glavu œrtve okajnice, neka je zakolje kao
œrtvu okajnicu na mjestu gdje se kolju œrtve paljenice.
LZ 4:34 Neka onda sveøenik uzme krvi od œrtve okajnice na svome
prstu pa je stavi na rogove œrtvenika za œrtve paljenice. A svu ostalu krv
neka izlije podno œrtvenika.
LZ 4:35 Neka zatim izvadi sav njezin loj kao æto se vadi loj iz œrtve
priçesnice. Neka to sveøenik saœeœe u kad povrh œrtava paljenih Jahvi
u çast. Neka tako sveøenik izvræi nad tim çovjekom obred pomirenja za
grijeh koji je poçinio, pa øe mu biti oproæteno.”
LZ 5:1 “Zgrijeæi li tko tako æto çuje rijeçi proklinjanja a odbije da svjedoçi
iako je mogao biti svjedokom jer je ili sam vidio ili doznao pa tako nosi
krivnju na sebi;
LZ 5:2 ili ako tko dirne kakav neçist predmet, strv neçiste zvijeri, strv
neçista œivinçeta ili strv neçista puzavca - i u neznanju postane neçist i
odgovoran;
LZ 5:3 ili kad se tko dotakne neçistoøe çovjeçje, bilo to æto mu drago od
çega se neçistim postaje i toga ne bude svjestan, kad dozna, biva
odgovoran;
LZ 5:4 nadalje, kad tko nepromiæljeno izusti zakletvu na dobro ili zlo - na
æto se veø çovjek nepromiæljeno zaklinje - i toga ne bude svjestan, onda,
kad dozna, biva odgovoran;
LZ 5:5 ako, dakle, tko postane odgovoran u bilo çemu od toga, neka
prizna poçinjeni grijeh.
LZ 5:6 I neka prinese Jahvi kao œrtvu naknadnicu za poçinjeni grijeh
jednu œenku od sitne stoke, janje ili kozle, kao œrtvu okajnicu. Neka
sveøenik izvræi nad njim obred pomirenja koji øe ga osloboditi od njegova
grijeha.”
Okajnica siromaha
LZ 5:7 “Ako mu sredstva ne dopuætaju da pribavi glavu sitne stoke, neka
Jahvi, kao naknadnicu za poçinjeni grijeh, prinese dvije grlice ili dva
golubiøa; jedno kao œrtvu okajnicu, a drugo kao œrtvu paljenicu.
LZ 5:8 Neka ih donese sveøeniku, a on neka najprije prinese ono æto je
odreåeno kao œrtva okajnica. Stisnuvæi ga za vrat, neka mu slomi æiju,
ali neka glave ne otkida.

88
LZ 5:9 Neka krvlju œrtve poækropi œrtvenik sa strane, a ostatak krvi neka
se iscijedi podno œrtvenika. To je œrtva okajnica.
LZ 5:10 Onda neka drugo prinese kao œrtvu paljenicu prema propisu.
Neka tako sveøenik nad tim çovjekom izvræi obred pomirenja za grijeh
koji je poçinio, i bit øe mu oproæteno.
LZ 5:11 Ako mu sredstva ne dopuætaju da pribavi dvije grlice ili dva
golubiøa, neka Jahvi, u zadovoljætinu za poçinjeni grijeh, prinese jednu
desetinu efe njaboljeg braæna. Ulja u njega neka ne ulijeva niti na njega
tamjana stavlja jer je œrtva okajnica.
LZ 5:12 Kada to donese sveøeniku, neka sveøenik zagrabi punu pregræt
kao spomen-œrtvu i na œrtveniku saœeœe u çast Jahvi povrh paljenih
œrtava. To je œrtva okajnica.
LZ 5:13 Neka tako sveøenik izvræi nad tim çovjekom obred pomirenja za
grijeh koji je poçinio u bilo kojem od tih sluçajeva, pa øe mu biti oproæteno.
Ono ostalo neka pripadne sveøeniku kao i od œrtve prinosnice.”
Joæ o œrtvi naknadnici
LZ 5:14 Joæ reçe Jahve Mojsiju:
LZ 5:15 “Ako tko poçini pronevjerenje ogrijeæivæi se nehotiçno o svete
stvari Jahvine, neka za naknadu, kao œrtvu naknadnicu, prinese Jahvi,
iz svoga stada, ovna bez mane, vrijedna - po tvojoj procjeni - najmanje
dva æekela srebra - prema cijeni hramskog æekela.
LZ 5:16 Neka nadoknadi koliko se ogrijeæio o svete stvari i tome doda
joæ petinu i neka dadne sveøeniku. Neka sveøenik nad njim izvræi obred
pomirenja ovnom œrtve naknadnice, i bit øe mu oproæteno.
LZ 5:17 Ako tko i ne znajuøi pogrijeæi i uçini ætogod æto je Jahve zabranio,
kriv je, pa neka snosi posljedice svoje krivnje.
LZ 5:18 Neka sveøeniku dovede za naknadnicu iz svoga stada ovna
bez mane, prema tvojoj procjeni. Neka sveøenik nad tim çovjekom izvræi
obred pomirenja za pogreæku æto je poçinio u neznanju, i bit øe mu
oproæteno.
LZ 5:19 To je œrtva naknadnica; on je doista bio odgovoran Jahvi.”
LZ 6:1 Jahve joæ reçe Mojsiju:
LZ 6:2 “Kad se tko ogrijeæi i poçini pronevjeru prema Jahvi prevarivæi
svoga bliœnjega u pologu ili pohrani, a tako i kraåom ili iskoriætavanjem
svoga bliœnjega;
LZ 6:3 ili, naåe li æto je bilo izgubljeno pa slaœe i krivo se zakune u bilo
kojem grijehu æto ga çovjek moœe uçiniti;
LZ 6:4 ako tko tako pogrijeæi i kriv postane, onda ono æto je kraåom
oduzeo ili æto je iskoriætavanjem namakao; ili polog æto mu je bio povjeren;
ili izgubljenu stvar æto ju je naæao;
LZ 6:5 ili ono za æto se bio krivo zakleo - neka u cijelosti vrati i, dodavæi
tome petinu, neka dadne onome kome pripada istoga dana kad spozna
svoju krivnju.
LZ 6:6 Neka potom sveøeniku za naknadu, kao œrtvu naknadnicu Jahvi,
dovede iz svog stada jednoga ovna bez mane, prema tvojoj procjeni,
LZ 6:7 a sveøenik neka nad tim çovjekom izvræi obred pomirenja pred
Jahvom, i bit øe mu oproæteno, ma kakvo bilo nedjelo kojega je krivac.”
Œrtva paljenica
LZ 6:8 Jahve joæ reçe Mojsiju:
LZ 6:9 “Naredi Aronu i njegovim sinovima: ‘Ovakav je obred za œrtvu
paljenicu: œrtva paljenica neka ostane na œeravi na œrtveniku svu noø do
jutra; i vatra neka neprestano gori na œrtveniku.
LZ 6:10 Neka sveøenik stavi na se lanenu koæulju, na svoje tijelo neka
navuçe lanene gaøe; zatim neka zgrne zamaæøeni pepeo u æto je vatra
pretvorila œrtvu paljenicu na œrtveniku i neka ga stavi pokraj œrtvenika.
LZ 6:11 Potom neka svuçe svoje ruho i na se obuçe drugo te neka
odnese zamaæøeni pepeo na çisto mjesto izvan tabora.
LZ 6:12 Vatra na œrtveniku mora uvijek gorjeti; ne smije se gasiti. Neka
svako jutro sveøenik na nju naloœi drva i onda na nju naslaœe œrtvu
paljenicu. Tu neka u kad saœiœe loj sa œrtava priçesnica.
LZ 6:13 Neka na œrtveniku trajno gori vatra; neka se ne gasi.’”
LZ 6:14 “Ovo je obred za œrtvu prinosnicu: neka je Aronovi sinovi pronose
u nazoçnosti Jahve pred œrtvenikom.
LZ 6:15 Poæto jedan od njih zagrabi pregræt najboljeg braæna i ulja sa
œrtve prinosnice i sav tamjan æto bude na njoj, poæto to saœeœe na
œrtveniku kao spomen-œrtvu, ugodan miris Jahvi,
LZ 6:16 neka ostatak u obliku beskvasnih kruhova pojedu Aron i njegovi
sinovi; neka ga jedu na posveøenu mjestu - u dvoriætu Æatora sastanka.
LZ 6:17 Neka se ne peçe s kvascem. To je dio œrtava meni paljenih æto
im ga ja dajem - dio najsvetiji, jednako kao i œrtva okajnica i kao œrtva
naknadnica.

89
LZ 6:18 Svaki muækarac Aronova potomstva moœe jesti taj dio od œrtava
paljenih Jahvi, i to je vjeçni zakon za sve vaæe naraætaje: i tko ih se god
dotakne, bit øe posveøen.”
LZ 6:19 Jahve joæ reçe Mojsiju:
LZ 6:20 “Neka Aron i njegovi sinovi na dan svoga pomazanja prinesu
Jahvi ovaj prinos: desetinu efe najboljeg braæna kao redovitu œrtvu
prinosnicu, polovinu ujutro, a polovinu uveçer.
LZ 6:21 Neka bude pripravljena u tavi na ulju. Donesi je dobro namoçenu
i prinesi Jahvi kao ugodan miris, kao œrtvu prinosnicu od viæe komada.
LZ 6:22 Neka je tako pripravi sveøenik koji od njegovih sinova bude
pomazan da ga naslijedi. To je vjeçni zakon. Neka se ta œrtva Jahvi sva
saœeœe!
LZ 6:23 Svaka sveøeniçka œrtva prinosnica treba da bude posve
spaljena; neka se od nje ne jede.”
Œrtva okajnica
LZ 6:24 Joæ reçe Jahve Mojsiju:
LZ 6:25 “Kaœi Aronu i njegovim sinovima: ‘Ovo je obred œrtvovanja za
grijeh: œrtva okajnica neka se zakolje pred Jahvom na mjestu gdje se
kolje œrtva paljenica - presveta je!
LZ 6:26 Sveøenik koji prinosi tu œrtvu okajnicu neka od nje i jede; neka
se ona jede na posveøenu mjestu, u dvoriætu Æatora sastanka.
LZ 6:27 Tko se god dotakne njezina mesa bit øe posveøen; ako krv
poætrapa odijelo, poætrapani dio neka se ispere na posveøenu mjestu.
LZ 6:28 A posuda od ilovaçe u kojoj bude meso kuhano neka se razbije;
a ako bude kuhano u posudi od tuça, neka se istare i vodom ispere.
LZ 6:29 Svaki muæki od sveøeniçke loze moœe od nje jesti - presveta je!
LZ 6:30 Ali nijedna œrtva okajnica od koje je krv donesena u Æator sastanka
za obred pomirenja u Svetiætu neka se ne jede, nego na vatri
spali.’”
LZ 7:1 “Ovo je obred za œrtvu naknadnicu.
LZ 7:2 Nadasve je sveta! Neka se œrtva naknadnica zakolje na mjestu
gdje se kolju œrtve paljenice, a njezinom krvlju neka sveøenik zapljusne
sve strane œrtvenika.
LZ 7:3 Zatim neka prinese sav loj s nje: pretili rep, loj æto omotava drobinu,
LZ 7:4 oba bubrega i loj æto je na njima i na slabinama; pa privjesak s
jetre: neka i njega izvadi s bubrezima!
LZ 7:5 Neka ih sveøenik saœeœe na œrtveniku kao œrtvu u çast Jahvi
paljenu. To je œrtva naknadnica.
LZ 7:6 Svaki muæki od sveøeniçke loze moœe od nje jesti. Neka je jedu
na posveøenu mjestu - presveta je!
LZ 7:7 Kakva je œrtva okajnica, takva je i œrtva naknadnica; jedno je
pravilo za njih: neka pripadne sveøeniku koji njome vræi obred pomirenja.
LZ 7:8 Tako isto koœa od œrtve koju tko preda sveøeniku da bude
prinesena za œrtvu paljenicu neka pripadne sveøeniku.
LZ 7:9 Nadalje, svaka œrtva prinosnica æto bude peçena u peøi, kao i
svaka æto bude zgotovljena u kotluæi ili na tavi, neka pripadne sveøeniku
koji je prinosi.
LZ 7:10 A svaka œrtva prinosnica, zamijeæena s uljem ili nasuho, neka
pripadne svim Aronovim sinovima bez razlike!”
LZ 7:11 “Ovo je obred za œrtvu priçesnicu koja øe se prinositi Jahvi.
LZ 7:12 Ako se prinosi u zahvalu, neka se zajedno sa œrtvom
zahvalnicom prinesu i beskvasne pogaçe uljem zamijeæene; beskvasne
prevrte uljem namazane i kolaçi od najboljeg braæna, zamijeæeni uljem.
LZ 7:13 Ovaj prinos, nadopunjen kolaçima od ukvasanoga tijesta, neka
se prinosi zajedno sa œrtvom priçesnicom u zahvalu.
LZ 7:14 Od svake ovakve œrtve neka se prinese po jedan kolaç na dar
Jahvi. To neka bude za sveøenika koji zapljuskuje krv od œrtve priçesnice.
LZ 7:15 A meso œrtve priçesnice neka se pojede istoga dana kad bude
œrtvovana; neka se od nje ne ostavlja niæta za sutradan.
Zavjetnica
LZ 7:16 A bude li prinos œrtva zavjetnica ili œrtva dragovoljna, neka se
jede na dan kad se œrtva prinosi. Æto ostane od nje neka se jede sutradan.
LZ 7:17 A æto joæ mesa od œrtve preteçe, neka se treøi dan na vatri spali.”
Opøi propisi
LZ 7:18 “Ako bi tko jeo meso œrtve priçesnice i treøi dan, œrtva neøe biti
primljena niti øe onome koji je prinosi biti uraçunata. To je meso kvarno,
i onaj koji od toga jede neka i posljedice krivnje snosi!
LZ 7:19 Meso koje se dotakne bilo çega neçista neka se ne jede nego
na vatri spali! Inaçe, tko je god çist moœe jesti meso.
LZ 7:20 A tko bi neçist jeo mesa od œrtve priçesnice æto je bila Jahvi
prinesena takav neka se iskorijeni iz svoga naroda.

90
LZ 7:21 Kad se tko dotakne bilo çega neçista - bila to neçist çovjeçja,
kakva neçista œivotinja ili bilo kakvo neçisto stvorenje - pa pojede mesa
od œrtve priçesnice koja je prinesena Jahvi takav neka se iskorijeni iz
svoga naroda!”
LZ 7:22 Reçe Jahve Mojsiju:
LZ 7:23 “Ovako kaœi Izraelcima: ‘Ne jedite loja ni volujskoga, ni ovçjega,
ni kozjega.
LZ 7:24 Loj sa œivotinje koja ugine, ili koju divlje zvijeri razderu, moœe se
upotrijebiti za bilo æto, ali ga ne smijete jesti.
LZ 7:25 Tko god jede loj od œivotinje koja se moœe prinijeti Jahvi kao
œrtva paljenica takav neka se iskorijeni iz svoga naroda.
LZ 7:26 Ne smijete uœivati krvi ni od ptica ni od stoke ni u kojem svome
prebivaliætu.
LZ 7:27 Tko bi god uœivao bilo kakvu krv neka se iskorijeni iz svoga
naroda.’”
Dijelovi za sveøenike
LZ 7:28 Jahve joæ reçe Mojsiju:
LZ 7:29 “Ovako kaœi Izraelcima: ‘Prinos Jahvi od œrtve priçesnice mora
donijeti onaj koji Jahvi prinosi œrtvu priçesnicu.
LZ 7:30 Svojim vlastitim rukama neka prinese Jahvi œrtvu paljenicu;
neka prinese loj i grudi; grudi neka se prinesu pred Jahvom kao œrtva
prikaznica.
LZ 7:31 Neka sveøenik saœeœe loj na œrtveniku, a grudi neka pripadnu
Aronu i njegovim sinovima.
LZ 7:32 Desno pleøe od svojih œrtava priçesnica dajte sveøeniku na dar.
LZ 7:33 Onome Aronovu sinu koji bude prinosio krv i loj sa œrtve
priçesnice neka u dio pripadne desno pleøe.
LZ 7:34 Jer ja uzimam od Izraelaca grudi od œrtava priçesnica æto se
prinose kao œrtva prikaznica i pleøe œrtve podizanice te ih predajem
sveøeniku Aronu i njegovim sinovima. To je trajna odredba za Izraelce.
LZ 7:35 To je dohodak Aronov i njegovih sinova od œrtava paljenih u
çast Jahvi; dodjeljuje im se od onog dana kad se dovedu da vræe
sveøeniçku sluœbu u çast Jahvi.
LZ 7:36 Jahve je naredio da im se od dana kad budu pomazani to daje
kao pristojbina od Izraelaca. To je trajna odredba za njihove naraætaje’.”
LZ 7:37 To je obred za œrtvu paljenicu, prinosnicu, okajnicu, naknadnicu,
œrtvu posvetnicu i œrtvu priçesnicu
LZ 7:38 koji je Jahve naredio Mojsiju na Sinajskom brdu kad je zapovjedio
Izraelcima da Jahvi u Sinajskoj pustinji prinose œrtve.
Obred sveøeniçkog posveøenja
LZ 8:1 Jahve reçe Mojsiju:
LZ 8:2 “Uzmi Arona, a s njim i njegove sinove; ruho, ulje pomazanja,
junca œrtve okajnice, dva ovna i koæaru beskvasnih kruhova
LZ 8:3 te skupi svu zajednicu na ulazu u Æator sastanka.”
LZ 8:4 Mojsije uçini kako mu je Jahve naredio, i zajednica se skupi na
ulazu u Æator sastanka.
LZ 8:5 Tada Mojsije progovori zajednici: “Ovo je Jahve zpovjedio da se
uçini.”
LZ 8:6 Izvede zatim Mojsije Arona i njegove sinove pa ih u vodi opra.
LZ 8:7 Obuçe na njega haljinu, opasa ga pojasom, ogrnu ga ogrtaçem
i stavi mu opleøak. Zatim ga opasa tkanicom opleøka i njome pritegnu
uza njega opleøak.
LZ 8:8 Stavi mu naprsnik, a u naprsnik metnu Urim i Tumim.
LZ 8:9 Na glavu mu stavi mitru, a sprijeda na mitru postavi zlatnu ploçicu
- sveti vijenac - kako je Jahve naredio Mojsiju.
LZ 8:10 Uzme zatim Mojsije ulje pomazanja te pomaœe Prebivaliæte i
sve æto je u njemu da ih posveti.
LZ 8:11 Sedam puta poækropi njime œrtvenik te pomaœe œrtvenik i sav
njegov pribor, umivaonik s njegovim stalkom da ih posveti.
LZ 8:12 Izlije ulja pomazanja Aronu na glavu te ga pomaœe da ga posveti.
LZ 8:13 Potom Mojsije dovede Aronove sinove; na njih obuçe haljine,
pasovima ih opaæe i poveze im zavije, kako je Jahve Mojsiju naredio.
LZ 8:14 Dovede potom junce œrtve okajnice. Aron i njegovi sinovi stave
svoje ruke na glavu juncu œrtve okajnice.
LZ 8:15 Zatim ga Mojsije zakolje. Onda uzme krvi pa je svojim prstom
stavi na rogove oko œrtvenika. Tako œrtvenik oçisti. Zatim izlije krv podno
œrtvenika; posveti ga, izvræivæi na njemu obred pomirenja.
LZ 8:16 Zatim Mojsije uzme sav loj æto je bio oko drobine, privjesak s
jetre, oba bubrega i njihov loj, pa to saœeœe u kad na œrtveniku.
LZ 8:17 A koœu od junca, njegovo meso i njegovu neçist spali u vatri
izvan tabora, kako je Jahve naredio Mojsiju.

91
LZ 8:18 Dovede potom ovna za œrtvu paljenicu. Aron i njegovi sinovi
stave svoje ruke ovnu na glavu.
LZ 8:19 Sad ga Mojsije zakolje. Onda krvlju zapljusne œrtvenik sa svih
strana.
LZ 8:20 Poæto isijeçe ovna na dijelove, Mojsije saœeœe u kad glavu,
dijelove i loj.
LZ 8:21 U vodi opere drobinu i noge pa u kad saœeœe na œrtveniku svega
ovna. Bila je to œrtva paljenica na ugodan miris - œrtva u çast Jahvi paljena
- kako je Jahve naredio Mojsiju.
LZ 8:22 Zatim dovede drugoga ovna, ovna za œrtvu posvetnicu. Aron i
njegovi sinovi stave svoje ruke ovnu na glavu.
LZ 8:23 Mojsije ga zakolje. Onda uzme krvi pa stavi na resu Aronova
desnog uha, na palac njegove desne ruke i na palac njegove desne
noge.
LZ 8:24 Potom Mojsije dovede Aronove sinove, pa im stavi iste krvi na
resu desnog uha, na palac desne ruke i na palac desne noge. Zatim
Mojsije krvlju zapljusne œrtvenik sa svih strana.
LZ 8:25 Poslije toga uzme loj, pretili rep, loj æto je bio oko drobine,
privjesak s jetre, oba bubrega i njihov loj - i desno pleøe;
LZ 8:26 a iz koæare beskvasnih kruhova, æto je stajala pred Jahvom,
uzme jednu beskvasnu pogaçu, jednu prevrtu s uljem i jedan kolaç i
postavi ih na loj i desno pleøe.
LZ 8:27 Sve to poloœi na ruke Arona i na ruke njegovih sinova pa to
prinese kao œrtvu prikaznicu pred Jahvom.
LZ 8:28 Potom Mojsije opet to uzme s njihovih ruku i saœeœe u kad na
œrtveniku povrh œrtve paljenice. Bila je to œrtva posvetnica na ugodan
miris, œrtva u çast Jahvi paljena.
LZ 8:29 Naposljetku Mojsije uzme grudi i prinese ih kao œrtvu prikaznicu
pred Jahvom. To je bila pristojbina Mojsiju od ovna œrtve posvetnice,
kako je Jahve Mojsiju naredio.
LZ 8:30 Zatim Mojsije uze ulja za pomazanje i krvi æto je bila na œrtveniku
te poækropi Arona i njegove haljine, a tako i njegove sinove i njihove
haljine. Tako posveti Arona i njegove haljine; njegove sinove i njihove
haljine.
LZ 8:31 Onda reçe Mojsije Aronu i njegovim sinovima: “Skuhajte to meso
na ulazu u Æator sastanka i ondje ga blagujte s kruhom æto je u koæari za
œrtvu posvetnicu, kako sam naredio. Neka ga jedu Aron i njegovi sinovi!
LZ 8:32 A æto od mesa i kruha ostane, spalite na vatri.
LZ 8:33 Sedam dana ne odlazite s ulaza Æatora sastanka - do dana kad
se navræi rok vaæega sveøeniçkog posveøenja. Jer sedam dana treba
za vaæe posveøenje.
LZ 8:34 Kako se radilo danas, Jahve je naredio da se tako radi dalje, da
se nad vama izvræi obred pomirenja.
LZ 8:35 Zato ostanite na ulazu Æatora sastanka sedam dana, danju i
noøu vræeøi æto je Jahve naredio, da ne pomrete. Takvu sam ja zapovijed
dobio.”
LZ 8:36 Aron i njegovi sinovi uçiniæe sve æto je Jahve naredio preko
Mojsija.
Nastup u sveøeniçku sluœbu
LZ 9:1 Osmoga dana Mojsije pozva Arona, njegove sinove i starjeæine
Izraelove
LZ 9:2 i reçe Aronu: “Uzmi jedno tele za œrtvu okajnicu, jednoga ovna za
œrtvu paljenicu, oboje bez mane, i dovedi ih pred Jahvu.
LZ 9:3 A Izraelcima reci ovako: ‘Uzmite jednoga jarca za œrtvu okajnicu,
tele i janje od godine, oboje bez mane, za œrtvu paljenicu;
LZ 9:4 a junca i ovna za œrtvu priçesnicu da œrtvujete pred Jahvom;
napokon prinosnicu, s uljem zamijeæenu; jer øe vam se danas Jahve
ukazati.’”
LZ 9:5 Dovedu oni pred Æator sastanka æto je Mojsije naredio; naprijed
stupi sva zajednica i stane pred Jahvu.
LZ 9:6 “Ovo je zapovijed”, reçe Mojsije, “koju je Jahve izdao. Izvræite je,
da vam se pokaœe slava Jahvina.”
LZ 9:7 Zatim Mojsije reçe Aronu: “Stupi k œrtveniku, prinesi svoju œrtvu
okajnicu i svoju œrtvu paljenicu i tako izvræi obred pomirenja za se i svoj
dom; onda prinesi dar naroda i za njega izvræi obred pomirenja, kako je
Jahve naredio.”
LZ 9:8 Aron se primaçe œrtveniku i zakla tele œrtve za svoj vlastiti grijeh.
LZ 9:9 Zatim mu Aronovi sinovi donesu krvi. On u nju zamoçi svoj prst
i stavi je na rogove œrtvenika. Potom ostalu krv izli podno œrtvenika.
LZ 9:10 A loj, bubrege i privjesak s jetre œrtve okajnice saœeœe u kad na
œrtveniku, kako je Jahve naredio Mojsiju.

92
LZ 9:11 Meso i koœu spali na vatri izvan tabora.
LZ 9:12 Zakolje poslije toga œrtvu paljenicu, od koje mu sinovi Aronovi
pruœe krv. On njome zapljusne œrtvenik sa svih strana.
LZ 9:13 Dodaju mu i œrtvu paljenicu, dio po dio, a tako i glavu, i on je
saœeœe u kad na œrtveniku.
LZ 9:14 Drobinu i noge opere pa i njih na œrtveniku saœeœe u kad povrh
œrtve paljenice.
LZ 9:15 Zatim prinese dar naroda. Uze jarca œrtve okajnice za grijehe
naroda, zakla ga i prinese kao œrtvu okajnicu, isto onako kao i prijaænju.
LZ 9:16 Donese potom œrtvu paljenicu i prinese je prema propisu.
LZ 9:17 Donijevæi poslije toga œrtvu prinosnicu, od nje zagrabi pregræt i
saœeœe na œrtveniku u kad povrh jutarnje œrtve paljenice.
LZ 9:18 Napokon zakolje junca i ovna kao œrtvu priçesnicu za narod.
Aronovi mu sinovi pruœe krv, a on zapljusne œrtvenik sa svih strana;
LZ 9:19 dodaju mu i loj s junca i ovna, pretili rep, loj oko drobine, bubrege
i privjesak s jetre.
LZ 9:20 Metnuvæi te masne dijelove na grudi, saœga ih u kad na œrtveniku.
LZ 9:21 A grudi i desno pleøe Aron prinese kao œrtvu prikaznicu pred
Jahvom, kako je Mojsije naredio.
LZ 9:22 Tada Aron podiœe ruke spram naroda i blagoslovi ga. Poæto
prinese œrtvu okajnicu, paljenicu i priçesnicu, siåe.
LZ 9:23 Poslije toga Mojsije i Aron uåoæe u Æator sastanka. Kad iziåoæe,
blagosloviæe narod. Slava Jahvina pokaza se svemu narodu.
LZ 9:24 Ispred Jahve izbi oganj i saœga œrtvu paljenicu i masne komade
na œrtveniku. A sav narod, vidjevæi to, viknu od veselja i pade niçice.
Vjernost obrednim propisima
LZ 10:1 A sinovi Aronovi Nadab i Abihu uzmu svaki svoj kadionik; stave
u njega vatre i na nju metnu tamjana da prinesu pred Jahvom
neposveøenu vatru, koju im on ne bijaæe propisao.
LZ 10:2 Ali izbije plamen ispred Jahve te ih proguta - poginuæe oni pred
Jahvom.
LZ 10:3 Nato øe Mojsije Aronu: “To je ono æto je Jahve navijestio:
Po onima koji su mi blizu svetim øu se pokazati; pred svim øu se pukom
proslaviti.” Aron je æutio.
LZ 10:4 Mojsije zovnu Miæaela i Elsafana, sinove Aronova strica Uziela,
pa im reçe: “Doåite i odnesite svoju braøu ispred Svetiæta u polje izvan
tabora!”
LZ 10:5 Oni doåu i odnesu ih u njihovim koæuljama u polje izvan tabora,
kako je Mojsije rekao.
LZ 10:6 Poslije toga Mojsije reçe Aronu i njegovim sinovima, Eleazaru
i Itamaru: “Ne raæçupavajte svoje kose niti razdirite svojih haljina da ne
poginete i da se On ne razljuti na svekoliku zajednicu. Vaæa braøa i sav
dom Izraelov neka oplakuje one koje je vatra Jahvina saœegla.
LZ 10:7 Ne smijete odlaziti s ulaza u Æator sastanka da ne pomrete, jer
na vama je Jahvino ulje pomazanja.” Oni uçine po rijeçi Mojsijevoj.
LZ 10:8 Jahve reçe Aronu:
LZ 10:9 “Kad ulazite u Æator sastanka, nemojte piti vina niti opojnoga
piøa, ni ti ni tvoji sinovi s tobom! Tako neøete poginuti. To je trajan zakon
za vaæe naraætaje;
LZ 10:10 da moœete luçiti posveøeno od obiçnoga, çisto od neçistoga;
LZ 10:11 da moœete uçiti Izraelce svim zakonima æto ih je Jahve predao
preko Mojsija.”
Dijelovi œrtava za sveøenike
LZ 10:12 Onda Mojsije rekne Aronu i njegovim preœivjelim sinovima,
Eleazaru i Itamaru: “Uzimajte od œrtve prinosnice æto preostaje nakon
prinesene œrtve u çast Jahvi paljene i beskvasnu je uza œrtvenik jedite
jer je vrlo sveta.
LZ 10:13 Blagujte je u svetom mjestu, jer to je - tako je meni nareåeno
- pristojbina tvoja i pristojbina tvojih sinova od œrtava paljenih u çast
Jahvi.
LZ 10:14 A grudi œrtve prikaznice i pleøe œrtve podizanice ti i tvoji sinovi
i tvoje køeri s tobom jedite na bilo kojem çistom mjestu. Jer to je
dodijeljeno za pristojbinu tebi i tvojim sinovima od izraelskih œrtava
priçesnica.
LZ 10:15 Pleøe œrtve podizanice i grudi œrtve prikaznice æto se donose
zajedno s lojem, na vatri paljenim - poæto budu prineseni za œrtvu
prikaznicu pred Jahvom - neka pripadnu tebi i tvojim sinovima s tobom.
To je, kako je Jahve naredio, trajan zakon.”
LZ 10:16 Potom se Mojsije potanje raspita o jarcu œrtve okajnice. Veø je
bio spaljen. On se razljuti na Eleazara i Itamara, Aronove preœivjele
sinove, pa rekne:

93
LZ 10:17 “Zaæto ste jeli œrtvu okajnicu na svetome mjestu? Vrlo ja sveta!
To vam je dao Jahve da uklanjate krivnju sa zajednice vræeøi nad njom
obred pomirenja pred Jahvom.
LZ 10:18 Buduøi da krv œrtve nije bila unesena unutar Svetiæta, morali
ste je blagovati u Svetiætu, kako mi je bilo zapovjeåeno.”
LZ 10:19 Nato øe Aron Mojsiju: “Danas su, eto, prinijeli svoju œrtvu
okajnicu i svoju œrtvu paljenicu pred Jahvom! Æto bi se meni dogodilo da
sam ja danas jeo od œrtve okajnice? Bi li to bilo milo Jahvi?”
LZ 10:20 Kad Mojsije to çu, odobri.
Kopnene œivotinje
LZ 11:1 Jahve reçe Mojsiju i Aronu:
LZ 11:2 “Ovako kaœite Izraelcima: ‘Ovo su œivotinje koje izmeåu svih
çetveronoœaca na zemlji moœete jesti:
LZ 11:3 svaku koja ima papke, ali papke razdvojene, i koja preœiva
moœete jesti.
LZ 11:4 Ali ove, iako preœivaju ili papke imaju, ne smijete jesti: devu, jer
iako preœiva, razdvojena papka nema - za vas je neçista;
LZ 11:5 svisca, jer iako preœiva, razdvojena papka nema - za vas je
neçist;
LZ 11:6 arnebeta, iako preœiva, razdvojena papka nema - za vas je
neçist.
LZ 11:7 A svinja, iako ima papak, i to papak razdvojen, ne preœiva - za
vas je neçista.
LZ 11:8 Njihova mesa nemojte jesti niti se njihove strvine doticati - za
vas su one neçiste.’”
Vodene œivotinje
LZ 11:9 Od svih vodenih œivotinja ove moœete jesti: sve æto œivi u vodi,
bilo u morima, bilo u rijekama, a ima peraje i ljuske moœete jesti.
LZ 11:10 A æto u morima i rijekama nema peraja i ljusaka - sve œivotinjice
u vodi, sva œiva vodena biøa - neka su vam odvratna
LZ 11:11 i odvratna neka vam ostanu! Mesa od njih nemojte jesti, a
njihove strvine drœite za odvratnost.
LZ 11:12 Sve, dakle, æto je u vodi a nema peraja i ljusaka neka je za vas
odvratno.”
LZ 11:13 “Od ptica neka su vam ove odvratne i neka se ne jedu -
odvratnost su: orao, orao strvinar i jastreb,
LZ 11:14 tetrijeb i sokol bilo koje vrste;
LZ 11:15 gavran svih vrsta;
LZ 11:16 noj, kobac i galeb; lastavica svake vrste;
LZ 11:17 sova, gnjurac, uæara,
LZ 11:18 labud, pelikan, droplja;
LZ 11:19 roda, çaplja svake vrste; pupavac i æiæmiæ.”
Ostale krilate œivotinje
LZ 11:20 “Svi krilati kukci æto hodaju çetveronoæke neka su vam odvratni!
LZ 11:21 Od svih tih krilatih kukaca æto hodaju çetveronoæke moœete
jesti samo one koji imaju na svojim noœicama listove za skakutanje po
zemlji.
LZ 11:22 Od njih moœete jesti: svaku vrstu skakavaca, cvrçaka i
zrikavaca.
LZ 11:23 A svi drugi krilati kukci na çetiri noœice neka su vam odvratni!
LZ 11:24 I od njih øete se oneçistiti: tko se god dotakne njihove crkotine,
neka je neçist do veçeri;
LZ 11:25 tko god ponese crkotinu bilo koje od njih, neka opere svoju
odjeøu i neçistim se smatra do veçeri;
LZ 11:26 i œivotinje s nerazdvojenim papkom æto ne preœivaju za vas su
neçiste, i tko ih se dotakne neka je neçist!
LZ 11:27 Onda, çetveronoœne œivotinje koje hodaju na çetiri æape za
vas su neçiste. Tko se dotakne njihova strva, neka je neçist do veçeri.
LZ 11:28 A onaj koji ponese njihov strv, neka opere svoju odjeøu i bude
neçist do veçeri. Za vas su one neçiste.”
LZ 11:29 “Od œivotinja æto po zemlji gmiœu neka su za vas ove neçiste:
krtica, miæ i svaka vrsta guætera;
LZ 11:30 zidni macaklin, kameleon, daœdevnjak, zelembaø i tinæamet.
LZ 11:31 Te su œivotinje od svih æto gmiœu za vas neçiste. Tko ih se
mrtvih dotakne neka je neçist do veçeri.
LZ 11:32 A na æto koja od njih mrtva padne, neka je oneçiæøeno: bio to
kakav drveni predmet ili odjeøa, koœa ili vreøa. Svaki takav predmet koji
se upotrebljava neka se zamoçi u vodu i ostane neçist do veçeri. Onda
øe postati çist.
LZ 11:33 Upadne li æto od njih u kakvu zemljanu posudu, razbijte je; sve
je u njoj oneçiæøeno.

94
LZ 11:34 A bilo kakva hrana æto se jede, ako na nju kapne voda iz te
posude, bit øe oneçiæøena. Svaka tekuøina æto se pije u svakoj takvoj
posudi neka se smatra neçistom.
LZ 11:35 A sve na æto padne bilo æto od njihove crkotine neka je neçisto;
bude li to peø ili ognjiæte, neka se sruæe: oneçiæøeni su za vas i neka
neçisti budu.
LZ 11:36 A vrelo ili çatrnja koja drœi vodu neka se smatraju çistima. Ali
tko dirne strvinu œivotinje neka je neçist.
LZ 11:37 Ako æto od njihova strva padne na œitno sjemenje æto øe se
sijati, ono ostaje çisto;
LZ 11:38 ali ako se sjemenje nakvasi vodom, a onda na njega padne æto
od njihove crkotine, neka je za vas neçisto.
LZ 11:39 Ako ugine koja œivotinja æto vam sluœi za hranu, onaj koji dotakne
njezinu strvinu neka je neçist do veçeri;
LZ 11:40 a koji pojede od njezine strvine neka opere svoju odjeøu i bude
neçist do veçeri; koji ponese njezinu strvinu neka opere svoju odjeøu i
bude neçist do veçeri.
LZ 11:41 Svaka œivotinja æto po tlu gmiœe odvratna je. Neka se ne jede!
LZ 11:42 Niæta æto puœe na trbuhu, niæta æto god ide na çetiri noge ili na
viæe nogu - nikakve puzavce æto po tlu gmiœu nemojte jesti jer su odvratni!
LZ 11:43 Nemojte sami sebe poganiti svim tim puzavcima æto gmiœu; ne
prljajte se njima, da i vi zbog njih ne postanete neçisti.
LZ 11:44 Ta ja - Jahve - Bog sam vaæ! Posveøujte se, dakle, da sveti
budete, jer svet sam ja! Nijednim se puzavcem æto po tlu gmiœe ne prljajte!
LZ 11:45 Jest, ja sam Jahve; izveo sam vas iz zemlje egipatske da vam
budem Bog. Budite, dakle, sveti jer sam svet ja!”
Zakljuçak
LZ 11:46 To je odredba koja se odnosi na ptice i sva œiva biøa æto se u
vodi kreøu i na sve stvorove koji po zemlji gmiœu.
LZ 11:47 Svrha joj je da se razlikuje neçisto od çistoga; œivotinja koja se
moœe jesti od œivotinje koja se ne smije jesti.
Oçiæøenje œene poslije poroda
LZ 12:1 Jahve reçe Mojsiju:
LZ 12:2 “Kaœi Izraelcima: ‘Kad koja œena zatrudni i rodi muæko çedo,
neka je neçista sedam dana, kako je neçista u vrijeme svoga mjeseçnog
pranja.
LZ 12:3 Osmoga dana neka se dijete obreœe.
LZ 12:4 A ona neka ostane joæ trideset i tri dana da se oçisti od svoje krvi;
ne smije dirati niæta posveøeno niti dolaziti u Svetiæte dok se ne navræi
vrijeme njezina çiæøenja.
LZ 12:5 Ako rodi œensko çedo, neka je neçista dva tjedna, kao za svoga
mjeseçnog pranja, i neka ostane joæ æezdeset i æest dana da se oçisti od
svoje krvi.
LZ 12:6 A kad se navræi vrijeme njezina çiæøenja - bilo za sinçiøa, bilo za
køerkicu - neka donese sveøeniku na ulaz u Æator sastanka
jednogodiænje janje za œrtvu paljenicu i jednoga golubiøa ili grlicu za
œrtvu okajnicu.
LZ 12:7 Neka on to prinese pred Jahvom i nad njom izvræi obred
pomirenja. Tako øe ona biti oçiæøena od svoga krvarenja. To je odredba
koja se odnosi na œenu kad rodi bilo muæko bilo œensko çedo.
LZ 12:8 Ali ako ne moœe da naåe dovoljno sredstava za grlo od sitnoga
stada, neka onda uzme dvije grlice ili dva golubiøa - jedno za œrtvu
paljenicu, a drugo za œrtvu okajnicu. Neka sveøenik izvræi nad njom
obred pomirenja, i ona øe biti oçiæøena’.”
LZ 13:1 Reçe Jahve Mojsiju i Aronu:
LZ 13:2 “Ako se kome na koœi pojavi oteklina ili liæaj ili bjelkasta pjega æto
bi bila nagovjeætaj gube na koœi njegova tijela, neka se takav dovede
sveøeniku Aronu ili kojemu od njegovih sinova sveøenika.
LZ 13:3 Neka sveøenik pregleda zaraœeno mjesto na koœi njegova tijela.
Ako je dlaka na zaraœenom mjestu postala bijela i uçini se da je ono
dublje od koœe njegova tijela, onda je to guba. Poæto ga sveøenik
pregleda, neka ga proglasi neçistim.
LZ 13:4 Ali ako se pokaœe da bjelkasta pjega na koœi njegova tijela nije
dublja nego i koœa, a dlaka na njoj nije pobijeljela, neka onda sveøenik
bolesnika osami sedam dana.
LZ 13:5 Neka ga sedmoga dana opet sveøenik pregleda. Ako ustanovi
svojim oçima da zaraza joæ postoji, ali da se po koœi dalje ne æiri, neka
ga osami joæ sedam dana.
LZ 13:6 Sedmoga dana neka ga opet pregleda. Bude li zaraœeno mjesto
manje upadno, a bolest se koœom ne bude proæirila, neka ga proglasi
çistim: to je samo liæaj. Poæto opere svoje haljine, bit øe çist.

95
LZ 13:7 Ali ako se liæaj koœom proæiri, poæto je sveøenik bolesnika
pregledao i proglasio ga çistim, neka se ponovo pokaœe sveøeniku.
LZ 13:8 Neka ga sveøenik pregleda. Bude li se liæaj proæirio po koœi,
neka ga sveøenik proglasi neçistim: to je guba.
LZ 13:9 Ako se na çovjeku pokaœe guba, neka ga dovedu sveøeniku.
LZ 13:10 Neka ga sveøenik pregleda. Ako po koœi bude bjelkasta oteklina
s pobijeljelom dlakom i napetim çirom,
LZ 13:11 to je duboko ukorijenjena guba po koœi njegova tijela. Neka ga
sveøenik proglasi neçistim. Ne treba ga osamljivati, jer je sigurno neçist.
LZ 13:12 Ako guba izbije po koœi tako da bolesniku prekrije svu koœu od
glave do pete - sve æto sveøenikove oçi vide -
LZ 13:13 neka sveøenik obavi pregled. Bude li guba prekrila sve njegovo
tijelo, neka ga proglasi çistim. Buduøi da je sav pobijelio, çist je.
LZ 13:14 Ali onog dana kad se na njemu pokaœe çir, bit øe neçist.
LZ 13:15 Kad sveøenik vidi taj çir, neka bolesnika proglasi neçistim: çir
je neçista stvar, to je guba.
LZ 13:16 Ali ako se çir promijeni u bijelo, neka çovjek doåe k sveøeniku.
LZ 13:17 Sveøenik neka ga pregleda. Bude li rana postala bijela, neka
sveøenik proglasi bolesnika çistim - çist i jest.”
LZ 13:18 “Kad se kome na koœi napne çir i zacijeli,
LZ 13:19 i ondje gdje je bio çir pojavi se bjelkasta oteklina ili mjesto
izblijedi i postane bjelkasto, ili izbije bijelocrvenkasta pjega, neka se taj
çovjek pokaœe sveøeniku.
LZ 13:20 Neka ga sveøenik pregleda. Pronaåe li da je tu koœa udubljenija
a dlaka pobijeljela, neka ga sveøenik proglasi neçistim - to je onda guba
æto je izbila u çiru.
LZ 13:21 Ali ako sveøenik ustanovi da tu dlaka nije pobijeljela, da koœa
nije udubljenija nego drugdje, da mjesto tamni, neka bolesnika osami
sedam dana.
LZ 13:22 Proæiri li mu se bolest po koœi, neka ga sveøenik proglasi
neçistim - to je guba.
LZ 13:23 Ako pjega ostane na mjestu i ne proæiri se, to je oœiljak od çira.
Neka toga çovjeka sveøenik proglasi çistim.”
Opeklina
LZ 13:24 “Kome na koœi bude opeklina, pa mjesto opekline postane
pjega bijelocrvenkasta ili bjelkasta,
LZ 13:25 neka to sveøenik pregleda. Ako dlaka na mjestu bude pobijeljela
i uçini se da je to mjesto udubljenije od koœe, onda je to guba æto je u
opeklini izbila. Neka ga sveøenik proglasi neçistim; to je guba.
LZ 13:26 Ali ako sveøenik ustanovi da dlaka nije pobijeljela, da mjesto
nije udubljenije od koœe i da tamni, neka ga osami sedam dana.
LZ 13:27 Sedmoga dana neka ga pregleda. Ako se pjega po koœi proæiri,
neka ga sveøenik proglasi neçistim: to je guba.
LZ 13:28 Ostane li ozljeda na mjestu i proæiri se po koœi, to je onda
oteklina od opekline. Neka çovjeka sveøenik proglasi çistim: to je oœiljak
od opekline.”
LZ 13:29 “Ako se na glavi ili na bradi kojega çovjeka ili œene pokaœe
bolest,
LZ 13:30 neka sveøenik bolest pregleda. Ustanovi li se da je dublje od
koœe i da je tu dlaka poœutjela i otançala, neka bolesnika sveøenik proglasi
neçistim. To je æuga, to jest guba na glavi ili na bradi.
LZ 13:31 Ali ako sveøenik, pregledavæi oboljelo mjesto, ustanovi da nije
dublje od koœe, ali da tu ipak nema crne dlake, neka sveøenik odstrani
æugavca sedam dana.
LZ 13:32 Sedmoga dana neka ga sveøenik pregleda. Ako se æuga nije
proæirila niti dlaka poœutjela, te ako se çini da æuga nije dublja od koœe,
LZ 13:33 neka se bolesnik obrije - ali oæugano mjesto da ne brije! - i neka
ga sveøenik odstrani od drugih sedam dana.
LZ 13:34 Sedmoga dana neka opet sveøenik pregleda æugavo mjesto.
Ako se æuga koœom ne bude proæirila i uçini se da nije dublja od koœe,
neka tog bolesnika sveøenik proglasi çistim. On neka opere svoju odjeøu
i bude çist.
LZ 13:35 Proæiri li se æuga po koœi poæto je bio çistim proglaæen,
LZ 13:36 neka ga sveøenik ponovo pregleda. Ako se æuga koœom bude
proæirila - sveøenik neka viæe i ne traœi œute dlake - bolesnik ja neçist.
LZ 13:37 Ali ako opazi da je æuga stala i da je nikla crna dlaka, æuga je
zacijeljela - on je çist. Neka ga sveøenik proglasi çistim.”
LZ 13:38 “Ako se na koœi kojeg çovjeka ili œene pokaœu pjege te ako su
te pjege bijele,
LZ 13:39 neka ih sveøenik pregleda. Ako te pjege po koœi budu
tamnobijele, onda je to osip æto je izbio po koœi: bolesnik je çist.”

96
LZ 13:40 “Ako çovjeku opadne kosa s glave, oøelavio mu je zatiljak, ali
je çist.
LZ 13:41 Ako mu sprijeda opadne kosa s glave, oøelavio je na çelu, ali
je çist.
LZ 13:42 Ali ako se po øelavu zatiljku ili po oøelavljelu çelu pojavi
crvenkastobijela bolest, to je guba æto je izbila po njegovu øelavom
zatiljku ili oøelavljelu çelu.
LZ 13:43 Neka ga sveøenik pregleda. Ako ustanovi da je osip na øelavu
zatiljku ili po oøelavljelu çelu bjelkastocrvenkast - naizgled kao i guba na
koœi tijela -
LZ 13:44 çovjek se ogubavio, neçist je. Sveøenik ga mora proglasiti
neçistim - guba mu je na glavi.”
Propisi za gubavce
LZ 13:45 “Onaj koji se bude ogubavio, neka nosi rasparanu odjeøu;
kosa neka mu je raæçupana; gornju usnu neka prekrije i viçe: “Neçist!
Neçist!”
LZ 13:46 Sve dok na njemu bude bolest, neka neçistim ostane, a kako
je neçist, neka stanuje nasamo: neka mu je stan izvan tabora.”
LZ 13:47 “Kad se zaraza gube pokaœe na odijelu, bilo vunenu bilo lanenu,
LZ 13:48 na osnovi ili na potki od lana ili vune; ili na koœi; ili na bilo kakvu
predmetu od koœe;
LZ 13:49 pa ako mrlja na odijelu ili koœi, na osnovi ili na potki, ili na bilo
kakvu predmetu od koœe, bude zelenkasta ili crvenkasta, to je guba i
neka se sveøeniku pokaœe.
LZ 13:50 Neka sveøenik, poæto pregleda æto je zaraœeno, to stavi na
osamu sedam dana.
LZ 13:51 Onda neka sedmoga dana zarazu pregleda. Ako se zaraza
proæiri po odijelu, po osnovi ili potki, ili po koœi, ili po kakvu god predmetu
od koœe, to je zarazna guba. Stvar je neçista.
LZ 13:52 To odijelo - bilo osnova bilo potka, od vune ili lana - ili kakav
koœni predmet za koji je zaraza prionula, gubom se zarazio; neka na
vatri izgori.
LZ 13:53 Ali ako sveøenik opazi da se zaraza nije proæirila na odijelu - na
osnovi ni na potki - niti na bilo kakvu koœnom predmetu,
LZ 13:54 onda neka naredi da se zaraœena stvar opere. Neka je zatim
stavi nasamo drugih sedam dana.
LZ 13:55 A ako, poæto je stvar bila oprana, sveøenik opazi da se zaraœeno
mjesto nije promijenilo, ipak, mada se bolest nije raæirila, stvar je neçista.
Neka se na vatri spali: trula je i iznutra i izvana.
LZ 13:56 Opazi li sveøenik da se bolest smanjuje nakon pranja, neka to
mjesto izreœe, bilo ono na odijelu ili na koœi, na osnovi ili na potki.
LZ 13:57 Ako se na odijelu opet pojavi, u osnovi ili potki, ili bilo kakvu
koœnom predmetu, onda je to zaraza, i zaraœeni predmet neka u vatri
izgori.
LZ 13:58 Ako li bolest nestane s odijela - osnove ili potke - ili bilo kakva
koœnoga predmeta poæto je bio opran, neka se opere opet, pa neka je
çist.”
LZ 13:59 To su propisi za bolest gube na odijelu od vune ili lana - u
osnovi ili potki - ili bilo kakvu predmetu od koœe da se proglase çistim ili
neçistim.
LZ 14:1 Jahve reçe Mojsiju:
LZ 14:2 “Neka ovo bude obred za gubavca na dan njegova çiæøenja:
neka se dovede sveøeniku;
LZ 14:3 neka sveøenik iziåe iz tabora i obavi pregled. Ako ustanovi da
je gubavac od gube ozdravio,
LZ 14:4 neka naredi da se za çovjeka koji se ima çistiti uzmu dvije ptice,
çiste i œive, cedrovine, grimiznog prediva i izopa.
LZ 14:5 Neka zatim sveøenik naredi da se jedna ptica zakolje nad œivom
vodom u zemljanoj posudi.
LZ 14:6 Potom neka uzme œivu pticu, a onda zajedno œivu pticu,
cedrovinu, grimizno predivo i izop zamoçi u krv ptice æto je bila zaklana
povrh œive vode.
LZ 14:7 Sada neka sedam puta poækropi onoga koji se od gube çisti, a
onda ga çistim proglasi. Poslije toga neka pusti œivu pticu na otvorenu
polju.
LZ 14:8 Onaj koji se çisti neka opere svoju odjeøu, obrije sve svoje dlake
i u vodi se okupa. Tako neka je çist. Poslije toga neka uåe u tabor, ali
sedam dana neka stanuje izvan svoga æatora.
LZ 14:9 Sedmi dan neka obrije sve svoje dlake: kosu, bradu i obrve;
neka obrije sve ostale svoje dlake. Poæto u vodi opere svoju odjeøu i
okupa se, neka je çist.

97
LZ 14:10 Osmoga dana neka uzme muæko janje bez mane, jedno œensko
janje od godine dana, takoåer bez mane, tri desetine efe najboljeg braæna
zamijeæena u ulju za œrtvu prinosnicu i jedan log ulja.
LZ 14:11 Sveøenik koji vræi çiæøenje neka ih stavi pred Jahvu na ulazu
u Æator sastanka s çovjekom koji se ima çistiti.
LZ 14:12 Neka zatim sveøenik uzme jedno muæko janje pa ga s ono ulja
u logu prinese kao œrtvu naknadnicu. Neka ih prinese pred Jahvom kao
œrtvu prikaznicu.
LZ 14:13 Neka janje zakolje ondje gdje se kolju œrtve okajnice i œrtve
paljenice - na svetome mjestu, jer œrtva naknadnica kao i okajnica pripada
sveøeniku: vrlo je sveta!
LZ 14:14 Potom neka sveøenik uzme krvi od œrtve naknadnice, pa neka
njome namaœe resicu desnoga uha, palac desne ruke i palac desne
noge onoga koji se çisti.
LZ 14:15 Poslije toga neka uzme log s uljem i izlije na dlan svoje lijeve
ruke.
LZ 14:16 Zamoçivæi sveøenik svoj desni prst u ulje na svojoj lijevoj ruci,
neka uljem sa svoga prsta obavi ækropljenje pred Jahvom sedam puta.
LZ 14:17 Od ulja æto mu preostane u ruci neka sveøenik, po krvi od œrtve
naknadnice, pomaœe resicu desnoga uha, palac desne ruke i palac
desne noge onoga koji se çisti.
LZ 14:18 Ostatak ulja sa svoje ruke neka sveøenik metne na glavu onoga
koji se çisti. Tako øe sveøenik nad njim izvræiti obred pomirenja pred
Jahvom.
LZ 14:19 Neka sveøenik poslije toga prinese œrtvu okajnicu i nad onim
koji se çisti neka obavi obred pomirenja za njegovu neçistoøu. Napokon
neka zakolje œrtvu paljenicu,
LZ 14:20 a onda neka sveøenik œrtvu paljenicu i œrtvu prinosnicu podigne
na œrtvenik. Kad tako sveøenik nad njim obavi obred pomirenja, neka je
çist.
LZ 14:21 Ako bude siromaæan te ne mogne to priskrbiti, neka uzme
samo jedno muæko janje za œrtvu naknadnicu i neka se ono prinese kao
œrtva prinosnica da se nad tim çovjekom izvræi obred pomirenja. I neka
uzme samo desetinu efe najboljeg braæna zamijeæena u ulju za œrtvu
prinosnicu, jedan log ulja,
LZ 14:22 k tome dvije grlice ili dva golubiøa - prema svojim moguønostima
- jedno za œrtvu okajnicu, a drugo za œrtvu paljenicu.
LZ 14:23 Osam dana nakon svoga oçiæøenja neka ih donese sveøeniku
na ulaz u Æator sastanka pred Jahvu.
LZ 14:24 Neka sveøenik uzme janje za œrtvu naknadnicu i log s uljem pa
ih prinese pred Jahvom kao œrtvu prikaznicu.
LZ 14:25 Neka se onda zakolje janje œrtve naknadnice, a sveøenik neka
uzme njegove krvi i neka njome namaœe resicu desnoga uha, palac
desne ruke i palac desne noge onoga koji se çisti.
LZ 14:26 Poslije toga neka sveøenik izlije ulje na dlan svoje lijeve ruke.
LZ 14:27 A onda neka od ulja æto mu je na dlanu lijeve ruke obavi
ækropljenje sedam puta prstom svoje desne ruke pred Jahvom.
LZ 14:28 Od ulja iz svoje ruke neka sveøenik, po krvi œrtve naknadnice,
namaœe resicu desnog uha, palac desne ruke i palac desne noge onoga
koji se çisti.
LZ 14:29 Ostatak ulja æto bude na dlanu neka sveøenik stavi na glavu
onoga koji se çisti, vræeøi nad njim obred pomirenja pred Jahvom.
LZ 14:30 Neka zatim prinese jednu od dviju grlica ili jednoga od dvaju
golubiøa - æto je veø mogao pribaviti -
LZ 14:31 kao œrtvu okajnicu, a drugu kao œrtvu paljenicu zajedno sa
œrtvom prinosnicom. Neka tako sveøenik izvræi obred pomirenja pred
Jahvom nad onim koji se çisti.”
LZ 14:32 To je propis za onoga koji je gubom zaraœen a ne moœe priskrbiti
sve za svoje oçiæøenje.
Kuøna guba
LZ 14:33 Jahve reçe Mojsiju i Aronu:
LZ 14:34 “Kad uåete u kanaansku zemlju koju øu vam dati u posjed, a
ja pustim gubu na koju kuøu u zemlji æto je budete zaposjeli,
LZ 14:35 onda onaj çija je kuøa neka doåe sveøeniku i kaœe: ‘Çini mi se
da je moja kuøa zaraœena gubom.’
LZ 14:36 Neka sveøenik naredi da se kuøa isprazni prije nego on doåe
da bolest pregleda, da ne bi sve æto je u kuøi bilo proglaæeno neçistim;
poslije toga neka sveøenik uåe da kuøu pregleda.
LZ 14:37 Ako nakon pregleda zapazi da je bolest na kuønim zidovima
od zelenkastih ili crvenkastih udubina i priçini mu se da idu dublje od
povræine zida,

98
LZ 14:38 neka sveøenik iziåe iz kuøe na kuøna vrata i neka kuøu zatvori
sedam dana.
LZ 14:39 Sedmi dan neka sveøenik opet doåe i pregleda: ako se bolest
bude proæirila po zidovima kuøe,
LZ 14:40 neka sveøenik naredi da se povadi zaraœeno kamenje i baci
na koje neçisto mjesto izvan grada.
LZ 14:41 Zatim neka zapovjedi da se svi unutarnji zidovi kuøe ostruœu
i da se sastrugani prah baci na koje neçisto mjesto izvan grada.
LZ 14:42 Onda neka se uzme drugo kamenje i umetne namjesto onoga
kamenja. Potom neka se uzme druga œbuka i kuøa ponovo oœbuka.
LZ 14:43 Ako se poæast na kuøi opet pojavi poæto je kamenje bilo
povaåeno i kuøa ostrugana i opet oœbukana,
LZ 14:44 neka sveøenik ode da pregleda: bude li se bolest po kuøi
proæirila, to je onda u kuøi zarazna guba; kuøa je neçista.
LZ 14:45 Neka se kuøa poruæi, a njezino kamenje, njezina drvena graåa
i sva œbuka s kuøe neka se odnese izvan grada na koje neçisto mjesto.
LZ 14:46 Tko uåe u kuøu dok je zatvorena, neka je neçist do veçeri.
LZ 14:47 Tko u kuøi legne, mora oprati svoju odjeøu. I tko u kuøi objeduje,
mora svoju odjeøu oprati.
LZ 14:48 Ako li sveøenik doåe i vidi da se bolest po kuøi nije proæirila
poæto je kuøa opet bila oœbukana, neka sveøenik kuøu proglasi çistom,
jer se bolest izlijeçila.
LZ 14:49 A za oçiæøenje kuøe neka uzme: dvije ptice, cedrovine, grimizna
prediva i izopa.
LZ 14:50 Jednu od ptica neka zakolje nad œivom vodom u zemljanoj
posudi.
LZ 14:51 Potom neka uzme: cedrovinu, izop, grimizno predivo i pticu
œivu te ih zamoçi u krv ptice zaklane i u œivu vodu pa kuøu poækropi
sedam puta. LZ 14:52 Oçistivæi tako od grijeha kuøu krvlju ptice, œivom
vodom, œivom pticom, cedrovinom, izopom i grimiznim predivom,
LZ 14:53 neka pticu œivu pusti izvan grada na otvorenu polju. Kad tako
obavi obred pomirenja nad kuøom, bit øe çista.”
LZ 14:54 To je propis za svaku vrst gube i æuge,
LZ 14:55 za gubu odjeøe ili kuøe,
LZ 14:56 za otekline, liæaje ili pjege.
LZ 14:57 On odreåuje vrijeme neçistoøe i çistoøe.
To je zakon o gubi.
Spolna neçistoøa muækarca
LZ 15:1 Jahve reçe Mojsiju i Aronu:
LZ 15:2 “Govorite Izraelcima i kaœite im: ‘Kad koji çovjek imadne izljev
iz svoga tijela, njegov je izljev neçist.
LZ 15:3 Evo u çemu je njegova neçistoøa ako ima taj izljev: ispusti li
njegovo tijelo izljev ili ga zadrœi, on je neçist.
LZ 15:4 Svaka postelja na koju legne onaj koji ima izljev neka je neçista;
i svaki predmet na koji sjedne neka je neçist.
LZ 15:5 A svaki koji se dotakne njegove posteljine neka opere svoju
odjeøu, u vodi se okupa i neçistim ostane do veçeri.
LZ 15:6 Tko god sjedne na predmet na kojemu je sjedio onaj koji je imao
izljev neka opere svoju odjeøu, u vodi se okupa i neçistim ostane do
veçeri.
LZ 15:7 Tko se dotakne tijela onoga koji je imao izljev neka opere svoju
odjeøu, u vodi se okupa i do veçeri neçistim ostane.
LZ 15:8 Ako onaj koji ima izljev pljune na koga tko je çist neka taj opere
svoju odjeøu, u vodi se okupa i neçistim ostane do veçeri.
LZ 15:9 Neka je neçisto i svako sjedalo na koje za voœnje sjedne onaj
koji ima izljev;
LZ 15:10 i tko se dotakne çega æto je pod tim bolesnikom bilo neka je
neçist do veçeri. Tko ponese ætogod takvo neka svoju odjeøu opere, u
vodi se okupa i ostane neçistim do veçeri.
LZ 15:11 A svaki koga se onaj koji ima izljev dotakne neopranih ruku
neka svoju odjeøu opere, u vodi se okupa i ostane neçistim do veçeri.
LZ 15:12 Zemljana posuda koje se dotakne onaj s izljevom neka se
razbije, a svaki drveni sud neka se vodom ispere.
LZ 15:13 Kad se onaj koji ima izljev od toga izlijeçi, neka onda nabroji
sedam dana za svoje oøiæøenje; neka opere svoju odjeøu, okupa se u
œivoj vodi i neka je çist.
LZ 15:14 Osmoga pak dana neka uzme dvije grlice ili dva golubiøa,
doåe pred Jahvu na ulaz u Æator sastanka pa ih sveøeniku preda.
LZ 15:15 Neka ih sveøenik prinese jedno kao œrtvu okajnicu, a drugo
kao œrtvu paljenicu. Time øe sveøenik izvræiti obred pomirenja nad tim
çovjekom za njegov izljev.

99
LZ 15:16 Kad çovjek imadne sjemeni izljev, neka u vodi okupa cijelo
svoje tijelo i ostane neçistim do veçeri.
LZ 15:17 Svaka haljina i svaka koœa na koju dospije takav sjemeni izljev
neka se u vodi opere i ostane neçistom do veçeri.
LZ 15:18 Ako koja œena legne s kojim çovjekom i on ispusti sjeme, neka
se okupaju u vodi i budu neçisti do veçeri’.”
LZ 15:19 “Kad œena imadne krvarenje, izljev krvi iz svoga tijela, neka
ostane u svojoj neçistoøi sedam dana; tko se god nje dotakne neka je
neçist do veçeri.
LZ 15:20 Na æto god bi legla za svoje neçistoøe neka je neçisto; na æto
god sjedne neka je neçisto.
LZ 15:21 Tko se dotakne njezine posteljine neka opere svoju odjeøu, u
vodi se okupa i do veçeri ostane neçistim.
LZ 15:22 Tko god dotakne bilo koji predmet na kojemu je ona sjedila
neka svoju odjeøu opere, u vodi se okupa i neçist ostane do veçeri.
LZ 15:23 A ako bi se dotakao çega æto je bilo na njezinoj postelji ili na
predmetu na kojem je ona sjedila, neka je neçist do veçeri.
LZ 15:24 Ako koji çovjek s njom legne, njezina neçistoøa za njega prianja,
pa neka je neçist sedam dana. Svaka postelja na koju on legne neka je
neçista.
LZ 15:25 Ako œena imadne krvarenje dulje vremena izvan svoga
mjeseçnog pranja, ili ako se njezino mjeseçno pranje produœuje, neka
se smatra neçistom sve vrijeme krvarenja kao da su dani njezina
mjeseçnog pranja.
LZ 15:26 Svaka postelja na koju legne za sve vrijeme svoga krvarenja
bit øe joj kao i postelja za njezina mjeseçnog pranja. I svaki predmet na
koji sjedne neka postane neçistim kao æto bi bio neçist u vrijeme njezina
mjeseçnog pranja.
LZ 15:27 A svatko tko ih se dotakne neka je neçist; neka opere svoju
odjeøu, okupa se u vodi i ostane neçistim do veçeri.
LZ 15:28 Ako ozdravi od svog krvarenja, neka namiri sedam dana, a
poslije toga neka je çista.
LZ 15:29 Osmoga dana neka uzme dvije grlice ili dva golubiøa te ih
donese sveøeniku na ulaz u Æator sastanka.
LZ 15:30 Neka jedno sveøenik prinese kao œrtvu okajnicu, a drugo kao
œrtvu paljenicu. Tako øe sveøenik obaviti pred Jahvom obred pomirenja
nad njom, za njezino neçisto krvarenje.”
LZ 15:31 “Odvraøajte Izraelce od njihovih neçistoøa, da ne bi zbog njih
pomrli oskvrnjujuøi moje Prebivaliæte koje se nalazi meåu njima.
LZ 15:32 To je propis za çovjeka koji ima izljev; za onoga koga çini
neçistim sjemeni izljev;
LZ 15:33 za œenu u vrijeme neçistoøe njezina mjeseçnog pranja; za
svakoga - bilo muæko bilo œensko - tko imadne izljev, a tako i za çovjeka
koji legne s oneçiæøenom œenom.”
LZ 16:1 Poslije smrti dvojice Aronovih sinova, koji su poginuli prinoseøi
pred Jahvom neposveøenu vatru, progovori Jahve Mojsiju.
LZ 16:2 Jahve reçe Mojsiju: “Kaœi svome bratu Aronu da ne ulazi u svako
doba u Svetiæte iza zavjese, pred Pomiriliæte koje se nalazi na Kovçegu,
da ne pogine. Jer ja øu se pojavljivati nad Pomiriliætem u oblaku.
LZ 16:3 Neka Aron ulazi u Svetiæte ovako: s juncem za œrtvu okajnicu i
ovnom za œrtvu paljenicu.
LZ 16:4 Neka se obuçe u posveøenu koæulju od lana; na svoje tijelo
neka navuçe gaøe od lana; neka se opaæe lanenim pasom, a na glavu
stavi mitru od lana. To je posveøeno ruho koje ima obuøi poæto se okupa
u vodi.
LZ 16:5 Od zajednice izraelske neka primi dva jarca za œrtvu okajnicu i
jednoga ovna za œrtvu paljenicu.
LZ 16:6 Poæto Aron prinese junca za œrtvu okajnicu za svoj grijeh i izvræi
obred pomirenja za se i za svoj dom,
LZ 16:7 neka uzme oba jarca i postavi ih pred Jahvu na ulaz u Æator
sastanka.
LZ 16:8 Neka Aron baci kocke za oba jarca te jednoga odredi kockom
Jahvi, a drugoga Azazelu.
LZ 16:9 Jarca na kojega je kocka pala da bude Jahvi neka Aron prinese
za œrtvu okajnicu.
LZ 16:10 A jarac na kojega je kocka pala da bude Azazelu neka se
smjesti œiv pred Jahvu, da se nad njim obavi obred pomirenja i otpremi
Azazelu u pustinju.
LZ 16:11 Zatim neka Aron prinese junca za œrtvu okajnicu za svoj grijeh;
i obavi obred pomirenja za se i za svoj dom: i neka zakolje toga junca za
œrtvu okajnicu za svoj grijeh.

100
LZ 16:12 Potom neka uzme kadionik pun uœarena ugljevlja sa œrtvenika
ispred Jahve i dvije pune pregræti miomirisnoga tamjana u prah
smrvljenoga. Neka to unese iza zavjese.
LZ 16:13 Sad neka stavi tamjan na vatru pred Jahvom da oblak od
tamjana zastre Pomiriliæte æto je na Svjedoçanstvu. Tako neøe poginuti.
LZ 16:14 Poslije toga neka uzme krvi od junca i svojim prstom poækropi
istoçnu stranu Pomiriliæta; a ispred Pomiriliæta neka svojim prstom
poækropi sedam puta tom krvlju.
LZ 16:15 Neka potom zakolje jarca za œrtvu okajnicu za grijeh naroda;
neka unese njegovu krv za zavjesu te s njegovom krvi uçini kako je
uçinio s krvlju od junca: neka njome poækropi po Pomiriliætu i pred njim.
LZ 16:16 Tako øe obaviti obred pomirenja nad Svetiætem zbog neçistoøa
Izraelaca, zbog njihovih prijestupa i svih njihovih grijeha. A tako neka
uçini i za Æator sastanka æto se meåu njima nalazi, sred njihovih
neçistoøa.
LZ 16:17 Kad on uåe da obavi obred pomirenja u Svetiætu, neka nikoga
drugog ne bude u Æatoru sastanka dok on ne iziåe.
Obavivæi obred pomirenja za se, za svoj dom i za svu izraelsku zajednicu,
LZ 16:18 neka ode k œrtveniku koji se nalazi pred Jahvom te nad
œrtvenikom obavi obred pomirenja. Neka uzme krvi od junca i krvi od
jarca pa stavi na rogove oko œrtvenika.
LZ 16:19 Neka svojim prstom poækropi œrtvenik istom krvlju sedam puta.
Tako øe ga oçistiti od neçistoøa Izraelaca i posvetiti.
LZ 16:20 Kad svræi obred pomirenja Svetiæta, Æatora sastanka i œrtvenika,
neka primakne jarca œivoga.
LZ 16:21 Neka mu na glavu Aron stavi obje svoje ruke i nad njim ispovjedi
sve krivnje Izraelaca, sve njihove prijestupe i sve njihove grijehe.
Poloœivæi ih tako jarcu na glavu, neka ga poæalje u pustinju s jednim
prikladnim çovjekom.
LZ 16:22 Tako øe jarac na sebi odnijeti sve njihove krivnje u pusti kraj.
Otpremivæi jarca u pustinju,
LZ 16:23 neka se Aron vrati u Æator sastanka, sa sebe svuçe lanenu
odjeøu u koju se bio obukao kad je ulazio u Svetiæte i neka je ondje
ostavi.
LZ 16:24 Neka potom opere svoje tijelo vodom na posveøenu mjestu,
na se obuçe svoju odjeøu te iziåe da prinese svoju œrtvu paljenicu i œrtvu
paljenicu naroda i obavi obred pomirenja za se i za narod.
LZ 16:25 Loj sa œrtve okajnice neka saœeœe u kad na œrtveniku.
LZ 16:26 Onaj koji je odveo jarca Azazelu neka opere svoju odjeøu,
svoje tijelo u vodi okupa i poslije toga moœe opet doøi u tabor.
LZ 16:27 A junca œrtve okajnice i jarca œrtve okajnice od kojih je krv bila
donesena u Svetiæte da se obavi obred pomirenja neka odnesu izvan
tabora pa neka na vatri spale njihove koœe, njihovo meso i njihovu neçist.
LZ 16:28 Tko ih bude spaljivao, neka opere svoju odjeøu, svoje tijelo
okupa u vodi i poslije toga moœe opet doøi u tabor.
LZ 16:29 Ovaj zakon neka za vas trajno vrijedi.
U sedmom mjesecu, deseti dan toga mjeseca, postite i ne obavljajte
nikakva posla: ni domorodac ni stranac koji meåu vama boravi.
LZ 16:30 Jer toga dana nad vama se ima izvræiti obred pomirenja da se
oçistite od svih svojih grijeha te da pred Jahvom budete çisti.
LZ 16:31 Neka je to za vas subotnji poçinak kad postite. Trajan je to
zakon.
LZ 16:32 Neka obred pomirenja obavi onaj sveøenik koji bude pomazan
i posveøen za vræenje sveøeniçke sluœbe namjesto svoga oca. Neka se
obuçe u posveøeno laneno ruho;
LZ 16:33 on neka obavi obred pomirenja za posveøeno Svetiæte, za
Æator sastanka i za œrtvenik. Zatim neka izvræi obred pomirenja nad
sveøenicima i nad svim narodom zajednice.
LZ 16:34 Tako neka to bude za vas trajan zakon; jednom na godinu
neka se nad Izraelcima obavi obred pomirenja za sve njihove grijehe.”
Mojsije je uçinio kako mu je Jahve naredio.
Jedno Prebivaliæte - jedan œrtvenik
LZ 17:1 Jahve reçe Mojsiju:
LZ 17:2 “Govori Aronu, njegovim sinovima i svima Izraelcima te im reci:
‘Evo æto je zapovjedio Jahve:
LZ 17:3 svaki onaj od Izraelova doma koji u taboru ili izvan tabora zakolje
vola, ili ovcu, ili kozu,
LZ 17:4 a ne donese ih na ulaz u Æator sastanka da se prinesu na dar
Jahvi pred njegovim Prebivaliætem, svaki takav neka je odgovoran: prolio
je krv i neka se odstrani iz svoga naroda.’
LZ 17:5 Zato neka Izraelci svoje œrtve koje bi htjeli klati vani u polju

101
dovedu na ulaz u Æator sastanka, k sveøeniku, i neka ih prinose kao
œrtve priçesnice.
LZ 17:6 Neka sveøenik izlije krv po Jahvinu œrtveniku koji se nalazi na
ulazu u Æator sastanka, a loj spali na ugodan miris Jahvi,
LZ 17:7 tako da ubuduøe ne prinose svojih œrtava klanica jarcima s kojima
se odaju bludu. Neka je ovo trajan zakon za njih i njihove naraætaje.
LZ 17:8 I kaœi im: ‘Svaki pojedinac od Izraelova doma, ili stranac koji
meåu vama boravi, koji prinese paljenicu ili klanicu
LZ 17:9 a ne donese je na ulaz u Æator sastanka da se prinese Jahvi, taj
neka se odstrani iz svoga naroda.’”
Zabrana blagovanja krvi
LZ 17:10 “Nadalje, protiv svakoga pojedinca od Izraelova doma, a tako
i protiv svakoga pridoælice meåu vama koji bi blagovao bilo kakvu krv, ja
øu se okrenuti, svakoga tko blaguje krv odstranit øu iz njegova naroda.
LZ 17:11 Jer je œivot œivoga biøa u krvi. Tu krv ja sam vama dao da na
œrtveniku njome obavljate obred pomirenja za svoje œivote. Jer krv je
ono æto ispaæta za œivot.
LZ 17:12 Zato sam kazao Izraelcima: neka nitko od vas ne jede krvi;
neka ni stranac koji meåu vama bude ne jede krvi.
LZ 17:13 Tko god, Izraelac ili stranac koji meåu vama boravi, uhvati u
lovu kakvu zvijer ili pticu æto se moœe jesti neka joj prolije krv i zatrpa
zemljom.
LZ 17:14 Jer œivot svakoga œivog biøa jest njegova krv. Zato sam i rekao
Izraelcima: ne smijete jesti krvi ni od kakva œivog biøa, jer œivot svakoga
œivog biøa jest njegova krv. Tko god je bude jeo, neka se odstrani.
LZ 17:15 Tko bi god, Izraelac ili stranac, jeo æto je uginulo ili æto su zvijeri
rastrgale neka opere svoju odjeøu, u vodi se okupa i ostane neçistim do
veçeri. Tada øe postati çist.
LZ 17:16 Ali ako je ne opere i ne okupa svoga tijela, neka snosi posljedice
svoje krivnje.”
Svetost braçnih odnosa
LZ 18:1 Jahve reçe Mojsiju:
LZ 18:2 “Govori Izraelcima i reci im: ‘Ja sam Jahve, Bog vaæ.
LZ 18:3 Nemojte raditi kako se radi u zemlji egipatskoj, gdje ste boravili;
niti radite kako se radi u zemlji kanaanskoj, kamo vas vodim; ne povodite
se za njihovim obiçajima!
LZ 18:4 Vræite moje naredbe; vræite moje zapovijedi; prema njima hodite.
Ja sam Jahve, Bog vaæ.
LZ 18:5 Zato drœite moje zakone i moje naredbe; tko ih vræi - u njima øe
naøi œivot. Ja sam Jahve!
LZ 18:6 Neka se nitko od vas ne pribliœuje svojoj krvnoj rodbini da otkriva
njezinu golotinju. Ja sam Jahve!
LZ 18:7 Ne otkrivaj golotinje svoga oca ni golotinje svoje majke. Majka
ti je, ne otkrivaj njezine golotinje!
LZ 18:8 Ne otkrivaj golotinje œene svoga oca! I to je golotinja tvoga oca!
LZ 18:9 Ne otkrivaj golotinje svoje sestre - køeri svoga oca ili køeri svoje
majke - bila roåena u kuøi ili izvan nje!
LZ 18:10 Ne otkrivaj golotinje køeri svoga sina niti golotinje køeri svoje
køeri! Ta njihova je golotinja tvoja vlastita golotinja.
LZ 18:11 Ne otkrivaj golotinje køeri œene svoga oca! Jer, roåena od tvog
oca, ona ti je sestra.
LZ 18:12 Ne otkrivaj golotinje sestre svoga oca! Ona je krv tvoga oca.
LZ 18:13 Ne otkrivaj ni golotinje sestre svoje majke! Ta i ona je krv tvoje
majke!
LZ 18:14 Ne otkrivaj golotinje svoga strica! To jest, nemoj se pribliœavati
njegovoj œeni. Ta ona je tvoja strina.
LZ 18:15 Ne otkrivaj golotinje svoje snahe! Ona je œena tvoga sina. Ne
otkrivaj golotinje njezine.
LZ 18:16 Ne otkrivaj golotinje œene svoga brata! Ta to je golotinja tvoga
brata.
LZ 18:17 Ne otkrivaj golotinje koje œene i njezine køeri! Nemoj se œeniti
køerju njezina sina niti køerju njezine køeri te im golotinju otkrivati. Oni
su krvna rodbina. To bi bila pokvarenost.
LZ 18:18 Ne uzimaj sebi koju œenu u isto vrijeme kad i njezinu sestru da
je ljubomorom œalostiæ otkrivajuøi golotinju ovoj preko nje za njezina
œivota!
LZ 18:19 Ne pribliœuj se ni jednoj œeni kad je u neçistoøi svoga mjeseçnog
pranja da joj otkrivaæ golotinju!
LZ 18:20 Ne lijegaj sa œenom bliœnjega svoga; od nje bi postao neçist.
LZ 18:21 Ne smijeæ dopuætati da koje tvoje dijete bude œrtvovano Moleku;
ne smijeæ tako obeæçaæøivati ime Boga svoga. Ja sam Jahve!

102
LZ 18:22 Ne lijegaj s muækarcem kako se lijeœe sa œenom! To bi bila
grozota.
LZ 18:23 Da nisi legao ni s jednom œivotinjom - od nje bi postao neçist.
Œena ne smije stati pred œivotinju da se s njom pari. To bi bila krajnja
opaçina.
LZ 18:24 Niçim se od toga nemojte oneçiæøavati! Ta svim su se tim
oneçiæøavali narodi koje ja ispred vas tjeram.
LZ 18:25 I zemlja je postala neçista. Zato øu kazniti njezinu opaçinu, i
zemlja øe ispljuvati svoje stanovnike.
LZ 18:26 Vi pak drœite moje zakone i moje naredbe: ni jedne od tih opaçina
nemojte poçinjati - ni vi ni stranac koji meåu vama boravi.
LZ 18:27 Sve je te zloøe poçinjao svijet koji je bio u toj zemlji prije vas te
je zemlja postala neçista.
LZ 18:28 Neøe li, ako je uçinite neçistom, zemlja ispljuvati i vas kako je
ispljuvala narod koji je bio prije vas?
LZ 18:29 Jest, svi koji bi poçinili bilo koju od tih zloøa bit øe odstranjeni
iz svoga naroda.
LZ 18:30 Zato drœite moje zapovijedi; nemojte se podavati ni jednome
od onih odvratnih obiçaja æto su se odrœavali prije vas; tako se njima
neøete oneçistiti. Ja sam Jahve, Bog vaæ!’”
”Budite sveti!”
LZ 19:1 Jahve reçe Mojsiju:
LZ 19:2 “Govori svoj zajednici Izraelaca i reci im: ‘Sveti budite! Jer sam
svet ja, Jahve, Bog vaæ!
LZ 19:3 Svoje se majke i svoga oca svaki bojte!
Subote moje drœite! Ja sam Jahve, Bog vaæ!
LZ 19:4 Ne obraøajte se na niætavila! Ne pravite sebi lijevanih kumira! Ja
sam Jahve, Bog vaæ!
LZ 19:5 Kad prinosite Jahvi œrtvu priçesnicu, prinesite je tako da budete
primljeni.
LZ 19:6 Neka se pojede na dan kad je prinosite ili sutradan. Æto preostane
za prekosutra neka se spali na vatri.
LZ 19:7 Kad bi se jelo od toga jela treøi dan, bilo bi odvratno i œrtva ne bi
bila primljena.
LZ 19:8 A onaj koji je ipak jede neka snosi posljedice svoje krivnje. Buduøi
da je oskvrnuo ono æto je Jahvi posveøeno, neka se takav odstrani iz
svoga naroda.
LZ 19:9 Kad œetvu œanjete po svojoj zemlji, ne œanjite dokraja svoje
njive; niti pabirçite ostatke poslije svoje œetve.
LZ 19:10 Ne paljetkuj svoga vinograda; ne kupi po svom vinogradu
palih boba nego ih ostavljaj sirotinji i strancu! Ja sam Jahve, Bog vaæ.
LZ 19:11 Nemojte krasti; nemojte lagati i varati svoga bliœnjega.
LZ 19:12 Nemojte se krivo kleti mojim imenom i tako oskvrnjivati ime
svoga Boga. Ja sam Jahve!
LZ 19:13 Ne iskoriæøuj svoga bliœnjega niti ga pljaçkaj! Radnikova zarada
neka ne ostane pri tebi do jutra.
LZ 19:14 Nemoj psovati gluhoga niti pred slijepca stavljaj zapreku. Svoga
se Boga boj! Ja sam Jahve!
LZ 19:15 Ne poçinjajte nepravde u osudama! Ne budi pristran prema
neznatnome, niti popuætaj pred velikima; po pravdi sudi svome bliœnjemu!
LZ 19:16 Ne raznosi klevete meåu svojim narodom; ne izvrgavaj pogibli
krv svoga bliœnjega. Ja sam Jahve!
LZ 19:17 Ne mrzi svoga brata u svom srcu! Duœnost ti je koriti svoga
sunarodnjaka. Tako neøeæ pasti u grijeh zbog njega.
LZ 19:18 Ne osveøuj se! Ne gaji srdœbe prema sinovima svoga naroda.
Ljubi bliœnjega svoga kao samoga sebe. Ja sam Jahve!
LZ 19:19 Drœite moje zapovijedi!
Ne daj svome blagu da se pari s drugom vrstom. Svoga polja ne zasijavaj
dvjema vrstama sjemena. Ne stavljaj na se odjeøe od dvije vrste tkanine.
LZ 19:20 Ako bi tko legao s ropkinjom koja je zaruçena za drugoga, a
ona ne bude ni otkupljena ni osloboåena, treba ga kazniti, ali ne smrøu,
jer ona nije slobodna.
LZ 19:21 Neka on na ulazu u Æator sastanka prinese Jahvi œrtvu
naknadnicu, to jest jednoga ovna kao œrtvu naknadnicu.
LZ 19:22 Neka sveøenik tim ovnom œrtve naknadnice izvræi nad tim
çovjekom obred pomirenja pred Jahvom za poçinjeni grijeh. I grijeh koji
je poçinio bit øe mu oproæten.
LZ 19:23 Kad uåete u zemlju i zasadite bilo kakvu voøku, smatrajte
njezine plodove za neobrezane. Tri godine neka vam budu neobrezani:
neka se ne jedu.
LZ 19:24 Çetvrte godine neka se svi njezini plodovi posvete na

103
svetkovinu zahvale Jahvi.
LZ 19:25 Istom pete godine jedite njezin plod i ubirite sebi njezin urod.
Ja sam Jahve, Bog vaæ!
LZ 19:26 Niæta s krvlju nemojte jesti! Ne gatajte! Ne çarajte!
LZ 19:27 Ne zaokruœujte kose na svojim sljepooçnicama; ne æiæajte
okrajka svoje brade.
LZ 19:28 Ne urezujte zareza na svome tijelu za pokojnika; niti na sebi
usijecajte kakvih biljega. Ja sam Jahve!
LZ 19:29 Ne obeæçaæøuj svoje køeri dajuøi je za javnu bludnicu. Tako se
zemlja neøe podati bludnosti niti øe se napuniti pokvarenoæøu.
LZ 19:30 Drœite moje subote; ætujte moje Svetiæte. Ja sam Jahve!
LZ 19:31 Ne obraøajte se na zazivaçe duhova i vraçare; ne pitajte ih za
savjet. Oni bi vas opoganili. Ja sam Jahve, Bog vaæ!
LZ 19:32 Ustani pred sijedom glavom; poætuj lice starca; boj se svoga
Boga. Ja sam Jahve!
LZ 19:33 Ako se stranac nastani u vaæoj zemlji, nemojte ga ugnjetavati.
LZ 19:34 Stranac koji s vama boravi neka vam bude kao sunarodnjak;
ljubi ga kao sebe samoga. Ta i vi ste bili stranci u egipatskoj zemlji. Ja
sam Jahve, Bog vaæ.
LZ 19:35 Ne poçinjajte nepravde u osudama, u mjerama za duljinu,
teœinu i obujam.
LZ 19:36 Neka su vam mjerila toçna; utezi jednaki; efa prava; prav hin.
Ja sam Jahve, Bog vaæ, koji sam vas izveo iz zemlje egipatske.
LZ 19:37 Drœite sve moje zakone i sve moje naredbe; vræite ih. Ja sam
Jahve!’”
Kazne za nedopuæteni obred
LZ 20:1 Jahve reçe Mojsiju:
LZ 20:2 “Kaœi Izraelcima: ‘Tko god, Izraelac, ili stranac koji œivi s
Izraelcima, ustupi svoje çedo Moleku, mora se smaknuti; narod zemlje
neka ga kamenuje.
LZ 20:3 Ja øu se okrenuti protiv toga çovjeka i odstraniti ga iz njegova
naroda, jer je on, ustupivæi svoje çedo Moleku, okaljao moje Svetiæte i
obeæçastio moje sveto ime.
LZ 20:4 A ako narod zatvori svoje oçi nad tim çovjekom kad svoje çedo
ustupi Moleku te ga ne smakne,
LZ 20:5 ja øu se suprotstaviti tome çovjeku i njegovoj obitelji; odstranit
øu ih iz njihova naroda, njega i sve koji poslije njega poåu za Molekom
da se podaju bludu s Molekom.
LZ 20:6 Ako se tko obrati na zazivaçe duhova i vraçare da se za njima
poda javnom bludu, ja øu se okrenuti protiv takva çovjeka i odstranit øu
ga iz njegova naroda.
LZ 20:7 Posveøujte se da budete sveti! Ta ja sam Jahve, Bog vaæ.
LZ 20:8 Drœite moje zakone i vræite ih. Ja, Jahve, posveøujem vas’.”
Kazne za grijehe protiv obitelji
LZ 20:9 “Tko god prokune svoga oca i svoju majku, neka se smakne.
Jer je oca svoga i majku svoju prokleo, neka njegova krv padne na njega.
LZ 20:10 Çovjek koji poçini preljub sa œenom svoga susjeda neka se
kazni smrøu - i preljubnik i preljubnica.
LZ 20:11 Çovjek koji bi legao sa œenom svoga oca - otkrio bi golotinju
svoga oca - neka se oboje kazne smrøu, krv njihova neka padne na njih.
LZ 20:12 Legne li tko sa svojom snahom, neka se oboje kazne smrøu.
Uçinili su rodoskvrnuøe i neka krv njihova padne na njih.
LZ 20:13 Ako bi muækarac legao s muækarcem kao æto se lijeœe sa œenom,
obojica bi poçinila odvratno djelo. Neka se smaknu i krv njihova neka
padne na njih.
LZ 20:14 Çovjek koji se oœeni køerju i njezinom majkom - krajnja je to
pokvarenost! - neka se u vatri spali i on i one, da meåu vama ne bude
pokvarenosti.
LZ 20:15 Çovjek koji bi spolno opøio sa œivotinjom ima se smaknuti.
Œivotinju ubijte!
LZ 20:16 Ako bi se œena primakla bilo kakvoj œivotinji da se s njom pari,
ubij i œenu i œivotinju. Neka se smaknu i njihova krv neka padne na njih.
LZ 20:17 Çovjek koji bi se oœenio svojom sestrom, køerju svoga oca ili
køerju svoje majke te vidio njezinu golotinju, a ona vidjela njegovu -
pogrdno je to djelo! - neka se istrijebe pred oçima naroda. Otkrio je
golotinju svoje sestre, pa neka snosi i posljedice svoje krivnje.
LZ 20:18 Çovjek koji bi legao sa œenom za njezina mjeseçnog pranja te
otkrio njezinu golotinju - razgolio izvor njezine krvi i ona sama otkrila
izvor svoje krvi - neka se oboje odstrane iz svoga naroda.
LZ 20:19 Ne otkrivaj golotinje sestre svoje majke niti sestre svoga oca
- to je otkrivanje golotinje svoga roda, neka snose posljedice svoje krivnje.

104
LZ 20:20 Çovjek koji bi legao sa svojom strinom otkrio bi golotinju svoga
strica. Neka snose posljedice svoga grijeha: neka umru bez poroda.
LZ 20:21 Çovjek koji bi se oœenio œenom svoga brata - golotinju bi svoga
brata otkrio - i to je neçisto. Neka ostanu bez poroda.”
Svetost i vjernost Zakonu
LZ 20:22 “Zato drœite sve moje zakone, sve moje naredbe i vræite ih da
vas ne ispljune zemlja u koju vas vodim da se u njoj nastanite.
LZ 20:23 Nemojte œivjeti po zakonima naroda koje ja ispred vas tjeram.
Ta oni su çinili sve to, i zato mi se zgadili.
LZ 20:24 A vama sam ja rekao: vi øete zaposjesti njihovu zemlju; vama
øu je predati u posjed - zemlju kojom teçe mlijeko i med.
Ja sam Jahve, vaæ Bog, koji sam vas odvojio od tih naroda.
LZ 20:25 Pravite, dakle, razliku izmeåu çiste œivotinje i neçiste; izmeåu
çiste ptice i neçiste. Nemojte sami sebe opoganjivati ni œivotinjom, ni
pticom, ni bilo çim æto zemljom puœe: æto sam vam ja odluçio kao neçisto.
LZ 20:26 Budite mi dakle sveti, jer sam ja, Jahve, svet; ja sam vas odvojio
od tih naroda da budete moji.
LZ 20:27 Çovjek ili œena koji meåu vama postanu zazivaçi duhova ili
vraçari neka se kazne smrøu; neka se kamenuju i neka njihova krv padne
na njih.”
Sveøeniçka svetost
LZ 21:1 Jahve joæ reçe Mojsiju: “Govori sveøenicima, Aronovim sinovima,
i reci im: Neka se nitko ne okalja dodirom pokojnika u svome narodu,
LZ 21:2 osim svoje najbliœe rodbine: svoje majke, svoga oca, svoga
sina, svoje køeri i svojega brata.
LZ 21:3 I svojom sestrom, djevicom, koja mu je takoåer najbliœa, jer nije
bila udata, moœe se okaljati.
LZ 21:4 Ali neka se ne okalja svojom svojtom i tako se oskvrne.
LZ 21:5 Neka ne briju glave; neka ne æiæaju okrajke svojih brada niti
prave ureze na svome tijelu.
LZ 21:6 Neka budu posveøeni svome Bogu; neka ne oskvrnjuju ime
svoga Boga, jer oni prinose œrtve u çast Jahvi paljene, hranu Boga svoga.
Zato moraju biti sveti.
LZ 21:7 Neka se ne œene javnom bludnicom i obeæçaæøenom œenom;
niti se smiju œeniti onom koju je njezin muœ otpustio. Jer je sveøenik
posveøen svome Bogu.
LZ 21:8 Svetim ga drœi, jer on prinosi hranu tvoga Boga. Neka ti je svet,
jer sam svet ja, Jahve, koji vas posveøujem.
LZ 21:9 Ako se køi kojeg sveøenika oskvrne podavæi se javnom
bludniætvu, ona oca svoga skvrne, pa se mora na vatri spaliti.”
Propisi za velikog sveøenika
LZ 21:10 “A sveøenik koji je najveøi meåu svojom braøom, na çiju je
glavu bilo izliveno ulje pomazanja i koji je posveøen da nosi svetu odjeøu,
neka ne ide raæçupane kose niti razdire svoje odjeøe.
LZ 21:11 Neka ne ulazi nijednom mrtvacu; ne smije se okaljati ni za
svojim ocem ni za svojom majkom.
LZ 21:12 Neka ne izlazi iz Svetiæta, tako da ne oskvrne Svetiæte svoga
Boga, jer na sebi nosi posveøenje uljem pomazanja Boga svoga. Ja
sam Jahve!
LZ 21:13 Neka za œenu uzme djevicu.
LZ 21:14 Udovicom, otpuætenicom, obeæçaæøenom i bludnicom ne smije
se œeniti. Jedino djevicom izmeåu svoga naroda neka se œeni;
LZ 21:15 tako neøe oskvrnuti svoga potomstva meåu svojim narodom,
jer ja, Jahve, njega posveøujem.”
Tjelesna besprijekornost sveøenika
LZ 21:16 Jahve reçe Mojsiju:
LZ 21:17 “Reci Aronu: ‘Nitko od tvojih potomaka, za njihovih naraætaja,
koji imadne kakvu tjelesnu manu ne smije se primaknuti da prinosi hranu
svoga Boga.
LZ 21:18 Ni jedan na kome bude mane ne smije se primaknuti: nitko koji
je slijep ili sakat; nitko izobliçen ili iznakaœena kojeg uda;
LZ 21:19 nitko tko ima slomljenu nogu ili ruku;
LZ 21:20 ni poguren, ni krœljav, ni bolesnih oçiju, ni liæajav, ni krastav, niti
uækopljenik.
LZ 21:21 Dakle, ni jedan od potomaka sveøenika Arona koji imadne
manu neka se ne primiçe da prinosi u çast Jahvi paljenu œrtvu; buduøi
da ima manu, neka se ne primiçe da prinosi hranu svoga Boga.
LZ 21:22 Moœe blagovati hranu svoga Boga i od œrtava presvetih, i svetih,
LZ 21:23 ali neka ne dolazi k zavjesi niti se œrtveniku primiçe jer ima
manu. Neka ne skvrne mojih svetih stvari, jer sam ih ja, Jahve, posvetio.’”
LZ 21:24 Mojsije to kaza Aronu, njegovim sinovima i svim Izraelcima.

105
LZ 22:1 Jahve reçe Mojsiju:
LZ 22:2 “Reci Aronu i njegovim sinovima da sveto postupaju sa svetim
prinosima Izraelaca; neka ne oskvrnjuju moje sveto ime koje oni - ta
moje je! - moraju svetiti. Ja sam Jahve!
LZ 22:3 Reci im: ‘Ako se ikad tko od vaæih naraætaja primakne u stanju
neçistoøe k svetim prinosima æto ih Izraelci posveøuju Jahvi, taj øe biti
uklonjen od moje nazoçnosti. Ja sam Jahve!’
LZ 22:4 Neka nitko od Aronovih potomaka koji bude gubav ili imadne
izljev ne blaguje svetih prinosa dok ne postane çist. Onaj koji se dotakne
bilo çega æto je mrtvo tijelo okaljalo ili onaj koji iz sebe prospe sjemeni
izljev;
LZ 22:5 onaj koji se dotakne kakva puzavca koji ga oneçisti; ili çovjeka
od kojega se okalja bilo kakvom neçistoøom -
LZ 22:6 onaj koji se dotakne çega takva neka je neçist do veçeri i neka
ne blaguje svetih prinosa dok ne okupa svoje tijelo u vodi.
LZ 22:7 Çim sunce zaåe, çist je. Poslije toga moœe blagovati od svetih
prinosa jer mu je to hrana.
LZ 22:8 Neka ne jede ni strva ni æto je zvjerad rastrgla. Time bi se okaljao.
LZ 22:9 Neka drœe moje naredbe, da ne navuku na se krivnju i zbog nje,
oskvrnuvæi se, ne poginu. Ta ja, Jahve, njih posveøujem.”
Svjetovnjaci
LZ 22:10 “Neka nijedan svjetovnjak ne blaguje od prinosa; ni ukuøanin
ni sveøenikov sluga ne smije jesti od svetoga prinosa.
LZ 22:11 Ali ako sveøenik steçe koga novcem u svoje vlasniætvo, taj to
moœe jesti kao onaj æto se rodi u njegovoj kuøi; oni mogu jesti od njegove
hrane.
LZ 22:12 Ako se sveøenikova køi uda za svjetovnjaka, ne smije blagovati
od podizanih svetih prinosa.
LZ 22:13 Ali ako sveøenikova køi obudovi ili bude otpuætena, a nema
djece pa se vrati u oçevu kuøu, moœe se hraniti oçevom hranom kao u
svojoj mladosti. Nikakav svjetovnjak ne smije æto od toga jesti.
LZ 22:14 Bude li tko iz neznanja jeo sveti prinos, neka ga nadoknadi
sveøeniku dodajuøi petinu.
LZ 22:15 Neka ne oskvrnjuju svetih prinosa æto ih Izraelci Jahvi podiœu.
LZ 22:16 Jeduøi ih, navukli bi na se krivnju koja bi ih obvezivala na
nadoknadu, jer ja, Jahve, posvetio sam te prinose.”
Besprijekornost œivotinja za œrtvu
LZ 22:17 Jahve reçe Mojsiju:
LZ 22:18 “Govori Aronu, njegovim sinovima i svim Izraelcima i reci im:
‘Svaki çovjek doma Izraelova ili stranac u Izraelu koji donosi svoj prinos
kao zavjet ili kao dragovoljan dar da se prinese Jahvi kao œrtva paljenica
- da bude primljen -
LZ 22:19 mora prinijeti muæko bez mane, bilo to goveçe, ovca ili koza.
LZ 22:20 Nikakvo s manom na njemu nemojte prinositi jer vam to neøe
biti primljeno.
LZ 22:21 Ako tko prinosi Jahvi œrtvu priçesnicu da izvræi kakav zavjet ili
uçini dragovoljan prinos, bilo od krupne ili sitne stoke, ta œivotinja, da
bude primljena, mora biti bez mane; nikakve mane na njoj ne smije biti.
LZ 22:22 Nikakvu slijepu, ili hromu, ili osakaøenu, guæavu, æugavu ili
krastavu œivotinju, nikakvu takvu Jahvi nemoj prinositi niti ikakvu takvu
na œrtvenik kao paljenu œrtvu Jahvi polagati.
LZ 22:23 Junca ili ovcu s kakvim udom protegnutim ili prikaøenim moœeæ
prinijeti kao dragovoljan prinos, ali kao œrtva zavjetnica neøe biti
primljena.
LZ 22:24 Jahvi nemojte prinositi œivotinje sa zgnjeçenim, stuçenim,
rastrgnutim ili odsjeçenim moænjama. To u svoj zemlji ne çinite
LZ 22:25 niti takvo æto primajte od stranca da to prinesete kao hranu
svoga Boga. S manom su jer su osakaøene. Zato vam neøe biti
primljene.’”
LZ 22:26 Jahve reçe Mojsiju:
LZ 22:27 “Kad se tele oteli, janje se ojanji ili se kozle okozi, sedam dana
neka ostane uza svoju majku. Od osmoga dana moœe biti primljeno kao
paljena œrtva Jahvi.
LZ 22:28 Ne koljite krave ni ovce u isti dan s njezinim mladim.
LZ 22:29 Kad Jahvi œrtvujete œrtvu zahvalnicu, œrtvujte je tako da budete
primljeni.
LZ 22:30 Neka se œrtva blaguje onoga istog dana; od nje niæta ne
ostavljajte za ujutro. Ja sam Jahve!”
LZ 22:31 “Moje zapovijedi drœite i vræite ih. Ja sam Jahve!
LZ 22:32 Ne oskvrnjujte moga svetog imena, nego neka budem
proglaæen svetim meåu Izraelcima - ja, Jahve, koji vas posveøujem.

106
LZ 22:33 Ja koji sam vas izbavio iz zemlje egipatske da budem vaæ Bog,
ja, Jahve.”
LZ 23:1 Jahve reçe Mojsiju:
LZ 23:2 “Kaœi Izraelcima i reci im: Blagdani Jahvini koje imate sazivati
jesu sveti zborovi. Ovo su moji blagdani:
Subota
LZ 23:3 Æest dana neka se posao obavlja, a sedmi je dan subota - dan
potpunog odmora, dan svetoga zbora, kad ne smijete raditi nikakva
posla. Gdje god boravili, subota je Jahvina.”
Pasha i Blagdan beskvasnih kruhova
LZ 23:4 “A ovo su blagdani Jahvini - sveti zborovi - koje imate proglasiti
u njihovo odreåeno vrijeme:
LZ 23:5 U prvom mjesecu çetrnaestoga dana u suton jest Pasha u çast
Jahvi;
LZ 23:6 petnaestoga dana toga mjeseca jest Blagdan beskvasnih
kruhova u çast Jahvi - sedam dana jedite beskvasan kruh.
LZ 23:7 Prvoga dana neka vam bude sveti zbor; nikakva teœaçkog posla
nemojte raditi.
LZ 23:8 Sedam dana prinosite paljenu œrtvu u çast Jahvi, a sedmoga
dana neka opet bude sveti zbor; nikakva teœaçkog posla ne radite.”
Prva œetva
LZ 23:9 Jahve reçe Mojsiju:
LZ 23:10 “Kaœi Izraelcima i reci im: ‘Kad uåete u zemlju koju vam dajem
i u njoj œetvu poœanjete, prvi snop svoje œetve donesite sveøeniku.
LZ 23:11 Neka ga on prinese kao œrtvu prikaznicu pred Jahvom da
budete primljeni. Sutradan po suboti neka ga sveøenik prinese kao œrtvu
prikaznicu.
LZ 23:12 A u dan kad budete prinosili snop kao œrtvu prikaznicu, prinesite
Jahvi jednogodiænjeg janjca bez mane kao œrtvu paljenicu.
LZ 23:13 Uz to œrtva prinosnica neka bude: dvije desetine efe najboljeg
braæna zamijeæena u ulju, kao paljena œrtva Jahvi na ugodan miris; a s
njom ljevanica od vina neka bude çetvrt hina.
LZ 23:14 Prije toga dana - dok ne donesete prinose svoga Boga - ne
smijete jesti ni kruha, ni prœena zrnja, ni svjeœa klasja. To je trajan zakon
za vaæe naraætaje gdje god vi boravili.’”
Blagdan sedmica
LZ 23:15 “A poçevæi od sutraænjega dana po suboti - dana u koji donesete
snop za œrtvu prikaznicu - nabrojte punih sedam tjedana.
LZ 23:16 Onda na dan po sedmoj suboti, na Pedesetnicu, prinesite
Jahvi novu œrtvu.
LZ 23:17 Donesite iz svojih stanova po dva kruha za œrtvu prikaznicu.
Neka svaki bude od dvije desetine efe najboljeg braæna; neka budu
ispeçeni ukvas, kao prvine Jahvi.
LZ 23:18 S kruhom prinesite sedam jednogodiænjih janjaca bez mane,
jednoga junca i dva ovna kao œrtvu paljenicu Jahvi zajedno sa œrtvom
prinosnicom i ljevanicom, œrtvom paljenom na ugodan miris Jahvi.
LZ 23:19 Prinesite i jednoga jarca kao œrtvu okajnicu, a dva janjca od
godine dana za œrtvu priçesnicu.
LZ 23:20 Neka ih sveøenik prinese pred Jahvom kao œrtvu prikaznicu
povrh kruha od prvina. Uz oba janjca, i ovo je Jahvi sveto i neka pripadne
sveøeniku.
LZ 23:21 Toga istog dana sazovite zbor. Neka vam to bude posveøen
zbor - nikakva teœaçkog posla ne radite. To je trajan zakon za vaæe
naraætaje gdje god vi boravili.
LZ 23:22 Kad budete œeli œetvu sa svoje zemlje, nemoj œeti dokraja
svoje njive niti pabirçiti poslije svoje œetve. Ostavi to sirotinji i strancu. Ja
sam Jahve, Bog vaæ.”
Prvi dan sedmoga mjeseca
LZ 23:23 Jahve reçe Mojsiju:
LZ 23:24 “Govori Izraelcima i reci: ‘Sedmoga mjeseca, prvoga dana u
mjesecu, neka vam je potpun odmor, proglaæen glasom trube, sveti
zbor.
LZ 23:25 Nikakva teækog posla ne radite; u çast Jahvi paljenu œrtvu
prinesite.’”
LZ 23:26 Reçe Jahve Mojsiju:
LZ 23:27 “Povrh toga, u deseti dan toga sedmog mjeseca pada Dan
pomirenja. Neka vam to bude prigoda za sveti zbor; postite i prinesite u
çast Jahvi paljenu œrtvu.
LZ 23:28 Toga dana nemojte raditi nikakva posla. To je, naime, Dan
pomirenja, kada øe se za vas obaviti obred pomirenja pred Jahvom,
Bogom vaæim.

107
LZ 23:29 Jest, tko god ne bude postio toga dana, neka se odstrani iz
svoga naroda.
LZ 23:30 A tko bi god radio kakav posao na taj dan, toga øu ja istrijebiti
iz njegova naroda.
LZ 23:31 Nikakva posla nemojte raditi. To je trajan zakon za vaæe
naraætaje gdje god vi boravili.
LZ 23:32 Neka vam je to subotnji poçinak. Postite! Naveçer devetoga
dana u mjesecu - od veçeri do veçeri - prestanite raditi.”
Blagdan sjenica
LZ 23:33 Jahve reçe Mojsiju:
LZ 23:34 “Reci Izraelcima: ‘Od petnaestoga dana toga sedmog mjeseca
neka se sedam dana drœi Blagdan sjenica u çast Jahvi.
LZ 23:35 Prvoga dana, u dan svetoga zbora, nikakva teœaçkog posla
nemojte raditi.
LZ 23:36 Sedam dana prinosite paljenu œrtvu u çast Jahvi. Osmi dan
neka vam bude sveti zbor, kada øete u çast Jahvi prinijeti paljenu œrtvu.
To je sveçani zbor; nikakva teœaçkog posla nemojte obavljati.’”
LZ 23:37 “To su blagdani Jahvini koje imate sazvati - sveti zborovi
odreåeni za prinoæenje œrtava u çast Jahvi; œrtava paljenica, prinosnica,
œrtava klanica i ljevanica; svaku na njezin pravi dan,
LZ 23:38 povrh Jahvinih subota, povrh vlastitih prinosa, povrh svojih
zavjetnih i dragovoljnih darova koje inaçe prinosite Jahvi.”
Joæ o Blagdanu sjenica
LZ 23:39 “Osim toga, petnaestoga dana mjeseca sedmoga, poæto
pokupite sa zemlje plodove, svetkujte Jahvin blagdan sedam dana. Na
prvi dan i na osmi dan neka je potpun poçinak.
LZ 23:40 Uzmite veø prvoga dana lijepih plodova, palmovih grana,
grançica s lisnatih drveta i potoçne vrbovine pa se veselite u nazoçnosti
Jahve, Boga svoga, sedam dana.
LZ 23:41 Svetkujte tako blagdan u çast Jahvi sedam dana svake godine.
Neka je to trajan zakon za vaæe naraætaje. Svetkujte taj blagdan sedmoga
mjeseca.
LZ 23:42 Sedam dana stanujte u sjenicama. Svi Izraelovi domoroci
neka proborave u sjenicama,
LZ 23:43 da vaæi potomci znaju kako sam ja uçinio da Izraelci œive u
sjenicama kad sam ih izbavio iz zemlje egipatske. Ja sam Jahve, Bog
vaæ.”
LZ 23:44 I tako Mojsije objavi Izraelcima Jahvine blagdane.
Vjeçna vatra
LZ 24:1 Jahve reçe Mojsiju:
LZ 24:2 “Naredi Izraelcima da ti za svijeønjak donose çistoga ulja od
istupanih maslina, da se uvijek odrœava svjetlo.
LZ 24:3 Neka ga Aron svagda sprema pred Jahvom od veçeri do jutra
u Æatoru sastanka, pred zavjesom Svjedoçanstva. Neka je ovo trajan
zakon vaæim naraætajima.
LZ 24:4 Neka Aron neprekidno odrœava svjetlila na çistome svijeønjaku
pred Jahvom.”
Kruhovi na zlatnom œrtveniku
LZ 24:5 “Potom uzmi najboljeg braæna i od njega ispeci dvanaest pogaça.
Neka u svakoj pogaçi budu dvije desetine efe.
LZ 24:6 Onda ih poredaj u dva reda - po æest u redu - na çistome stolu
æto je pred Jahvom.
LZ 24:7 Na svaki red stavi çistoga tamjana. Neka to bude hrana
prinesena kao spomen - paljena œrtva Jahvi.
LZ 24:8 Svake subote, bez prijekida, neka se postavljaju pred Jahvu.
To neka Izraelci vræe zbog vjeçnoga Saveza.
LZ 24:9 Neka pripadnu Aronu i njegovim sinovima. Oni ih imaju blagovati
na posveøenu mjestu. To je njemu vrlo svet dio Jahvinih paljenih œrtava.
To neka bude trajna odredba.”
Psovka i zakon odmazde
LZ 24:10 A sin jedne Izraelke, komu otac bijaæe Egipøanin, iziåe meåu
Izraelce i zametne u taboru svaåu s nekim Izraelcem.
LZ 24:11 Uto sin Izraelke pogrdi Ime i opsuje ga. Tada ga dovedu Mojsiju.
- Mati mu se zvala Æelomit, a bila je køi Dibrijeva iz plemena Danova. -
LZ 24:12 Stave ga u zatvor dok im se ne oçituje volja Jahvina.
LZ 24:13 Onda Jahve reçe Mojsiju:
LZ 24:14 “Izvedi psovaça iz tabora. Potom svi oni koji su ga çuli neka
stave svoje ruke na njegovu glavu. A onda neka ga sva zajednica
kamenuje.
LZ 24:15 Poslije toga øeæ ovako prozboriti Izraelcima: Tko god opsuje
Boga svoga neka snosi svoju krivnju;

108
LZ 24:16 tko izgovori hulu na ime Jahvino neka se smakne - neka ga sva
zajednica kamenuje; bio stranac ili domorodac, ako pohuli ime Jahvino,
mora mrijeti.
LZ 24:17 Ako çovjek zada smrtan udarac drugome, mora se smaknuti.
LZ 24:18 Tko usmrti œivinçe mora ga nadomjestiti: œivot za œivot.
LZ 24:19 Tko ozlijedi svoga bliœnjega neka mu se uçini kako je on uçinio:
LZ 24:20 lom za lom, oko za oko, zub za zub - rana koju je on zadao
drugome neka se zada i njemu.
LZ 24:21 Tko usmrti œivinçe mora ga nadoknaditi, ali tko ubije çovjeka
mora umrijeti.
LZ 24:22 Neka vam je jednak sud i strancu i domorocu. Jer ja sam Jahve,
Bog vaæ.”
LZ 24:23 Poæto je Mojsije to izloœio Izraelcima, oni izvedu psovaça izvan
tabora i zaspu ga kamenjem. Uçine, dakle, Izraelci kako je Jahve Mojsiju
naredio.
Sedma godina
LZ 25:1 Jahve reçe Mojsiju na Sinajskom brdu:
LZ 25:2 “Govori Izraelcima i kaœi im:
Kad uåete u zemlju koju vam dajem, neka ta zemlja odrœava Jahvin
subotni poçinak.
LZ 25:3 Æest godina zasijavaj svoju njivu, æest godina svoj vinograd
obrezuj i beri njegov plod.
LZ 25:4 Ali sedme godine neka i zemlja uœiva subotnji poçinak, Jahvinu
subotu: svoje njive ne zasijavaj niti obrezuj svoga vinograda.
LZ 25:5 Æto samo od sebe uzraste na tvojoj njivi nemoj œeti niti beri
groœåe s neobrezane loze. Neka to bude zemlji godina poçivanja.
LZ 25:6 Zemljiæni poçinak neka vam priskrbi prehranu: tebi, tvome sluzi,
tvojoj sluækinji, tvome najamniku koji s tobom œivi;
LZ 25:7 a i tvojoj stoci i zvjeradi u tvojoj zemlji neka njezini plodovi sluœe
za hranu.”
Jubilejska godina
LZ 25:8 “Nabroj sedam sedmica takvih godina, sedam puta sedam
godina. Sedam sedmica godina iznosit øe ti çetrdeset devet godina.
LZ 25:9 A onda zaori u trubu! U sedmome mjesecu, desetoga dana
toga mjeseca, na Dan pomirenja, zatrubite u trubu æirom svoje zemlje.
LZ 25:10 Tu pedesetu godinu proglasite svetom! Zemljom proglasite
oslobaåanje svim njezinim stanovnicima. To neka vam bude jubilej,
oprosna godina. Neka se svatko vaæ vrati na svoju oçevinu; neka se
svatko vrati k svome rodu!
LZ 25:11 Ta pedesetogodiænjica neka vam je jubilejska godina: nemojte
sijati, nemojte œeti æto samo od sebe uzraste niti berite groœåe s
neobrezane loze.
LZ 25:12 Jer jubilej vam mora biti svet! Hranite se onim æto njiva donese
od sebe.
LZ 25:13 Te jubilejske godine neka se svatko vrati na svoju oçevinu.
LZ 25:14 Zato, kad prodajete imanje svome sunarodnjaku ili kupujete
od svoga sunarodnjaka, nemojte nanositi ætete svome bratu!
LZ 25:15 Od svoga sunarodnjaka kupuj, odbivæi samo broj godina poslije
jubileja, a on neka ti proda prema broju proizvodnih godina.
LZ 25:16 Æto viæe godina, viæe i cijenu povisi; æto manje godina, neka je
i cijena manja. Jer, ono æto ti on prodaje jest broj ljetina.
LZ 25:17 Neka nitko od vas ne nanosi ætete svome sunarodnjaku, nego
se boj Boga svoga! Jer ja sam Jahve, Bog vaæ.
LZ 25:18 Vræite moje zakone i moje naredbe; vjerno ih provodite u djelo
pa øete u sigurnosti œivjeti na zemlji.
LZ 25:19 Zemlja øe davati svoj rod, jest øete do sitosti i œivjet øete u
sigurnosti.
LZ 25:20 Ako biste rekli: ‘Çime øemo se hraniti te sedme godine kad ne
budemo ni sijali ni brali plodova?’
LZ 25:21 evo, blagoslov øu svoj pustiti na vas: æesta godina rodom øe
roditi za tri godine.
LZ 25:22 Kad budete sijali osme godine, hranit øete se starim prihodom
sve do devete godine; dok ne doåe njezin prihod, jest øete stari.”
Vraøanje vlasniætva
LZ 25:23 “Zemlja se ne smije prodati potpuno, jer zemlja pripada meni,
dok ste vi samo stranci i gosti kod mene.
LZ 25:24 Zato u svakome kraju gdje imate zemljiæne posjede morate
dopustiti otkupljivanje zemlje.
LZ 25:25 Ako tvoj brat zapadne u ækripac te moradne prodati dio svoje
oçevine, neka doåe njegov najbliœi izbavitelj i otkupi æto je njegov brat
prodao.

109
LZ 25:26 Ako nema koga da mu ga otkupi, a poslije i sam postane imuøan
te stekne sredstva da je otkupi,
LZ 25:27 neka prebroji godine od prodaje, isplati kupcu svotu za
preostalo vrijeme i vrati se na svoju oçevinu.
LZ 25:28 Ako nema sredstava da je vrati, onda prodano neka ostane u
rukama kupca do jubilejske godine. A stupivæi u jubilej, neka se vrati na
svoju oçevinu.
LZ 25:29 Ako tko proda stojnu kuøu u gradu zidom obzidanu, moœe je
otkupiti dokle se ne navræi godina poslije prodaje; otkupni rok neka je,
dakle, jedna godina.
LZ 25:30 Ako je ne otkupi u roku od godine, onda kuøa u gradu zidom
opasana prelazi potpuno kupcu i njegovim potomcima: ni za jubileja
neka se ne vraøa.
LZ 25:31 Ali kuøe po selima æto nemaju zidova oko sebe neka se smatraju
kao posjedi u polju; mogu se otkupljivati. U jubileju kupac mora iz njih
iziøi.
LZ 25:32 Kuøe koje u levitskim gradovima pripadaju levitima mogu leviti
otkupiti u svako vrijeme.
LZ 25:33 Ako se koji levit ne posluœi svojim pravom otkupa, onda øe
kuøa æto bude prodana u gradu njegova vlasniætva biti za jubileja vraøena.
Jer kod Izraelaca kuøe u gradovima levita njihovo su vlasniætvo.
LZ 25:34 Neograåena zemlja oko njihovih gradova ne moœe se prodati,
jer je ona njihovo vlasniætvo za sva vremena.”
LZ 25:35 “Ako tvoj brat zapadne u ækripac i ne mogne odrœavati svoje
odnose s tobom, primi ga; i neka s tobom œivi kao stranac ili gost.
LZ 25:36 Ne uzimaj od njega ni lihve ni kamata. Boga se svoga boj, i
neka tvoj brat œivi s tobom!
LZ 25:37 Ne uzajmljuj mu novac na kamate niti mu lihvarski davaj svoju
hranu.
LZ 25:38 Ja, Jahve, Bog vaæ, izbavio sam vas iz zemlje egipatske da
vam dadem zemlju kanaansku i budem vaæ Bog.
LZ 25:39 Ako li tvoj brat padne u ækripac dok je s tobom u urednim
odnosima te se moradne tebi prodati, nemoj ga prisiliti da sluœi kao rob;
neka bude kod tebe kao najamnik ili nadniçar.
LZ 25:40 Neka sluœi kod tebe do jubilejske godine.
LZ 25:41 Onda neka bude slobodan da ode od tebe - i on i njegova djeca
s njim; neka ide natrag svome rodu i opet zaposjedne svoju djedovinu.
LZ 25:42 Ta oni su moji sluœbenici, ja sam ih izbavio iz zemlje egipatske;
oni se ne smiju prodavati kao robovi.
LZ 25:43 Nemoj s njim grubo postupati! Boga se svoga boj!
LZ 25:44 A robove i ropkinje, budeæ li ih htio imati, moœete kupiti, i muæke
i œenske, od naroda koji su oko vas.
LZ 25:45 Moœete ih kupovati i od pridoælica koji s vama borave; od njihovih
obitelji æto œive s vama i roåeni su u vaæoj zemlji. Takvi mogu postati
vaæim vlasniætvom.
LZ 25:46 Njih moœete predati u nasljedstvo svojoj djeci da ih zavazda
naslijede u baætinu. Prema njima moœete postupati kao prema robovima.
Ali prema svojoj braøi, Izraelcima, nitko ne smije grubo postupati.
LZ 25:47 Ako se stranac s tobom nastanjen obogati, a tvoj brat, u svojim
odnosima prema njemu, zapadne u ækripac te se proda strancu koji je
s tobom nastanjen ili kojemu god potomku strançeve obitelji,
LZ 25:48 on ima pravo i nakon prodaje biti otkupljen. Neka ga otkupi
netko od njegove braøe;
LZ 25:49 ili neka ga otkupi njegov stric, njegov roåak ili bilo tko od njegove
obitelji koji bude od njegove krvi. Ili, ako ima sredstava, neka se sam
otkupi.
LZ 25:50 Sa svojim kupcem neka proraçuna vrijeme od godine kad mu
se prodao do jubilejske godine. Cijena za njegovo osloboåenje neka
bude prema broju godina. Vrijeme æto ga je proveo sa svojim vlasnikom
neka se procijeni kao vrijeme jednog najamnika.
LZ 25:51 Ako ostaje joæ mnogo godina, neka isplati za svoju otkupninu
u omjeru svoje prodajne svote.
LZ 25:52 A ako ostaje samo nekoliko godina do jubilejske godine, neka
izraçuna pa isplati za svoj otkup prema godinama sluœbe.
LZ 25:53 Prema njemu neka bude kao prema najamniku koji se
iznajmljuje od godine na godinu. Neka se na tvoje oçi s njim ne postupa
grubo.
LZ 25:54 Ne bude li iskupljen ovako, onda i on i njegova djeca s njim
neka odu u jubilejskoj godini.
LZ 25:55 Jer Izraelci su moji sluœbenici; oni su moji sluœbenici koje sam
ja izveo iz zemlje egipatske, ja, Jahve, Bog vaæ.”

110
LZ 26:1 “Ne pravite sebi kumira; ne podiœite sebi ni kipa ni spomenstupa;
ne postavljajte u svojoj zemlji kamenja s likovima da pred njih
padate.
LZ 26:2 Odrœavajte moje subote; poætujte moje Svetiæte - jer ja sam
Jahve, Bog vaæ.”
LZ 26:3 “Budete li œivjeli prema mojim zakonima, odrœavali moje zapovijedi
i u djelo ih provodili,
LZ 26:4 davat øu vam kiæe u pravo vrijeme te øe zemlja raåati rodom a
stabla po polju donositi plodove.
LZ 26:5 Vræidba øe vam stizati berbu, a berba stizati sjetvu. Jest øete
kruh svoj do sitosti i u svojoj øete zemlji œivjeti u sigurnosti.
LZ 26:6 Zemlji øu dati mir; tako øete poçivati a da vas nitko ne plaæi.
Ætetne øu œivotinje iz zemlje ukloniti; maç neøe prolaziti vaæom zemljom.
LZ 26:7 U bijeg øete nagoniti svoje neprijatelje, a oni øe padati pred
vama od maça.
LZ 26:8 Petorica vas nagonit øe u bijeg stotinu njih, a stotina vas nagonit
øe u bijeg deset tisuøa njih. Da, vaæi øe neprijatelji padati pred vama od
maça.
LZ 26:9 K vama øu se okrenuti te vas rodnima çiniti i razmnaœati. Drœat
øu svoj Savez s vama.
LZ 26:10 Starom øete se zalihom hraniti; ætoviæe, trebat øe vam zalihe
ispraœnjavati da mognete sasipati novo œito.
LZ 26:11 Meåu vama øu postaviti svoje Prebivaliæte i neøu vas odbaciti;
LZ 26:12 meåu vama øu hoditi i bit øu vam Bog, a vi øete mi biti narod.
LZ 26:13 Ja, Jahve, Bog vaæ, izveo sam vas iz zemlje egipatske da im
viæe ne budete roblje; polomio sam palice vaæih jarmova i uçinio da
hodate uspravno.”
Prokletstvo
LZ 26:14 “Ali ako me ne posluæate i u djelo ne provedete sve ove moje
zapovijedi;
LZ 26:15 ako odbacite moje zakone, pogazite moje naredbe i prekræite
moj Savez, ne provodeøi u djelo sve moje zapovijedi,
LZ 26:16 evo æto øu ja uçiniti vama: podvrgnut øu vas strepnji,
iznemoglosti i groznici æto oçi troæe a œivot gase.
LZ 26:17 Sjetve øete svoje uzalud sijati - neprijatelji vaæi njima øe se
hraniti. Ja øu se protiv vas okrenuti, a vaæi øe vas neprijatelji ametice
tuøi. Oni koji vas mrze gospodarit øe nad vama. Bjeœat øete i onda kad
vas nitko ne bude progonio.
LZ 26:18 Pa ako me i unatoç tome ne posluæate, ja øu vas sedmerostruko
kaœnjavati za vaæe grijehe.
LZ 26:19 Slomit øu ja vaæu drsku silu. Vaæa øu nebesa uçiniti poput
gvoœåa, a zemlju vaæu poput tuça.
LZ 26:20 Uzalud øe se troæiti vaæa snaga. Zemlja vam viæe neøe davati
svoga roda niti øe stabla na zemlji donositi svojih plodova.
LZ 26:21 Budete li se joæ i dalje protivili, ne htjednete li me posluæati,
sedmerostruko øu joæ na vama povisiti rane za vaæe grijehe.
LZ 26:22 Na vas øu pustiti æumsku zvjerad da vas liæi djece, blago vam
podavi a vas prorijedi tako da vam putovi postanu pusti.
LZ 26:23 Ako vas ni to ne popravi nego nastavite œivljenje koje se meni
protivi,
LZ 26:24 onda øu se i ja suprotstaviti vama i sam øu vas joæ
sedmerostruko udariti za vaæe grijehe.
LZ 26:25 Na vas øu dovesti maç neka se iskali osvetom za Savez. A kad
se zbijete u svoje gradove, poslat øu na vas kugu i bit øete predani u ruke
neprijatelju.
LZ 26:26 Joæ kad vam obustavim namicanje kruha, deset œena moøi øe
vam peøi kruh u jednoj peøi i na mjeru øe vam kruh davati. Jest øete, ali
se neøete nasititi.
LZ 26:27 Ako me ni tada ne posluæate nego mi se dalje budete
suprotstavljali,
LZ 26:28 i ja øu se vama suprotstaviti - sedmerostruko øu vas kazniti za
vaæe grijehe.
LZ 26:29 Jest øete meso od svojih sinova, jest øete meso od svojih
køeri.
LZ 26:30 Poruæit øu vaæe idolske uzviæice; oborit øu vaæe kadione
œrtvenike, zgrnut øu vaæa mrtva trupla na trupla vaæih kumira i odbacit øu
vas.
LZ 26:31 Gradove øu vaæe pretvoriti u ruæevine; svetiæta øu vaæa
opustoæiti, vaæ ugodni miris neøu viæe mirisati.
LZ 26:32 Zemlju øu ja pretvoriti u zgariæte tako da øe se vaæi neprijatelji
koji se u njoj nastane zaprepastiti nad njom.

111
LZ 26:33 Vas øu rasijati po narodima; izvuøi øu protiv vas maç iz korica
tako da øe vam se zemlja pretvoriti u pustaru a gradovi u ruæevine.
LZ 26:34 Tada øe zemlja namiriti svoje subote za sve vrijeme dok bude
pusta i vi budete u zemlji svojih neprijatelja. Otpoçinut øe tada zemlja i
moøi øe namiriti svoje subote.
LZ 26:35 Sve dok bude pusta, imat øe poçinak koji nije imala za vaæih
subota dok ste vi u njoj stanovali.
LZ 26:36 A onima od vas koji na œivotu ostanu po zemljama svojih
neprijatelja, njima øu strah u srce utjerati. U bijeg øe ih nagoniti æuætaj
lista æto zatrepti. Bjeœat øe kao æto se bjeœi od maça; padat øe, iako ih
nitko neøe progoniti.
LZ 26:37 Spoticat øe se jedan o drugoga kao kad se bjeœi ispred maça,
premda ih nitko neøe progoniti. Neøete se odrœati pred svojim neprijateljima;
LZ 26:38 izginut øete meåu narodima - proœdrijet øe vas zemlja vaæih
neprijatelja.
LZ 26:39 A koji od vas preœive venut øe u zemljama svojih neprijatelja
zbog svojih opaçina; venut øe i zbog opaçina svojih otaca.
LZ 26:40 Priznat øe tada svoju opaçinu i opaçinu svojih otaca æto su je
protiv mene poçinili izdajom, æto su mi se protivili.
LZ 26:41 I ja sam sa morao suprotstaviti njima i odvesti ih u zemlju
njihovih neprijatelja. Onda øe se napokon njihovo tvrdokorno srce
poniziti; ispaætat øe oni svoju krivnju.
LZ 26:42 Tada øu se ja sjetiti svoga Saveza s Jakovom i svoga Saveza
s Izakom; sjetit øu se svoga Saveza s Abrahamom - zemlje øu se sjetiti.
LZ 26:43 Zemlja øe, ostavljena od njih, namiriti svoje subote kad ostane
pusta zbog njih. A oni øe ispaætati svoju krivnju æto su odbacili moje
zapovijedi; æto su prezreli moje zakone.
LZ 26:44 Ali ni onda dok budu u zemlji svojih neprijatelja, neøu ih zabaciti
niti øu ih prezreti tako da ih posve uniætim i da prekræim svoj Savez s
njima. Ta ja sam Jahve, Bog njihov.
LZ 26:45 Radi njih sjetit øu se Saveza s njihovim precima koje sam
izveo iz zemlje egipatske naoçigled naroda da budem njihov Bog, ja
Jahve.”
LZ 26:46 To su odredbe, uredbe i zakoni koje je Jahve uglavio izmeåu
sebe i Izraelaca po Mojsiju na Sinajskome brdu.
Otkup zavjetovanih osoba i stvari
LZ 27:1 Jahve reçe Mojsiju:
LZ 27:2 “Govori Izraelcima i reci im: ‘Ako tko zaœeli podmiriti Jahvi zavjet
æto vrijedi koliko çovjek,
LZ 27:3 neka ti je mjerilo: muækarca od dvadeset do æezdeset godina
starosti procijeni pedeset æekela u srebru, prema hramskom æekelu,
LZ 27:4 a œensku procijeni trideset æekela.
LZ 27:5 A za dob od pet do dvadeset godina neka tvoja procjena bude:
za muækarca dvadeset æekela, a za œensku deset æekela.
LZ 27:6 Je li dob od jednoga mjeseca do pet godina, neka ti je procjena:
za muæko pet æekela u srebru, a procjena za œensko tri æekela u srebru.
LZ 27:7 Bude li u starosti od æezdeset godina ili viæe, neka ti je procjena:
za muækarca petnaest æekela, a za œensku deset æekela.
LZ 27:8 Ali ako je tko siromaæan te ne moœe platiti svoju cijenu, neka ga
dovedu pred sveøenika i neka ga sveøenik procijeni. Ali neka sveøenik
procijeni prema onome æto zavjetovalac moœe dati.
LZ 27:9 Ako zavjetovani prinos bude od œivotinja koje se mogu Jahvi
prinositi, svaki takav prinos Jahvi bit øe posveøena stvar.
LZ 27:10 Neka se ne nadomjeæta niti zamjenjuje za æto drugo - bilo
dobro za loæe, bilo loæe za dobro. Ako li se napravi zamjena jednoga
œivinçeta za drugo, onda øe i zavjetovano i ono koje ga je zamijenilo biti
posveøena stvar.
LZ 27:11 Bude li zavjetovani prinos od neçiste œivotinje koja se ne moœe
Jahvi prinositi, neka se takvo œivinçe dovede k sveøeniku
LZ 27:12 pa neka ga on procijeni. Bilo skupo, bilo jeftino, kako sveøenik
procijeni, neka tako bude.
LZ 27:13 Zaœeli li ga tko otkupiti, neka doda njegovoj procjeni jednu
petinu.
LZ 27:14 Ako tko posveti svoju kuøu zavjetovavæi je Jahvi, neka sveøenik
procijeni da li je dobra ili loæa. Kako sveøenik prosudi, neka tako ostane.
LZ 27:15 Ako onaj koji je svoju kuøu zavjetovao zaœeli da je otkupi, neka
dometne jednu petinu svoti na koju je procijenjena pa neka bude njegova.
LZ 27:16 Ako tko zavjetuje Jahvi dio zemljiæta od svoga vlasniætva,
procijeni ga prema njegovu usjevu: za jedan homer jeçmena sjemena
pedeset æekela u srebru.

112
LZ 27:17 Zavjetuje li zemljiæte za jubilejske godine, neka ostane prema
ovoj procjeni.
LZ 27:18 Ali ako zemljiæte zavjetuje poslije jubilejske godine, neka
sveøenik proraçuna cijenu prema godinama æto preostaju do jubilejske
godine i prema tome smanji procjenu.
LZ 27:19 Ako onaj tko je zemljiæte zavjetovao zaœeli da ga otkupi, neka
doda jednu petinu svoti na koju je procijenjeno pa neka mu ostane.
LZ 27:20 Ako zemljiæte ne otkupi nego ga proda drugome, ne moœe se
viæe otkupiti.
LZ 27:21 Kad zemljiæte bude osloboåeno u jubilejskoj godini, neka se
posveti Jahvi kao zavjetovano zemljiæte i postane sveøenikov posjed.
LZ 27:22 Zavjetuje li tko Jahvi kupljeno zemljiæte koje nije dio njegove
oçevine,
LZ 27:23 neka mu sveøenik proraçuna razmjernu procjenu do jubilejske
godine. I toga istog dana neka isplati iznos kao stvar posveøenu Jahvi.
LZ 27:24 U jubilejskoj godini zemljiæte se ima vratiti onome od koga je
kupljeno - kome pripada zemljiæno vlasniætvo.
LZ 27:25 Svaka procjena neka se vræi prema hramskom æekelu:
dvadeset gera jedan æekel.
LZ 27:26 Ali neka nitko ne zavjetuje prvinu od stoke. Ta prvina ionako
pripada Jahvi - Jahvina je, pa bila od sitnoga bila od krupnoga blaga.
LZ 27:27 Bude li od neçiste stoke, moœe se otkupiti prema procjeni,
dometnuvæi petinu cijene. Ako se ne otkupi, neka se prema procjeni
proda.
LZ 27:28 Ali niæta od ‘herema’, od onog æto je Jahvi izruçeno, bio to
çovjek ili œivinçe ili njegovo baætinjeno zemljiæte, niæta æto je tko Jahvi
zavjetom posvetio, ne moœe se niti prodati niti otkupiti. Svaka zavjetom
posveøena stvar najveøa je Jahvina svetinja.
LZ 27:29 Nijedno ljudsko biøe koje bude ‘heremom’ - prokletstvom -
udareno ne smije se otkupljivati: mora se smaknuti.
LZ 27:30 Svaka desetina sa zemljiæta, bilo od poljskih usjeva bilo od
plodova sa stabala, pripada Jahvi; to je Jahvi posveøeno.
LZ 27:31 Ako bi tko htio otkupiti koji dio svoje desetine, mora tome dodati
jednu petinu cijene.
LZ 27:32 Svaka desetina od krupnoga i sitnoga blaga, to jest svako
deseto od svega æto prolazi ispod pastirskog ætapa, neka bude
posveøeno Jahvi.
LZ 27:33 Neka se ne gleda je li dobro ili råavo; i neka se ne zamjenjuje.
Ako se ipak zamijeni, neka je onda i jedno i drugo posveøeno i ne smije
se otkupljivati.’”
LZ 27:34 To su zapovijedi koje je Jahve izdao Mojsiju za Izraelce na
Sinajskome brdu.
BROJEVI
Naredba za popis
Bro 1:1 U Sinajskoj pustinji, u Æatoru sastanka, reçe Jahve Mojsiju prvoga
dana drugoga mjeseca, druge godine po izlasku iz zemlje egipatske:
Bro 1:2 “Obavite popis sve zajednice izraelske po rodovima i porodicama,
navodeøi imena svih muækaraca, glavu po glavu.
Bro 1:3 Od dvadeset godina naviæe, za borbu sposobne u Izraelu, ti i
Aron pobiljeœite prema njihovim jedinicama.
Bro 1:4 Neka s vama bude po jedan çovjek od svakoga plemena, glavari
svoga pradjedovskog doma.
Bro 1:5 Ovo su imena ljudi koji øe vam pomagati: Elisur, sin Æedeurov,
za pleme Rubenovo;
Bro 1:6 Æelumiel, sin Suriæadajev, za pleme Æimunovo;
Bro 1:7 Nahæon, sin Aminadabov, za pleme Judino;
Bro 1:8 Netanel, sin Suarov, za pleme Jisakarovo;
Bro 1:9 Eliab, sin Helonov, za pleme Zebulunovo.
Bro 1:10 Za Josipove sinove: Eliæama, sin Amihudov, za pleme
Efrajimovo; Gamliel, sin Pedahsurov, za pleme Manaæeovo;
Bro 1:11 Abidan, sin Gidonijev, za pleme Benjaminovo;
Bro 1:12 Ahiezer, sin Amiæadajev, za pleme Danovo;
Bro 1:13 Pagiel, sin Okranov, za pleme Aæerovo;
Bro 1:14 Elijasaf, sin Deuelov, za pleme Gadovo;
Bro 1:15 Ahira, sin Enanov, za pleme Naftalijevo.”
Bro 1:16 To bijahu sazivaçi zajednice, knezovi pradjedovskih plemena
i glavari rodova izraelskih.

113
Bro 1:17 Mojsije i Aron onda uzmu one ljude æto su po imenu bili odreåeni
Bro 1:18 te prvoga dana drugoga mjeseca sazovu svu zajednicu. Tada
se u popis prema rodovima i porodicama po redu unosio broj osoba
starijih od dvadeset godina.
Bro 1:19 Kako je Jahve naredio Mojsiju, tako ih je on pobiljeœio u Sinajskoj
pustinji.
Bro 1:20 Kad se utvrdi potomstvo Rubena, Izraelova prvoroåenca,
prema njegovim rodovima i porodicama, pribiljeœiæe, glavu po glavu,
imena svih muækaraca od dvadeset godina naviæe, svih za borbu
sposobnih.
Bro 1:21 Popisanih od Rubenova plemena bilo je çetrdeset i æest tisuøa
i pet stotina.
Bro 1:22 Bili su popisani Æimunovi potomci prema njihovim rodovima i
porodicama: pribiljeœiæe se, glava po glava, imena svih muækaraca od
dvadeset godina naviæe, svih za borbu sposobnih.
Bro 1:23 Popisanih od Æimunova plemena bilo je pedeset i devet tisuøa
i tri stotine.
Bro 1:24 Kad se utvrdi potomstvo sinova Gadovih prema njihovim
rodovima i porodicama, pribiljeœiæe se, glava po glava, imena onih od
dvadeset godina i viæe, svih za borbu sposobnih.
Bro 1:25 Popisanih od Gadova plemena bilo je çetrdeset i pet tisuøa i
æest stotina i pedeset.
Bro 1:26 Kad se utvrdi potomstvo sinova Judinih prema njihovim
rodovima i porodicama, pribiljeœiæe se, glava po glava, imena onih od
dvadeset godina i viæe, svih za borbu sposobnih.
Bro 1:27 Popisanih od Judina plemena bilo je sedamdeset i çetiri tisuøe
i æest stotina.
Bro 1:28 Kad se utvrdi potomstvo sinova Jisakarovih prema njihovim
rodovima i porodicama, pribiljeœiæe se, glava po glava, imena onih od
dvadeset godina i viæe, svih za borbu sposobnih.
Bro 1:29 Popisanih od Jisakarova plemena bilo je pedeset i çetiri tisuøe
i çetiri stotine.
Bro 1:30 Kad se utvrdi potomstvo sinova Zebulunovih prema njihovim
rodovima i porodicama, pribiljeœiæe se, glava po glava, imena onih od
dvadeset godina i viæe, svih za borbu sposobnih.
Bro 1:31 Popisanih od Zebulunova plemena bilo je pedeset i sedam
tisuøa i çetiri stotine.
Bro 1:32 Josipovi sinovi: Kad se utvrdi potomstvo sinova Efrajimovih,
prema njihovim rodovima i porodicama, pribiljeœiæe se, glava po glava,
imena onih od dvadeset godina i viæe, svih za borbu sposobnih.
Bro 1:33 Popisanih od Efrajimova plemena bilo je çetrdeset tisuøa i pet
stotina.
Bro 1:34 Kad se utvrdi potomstvo sinova Manaæeovih, prema njihovim
rodovima i porodicama, pribiljeœiæe se, glava po glava, imena onih od
dvadeset godina i viæe, svih za borbu sposobnih.
Bro 1:35 Popisanih od Manaæeova plemena bilo je trideset i dvije tisuøe
i dvjesta.
Bro 1:36 Kad se utvrdi potomstvo sinova Benjaminovih, prema njihovim
rodovima i porodicama, pribiljeœiæe se, glava po glava, imena onih od
dvadeset godina i viæe, svih za borbu sposobnih.
Bro 1:37 Popisanih od Benjaminova plemena bilo je trideset i pet tisuøa
i çetiri stotine.
Bro 1:38 Kad se utvrdi potomstvo sinova Danovih, prema njihovim
rodovima i porodicama, pribiljeœiæe se, glava po glava, imena onih od
dvadeset godina i viæe, svih za borbu sposobnih.
Bro 1:39 Popisanih od Danova plemena bilo je æezdeset i dvije tisuøe i
sedam stotina.
Bro 1:40 Kad se utvrdi potomstvo sinova Aæerovih, prema njihovim
rodovima i porodicama, pribiljeœiæe se, glava po glava, imena onih od
dvadeset godina i viæe, svih za borbu sposobnih.
Bro 1:41 Popisanih od Aæerova plemena bila je çetrdeset i jedna tisuøa
i pet stotina.
Bro 1:42 Kad se utvrdi potomstvo sinova Naftalijevih, prema njihovim
rodovima i porodicama, pribiljeœiæe se, glava po glava, imena onih od
dvadeset godina i viæe, svih za borbu sposobnih.
Bro 1:43 Popisanih od Naftalijeva plemena bilo je pedeset i tri tisuøe i
çetiri stotine.
Bro 1:44 To su oni koje popisaæe Mojsije i Aron sa dvanaest knezova
izraelskih, po jedan na svaki pradjedovski dom.
Bro 1:45 Bili su popisani svi Izraelci, prema pradjedovskim domovima,
od dvadeset godina i viæe, svi za borbu sposobni u Izraelu.

114
Bro 1:46 Bilo je, dakle, svih popisanih æest stotina i tri tisuøe i pet stotina
i pedeset.
Bro 1:47 Meåu te nisu se ubrojili Levijevci prema svojem pradjedovskom
plemenu.
Bro 1:48 Jahve je, naime, rekao Mojsiju:
Bro 1:49 “Nipoæto nemoj popisivati Levijeva plemena niti ga unosi u
popis Izraelaca.
Bro 1:50 Nego ti sam odredi Levijevce za sluœbu u Prebivaliætu
svjedoçanstva; za sav njegov namjeætaj i sve æto na njega spada; neka
oni nose Prebivaliæte i sav njegov namjeætaj; neka oni u njemu posluœuju
i oko njega tabore.
Bro 1:51 Kad se Prebivaliæte mora premjeætati, neka ga Levijevci rastave;
a kad se s Prebivaliætem treba utaboriti, neka ga Levijevci opet podignu.
Svjetovnjak koji bi mu se primakao neka se pogubi.
Bro 1:52 Neka Izraelci logoruju svatko u svome taboru; svatko kod svoje
zastave, po çetama.
Bro 1:53 Levijevci neka borave oko Prebivaliæta svjedoçanstva, da se
gnjev ne obori na izraelsku zajednicu. Neka tako Levijevci straœu straœe
oko Prebivaliæta svjedoçanstva.”
Bro 1:54 Izraelci uçine kako je Jahve Mojsiju naredio. U svemu tako
urade.
Bro 2:1 Jahve reçe Mojsiju i Aronu:
Bro 2:2 “Neka Izraelci logoruju svatko kod svoje zastave, pod znakovima
svojih pradjedovskih domova; neka se utabore oko Æatora sastanka, ali
malo podalje.
Bro 2:3 Sprijeda, s istoçne strane, zastava Judina tabora, prema njihovim
çetama. Glavar je Judinih potomaka Nahæon, sin Aminadabov.
Bro 2:4 Njegova vojska broji sedamdeset i çetiri tisuøe i æest stotina
popisanih.
Bro 2:5 Do njega neka taboruje Jisakarovo pleme. Glavar je Jisakarovih
potomaka Netanel, sin Suarov.
Bro 2:6 Njegova vojska broji pedeset çetiri tisuøe i çetiri stotine popisanih.
Bro 2:7 Onda pleme Zebulunovo. Glavar je Zebulunovih potomaka Eliab,
sin Helonov.
Bro 2:8 Njegova vojska broji pedeset i sedam tisuøa i çetiri stotine
popisanih.
Bro 2:9 Prema njihovim çetama, svih je upisanih u Judinu taboru sto
osamdeset i æest tisuøa i çetiri stotine. Neka oni prvi stupaju!
Bro 2:10 S juga je zastava tabora Rubenova, prema njihovim çetama.
Glavar je Rubenovih potomaka Elisur, sin Æedeurov.
Bro 2:11 Njegova vojska broji çetrdeset i æest tisuøa i pet stotina
popisanih.
Bro 2:12 Do njega neka taboruje pleme Æimunovo. Glavar je Æimunovih
potomaka Æelumiel, sin Suriæadajev.
Bro 2:13 Njegova vojska broji pedeset i devet tisuøa i tri stotine popisanih.
Bro 2:14 Onda pleme Gadovo. Glavar je Gadovih potomaka Elijasaf,
sin Deuelov.
Bro 2:15 Njegova vojska broji çetrdeset i pet tisuøa æest stotina i pedeset
popisanih.
Bro 2:16 Prema njihovim çetama, svih je upisanih u taboru Rubenovu
sto pedeset i jedna tisuøa çetiri stotine i pedeset. Neka oni stupaju drugi!
Bro 2:17 Potom neka ide Æator sastanka, tako da tabor levitski bude
usred drugih tabora. Kako taboruju, onako neka i stupaju: svatko pod
svojom zastavom.
Bro 2:18 Sa zapada, zastava tabora Efrajimova, prema njihovim çetama.
Glavar je Efrajimovih potomaka Eliæama, sin Amihudov.
Bro 2:19 Njegova vojska broji çetrdeset tisuøa i pet stotina popisanih.
Bro 2:20 Do njega je pleme Manaæeovo. Glavar je Manaæeovih
potomaka Gamliel, sin Pedahsurov.
Bro 2:21 Njegova vojska broji trideset i dvije tisuøe i dvjesta popisanih.
Bro 2:22 Onda je pleme Benjaminovo. Glavar je potomaka Benjaminovih
Abidan, sin Gidonijev.
Bro 2:23 Njegova vojska broji trideset i pet tisuøa i çetiri stotine popisanih.
Bro 2:24 Prema njihovim çetama, svih je upisanih u Efrajimovu taboru
sto i osam tisuøa i sto. Oni neka stupaju treøi!
Bro 2:25 Sa sjevera, zastava tabora Danova, prema njihovim çetama.
Glavar je Danovih potomaka Ahiezer, sin Amiæadajev.
Bro 2:26 Njegova vojska broji æezdeset i dvije tisuøe i sedam stotina
popisanih.
Bro 2:27 Do njega neka se utabori pleme Aæerovo. Glavar je Aæerovih
potomaka Pagiel, sin Okranov.

115
Bro 2:28 Njegova vojska broji çetrdeset i jednu tisuøu i pet stotina
popisanih.
Bro 2:29 Onda pleme Naftalijevo. Glavar je Naftalijevih potomaka Ahira,
sin Enanov.
Bro 2:30 Njegova vojska broji pedeset i tri tisuøe i çetiri stotine popisanih.
Bro 2:31 Svih je popisanih u taboru Danovu sto pedeset i sedam tisuøa
i æest stotina. Neka oni stupaju posljednji pod svojim zastavama.”
Bro 2:32 To su popisani Izraelci prema pradjedovskim domovima. Svih
je upisanih u taborima, po njihovim çetama, æest stotina i tri tisuøe i pet
stotina i pedeset.
Bro 2:33 Levijevci nisu bili upisivani s Izraelcima, kako je Jahve naredio
Mojsiju.
Bro 2:34 U svemu su Izraelci uçinili kako je Jahve naredio Mojsiju. Tako
su taborovali pod svojim zastavama i tako iæli, svatko prema svom rodu
i porodici.
Sveøenici
Bro 3:1 Ovo je potomstvo Aronovo i Mojsijevo iz vremena kad je Jahve
Mojsiju govorio na Sinajskom brdu.
Bro 3:2 Ovo su bila imena Aronovih sinova: prvoroåenac Nadab, zatim
Abihu, Eleazar i Itamar.
Bro 3:3 To su imena Aronovih sinova, sveøenika pomazanih, za
sveøeniætvo posveøenih.
Bro 3:4 Ali Nadab i Abihu umrijeæe pred Jahvom kad su u Sinajskoj
pustinji pred njim prinosili neposveøenu vatru. Kako nisu imali sinova,
to su Eleazar i Itamar sluœili kao sveøenici u nazoçnosti svoga oca Arona.
Leviti. Njihove duœnosti
Bro 3:5 Jahve reçe Mojsiju:
Bro 3:6 “Dozovi pleme Levijevo neka stane pred sveøenika Arona. Neka
mu posluœuju;
Bro 3:7 neka vræe njegovu duœnost i duœnost sve zajednice pred Æatorom
sastanka, sluœeøi Prebivaliætu.
Bro 3:8 Neka se brinu za sav namjeætaj u Æatoru sastanka, za duœnost
sinova Izraelovih, i obavljaju sluœbu u Prebivaliætu.
Bro 3:9 Podaj levite Aronu i njegovim sinovima. Neka mu ih Izraelci
potpuno daruju.
Bro 3:10 Arona i njegove sinove postavi da vræe svoju sveøeniçku sluœbu.
A svjetovnjak koji bi se tome pribliœio neka se pogubi.”
Bro 3:11 Jahve reçe Mojsiju:
Bro 3:12 “Ja, evo, uzimam Levijevce izmeåu Izraelaca namjesto svih
prvoroåenaca - onih koji otvaraju materinju utrobu kod Izraelaca. Moji
su, dakle, Levijevci!
Bro 3:13 Meni, naime, pripada svaki prvoroåenac. Onoga dana kad
sam pobio sve prvence u zemlji egipatskoj, sebi sam posvetio sve
prvoroåence u Izraelu - i od ljudi i od stoke. Oni su moji. Ja sam Jahve.”
Popis Levijevaca
Bro 3:14 Jahve reçe Mojsiju u Sinajskoj pustinji:
Bro 3:15 “Popiæi Levijevce po njihovim porodicama i rodovima; popiæi
sve muækarce od jednoga mjeseca i viæe.”
Bro 3:16 Na zapovijed Jahvinu Mojsije ih popisa, kako mu je bilo
nareåeno.
Bro 3:17 Ovo su poimenice bili sinovi Levijevi: Geræon, Kehat i Merari.
Bro 3:18 A ovo su imena Geræonovih sinova po njihovim rodovima: Libni
i Æimi.
Bro 3:19 A sinovi su Kehatovi po svojim rodovima: Amram, Jishar,
Hebron i Uziel.
Bro 3:20 Sinovi su Merarijevi po svojim rodovima: Mahli i Muæi. To su
Levijevi rodovi po svojim porodicama.
Bro 3:21 Od Geræona lozu vuçe rod Libnijev i rod Æimijev. To su rodovi
Geræonovaca.
Bro 3:22 Njih je u popisu svih muækaraca od jednoga mjeseca naviæe
ubiljeœeno sedam tisuøa i pet stotina.
Bro 3:23 Rodovi Geræonovaca taborovali su za Prebivaliætem prema
zapadu.
Bro 3:24 Glava porodice Geræonovaca bijaæe Elijasaf, sin Laelov.
Bro 3:25 Geræonovci su se u Æatoru sastanka brinuli za Prebivaliæte, za
Æator i njegov krov, za zavjese na ulazu u Æator sastanka;
Bro 3:26 onda za dvoriæne zavjese, za zavjesu na ulazu u dvoriæte æto
je oko Prebivaliæta i œrtvenika, za njihova uœeta i za sve æto spada na tu
sluœbu.
Bro 3:27 Od Kehata potjeçe rod Amramov, rod Jisharov, rod Hebronov
i rod Uzielov. To su rodovi Kehatovaca.

116
Bro 3:28 Kad se popisaæe svi muækarci od jednoga mjeseca naviæe, bilo
ih je osam tisuøa i æest stotina. Oni su se brinuli za Svetiæte.
Bro 3:29 Rodovi Kehatovaca taborovali su s juœne strane Prebivaliæta.
Bro 3:30 Glava rodova u domu Kehatovu bijaæe Elisafan, sin Uzielov.
Bro 3:31 Oni su se brinuli za Kovçeg, stol, svijeønjak, œrtvenik i sveti
pribor kojim su se sluœili i, konaçno, za zavjesu i za sve æto joj pripada.
Bro 3:32 Vrhovni poglavar levita bio je Eleazar, sin sveøenika Arona.
On je vræio nadzor nad onima koji su se brinuli za Svetiæte.
Bro 3:33 Od Merarija potjeçe rod Mahlijev i rod Muæijev. To su Merarijevi
rodovi.
Bro 3:34 Njih je u popisu svih muækaraca od jednoga mjeseca i viæe
ubiljeœeno æest tisuøa i dvije stotine.
Bro 3:35 Glava rodova u domu Merarijevu bijaæe Suriel, sin Abihajilov.
Oni su taborovali sa sjeverne strane Prebivaliæta.
Bro 3:36 Merarijevci su se brinuli za trenice Prebivaliæta, za njegove
prijeçnice, za stupce i njihova podnoœja, za sav njegov pribor i za sve æto
spada na njegovu sluœbu.
Bro 3:37 Povrh toga, za stupove uokolo predvorja, njihova podnoœja,
koçiøe i uœeta.
Bro 3:38 Pred Prebivaliætem prema istoku, pred Æatorom sastanka s
istoçne strane, utaborivali se Mojsije, Aron i njihovi sinovi, kojima je u
ime Izraelaca bila povjerena sluœba u Svetiætu. Svjetovnjak koji bi se
pribliœio imao se pogubiti.
Bro 3:39 Svih popisanih Levijevaca od jednoga mjeseca naviæe, koje je
na Jahvinu zapovijed po njihovim rodovima popisao Mojsije i Aron, bijaæe
dvadeset i dvije tisuøe.
Bro 3:40 Jahve rekne Mojsiju: “Popiæi sve muæke prvoroåence izraelske
od jednoga mjeseca naviæe te naçini popis njihovih imena.
Bro 3:41 I levite dodijeli meni - ja sam Jahve - namjesto svih prvoroåenaca
izraelskih, a stoku levitsku namjesto sve prvençadi stoke izraelske.”
Bro 3:42 Tako Mojsije popiæe sve prvoroåence izraelske, kako mu je
Jahve naredio.
Bro 3:43 Svih muækih prvoroåenaca od jednoga mjeseca naviæe bijaæe
u popisu imena dvadeset i dvije tisuøe i dvije stotine sedamdeset i tri.
Bro 3:44 Tada Jahve reçe Mojsiju:
Bro 3:45 “Uzmi levite namjesto svih prvoroåenaca izraelskih, a stoku
levitsku namjesto stoke njihove; leviti neka budu moji. Ja sam Jahve.
Bro 3:46 A za otkupninu dvjesta sedamdeset i triju izraelskih
prvoroåenaca æto ih je viæe nego levita,
Bro 3:47 uzmi pet æekela po glavi, uzmi ih prema hramskom æekelu:
dvadeset gera - jedan æekel.
Bro 3:48 Onda podaj taj novac Aronu i njegovim sinovima za otkupninu
onih kojih je odviæe.”
Bro 3:49 Tako Mojsije primi taj novac kao otkupninu za prvoroåence
koji su nadilazili broj onih koje su leviti otkupili.
Bro 3:50 Od izraelskih je prvoroåenaca primio u srebru tisuøu trista
æezdeset i pet æekela hramske mjere.
Bro 3:51 Po nalogu Jahvinu Mojsije predade novac te otkupnine Aronu
i njegovim sinovima, kako je Jahve Mojsiju naredio.
Bro 4:1 Jahve reçe Mojsiju i Aronu:
Bro 4:2 “Izdvojite izmeåu sinova Levijevih glavare Kehatovih sinova po
rodovima i porodicama njihovim:
Bro 4:3 od trideset godina naviæe, sve do pedeset godina - sve koji mogu
uøi u red da vræe sluœbe u Æatoru sastanka.
Bro 4:4 A sluœba je Kehatovih sinova u Æatoru sastanka: briga za svetinje
nad svetinjama.
Bro 4:5 Kad se tabor diœe na put, neka uåu Aron i njegovi sinovi te skinu
zaætitnu zavjesu i njom pokriju Kovçeg svjedoçanstva.
Bro 4:6 Neka onda na njega stave pokrivalo od fine koœe, a po njemu
neka razastru platno, potpuno ljubiçasto. Potom neka Kovçegu namjeste
motke.
Bro 4:7 Po stolu prinoæenja neka prostru ljubiçasto platno. Onda neka
na njega stave zdjele, ‘lice, krçage i vrçeve za ljevanice. Kruh
neprekidnog prinoæenja neka takoåer bude na njemu.
Bro 4:8 To neka prekriju tamnocrvenim platnom, a preko njega neka
prebace pokrivalo od fine koœe. Potom neka stolu namjeste motke.
Bro 4:9 Neka zatim uzmu ljubiçasto platno i pokriju svijeønjak za svjetlo
i njegove svjetiljke, njegove usekaçe, njegove lugare i sve posude za
ulje kojima se ono posluœuje.
Bro 4:10 Neka ga stave sa svim njegovim priborom na pokrivalo od fine
koœe pa poloœe na nosiljku.

117
Bro 4:11 Po zlatnom œrtveniku neka razastru ljubiçasto platno i prekriju
ga pokrivalom od fine koœe. Potom neka mu namjeste motke.
Bro 4:12 Neka sad uzmu sav pribor æto se upotrebljava za sluœbu u
Svetiætu pa ga stave na ljubiçasto platno i onda prekriju pokrivaçem od
fine koœe. Zatim neka sve to poloœe na nosiljku.
Bro 4:13 Neka pometu pepeo sa œrtvenika i po njemu razastru crveno
platno.
Bro 4:14 Na njega neka postave sav pribor æto se upotrebljava za sluœbu:
kadionike, viljuæke, lopatice i zdjele - sve posuåe za œrtvenik. Po njemu
onda neka razastru pokrivalo od fine koœe. Zatim neka namjeste motke.
Bro 4:15 Poæto Aron i njegovi sinovi zavræe pokrivanje Svetiæta i svega
svetog posuåa, u çasu kad imadne tabor krenuti na put, neka doåu
potomci Kehatovi da to ponesu. No svetih se predmeta ne smiju doticati
da ne poginu.
To je duœnost Kehatovih potomaka u Æatoru sastanka.
Bro 4:16 A Eleazar, sin sveøenika Arona, neka se brine za ulje
svijeønjaka, za mirisni kad, za trajnu prinosnicu i za ulje pomazanja;
neka se brine za sve Prebivaliæte, za sve æto je u njemu - za Svetiæte i
njegovo posuåe.”
Bro 4:17 Jahve reçe Mojsiju i Aronu:
Bro 4:18 “Ne dopustite da nestane pleme rodova Kehatovih izmeåu
levita.
Bro 4:19 Ovako postupajte s njima, da œive i ne izginu primiçuøi se
najveøim svetinjama: neka doåu Aron i njegovi sinovi da postave
svakoga od njih na njegovu sluœbu i uz njegovu duœnost.
Bro 4:20 Oni neka ne ulaze ni da zaças pogledaju Svetiæte da ne bi
poginuli.”
Geræonovci
Bro 4:21 Jahve reçe Mojsiju:
Bro 4:22 “Popiæi i Geræonove sinove po njihovim porodicama i njihovim
rodovima, od trideset godina naviæe, sve do pedesete godine;
Bro 4:23 popiæi ih sve koji mogu iøi u red da vræe sluœbu u Æatoru sastanka.
Bro 4:24 A ovo je sluœba rodova Geræonovaca pri radu i prenoæenju:
Bro 4:25 neka nose zavjese Prebivaliæta, Æator sastanka s njegovim
krovom, pokrivalo od fine koœe æto je povrh njega, i zavjesu na ulazu u
Æator sastanka;
Bro 4:26 onda, dvoriæne zavjese, zavjesu s vrata na ulazu u predvorje
æto opkoljuje Prebivaliæte i œrtvenik, konopce i sav pribor za njihovu
sluœbu; æto god treba oko tih stvari raditi, neka uçine.
Bro 4:27 Neka Geræonovci obavljaju sve svoje duœnosti - sve æto imaju
nositi i sve æto imaju raditi - po nalogu Arona i njegovih sinova. Njihovoj
brizi povjerite sve æto treba da nose.
Bro 4:28 To je sluœba rodova Geræonovaca u Æatoru sastanka. Njihova
sluœba neka bude pod vodstvom Itamara, sina sveøenika Arona.”
Merarijevci
Bro 4:29 “Sinove Merarijeve popiæi po rodovima i porodicama njihovim.
Bro 4:30 Popiæi ih od trideset godina naviæe, sve do pedeset godina, koji
mogu uøi u red da vræe sluœbu u Æatoru sastanka.
Bro 4:31 Za sve njihove sluœbe u Æatoru sastanka duœnost im je da nose
trenice za Prebivaliæte, njegove prijeçnice, njegove stupce i njegova
podnoœja;
Bro 4:32 stupce æto okruœuju predvorje, njihova podnoœja, njihove koçiøe,
njihove konopce, sa svim priborom za njihovu sluœbu. Poimeniçno
popiæite predmete æto su im povjereni da ih nose.
Bro 4:33 To je sluœba rodova Merarijevaca u svemu æto imaju çiniti u
Æatoru sastanka pod vodstvom Itamara, sina sveøenika Arona.”
Broj popisanih levita
Bro 4:34 Mojsije, Aron i glavari zajednice popisali su Kehatove sinove
po njihovim rodovima i porodicama -
Bro 4:35 sve koji mogu uøi u red da vræe sluœbu u Æatoru sastanka, od
trideset godina naviæe, sve do pedeset godina.
Bro 4:36 I popisanih po njihovim rodovima bijaæe dvije tisuøe sedam
stotina i pedeset.
Bro 4:37 To je popis rodova Kehatovaca, svih koji su sluœili u Æatoru
sastanka, a koje popisa Mojsije i Aron na zapovijed æto je Jahve dade
Mojsiju.
Bro 4:38 Popisanih sinova Geræonovih po njihovim rodovima i porodicama,
Bro 4:39 od trideset godina naviæe, sve do pedeset godina, svih koji
mogu uøi u red da vræe sluœbu u Æatoru sastanka -

118
Bro 4:40 popisanih, dakle, po njihovim rodovima i porodicama bijaæe
dvije tisuøe æest stotina i pedeset.
Bro 4:41 To je popis rodova Geræonovaca, svih koji su sluœili u Æatoru
sastanka, a koje popisa Mojsije i Aron na Jahvinu zapovijed.
Bro 4:42 Popis rodova Merarijevih sinova po njihovim rodovima i porodicama,
Bro 4:43 od trideset godina naviæe, sve do pedeset godina, svih koji
mogu uøi u red da vræe sluœbu u Æatoru sastanka -
Bro 4:44 popisanih, dakle, po njihovim rodovima bijaæe tri tisuøe dvjesta.
Bro 4:45 To je popis Merarijevaca æto su ga sastavili Mojsije i Aron na
zapovijed koju je Jahve dao Mojsiju.
Bro 4:46 Svih, dakle, popisanih levita koje su popisali Mojsije, Aron i
glavari izraelski po njihovim rodovima i porodicama, od trideset godina
naviæe do pedeset godina -
Bro 4:47 svih koji su uæli u sluœbu posluœivanja i sluœbu prenoæenja u
Æatoru sastanka -
Bro 4:48 bilo je osam tisuøa pet stotina i osamdeset.
Bro 4:49 Na zapovijed koju je Jahve dao Mojsiju svakoga su unijeli u
popis prema onom u çemu je sluœio i æto je prenosio. Popisali su ih kako
je Jahve zapovjedio Mojsiju.
Iskljuçenje neçistih
Bro 5:1 Jahve reçe Mojsiju:
Bro 5:2 “Naredi Izraelcima da iz tabora odstrane svakoga gubavca,
svakoga koji imadne izljev i svakoga koji se oneçisti mrtvim tijelom.
Bro 5:3 Odstranite i muæke i œenske! Izvan tabora ih istjerajte da ne
oneçiste svoje tabore u kojima ja boravim meåu njima.”
Bro 5:4 Izraelci tako uçine: istjeraju ih iz tabora. Kako je Jahve rekao
Mojsiju, tako Izraelci uçine.
Bro 5:5 Jahve reçe Mojsiju:
Bro 5:6 “Kaœi Izraelcima: Kad koji çovjek ili œena poçini bilo kakav grijeh
na ætetu çovjeka ogrijeæivæi se protiv Jahve, i osjeti se krivim,
Bro 5:7 neka prizna poçinjeni grijeh, nadoknadi ætetu æto bolje moœe te
joæ doda tome petinu i dadne onome kome je nanio nepravdu.
Bro 5:8 Ako çovjek ne bi imao bliœeg roåaka kome bi se nadoknada
mogla uruçiti, duœna nadoknada pripada Jahvi za sveøenika, ne
raçunajuøi u to pomirbenoga ovna kojim øe sveøenik izvræiti nad krivcem
obred pomirenja.
Bro 5:9 I svaka podizanica od svih posveøenih stvari æto ih Izraelci
sveøeniku donose njemu pripada.
Bro 5:10 Svakome idu stvari koje je posvetio; i neka sveøeniku bude
ono æto njemu tko dadne.”
Ljubomora
Bro 5:11 Jahve reçe Mojsiju:
Bro 5:12 “Govori Izraelcima i reci im: Ako nekome œena poåe
stranputicom te mu se iznevjeri
Bro 5:13 i netko s njom legne, ali to ostane skriveno oçima njezina muœa
i œena ostane neotkrivena iako se oskvrnula te protiv nje ne bude
svjedoka buduøi da u çinu nije bila uhvaøena -
Bro 5:14 i sad muœa obuzme duh ljubomore i on postane ljubomoran na
svoju œenu koja se oskvrnula; ili ako ga spopadne duh ljubomore te
postane ljubomoran na svoju œenu a da se ona nije oskvrnula -
Bro 5:15 neka taj muœ dovede svoju œenu sveøeniku. Neka za nju donese
prinos: desetinu efe jeçmenog braæna. Neka po njemu ne polijeva ulja
niti na njega stavlja tamjana, jer to je prinosnica za ljubomoru, spomenprinosnica
da podsjeti na grijeh.
Bro 5:16 Neka sveøenik povede tu œenu i postavi je pred Jahvu.
Bro 5:17 Sad neka sveøenik uzme posveøene vode u kakvu zemljanu
posudu i, uzevæi praæine æto je na podu Prebivaliæta, neka je sveøenik
ubaci u vodu.
Bro 5:18 Poæto je sveøenik postavio œenu pred Jahvu, neka joj otkrije
glavu a na njezine ruke stavi spomen-prinosnicu, to jest œitnu prinosnicu
za ljubomoru, s sveøenik neka drœi u ruci vodu gorçine i prokletstva.
Bro 5:19 Zatim neka sveøenik œenu zakune. Neka joj reçe: ‘Ako nikad
çovjek s tobom nije leœao te ako nisi iæla stranputicom i oskvrnula se dok
si bila pod vlaæøu svoga muœa, budi poæteåena od ove vode gorçine i
prokletstva!
Bro 5:20 Ali ako si iæla stranputicom dok si bila pod vlaæøu svoga muœa
te se oskvrnula; ako je koji çovjek osim tvoga muœa legao s tobom ...’
Bro 5:21 Ovdje neka sveøenik zakune œenu ovom kletvom: neka joj
rekne: Jahve te postavio za prokletstvo i kletvu meåu tvojim narodom,
uçinio da ti uvene rodnica i da ti se utroba nadme!

119
Bro 5:22 Neka ova voda prokletstva zaåe u tvoju utrobu! Trbuh ti se od
nje naduo, a rodnica uvenula! - A œena neka poprati: Amen! Amen!
Bro 5:23 Potom neka ta prokletstva sveøenik napiæe na list pa ih ispere
u vodu gorçine.
Bro 5:24 Onda neka œenu napoji vodom gorçine i prokletstva, da bi se
voda gorçine po njoj raziæla i napunila je gorkoæøu.
Bro 5:25 Neka sveøenik onda uzme iz œenine ruke prinosnicu za
ljubomoru, prinese je pred Jahvom kao œrtvu prikaznicu te je donese na
œrtvenik.
Bro 5:26 Zagrabivæi od prinosnice punu pregræt kao spomen-œrtvu, neka
to saœeœe u kad na œrtveniku. Napokon, neka œenu napoji vodom.
Bro 5:27 Poæto je napoji vodom, bude li oskvrnuta iznevjerivæi se svome
muœu, voda prokletstva uøi øe u nju i napunit øe je gorçinom; njezina øe
se utroba naduti a rodnica uvenuti - ta øe œena postati prokletstvom u
svome narodu.
Bro 5:28 A ako œena ne bude oskvrnuta nego nevina, neøe joj biti niæta
i imat øe djece.
Bro 5:29 To je obred u sluçaju ljubomore, kad œena poåe stranputicom
i oskvrne se dok je pod vlaæøu svoga muœa;
Bro 5:30 ili kad kojega çovjeka obuzme duh ljubomore te postane
ljubomoran na svoju œenu. Neka, dakle, postavi svoju œenu pred Jahvu,
a sveøenik neka nad njom izvræi sav ovaj obred.
Bro 5:31 Neka je muœ slobodan od krivnje, a œena neka snosi svoju
krivnju.”
Bro 6:1 Jahve reçe Mojsiju:
Bro 6:2 “Govori Izraelcima i reci im: ‘Ako tko, bilo çovjek ili œena, poloœi
nazirejski zavjet te se posveti Jahvi,
Bro 6:3 neka se suzdrœava od vina i svakoga opojnog piøa. Neka ne pije
ni ukiseljena vina niti ukiseljena opojnog piøa; a niti kakva soka od groœåa
neka ne pije; neka ne jede groœåa, ni svjeœa ni suha.
Bro 6:4 Sve vrijeme svoga nazireata ne smije jesti niæta æto raåa lozov
trs - od zelena groœåa do komine.’
Bro 6:5 Sve dok traje njegov nazirejski zavjet, neka britva ne prelazi
preko njegove glave; dok se ne navræi vrijeme æto ga je Jahvi zavjetovao,
neka bude posveøen i pusti kose da mu slobodno rastu na glavi.
Bro 6:6 Za sve vrijeme svoga zavjeta Jahvi neka se ne primiçe nikakvu
mrtvacu.
Bro 6:7 Neka se ne oneçiæøuje ni zbog svoga oca, ni zbog svoje majke,
svoga brata ili svoje sestre ako bi umrli, jer na svojoj glavi nosi posveøenje
svoga Boga.
Bro 6:8 Sve vrijeme svoga nazireata on je posveøen Jahvi.
Bro 6:9 Umre li tko nenadanom smrøu pokraj njega, oneçistivæi tako
njegovu posveøenu glavu, neka na dan svoga oçiæøenja obrije svoju
glavu - neka je obrije sedmoga dana.
Bro 6:10 A osmoga dana neka donese sveøeniku, na ulazu u Æator
sastanka, dvije grlice ili dva golubiøa.
Bro 6:11 Neka sveøenik prinese jedno kao œrtvu okajnicu, a drugo kao
œrtvu paljenicu, zatim neka nad njim izvræi obred pomirenja zbog ljage
kojom se okaljao uz mrtvaca. Toga dana neka posveti svoju glavu;
Bro 6:12 neka zavjetuje Jahvi dane svoga nazireata; neka donese
jednogodiænjeg janjca kao œrtvu naknadnicu. Prijaænje vrijeme neka se
ne raçuna, jer je njegov nazireat bio oskvrnjen.
Bro 6:13 Ovo je obred za nazirejca: na dan kad se navræi vrijeme njegova
nazireata, neka ga dovedu na ulaz Æatora sastanka.
Bro 6:14 Kao svoj prinos neka Jahvi donese: jednogodiænjeg janjca bez
mane za œrtvu paljenicu; jednogodiænje œensko janje, bez mane, za œrtvu
okajnicu; jednoga ovna, bez mane, za œrtvu priçesnicu;
Bro 6:15 nadalje, koæaru neukvasanih pogaça od najboljeg braæna, u
ulju zamijeæenih i neukvasanih kolaça, namazanih uljem, s njihovim
prinosnicama i ljevanicama.
Bro 6:16 Sveøenik, poæto to donese pred Jahvu, neka prinese njegovu
okajnicu i paljenicu.
Bro 6:17 Zatim neka prinese ovna Jahvi kao œrtvu priçesnicu zajedno s
koæarom neukvasanih pogaça. I njegovu prinosnicu i njegovu ljevanicu
neka prinese sveøenik.
Bro 6:18 Na ulazu u Æator sastanka neka nazirejac obrije svoju
posveøenu glavu i, uzevæi uvojke sa svoje posveøene glave, neka ih
stavi na vatru æto gori pred œrtvom priçesnicom.
Bro 6:19 Zatim neka sveøenik uzme kuhano pleøe ovna, jednu
neukvasanu pogaçu iz koæare i jedan neukvasani kolaç i stavi to na ruke
nazirejcu poæto ovaj obrije svoje posveøene kose.

120
Bro 6:20 Neka to sveøenik prinese kao œrtvu prikaznicu pred Jahvom.
To je svetinja æto pripada sveøeniku, osim grudi prikaznice i stegna
podizanice. Poslije toga nazirejac moœe piti vina.”
Bro 6:21 Ovo je obred nazirejca, ne raçunajuøi ono æto bi joæ mogla
prinijeti njegova ruka. Ako je povrh svoga nazireata obeøao kakav dar,
neka povrh obreda svoga nazireata uçini kako je zavjetovao.
Sveøeniçki blagoslov
Bro 6:22 Jahve reçe Mojsiju:
Bro 6:23 “Reci Aronu i njegovim sinovima: ‘Ovako blagoslivljajte Izraelce
govoreøi im:
Bro 6:24 Neka te blagoslovi Jahve i neka te çuva!
Bro 6:25 Neka te Jahve licem svojim obasja, milostiv ti bude!
Bro 6:26 Neka pogled svoj Jahve svrati na te i mir ti donese!’ Tako neka
stavljaju moje ime nad sinove Izraelove, i ja øu ih blagoslivljati.”
Prinos kola i volova
Bro 7:1 U onaj dan kad Mojsije zavræi podizanje Prebivaliæta i kad ga
pomaza i posveti sa svim njegovim posuåem, a tako i œrtvenik sa svim
njegovim priborom,
Bro 7:2 pristupe glavari izraelski, starjeæine njihovih pradjedovskih
domova, to jest knezovi plemenski koji su vodili popisivanje,
Bro 7:3 i dovedu svoje prinose pred Jahvu: æestora teretna kola i
dvanaest volova - jedna kola za dvojicu glavara i vola za svakoga
pojedinoga. Dovedu ih pred Prebivaliæte.
Bro 7:4 Tada Jahve progovori Mojsiju:
Bro 7:5 “Primi to od njih za upotrebu pri sluœbi u Æatoru sastanka; onda
to podaj svakome levitu prema njegovoj sluœbi.”
Bro 7:6 Mojsije uze kola i volove pa ih dade levitima.
Bro 7:7 Dvoja kola i çetiri vola dade Geræonovcima prema njihovoj sluœbi,
Bro 7:8 a çetvera kola i osam volova dade Merarijevcima prema njihovoj
sluœbi pod vodstvom Itamara, sina sveøenika Arona.
Bro 7:9 Kehatovcima nije dao niæta, jer je njihova zadaøa bila nositi
posveøene predmete na ramenima.
Prinos za posvetu œrtvenika
Bro 7:10 Tada glavari prinesu prinos za posvetu œrtvenika na dan njegova
pomazanja. Dok su glavari prinosili svoje prinose pred œrtvenik,
Bro 7:11 Jahve progovori Mojsiju: “Svakoga dana neka po jedan glavar
donese svoj prinos za posvetu œrtvenika!”
Bro 7:12 Prvoga dana donese svoj prinos Nahæon, sin Aminadabov, od
plemena Judina.
Bro 7:13 Njegov je prinos bio: jedna srebrna zdjela teæka sto trideset
æekela i jedan srebrni kotliø od sedamdeset æekela, prema hramskom
æekelu; jedno i drugo bijaæe napunjeno najboljim braænom, zamijeæenim
u ulju, za prinosnicu.
Bro 7:14 Onda jedna zlatna posudica od deset æekela puna tamjana;
Bro 7:15 jedan junac, jedan ovan, jedno janje od godinu dana za
paljenicu;
Bro 7:16 jedan jarac za œrtvu okajnicu,
Bro 7:17 a za œrtvu priçesnicu: dva vola, pet ovnova, pet kozliøa i pet
jednogodiænjih janjaca. To je bio prinos Nahæona, Aminadabova sina.
Bro 7:18 Drugoga dana donese svoj prinos Netanel, sin Suarov, glavar
Jisakarovaca.
Bro 7:19 Za svoj prinos donio je: jednu srebrnu zdjelu teæku sto trideset
æekela, jedan srebrni kotliø od sedamdeset æekela, prema hramskom
æekelu; oboje puno najboljeg braæna, zamijeæena u ulju, za prinosnicu;
Bro 7:20 onda jednu zlatnu posudicu od deset æekela punu tamjana;
Bro 7:21 jednog junca, jednoga ovna, jedno janje od godinu dana za
paljenicu;
Bro 7:22 jednog jarca za okajnicu,
Bro 7:23 a za priçesnicu: dva vola, pet ovnova, pet kozliøa i pet
jednogodiænjih janjaca. To je bio prinos Netanela, Suarova sina.
Bro 7:24 Treøega dana donese svoj prinos glavar Zebulunovaca, Eliab,
sin Helonov.
Bro 7:25 Njegov je prinos bio: jedna srebrna zdjela teæka sto trideset
æekela i jedan srebrni kotliø od sedamdeset æekela, prema hramskom
æekelu; oboje puno najboljeg braæna, zamijeæena u ulju, za prinosnicu;
Bro 7:26 jedna zlatna posudica puna tamjana;
Bro 7:27 jedan junac, jedan ovan, jedno janje od godinu dana za
paljenicu;
Bro 7:28 jedan jarac za okajnicu,
Bro 7:29 a za priçesnicu: dva vola, pet ovnova, pet kozliøa i pet
jednogodiænjih janjaca. To je bio prinos Eliaba, Helonova sina.

121
Bro 7:30 Çetvrtog dana donese svoj prinos glavar Rubenovaca, Elisur,
sin Æedeurov.
Bro 7:31 Njegov je prinos bio: jedna srebrna zdjela teæka sto trideset
æekela, jedan srebrni kotliø od sedamdeset æekela, prema hramskom
æekelu; oboje puno najboljeg braæna, zamijeæena u ulju, za prinosnicu;
Bro 7:32 onda jedna zlatna posudica od deset æekela puna tamjana;
Bro 7:33 jedan junac, jedan ovan, jedno janje od godinu dana za
paljenicu;
Bro 7:34 jedan jarac za okajnicu,
Bro 7:35 a za priçesnicu: dva vola, pet ovnova, pet kozliøa i pet
jednogodiænjih janjaca. To je bio prinos Elisura, Æedeurova sina.
Bro 7:36 Petoga dana donese svoj prinos glavar Æimunovaca, Æelumiel,
sim Suriæadajev.
Bro 7:37 Njegov je prinos bio: jedna srebrna zdjela teæka sto trideset
æekela, jedan srebrni kotliø od sedamdeset æekela, prema hramskom
æekelu; oboje napunjeno najboljim braænom, zamijeæenim u ulju, za
prinosnicu;
Bro 7:38 onda jedna zlatna posudica od deset æekela puna tamjana;
Bro 7:39 jedan junac, jedan ovan, jedno janje od godinu dana za
paljenicu;
Bro 7:40 jedan jarac za okajnicu,
Bro 7:41 a za priçesnicu: dva vola, pet ovnova, pet kozliøa i pet
jednogodiænjih janjaca. To je bio prinos Æelumiela, Suriæadajeva sina.
Bro 7:42 Æestoga dana donese svoj prinos glavar Gadovaca, Elijasaf,
sin Deuelov.
Bro 7:43 Njegov je prinos bio: jedna srebrna zdjela teæka sto trideset
æekela, jedan srebrni kotliø od sedamdeset æekela, prema hramskom
æekelu; oboje napunjeno najboljim braænom, zamijeæenim u ulju, za
prinosnicu;
Bro 7:44 onda jedna zlatna posudica od deset æekela puna tamjana;
Bro 7:45 jedan junac, jedan ovan, jedno janje od godinu dana za
paljenicu;
Bro 7:46 jedan jarac za okajnicu,
Bro 7:47 a za priçesnicu: dva vola, pet ovnova, pet kozliøa i pet
jednogodiænjih janjaca. To je bio prinos Elijasafa, Deuelova sina.
Bro 7:48 Sedmoga dana donese svoj prinos glavar Efrajimovaca,
Eliæama, sin Amihudov.
Bro 7:49 Njegov je prinos bio: jedna srebrna zdjela teæka sto trideset
æekela i jedan srebrni kotliø od sedamdeset æekela, prema hramskom
æekelu; oboje puno najboljeg braæna, zamijeæena u ulju, za prinosnicu;
Bro 7:50 onda jedna zlatna posudica od deset æekela puna tamjana;
Bro 7:51 jedan junac, jedan ovan, jedno janje od godinu dana za
paljenicu,
Bro 7:52 jedan jarac za okajnicu,
Bro 7:53 a za priçesnicu: dva vola, pet ovnova, pet kozliøa i pet
jednogodiænjih janjaca. To je bio prinos Eliæama, Amihudova sina.
Bro 7:54 Osmoga dana donese svoj prinos glavar Manaæeovaca,
Gamliel, sin Pedahsurov.
Bro 7:55 Njegov je prinos bio: jedna srebrna zdjela teæka sto trideset
æekela i jedan srebrni kotliø od sedamdeset æekela, prema hramskom
æekelu; oboje napunjeno najboljim braænom, zamijeæenim u ulju, za
prinosnicu;
Bro 7:56 onda jedna zlatna posudica od deset æekela puna tamjana;
Bro 7:57 jedan junac, jedan ovan, jedno janje od godinu dana za
paljenicu;
Bro 7:58 jedan jarac za okajnicu,
Bro 7:59 a za priçesnicu: dva vola, pet ovnova, pet kozliøa i pet
jednogodiænjih janjaca. To je bio prinos Gamliela, Pedahsurova sina.
Bro 7:60 Devetoga dana donese svoj prinos glavar Benjaminovaca,
Abidan, sin Gidonijev.
Bro 7:61 Njegov je prinos bio: jedna srebrna zdjela teæka sto trideset
æekela i jedan srebrni kotliø od sedamdeset æekela, prema hramskom
æekelu; oboje napunjeno najboljim braænom, zamijeæenim u ulju, za
prinosnicu;
Bro 7:62 onda jedna zlatna posudica od deset æekela puna tamjana,
Bro 7:63 jedan junac, jedan ovan, jedno janje od godinu dana za
paljenicu;
Bro 7:64 jedan jarac za okajnicu,
Bro 7:65 a za priçesnicu: dva vola, pet ovnova, pet kozliøa i pet
jednogodiænjih janjaca. To je bio prinos Abidana, Gidonijeva sina.
Bro 7:66 Desetoga dana donese svoj prinos glavar Danovaca, Ahiezer,

122
sin Amiæadajev.
Bro 7:67 Njegov je prinos bio: jedna srebrna zdjela teæka sto trideset
æekela i jedan srebrni kotliø od sedamdeset æekela, prema hramskom
æekelu; oboje napunjeno najboljim braænom, zamijeæenim u ulju, za
prikaznicu;
Bro 7:68 onda jedna zlatna posudica od deset æekela puna tamjana;
Bro 7:69 jedan junac, jedan ovan, jedno janje od godinu dana za
paljenicu;
Bro 7:70 jedan jarac za okajnicu,
Bro 7:71 a za priçesnicu: dva vola, pet ovnova, pet kozliøa i pet
jednogodiænjih janjaca. To je bio prinos Ahiezera, Amiæadajeva sina.
Bro 7:72 Jedanaestoga dana donese svoj prinos glavar Aæerovaca,
Pagiel, sin Okranov.
Bro 7:73 Njegov je prinos bio: jedna srebrna zdjela teæka sto trideset
æekela i jedan srebrni kotliø od sedamdeset æekela, prema hramskom
æekelu; oboje napunjeno najboljim braænom, zamijeæenim u ulju, za
prinosnicu;
Bro 7:74 onda jedna zlatna posudica od deset æekela puna tamjana;
Bro 7:75 jedan junac, jedan ovan, jedno janje od godinu dana za
paljenicu;
Bro 7:76 jedan jarac za okajnicu,
Bro 7:77 a za priçesnicu: dva vola, pet ovnova, pet kozliøa i pet
jednogodiænjih janjaca. To je bio prinos Pagiela, Okranova sina.
Bro 7:78 Dvanaestoga dana donese svoj prinos glavar Naftalijevaca,
Ahira, sin Enanov.
Bro 7:79 Njegov je prinos bio: jedna srebrna zdjela teæka sto trideset
æekela i jedan srebrni kotliø od sedamdeset æekela, prema hramskom
æekelu; oboje napunjeno najboljim braænom, zamijeæenim u ulju, za
prinosnicu;
Bro 7:80 onda jedna zlatna posudica od deset æekela puna tamjana;
Bro 7:81 jedan junac, jedan ovan, jedno janje od godinu dana za
paljenicu;
Bro 7:82 jedan jarac za okajnicu,
Bro 7:83 a za priçesnicu: dva vola, pet ovnova, pet kozliøa i pet
jednogodiænjih janjaca. To je bio prinos Ahire, Enanova sina.
Bro 7:84 To su bili prinosi glavara izraelskih za posvetu œrtvenika na dan
kad bijaæe pomazan: dvanaest srebrnih zdjela, dvanaest srebrnih kotliøa
i dvanaest zlatnih posudica.
Bro 7:85 Svaka srebrna zdjela teœila je sto trideset æekela; svaki kotliø
sedamdeset æekela. Svega srebra u posuåu bilo je dvije tisuøe i çetiri
stotine hramskih æekela.
Bro 7:86 Zlatnih posudica punih tamjana bilo je dvanaest, svaka
posudica teœila je deset hramskih æekela. Sve zlato u posudicama teœilo
je sto dvadeset æekela.
Bro 7:87 Sve stoke za paljenicu: dvanaest junaca, dvanaest ovnova,
dvanaest jednogodiænjih janjaca s njihovim prinosima. Za okajnicu
dvanaest jaraca.
Bro 7:88 Sve stoke za priçesnicu: dvadeset i çetiri vola, æezdeset ovnova,
æezdeset kozliøa i æezdeset janjaca od godine dana.
To je bio prinos za posvetu œrtvenika poæto bijaæe pomazan.
Bro 7:89 Kad bi Mojsije ulazio u Æator sastanka da razgovara s Njim,
sluæao bi glas kako mu govori ozgo s Pomiriliæta æto je bilo na Kovçegu
svjedoçanstva, meåu dva kerubina. Tada bi mu govorio.
Zlatni svijeønjak
Bro 8:1 Jahve reçe Mojsiju:
Bro 8:2 “Govori Aronu i reci mu: ‘Kad budeæ palio svjetionice, neka sedam
svjetionica svijetli na prednjoj strani svijeønjaka.’”
Bro 8:3 Aron i uçini tako: smjesti svjetionice na prednju stranu svijeønjaka,
kako je Jahve Mojsiju naredio.
Bro 8:4 Svijeønjak bijaæe skovan od zlata; skovan od svoga podnoœja
do svoje çaæke. Svijeønjak je bio napravljen prema uzorku æto ga je
Jahve pokazao Mojsiju.
Bro 8:5 Jahve reçe Mojsiju:
Bro 8:6 “Uzmi levite izmeåu Izraelaca i oçisti ih!
Bro 8:7 Ovako s njima postupi da ih oçistiæ: poækropi ih vodom za
okajavanje; a oni neka se obriju po svemu svome tijelu, neka operu
svoju odjeøu i bit øe çisti.
Bro 8:8 Neka zatim uzmu jednog junca i prinosnicu od najboljeg braæna,
zamijeæena u ulju. A ti uzmi drugog junca za okajnicu.
Bro 8:9 Dovedi onda levite pred Æator sastanka i skupi svu izraelsku
zajednicu.

123
Bro 8:10 Kad dovedeæ levite pred Jahvu, neka Izraelci stave na njih
svoje ruke.
Bro 8:11 Neka zatim Aron prinese levite, kao prikaznicu pred Jahvom,
u ime Izraelaca. Tako øe njihov posao biti da sluœe Jahvi.
Bro 8:12 Neka potom leviti stave svoje ruke juncima na glave; onda
jednoga prinesi kao okajnicu, a drugoga kao paljenicu Jahvi, da se izvræi
obred pomirenja nad levitima.
Bro 8:13 Stavivæi levite pred Arona i njegove sinove, prikaœi ih Jahvi
œrtvom prikaznicom.
Bro 8:14 Odvoji tako levite izmeåu Izraelaca da budu moji.
Bro 8:15 Poslije toga, poæto ih oçistiæ i prineseæ œrtvom prikaznicom,
neka leviti uåu u sluœbu Æatora sastanka.
Bro 8:16 Jer oni su izmeåu Izraelaca meni potpuno darovani; njih sam
sebi uzeo namjesto svih koji otvaraju majçinu utrobu, svih izraelskih
prvoroåenaca.
Bro 8:17 Svako, naime, prvoroåençe meåu Izraelcima, kako çedo tako
i œivinçe, moje je; sebi sam ih posvetio onoga dana kad sam pobio svu
prvoroåençad u zemlji egipatskoj.
Bro 8:18 Tako sam uzeo levite namjesto svih izraelskih prvoroåenaca.
Bro 8:19 I predao sam levite izmeåu Izraelaca kao dar Aronu i njegovim
sinovima da mjesto Izraelaca obavljaju sluœbu u Æatoru sastanka; da
nad njima obavljaju obred pomirenja, tako da kakva nedaøa ne bi
pogodila Izraelce æto bi se pribliœili Svetiætu.”
Bro 8:20 Mojsije, Aron i sva izraelska zajednica uçine tako s levitima;
kako je Jahve naredio Mojsiju za levite, tako im Izraelci i uçine.
Bro 8:21 Leviti se oçiste i operu svoju odjeøu; onda ih Aron prinese pred
Jahvu œrtvom prikaznicom. Aron nad njima obavi obred pomirenja da ih
oçisti.
Bro 8:22 Poslije toga uåu leviti u sluœbu u Æator sastanka, u nazoçnosti
Arona i njegovih sinova. Kako je Jahve naredio Mojsiju za levite, tako su
s njima i uradili.
Dob za sluœbu u Æatoru
Bro 8:23 Jahve reçe Mojsiju:
Bro 8:24 “I ovo se tiçe levita: od dvadeset i pet godina naviæe neka leviti
po redu preuzimaju sluœbu u Æatoru sastanka.
Bro 8:25 A kad kome bude pedeset godina, neka istupi iz sluœbe i neka
viæe ne sluœi.
Bro 8:26 Ali moœe pomagati svojoj braøi u vræenju njihovih duœnosti u
Æatoru sastanka, no sam ne mora vræiti sluœbe. Tako postupi prema
levitima za njihove duœnosti!”
Vrijeme Pashe
Bro 9:1 Prvoga mjeseca druge godine nakon izlaska iz zemlje egipatske
Jahve reçe Mojsiju u Sinajskoj pustinji:
Bro 9:2 “Neka Izraelci slave Pashu u njezino vrijeme.
Bro 9:3 Slavite je u njezino vrijeme, u suton, çetrnaestoga dana ovoga
mjeseca; slavite je prema svim njezinim propisima i obiçajima.”
Bro 9:4 Tako Mojsije reçe Izraelcima da slave Pashu.
Bro 9:5 I oni su je slavili u Sinajskoj pustinji, u suton, prvoga mjeseca,
çetrnaestoga dana u mjesecu. Kako je god Jahve Mojsiju naredio, tako
su Izraelci i uçinili.
Bro 9:6 A bijaæe ljudi oneçiæøenih mrtvacem; ti nisu mogli slaviti Pashu
onoga dana. Doåu tako pred Mojsija i Arona istoga dana
Bro 9:7 pa reknu: “Mrtvacem smo se oneçistili; ipak, zaæto bi nam bilo
uskraøeno prinositi Jahvi œrtvu u njezino vrijeme usred Izraelovih
sinova?”
Bro 9:8 Mojsije im reçe: “Strpite se da çujem æto øe Jahve za vas odrediti.”
Bro 9:9 I Jahve reçe Mojsiju:
Bro 9:10 “Ovako kaœi Izraelcima: ‘Kad se tko izmeåu vas ili vaæih
potomaka oneçisti mrtvacem ili je na daleku putu, neka ipak slavi Pashu
Jahvi.
Bro 9:11 Neka je slave u suton çetrnaestog dana drugoga mjeseca.
Neka je blaguju s neukvasanim kruhom i gorkim zeljem;
Bro 9:12 neka niæta od nje ne ostavljaju za ujutro; neka ni jedne kosti na
njoj ne lome. Neka je slave prema propisima Pashe.
Bro 9:13 Onaj koji je çist a ne bude na putovanju pa ipak propusti proslaviti
Pashu, neka se iskorijeni iz svoga naroda. Buduøi da nije prinio Jahvi
œrtve u njezino vrijeme, takav neka snosi svoju krivnju.
Bro 9:14 Ako s vama boravi stranac i Pashu prinosi Jahvi, neka je prinosi
prema propisima i obiçajima njezinim. Neka bude jedan zakon za vas,
bio to stranac ili domorodac.’”
Ognjeni oblak

124
Bro 9:15 Na dan kad je podignuto Prebivaliæte oblak prekri Prebivaliæte,
Æator svjedoçanstva. Od veçeri do jutra stajao je u obliku ognja nad
Prebivaliætem.
Bro 9:16 Tako ga je oblak neprestano zaklanjao, a noøu bijaæe poput
ognja.
Bro 9:17 Kad bi se god oblak digao sa Æatora, Izraelci bi poslije toga
krenuli. A gdje bi oblak stao, tu bi se i Izraelci utaborili.
Bro 9:18 Na zapovijed Jahvinu Izraelci su kretali na put i na Jahvinu se
zapovijed utaborivali. Sve vrijeme æto bi oblak stajao nad Prebivaliætem
oni su taborovali.
Bro 9:19 Ako bi oblak dugo stajao nad Prebivaliætem, Izraelci su sluæali
Jahvin nalog i ne bi polazili na put.
Bro 9:20 Ali ako bi se dogodilo da oblak ostane nad Prebivaliætem malo
vremena, oni bi se na Jahvinu zapovijed utaborili i na Jahvinu zapovijed
opet krenuli na put.
Bro 9:21 Ako bi se oblak digao poæto se zadrœao od veçeri do jutra, oni
bi tada ujutro krenuli na put. Danju ili noøu, kad bi se oblak digao, oni bi
krenuli na put.
Bro 9:22 Dva dana ili mjesec ili godinu - dok bi oblak ostajao nad
Prebivaliætem - Izraelci su taborovali, ne kreøuøi na put, a çim bi se
digao, oni bi krenuli.
Bro 9:23 Po zapovijedi Jahvinoj stajahu u taboru i po zapovijedi Jahvinoj
kretahu na put. Drœali su se Jahvina naloga, kako Jahve bijaæe zapovjedio
Mojsiju.
Srebrne trube
Bro 10:1 Jahve reçe Mojsiju:
Bro 10:2 “Napravi sebi dvije trube; napravi ih od kovana srebra. Neka ti
sluœe za sazivanje zajednice i za pokretanje tabora.
Bro 10:3 Kad se u njih zatrubi, neka se sva zajednica skupi k tebi na
ulazu u Æator sastanka.
Bro 10:4 Ako li se zatrubi u jednu, neka se k tebi skupe glavari izraelski,
tisuønici.
Bro 10:5 Kad popratite trubljenje bojnim poklikom, neka krenu logori
utaboreni na istoçnoj strani.
Bro 10:6 Kad popratite trubljenje bojnim poklikom po drugi put, neka
krenu logori utaboreni s juœne strane: neka se trubljenje poprati bojnim
poklikom da oni krenu.
Bro 10:7 Trubite i da skupite zajednicu, ali bez bojnog poklika.
Bro 10:8 Neka u trube trube sveøenici, sinovi Aronovi. Neka vam to
bude trajnom uredbom za vaæe naraætaje.
Bro 10:9 Kad u svojoj zemlji poåete u rat na neprijatelja koji vas pritisne,
zaorite na trube s bojnim poklikom, i Jahve, Bog vaæ, sjetit øe se vas i bit
øete izbavljeni od svojih neprijatelja.
Bro 10:10 Na dan svoje sveçanosti, svojih blagdana ili svojih mjeseçevih
mlaåaka, dok prinosite svoje paljenice i priçesnice, trubite u trube. Neka
to za vas bude spomen pred Bogom vaæim. Ja sam Jahve, Bog vaæ.”
Polazak sa Sinaja
Bro 10:11 Druge godine drugoga mjeseca dvadesetog dana u mjesecu
diœe se oblak iznad Prebivaliæta svjedoçanstva.
Bro 10:12 Tada se Izraelci zapute iz Sinajske pustinje na svoja putovanja.
Oblak se zaustavi u pustinji Paranu.
Bro 10:13 Tako na Jahvinu zapovijed danu Mojsiju krenuæe prvi put.
Bro 10:14 Prva je krenula zastava tabora Judinih sinova u svojim çetama.
Nad njihovom vojskom bijaæe Nahæon, sin Aminadabov;
Bro 10:15 nad vojskom plemena Jisakarovaca stajaæe Netanel, sin
Suarov,
Bro 10:16 a nad vojskom plemena Zebulunovaca bijaæe Eliab, sin
Helonov.
Bro 10:17 Zatim, poæto je rastavljeno Prebivaliæte, krenuæe Geræonovci
i Merarijevci noseøi Prebivaliæte.
Bro 10:18 Potom krenu zastava tabora Rubenova u svojim çetama.
Nad njihovom vojskom bijaæe Elisur, sin Æedeurov;
Bro 10:19 nad vojskom plemena Æimunovaca stajao je Æelumiel, sin
Suriæadajev;
Bro 10:20 nad vojskom plemena Gadovaca bio je Elijasaf, sin Deuelov.
Bro 10:21 Potom krenuæe Kehatovci noseøi posveøene predmete. Tako
je Prebivaliæte bilo podignuto prije njihova dolaska.
Bro 10:22 Onda krenu zastava tabora Efrajimovaca u svojim çetama.
Nad njihovom vojskom bijaæe Eliæama, sin Amihudov,
Bro 10:23 nad vojskom plemena Manaæeovaca stajaæe Gamliel, sin
Pedahsurov;

125
Bro 10:24 nad vojskom plemena Benjaminovaca bijaæe Abidan, sin
Gidonijev.
Bro 10:25 A kao zalazna straœa za sve tabore krenu, u svojim çetama,
zastava tabora Danovaca. Nad njihovom je vojskom stajao Ahiezer, sin
Amiæadajev.
Bro 10:26 Nad vojskom plemena Aæerovaca bio je Pagiel, sin Okranov;
Bro 10:27 a nad vojskom plemena Naftalijevaca bio je Ahira, sin Enanov.
Bro 10:28 Takav je bio red putovanja Izraelaca svrstanih u svoje çete.
Tako su putovali.
Mojsijev prijedlog Hobabu
Bro 10:29 Mojsije reçe Hobabu, sinu Midjanca Reuela, Mojsijeva tasta:
“Zaputili smo se u kraj o kojemu je Jahve rekao: ‘Dat øu vam ga!’ Poåi s
nama i dobro øemo ti çiniti, jer je Jahve obeøao sreøu Izraelu.”
Bro 10:30 “Ne idem”, odgovori mu, “nego se vraøam u svoju zemlju; k
svojima se vraøam.”
Bro 10:31 “Molim te, ne ostavljaj nas!” - reçe. “Buduøi da znaæ gdje nam
se treba u pustinji utaboriti, valjat øeæ nam kao oçi.
Bro 10:32 Ako s nama poåeæ, dobroçinstva koja nam Jahve bude udijelio
s tobom øemo dijeliti.”
Odlazak
Bro 10:33 Od Jahvina brda putovali su tri dana hoda. Kovçeg Jahvina
saveza iæao je pred njima ta tri dana hoda da im potraœi mjesto odmora.
Bro 10:34 Danju je opet Jahvin oblak bio nad njima, kako bi se iz tabora
zaputili.
Bro 10:35 Kad bi Kovçeg polazio, Mojsije bi rekao: “Ustani, Jahve!
Neprijatelji tvoji neka se raspræe! Koji tebe mrze neka bjeœe pred tobom!”
Bro 10:36 A kad bi se zaustavljao, popratio bi: “Vrati se, o Jahve! Izraelu
ti si tisuøe bezbrojne!”
Bro 11:1 I stade narod zlobno mrmljati u Jahvine uæi. Kad to çu Jahve,
planu gnjevom. Jahvin oganj izbi meåu njima i spali jedan kraj tabora.
Bro 11:2 Narod zavapi Mojsiju, a Mojsije se pomoli Jahvi i oganj se
utiæa.
Bro 11:3 Ono se mjesto prozva Tabera, jer je Jahvin oganj ondje
zaplamtio na njih.
Jadanje zbog mane
Bro 11:4 Svjetinu koja se oko njih skupila obuzme pohlepa za jelom.
Izraelci se opet upuste u jadikovanje govoreøi: “Tko øe nas nasititi
mesom?
Bro 11:5 Sjeøamo se kako smo u Egiptu jeli badava ribe, krastavaca,
dinje, porog luka i çeænjaka.
Bro 11:6 Sad nam œivot vene; nema niçega, osim mane, pred naæim
oçima.”
Bro 11:7 Mana je bila kao zrno korijandera i nalik na bdelij.
Bro 11:8 Narod iæao naokolo, skupljao je, a onda tro kamenom na
kamenoj ploçi ili stupao u stupi. Kuhao ju je u loncu i od nje pravio kolaçe.
Okus joj bijaæe kao okus kolaça zgotovljena u ulju.
Bro 11:9 Kad bi se noøu spuætala rosa po taboriætu, s njome bi se spustila
i nana.
Mojsije posreduje kod Jahve
Bro 11:10 Mojsije je sluæao kako jadikuje narod u svojim obiteljima,
svatko na ulazu u svoj æator. Gnjev Jahvin œestoko planu i Mojsije se
raœalosti.
Bro 11:11 “Zaæto zlostavljaæ slugu svoga?” - upravi Mojsije rijeç Jahvi.
“Zaæto nisam stekao milost u tvojim oçima kad si na me uprtio teret
svega ovog naroda?
Bro 11:12 Zar je od mene potekao sav ovaj narod? Zar sam ga ja rodio,
kad veliæ: ‘Nosi ga u svome krilu, kao æto dojilja nosi dojençe, u zemlju
æto sam je pod zakletvom obeøao njihovim oçevima!’
Bro 11:13 Odakle meni meso da ga dam svemu ovom puku koji plaçe
oko mene govoreøi: ‘Daj nam mesa da jedemo!’
Bro 11:14 Ja sam ne mogu nositi sav ovaj narod. Preteæko je to za me.
Bro 11:15 Ako øeæ ovako sa mnom postupati, radije me ubij, ako sam
stekao milost u tvojim oçima, da viæe ne gledam svoga jada.”
Jahvin odgovor
Bro 11:16 Onda Jahve reçe Mojsiju: “Skupi mi sedamdeset muœeva
izmeåu starjeæina izraelskih za koje znaæ da su starjeæine narodu i njegovi
nadglednici. Dovedi ih u Æator sastanka pa neka ondje zauzmu svoja
mjesta s tobom.
Bro 11:17 Ja øu siøi i ondje s tobom govoriti; uzet øu neæto duha koji je
na tebi i stavit øu ga na njih. Tako øe s tobom nositi teret naroda da ga
ne nosiæ sam.

126
Bro 11:18 Nadalje, kaœi narodu: Za sutra se posvetite i jest øete mesa,
jer ste mrmljali u uæi Jahvi govoreøi: ‘Tko øe nas nasititi mesa? U Egiptu
nam je bilo dobro.’ Jahve øe vam, dakle, dati mesa da jedete.
Bro 11:19 Neøete ga jesti samo jedan dan, ni dva dana, ni pet dana, ni
deset dana, ni dvadeset dana,
Bro 11:20 nego cio mjesec, sve dok vam ne izbije na nosnice i ne ogadi
vam se, jer ste odbacili Jahvu koji je meåu vama mrmljajuøi pred njim
rijeçima: ‘Zaæto smo uopøe odlazili iz Egipta!’”
Bro 11:21 “Naroda u kojemu se nalazim”, odgovori Mojsije, “ima æest
stotina tisuøa pjeæaka, a ti kaœeæ: ‘Mesa øu im dati da jedu mjesec dana.’
Bro 11:22 Moœe li im se naklati sitne i krupne stoke da im dostane?
Mogu li im se sve ribe iz mora zgrnuti da im bude dosta?”
Bro 11:23 Jahve reçe Mojsiju: “Zar je ruka Jahvina tako kratka? Sad øeæ
vidjeti hoøe li se obistiniti moja rijeç ili neøe.”
Duh nad starjeæinama
Bro 11:24 Mojsije izaåe i kaza narodu Jahvine rijeçi. Onda skupi sedamdeset
muœeva izmeåu narodnih starjeæina i smjesti ih oko Æatora.
Bro 11:25 Jahve siåe u oblaku i poçe s njim govoriti. Zatim uze od duha
koji bijaæe na njemu i stavi na onu sedamdesetoricu starjeæina. Kad duh
poçinu na njima, poçeæe prorokovati, ali to viæe nikad ne uçiniæe.
Bro 11:26 Dvojica ostadoæe u taboru. Jednome je bilo ime Eldad, a
drugome Medad. Duh je i na njima poçinuo - bili su i oni meåu upisanima,
premda nisu doæli u tabor - te poçeæe u taboru prorokovati.
Bro 11:27 Neki mladiø otrça te javi Mojsiju: “Eldad i Medad”, reçe,
“prorokuju u taboru!”
Bro 11:28 Joæua, sin Nunov, koji je posluœivao Mojsija od svoje mladosti,
prozbori i reçe: “Mojsije, gospodaru moj, uæutkaj ih!”
Bro 11:29 Mojsije mu odgovori: “Zar si zavidan zbog mene! Oh, kad bi
sav narod Jahvin postao prorok! Kad bi Jahve na njih izlio svoga duha!”
Bro 11:30 Potom se Mojsije i starjeæine izraelske vrate u tabor.
Prepelice
Bro 11:31 Tada Jahve zapovjedi te zapuhnu vjetar i nanese prepelice
od mora i sasu ih na tabor, na dan hoda i s ove i s one strane tabora, na
dva lakta iznad zemlje.
Bro 11:32 Narod je ustao te je toga cijeloga dana, svu noø i cio sutraænji
dan skupljao prepelice. Onaj tko ih je skupio najmanje imao je deset
homera.
Bro 11:33 Zatim ih razastrijeæe oko tabora. Meso joæ bijaæe meåu
njihovim zubima - joæ ga nisu proœvakali - kadli planu Jahvin gnjev protiv
naroda: Jahve udari narod straænim pomorom.
Bro 11:34 Ono se mjesto prozva Kibrot Hataava, jer su ondje pokopali
one koji se bijahu polakomili.
Bro 11:35 Iz Kibrot Hataave narod se zaputi u Haserot. I utabori se u
Haserotu.
Mirjam i Aron rogobore
protiv Mojsija
Bro 12:1 A Mirjam i Aron uzeæe rogoboriti protiv Mojsija zbog œene
Kuæanke kojom se oœenio; jer bijaæe uzeo za œenu jednu Kuæanku.
Bro 12:2 “Zar je samo Mojsiju govorio Jahve?” - rekoæe mu. “Zar i nama
nije govorio?” Jahve to çu.
Bro 12:3 Mojsije je bio veoma skroman çovjek, najskromniji çovjek na
zemlji.
Jahvin odgovor
Bro 12:4 I odmah reçe Jahve Mojsiju, Aronu i Mirjami: “Vas se troje
pojavite u Æatoru sastanka.” Njih se troje pojavi.
Bro 12:5 U stupu oblaka siåe Jahve te stade na ulazu u Æator. Zovnu
Arona i Mirjamu. Kad njih dvoje istupi naprijed,
Bro 12:6 reçe Jahve: “Sasluæajte rijeçi moje:
Naåe li se meåu vama prorok, u viåenju njemu ja se javljam, u snu njemu
progovaram.
Bro 12:7 Ali nije tako sa slugom mojim Mojsijem. Od svih u kuøi mojoj
najvjerniji je on.
Bro 12:8 Iz usta u usta njemu ja govorim, oçevidnoæøu, a ne
zagonetkama, i lik Jahvin on smije gledati. Kako se onda niste bojali
govoriti protiv sluge moga Mojsija?”
Bro 12:9 Uskipjevæi gnjevom na njih, Jahve ode.
Bro 12:10 Çim se od æatora oblak udaljio, gle! Mirjam ogubavi, kao
snijegom posuta. Aron se okrenu prema Mirjami, a to guba na njoj.
Mojsije posreduje za Mirjamu
Bro 12:11 Tada rekne Aron Mojsiju: “Gospodaru moj, ne svaljuj na nas
kazne za grijeh koji smo u ludosti poçinili i kojega smo krivci.

127
Bro 12:12 Ne daj da ona ostane kao mrtvo dijete kojemu je veø na izlasku
iz majçine utrobe meso napol uniæteno!”
Bro 12:13 Tada zavapi Mojsije Jahvi: “Boœe, molim te, ozdravi je!”
Bro 12:14 “Da joj je otac njezin pljunuo u lice”, reçe Jahve Mojsiju, “zar
se ne bi morala stidjeti sedam dana? Neka i ona bude odvojena izvan
tabora sedam dana, pa neka se poslije opet pripusti.”
Bro 12:15 Tako je Mirjam bila odvojena izvan tabora sedam dana. Narod
nije na put polazio dok Mirjam nije opet bila pripuætena.
Bro 12:16 Poslije toga narod krenu iz Haserota i utabori se u pustinji
Paranu.
Bro 13:1 Jahve reçe Mojsiju:
Bro 13:2 “Poæalji ljude, po jednoga çovjeka iz pojedinog pradjedovskog
plemena, da izvide kanaansku zemlju, koju dajem Izraelcima. Poæaljite
sve njihove glavare!”
Bro 13:3 Na Jahvinu zapovijed Mojsije ih posla iz pustinje Parana. Svi
ti ljudi bijahu glavari Izraelaca.
Bro 13:4 A ovo su njihova imena:
Æamua, sin Zakurov, od plemena Rubenova;
Bro 13:5 Æafat, sin Horijev, od plemena Æimunova;
Bro 13:6 Kaleb, sin Jefuneov, od plemena Judina;
Bro 13:7 Jigal, sin Josipov, od plemena Jisakarova;
Bro 13:8 Hoæea, sin Nunov, od plemena Efrajimova;
Bro 13:9 Palti, sin Rafuov, od plemena Benjaminova;
Bro 13:10 Gadiel, sin Sodijev, od plemena Zebulunova;
Bro 13:11 Gadi, sin Susijev, od plemena Josipova, od plemena
Manaæeova;
Bro 13:12 Amiel, sin Gemalijev, od plemena Danova;
Bro 13:13 Setur, sin Mikaelov, od plemena Aæerova;
Bro 13:14 Nahbi, sin Vofsijev, od plemena Naftalijeva;
Bro 13:15 Geuel, sin Makijev, od plemena Gadova.
Bro 13:16 To su imena ljudi koje je Mojsije poslao da izvide zemlju. A
Hoæeu, sina Nunova, Mojsije prozva Joæuom.
Bro 13:17 Posla ih Mojsije da izvide kanaansku zemlju pa im reçe: “Idite
gore u Negeb, onda se popnite na brdo.
Bro 13:18 Razgledajte zemlju kakva je. Je li narod koji u njoj œivi jak ili
slab, malobrojan ili mnogobrojan?
Bro 13:19 Kakva je zemlja u kojoj œivi: dobra ili råava? Kakvi su gradovi
u kojima borave: otvoreni ili utvråeni?
Bro 13:20 Kakvo je tlo: plodno ili mræavo? Ima li po njemu drveøa ili
nema? Odvaœni budite i ponesite plodova te zemlje.”
Bilo je upravo vrijeme ranog groόa.
Bro 13:21 Odu oni gore da izvide zemlju od pustinje Sina do Rehoba,
koji je na ulazu u Hamat.
Bro 13:22 Popnu se u Negeb i doåu do Hebrona, gdje su se nalazili
Ahiman, Æeæaj i Talmaj, Anakovi potomci. - Hebron je osnovan sedam
godina prije nego Soan u Egiptu. -
Bro 13:23 Kada stigoæe u Dolinu Eækol, odrezaæe ondje lozu s grozdom
i ponesoæe ga, udvoje, na motki; ponesoæe i mogranja i smokava.
Bro 13:24 Ono se mjesto prozva Dolina Eækol zbog grozda koji su ondje
Izraelci odrezali.
Bro 13:25 Nakon çetrdeset dana vrate se iz zemlje koju su izviåali.
Bro 13:26 Odu k Mojsiju i Aronu i svoj izraelskoj zajednici u Kadeæ, u
Paranskoj pustinji. Podnesu njima i svoj zajednici izvjeætaj, a onda im
pokaœu plodove zemlje.
Bro 13:27 Izvijeste ga oni: “Iæli smo u zemlju u koju si nas poslao. Zaista
njome teçe med i mlijeko. Evo njezinih plodova.
Bro 13:28 Ali je jak narod koji u onoj zemlji œivi, gradovi su utvråeni i vrlo
veliki. A vidjesmo ondje i potomke Anakove.
Bro 13:29 Amaleçani borave u negepskom kraju: Hetiti, Jebusejci i
Amorejci œive u brdu; a Kanaanci se nalaze uz more i duœ Jordana.”
Bro 13:30 Kaleb uæutka narod oko Mojsija i progovori: “Krenimo ne
oklijevajuøi i zauzmimo je, jer je moœemo nadvladati!”
Bro 13:31 Ali ljudi æto su s njim iæli odvratiæe: “Ne moœemo iøi na onaj
narod jer je jaçi od nas.”
Bro 13:32 I poçnu ozloglaæivati Izraelcima zemlju koju su izviåali: “Zemlja
kroz koju smo proæli da je izvidimo zemlja je æto proœdire svoje
stanovniætvo. Sav narod æto ga u njoj vidjesmo ljudi su krupna stasa.
Br0 13:33 Vidjesmo ondje i divove - Anakovo potomstvo od divova.
Çinilo nam se da smo prema njima kao skakavci. Takvi bijasmo i njima.”
Bro 14:1 Tada zagraja sva zajednica i poçe vikati. I te noøi narod plakaæe.
Bro 14:2 Svi su Izraelci mrmljali protiv Mojsija i Arona. Sva im je zajednica

128
govorila: “Kamo sreøe da smo pomrli u zemlji egipatskoj! Ili da smo
pomrli u ovoj pustinji!
Bro 14:3 Zaæto nas Jahve vodi u tu zemlju da padnemo od maça a œene
naæe i djeca da postanu roblje! Zar nam ne bi bilo bolje da se vratimo u
Egipat!”
Bro 14:4 Jedan je drugome govorio: “Postavimo sebi voåu i vratimo se
u Egipat!”
Bro 14:5 Mojsije i Aron padoæe niçice pred svom okupljenom izraelskom
zajednicom.
Bro 14:6 A Joæua, sin Nunov, i Kaleb, sin Jefuneov, koji bijahu meåu
onima æto su izviåali zemlju, razderaæe svoju odjeøu.
Bro 14:7 Zatim rekoæe svoj zajednici izraelskoj: “Zemlja kroz koju smo
proæli da je istraœimo izvanredno je dobra.
Bro 14:8 Ako nam Jahve bude dobrostiv, u tu øe nas zemlju dovesti i dat
øe nam je. To je zemlja u kojoj teçe med i mlijeko.
Bro 14:9 Samo, nemojte se buniti protiv Jahve! Ne bojte se naroda one
zemlje: ta on je zalogaj za nas. Oni su bez zaætite, a s nama je Jahve! Ne
bojte ih se!”
Bro 14:10 I dok je sva zajednica veø mislila da ih kamenuje, pokaza se
Slava Jahvina u Æatoru sastanka svima sinovima Izraelovim.
Bro 14:11 Tada reçe Mojsiju: “Dokle øe me taj narod prezirati? Dokle mi
neøe vjerovati unatoç svim znamenjima æto sam ih meåu njima izvodio?
Bro 14:12 Udarit øu ih pomorom i istrijebiti, a od tebe øu uçiniti narod
veøi i moøniji od njega.”
Bro 14:13 Onda Mojsije reçe Jahvi: “Egipøani su shvatili da si ti, svojom
moøi, izveo ovaj narod izmeåu njih.
Bro 14:14 Oni su to kazali œiteljima one zemlje. Veø su saznali da si ti,
Jahve, usred ovog naroda, kojemu se oçitujeæ licem u lice, i da ti, Jahve,
u oblaku stojiæ nad njima; da obdan u stupu od oblaka, a obnoø u stupu
od ognja ideæ pred njima.
Bro 14:15 Zato, ako pobijeæ ovaj narod kao jednoga çovjeka, narodi koji
su çuli glas o tebi reøi øe:
Bro 14:16 ‘Jahve je bio nemoøan da dovede ovaj narod u zemlju koju
mu je pod zakletvom obeøao, i zato ih je poubijao u pustinji.’
Bro 14:17 Zato neka se snaga moga Gospodina uzvisi, kako si najavio
rekavæi:
Bro 14:18 ‘Jahve je spor na srdœbu, a bogat milosråem; podnosi opaçinu
i prijestup, ali krivca ne ostavlja nekaœnjena, nego opaçinu otaca
kaœnjava na djeci do treøega i çetvrtog koljena.’
Bro 14:19 Oprosti krivnju ovome narodu po veliçini svoga milosråa, kao
æto si vodio ovaj narod od Egipta dovde.”
Bro 14:20 “Opraætam po rijeçi tvojoj”, reçe Jahve.
Bro 14:21 “Ali ipak, tako ja œiv bio i slave se Jahvine napunila sva zemlja,
Bro 14:22 ni jedan od ljudi koji su vidjeli slavu moju i znamenja æto sam
ih izveo u Egiptu i u pustinji, pa me ipak iskuæavali veø deset puta ne
hoteøi posluæati moj glas,
Bro 14:23 neøe vidjeti zemlje æto sam je pod zakletvom obeøao njihovim
ocima; nitko od onih koji me preziru neøe je vidjeti.
Bro 14:24 A slugu svoga Kaleba, jer je u njemu drukçiji duh i jer mi bijaæe
posluæan, njega øu ja dovesti u zemlju u koju je iæao i njegovi øe je potomci
zaposjesti! Neka Amaleçani i Kanaanci samo ostanu u dolini.
Bro 14:25 Sutra se vratite i krenite u pustinju put Crvenog mora.”
Jahvina kazna
Bro 14:26 Joæ reçe Jahve Mojsiju i Aronu:
Bro 14:27 “Dokle øe ta opaka zajednica mrmljati protiv mene? Çuo sam
tuœbe æto ih Izraelci na me diœu.
Bro 14:28 Kaœi im: Tako ja œiv bio, objavljuje Jahve, kako ste na moje uæi
govorili, tako øu vam i uçiniti.
Bro 14:29 U ovoj pustinji popadat øe vaæa mrtva tijela: svih vas koji ste
ubiljeœeni u bilo koji vaæ popis od dvadeset godina pa naprijed, koji ste
rogoborili protiv mene.
Bro 14:30 Neøete uøi u zemlju na koju sam svoju ruku digao da vas u njoj
nastanim, osim Kaleba, sina Jefuneova, i Joæue, sina Nunova.
Bro 14:31 A vaæu djecu, o kojoj kaœete da bi postala roblje, njih øu uvesti
da nastane zemlju æto ste je vi prezreli.
Bro 14:32 A vi? Neka vam tjelesa popadaju u ovoj pustinji!
Bro 14:33 Vaæi sinovi neka lutaju pustinjom çetrdeset godina, neka trpe
zbog vaæe nevjere dok vam ne ispropadaju tjelesa u ovoj pustinji.
Bro 14:34 Prema broju dana u koje ste istraœivali zemlju - dana çetrdeset,
za svaki dan jednu godinu - ispaætajte svoje opaçine çetrdeset godina.
Iskusite æto znaçi mene napustiti.

129
Bro 14:35 Ja, Jahve, to kaœem: tako øu postupiti s ovom opakom zajednicom
æto se sjatila protiv mene. U ovoj istoj pustinji neka zavræi! Tu
neka izgine.”
Joæua i Kaleb poæteåeni
Bro 14:36 A oni ljudi koje Mojsije bijaæe poslao da istraœe zemlju i koji su
nakon povratka potakli svu zajednicu da rogobori protiv njega
ozloglaæujuøi zemlju;
Bro 14:37 oni, dakle, ljudi koji su zlobno ozloglasili zemlju bijahu pomoreni
pred Jahvom.
Bro 14:38 Od onih ljudi koji su iæli da istraœe zemlju ostadoæe na œivotu
jedino Joæua, sin Nunov, i Kaleb, sin Jefuneov.
Uzaludan pokuæaj Izraelaca
Bro 14:39 Kad je Mojsije prenio te rijeçi svim Izraelcima, narod se uvelike
raœalosti.
Bro 14:40 I uranivæi ujutro poçnu se uspinjati na vrh brda govoreøi. “Evo
uzlazimo na mjesto o kojem je govorio Jahve jer smo zgrijeæili.”
Bro 14:41 A Mojsije rekne: “Zaæto kræite zapovijed Jahvinu? Neøete
uspjeti.
Bro 14:42 Ne penjite se, da vas ne potuku vaæi neprijatelji, jer Jahve nije
meåu vama.
Bro 14:43 Ta ondje se pred vama nalaze Amaleçani i Kanaanci te øete
od maça pasti jer ste se odvratili od Jahve i jer Jahve neøe biti s vama.”
Bro 14:44 Ali se oni prkosno penjahu prema vrhu brda, iako se ni Kovçeg
saveza Jahvina ni Mojsije nisu micali iz tabora.
Bro 14:45 Amaleçani i Kanaanci koji su œivjeli na onome brdu spuste se,
udare po njima i raspræe ih sve do Horme.
Prinosi i œrtve
Bro 15:1 Jahve reçe Mojsiju:
Bro 15:2 “Govori Izraelcima i reci im: ‘Kad uåete u zemlju gdje øete
boraviti i koju vam ja dajem,
Bro 15:3 pa budete prinosili Jahvi paljenu œrtvu, paljenicu ili klanicu,
zavjetnicu ili dragovoljnu œrtvu, ili œrtvu prigodom svojih svetkovina -
praveøi tako od krupne ili sitne stoke ugodan miris Jahvi -
Bro 15:4 neka prinositelj prinese svoj dar Jahvi: prinosnicu od desetine
efe najboljeg braæna, zamijeæena u çetvrtini hina ulja.
Bro 15:5 Uz paljenicu ili uz klanicu prinesi çevrtinu hina vina za ljevanicu
na svako janje.
Bro 15:6 Povrh ovna prinesi kao prinosnicu dvije desetine efe najboljeg
braæna, zamijeæena u jednoj treøini hina ulja;
Bro 15:7 i vina za ljevanicu prinesi treøinu hina na ugodan miris Jahvi.
Bro 15:8 Ako Jahvi prinosiæ junca kao paljenicu ili kao klanicu da izvræiæ
zavjet ili kao priçesnicu,
Bro 15:9 neka se onda uz junca prinesu tri desetine efe najboljeg braæna,
zamijeæena u pola hina ulja,
Bro 15:10 a za ljevanicu prinesi pola hina vina kao paljenu œrtvu na
ugodan miris Jahvi.
Bro 15:11 Neka se tako postupi uza svakoga vola i uza svakoga ovna,
uza svaku glavu sitne stoke, ovce ili koze:
Bro 15:12 koliko ih god prinesete, za svako pojedino tako uçinite, veø
prema njihovu broju.
Bro 15:13 Svaki domorodac neka postupa ovako kad prinosi œrtvu
paljenu na ugodan miris Jahvi.
Bro 15:14 I ako koji stranac koji œivi meåu vama, ili øe biti meåu vaæim
potomcima, htjedne prinijeti œrtvu paljenu na ugodan miris Jahvi, neka
radi kako i vi radite.
Bro 15:15 Neka je jedan zakon i za vas i za stranca koji s vama boravi.
To je trajan zakon za vaæe naraætaje: pred Jahvom, kako je s vama, tako
neka bude i sa strancem.
Bro 15:16 Jedan zakon i jedno pravo neka vrijedi za vas i za stranca koji
s vama boravi.’”
Prinos prvog kruha
Bro 15:17 Jahve reçe Mojsiju:
Bro 15:18 “Govori Izraelcima i reci im: ‘Kad doåete u zemlju u koju vas
vodim
Bro 15:19 i budete jeli kruh te zemlje, prinesite podizanicu Jahvi.
Bro 15:20 Kao prvinu iz svojih naøava prinesite jedan kolaç kao
podizanicu; prinesite ga kao i podizanicu s gumna.
Bro 15:21 Od prvine svojih naøava davajte Jahvi podizanicu od naraætaja
do naraætaja.’”
Bro 15:22 “Ako nehotice pogrijeæite te ne budete obdrœavali koju od
zapovijedi æto ih je Jahve objavio po Mojsiju -

130
Bro 15:23 sve æto vam je Jahve zapovjedio po Mojsiju, odonda kad vam
je izdao zapovijedi pa dalje od koljena do koljena -
Bro 15:24 onda: ako je to poçinjeno nepaœnjom zajednice, neka sva
zajednica prinese jednoga junca kao paljenicu na ugodan miris Jahvi s
propisanom prikaznicom i ljevanicom i jednoga jarca kao okajnicu.
Bro 15:25 Neka sveøenik obavi obred pomirenja nad svom izraelskom
zajednicom, pa øe im biti oproæteno. Bila je samo nepaœnja, a oni su
prinijeli svoj dar - paljenu œrtvu Jahvi - i okajnicu pred Jahvom za svoju
nepaœnju.
Bro 15:26 Bit øe oproæteno svoj izraelskoj zajednici, a tako i strancu koji
meåu njima boravi, jer se sav narod iz nepaœnje ogrijeæio.
Bro 15:27 Pogrijeæi li iz nepaœnje pojedinac, neka prinese jedno œensko
kozle od godine dana kao okajnicu.
Bro 15:28 Neka sveøenik obavi obred pomirenja pred Jahvom nad
osobom koja je nehotice pogrijeæila od nepaœnje. Kad nad njom obavi
obred pomirenja, bit øe joj oproæteno.
Bro 15:29 Kada tko pogrijeæi nepaœnjom, neka vam jedan zakon vrijedi
i za domoroca i za stranca koji boravi meåu vama.
Bro 15:30 Ali onaj koji neæto uçini naumice, bio on domorodac ili stranac,
taj na Jahvu huli. Takav neka se istrijebi izmeåu svoga naroda
Bro 15:31 jer je prezreo Jahvinu rijeç i prekræio njegovu zapovijed. Neka
se takav iskorijeni. Neka njegova krivnja padne na njega!”
Povreda subote
Bro 15:32 Kad su Izraelci bili u pustinji, naåu çovjeka kako kupi drva u
subotnji dan.
Bro 15:33 I oni koji su ga naæli da kupi drva dovedu ga Mojsiju i Aronu i
svoj zajednici.
Bro 15:34 Stave ga pod straœu, jer joæ nije bilo odreåeno æto treba s njim
uçiniti.
Bro 15:35 “Toga çovjeka treba pogubiti!” - reçe Jahve Mojsiju. “Neka ga
kamenjem zaspe izvan tabora sva zajednica.”
Bro 15:36 Sva ga zajednica izvede izvan tabora i zasu ga kamenjem te
on poginu, kako je Jahve zapovjedio Mojsiju.
Noæenje resa na odijelu
Bro 15:37 Reçe Jahve Mojsiju:
Bro 15:38 “Govori Izraelcima i reci im: neka od naraætaja do naraætaja
prave rese na skutovima svojih haljina, a za resu svakoga skuta neka
privezuju ljubiçastu vrpcu.
Bro 15:39 Imat øete rese zato da vas pogled na njih sjeøa svih Jahvinih
zapovijedi. Vræite ih, a ne zanosite se svojim srcem i svojim oçima, æto
vas tako lako zavode na bludnost.
Bro 15:40 Tako øete se sjeøati svih mojih zapovijedi, vræit øete ih i bit
øete posveøeni svome Bogu.
Bro 15:41 Ja sam Jahve, Bog vaæ, koji sam vas izveo iz zemlje egipatske
da vam budem Bogom. Ja, Jahve, Bog vaæ.”
Pobuna Koraha, Datana i Abirama
Bro 16:1 Korah, sin Jisharov, sin Kehatov, sin Levijev, pa Datan i Abiram,
sinovi Eliabovi, i On, sin Peletov - potomci Rubenovi -
Bro 16:2 ustanu protiv Mojsija zajedno sa dvjesta pedeset Izraelaca,
glavara zajednice, uglednih na skupætini i ljudi na glasu.
Bro 16:3 Oni se sjate oko Mojsija i Arona govoreøi im: “Vi prelazite mjeru!
Sva je zajednica, svi njezini çlanovi, posveøena i meåu njima je Jahve.
Zaæto se onda uzvisujete iznad zajednice Jahvine!”
Bro 16:4 Kad to çu Mojsije, pade niçice.
Bro 16:5 Zatim reçe Korahu i svoj njegovoj druœini: “Sutra øe Jahve
pokazati tko je njegov i tko je posveøen, kome dopuæta da mu se pribliœi.
Koga sebi izabere, k sebi øe ga i pustiti.
Bro 16:6 Uçinite ovo: uzmite kadionike, Korah i sva njegova druœina;
Bro 16:7 sutra stavite u njih vatre i metnite odozgo tamjana pred Jahvom.
Koga Jahve odabere, taj neka bude posveøen. Vi prelazite mjeru,
Levijevci!”
Bro 16:8 Potom Mojsije reçe Korahu: “Posluæajte, Levijevci!
Bro 16:9 Zar vam je malo æto vas je Bog Izraelov izdvojio iz Izraelove
zajednice da vas pribliœi k sebi te da vræite sluœbu u Jahvinu prebivaliætu
i da stojite pred zajednicom sluœeøi joj?
Bro 16:10 Promaknuo je tebe i s tobom svu tvoju braøu Levijevce, a vi
joæ traœite i sveøeniætvo!
Bro 16:11 Ti i sva tvoja druœina, dakle, sjatili ste se protiv Jahve; jer æto
je Aron da protiv njega rogoborite?”
Bro 16:12 Zatim posla Mojsije po Datana i Abirama, sinove Eliabove, ali
oni odgovore: “Neøemo doøi!

131
Bro 16:13 Zar je malo æto si nas odveo iz zemlje kojom teçe med i mlijeko
da nas pobijeæ u ovoj pustinji, pa hoøeæ da nasilno zagospodariæ nad
nama?
Bro 16:14 Nisi nas uveo u zemlju kojom teçe med i mlijeko i nisi nam dao
u posjed njive i vinograde! Misliæ li iskopati oçi ovim ljudima? Neøemo
doøi!”
Bro 16:15 Mojsije se vrlo razljuti i reçe Jahvi: “Ne obaziri se na njihovu
prinosnicu! Ni jednoga njihova magarca nisam prisvojio niti sam ijednoga
od njih oætetio.”
Kazna
Bro 16:16 Zatim Mojsije reçe Korahu: “Ti i sva tvoja druœina stupite sutra
pred Jahvu; ti, i oni, i Aron.
Bro 16:17 Neka svaki uzme svoj kadionik, stavi u njega tamjana i neka
svaki donese svoj kadionik pred Jahvu - dvjesta i pedeset kadionika. A
i ti i Aron donesite svaki svoj kadionik.”
Bro 16:18 Svaki uzme svoj kadionik, stavi u njega vatre, onda odozgo
metne tamjana i stane s Mojsijem i Aronom kod ulaza u Æator sastanka.
Bro 16:19 Kad, naprama njima, skupi Korah svu zajednicu na ulazu u
Æator sastanka, onda se svoj zajednici pokaza slava Jahvina.
Bro 16:20 I reçe Jahve Mojsiju i Aronu:
Bro 16:21 “Odvojite se od te zajednice da je odmah satrem!”
Bro 16:22 Oni popadoæe niçice i povikaæe: “Boœe! Boœe œivotnog duha
u svakome tijelu! Zar øeæ se razgnjeviti na svu zajednicu kad je samo
jedan sagrijeæio!”
Bro 16:23 Onda Jahve reçe Mojsiju:
Bro 16:24 “Reci toj zajednici: ‘Uklonite se iz okolice prebivaliæta Koraha,
Datana i Abirama!’”
Bro 16:25 Mojsije ustade i poåe k Datanu i Abiramu. Za njim krenuæe
izraelske starjeæine.
Bro 16:26 Zatim ovako progovori zajednici: “Odstupite od æatora tih
opakih ljudi! Ne dotiçite se niçega æto je njihovo, da ne budete uniæteni
zbog svih njihovih grijeha.”
Bro 16:27 Tako se oni udalje iz okolice prebivaliæta Korahova, Datanova
i Abiramova. Uto izaåu Datan i Abiram te stanu na ulazu svojih æatora sa
svojim œenama, svojim sinovima i svojom nejaçadi.
Bro 16:28 “Po ovom øete vidjeti”, reçe Mojsije, “da me Jahve poslao da
vræim sva ova djela, a da ih ne çinim sam od sebe:
Bro 16:29 ako ovi ljudi umru kao æto umru i svi ljudi; ako ih pohodi sudbina
kakva pohodi sve ljude, onda me Jahve nije poslao.
Bro 16:30 Ali ako Jahve uçini neçuveno: ako zemlja rastvori svoje ralje
i proguta ih sa svim æto je njihovo te œivi siåu u Æeol, onda znajte da su
ovi ljudi prezreli Jahvu.”
Bro 16:31 A kad on zavræi sve te rijeçi, tlo se pod njima raspukne;
Bro 16:32 zemlja rastvori svoje ralje i proguta ih s njihovim domovima,
sa svim Korahovim ljudima i svim njihovim imanjem.
Bro 16:33 Œivi siåu u Æeol, oni i sve njihovo. Onda se nad njima zemlja
zatvori i oni iæçeznu iz zbora.
Bro 16:34 Na njihov vrisak svi Izraelci æto su stajali oko njih pobjegoæe
govoreøi: “Da i nas zemlja ne proguta!”
Bro 16:35 Ali sukne oganj od Jahve te proœdre dvjesta i pedeset ljudi koji
su prinosili tamjan.
Kadionici
Bro 17:1 Jahve reçe Mojsiju:
Bro 17:2 “Kaœi Eleazaru, sinu sveøenika Arona, da ukloni kadionike - jer
su posveøeni - iz toga zgariæta, a neposveøenu vatru iz njih neka razaspe
podalje.
Bro 17:3 Kadionici onih koji su sagrijeæili i grijehom œivot pokopali neka
se prekuju u ploçice za oblaganje œrtvenika. Doneseni su, naime, pred
Jahvu, pa su posveøeni. Neka budu opomenom Izraelcima!”
Bro 17:4 Tako sveøenik Eleazar uze kadionike od tuça æto su ih prinosili
oni koji izgorjeæe; prekovaæe ih u ploçice za oblaganje œrtvenika.
Bro 17:5 One su opomena Izraelcima da se nitko nepozvan - nitko tko
nije od Aronova potomstva - ne smije pribliœiti da pali tamjan pred
Jahvom, kako mu se ne bi dogodilo kao Korahu i njegovoj druœini, prema
onom æto je kazao Jahve po Mojsiju.
Narod rogobori - Aron posreduje
Bro 17:6 Sutradan je sva zajednica rogoborila protiv Mojsija i Arona.
“Pobili ste Jahvin narod!” - govorili su.
Bro 17:7 Dok se zajednica skupljala protiv Mojsija i Arona, oni se
okrenuæe prema Æatoru sastanka, i gle, oblak ga prekri i slava se Jahvina
pokaza.

132
Bro 17:8 Tada Mojsije i Aron odoæe pred Æator sastanka.
Bro 17:9 I Jahve reçe Mojsiju:
Bro 17:10 “Udaljite se od te zajednice; u tili øu je ças uniætiti!”
Oni padoæe niçice.
Bro 17:11 Zatim Mojsije reçe Aronu: “Uzmi kadionik, stavi u njega vatre
sa œrtvenika, metni tamjana, a onda se œuri do zajednice da obaviæ nad
njom obred pomirenja. Gnjev je Jahvin veø izbio i zlo je poçelo!”
Bro 17:12 Aron uze æto mu je Mojsije rekao te otrça usred zbora, a kad
tamo: pomor meåu narodom veø poçeo. Stavi tamjana te obavi obred
pomirenja nad narodom.
Bro 17:13 Zatim stade izmeåu mrtvih i œivih i zlo se ustavi.
Bro 17:14 Bilo ih je mrtvih od toga zla çetrnaest tisuøa i sedam stotina,
osim onih koji su poginuli zbog Koraha.
Bro 17:15 Aron se vrati k Mojsiju na ulaz u Æator sastanka: pomor se
ustavi.
Bro 17:16 Jahve reçe Mojsiju:
Bro 17:17 “Razloœi Izraelcima te od njih uzmi po jedan ætap za svaki
predjedovski dom; uzmi od svih njihovih starjeæina za njihove
pradjedovske domove dvanaest ætapova. Ime svakoga napiæi na
njegovu ætapu.
Bro 17:18 A kako ima po jedan ætap za svakoga starjeæinu pradjedovskih
domova, Aronovo ime napiæi na Levijevu ætapu.
Bro 17:19 Onda ih pohrani u Æator sastanka pred Svjedoçanstvo; ondje
gdje se s tobom sastajem.
Bro 17:20 Ætap onoga çovjeka koga izaberem propupat øe. Tako øu
maknuti od sebe rogoborenje Izraelaca kojim prigovaraju vama.”
Bro 17:21 Mojsije tako kaza Izraelcima. Sve njihove starjeæine dadoæe
mu ætap, po jedan ætap za svakoga starjeæinu - dakle, dvanaest ætapova
za njihove pradjedovske domove. Meåu njihovim ætapovima bio je i ætap
Aronov.
Bro 17:22 Mojsije pohrani ætapove pred Jahvu u Æatoru svjedoçanstva.
Bro 17:23 Kad sutradan Mojsije uåe u Æator svjedoçanstva, gle: ætap
Arona iz doma Levijeva propupao! Potjerala mladica, procvjetao cvijet
i sazreli bademi.
Bro 17:24 Tada iznese Mojsije ispred Jahve sve ætapove sinovima
Izraelovim. Oni ih razgledaæe, a onda svatko uze svoj ætap.
Bro 17:25 Jahve reçe Mojsiju: “Opet stavi Aronov ætap pred
Svjedoçanstvo, neka se çuva za znak buntovnim sinovima. Dokonçaj
tako njihovo rogoborenje protiv mene, da ne izginu.”
Bro 17:26 I uçini Mojsije: kako mu je Jahve zapovjedio, tako uçini.
Bro 17:27 “Izgibosmo!” - rekoæe Izraelci Mojsiju. “Propadosmo! Svi
odreda propadosmo!
Bro 17:28 Tko god priåe Jahvinu prebivaliætu, umire ... Zar øemo svi
izginuti?”
Bro 18:1 Tada Jahve reçe Aronu: “Ti, tvoji sinovi i tvoj pradjedovski dom
s tobom bit øete odgovorni za grijehe u Svetiætu; ti i tvoji sinovi s tobom
bit øete odgovorni za grijehe svoga sveøeniætva.
Bro 18:2 Pridruœi k sebi i svoju braøu od Levijeva plemena - tvoga
pradjedovskog doma - neka ti se prikljuçe da ti posluœuju, tebi i tvojim
sinovima s tobom, pred Æatorom svjedoçanstva.
Bro 18:3 Neka stoje na sluœbu tebi i svemu Æatoru, ali neka se ne pribliœuju
pokuøstvu u Svetiætu niti œrtveniku, da ne poginu i oni i vi.
Bro 18:4 Neka su, dakle, tebi pridruœeni i neka preuzmu brigu za Æator
sastanka, svaku sluœbu oko Æatora. I neka se ni jedan svjetovnjak ne
pribliœuje vama,
Bro 18:5 a vi vræite sluœbu u Svetiætu i sluœbu oko œrtvenika da se viæe ne
izlijeva gnjev na Izraelce.
Bro 18:6 Uzeh, evo, vaæu braøu levite izmeåu Izraelaca vama za dar;
kao darovani pripadaju Jahvi da obavljaju sluœbu oko Æatora sastanka.
Bro 18:7 Ti i tvoji sinovi s tobom preuzmite sveøeniçke poslove oko
svega æto spada na œrtvenik i iza zavjese. Sluœbu koju dajem na dar
vaæem sveøeniætvu vi obavljajte. A svjetovnjak koji se primakne neka se
pogubi.”
Prava sveøenika
Bro 18:8 Joæ reçe Jahve Aronu: “Tebi, evo, povjeravam brigu o onom
æto se meni prinosi. Sve æto Izraelci posveøuju dodjeljujem tebi i tvojim
sinovima kao baætinu trajnim zakonom.
Bro 18:9 Ovo neka pripadne tebi od svetinja nad svetinjama: od paljenih
œrtava svi njihovi darovi, za sve njihove prinosnice, za sve njihove
okajnice i za sve njihove naknadnice æto ih budu meni uzvraøali; ta vrlo
sveta stvar neka pripadne tebi i tvojim sinovima!

133
Bro 18:10 Blagujte ih kao najveøe svetinje! Svaki muækarac moœe ih
jesti. Neka ti budu svete!
Bro 18:11 I ovo neka bude za te: ono æto se uzima od izraelskih prinosa
da se prinese kao prikaznica - trajnim zakonom predajem tebi, tvojim
sinovima i tvojim køerima s tobom. Svatko tko u tvome domu bude çist
moœe od toga jesti.
Bro 18:12 Najbolje od novoga ulja i najbolje od novoga vina i œita - prvine
koje se prinose Jahvi - predajem tebi.
Bro 18:13 Prvi rodovi svega u njihovoj zemlji æto ih budu donosili Jahvi
neka budu tvoji. Tko je god çist u tvome domu moœe ih jesti.
Bro 18:14 Sve æto u Izraelu bude odreåeno za ‘herem’ neka je tvoje.
Bro 18:15 Svako prvoroåençe svih biøa - kako ljudi tako i œivotinja - æto
se prinose Jahvi neka bude tvoje. Samo pusti da se otkupi prvenac od
ljudi i prvençe od neçiste stoke.
Bro 18:16 Kad budu stari mjesec dana, pusti da ih otkupljuju. A njihovu
otkupnu cijenu odredi: pet srebrnih æekela, prema hramskom æekelu, a
to je dvadeset gera.
Bro 18:17 Ali prvençe kravlje, prvençe ovçje i prvençe kozje neka se ne
otkupljuje. Oni su svetinja. Krv njihovu izlij na œrtvenik, a pretilinu njihovu
saœeœi u kad kao œrtvu spaljenu na ugodan miris Jahvi.
Bro 18:18 Njihovo meso neka pripadne tebi; kao i grudi œrtve prikaznice
i desno pleøe.
Bro 18:19 Sve posveøene prinose æto ih Izraelci podiœu Jahvi predajem
trajnim zakonom tebi, tvojim sinovima i tvojim køerima s tobom. To je
savez osoljen, trajan pred Jahvom, tebi i tvome potomstvu s tobom.”
Bro 18:20 “Nemoj imati baætine u zemlji njihovoj”, reçe Jahve Aronu,
“niti sebi stjeçi posjeda meåu njima! Ja sam tvoj dio i tvoja baætina meåu
Izraelcima.”
Bro 18:21 “Levijevim sinovima, evo, predajem u baætinu sve desetine u
Izraelu za njihovu sluœbu - za sluœbu æto je obavljaju u Æatoru sastanka.
Bro 18:22 A Izraelci neka se viæe ne primiçu Æatoru sastanka, da ne
navuku na se grijeh i ne poginu.
Bro 18:23 Neka samo leviti obavljaju sluœbu u Æatoru sastanka; i neka
oni budu odgovorni za svoj grijeh. Trajna je to odredba za vaæe naraætaje;
meåu Izraelcima neka nemaju posjeda,
Bro 18:24 jer ja im predajem u posjed desetine æto ih Izraelci prinose na
dar Jahvi. Stoga sam za njih rekao: neka oni nemaju posjeda meåu
Izraelcima.”
Desetine
Bro 18:25 Jahve reçe Mojsiju:
Bro 18:26 “Levitima govori i reci im: ‘Kad od Izraelaca primate desetinu,
koju ja od njih dajem vama u baætinu, od toga onda vi prinesite podizanicu
Jahvi: desetinu od desetine.
Bro 18:27 Prinos øe vam biti zaraçunan kao da je prinos s gumna i “otoka
iz badnja.
Bro 18:28 Tako isto prinosite podizanicu Jahvi i od svih svojih desetina
æto ih primate od Izraelaca. Od toga davajte podizanicu Jahvinu
sveøeniku Aronu.
Bro 18:29 Od svih darova koje budete primali podiœite podizanicu Jahvi;
od svega ono najbolje - onaj dio koji treba posveøivati.’
Bro 18:30 Joæ im reci: ‘Poæto od toga prinesete najbolji dio, neka se to
levitima uraçuna kao prihod s gumna i prihod iz badnja.
Bro 18:31 Na svakome ga mjestu moœete jesti, i vi i vaæi ukuøani, jer to
vam je nagrada za vaæu sluœbu u Æatoru sastanka.
Bro 18:32 Poæto prinesete njegov najbolji dio, neøete navuøi na se
grijeha; svetinja Izraelaca neøete oskvrnjivati te neøete ginuti.’”
Voda oçiæøenja
Bro 19:1 Jahve reçe Mojsiju i Aronu:
Bro 19:2 “Ovo je zakonska odredba æto ju je Jahve naredio: Reci
Izraelcima neka ti dovedu crvenu junicu, zdravu, na kojoj nema mane i
na koju joæ nije stavljan jaram.
Bro 19:3 A vi je predajte sveøeniku Eleazaru. Neka se zatim izvede
izvan tabora i zakolje pred njim.
Bro 19:4 Sveøenik Eleazar neka uzme njezine krvi na svoj prst pa njome
poækropi sedam puta prema proçelju Æatora sastanka.
Bro 19:5 Neka se onda junica spali na njegove oçi; neka joj se spale:
koœa, meso, krv i neçist.
Bro 19:6 Potom neka sveøenik uzme cedrovine, izopa i crvenoga prediva
pa ih baci usred vatre gdje se krava spaljuje.
Bro 19:7 Neka sveøenik opere svoju odjeøu, a svoje tijelo u vodi okupa.
Poslije toga neka se sveøenik vrati u tabor, ali neka je neçist do veçeri.

134
Bro 19:8 I onaj koji ju je spaljivao neka svoju odjeøu opere i okupa svoje
tijelo u vodi te bude neçist do veçeri.
Bro 19:9 A jedan çist çovjek neka pokupi pepeo od junice pa ga pohrani
izvan tabora na çisto mjesto da se çuva izraelskoj zajednici za vodu
oçiæøenja. To je œrtva okajnica.
Bro 19:10 I onaj koji skupi pepeo od junice neka opere svoju odjeøu i
bude neçist do veçeri. Neka to bude trajan zakon i za Izraelce i za stranca
koji meåu njima boravi.”
Opøi postupak oçiæøenja
Bro 19:11 “Tko se dotakne mrtva ljudskog tijela neka je neçist sedam
dana.
Bro 19:12 Takav neka se opere tom vodom treøega dana i sedmoga
dana pa øe biti çist. Ako se ne opere treøega dana i sedmoga dana,
neøe biti çist.
Bro 19:13 Tko se dotakne mrtvaca, tijela preminula çovjeka, a ne opere
se, oskvrnjuje Jahvino prebivaliæte. Takav neka se iskorijeni iz Izraela.
Buduøi da vodom za oçiæøenje nije bio poliven, neçist je; njegova je
neçistoøa joæ na njemu.”
Posebna pravila oçiæøenja
Bro 19:14 “Ovo je zakon kad koji çovjek umre u æatoru; tko god uåe u
æator i tko god bude u æatoru neka je neçist sedam dana.
Bro 19:15 Svaka otvorena posuda koja ne bude zatvorena poklopcem
neka je neçista.
Bro 19:16 A na otvorenu polju tko se god dotakne poginuloga od maça,
ili mrtvaca, ili ljudskih kostiju, ili groba neka je neçist sedam dana.
Bro 19:17 Neka se za onoga koji se oneçistio uzme pepela od œivotinje
spaljene za okajnicu i na njega, u kakvu sudu, nalije œive vode.
Bro 19:18 Onda neka çist çovjek uzme izopa, zamoçi ga u vodu te
poækropi po æatoru, po svemu posuåu, po ljudima koji su tu bili, po onome
koji se dotakao kostiju, ili ubijenoga, ili preminuloga, ili groba.
Bro 19:19 Neka çisti çovjek ækropi neçistoga treøega i sedmoga dana.
Tako øe ga na sedmi dan oçistiti. Taj onda neka opere svoju odjeøu,
okupa se u vodi i neka je naveçer çist.
Bro 19:20 A bude li tko neçist pa se ne oçisti, neka se iskorijeni iz
zajednice, jer je oskvrnuo Jahvino svetiæte; vodom za oçiæøenje nije bio
poliven; neçist je!
Bro 19:21 Neka im i ovo bude trajnim zakonom: i onaj koji je ækropio
vodom za oçiæøenje neka opere svoju odjeøu; i onaj koji je dirnuo vodu
za oçiæøenje neka je neçist do veçeri.
Bro 19:22 Çega se god neçisti dotakne neka je neçisto; a osoba koja se
njega dotakne neka je neçista do veçeri.”
Mirjamina smrt. Voda iz peøine
Bro 20:1 Potom stigoæe Izraelci, sva zajednica, u pustinju Sin u prvome
mjesecu. Narod se nastani u Kadeæu. Ondje umrije Mirjam i ondje je
sahraniæe.
Bro 20:2 Nije bilo vode za zajednicu. Stoga se udruœe protiv Mojsija i
protiv Arona.
Bro 20:3 Narod se poçe svaåati s Mojsijem i govoriti: “Da smo bar izginuli
kad su nam i braøa poginula pred Jahvom!
Bro 20:4 Zaæto ste doveli Jahvinu zajednicu u ovu pustinju da ovdje
pomremo i mi i naæa stoka?
Bro 20:5 Zaæto ste nas izveli iz Egipta da nas dovedete u ovo nesretno
mjesto; mjesto u kojem nema ni œita, ni smokava, ni loze, ni mogranja?
Nema ni vode da pijemo.”
Bro 20:6 Mojsije i Aron odu ispred zajednice do ulaza u Æator sastanka
i padnu niçice. Tada im se pokaza slava Jahvina.
Bro 20:7 I Jahve reçe Mojsiju:
Bro 20:8 “Uzmi ætap pa ti i tvoj brat Aron skupite zajednicu. Onda, na
njihove oçi, progovorite peøini da ustupi svoje vode. Iz peøine im izvedi
vodu te napoj zajednicu i njezino blago.”
Bro 20:9 Mojsije uzme ætap ispred Jahve kako mu je naredio.
Bro 20:10 Zatim Mojsije i Aron skupe zbor pred peøinu pa im Mojsije
rekne: “Çujte, buntovnici! Hoøemo li vam iz ove peøine izvesti vodu?”
Bro 20:11 Zatim Mojsije podigne ruku i dvaput udari ætapom o peøinu:
voda provali u obilju, pa su mogli piti i zajednica i njezino blago.
Kazna Mojsija i Arona
Bro 20:12 Potom øe Jahve Mojsiju i Aronu: “Buduøi da se niste pouzdavali
u me i niste me svetim oçitovali u oçima sinova Izraelovih, neøete uvesti
ovaj zbor u zemlju koju im dajem.”
Bro 20:13 To su Meripske vode, kraj njih su se Izraelci prepirali s Jahvom,
a on se pokazao svetim.

135
Bro 20:14 Iz Kadeæa poæalje Mojsije glasnike: “Kralju Edoma. Ovako
veli tvoj brat Izrael: ‘Ti znaæ sve jade koji su nas snaæli.
Bro 20:15 Naæi se preci spustiæe u Egipat. U Egiptu smo proboravili
mnogo vremena. Egipøani su s nama i s naæim precima loæe postupali.
Bro 20:16 Stoga smo vapili Jahvi, i on çu naæ glas i posla anåela koji nas
izbavi iz Egipta. Evo nas sad u Kadeæu, gradu uz rub tvoga podruçja.
Bro 20:17 Pusti nas da proåemo kroz tvoju zemlju. Neøemo iøi preko
polja ni vinograda niti øemo piti vodu iz bunara; iøi øemo Kraljevskim
putem, ne skreøuøi ni desno ni lijevo, dok ne proåemo tvoje podruçje.”
Bro 20:18 Edom mu odgovori: “Ne prolazi preko moje zemlje, jer eto me
s maçem preda te!”
Bro 20:19 “Iøi øemo utrenikom”, rekoæe Izraelci, “a budemo li pili tvoje
vode, mi i naæa stada, za to øemo ti platiti. Niæta viæe, samo da proåemo
pjeæice.”
Bro 20:20 “Ne prolazi!” - odgovori.
I Edom mu izaåe u susret s mnogo ljudi i s velikom silom.
Bro 20:21 Tako Edom nije dopustio Izraelu da proåe kroz njegovo
podruçje i Izrael se okrenu od njega.
Aronova smrt
Bro 20:22 Zaputivæi se od Kadeæa, stigoæe Izraelci, sva zajednica, k
brdu Horu.
Bro 20:23 Kod brda Hora, uz meåu edomsku, reçe Jahve Mojsiju i Aronu:
Bro 20:24 “Neka se Aron pridruœi svojim precima! Neøe uøi u zemlju
koju dajem Izraelcima, jer ste se oprli mojoj zapovijedi kod Meripskih
voda.
Bro 20:25 Uzmi Arona i njegova sina Eleazara, pa ih izvedi na brdo Hor.
Bro 20:26 I svuci Aronu njegove haljine pa ih obuci njegovu sinu
Eleazaru. Aron øe se pridruœiti precima, umrijet øe ondje.”
Bro 20:27 Mojsije uçini kako naredi Jahve. Pred svom zajednicom
popeæe se na brdo Hor.
Bro 20:28 Mojsije svuçe s Arona njegove haljine te ih obuçe njegovu
sinu Eleazaru. Ondje navrh brda umrije Aron. Zatim se Mojsije i Eleazar
spustiæe s brda.
Bro 20:29 Sva zajednica vidje da je Aron preminuo i sav dom Izraelov
oplakivaæe Arona trideset dana.
Pobjeda kod Horme
Bro 21:1 Kralj Arada, Kanaanac koji je œivio u Negebu, çu da Izrael
dolazi Atarimskim putem, pa navali na Izraela i neke njegove zarobi.
Bro 21:2 Tada se Izrael ovako zavjetova Jahvi: “Ako u moje ruke izruçiæ
ovaj narod, potpuno øu uniætiti njegove gradove.”
Bro 21:3 Jahve usliæa glas Izraela i predade mu Kanaance. A Izrael njih
i njihove gradove ‘heremom’ uniæti. Stoga se ono mjesto prozva Horma.
Mjedena zmija
Bro 21:4 Od brda Hora zapute se prema Crvenom moru da zaobiåu
zemlju edomsku. Narod putem postane nestrpljiv.
Bro 21:5 I poçne govoriti i protiv Boga i protiv Mojsija: “Zaæto nas
izvedoste iz Egipta da pomremo u ovoj pustinji? Nema kruha, nema
vode, a to bijedno jelo veø se ogadilo duæama naæim.”
Bro 21:6 Onda Jahve poæalje na narod ljute zmije; ujedale ih one, tako
te pomrije mnogo naroda u Izraelu.
Bro 21:7 Doåe narod k Mojsiju pa reçe: “Sagrijeæili samo kad smo govorili
protiv Jahve i protiv tebe. Pomoli se Jahvi da ukloni zmije od nas!” Mojsije
se pomoli za narod,
Bro 21:8 i Jahve reçe Mojsiju: “Napravi otrovnicu i stavi je na stup: tko
god bude ujeden, ostat øe na œivotu ako je pogleda.”
Bro 21:9 Mojsije napravi zmiju od mjedi i postavi je na stup. Kad bi koga
ujela ljutica, pogledao bi u mjedenu zmiju i ozdravio.
Na putu prema Jordanu
Bro 21:10 Poåu Izraelci i utabore se u Obotu.
Bro 21:11 Potom se zapute iz Obota i utabore se kraj Ije-Abarima, u
pustinji æto je nasuprot Moabu, sa strane sunçeva izlaska.
Bro 21:12 Odande otputuju te se utabore u dolini Zaredu.
Bro 21:13 Odande krenu i utabore se s onu stranu Arnona, koji je u
pustinji a izvire u podruçju Amorejaca. Jer je Arnon granica moapska
izmeåu Moabaca i Amorejaca.
Bro 21:14 Zato se veli u “Knjizi Jahvinih vojni”: “Vaheb kod Sufe i doline
arnonske
Bro 21:15 i padine doline æto se naginjeprema mjestu Aru i naslanja se
na granicu moapsku ...”
Bro 21:16 Odande odoæe u Beer. To je bunar o kojem je Jahve rekao
Mojsiju: “Skupi narod da im dam vode!”

136
Bro 21:17 Tada Izrael zapjeva ovu pjesmu: “Prokljuçaj, studençe! A vi
ga uznosite:
Bro 21:18 knezovi ga iskopali, prvaci narodni izdubli œezlom, ætapom
svojim.”
Iz pustinje odu u Matanu,
Bro 21:19 iz Matane u Nahaliel, a iz Nahaliela u Bamot;
Bro 21:20 iz Bamota u dolinu æto se stere u moapskom polju, prema
vrhuncu Pisge, s koje se pruœa vidik na pustaru.
Pobjeda nad Amorejcima
Bro 21:21 Sad Izrael posla glasnike Sihonu, amorejskome kralju, s
porukom:
Bro 21:22 “Pusti da proåem preko tvoje zemlje. Neøemo zalaziti u polja
i u vinograde, niti øemo piti vode iz bunara. Iøi øemo Kraljevskim putem
dok ne proåemo tvoje podruçje.”
Bro 21:23 Ali Sihon ne dopusti Izraelu da proåe njegovim podruçjem,
nego skupi sav svoj narod te izaåe u pustinju da presretne Izraelce.
Stigavæi do Jahze, zavojuje na Izraela.
Bro 21:24 Ali ga Izrael potuçe oætrim maçem i osvoji njegovu zemlju od
Arnona do Jaboka, do Amonaca, jer je Az leœao na granici Amonaca.
Bro 21:25 Izrael zauzme sve one gradove i Izrael se nastani u svim
onim gradovima Amorejaca; u Heæbonu i svim njegovim naseljima.
Bro 21:26 Kako je Heæbon bio glavni grad Sihona, amorejskog kralja,
koji je ratovao protiv prijaænjega moapskoga kralja te osvojio svu njegovu
zemlju do Arnona,
Bro 21:27 kaœu zato pjesnici: “Hrabro, o Heæbone, dobro sazdani, çvrsto
posaåeni grade Sihonov!
Bro 21:28 Iz Heæbona oganj suknu, plamen iz grada Sihonova, saœga
Ar moapski, proœdrije visove arnonske.
Bro 21:29 Teæko tebi, Moabe! Propao si, narode Kemoæev! Od sinova
bjegunce uçini, a od køeri svojih ropkinje Sihonu, kralju amorejskom.
Bro 21:30 Pobili smo ih; propao je Heæbon do Dibona: sve smo razorili
do Nofaha, æto je blizu Medebe ...”
Bro 21:31 Tako se Izrael nastani u zemlji Amorejaca.
Bro 21:32 Mojsije se uputi da izvidi Jazer. Potom zauzmu njegova naselja
a rastjeraju Amorejce koji bijahu ondje.
Pobjeda nad Ogom
Bro 21:33 Okrenu se onda i poåu prema Baæanu. A baæanski kralj Og
presrete ih sa svim svojim narodom da zapodjene boj kod Edreja.
Bro 21:34 Ali Jahve reçe Mojsiju: “Ne boj ga se! Predao sam u tvoje ruke
njega, sav njegov narod i njegovu zemlju. Postupi s njim kako si postupio
s amorejskim kraljem Sihonom koji je boravio u Heæbonu.”
Bro 21:35 I potukoæe ga, i sinove njegove, i sav njegov narod, tako da
nitko ne uteçe. Potom zaposjedoæe njegovu zemlju.
Moapski kralj Balak poziva u pomoø
vraça Bileama
Bro 22:1 Poslije toga Izraelci otputuju i utabore se na Moapskim
poljanama, s onu stranu Jordana, nasuprot Jerihonu.
Bro 22:2 Balak, sin Siporov, vidje sve æto Izrael uçini Amorejcima.
Bro 22:3 Moab se uvelike poboja toga naroda jer je bio brojan.
Moaba obuze strah od Izraelaca.
Bro 22:4 Zato reçe Moab midjanskim starjeæinama: “Sad øe ova rulja
oko nas sve popasti kao æto vol popase travu po polju.”
Balak, sin Siporov, bijaæe moapski kralj u ono vrijeme.
Bro 22:5 On poæalje glasnike Bileamu, sinu Beorovu, u Petoru, koji se
nalazi na Rijeci, u zemlji Amonaca. Pozove ga rekavæi: “Evo je doæao
neki narod iz Egipta; evo je prekrio lice zemlje i naselio se uza me.
Bro 22:6 Zato doåi i prokuni mi ovaj narod jer je jaçi od mene. Tako øu
ga moøi svladati i istjerati iz zemlje. A znam da je blagoslovljen onaj
koga blagosloviæ, a proklet onaj koga prokuneæ.”
Bro 22:7 Starjeæine moapske i starjeæine midjanske krenu s nagradom
za vraçanje u svojim rukama. Stignu Bileamu i prenesu mu Balakovu
poruku.
Bro 22:8 On im rekne: “Prenoøite ovdje te øu vam odgovoriti prema
onome æto mi Jahve kaœe.” Tako moapski knezovi ostanu kod Bileama.
Bro 22:9 Bog doåe Bileamu i upita: “Tko su ti ljudi s tobom?” Bileam
odgovori Bogu:
Bro 22:10 “Poslao ih k meni Balak, sin Siporov, moapski kralj, s porukom:
Bro 22:11 ‘Evo je neki narod doæao iz Egipta i prekrio lice zemlje. Doåi
da ga prokuneæ. Tako øu ga moøi svladati i protjerati.’”
Bro 22:12 Ali Bog reçe Bileamu: “Nemoj iøi s njima! Nemoj proklinjati
onaj narod jer je blagoslovljen.”

137
Bro 22:13 Ujutro Bileam ustane te øe Balakovim knezovima: “Odlazite
u svoju zemlju jer mi ne da Jahve da poåem s vama.”
Bro 22:14 Moapski se knezovi dignu, odu Balaku pa mu reknu: “Bileam
nije htio poøi s nama.”
Bro 22:15 Balak opet poæalje knezove, brojnije i uglednije od prvih.
Bro 22:16 Oni doåu Bileamu i reknu mu: “Ovako je poruçio Balak, sin
Siporov: ‘Ne skanjuj se nego doåi k meni.
Bro 22:17 Bogato øu te nagraditi i uçinit øu sve æto mi kaœeæ. Doåi, molim
te, i prokuni mi ovaj narod!’”
Bro 22:18 Ali Bileam odgovori Balakovim slugama: “Da mi Balak dadne
svoju kuøu punu srebra i zlata, ne bih mogao prestupiti zapovijedi Jahve,
Boga svoga, da uçinim iæta, bilo veliko bilo malo.
Bro 22:19 Ali provedite ovdje i vi noø da doznam æto øe mi Jahve joæ
kazati.”
Bro 22:20 Noøu Bog doåe Bileamu pa mu rekne: “Ako su ti ljudi doæli da
te pozovu, ustani, poåi s njima! Ali da çiniæ samo æto ti ja reknem!”
Bileamova magarica
Bro 22:21 Ustane Bileam ujutro, osamari svoju magaricu i ode s
moapskim knezovima.
Bro 22:22 No Boœja srdœba usplamtje æto je on poæao. Zato anåeo Jahvin
stade na put da ga sprijeçi. On je jahao na svojoj magarici, a pratila ga
njegova dva momka.
Bro 22:23 Kad magarica opazi anåela Jahvina kako stoji na putu s
isukanim maçem u ruci, skrene sa staze i poåe preko polja. Bileam
poçe tuøi magaricu da je vrati na put.
Bro 22:24 Anåeo Jahvin tada stade na uskom prolazu, meåu
vinogradima, a bijaæe ograda i s ove i s one strane.
Bro 22:25 Magarica, spazivæi Jahvina anåela, stisne se uza zid i o zid
pritisne Bileamovu nogu. On je opet poçe tuøi.
Bro 22:26 Anåeo Jahvin poåe naprijed te stade na usko mjesto gdje nije
bilo prostora da se provuçe ni desno ni lijevo.
Bro 22:27 Kad je magarica ugledala Jahvina anåela, legne pod
Bileamom. Bileam pobjesni i poçe tuøi magaricu ætapom.
Bro 22:28 Tada Jahve otvori usta magarici te ona progovori Bileamu:
“Æto sam ti uçinila da si me tukao tri puta?”
Bro 22:29 Bileam odgovori magarici: “Æto sa mnom zbijaæ æalu! Da mi je
maç u ruci, sad bih te ubio!”
Bro 22:30 A magarica uzvrati Bileamu: “Zar ja nisam tvoja magarica na
kojoj si jahao svega svoga vijeka do danas? Jesam li ti obiçavala ovako?”
- “Nisi!” - odgovori on.
Bro 22:31 Tada Jahve otvori oçi Bileamu i on opazi anåela Jahvina kako
stoji na putu s golim maçem u ruci. Pognu on glavu i pade niçice.
Bro 22:32 Onda øe mu anåeo Jahvin: “Zaæto si tukao svoju magaricu
veø tri puta? Ta ja sam istupio da te sprijeçim, jer te put meni naoçigled
vodi u propast.
Bro 22:33 Magarica me opazila i preda mnom se uklonila sva tri puta.
Da mi se nije uklanjala, veø bih te ubio, a nju ostavio na œivotu.”
Bro 22:34 Onda øe Bileam anåelu Jahvinu: “Sagrijeæio sam! Nisam znao
da ti preda mnom stojiæ na putu. Ali sad, ako je zlo u tvojim oçima, ja øu
se vratiti.”
Bro 22:35 Ali anåeo Jahvin odvrati Bileamu: “Idi s tim ljudima, ali samo
ono govori æto ti ja kaœem.” Tako Bileam ode s Balakovim knezovima.
Bileam i Balak
Bro 22:36 Kad je Balak çuo da Bileam dolazi, iziåe mu u susret do grada
Moaba æto se nalazi na granici Arnona, na kraju podruçja.
Bro 22:37 “Zar nisam uporno po te slao i pozivao te? Zaæto mi nisi doæao?”
reçe Balak Bileamu. “Zar te zaista ne mogu bogato nagraditi?”
Bro 22:38 “Evo sam ti doæao”, reçe Bileam Balaku. “Ali hoøu li ti moøi
sada æto kazati? Samo æto mi Bog stavi na jezik, to øu govoriti.”
Bro 22:39 Poåe zatim Bileam s Balakom i doåoæe u Kirjat Husot.
Bro 22:40 Œrtvova Balak i krupne i sitne stoke te od toga pruœi Bileamu
i knezovima koji su ga pratili.
Bro 22:41 Sutradan uze Balak Bileama i odvede ga gore na Bamot-
Baal, odakle mogaæe vidjeti krajnji dio naroda.
Bro 23:1 I Bileam reçe Balaku: “Ovdje mi naçini sedam œrtvenika; ovdje
mi pripravi sedam junaca i sedam ovnova.”
Bro 23:2 Balak uçini kako je Bileam rekao. A onda Balak i Bileam prinesu
po jednoga junca i ovna na svakome œrtveniku.
Bro 23:3 Potom øe Bileam Balaku: “Ti stoj kod svoje paljenice, a ja idem
ne bih li se sreo s Jahvom, pa æto mi oçituje, kazat øu ti.” I ode na
osamljeno mjesto.

138
Bileamovo proroçanstvo
Bro 23:4 I Bog srete Bileama, koji mu reçe: “Sedam sam œrtvenika
podigao i prinio na svakome po jednoga junca i ovna.”
Bro 23:5 A Jahve stavi rijeçi u usta Bileamu te mu zapovjedi: “Vrati se
Balaku i ovako govori.”
Bro 23:6 Bileam se vrati k njemu, a on stajaæe uza svoju paljenicu i s njim
svi knezovi moapski.
Bro 23:7 Tada on poçe svoju pjesmu i reçe: “Iz Arama dovede me Balak,
kralj Moaba, iz strana istoçnih: ‘Doåi, prokuni mi Jakova, doåi, gromom
udri Izraela!’
Bro 23:8 Kako mogu proklinjati koga Bog ne proklinje? Kako gromom
udarati koga Jahve ne udara?
Bro 23:9 Jer s vrha hridi ja ga gledam, s visoka ga motrim brijega. Gle
naroda koji odvojeno œivi, meåu narode on se ne broji.
Bro 23:10 Prah Jakovljev tko øe prebrojiti; pijesak Izraela tko øe izmjeriti!
O, da mi je umrijeti smrøu pravednika!
O, da svræetak moj bude kao njegov!”
Bro 23:11 “Æto mi to uradi!” - reçe Balak Bileamu. “Dovedoh te da
prokuneæ moje neprijatelje, a kad tamo, ti ih blagoslovom obasu!”
Bro 23:12 On odgovori: “Zar mi nije duœnost kazati æto mi Jahve stavlja
u usta?”
Bro 23:13 “Hajde sa mnom na drugo mjesto, odakle ga moœeæ svega
vidjeti” zamoli ga Balak. “Odavde mu vidiæ samo jedan kraj, a ne vidiæ ga
svega. Odande mi ga prokuni!”
Bro 23:14 Povede ga zatim na Sede Sofim, na vrh Pisge. Tu sagradi
sedam œrtvenika i na svakom œrtveniku prinese po jednoga junca i ovna.
Bro 23:15 Bileam tada rekne Balaku: “Stoj ovdje kraj svoje paljenice, a
ja odoh onamo na susret Bogu.”
Bro 23:16 Jahve sretne Bileama; stavi rijeçi u njegova usta te mu zapovjedi:
“Vrati se k Balaku i tako govori!”
Bro 23:17 I vrati se on Balaku, koji stajaæe uza svoju paljenicu i s njim
moapski knezovi. Balak ga zapita: “Æto je Jahve rekao?”
Bro 23:18 Tada Bileam zapoçe svoju pjesmu i reçe: “Ustani, Balaçe, i
posluæaj!
Uhom me posluhni, sine Siporov!
Bro 23:19 Bog nije çovjek da bi slagao, nije sin Adama da bi se kajao.
Zar on kada rekne, a ne uçini, zar obeøa, pa ne ispuni?
Bro 23:20 Gle, primih od Boga da blagoslovim, blagoslovit øu i povuøi
neøu blagoslova.
Bro 23:21 U Jakovu nesreøe ne nazreh, niti nevolje vidjeh u Izraelu.
Jahve, Bog njegov, s njime je, poklik kralju u njemu odzvanja.
Bro 23:22 Iz Egipta Bog ga je izveo, on je njemu kao rozi bivola.
Bro 23:23 Gatanja nema protiv Jakova niti protiv Izraela vraçanja. I kada
budu rekli Jakovu i Izraelu: ‘Æto radi Bog?’
Bro 23:24 gle, ustat øe narod kao lavica, diøi øe se poput lava: leøi neøe
dok plijen ne proguta, dok ne popije krv pobijenih.”
Bro 23:25 Zatim Balak reçe Bileamu: “Nemoj ga ni kletvom kleti, ali ni
blagoslovom blagoslivljati.”
Bro 23:26 Bileam odvrati Balaku. “Zar ti nisam rekao: sve æto Jahve
kaœe, to øu çiniti.”
Bro 23:27 Potom Balak reçe Bileamu: “Hajde! Odvest øu te na drugo
mjesto. Moœda øe Bogu biti pravo da mi ga odande prokuneæ.”
Bro 23:28 I odvede Balak Bileama na vrh Peora, odakle se pruœa vidik
na pustaru.
Bro 23:29 “Sagradi mi ovdje sedam œrtvenika”, reçe Bileam Balaku.
“Nadalje, pripremi mi ovdje sedam junaca i sedam ovnova.”
Bro 23:30 Balak uçini kako je Bileam rekao i prinese po jednoga junca
i ovna na svakome œrtveniku.
Bro 24:1 Kad opazi Bileam da je Jahvi drago æto on blagoslivlja Izraela,
ne htjede viæe ni iøi kao prije u potragu za znamenjima, nego se licem
okrenu prema pustari.
Bro 24:2 Bileam podiœe oçi i vidje Izraela utaborena po njegovim
plemenima. Na njega siåe Duh Boœji
Bro 24:3 i on poçe svoju pjesmu te reçe: “Proroçanstvo Bileama, sina
Beorova,
proroçanstvo çovjeka pronicava pogleda,
Bro 24:4 proroçanstvo onoga koji rijeçi Boœje sluæa, koji vidi viåenja
Svesilnoga, koji pada i oçi mu se otvaraju.
Bro 24:5 Kako su lijepi ti æatori, Jakove, i stanovi tvoji, Izraele!
Bro 24:6 Kao dolovi æto se steru, kao vrtovi uz obalu rijeke, kao aloje æto
ih Jahve posadi, kao cedri pokraj voda!

139
Bro 24:7 Iz potomstva junak mu izlazi, nad mnogim on vlada narodima.
Kralj øe njegov nadvisiti Agaga, uzdiœe se kraljevstvo njegovo.
Bro 24:8 Iz Egipta Bog ga izveo, on je njemu kao rozi bivola. On proœdire
narode duæmanske, on njihove kosti drobi.
Bro 24:9 Skupio se, polegao poput lava, poput lavice:
tko ga podiøi smije? Blagoslovljen bio tko te blagoslivlje, proklet da je
tko tebe proklinje!”
Bro 24:10 I usplamtje srdœbom Balak na Bileama i udari rukom o ruku.
“Pozvao sam te da prokuneæ moje neprijatelje”, reçe Balak Bileamu, “a
kad tamo, ti ih blagoslovi evo triput!
Bro 24:11 Nosi se odmah u svoj kraj. Bio sam rekao: dostojno øu te
poçastiti! A eto, Jahve te liæi çasti.”
Bro 24:12 Nato Bileam odgovori Balaku: “Zar nisam rekao i tvojim
glasnicima koje si k meni poslao:
Bro 24:13 ‘Da mi Balak dadne svoju kuøu punu srebra i zlata, ne bih
mogao prestupiti zapovijed Jahvinu i po svojoj volji çiniti bilo dobro, bilo
zlo; ono æto kaœe Jahve, to øu i ja reøi.’
Bro 24:14 A sada, kad, evo, odlazim k svome narodu, hajde da ti objavim
æto øe ovaj narod uçiniti tvome narodu u buduønosti!”
Bro 24:15 I poçe svoju pjesmu i reçe: “Proroçanstvo Bileama, sina
Beorova, proroçanstvo çovjeka pronicava pogleda,
Bro 24:16 proroçanstvo onoga koji rijeçi Boœje sluæa, koji poznaje
mudrost Sveviænjega, koji vidi viåenja Svesilnoga, koji pada i oçi mu se
otvaraju.
Bro 24:17 Vidim ga, ali ne sada: motrim ga, ali ne iz blizine: od Jakova
zvijezda izlazi, od Izraela œezlo se diœe. On Moabu razbija bokove i svu
djecu Setovu zatire!
Bro 24:18 Edom øe njegovim postati posjedom, a Seir zemljom
osvojenom. Razvija snagu svoju Izrael,
Bro 24:19 Jakov vlada nad neprijateljima i uniætava preœivjele iz Ira.”
Bro 24:20 Bileam se zagleda u Amaleka te poçe svoju pjesmu i reçe:
“Amalek je prvenac meåu narodima, ali vjeçna propast njegov je
svræetak.”
Bro 24:21 Onda se zagleda u Kenijce te poçe svoju pjesmu i reçe: “Tvrd
je stan tvoj, Kajine, na timoru ti gnijezdo savijeno!
Bro 24:22 Ali gnijezdo pripada Beoru; dokle øeæ Aæuru robovati?”
Bro 24:23 Opet poçe svoju pjesmu i reçe: “Narodi pomorski skupljaju se
sa sjevera,
Bro 24:24 a brodovlje od strane Kitima. Podjarmljuju Aæur, podjarmljuju
Heber, pa i njega øe propast stiøi vjeçita.”
Bro 24:25 Potom ustade Bileam te se uputi natrag u svoj kraj. A i Balak
ode svojim putem.
Duhovna i tjelesna lutanja Izraelaca
Bro 25:1 Dok je Izrael boravio u Æitimu, narod se upusti u blud s
Moapkama.
Bro 25:2 One pozivahu narod na œrtvovanje svojim bogovima, a narod
sudjelovaæe u njihovim gozbama i klanjaæe se njihovim bogovima.
Bro 25:3 Tako se Izrael osramoti s Baalom peorskim. I Jahve planu
gnjevom na Izraela.
Bro 25:4 “Pokupi sve narodne glavare”, reçe Jahve Mojsiju. “Objesi ih
Jahvi usred bijela dana da se Jahvin gnjev odvrati od Izraela.”
Bro 25:5 Onda Mojsije rekne izraelskim sucima: “Neka svatko pobije
one svoje ljude koji su se osramotili s Baalom peorskim.”
Bro 25:6 Baæ tada neki Izraelac doåe i dovede k svojoj braøi jednu
Midjanku naoçigled Mojsija i naoçigled sve izraelske zajednice koja
zaplaka na ulazu u Æator sastanka.
Bro 25:7 Kad to opazi Pinhas, sin Eleazara, sina sveøenika Arona, ustade
ispred zajednice: uze koplje u ruku
Bro 25:8 i poåe za Izraelcem u odaje i probode ih oboje, Izraelca i œenu;
nju kroza slabine. Tako pomor Izraelaca prestade.
Bro 25:9 A onih koji su od pomora pomrli bilo je dvadeset i çetiri tisuøe.
Bro 25:10 Jahve reçe Mojsiju:
Bro 25:11 “Pinhas, sin Eleazara, sina sveøenika Arona, odvratio je moj
gnjev od Izraelaca, obuzet meåu njima mojim revnovanjem. Zato u
svome revnovanju nisam istrijebio izraelskoga naroda.
Bro 25:12 Kaœi mu dakle: ‘S njime, evo, sklapam savez mira.
Bro 25:13 Neka to bude za njega i njegove potomke poslije njega savez
vjeçnoga sveøeniætva, jer je revnovao za svoga Boga i izvræio pomirenje
za izraelski narod.’”
Bro 25:14 Ime Izraelcu koji je bio ubijen - onome æto je ubijen s Midjankom
- bijaæe Zimri. Bio je sin Salua, glavara jedne od Æimunovih porodica.

140
Bro 25:15 A ime ubijene œene Midjanke bijaæe Kozbi. Bila je køi Surova.
Sur je bio glavar jednog plemena, jedne porodice u Midjanu.
Bro 25:16 Jahve reçe Mojsiju:
Bro 25:17 “Navali na Midjance i potuci ih,
Bro 25:18 jer su i oni navaljivali na vas svojim lukavætinama kad su lukavo
radili protiv vas u sluçaju Peora i svoje sestre Kozbi, køeri glavara
midjanskoga, koja je zaglavila u vrijeme pomora nastalog zbog Peora.”
Bro 26:1 Poslije toga zla Jahve reçe Mojsiju i Eleazaru, sinu sveøenika
Arona:
Bro 26:2 “Obavite popis sve zajednice sinova Izraelovih, po njihovim
porodicama, popiæite sve, od dvadeset godina pa naviæe, koji su u Izraelu
sposobni za borbu.”
Bro 26:3 Mojsije, dakle, i sveøenik Eleazar popiæu ih na Moapskim
poljanama, uz Jordan blizu Jerihona,
Bro 26:4 sve od dvadeset godina pa naviæe, kako je Jahve naredio
Mojsiju i Izraelcima. Sinovi Izraelovi koji su izaæli iz zemlje egipatske bili
su:
Bro 26:5 Izraelov prvoroåenac Ruben. Sinovi Rubenovi: od Henoka rod
Henokovaca; od Palua rod Paluovaca;
Bro 26:6 od Hesrona rod Hesronovaca i od Karmija rod Karmijevaca.
Bro 26:7 To su rodovi Rubenovaca. Njih je bilo çetrdeset i tri tisuøe
sedam stotina i trideset.
Bro 26:8 Paluov sin bijaæe Eliab,
Bro 26:9 a sinovi Eliabovi: Nemuel, Datan i Abiram. Taj Datan i Abiram
bijahu ugledni çlanovi zajednice koji se podigoæe protiv Mojsija i Arona
u buni Korahovoj, kad se pobuniæe protiv Jahve.
Bro 26:10 Nato je zemlja rastvorila svoje ralje i progutala ih zajedno s
Korahom, kad je smrt pograbila tu skupinu i oganj proœdro dvjesta i
pedeset ljudi. Tako su postali opomenom.
Bro 26:11 No sinovi Korahovi ne izginuæe.
Bro 26:12 Sinovi Æimunovi po svojim rodovima: od Nemuela rod
Nemuelovaca; od Jamina rod Jaminovaca; od Jakina rod Jakinovaca;
Bro 26:13 od Zeraha rod Zerahovaca i od Æaula rod Æaulovaca.
Bro 26:14 To su rodovi Æimunovaca, njih dvadeset i dvije tisuøe i dvjesta.
Bro 26:15 Sinovi Gadovi po svojim rodovima: od Sefona rod Sefonovaca;
od Hagija rod Hagijevaca; od Æunija rod Æunijevaca;
Bro 26:16 od Oznija rod Oznijevaca; od Erija rod Erijevaca;
Bro 26:17 od Aroda roda Arodovaca i od Arelija rod Arelijevaca.
Bro 26:18 To su rodovi Gadovih potomaka. Njih je upisano çetrdeset
tisuøa i pet stotina.
Bro 26:19 Judini sinovi: Er i Onan. I Er i Onan umrijeæe u zemlji
kanaanskoj.
Bro 26:20 Sinovi Judini po svojim rodovima bijahu: od Æele rod Æelinaca;
od Peresa rod Peresovaca i od Zeraha rod Zerahovaca.
Bro 26:21 Peresovi su sinovi opet bili: od Hesrona rod Hesronovaca i od
Hamula rod Hamulovaca.
Bro 26:22 To su Judini rodovi. Njih je upisano sedamdeset i æest tisuøa
i petsto.
Bro 26:23 Sinovi Jisakarovi, prema svojim rodovima: od Tole rod
Tolinaca; od Puve rod Puvinaca;
Bro 26:24 od Jaæuba rod Jaæubovaca i od Æimrona rod Æimronovaca.
Bro 26:25 To su Jisakarovi rodovi. Njih je upisano æezdeset i çetiri tisuøe
i trista.
Bro 26:26 Sinovi Zebulunovi, po svojim rodovima: od Sereda rod
Seredovaca; od Elona rod Elonovaca i od Jahleela rod Jahleelovaca.
Bro 26:27 To su rodovi Zebulunovaca. Njih je upisano æezdeset tisuøa
i pet stotina.
Bro 26:28 Sinovi Josipovi, po svojim rodovima: Manaæe i Efrajim.
Bro 26:29 Sinovi Manaæeovi: od Makira rod Makirovaca. Makiru se rodio
Gilead. Od Gileada rod Gileadovaca.
Bro 26:30 Ovo su bili sinovi Gileadovi: od Jezera rod Jezerovaca; od
Heleka rod Helekovaca;
Bro 26:31 od Asriela rod Asrielovaca; od Æekema rod Æekemovaca;
Bro 26:32 od Æemide rod Æemidinaca i od Hefera rod Heferovaca.
Bro 26:33 Heferov sin Selofhad nije imao sinova, nego køeri. Imena
Selofhadovih køeri bila su: Mahla, Noa, Hogla, Milka i Tirsa.
Bro 26:34 To su Manaæeovi rodovi. Njih je upisano pedeset i dvije tisuøe
i sedam stotina.
Bro 26:35 Ovo su opet sinovi Efrajimovi, po svojim rodovima: od Æutelaha
rod Æutelahovaca; od Bekera rod Bekerovaca i od Tahana rod
Tahanovaca.

141
Bro 26:36 Ovo su sinovi Æutelahovi: od Erana rod Eranovaca.
Bro 26:37 To su rodovi Efrajimovih sinova. Njih je upisano trideset i dvije
tisuøe i pet stotina. To su sinovi Josipovi, po svojim rodovima.
Bro 26:38 Sinovi Benjaminovi, po svojim rodovima: od Bele rod Belinaca;
od Aæbela rod Aæbelovaca; od Ahirama rod Ahiramovaca;
Bro 26:39 od Æefufama rod Æefufamovaca i od Hufama rod Hufamovaca.
Bro 26:40 Belini sinovi bili su: Ard i Naaman. I tako, od Arda rod Ardovaca,
a od Naamana rod Naamanovaca.
Bro 26:41 To su sinovi Benjaminovi, po svojim rodovima. Njih je upisano
çetrdeset i pet tisuøa i æest stotina.
Bro 26:42 Ovo su sinovi Danovi, po svojim rodovima: od Æuhama rod
Æuhamovaca. To su sinovi Danovi, prema svojim rodovima.
Bro 26:43 Od svih rodova Æuhamovaca bilo je upisano æezdeset i çetiri
tisuøe i çetiri stotine.
Bro 26:44 Sinovi Aæerovi, po svojim rodovima: od Jimne rod Jimninaca;
od Jiævija rod Jiævijevaca i od Berije rod Berijevaca.
Bro 26:45 Od sinova Berijinih: od Hebera rod Heberovaca i od Malkiela
rod Malkielovaca.
Bro 26:46 Aæerovoj køeri bilo je ime Serah.
Bro 26:47 To su rodovi Aæerovih sinova. Njih je upisano pedeset i tri
tisuøe i çetiri stotine.
Bro 26:48 Sinovi Naftalijevi, po svojim rodovima: od Jahseela rod
Jahseelovaca; od Gunija rod Gunijevaca;
Bro 26:49 od Jesera rod Jeserovaca i od Æilema rod Æilemovaca.
Bro 26:50 To su rodovi Naftalijevaca. Po njihovim rodovima upisano ih
je çetrdeset i pet tisuøa i çetiri stotine.
Bro 26:51 Bilo je, dakle, upisanih Izraelaca æest stotina i jedna tisuøa i
sedam stotina i trideset.
Bro 26:52 Jahve reçe Mojsiju:
Bro 26:53 “Tima neka se razdijeli zemlja u baætinu prema broju osoba.
Bro 26:54 Veøem broju poveøaj njegovu baætinu, a manjem smanji
njegovu baætinu; neka se svakomu dadne njegova baætina prema broju
upisanih.
Bro 26:55 Ali zemlja neka se podijeli kockom: neka se primi u baætinu
prema djedovskim plemenskim imenima.
Bro 26:56 Baætina se ima podijeliti kockom svakom plemenu prema
njegovoj veliçini.”
Popis Levijevaca
Bro 26:57 Ovo je popis Levijevaca, po njihovim rodovima: od Geræona
rod Geræonovaca; od Kehata rod Kehatovaca i od Merarija rod
Merarijevaca.
Bro 26:58 Ovo su rodovi Levijevaca: rod Libnijevaca, rod Hebronovaca,
rod Mahlijevaca, rod Muæijevaca i rod Korahovaca. Kehatu se rodio
Amram.
Bro 26:59 Amramovoj œeni bijaæe ime Jokebeda. Bila je køi Levijeva,
koja se Leviju rodila u Egiptu. Ona je Amramu rodila: Arona, Mojsija i
njihovu sestru Mirjam.
Bro 26:60 Aronu se rodili: Nadab, Abihu, Eleazar i Itamar.
Bro 26:61 Nadab i Abihu poginuli su kad su prinosili neposveøenu vatru
pred Jahvom.
Bro 26:62 Svih je popisanih muækaraca od jednog mjeseca pa naviæe
bilo dvadeset i tri tisuøe. Oni nisu bili popisani s Izraelcima i nije im bila
dodijeljena baætina meåu Izraelcima.
Osvrt na popis
Bro 26:63 To su, dakle, oni koje je popisao Mojsije i sveøenik Eleazar;
oni su obavili ovaj popis Izraelaca uz Jordan, na Moapskim poljanama
nasuprot Jerihonu.
Bro 26:64 Meåu njima nije bilo ni jednoga od onih koje su popisali Mojsije
i sveøenik Aron kad su popisivali Izraelce u Sinajskoj pustinji.
Bro 26:65 Jer Jahve bijaæe za njih rekao: “Neka pomru u pustinji i neka
nitko od njih ne ostane, osim Kaleba, sina Jefuneova, i Joæue, sina
Nunova!”
Zakon œenskog naslijeåa
Bro 27:1 Tada pristupiæe køeri Selofhada, sina Heferova, sina Gileadova,
sina Makirova, sina Manaæeova iz roda Josipova sina Manaæea. A imena
køeri bila su: Mahla, Noa, Hogla, Milka i Tirsa.
Bro 27:2 One stanu pred Mojsija, pred sveøenika Eleazara, pred glavare
i svu zajednicu na ulazu u Æator sastanka pa reknu:
Bro 27:3 “Naæ je otac umro u pustinji. Nije pripadao druœini æto se pobunila
protiv Jahve - Korahovoj druœini - nego je umro od svoga vlastitoga
grijeha. Sinova nije imao.

142
Bro 27:4 Zaæto bi se odstranilo ime naæega oca iz njegova roda? Buduøi
da nije imao sina, daj nama posjed meåu braøom naæega oca!”
Bro 27:5 Mojsije iznese njihov sluçaj pred Jahvu.
Bro 27:6 A Jahve reçe Mojsiju:
Bro 27:7 “Selofhadove køeri pravo kaœu. Treba svakako da im dadneæ
posjed koji øe biti njihova baætina meåu braøom njihova oca. Prenesi na
njih baætinu njihova oca.
Bro 27:8 Nadalje, reci Izraelcima: ‘Kad koji çovjek umre a ne imadne
sina, prenesite njegovu baætinu na njegovu køer.
Bro 27:9 Ne imadne li ni køeri, predajte baætinu njegovoj braøi.
Bro 27:10 Ako ne imadne ni braøe, njegovu baætinu podajte braøi njegova
oca.
Bro 27:11 Ako mu otac ne imadne braøe, baætinu njegovu podajte
najbliœem roåaku njegova roda: neka je on uzme u posjed.’ Neka to
bude zakonska odredba Izraelcima, kako je Jahve naredio Mojsiju.”
Izbor Joæue za voåu zajednice
Bro 27:12 Jahve reçe Mojsiju: “Popni se na ovo brdo Abarim i razgledaj
zemlju koju dajem Izraelcima.
Bro 27:13 A kad budeæ razgledao, pridruœit øeæ se svojim precima i ti,
kako se pridruœio i tvoj brat Aron.
Bro 27:14 Jer ste se u pobuni zajednice u pustinji Sin usprotivili mojim
ustima umjesto da vodom oçitujete moju svetost pred njihovim oçima.”
(To su Meripske vode kod Kadeæa u Sinskoj pustinji.)
Bro 27:15 A Jahvi Mojsije progovori ovako:
Bro 27:16 “Neka Jahve, Bog duhova u svakom tijelu, postavi çovjeka
nad ovom zajednicom
Bro 27:17 koji øe pred njom izlaziti; koji øe pred njom stupati; koji øe je
izvoditi i uvoditi tako da Jahvina zajednica ne bude kao stado æto nema
pastira.”
Bro 27:18 “Uzmi Joæuu, sina Nunova!” - reçe Jahve Mojsiju. “To je çovjek
u kome ima duha. Na njega poloœi ruku svoju!
Bro 27:19 Onda ga odvedi pred sveøenika Eleazara i pred svu zajednicu
te mu na njihove oçi daj naredbe!
Bro 27:20 Predaj mu dio svoje vlasti da ga sluæa sva zajednica sinova
Izraelovih.
Bro 27:21 Neka pristupa k sveøeniku Eleazaru, koji øe za njega traœiti
odluke Urima pred Jahvom. Na njegovu zapovijed neka izlaze i na
njegovu zapovijed neka ulaze, oni i svi Izraelci s njim - sva zajednica.”
Bro 27:22 Mojsije uçini kako mu je Jahve naredio: uzme Joæuu te ga
postavi pred sveøenika Eleazara i pred svu zajednicu.
Bro 27:23 Poloœi zatim na njega svoje ruke i dade mu svoje naredbe,
kako je Jahve zapovjedio preko Mojsija.
Svakodnevne œrtve
Bro 28:1 Jahve reçe Mojsiju:
Bro 28:2 “Naredi Izraelcima i reci im: ‘Toçno u odreåeno vrijeme prinosite
mi moje prinose, moju hranu - œrtve paljene meni na ugodan miris.’
Bro 28:3 Reci im: Ovo su œrtve paljene koje øete prinositi Jahvi:
Svaki dan dva jednogodiænja janjca bez mane kao trajnu paljenicu.
Bro 28:4 Jedno janje prinosite jutrom, a drugo janje prinosite u suton.
Bro 28:5 A za prinosnicu desetinu efe najboljeg braæna, zamijeæena u
çetvrtini hina çistoga ulja.
Bro 28:6 Trajna je to paljenica koja je veø bila prinesena na Sinajskom
brdu - œrtva spaljena na ugodan miris Jahvi.
Bro 28:7 Njezina ljevanica neka se sastoji od çetvrtine hina za svako
janje. Ljevanica vina neka se Jahvi izlijeva u Svetiætu.
Bro 28:8 Drugo janje prinosite u suton. Prinosi ga kao i jutarnju prinosnicu
i njezinu ljevanicu: kao œrtvu spaljenu Jahvi na ugodan miris.”
Subotnje œrtve
Bro 28:9 “Na subotnji dan: dva jednogodiænja janjeta bez mane i dvije
desetine efe najboljeg braæna, zamijeæena s uljem, za prinosnicu, s
njezinom ljevanicom.
Bro 28:10 Neka se subotnja paljenica svake subote dodaje trajnoj
paljenici i njezinoj ljevanici.”
Œrtve na mlaåak
Bro 28:11 “Na poçetku vaæih mjeseci prinosite Jahvi za paljenicu: dva
junca, jednoga ovna i sedam jednogodiænjih janjaca bez mane.
Bro 28:12 Za pojedinog junca kao prinosnicu: tri desetine najboljeg
braæna zamijeæena s uljem; za svakog ovna kao prinosnicu: dvije
desetine efe najboljeg braæna zamijeæena s uljem.
Bro 28:13 Za svako janje jednu desetinu efe najboljeg braæna zamijeæena
s uljem kao prinosnicu. To je paljenica spaljena na ugodan miris Jahvi.

143
Bro 28:14 Njihove ljevanice neka budu: na junca polovica hina vina; na
ovna treøina hina; na janje çetvrtina hina. To neka bude mjeseçna
paljenica na mlaåak svakog mjeseca u godini.
Bro 28:15 Povrh trajne paljenice neka se Jahvi prinosi jedan jarac kao
okajnica s njezinom ljevanicom.”
Œrtve na Blagdan beskvasnih hljebova
Bro 28:16 “Prvoga mjeseca, çetrnaestoga dana u mjesecu, Jahvina je
Pasha,
Bro 28:17 a petnaestoga dana toga mjeseca jest blagdan. Neka se
sedam dana jedu beskvasni hljebovi.
Bro 28:18 Prvog dana neka bude sveti saziv. Nikakva teœaçkog posla
nemojte raditi.
Bro 28:19 Prinesite Jahvi œrtvu paljenu, œrtvu paljenicu: dva junca,
jednoga ovna i sedam jednogodiænjih janjaca. Neka vam budu bez mane.
Bro 28:20 Njihova prinosnica, od najboljeg braæna zamijeæena s uljem,
neka bude: tri desetine efe na junca, dvije desetine efe na ovna,
Bro 28:21 a na svakoga od onih sedam janjaca neka bude jedna desetina
efe.
Bro 28:22 Neka bude jedan jarac kao okajnica, da se nad vama izvræi
obred pomirenja.
Bro 28:23 Ovo prinosite povrh jutarnje paljenice, koje se prinosi kao
trajna paljenica.
Bro 28:24 Tako çinite svaki dan za sedam dana; to je hrana, œrtva paljena
na ugodan miris Jahvi. To neka se prinosi povrh trajne paljenice i njezine
ljevanice.
Bro 28:25 Sedmoga dana neka vam bude sveti savez. Nikakva teœaçkog
posla nemojte raditi!”
Bro 28:26 “I na Dan prvina - na svoj Blagdan sedmica - kad budete Jahvi
prinosili prinosnicu, imajte sveti saziv: nikakva teœaçkog posla nemojte
raditi.
Bro 28:27 Za paljenicu na ugodan miris Jahvi prinesite dva junca,
jednoga ovna i sedam jednogodiænjih janjaca.
Bro 28:28 Njihova prinosnica, od najboljeg braæna zamijeæena s uljem,
neka bude: na pojedinog junca tri desetine efe, na pojedinoga ovna
dvije desetine efe,
Bro 28:29 a jedna desetina efe na svakoga od onih sedam janjaca.
Bro 28:30 Neka bude i jedan jarac kao okajnica, da se nad vama izvræi
obred pomirenja.
Bro 28:31 Prinosite ih povrh trajne paljenice i njezine prinosnice, a neka
vam budu bez mane one i njihove ljevanice.”
Œrtva na Blagdan saziva
Bro 29:1 “U sedmome mjesecu, na prvi dan mjeseca, imajte sveti saziv.
Nikakva teœaçkog posla nemojte raditi. Neka vam to bude Dan sazivanja.
Bro 29:2 Za paljenicu na ugodan miris Jahvi prinesite: jednoga junca,
jednoga ovna i sedam jednogodiænjih janjaca bez mane.
Bro 29:3 Njihova prinosnica, od najboljeg braæna zamijeæena s uljem,
neka bude: tri desetine efe na junca, dvije desetine efe na ovna
Bro 29:4 i jedna desetina efe na svakoga od onih sedam janjaca.
Bro 29:5 Neka bude jedan jarac kao okajnica, da se nad vama izvræi
obred pomirenja.
Bro 29:6 Neka to bude povrh paljenice o mlaåaku mjesecu i njezine
prinosnice, povrh trajne paljenice i njezine prinosnice i povrh njihovih
propisanih ljevanica, œrtva spaljena na ugodan miris Jahvi.”
Œrtve na Dan pomirenja
Bro 29:7 “A desetoga dana toga sedmog mjeseca imajte sveti saziv.
Postite i nemojte raditi nikakva posla.
Bro 29:8 Prinesite paljenicu Jahvi na ugodan miris: jednoga junca,
jednoga ovna i sedam jednogodiænjih janjaca. Neka su vam bez mane.
Bro 29:9 Njihova prinosnica, od najboljeg braæna zamijeæena s uljem,
neka bude: tri desetine efe na junca, dvije desetine na jednoga ovna
Bro 29:10 i jedna desetina efe na svakoga od onih sedam janjaca.
Bro 29:11 Jedan jarac neka se prinese kao okajnica. To je povrh okajnice
na Dan pomirenja, povrh trajne paljenice i njezine prinosnice i njihovih
ljevanica.”
Œrtve na Blagdan sjenica
Bro 29:12 “Na petnaesti dan sedmoga mjeseca imajte sveti saziv.
Nikakva teœaçkog posla nemojte raditi. Sedam dana svetkujte sveçanost
Jahvi.
Bro 29:13 A za paljenicu, spaljenu na ugodan miris Jahvi, prinesite:
trinaest junaca, dva ovna i çetrnaest jednogodiænjih janjaca. Neka su
bez mane.

144
Bro 29:14 Njihova prinosnica, od najboljeg braæna zamijeæena s uljem,
neka bude: tri desetine efe na svakoga od trinaest junaca, dvije desetine
efe na svakoga od dvaju ovnova
Bro 29:15 i jedna desetina efe na svako pojedino od çetrnaestero janjadi.
Neka se nadoda jedan jarac kao okajnica.
Bro 29:16 To neka bude povrh trajne paljenice, njezine prinosnice i
njezine ljevanice.
Bro 29:17 Drugog dana: dvanaest junaca, dva ovna, çetrnaest
jednogodiænjih janjaca bez mane.
Bro 29:18 Njihovu prinosnicu i njihove ljevanice prinesite propisno prema
broju junaca, ovnova i janjaca.
Bro 29:19 Prinesite jednoga jarca kao okajnicu povrh trajne paljenice,
njezine prinosnice i njezinih ljevanica.
Bro 29:20 Treøeg dana: jedanaest junaca, dva ovna, çetrnaest
jednogodiænjih janjaca bez mane.
Bro 29:21 Njihovu prinosnicu i njihove ljevanice prinesite propisno prema
broju junaca, ovnova i janjaca.
Bro 29:22 Prinesite jednoga jarca kao okajnicu povrh trajne paljenice,
njezine prinosnice i njezine ljevanice.
Bro 29:23 Çetvrtog dana: deset junaca, dva ovna, çetrnaest
jednogodiænjih janjaca bez mane.
Bro 29:24 Njihovu prinosnicu i njihove ljevanice prinesite propisno prema
broju junaca, ovnova i janjaca.
Bro 29:25 Jednog jarca prinesite kao okajnicu povrh trajne paljenice,
njezine prinosnice i njezine ljevanice.
Bro 29:26 Petog dana: devet junaca, dva ovna, çetrnaest jednogodiænjih
janjaca bez mane.
Bro 29:27 Njihovu prinosnicu i njihove ljevanice prinesite propisno prema
broju junaca, ovnova i janjaca.
Bro 29:28 Prinesite jednog jarca kao okajnicu povrh trajne paljenice,
njezine prinosnice i njezine ljevanice.
Bro 29:29 Æestog dana: osam junaca, dva ovna, çetrnaest
jednogodiænjih janjaca bez mane.
Bro 29:30 Njihovu prinosnicu i njihove ljevanice prinesite propisno prema
broju junaca, ovnova i janjaca.
Bro 29:31 Jednoga jarca prinesite kao okajnicu povrh trajne paljenice,
njezine prinosnice i njezinih ljevanica.
Bro 29:32 Sedmog dana: sedam junaca, dva ovna, çetrnaest
jednogodiænjih janjaca bez mane.
Bro 29:33 Njihovu prinosnicu i njihove ljevanice prinesite propisno prema
broju junaca, ovnova i janjaca.
Bro 29:34 Jednog jarca prinesite kao okajnicu povrh trajne paljenice,
njezine prinosnice i njezine ljevanice.
Bro 29:35 Osmog dana imajte sveçani zbor. Nikakva teœaçkog posla
nemojte raditi.
Bro 29:36 A za paljenicu, spaljenu na ugodan miris Jahvi, prinesite:
jednog junca, jednoga ovna i sedam jednogodiænjih janjaca bez mane.
Bro 29:37 Njihovu prinosnicu i njihove ljevanice prinesite propisno prema
broju junaca, ovnova i janjaca.
Bro 29:38 Jednog jarca prinesite kao okajnicu povrh trajne paljenice,
njezine prinosnice i njezine ljevanice.
Bro 29:39 Na svoje odreåene blagdane prinesite to Jahvi osim svojih
zavjetnica i svojih dragovoljnih œrtava, svojih paljenica, prinosnica,
ljevanica i svojih priçesnica.”
Bro 30:1 Sve kako mu je Jahve naredio Mojsije kaza Izraelcima.
Dragovoljni zavjeti
Bro 30:2 Zatim reçe Mojsije glavarima plemena Izraelovih: “Ovo je Jahve
naredio.
Bro 30:3 Ako koji çovjek uçini zavjet ili se uz zakletvu obveœe da øe se
neçega odreøi, neka ne kræi svoje rijeçi; neka izvræi sve æto iz njegovih
usta izaåe!
Bro 30:4 Ako koja œena uçini Jahvi zavjet ili se obveœe da øe se neçega
odreøi dok je joæ mlada, u oçevu domu,
Bro 30:5 a otac joj sazna za zavjet i obeøanje kojim se obvezala pa joj
niæta ne rekne, tada su valjani svi njezini zavjeti i valjano je svako
obeøanje kojim se obvezala.
Bro 30:6 Ali ako joj se otac usprotivi kad sazna, nikakav njezin zavjet ni
njezino obeøanje kojim se vezala ne vrijedi. Jahve øe joj oprostiti jer joj
se otac usprotivio.
Bro 30:7 Ako se uda dok je pod svojim zavjetima ili pod obeøanjem koje
je nepromiæljeno iziælo iz njezinih usta,

145
Bro 30:8 pa njezin muœ sazna i poæto je saznao niæta joj ne rekne, tada
vrijede njezini zavjeti i vrijede obeøanja kojima se obvezala.
Bro 30:9 No ako se njezin muœ usprotivi kad o tom sazna, ukida se time
njezin zavjet i obeøanje æto je nepromiæljeno iziælo iz njezinih usta. I
Jahve øe joj oprostiti.
Bro 30:10 A zavjet udovice ili œene otpuætene i sve obveze koje je na se
preuzela vrijede za nju.
Bro 30:11 Ako se zavjetuje ili se obveœe zakletvom na obeøanje dok je
u kuøi svoga muœa,
Bro 30:12 pa njezin muœ sazna i niæta joj ne rekne, ne usprotivi joj se,
svaki je njezin zavjet valjan i valjano je svako obeøanje kojim se obvezala.
Bro 30:13 Ali ako ih njezin muœ proglasi niætetnim kad o njima sazna,
tada niæta æto je iziælo iz njezinih usta, njezini zavjeti ili preuzete obveze
neøe vrijediti. Muœ ih je njezin poniætio, i Jahve øe joj oprostiti.
Bro 30:14 Svaki zavjet i svaku zakletvu koja obvezuje œenu na neko
mrtvenje njezin muœ moœe uzdrœati na snazi ili poniætiti.
Bro 30:15 Ako joj muœ od dana do dana niæta ne rekne, time potvråuje
sve njezine zavjete i sva njezina obeøanja kojima se obvezala; on ih je
uçinio valjanima ako niæta nije rekao kad je o njima çuo.
Bro 30:16 Ali ako ih poniæti kasnije, poæto je o njima veø çuo, neka snosi
njezinu krivnju.”
Bro 30:17 To su uredbe koje je Jahve Mojsiju izdao za muœa i njegovu
œenu i za oca i njegovu køer, koja, joæ mlada, œivi u kuøi oçevoj.
Bro 31:1 Jahve reçe Mojsiju:
Bro 31:2 “Iskali osvetu Izraelaca na Midjancima, a poslije toga pridruœit
øeæ se svojim precima.”
Bro 31:3 A Mojsije reçe narodu: “Opremite ljude izmeåu sebe za pohod
na Midjance,
Bro 31:4 da na Midjancima izvræe Jahvinu osvetu. Na vojnu opremite po
jednu tisuøu od svakoga izraelskog plemena!”
Bro 31:5 I tako su iz izraelskih porodica - tisuøu po plemenu - za vojnu
skupili dvanaest tisuøa.
Bro 31:6 Posla ih Mojsije - tisuøu po plemenu - na vojnu zajedno s
Pinhasom, sinom sveøenika Eleazara. On je nosio posveøene stvari i
trube.
Bro 31:7 Oni zavojuju na Midjance, kako je Jahve naredio Mojsiju, i
pobiju sve muækarce.
Bro 31:8 Meåu ostalima pobili su i midjanske kraljeve: Evija, Rekema,
Sura, Hura i Rebu - pet midjanskih kraljeva. Maçem pogube i Bileama,
Beorova sina.
Bro 31:9 Odvedu tada Izraelci u ropstvo midjanske œene s njihovom
djecom i svu njihovu stoku, krupnu i sitnu, i zaplijene sve njihovo blago.
Bro 31:10 Ognjem spale sve gradove njihove u kojima se œivjeli i sva
njihova naselja,
Bro 31:11 a sve njihovo uzmu za plijen i pljaçku, i ljude i œivotinje.
Bro 31:12 Onda u tabor na Moapskim poljanama uz Jordan, nasuprot
Jerihonu, dovedu Mojsiju, sveøeniku Eleazaru i svoj izraelskoj zajednici
zarobljenike, plijen i pljaçku.
Bro 31:13 Mojsije, sveøenik Eleazar i svi glavari zajednice izaåu im u
susret izvan tabora.
Bro 31:14 Mojsije se razljuti na zapovjednike vojske, tisuønike i satnike,
koji se bijahu vratili s toga bojnog pohoda.
Bro 31:15 Reçe im: “Æto! Na œivotu ste ostavili sve œenskinje!
Bro 31:16 A baæ su œene, po nagovoru Bileamovu, zavele Izraelce da u
Peorovu sluçaju istupe protiv Jahve. Tako doåe pomor na Jahvinu
zajednicu.
Bro 31:17 Stoga svu muæku djecu pobijte! A ubijte i svaku œenu koja je
poznala muækarca!
Bro 31:18 A sve mlade djevojke koje nisu poznale muækarca ostavite na
œivotu za se.
Bro 31:19 Vi pak proboravite izvan tabora sedam dana; svi vi koji ste
koga ubili i koji ste se ubijenoga dotakli. Çistite se i vi i vaæi zarobljenici
treøega i sedmoga dana;
Bro 31:20 oçistite svu odjeøu, sve mjeæine, sve od kostrijeti napravljeno
i sve drvene predmete.”
Bro 31:21 Zatim sveøenik Eleazar progovori borcima koji su se vratili iz
boja: “Ovo je odredba koju je izdao Jahve Mojsiju:
Bro 31:22 ‘Zlato, srebro, bakar, gvoœåe, mjed i olovo -
Bro 31:23 sve æto podnosi vatru - provucite kroz vatru i bit øe oçiæøeno.’
Ipak, neka se oçisti i vodom oçiæøenja. A sve æto ne podnosi vatru
provucite kroz vodu.

146
Bro 31:24 Sedmoga dana operite svoju odjeøu i bit øete çisti. Poslije
toga moœete se vratiti u tabor.”
Dijeljenje plijena
Bro 31:25 Jahve reçe Mojsiju:
Bro 31:26 “Ti, sveøenik Eleazar i obiteljske starjeæine zajednice napravite
popis ratnoga plijena, ljudstva i stoke,
Bro 31:27 a onda ratni plijen podijeli napola: na borce koji su iæli u borbu
i na svu ostalu zajednicu.
Bro 31:28 Od boraca koji su iæli u borbu ustavi ujam za Jahvu: jednu
glavu od svakih pet stotina, bilo ljudi, bilo krupnog blaga, magaradi ili
sitne stoke.
Bro 31:29 Uzmi to od njihove polovice i podaj sveøeniku Eleazaru kao
podizanicu za Jahvu.
Bro 31:30 A od polovice æto zapadne druge Izraelce uzmi po glavu od
pedeset, bilo ljudi, bilo krupnog blaga, magaradi ili sitne stoke - od svih
œivotinja - pa ih podaj levitima koji vode brigu o Jahvinu prebivaliætu.”
Bro 31:31 Mojsije i sveøenik Eleazar uçine kako je Jahve naredio Mojsiju.
Bro 31:32 Ratnoga je plijena bilo, osim pljaçke æto su vojnici napljaçkali:
æest stotina sedamdeset i pet tisuøa grla sitne stoke,
Bro 31:33 sedamdeset i dvije tisuøe grla krupne stoke,
Bro 31:34 æezdeset i jedna tisuøa magaradi,
Bro 31:35 a ljudskih duæa - œena koje nisu poznale muækarca - bijaæe u
svemu trideset i dvije tisuøe.
Bro 31:36 Prema tome, polovica æto je dodijeljena onima koji su iæli u
borbu bila je: tri stotine trideset i sedam tisuøa i pet stotina grla sitne
stoke;
Bro 31:37 ujam za Jahvu od sitne stoke æest stotina sedamdeset i pet
grla;
Bro 31:38 krupne je stoke bilo trideset i æest tisuøa grla, a njihov ujam za
Jahvu sedamdeset i dva grla;
Bro 31:39 magaradi je bilo trideset tisuøa i pet stotina, a njihov ujam za
Jahvu æezdeset i jedno.
Bro 31:40 Ljudskih je duæa bilo æesnaest tisuøa, a njihov ujam za Jahvu
trideset i dvije osobe.
Bro 31:41 Ujam predade Mojsije sveøeniku Eleazaru za podizanicu
Jahvi, kako je Jahve naredio Mojsiju.
Bro 31:42 A od polovice koja je zapala druge Izraelce i koju Mojsije
odijeli od one æto je pripala ljudima koji su se borili -
Bro 31:43 dakle, polovica æto je pripala zajednici iznosila je: trista trideset
i sedam tisuøa i pet stotina grla sitne stoke,
Bro 31:44 a krupne stoke trideset i æest tisuøa grla;
Bro 31:45 magaradi trideset tisuøa i pet stotina,
Bro 31:46 a ljudskih duæa æesnaest tisuøa.
Bro 31:47 Tako, od polovice æto je pripala Izraelcima Mojsije ostavi po
jedno od pedeset, i od ljudstva i od stoke, te ih predade levitima koji su
se brinuli o Jahvinu prebivaliætu, kako je Jahve naredio Mojsiju.
Bro 31:48 Onda pristupiæe k Mojsiju vojniçki zapovjednici, tisuønici i
satnici,
Bro 31:49 i rekoæe mu: “Tvoje sluge prebrojile su borce æto bijahu pod
naæim zapovjedniætvom i od nas nitko nije izgubljen.
Bro 31:50 Uz to smo donijeli svoje darove Jahvi: narukvica, orukvica,
prstenja, nauænica i ogrlica - na kakvu je tko zlatninu veø naiæao - da se
nad nama obavi obred pomirenja pred Jahvom.”
Bro 31:51 Mojsije i sveøenik Eleazar prime od njih to zlato, to jest sve te
izraåene predmete.
Bro 31:52 Bilo je svega zlata æto su kao svoju podizanicu Jahvi donijeli
tisuønici i satnici: æesnaest tisuøa sedam stotina i pedeset æekela.
Bro 31:53 Svaki je vojnik za se zadrœao svoj plijen.
Bro 31:54 Tako Mojsije i sveøenik Eleazar uzmu zlato od tisuønika i
satnika te ga donesu u Æator sastanka na spomen Izraelcima pred
Jahvom.
Razdioba podruçja preko Jordana
Bro 32:1 Rubenovci i Gadovci imaåahu mnogo, vrlo mnogo blaga.
Opaze, meåutim, da je zemlja jazerska i zemlja gileadska pogodna za
stoçarstvo.
Bro 32:2 Zato Gadovci i Rubenovci doåu k Mojsiju, sveøeniku Eleazaru
i glavarima zajednice pa reknu:
Bro 32:3 “Atarot, Dibon, Jazer, Nimra, Heæbon, Eleale, Sebam, Nebo i
Beon -
Bro 32:4 kraj æto ga Jahve osvoji pred izraelskom zajednicom - kraj je
pogodan za stoçarstvo; a sluge tvoje bave se stoçarstvom.

147
Bro 32:5 Ako smo stekli blagonaklonost u tvojim oçima”, nastave, “neka
se ovaj kraj dade u posjed tvojim slugama. Ne æalji nas preko Jordana!”
Bro 32:6 Mojsije odgovori Gadovcima i Rubenovcima: “Zar da vaæa
braøa idu u rat, a vi da ostanete ovdje?
Bro 32:7 Zaæto odvraøate srca Izraelaca da ne prijeåu u zemlju koju im
je Jahve predao?
Bro 32:8 Tako su uçinili i vaæi oçevi kad sam ih poslao iz Kadeæ Barnee
da izvide zemlju.
Bro 32:9 Popeli su se do Eækola i razgledali zemlju, ali su onda ubili
srçanost u Izraelcima da ne odu u zemlju koju im je Jahve dao.
Bro 32:10 Onog dana Jahve planu gnjevom. Zakle se i reçe:
Bro 32:11 ‘Ljudi æto su iziæli iz Egipta, kojima je dvadeset ili viæe godina,
jer me nisu vjerno slijedili, nikad neøe vidjeti zemlju æto sam je pod
zakletvom obeøao Abrahamu, Izaku i Jakovu!’
Bro 32:12 Jahvu su jedino vjerno slijedili Keniœanin Kaleb, sin Jefuneov,
i sin Nunov Joæua.
Bro 32:13 Jahve je gnjevom planuo na Izraelce pa ih je pustinjom
povlaçio çetrdeset godina, sve dok ne pomrije sav naraætaj æto je u oçima
Jahvinim zlo postupio.
Bro 32:14 A sad vi - grijeæni naraætaj - ustajete namjesto svojih oçeva da
joæ poveøate srdœbu Jahvinu na Izraela.
Bro 32:15 Ako se od njega odvratite, on øe joæ produœiti vaæ boravak u
pustinji; tako øete upropastiti sav taj narod.”
Bro 32:16 Onda se oni primaknu k njemu i reknu: “Mi bismo ovdje podigli
torove za svoje blago i gradove za svoju nejaçad,
Bro 32:17 a sami øemo pograbiti oruœje i poøi na çelu Izraelaca dok ih ne
dovedemo na njihovo mjesto. Naæa nejaçad neka ostane - zbog
stanovniætva ove zemlje - u utvråenim gradovima.
Bro 32:18 Mi se svojim kuøama neøemo vraøati sve dok svaki Izraelac
ne zaposjedne svoju baætinu.
Bro 32:19 S njima neøemo dijeliti svoje posjede s onu stranu Jordana
niti dalje, jer øe nas zapasti naæa baætina s ovu stranu, na istok od
Jordana.”
Bro 32:20 Mojsije im reçe: “Ako tako uradite, ako poåete pred Jahvom
u boj;
Bro 32:21 ako vi svi naoruœani prijeåete Jordan pred Jahvom dok on ne
rastjera ispred sebe svoje neprijatelje:
Bro 32:22 tada, kad zemlja bude pokorena Jahvi, vi øete se moøi vratiti.
Tako øete biti osloboåeni odgovornosti prema Jahvi i prema Izraelu, a
ova øe zemlja postati pred Jahvom vaæe vlasniætvo.
Bro 32:23 Ali ako tako ne uradite, sagrijeæit øete protiv Jahve i znajte da
øe vas stiøi kazna za vaæ grijeh.
Bro 32:24 Sazidajte, dakle, gradove za svoju nejaçad i torove za svoju
stoku, ali izvræite æto ste obeøali.”
Bro 32:25 Gadovci i Rubenovci odgovore Mojsiju: “Tvoje øe sluge uçiniti
kako gospodar naæ nalaœe.
Bro 32:26 Naæa nejaçad, naæe œene, naæa stoka i sve naæe blago neka
ostanu ondje u gileadskim gradovima,
Bro 32:27 a tvoje sluge, svi koji su za boj sposobni, poøi øe pred Jahvom
u boj, kako naæ gospodar nalaœe.”
Bro 32:28 Tada za njih Mojsije izda nalog sveøeniku Eleazaru, Nunovu
sinu Joæui i glavarima obitelji izraelskih plemena.
Bro 32:29 I reçe im Mojsije: “Ako Gadovci i Rubenovci, svi oni koji nose
oruœje, s vama prijeåu Jordan da se bore pred Jahvom i zemlja bude
pokorena vama, onda im dajte gileadsku zemlju u vlasniætvo.
Bro 32:30 Ali ako ne prijeåu naoruœani s vama, neka dobiju baætinu
meåu vama u zemlji kanaanskoj.”
Bro 32:31 Nato odgovore Gadovci i Rubenovci: “Æto je god Jahve rekao
tvojim slugama, to øemo uçiniti.
Bro 32:32 Mi øemo naoruœani prijeøi pred Jahvom u zemlju kanaansku,
ali neka nam bude posjed naæe baætine s ove strane Jordana.”
Bro 32:33 I tako njima - Gadovcima, Rubenovcima i polovici plemena
Manaæea, sina Josipova - dadne kraljevstvo amorejskoga kralja Sihona
i kraljevstvo baæanskoga kralja Oga, zemlju s gradovima u njihovim
granicama, gradove okolne zemlje.
Bro 32:34 Gadovci sagrade: Dibon, Atarot i Aroer,
Bro 32:35 Atrot Æofan, Jazer, Jogbohu,
Bro 32:36 Bet Nimru i Bet Haran, utvråene gradove i torove za stada.
Bro 32:37 Rubenovci sagrade: Heæbon, Eleale, Kirjatajim,
Bro 32:38 Nebo, Baal Meon - nazivi su izmijenjeni - i Æibmu. Oni prozovu
svojim imenima gradove koje su oni podigli.

148
Bro 32:39 Sinovi Makira, sina Manaæeova, odu u Gilead, osvoje ga i
protjeraju Amorejce koji bijahu ondje.
Bro 32:40 Mojsije preda Gilead Manaæeovu sinu Makiru, i on se u njemu
nastani.
Bro 32:41 A Manaæeov sin Jair ode te zauzme njihova sela pa ih prozva
“Jairova sela”.
Bro 32:42 Potom ode Nobah i zauzme Kenat i njegova podruçja te ga
nazove svojim imenom “Nobah”.
Bro 33:1 Ovo su postaje Izraelaca æto ih prijeåoæe kad iziåoæe iz zemlje
egipatske u svojim çetama pod vodstvom Mojsijevim i Aronovim.
Bro 33:2 Na zapovijed Jahvinu Mojsije je biljeœio polazne toçke njihova
putovanja. Ovo su njihove postaje prema njihovim polaznim toçkama.
Bro 33:3 Iz Ramsesa krenuæe u prvome mjesecu. Bio je petnaesti dan
prvoga mjeseca - sutradan poslije Pashe - kad se Izraelci zaputiæe
uzdignutih ruku i naoçigled sviju Egipøana,
Bro 33:4 dok su Egipøani pokopavali one koje je Jahve izmeåu njih
pobio, to jest sve prvoroåence, i tako nad njihovim boœanstvima izvræio
pravdu.
Od Ramsesa do Sinaja
Bro 33:5 Krenu dakle Izraelci iz Ramsesa i utabore se u Sukotu.
Bro 33:6 Zatim odu iz Sukota i utabore se u Etamu, baæ na rubu pustinje.
Bro 33:7 Poåu iz Etama, a onda okrenu prema Pi Hahirotu, koji se nalazi
nasuprot Baal Sefona. Tabore postave pred Migdolom.
Bro 33:8 Krenu od Pi Hahirota i prijeåu posred mora u pustinju. Iæli su tri
dana pustinjom Etanom, a onda se utabore u Mari.
Bro 33:9 Zatim odu iz Mare i stignu u Elim. U Elimu je bilo dvanaest
izvor-voda i sedamdeset palma. Tu su se utaborili.
Bro 33:10 Potom krenu iz Elima te se utabore uz Crveno more.
Bro 33:11 A otiæavæi od Crvenog mora, utabore se u pustinji Sinu.
Bro 33:12 Potom odu iz pustinje Sina i postave tabore u Dofki.
Bro 33:13 Otiæavæi iz Dofke, utabore se u Aluæu.
Bro 33:14 Krenu iz Aluæa i utabore se u Refidimu. Tu narod nije imao
vode da pije.
Bro 33:15 Odu iz Refidima te se utabore u Sinajskoj pustinji.
U pustinji
Bro 33:16 Krenu iz Sinajske pustinje te se utabore u Kibrot Hataavi.
Bro 33:17 Odu iz Kibrot Hataave te se utabore u Haserotu.
Bro 33:18 Onda odu iz Haserota i utabore se u Ritmi.
Bro 33:19 Krenu iz Ritme i utabore se u Rimon Peresu.
Bro 33:20 Odu iz Rimon Peresa i utabore se u Libni.
Bro 33:21 Iz Libne odu i utabore se u Risi.
Bro 33:22 Odu iz Rise te se utabore u Kehelati.
Bro 33:23 Odu iz Kehelate i utabore se na brdu Æeferu.
Bro 33:24 Odu s brda Æefera i utabore se u Haradi.
Bro 33:25 Odu iz Harade i utabore se u Makhelotu.
Bro 33:26 Odu iz Makhelota te se utabore u Tahatu.
Bro 33:27 Odu iz Tahata i utabore se u Tarahu.
Bro 33:28 Iz Taraha odu i utabore se u Mitki.
Bro 33:29 Odu iz Mitke i utabore se u Haæmoni.
Bro 33:30 Iz Haæmone odu i utabore se u Moserotu.
Bro 33:31 Odu iz Moserota i utabore se u Bene Jaakanu.
Bro 33:32 Odu iz Bene Jaakana i utabore se u Hor Gidgadu.
Bro 33:33 Odu iz Hor Gidgada i utabore se u Jotbati.
Bro 33:34 Odu iz Jotbate i utabore se u Abroni.
Bro 33:35 Iz Abrone odu i utabore se u Esion Geberu.
Bro 33:36 Iz Esion Gebera odu i utabore se u pustinji Sinu, to jest u
Kadeæu.
Bro 33:37 Iz Kadeæa krenu te se utabore na brdu Horu, na granici zemlje
edomske.
Bro 33:38 Na zapovijed Jahvinu sveøenik se Aron pope na brdo Hor i tu
umre na prvi dan petoga mjeseca, u çetrdesetoj godini nakon izlaska
Izraelaca iz egipatske zemlje.
Bro 33:39 Aronu je bilo stotinu dvadeset i tri godine kad je preminuo na
brdu Horu.
Bro 33:40 Aradski kralj, Kanaanac, koji je œivio u kanaanskom kraju
Negebu, çuo je o dolasku Izraelaca.
Bro 33:41 S brda Hora odu te se utabore u Salmoni.
Bro 33:42 Odu iz Salmone i utabore se u Punonu.
Bro 33:43 Odu iz Punona i utabore se u Obotu.
Bro 33:44 Odu iz Obota i utabore se na moapskom podruçju u Ije-Abarimu.

149
Bro 33:45 Odu iz Ije-Abarima i utabore se u Dibon Gadu.
Bro 33:46 Iz Dibon Gada odu i utabore se u Almon Diblatajimu.
Bro 33:47 Iz Almon Diblatajima odu i utabore se na Abarimskim
bregovima, pred Nebom.
Bro 33:48 Odu s Abarimskih bregova i utabore se na Moapskim
poljanama, uz Jordan, nasuprot Jerihonu;
Bro 33:49 taborovali su uz Jordan od Bet Hajeæimota sve do Abel
Haæitima na Moapskim poljanama.
Bro 33:50 Na Moapskim poljanama uz Jordan, nasuprot Jerihonu, Jahve
reçe Mojsiju:
Bro 33:51 “Ovako reci Izraelcima: ‘Kad prijeåete preko Jordana u zemlju
kanaansku,
Bro 33:52 potjerajte ispred sebe sve stanovnike te zemlje, uniætite sve
njihove slike; uniætite sve njihove salivene kumire i sve njihove uzviæice
poruæite.
Bro 33:53 Onda zaposjednite zemlju i u njoj se nastanite, jer sam vam
je predao da je zaposjednete.
Bro 33:54 Zemlju razdijelite kockom meåu svoje rodove. Brojnijem
poveøajte dio, a manjem smanjite. Gdje god kocka padne, bilo za koga,
neka je to njegovo, a prema otaçkim plemenima dijelite im baætinu.
Bro 33:55 Ako stanovnike zemlje ispred sebe ne potjerate, onda øe oni
koje od njih na œivotu ostavite biti trnje u vaæim oçima i bodljike u vaæim
bokovima; dosaåivat øe vam u zemlji u kojoj budete œivjeli
Bro 33:56 i postupit øu s vama kako sam mislio postupiti s njima.’”
Bro 34:1 Jahve reçe Mojsiju:
Bro 34:2 “Izdaj Izraelcima naredbu i reci im: ‘Kad uåete u kanaansku
zemlju, ta øe vam zemlja pripasti u baætinu, zemlja kanaanska sa svojim
granicama.
Bro 34:3 Juœna strana protezat øe vam se od pustinje Sina uz Edom.
Juœna øe vam granica poçeti s kraja Slanog mora na istoçnoj strani.
Bro 34:4 Onda øe vam granica skrenuti na jug, prema Akrabimskoj
strmini, i nastaviti se preko Sina. Doprijet øe na jugu do Kadeæ Barnee;
zatim øe izaøi prema Hasar Adaru i nastaviti se do Asmone.
Bro 34:5 Od Asmone granica øe skrenuti prema Egipatskom potoku i
izaøi øe na more.
Bro 34:6 Zapadna granica bit øe vam Veliko more; neka vam je to granica
prema zapadu.
Bro 34:7 A ovo øe vam biti sjeverna granica: od Velikog mora povucite
crtu na brdo Hor;
Bro 34:8 s brda Hora onda potegnite crtu do ulaza u Hamat; zavræetak
granice bit øe Sedada.
Bro 34:9 Onda øe se granica protegnuti do Zifrona i zavræiti u Hasar
Enanu. To øe vam biti sjeverna granica.
Bro 34:10 Za svoju istoçnu granicu povucite crtu od Hasar Enana do
Æefama.
Bro 34:11 Granica øe se spuætati od Æefama do Rible, istoçno od Ajina.
Odande øe se granica spustiti i doprijeti do istoçne obale Kineretskog
jezera.
Bro 34:12 Iza toga spustit øe se granica niz Jordan da zavræi u Slanome
moru.
To øe biti vaæa zemlja sa svojim granicama naokolo.’”
Bro 34:13 Tada Mojsije naredi Izraelcima: “To je zemlja koju øete kockom
dobiti u baætinu, a za koju je zapovjedio Jahve da je dobije devet plemena
i polovica jednog plemena.
Bro 34:14 Jer pleme Rubenovaca prema svojim porodicama, zatim
pleme Gadovaca prema svojim porodicama veø primiæe svoju baætinu,
kao æto je svoju baætinu primila i polovica plemena Manaæeova.
Bro 34:15 Ta dva plemena i pol primila su svoje baætine s one strane
Jordana, nasuprot Jerihonu, s istoçne strane.”
Odreåeni djelitelji zemlje
Bro 34:16 Jahve reçe Mojsiju:
Bro 34:17 “Ovo su imena ljudi koji øe vam zemlju podijeliti: sveøenik
Eleazar i Nunov sin Joæua;
Bro 34:18 i od svakoga plemena uzmi po jednoga glavara za razdiobu
zemlje.
Bro 34:19 Ovo su imena tih ljudi: Kaleb, sin Jefuneov; od plemena Judina;
Bro 34:20 Æemuel, sin Amihudov, od plemena Æimunova;
Bro 34:21 Elidad, sin Kislonov, od plemena Benjaminova;
Bro 34:22 knez Buki, sin Joglijev, od plemena Danovaca.
Bro 34:23 Od sinova Josipovih: knez Haniel, sin Efodov, od plemena
Manaæeovaca;

150
Bro 34:24 knez Kemuel, sin Æiftanov, od plemena Efrajimovaca;
Bro 34:25 knez Elisafan, sin Parnakov, od plemena Zebulunovaca;
Bro 34:26 knez Paltiel, sin Azanov, od plemena Jisakarovaca;
Bro 34:27 knez Ahihud, sin Æelomijev, od plemena Aæerovaca;
Bro 34:28 knez Pedahel, sin Amihudov, od plemena Naftalijevaca.”
Bro 34:29 To su oni kojima je Jahve naloœio da Izraelcima izdijele baætinu
u zemlji kanaanskoj.
Bro 35:1 Reçe Jahve Mojsiju na Moapskim poljanama kod Jordana,
nasuprot Jerihonu:
Bro 35:2 “Naredi Izraelcima da ustupe levitima od baætine koju posjeduju
gradove gdje øe stanovati i paænjake oko gradova. To dajte levitima.
Bro 35:3 Neka gradovi budu njima za stanovanje, a okolni paænjaci neka
budu za njihova goveda, njihovo blago i sve njihove œivotinje.
Bro 35:4 Paænjaci uz gradove koje ustupite levitima neka zahvate od
gradskih zidina van do tisuøu lakata naokolo.
Bro 35:5 Izmjerite od grada van dvije tisuøe lakata s istoçne strane, dvije
tisuøe lakata s juœne strane, dvije tisuøe lakata sa zapadne strane i sa
sjeverne strane dvije tisuøe lakata, tako da grad bude u sredini. To neka
im budu gradski paænjaci.
Bro 35:6 Od gradova koje budete dali levitima æest øe ih biti gradoviutoçiæta,
koje øete ustupiti da ubojica moœe tamo pobjeøi. Ovima dodajte
joæ çetrdeset i dva grada.
Bro 35:7 Tako øe svih gradova koje ustupite levitima biti çetrdeset i
osam gradova s njihovim paænjacima.
Bro 35:8 A gradove koje budete izdvajali od vlasniætva Izraelaca, od
onih koji ih imaju mnogo uzmite viæe, a manje od onih koji imaju malo.
Neka svatko ustupi gradove levitima prema omjeru baætine koju bude
primio.”
Bro 35:9 Nadalje reçe Jahve Mojsiju:
Bro 35:10 “Govori Izraelcima i reci im: ‘Kad prijeåete preko Jordana u
zemlju kanaansku,
Bro 35:11 oznaçite sebi gradove koji øe vam sluœiti kao gradovi-utoçiæta,
kamo moœe pobjeøi ubojica koji nehotice koga ubije.
Bro 35:12 Ti gradovi neka vam budu utoçiæte od osvetnika, tako da
ubojica ne moradne poginuti dok ne stane na sud pred zajednicu.
Bro 35:13 Od gradova koje ustupite bit øe vam æest gradova za utoçiæte.
Bro 35:14 Dodijelite tri grada s onu stranu Jordana, a tri grada u zemlji
kanaanskoj. Neka to budu gradovi-utoçiæta.
Bro 35:15 Tih æest gradova neka budu za utoçiæte kako Izraelcima tako
i strancu i doæljaku koji meåu njima borave, kamo moœe pobjeøi tko god
ubije koga nehotice.
Bro 35:16 Ali ako tko udari koga gvozdenim predmetom te ga usmrti, to
je onda ubojica. Ubojica mora glavom platiti.
Bro 35:17 Udari li ga iz ruke kamenom od kojega çovjek moœe poginuti
i zbilja pogine, to je opet ubojica. Ubojica mora glavom platiti.
Bro 35:18 Ili ako ga udari iz ruke kakvim drvenim predmetom od kojega
moœe umrijeti i zbilja umre, i to je ubojica. Ubojica mora glavom platiti.
Bro 35:19 Krvni osvetnik mora sam ubojicu usmrtiti. Kad ga sretne, neka
ga ubije.
Bro 35:20 Nadalje, ako tko koga gurne iz mrœnje ili na njega neæto baci
namjerno te ga usmrti,
Bro 35:21 ili ga udari rukom iz zlobe te udareni umre, napadaç mora
zaglaviti - on je ubojica. Krvni osvetnik neka ubojicu ubije çim ga sretne.
Bro 35:22 No gurne li ga sluçajno, ne iz neprijateljstva, ili neæto na njega
baci, ali ne iz zasjede,
Bro 35:23 ili iz nepaœnje na njega obori kakav kamen od kojega çovjek
moœe poginuti te ga usmrti, a nije mu bio neprijatelj niti mu je zlo œelio -
Bro 35:24 tada neka zajednica prosudi izmeåu ubojice i krvnog osvetnika
prema ovim pravilima:
Bro 35:25 Zajednica mora izbaviti ubojicu iz ruku krvnog osvetnika; onda
neka ga zajednica vrati u grad-utoçiæte kamo je pobjegao; tu neka on
ostane do smrti velikoga sveøenika koji je bio pomazan svetim uljem.
Bro 35:26 Ali ako ubojica ikad izaåe izvan granice utoçiæta kamo je
pobjegao,
Bro 35:27 pa na njega nabasa krvni osvetnik izvan granica njegova
grada-utoçiæta te krvni osvetnik ubije ubojicu, to mu se ne raçuna u
krvoproliøe,
Bro 35:28 jer ubojica mora ostati u gradu-utoçiætu do smrti velikoga
sveøenika. A poslije smrti velikoga sveøenika moœe se vratiti na svoj
posjed.

151
Bro 35:29 Neka vam takvi budu sudbeni postupci od naraætaja do
naraætaja svuda gdje budete boravili.
Bro 35:30 Za svako ubojstvo çovjeka kazna smrti nad ubojicom moœe
se izvræiti na dokaz svjedoka. Nitko se ne moœe smrøu kazniti na dokaz
samo jednog svjedoka.
Bro 35:31 Ne smijete primati otkupnine za œivot ubojice koji je zasluœio
smrt: on mora umrijeti.
Bro 35:32 Niti smijete primati otkupnine od bilo koga koji, poæto je
pobjegao u svoj grad-utoçiæte, hoøe da se vrati i da œivi na svome tlu
prije smrti velikoga sveøenika.
Bro 35:33 Nemojte oskvrnjivati zemlje u kojoj œivite. A krvoproliøem
zemlja se oskvrnjuje. Za zemlju na kojoj je krv prolivena pomirenje se ne
moœe pribaviti, osim krvlju onoga koji ju je prolio.
Bro 35:34 Ne smije se obeæçaæøivati zemlja u kojoj œivite i usred koje ja
boravim, jer ja, Jahve, prebivam meåu sinovima Izraelovim.’”
Bro 36:1 Tada pristupe obiteljski glavari od roda sinova Gileada, sina
Makirova, sina Manaæeova, jednoga roda Josipovih sinova, te pred
Mojsijem i starjeæinama, glavarima obitelji,
Bro 36:2 reknu: “Jahve je naredio naæemu gospodaru da kockom dade
ovu zemlju u baætinu Izraelcima; nadalje, naæem je gospodaru naredio
Jahve da baætinu naæega brata Selofhada dade njegovim køerima.
Bro 36:3 Ali ako se one udaju za koga iz drugog izraelskoga plemena,
onda øe njihova baætina biti otrgnuta od naæe djedovske baætine i biti
prikljuçena baætini plemena kojemu one pripadnu. Tako øe se okrnjiti
baætina koja kockom pripadne nama.
Bro 36:4 A kada nastupi jubilej Izraelcima, baætina øe se tih œena dodati
baætini plemena kojemu pripadnu. Tako øe njihova baætina biti oduzeta
od baætine naæega pradjedovskog plemena.”
Bro 36:5 I po zapovijedi Jahvinoj Mojsije naredi Izraelcima: “Pleme
Josipovih sinova pravo govori.
Bro 36:6 Ovo nareåuje Jahve za Selofhadove køeri: Neka se one udaju
za onoga koji im se uçini dobar, samo neka se udaju u rod svoga
oçinskoga plemena.
Bro 36:7 Baætina Izraelaca ne smije se prenositi iz jednoga plemena u
drugo; i svaki Izraelac mora ostati privezan uz pradjedovsku baætinu
svoga plemena.
Bro 36:8 Zato se svaka djevojka koja steçe baætinu u izraelskim
plemenima mora udati za nekoga u plemenu kojemu pripada rod joj
oçev, tako da bi svaki Izraelac saçuvao baætinu svoga oca.
Bro 36:9 Tako se baætina neøe prenositi iz jednoga plemena u drugo,
nego øe svako izraelsko pleme prianjati uza svoju baætinu.”
Bro 36:10 Kako je Jahve Mojsiju naredio, tako su i uçinile køeri
Selofhadove:
Bro 36:11 Mahla, Tirsa, Hogla, Milka i Noa, køeri Selofhadove, udaæe
se za sinove svojih striçeva.
Bro 36:12 Kako su se udale u rod potomstva Manaæea, Josipova sina,
njihova je baætina ostala u plemenu kojemu pripadaæe rod im oçev.
Bro 36:13 To su zapovijedi i zakoni koje je Jahve preko Mojsija izdao
Izraelcima na Moapskim poljanama uz Jordan, nasuprot Jerihonu.
PONOVLJENI ZAKON
PZ 1:1 Ovo su rijeçi æto ih je Mojsije upravio svemu Izraelu s onu stranu
Jordana - u pustinji, u Arabi nasuprot Sufu, izmeåu Parana i Tofela,
Labana, Hazerota i Di Zahaba -
PZ 1:2 od Horeba do Kadeæ Barnee, Seirskom gorom, jedanaest dana
hoda.
PZ 1:3 Bilo je to godine çetrdesete, prvog dana mjeseca jedanaestoga,
kad Mojsije reçe Izraelcima sve æto mu je Jahve za njih nareåivao.
PZ 1:4 Poæto je porazio amorejskoga kralja Sihona, koji je œivio u
Heæbonu, i baæanskoga kralja Oga, koji je œivio u Aætarotu i Edreju,
PZ 1:5 dakle s onu stranu Jordana, u zemlji moapskoj, poçe Mojsije
razlagati ovaj Zakon. Govoraæe on:
Boœja zapovijed i Boœje obeøanje
PZ 1:6 “Jahve, Bog naæ, reçe nam na Horebu: ‘Dosta ste boravili na
ovome brdu.
PZ 1:7 Krenite na put! Idite u gorski kraj Amorejaca i svih njihovih susjeda,
u Arabu, u Gorje, u Æefelu i u Negeb, na morsku obalu, u zemlju
kanaansku i u Libanon, sve do Velike rijeke, rijeke Eufrata.

152
PZ 1:8 Eto, pred vas stavljam ovu zemlju. Idite, dakle, i zauzmite zemlju
za koju se Jahve zakle ocima vaæim, Abrahamu, Izaku i Jakovu, da øe
je dati njima i njihovu potomstvu poslije njih.’
Ureåenje zajednice
PZ 1:9 Tada sam vam rekao: ‘Ne mogu vas voditi sam.
PZ 1:10 Jahve, Bog vaæ, toliko vas je razmnoœio da vas danas ima kao
zvijezda na nebu.
PZ 1:11 Neka vas Jahve, Bog vaæih otaca, umnoœi joæ tisuøu puta! Neka
vas blagoslivlja kako vam je obeøao!
PZ 1:12 Ali kako bih ja sam mogao nositi vaæ teret, vaæe breme i vaæe
sporove?
PZ 1:13 Izaberite stoga iz svojih plemena ljude pametne, iskusne i
ugledne da vam ih postavim za poglavare.’
PZ 1:14 Vi ste mi odgovorili: ‘Dobro je æto predlaœeæ.’
PZ 1:15 Zato sam uzeo prvake iz vaæih plemena, ljude pametne i
ugledne, te ih postavio za poglavare: tisuønike, stotnike, pedesetnike,
desetnike i vaæe plemenske nadglednike.
PZ 1:16 U to isto vrijeme naloœio sam i vaæim sucima: ‘Sasluæajte svoju
braøu; sudite pravedno izmeåu çovjeka i njegova brata ili pridoælice.
PZ 1:17 U suåenju nemojte biti pristrani; sasluæavajte maloga kao i
velikoga. Ne bojte se nikoga! Ta sud je Boœji! Ako vam koji sluçaj bude
preteœak, iznesite ga meni, da ga ja razvidim.’
PZ 1:18 Tako sam vam onda naloœio sve æto vam je çiniti.
Nevjera u Kadeæu
PZ 1:19 Krenusmo iz Horeba i, na putu u gorske krajeve Amorejaca,
kako nam je naredio Jahve, Bog naæ, prijeåosmo svu onu veliku i straænu
pustinju koju ste vidjeli. Stigosmo u Kadeæ Barneu.
PZ 1:20 Tada vam rekoh: ‘Doæli ste u gorski kraj Amorejaca, koji nam
Jahve, Bog naæ, daje.
PZ 1:21 Eto, Jahve, Bog tvoj, stavio je preda te tu zemlju. Ustaj!
Zaposjedni je, kako ti je rekao Jahve, Bog otaca tvojih. Ne boj se! Ne
strahuj!’
PZ 1:22 Svi ste onda doæli k meni i rekli: ‘Poæaljimo pred sobom ljude da
izvide zemlju i jave nam o putu kojim øemo iøi i o gradovima u koje øemo
doøi.’
PZ 1:23 Svidje mi se æto rekoste. Zato uzeh dvanaest ljudi izmeåu vas,
po jednoga iz svakog plemena.
PZ 1:24 Krenuli su na pogorje, stigli do Eækolske doline te izvidjeli kraj.
PZ 1:25 I nabraæe plodova one zemlje, donesoæe ih k nama i javiæe:
‘Zemlja koju nam daje Jahve, Bog naæ, dobra je.’
PZ 1:26 Ali vi niste htjeli onamo; pobunili ste se protiv naredbe Jahve,
Boga svoga.
PZ 1:27 Rogoborili ste u svojim æatorima i govorili: ‘U svojoj mrœnji na
nas Jahve nas je izveo iz zemlje egipatske da nas preda u ruke
Amorejaca, kako bi nas posve uniætili.
PZ 1:28 Kamo da idemo? Naæa su braøa ubila u nama srçanost kad
rekoæe: Narod je i veøi i jaçi nego mi; gradovi su veliki, i zidine im seœu
do nebesa. A vidjeli smo ondje i Anakovce.’
PZ 1:29 ‘Ne bojte se!’ - rekoh vam. - ‘Ne plaæite ih se!
PZ 1:30 Jahve, Bog vaæ, koji ide pred vama, borit øe se za vas kako je
to uçinio na vaæe oçi u Egiptu.’
PZ 1:31 A vidio si, uostalom, i u pustinji, gdje te Jahve, Bog tvoj, cijeloga
puta æto ste ga prevalili dok ste stigli do ovoga mjesta, nosio kao æto
çovjek nosi svoga sinçiøa.
PZ 1:32 Ali, unatoç tome, vi niste imali pouzdanja u Jahvu, Boga svoga,
PZ 1:33 u onoga koji je na putu iæao pred vama da vam potraœi mjesto
za taborovanje - u ognju obnoø da vam osvijetli put kojim øete iøi, a
obdan u oblaku.
PZ 1:34 Jahve çu graju vaæu i zakle se u svojoj srdœbi:
PZ 1:35 ‘Ni jedan jedini od ovih ljudi, od ovoga opakog naraætaja, neøe
vidjeti ove dobre zemlje za koju sam se zakleo da øu je dati vaæim ocima.
PZ 1:36 Izuzimam Kaleba, sina Jefuneova. On øe je vidjeti; njemu i
njegovim potomcima dat øu zemlju kojom je iæao, jer je vjerno slijedio
Jahvu.’
PZ 1:37 Zbog vas se Jahve i na mene razljutio te mi rekao: ‘Ni ti onamo
neøeæ uøi.
PZ 1:38 Uøi øe onamo Joæua, sin Nunov, koji te sluœi. Njega ti osokoli,
jer øe on uvesti Izraela u posjed.
PZ 1:39 A i vaæi maliæani, o kojima rekoste da øe postati roblje, sinovi
vaæi koji joæ ne znaju razlikovati dobro i zlo, oni øe u nju uøi; njima øu je
u posjed dati.

153
PZ 1:40 A vi se okrenite i zaputite u pustinju, prema Crvenome moru!’
PZ 1:41 Vi ste mi tada odgovorili rijeçima: ‘Sagrijeæili smo protiv Jahve.
Poøi øemo gore i boriti se kako nam je Jahve, Bog naæ, zapovjedio.’
Svaki od vas dohvati svoje oruœje i nepromiæljeno poåe gore u brda.
PZ 1:42 Onda mi Jahve reçe: ‘Kaœi im: Ne idite gore i ne stupajte u borbu
da vas ne poraze vaæi neprijatelji jer ja nisam meåu vama.’
PZ 1:43 Tako sam vam i govorio, ali niste posluæali. Oprli ste se zapovijedi
Jahvinoj i, puni drskosti, krenuli u brda.
PZ 1:44 Ali Amorejci, koji œive u onome gorju, udariæe na vas, pognaæe
vas, za vama se natisnuæe kao pçele te su vas tukli od Seira do Horme.
PZ 1:45 Vrativæi se, plakali ste pred Jahvom, ali Jahve nije sluæao vaæega
jauka niti je okrenuo svoga uha k vama.
PZ 1:46 U Kadeæu vam valjade ostati dugo vremena, onoliko koliko ste
veø ostali.
PZ 2:1 Onda se okrenusmo i poåosmo u pustinju prema Crvenome
moru, kako mi je Jahve naredio. Dugo smo se vrtjeli oko gore Seira.
PZ 2:2 I reçe mi Jahve:
PZ 2:3 ‘Dosta ste se vrtjeli oko ovoga brda. Okrenite prema sjeveru!’
PZ 2:4 I narodu naloœi ovako: ‘Sad øete proøi preko podruçja svoje braøe,
potomaka Ezavovih, koji œive u Seiru. Oni se vas boje, ali vi dobro
pripazite;
PZ 2:5 s njima ne zameøite boja jer vam neøu dati ni stope njihove zemlje:
goru Seir predao sam Ezavu u vlasniætvo.
PZ 2:6 Hranu od njih kupujte za novac da imate æto jesti; i vodu za piøe
kupujte od njih za novac.’
PZ 2:7 Ta Jahve te, Bog tvoj, blagoslovio u svim djelima tvojih ruku; on
je bdio nad tvojim putovanjem onom velikom pustinjom; ovih çetrdeset
godina Jahve, Bog tvoj, bijaæe s tobom i niæta ti nije nedostajalo.
PZ 2:8 Tako smo svoju braøu, potomke Ezavove æto œive u Seiru, zaobiæli
putem æto vodi u Arabu, Elat i Esjon Geber, a onda udarismo prema
Moapskoj pustinji.
PZ 2:9 Tada mi zapovjedi Jahve: ‘Nemoj uznemirivati Moapce niti s
njima zameøi boja, jer niæta od njihove zemlje neøu dati u tvoje vlasniætvo:
Lotovim sinovima predao sam Ar u posjed.’
PZ 2:10 Prije su ondje œivjeli Emijci. Bio je to moøan narod i brojan;
krupna stasa kao i Anakovci.
PZ 2:11 Poput Anakovaca, i njih smatraju Refaimcima, ali ih Moapci
nazivaju Emijcima.
PZ 2:12 Isto su tako u Seiru œivjeli prije Horijci, ali su ih Ezavovi potomci
izvlastili, istrijebili ih i naselili se na njihovo, kako je, uostalom, uçinio
Izrael sa zemljom - baætinom svojom - koju mu je Jahve predao.
PZ 22:13 ‘A sada ustanite i prijeåite preko potoka Zereda!’
I prijeåosmo potok Zered.
PZ 22:14 Vrijeme æto smo iæli od Kadeæ Barnee pa dok smo preæli preko
potoka Zereda iznosilo je trideset i osam godina - sve dok nije izumro iz
tabora sav onaj naraætaj ljudi sposobnih za borbu, kako im se Jahve i
zakleo.
PZ 22:15 I zbilja! Ruka Jahvina bila je protiv njih: istrebljivala ih je isred
tabora dok ih nije nestalo.
PZ 22:16 I tako, kad je smrt istrijebila iz naroda sve ljude sposobne za
borbu,
PZ 22:17 reçe mi Jahve:
PZ 2:18 ‘Danas prelaziæ moapsku zemlju Ar.
PZ 2:19 A onda øeæ se pribliœiti Amoncima. Nemoj ih uznemirivati niti s
njima zameøi boja. Niæta, naime, od zemlje Amonaca neøu ustupiti tebi
u vlasniætvo jer sam je veø predao u posjed Lotovim potomcima.’
PZ 2:20 I nju smatraju refaimskom zemljom. U njoj su prije œivjeli
Refaimci, koje Amonci zovu Zamzumijcima.
PZ 2:21 Bio je to narod moøan i brojan; krupna stasa kao i Anakovci. No
Jahve ih uniæti pred Amoncima - koji ih izvlastiæe i naseliæe se na njihovo,
PZ 2:22 kako je, uostalom, uçinio i potomcima Ezavovim, koji su
nastanjeni u Seiru, kad je pred njima uniætio Horijce, koje su oni otjerali
s posjeda i do danas œive na njihovim mjestima.
PZ 2:23 I Avijce, koji su œivjeli po zaseocima sve do Gaze, istrijebiæe
Kaftorci koji su doæli iz Kaftora te se naseliæe na njihovo mjesto.
PZ 2:24 ‘Ustajte! Na put krenite i prijeåite preko potoka Arnona. U ruke
ti, eto, predajem Amorejca Sihona, kralja heæbonskoga, i njegovu zemlju.
Poçni s osvajanjem; izazovi ga na boj!
PZ 2:25 Od danas poçinjem ugoniti strah i trepet pred tobom u narode
koji su pod svim nebesima, tako da øe strepiti i tresti se pred tobom kad
god çuju glas o tebi.’

154
PZ 2:26 Tada sam iz pustinje Kedmot uputio glasnike kralju heæbonskom
Sihonu s miroljubivim rijeçima:
PZ 2:27 ‘Pusti da proåem preko tvoje zemlje. Samo øu proøi putem, ne
skreøuøi ni desno ni lijevo.
PZ 2:28 Hranu mi prodavaj za novac da mogu jesti; i vodu za piøe davaj
mi za novac. Pusti me samo da pjeæice proåem,
PZ 2:29 da prijeåem preko Jordana u zemlju koju nam daje Jahve, Bog
naæ - kao æto su mi dopustili potomci Ezavovi, nastanjeni u Seiru, i Moapci,
æto œive u Aru.’
PZ 2:30 Ali heæbonski kralj Sihon ne htjede nas pustiti preko svoga; jer
Jahve, Bog tvoj, duh mu zaslijepi a srce otvrdnu, da ga preda u tvoje
æake, gdje je i danas.
PZ 2:31 Tada mi reçe Jahve: œeto sam poçeo da ti izruçujem Sihona i
njegovu zemlju. Poçni osvajanje da mu zemljom zagospodariæ.’
PZ 2:32 Kod Jahasa presrete nas Sihon.
PZ 2:33 Navali on i sav njegov narod. Ali Jahve, Bog naæ, predade nam
ga, tako da potukosmo njega, njegove sinove i sav njegov narod.
PZ 2:34 Tada osvojismo sve njegove gradove i prokletstvom udarismo
sve gradove s ljudima, œenama i djecom, niæta ne ætedeøi,
PZ 2:35 izuzev stoke, koju uzesmo kao plijen, skupa s plijenom iz
gradova æto smo ih osvojili.
PZ 2:36 Od Aroera, koji se nalazi na obali potoka Arnona, i od grada koji
je u njegovoj dolini pa do Gileada nije bilo grada koji bi nam odolio: sve
nam ih je Jahve, Bog naæ, predao.
PZ 2:37 Jedino se nisi primicao zemlji Amonaca, kraju uz potok Jabok,
i gradovima u pogorju, kako je Jahve, Bog naæ, odredio.
PZ 3:1 Tada se okrenusmo i poåosmo prema Baæanu. Presrete nas
baæanski kralj Og sa svim svojim narodom i nametnu nam boj kod Edreja.
PZ 3:2 Tada mi Jahve reçe: ‘Ne boj ga se! Ta u tvoje sam ruke predao
njega, sav njegov narod i njegovu zemlju. Uçini s njim kako si uçinio sa
Sihonom, kraljem amorejskim, koji je œivio u Heæbonu.’
PZ 3:3 Tako je Jahve, Bog naæ, u ruke naæe predao i baæanskoga kralja
Oga sa svim njegovim narodom. Tukli smo ga tako da mu nitko na œivotu
nije ostao.
PZ 3:4 Osvojili smo tada sve njegove gradove. Nije bilo grada koji im
nismo oteli - æezdeset gradova, zapravo svu argopsku krajinu, Ogovo
kraljevstvo u Baæanu.
PZ 3:5 Svi su oni gradovi bili utvråeni visokim zidinama, vratima i
prijevornicama. Uz njih je bilo veoma mnogo otvorenih zaselaka.
PZ 3:6 Udarismo ih prokletstvom - kako smo uçinili i sa Sihonom, kraljem
heæbonskim - zatrvæi svaki grad, ljude, œene i djecu.
PZ 3:7 A svu stoku i plijen po tim gradovima zadrœasmo za se.
PZ 3:8 Tako smo u ono vrijeme iz ruku dvaju amorejskih kraljeva uzeli
zemlju æto se nalazi s onu stranu Jordana, od potoka Arnona do brda
Hermona
PZ 3:9 (Sidonci zovu Hermon Sirjon, a Amorejci ga zovu Senir):
PZ 3:10 sve gradove po Visoravni, sav Gilead i sav Baæan, sve do Salke
i Edreja - gradove Ogova kraljevstva u Baæanu.
PZ 3:11 (Baæanski kralj Og jedini je od preostalih Refaimovaca. Krevet
njegov, odar od œeljeza, joæ se nalazi u Rabi, gradu sinova Amonovih:
deset je lakata - obiçnih lakata - dug, a çetiri lakta æirok.)
Zemlja je dar Boœji
PZ 3:12 To je, dakle, bila zemlja koju smo zauzeli u ono vrijeme, poçev
od Aroera, koji je na potoku Arnonu. Polovicu gileadskog pogorja s
njegovim gradovima dao sam Rubenovcima i Gadovcima.
PZ 3:13 Ostatak Gileada i sav Baæan, Ogovo kraljevstvo, dodijelio sam
polovini Manaæeova plemena. (Sva argopska krajina i sav Baæan zove
se zemlja refaimska.
PZ 3:14 Manaæeov sin Jair zauzeo je svu argopsku krajinu do meåe
Geæurovaca i Maakinovaca. On ta mjesta baæanska nazva svojim
imenom, pa se joæ i danas zovu Jairova Sela.)
PZ 3:15 Makiru sam dodijelio Gilead.
PZ 3:16 Rubenovcima i Gadovcima dao sam od Gileada do potoka
Arnona - sredina potoka jest meåa - i do potoka Jaboka, amonske
granice.
PZ 3:17 A granicom su sluœile Araba i Jordan od Kinereta do mora uz
Arabu - Slanog mora - na podnoœju obronaka Pisge prema istoku.
Posljednje upute Mojsijeve
PZ 3:18 U ono vam vrijeme naredih: ‘Jahve, Bog vaæ, daje vam ovu
zemlju u posjed. Svi vi koji ste od boja poåite naoruœani pred svojom
braøom Izraelcima.

155
PZ 3:19 Jedino œene vaæe, djeca vaæa i stoka vaæa - znam da imate
mnogo stoke - neka ostanu u vaæim gradovima æto vam ih dodijelih
PZ 3:20 dokle Jahve ne dadne miran boravak i vaæoj braøi kao i vama;
tako da i oni zauzmu zemlju æto im je Jahve, Bog vaæ, daje s onu stranu
Jordana. Istom onda neka se svaki od vas vrati na posjed æto sam vam
ga dodijelio.’
PZ 3:21 U ono sam vrijeme naredio Joæui: ‘Svojim si oçima vidio æto je
sve Jahve, Bog vaæ, uçinio onoj dvojici kraljeva. Tako øe Jahve uçiniti sa
svim kraljevstvima preko kojih budeæ prelazio.
PZ 3:22 Ne bojte se njih! Ta Jahve, Bog vaæ, bori se za vas.’
PZ 3:23 Tada zamolih milost u Jahve:
PZ 3:24 ‘Gospodine moj, Jahve! Ti si poçeo pokazivati svome sluzi svoju
veliçajnost i svoju moø. Ta koji bog, na nebu ili na zemlji, moœe izvesti
takva djela i çudesa kao æto su tvoja!
PZ 3:25 Dopusti mi da odem onamo i pogledam onu blaœenu zemlju
preko Jordana, onaj krasni gorski kraj i Libanon!’
PZ 3:26 Ali je Jahve, zbog vas, bio na me ljut, pa me nije usliæao. ‘Dosta’,
reçe mi Jahve, ‘ne govori mi viæe o tom!
PZ 3:27 Popni se na vrhunac Pisge i upri oçi svoje na zapad, sjever, jug
i istok. Razmotri dobro oçima svojim, jer preko Jordana neøeæ prijeøi.
PZ 3:28 Uputi Joæuu, osokoli ga i ohrabri! On neka ide na çelu ovoga
naroda; neka ih on uvede u posjed zemlje koju vidiæ.’
PZ 3:29 Tako smo ostali u toj dolini kraj Bet Peora.”
Izraelci treba da sluæaju Jahvu
PZ 4:1 “A sada, Izraele, posluæaj zakone i uredbe kojima vas uçim da
biste ih vræili i tako poœivjeli te uniæli i zaposjeli zemlju koju vam daje
Jahve, Bog otaca vaæih.
PZ 4:2 Niti æto nadodajite onome æto vam zapovijedam niti æto od toga
oduzimljite; vræite zapovijedi Jahve, Boga svoga, æto vam ih dajem.
PZ 4:3 Vidjeli ste svojim oçima æto je Jahve uçinio s Baal Peorom: jer
Jahve, Bog tvoj, iskorijenio je iz tvoje sredine svakoga koji je slijedio
Baal Peora.
PZ 4:4 A svi vi koji se çvrsto drœite Jahve, Boga svoga, œivi ste i danas.
PZ 4:5 Ja sam vas, eto, pouçio o zakonima i uredbama, kako mi je
Jahve, Bog moj, naredio da ih vræite u zemlji u koju idete da je
zaposjednete.
PZ 4:6 Drœite ih i vræite: to øe u oçima naroda biti vaæa mudrost i vaæa
razboritost. Kad oni çuju za sve ove zakone, reøi øe: ‘Samo je jedan
narod mudar i pametan, a to je ovaj veliki narod.’
PZ 4:7 Jer koji je to narod tako velik da bi mu bogovi bili tako blizu kao æto
je Jahve, Bog naæ, nama kad god ga zazovemo?
PZ 4:8 Koji je to narod tako velik da bi imao zakone i uredbe pravedne
kao æto je sav ovaj Zakon koji vam ja danas iznosim?
PZ 4:9 Zato pazi i dobro se çuvaj da ne zaboraviæ dogaåaje æto si ih
svojim oçima vidio; neka ti ne iæçeznu iz srca ni jednoga dana tvoga
œivota; naprotiv, pouçi o njima svoje sinove i sinove svojih sinova.
PZ 4:10 Onog dana kad si stajao na Horebu pred Jahvom, Bogom svojim,
Jahve mi je rekao: ‘Skupi mi narod! Hoøu da çuju moje rijeçi, da me se
nauçe bojati sve vrijeme æto budu œivjeli na zemlji te da o njima pouçe i
svoju djecu.’
PZ 4:11 Vi ste se onda primakli i stali pod brdo. S usplamtjeloga brda
plamen je sukljao do sred neba zamraçena tmastim oblakom.
PZ 4:12 Isred ognja Jahve je govorio vama; çuli ste zvuk rijeçi, ali lika
niste nazreli - niæta osim glasa.
PZ 4:13 Objavio vam je svoj Savez i naloœio vam da ga vræite - Deset
zapovijedi, æto ih ispisa na dvije kamene ploçe.
PZ 4:14 A meni je Jahve naredio da vas pouçim o zakonima i uredbama
æto øete ih vræiti u zemlji u koju odlazite da je zaposjednete.
Pogibao idolopoklonstva
PZ 4:15 Pazite dobro! Onoga dana kad vam je Jahve, Bog vaæ, govorio
isred ognja na Horebu, niste vidjeli nikakva lika,
PZ 4:16 da se ne biste pokvarili te da ne biste pravili sebi kakva klesana
lika, kipa muækoga ili œenskoga obliçja,
PZ 4:17 ni obliçja kakve œivotinje æto je na zemlji, ni obliçja kakve ptice
æto pod nebom lijeta,
PZ 4:18 ni obliçja bilo çega æto po zemlji gmiœe, ni obliçja kakve ribe æto
je u vodi pod zemljom
PZ 4:19 i da se ne bi, kad digneæ svoje oçi prema nebu te vidiæ sunce,
mjesec i zvijezde - svu nebesku vojsku - dao zavesti da im se klanjaæ i
da im iskazujeæ ætovanje. Njih je Jahve, Bog tvoj, dao svim narodima,
svugdje pod nebom.

156
PZ 4:20 A vas je uzeo Jahve i izveo vas iz Egipta - iz one peøi raœarene
- da postanete narod njegove baætine, to æto ste danas.
PZ 4:21 Ali se zbog vas Jahve na me razljutio i zakleo da ja neøu prijeøi
preko Jordana i uniøi u blaœenu zemlju koju ti Jahve, Bog tvoj, daje u
baætinu.
PZ 4:22 Tako, ja øu umrijeti u ovoj zemlji; ja preko Jordana neøu prijeøi.
A vi øete prijeøi i zaposjesti onu krasnu zemlju.
PZ 4:23 Zato pazite da ne zaboravljate Saveza æto ga je Jahve, Bog
vaæ, sklopio s vama te sebi ne pravite klesanih likova bilo çega æto je
Jahve, Bog tvoj, zabranio.
PZ 4:24 Jer Jahve, Bog tvoj, oganj je æto proœdire; on je Bog ljubomoran.
PZ 4:25 Kad budete izrodili djecu i unuçad i budete dulje u onoj zemlji
proboravili, a pokvarite se praveøi sebi bilo kakve klesane likove i çineøi
zlo u oçima Jahve, Boga svojega, tako da ga na srdœbu izazovete,
PZ 4:26 znajte - uzimam za svjedoke protiv vas nebesa i zemlju - da øe
vas brzo nestati sa zemlje u koju idete preko Jordana da je zaposjednete:
neøete dugo u njoj œivjeti nego øete biti iskorijenjeni.
PZ 4:27 Jahve øe vas raspræiti po narodima i ostat øe vas samo malen
broj meåu narodima meåu koje vas Jahve odvede.
PZ 4:28 Ondje øete se klanjati bogovima æto su ih ljudske ruke naçinile
od drveta i kamena, bogovima koji ne mogu ni vidjeti ni çuti, ni jesti ni
mirisati.
PZ 4:29 Ondje øeæ traœiti Jahvu, Boga svoga. I naøi øeæ ga ako ga budeæ
traœio svim srcem svojim i svom duæom svojom.
PZ 4:30 U nevolji tvojoj snaøi øe te sve to, ali u posljednje vrijeme ti øeæ
se obratiti Jahvi, Bogu svomu, i posluæati njegov glas.
PZ 4:31 Ta Jahve, Bog tvoj, Bog je milosrdan; neøe te on zapustiti ni
upropastiti niti øe zaboraviti Saveza æto ga je pod zakletvom sklopio s
ocima tvojim.
Jahve je pravi Bog
PZ 4:32 Ispitaj samo prijaænja vremena æto su protekla prije tebe, sve
otkad je Bog stvorio çovjeka na zemlji: je li ikad, s jednoga kraja nebesa
do drugoga, bilo ovako veliçanstvena dogaåaja? Je li se æto takvo çulo?
PZ 4:33 Je li ikad koji narod çuo glas Boga gdje govori isred ognja kao
æto si ti çuo i na œivotu ostao?
PZ 4:34 Ili, pokuæa li koji bog da ode i uzme sebi jedan narod isred
drugog naroda kuænjama, znakovima, çudesima i ratom, jakom rukom
i ispruœenom miæicom, uza silne strahote, kao æto je sve to, na vaæe oçi,
uçinio za vas Jahve, Bog vaæ, u Egiptu?
PZ 4:35 Tebi je to pokazano da znaæ da je Jahve pravi Bog i da nema
drugoga uz njega.
PZ 4:36 S neba ti se oglasio svojim glasom da te pouçi; dopustio ti je da
vidiæ njegov veliki oganj na zemlji; i isred ognja çuo si njegove rijeçi.
PZ 4:37 Zbog toga æto je ljubio oçeve tvoje, izabrao je poslije njih njihovo
potomstvo; on, glavom, izveo te iz Egipta svojom silnom moøi;
PZ 4:38 ispred tebe rastjerao je narode, i brojnije i jaçe od tebe, da te
dovede u njihovu zemlju i preda je tebi u baætinu, kao æto je i danas.
PZ 4:39 Danas, dakle, spoznaj i zasadi u svoje srce: Jahve je Bog gore
na nebu i ovdje na zemlji - drugoga nema.
PZ 4:40 Drœi njegove zakone i njegove zapovijedi koje ti dajem danas
da dobro bude tebi i tvojoj djeci poslije tebe; da dugo poœiviæ na zemlji
koju ti Jahve, Bog tvoj, daje zauvijek.”
Gradovi-utoçiæta
PZ 4:41 Tada Mojsije izabra tri grada preko Jordana, na istoçnoj strani,
PZ 4:42 kamo øe se moøi skloniti ubojica koji nehotice ubije svoga
bliœnjega a da prije nije imao mrœnje prema njemu: da bi, bjeœeøi u koji
od ovih gradova, mogao spasiti svoj œivot.
PZ 4:43 To su: Bezer u pustinji, u zemlji Miæoru, za Rubenovce; Ramot
u Gileadu za Gadovce, i Golan u Baæanu za Manaæeovce.
PZ 4:44 Ovo je Zakon æto ga je Mojsije postavio pred Izraelce;
PZ 4:45 ovo su upute, zakoni i uredbe æto ih je Mojsije dao Izraelcima
kad su iziæli iz Egipta,
PZ 4:46 s one strane Jordana, u dolini nasuprot Bet Peoru, u zemlji
amorejskoga kralja Sihona, koji je œivio u Heæbonu i koga su potukli
Mojsije i Izraelci poæto iziåoæe iz Egipta.
PZ 4:47 Njegovu su zemlju zauzeli i zemlju baæanskoga kralja Oga,
dvaju amorejskih kraljeva koji su œivjeli preko Jordana na istoku,
PZ 4:48 od Aroera, koji se nalazi na obali potoka Arnona, do brda Sirjona,
to jest Hermona, PZ 4:49 i svu Arabu preko Jordana, s istoka do mora
u Arabi, pod obroncima Pisge.
Deset zapovijedi

157
PZ 5:1 Mojsije sazva sav Izrael te im reçe: “Çuj, Izraele, naredbe i zapovijedi
æto ih danas izriçem u tvoje uæi! Nauçite ih, drœite i vræite.
PZ 5:2 Jahve, Bog naæ, sklopio je s nama Savez na Horebu.
PZ 5:3 Nije Jahve sklopio taj Savez s naæim oçevima, nego baæ s nama
svima koji smo danas ovdje œivi.
PZ 5:4 Licem je u lice Jahve govorio s vama na brdu isred ognja.
PZ 5:5 Ja sam u ono vrijeme stajao izmeåu Jahve i vas da vam objavim
Jahvine rijeçi, jer se vi, u strahu od ognja, niste htjeli peti na brdo. Rekao
je:
PZ 5:6 ‘Ja sam Jahve, Bog tvoj, koji sam te izveo iz zemlje egipatske, iz
kuøe ropstva.
PZ 5:7 Nemoj imati drugih bogova uz mene!
PZ 5:8 Ne pravi sebi lika ni obliçja bilo çega æto je gore na nebu, ili dolje
na zemlji, ili u vodama pod zemljom.
PZ 5:9 Ne klanjaj im se niti im sluœi. Jer ja, Jahve, Bog tvoj, Bog sam
ljubomoran. Kaœnjavam grijeh otaca - onih koji me mrze - na djeci do
treøeg i çetvrtog koljena,
PZ 5:10 a iskazujem milosråe tisuøama koji me ljube i vræe moje zapovijedi.
PZ 5:11 Ne uzimaj uzalud imena Jahve, Boga svoga, jer Jahve ne
opraæta onome koji uzalud izgovara ime njegovo.
PZ 5:12 Dan subotnji obdrœavaj i svetkuj, kako ti je naredio Jahve, Bog
tvoj.
PZ 5:13 Æest dana radi i obavljaj sav svoj posao.
PZ 5:14 A sedmoga je dana subota, poçinak posveøen Jahvi, Bogu
tvome. Tada nikakva posla nemoj raditi: ni ti, ni sin tvoj, ni køi tvoja, ni
sluga tvoj, ni sluækinja tvoja, ni vol tvoj, ni magarac tvoj, niti ikakvo œivinçe
tvoje, niti doæljak koji je unutar tvojih vrata; tako da mogne otpoçinuti i
sluga tvoj, i sluækinja tvoja kao i ti.
PZ 5:15 Sjeti se da si i ti bio rob u zemlji egipatskoj i da te odande izbavio
Jahve, Bog tvoj, rukom jakom i ispruœenom miæicom. Zato ti je zapovjedio
Jahve, Bog tvoj, da drœiæ dan subotnji.
PZ 5:16 Poætuj oca svoga i majku svoju, kako ti je Jahve, Bog tvoj, zapovjedio,
da dugo œiviæ i dobro ti bude na zemlji koju ti Jahve, Bog tvoj,
daje.
PZ 5:17 Ne ubij!
PZ 5:18 Ne uçini preljuba!
PZ 5:19 Ne ukradi!
PZ 5:20 Ne svjedoçi laœno na bliœnjega svoga!
PZ 5:21 Ne poœeli œene bliœnjega svoga! Ne poœeli kuøe bliœnjega svoga,
ni njive njegove, ni sluge njegova, ni sluækinje njegove, ni vola njegova,
ni magarca njegova, niti iæta æto je bliœnjega tvoga.’
PZ 5:22 Te je rijeçi na brdu, isred ognja, oblaka i guste tmine, jakim
glasom upravio Jahve svemu vaæem zboru. Niæta nije dodavao nego ih
je ispisao na dvije kamene ploçe te ih predao meni.
PZ 5:23 A onda, kad çuste glas iz tmine, dok je brdo plamtjelo u ognju,
k meni pristupiæe svi vaæi plemenski glavari i vaæe starjeæine
PZ 5:24 pa rekoæe: ‘Jahve, Bog naæ, oçitovao nam je, eto, svoju slavu
i svoju veliçajnost; çuli smo njegov glas isred ognja; danas smo vidjeli
da çovjek moœe ostati na œivotu iako mu Bog govori.
PZ 5:25 A sad, zaæto da umremo? Ovaj bi nas veliki oganj mogao
proœdrijeti; budemo li dalje sluæali glas Jahve, Boga svoga, mogli bismo
umrijeti.
PZ 5:26 Jer, koji je smrtnik ikad sluæao glas Boga œivoga kako govori
isred ognja - kao mi - i ostao na œivotu?
PZ 5:27 Ti se primakni i sluæaj sve æto øe ti reøi Jahve, Bog naæ. A onda
ti nama kaœi sve æto tebi Jahve, Bog naæ, rekne, i mi øemo to posluæati
i izvræiti.’
PZ 5:28 Jahve je çuo vaæe rijeçi kad ste mi govorili pa mi reçe: ‘Çuo sam
rijeçi æto ih je taj narod tebi upravio. Sve æto su rekli dobro je.
PZ 5:29 Kad bi samo njihova srca bila takva da me se uvijek boje i drœe
sve moje zapovijedi, da tako vazda budu sretni, oni i njihovo potomstvo!
PZ 5:30 Hajde, reci im: Vratite se u svoje æatore!
PZ 5:31 A ti ostani ovdje kod mene; kazat øu ti sve zapovijedi, zakone
i uredbe kojima øeæ ih pouçiti i koje øe oni vræiti u zemlji æto im je dajem
u posjed.’
PZ 5:32 Pazite, dakle, da radite kako vam je Jahve, Bog vaæ, naloœio!
Ne skreøite ni desno ni lijevo.
PZ 5:33 Slijedite potpuno put koji vam je Jahve, Bog vaæ, oznaçio, da
tako uzmognete œivjeti, imati sreøu i dug œivot u zemlji koju øete
zaposjesti.

158
PZ 6:1 Ovo su zapovijedi, zakoni i uredbe koje mi Jahve, Bog vaæ, zapovjedi
da vas u njima pouçim, kako biste ih vræili u zemlji u koju odlazite
da je zaposjednete;
PZ 6:2 da se svega svog vijeka bojiæ Jahve, Boga svoga, ti, sin tvoj i sin
tvoga sina, vræeøi sve zakone njegove i sve zapovijedi njegove æto ti ih
danas propisujem, pa da imaæ dug œivot.
PZ 6:3 Sluæaj, Izraele, drœi ih i vræi da ti dobro bude i da se razmnoœiæ u
zemlji kojom teçe med i mlijeko, kao æto ti je obeøao Jahve, Bog otaca
tvojih.
Ljubav prema Bogu - srœ Zakona
PZ 6:4 Çuj, Izraele! Jahve je Bog naæ, Jahve je jedan!
PZ 6:5 Zato ljubi Jahvu, Boga svoga, svim srcem svojim, svom duæom
svojom i svom snagom svojom!
PZ 6:6 Rijeçi ove æto ti ih danas nareåujem neka ti se ureœu u srce.
PZ 6:7 Napominji ih svojim sinovima. Govori im o njima kad sjediæ u
svojoj kuøi i kad ideæ putem; kad lijeœeæ i kad ustajeæ.
PZ 6:8 Priveœi ih na svoju ruku za znak i neka ti budu kao zapis meåu
oçima!
PZ 6:9 Ispiæi ih na dovratnicima kuøe svoje i na vratima svojim!
PZ 6:10 A kad te Jahve, Bog tvoj, dovede u zemlju za koju se zakleo
tvojim ocima, Abrahamu, Izaku i Jakovu, da øe je tebi dati - u velike i
lijepe gradove kojih nisi zidao;
PZ 6:11 u kuøe pune svakog dobra kojih nisi punio; na iskopane çatrnje
kojih nisi kopao; u vinograde i maslinike kojih nisi sadio - i sit se najedeæ:
PZ 6:12 pazi da ne zaboraviæ Jahvu koji te izveo iz zemlje egipatske, iz
kuøe ropstva.
PZ 6:13 Boj se Jahve, Boga svoga; njemu iskazuj ætovanje; njegovim
imenom polaœi prisegu.
PZ 6:14 Ne idite za drugim bogovima izmeåu bogova drugih naroda æto
su oko vas.
PZ 6:15 Jer je Jahve, Bog tvoj, æto stoji u sredini tvojoj, ljubomoran Bog;
gnjev bi Jahve, Boga tvoga, usplamtio protiv tebe i istrijebio te sa zemlje.
PZ 6:16 Ne iskuæavajte Jahvu, Boga svoga, kao æto ste ga iskuæavali
kod Mase.
PZ 6:17 Toçno vræite zapovijedi Jahve, Boga svoga, upute njegove i
zakone njegove koje je izdao.
PZ 6:18 Çini æto je pravo i dobro u oçima Jahve da ti dobro bude i da se
domogneæ dobre zemlje za koju se Jahve zakleo tvojim ocima
PZ 6:19 da øe iz nje protjerati sve tvoje neprijatelje ispred tebe; tako je
obeøao Jahve.
Pouka djece
PZ 6:20 A kad te sutra zapita tvoj sin: æto su te upute, zakoni i uredbe æto
ih je Jahve, Bog naæ, vama propisao -
PZ 6:21 kaœi svome sinu: ‘Bili smo faraonovi robovi u Egiptu, ali nas je
Jahve izveo iz Egipta jakom rukom.
PZ 6:22 Na naæe je oçi Jahve uçinio velike i straæne znakove i çudesa
protiv Egipta, protiv faraona i protiv svega doma njegova,
PZ 6:23 a nas je odande izveo da nas dovede i dade nam zemlju koju je
zakletvom obeøao ocima naæim.
PZ 6:24 I naredio nam je Jahve da sve ove naredbe vræimo u
strahopoætovanju prema Jahvi, Bogu svome, da bismo uvijek bili sretni
i da œivimo kao æto je to danas.’
PZ 6:25 Naæa øe, dakle, pravednost biti: drœati i vræiti sve ove zapovijedi
pred Jahvom, Bogom naæim, kako nam je naredio.
Drœanje prema poganstvu
PZ 7:1 Kad te Jahve, Bog tvoj, uvede u zemlju u koju ideæ da je
zaposjedneæ i kad ispred tebe otjera mnoge narode: Hetite, Girgaæane,
Amorejce, Kanaance, Periœane, Hivijce i Jebusejce - sedam naroda
brojnijih i jaçih od tebe -
PZ 7:2 te kad ih Jahve, Bog tvoj, preda tebi i ti ih poraziæ, udari ih
prokletstvom; nemoj sklapati s njima saveza niti im iskazuj milosti.
PZ 7:3 Ne sklapaj œenidbe s njima, ne udavaj svoje køeri za njihova sina
niti œeni svoga sina njihovom køeri;
PZ 7:4 jer bi ona odvratila od mene sina tvoga; drugim bi bogovima on
sluœio; Jahve bi se razgnjevio protiv vas i brzo bi te istrijebio.
PZ 7:5 Nego ovako uçinite prema njima: poruæite njihove œrtvenike,
porazbijajte njihove stupove, njihove aæere poçupajte a njihove kumire
spalite.
PZ 7:6 Ta ti si narod posveøen Jahvi, Bogu svome; tebe je Jahve, Bog
tvoj, izabrao da meåu svim narodima koji su na zemlji budeæ njegov
predragi vlastiti narod.

159
PZ 7:7 Nije vas Jahve odabrao i prihvatio zato æto biste vi bili brojniji od
svih naroda - vi ste zapravo najmanji -
PZ 7:8 nego zato æto vas Jahve ljubi i drœi zakletvu kojom se zakleo
vaæim ocima. Stoga vas je Jahve izveo jakom rukom i oslobodio vas iz
kuøe ropstva, ispod vlasti faraona, kralja egipatskoga.
PZ 7:9 Zato znaj da je Jahve, Bog tvoj, pravi Bog, Bog vjeran, koji drœi
svoj Savez i milost svoju iskazuje do tisuøu koljena onima koji ga ljube
i drœe njegove zapovijedi.
PZ 7:10 A onima koji ga mrze uzvraøa izravno njima samima; uniætava
bez odgaåanja onoga koji ga mrzi: uzvraøa izravno njemu samomu.
PZ 7:11 Stoga drœi zapovijedi, zakone i uredbe koje ti danas nalaœem
da ih vræiæ.
Nagrada za vjernost
PZ 7:12 A za nagradu - budeæ li sluæao ove naloge, drœao ih te izvræavao
- Jahve, Bog tvoj, drœat øe ti Savez svoj i milost za koje se zakleo tvojim
ocima.
PZ 7:13 Ljubit øe te, blagoslivljati i razmnaœati; blagoslivljat øe plod utrobe
tvoje i rod zemlje tvoje: œito tvoje, vino tvoje, ulje tvoje, mlad krava tvojih
i prirast stoke tvoje u zemlji za koju se zakleo ocima tvojim da øe je tebi
dati.
PZ 7:14 Bit øeæ blagoslovljen nad sve narode; neøe u tebe biti ni neplodna
ni neplodne, ni meåu tvojom çeljadi ni meåu stokom tvojom.
PZ 7:15 Jahve øe od tebe maknuti svaku bolest; neøe na te pustiti ni
jedno od straænih zala egipatskih za koja znaæ nego øe njima pritiskati
one koji te mrze.
PZ 7:16 Uniætavaj sve narode koje ti Jahve, Bog tvoj, bude predavao.
Neka ih ne saœaljuje oko tvoje. Nemoj se klanjati njihovim kumirima, jer
bi ti to bilo zamkom.
Jahve - snaga Izraelova
PZ 7:17 Moœda øeæ u svome srcu reøi: ‘Oni su narodi brojniji od mene,
kako øu ih onda protjerati?’
PZ 7:18 Ne boj ih se! Sjeti se æto je Jahve, Bog tvoj, uçinio faraonu i
svemu Egiptu!
PZ 7:19 Pomisli na velike kuænje æto si ih vidio na svoje oçi; na one
znakove i çudesa pa na jaku ruku i ispruœenu miæicu kojima te Jahve,
Bog tvoj, izveo. Tako øe Jahve, Bog tvoj, uçiniti sa svim narodima kojih
se plaæiæ.
PZ 7:20 Povrh toga, meåu njih øe Jahve, Bog tvoj, slati stræljene dok ne
izginu koji bi preostali i skrili se pred tobom.
PZ 7:21 Ne strepi, dakle, pred njima! Ta Jahve, Bog tvoj, u sredini je
tvojoj, Bog silan i strahovit.
PZ 7:22 Malo øe pomalo Jahve, Bog tvoj, ispred tebe uniætiti one narode;
i neøeæ ih moøi ujedanput sve istrijebiti da se zvijeri ne bi protiv tebe
razmnoœile.
PZ 7:23 Ali Jahve, Bog tvoj, tebi øe ih predati i meåu njih unositi stravu
dok ne budu uniæteni.
PZ 7:24 I njihove øe kraljeve predati u tvoje ruke da zatreæ ime njihovo
pod nebom. Nijedan se neøe odrœati pred tobom dok ih ne uniætiæ.
PZ 7:25 Likove njihovih kumira spali! Ne hlepi za srebrom i zlatom æto je
na njima; ne uzimlji ga da ne budeæ njime zaveden; jer bi to bilo gadno
Jahvi, Bogu tvome.
PZ 7:26 Ne unosi gnusobe u svoju kuøu da ne budeæ udaren
prokletstvom kao i ona; duboko je prezri i grozi se od nje jer je prokleta.
Stega je potrebna i korisna
PZ 8:1 Drœite i vræite sve zapovijedi koje vam danas nareåujem da biste
œivjeli i raznmoœili se i da biste uæli i zaposjeli zemlju koju je Jahve pod
zakletvom obeøao ocima vaæim.
PZ 8:2 Sjeøaj se svega puta kojim te Jahve, Bog tvoj, vodio po pustinji
ovih çetrdeset godina da te ponizi, iskuæa i dozna æto ti je u srcu: hoøeæ
li drœati zapovijedi njegove ili neøeæ.
PZ 8:3 Poniœavao te i glaåu morio, a onda te hranio manom - za koju nisi
znao ni ti ni tvoji oci - da ti pokaœe kako çovjek ne œivi samo o kruhu nego
da çovjek œivi o svemu æto izlazi iz usta Jahvinih.
PZ 8:4 Tvoja se odjeøa na tebi nije izderala niti su ti noge oticale ovih
çetrdeset godina.
PZ 8:5 Priznaj onda u svome srcu da te Jahve, Bog tvoj, odgaja i
popravlja, kao æto çovjek odgaja sina svoga.
PZ 8:6 I drœi zapovijedi Jahve, Boga svoga, hodeøi putovima njegovim
i bojeøi se njega!
PZ 8:7 Ta Jahve, Bog tvoj, vodi te u dobru zemlju: zemlju potoka i vrela,
dubinskih voda æto izviru u dolinama i bregovima;

160
PZ 8:8 zemlju pæenice i jeçma, loze, smokava i æipaka, zemlju meda i
maslina;
PZ 8:9 zemlju u kojoj neøeæ sirotinjski jesti kruha i gdje ti niæta neøe
nedostajati; zemlju gdje kamenje ima œeljeza i gdje øeæ iz njezinih brdina
vaditi mjed.
PZ 8:10 Do sita øeæ jesti i blagoslivljati Jahvu, Boga svoga, zbog dobre
zemlje koju ti je dao.
PZ 8:11 Çuvaj se da ne zaboraviæ Jahvu, Boga svoga, zanemarujuøi
njegove zapovijedi, njegove uredbe i njegove zakone koje ti danas
dajem.
PZ 8:12 I poæto se najedeæ do sitosti, posagradiæ lijepe kuøe i u njima se
nastaniæ;
PZ 8:13 kad ti se krupna i sitna stoka namnoœi; kad se nakupiæ srebra i
zlata i kada sve tvoje uznapreduje,
PZ 8:14 nemoj da se uznese srce tvoje i da zaboraviæ Jahvu, Boga
svoga, koji te izveo iz zemlje egipatske, iz kuøe ropstva;
PZ 8:15 koji te proveo kroz onu veliku i straænu pustinju, kroz zemlju
plamenih zmija i ætipavaca, suhim i bezvodnim krajem; koji ti je izveo
vodu iz stijene tvrde kao kremen;
PZ 8:16 koji te u pustinji hranio manom, nepoznatom tvojim ocima, da
te ponizi i da te iskuæa te da na kraju budeæ sretan.
PZ 8:17 Ne reci tada u svome srcu: svojom sam moøi i snagom svojih
ruku sebi namakao ovo bogatstvo.
PZ 8:18 Sjeti se Jahve, Boga svoga! Ta on ti je dao snagu da stjeçeæ
bogatstvo da tako ispuni - kao æto je danas - svoj Savez za koji se zakleo
tvojim ocima.
PZ 8:19 Ako li zaboraviæ Jahvu, Boga svoga, i poåeæ za drugim bogovima
te njima budeæ iskazivao ætovanje, njima se klanjao, kunem vam se
danas da øete zacijelo izginuti;
PZ 8:20 poput naroda koje øe Jahve pogubiti pred vama, tako øe i vas
nestati jer niste posluæali glasa Jahve, Boga svoga.
Pobjeda i spasenje dolazi od Boga, a ne od çovjeka
PZ 9:1 Sluæaj, Izraele! Danas prelaziæ preko Jordana da sebi podvrgneæ
narode i veøe i brojnije nego æto si ti; velike gradove, s utvrdama do
nebesa;
PZ 9:2 narod velik i gorostasan poput Anakovaca, koje veø poznajeæ i
o kojima si sluæao: ‘Tko da odoli Anakovcima?’
PZ 9:3 Znaj dakle danas da Jahve, Bog tvoj, ide pred tobom. On je vatra
æto proœdire; on øe ih oboriti, tebi ih podvrgnuti. A ti øeæ ih onda rastjerati
i ubrzo pobiti, kako ti je Jahve i rekao.
PZ 9:4 Poæto ih otjera ispred tebe Jahve, Bog tvoj, nemoj reøi u srcu
svome: ‘Jahve me uveo da zaposjednem ovu zemlju zbog moje
pravednosti.’ Naprotiv, zbog opaçina onih naroda Jahve ih tjera ispred
tebe.
PZ 9:5 Ne ideæ ti da zaposjedneæ njihovu zemlju zbog svoje pravednosti
i çestitosti svoga srca, nego zato æto Jahve, Bog tvoj, zbog opaçine onih
naroda tjera njih ispred tebe da tako odrœi rijeç kojom se zakleo tvojim
ocima: Abrahamu, Izaku i Jakovu.
PZ 9:6 Znaj, dakle, da ti Jahve, Bog tvoj, ne daje ovu dobru zemlju u
posjed zbog tvoje pravednosti, jer si ti narod tvrde æije!
Najçeæøi i najopasniji oblik idolopoklonstva
PZ 9:7 Sjeøaj se i ne zaboravljaj kako si u pustinji ljutio Jahvu, Boga
svoga. Od dana kad ste izaæli iz zemlje egipatske do dolaska na ovo
mjesto, Jahvi ste se opirali.
PZ 9:8 Na Horebu ste rasrdili Jahvu i Jahve je na vas tako planuo da vas
je htio uniætiti.
PZ 9:9 Popeo sam se na brdo da primim kamene ploçe, ploçe Saveza
æto ga s vama sklopi Jahve. Na brdu sam ostao çetrdeset dana i çetrdeset
noøi: niti sam jeo kruha niti pio vode.
PZ 9:10 I dade mi Jahve dvije kamene ploçe, ispisane prstom Boœjim,
na kojima bijahu sve rijeçi æto vam ih je Jahve isred ognja na brdu rekao
na dan zbora.
PZ 9:11 Kad je proælo çetrdeset dana i çetrdeset noøi, Jahve mi dade
dvije kamene ploçe - ploçe Saveza.
PZ 9:12 I reçe mi Jahve: ‘Ustaj! Œurno siåi odavde, jer se pokvario narod
tvoj koji si izveo iz Egipta. Brzo su zaæli s puta koji sam im oznaçio: veø
su sebi napravili livenog kumira.’
PZ 9:13 Joæ mi reçe Jahve: ‘Promatrao sam taj narod. Zbilja je to narod
tvrde æije!
PZ 9:14 Pusti me da ih uniætim i njihovo ime izbriæem pod nebesima, a
od tebe da uçinim narod i jaçi i brojniji nego æto je ovaj!’

161
PZ 9:15 Okrenuh se i siåoh niz brdo, a brdo svejednako plamtjelo u
ognju. Dvije ploçe Saveza bijahu mi u rukama.
PZ 9:16 Pogledah: zbilja ste sagrijeæili protiv Jahve, Boga svoga. Salili
ste sebi tele od kovine. Tako ste brzo zaæli s puta æto vam ga Jahve
bijaæe oznaçio.
PZ 9:17 Pograbih dvije ploçe te ih bacih od sebe objema rukama - razbih
ploçe pred vaæim oçima.
PZ 9:18 Onda se niçice bacih pred Jahvu. Çetrdeset dana i çetrdeset
noøi - kao i prije - niti sam jeo kruha niti pio vode zbog svih grijeha koje
ste poçinili radeøi zlo u oçima Jahve i srdeøi ga.
PZ 9:19 Jer se bojah srdœbe i gnjeva kojim je Jahve usplamtio na vas da
vas zatre. Ali me i tada Jahve usliæa.
PZ 9:20 I na Arona se Jahve silno rasrdio, htio ga uniætiti. Tada se zauzeh
i za Arona.
PZ 9:21 Vaæ grijeh, tele æto bijaste naçinili, uzeh i saœegoh ga u vatri. U
prah ga satrh i prah mu bacih u potok æto teçe s brda.
PZ 9:22 Kod Tabere, kod Mase i Kibrot Hataave srdili ste Jahvu.
PZ 9:23 Kad vas je Jahve slao od Kadeæ Barnee govoreøi: ‘Idite gore i
uzmite zemlju koju sam vam dao’, pobunili ste se protiv rijeçi Jahve,
Boga svoga; u njega se niste pouzdavali niti ste sluæali njegov glas.
PZ 9:24 Nepokorni bijaste Jahvi otkad vas poznajem.
Mojsijev zagovor
PZ 9:25 Zato sam pao niçice i leœao pred Jahvom çetrdeset dana i
çetrdeset noøi, jer Jahve bijaæe rekao da øe vas uniætiti.
PZ 9:26 Jahvu sam molio i rekao: ‘Gospodine moj, Jahve! Ne uniætavaj
naroda svoga, baætine svoje koju si izbavio u svojoj veliçajnosti i svojom
moønom rukom izveo iz Egipta.
PZ 9:27 Sjeti se slugu svojih: Abrahama, Izaka i Jakova, a ne obaziri se
na tvrdokornost ovoga naroda, na njegovu opaçinu, na grijeh njegov,
PZ 9:28 da se ne rekne u zemlji iz koje si nas izbavio: Jahve ih nije
mogao uvesti u zemlju koju im je obeøao, ili ih je mrzio pa ih je zato
odveo da ih pomori u pustinji.
PZ 9:29 A oni su tvoj narod, tvoja baætina, oni koje si izveo svojom velikom
moøi i ispruœenom miæicom.’
Dvije kamene ploçe
PZ 10:1 U to vrijeme Jahve mi reçe: ‘Iskleæi dvije kamene ploçe kao i
prijaænje pa se popni k meni na brdo; a napravi i drveni kovçeg.
PZ 10:2 Na ploçe øu napisati rijeçi koje su bile na prvim ploçama æto si
ih razbio. A onda ih poloœi u kovçeg.’
PZ 10:3 Naçinih kovçeg od bagremovine, isklesah dvije kamene ploçe
kao æto bijahu prve, pa se, s dvjema ploçama u ruci, popeh na brdo.
PZ 10:4 I napisa na te ploçe, kao i prije, Deset rijeçi koje vam je Jahve
rekao na brdu, isred ognja, na dan zbora. Onda ih Jahve dade meni.
PZ 10:5 Okrenuh se i siåoh s brda. Poloœih ploçe u kovçeg koji bijah
napravio. I stadoæe ondje, kako mi je Jahve naredio.
PZ 10:6 Od Beerota sinova Jaakanovih odoæe Izraelci u Moseru. Ondje
umrije Aron i ondje bi pokopan. Sveøenikom mjesto njega postade
njegov sin Eleazar.
PZ 10:7 Odande odoæe u Gudgodu; iz Gudgode u Jotbatu, u kraj bogat
potocima.
PZ 10:8 U to vrijeme odvoji Jahve pleme Levijevo da nosi Kovçeg saveza
Jahvina; da pred Jahvom stoji u njegovoj sluœbi te da u njegovo ime
blagoslivlja, kako radi i danas.
PZ 10:9 Stoga Levi nema udjela ni baætine sa svojom braøom: Jahve je
njegova baætina, kako mu je Jahve, Bog tvoj, i rekao.
PZ 10:10 Na brdu sam ostao, kao i prvi put, çetrdeset dana i çetrdeset
noøi. I usliæa me Jahve i taj put; nije htio da te uniæti,
PZ 10:11 nego mi Jahve reçe: ‘Ustaj! Idi pred ovim narodom da uåu i
zaposjednu zemlju za koju sam se zakleo njihovim ocima da øu im je
dati.’
”Obreœite srce svoje”
PZ 10:12 Dakle, Izraele, æto od tebe traœi Jahve, Bog tvoj? Samo to da
se bojiæ Jahve, Boga svoga; da po svim putovima njegovim hodiæ; da ga
ljubiæ i sluœiæ Jahvi, Bogu svome, svim srcem svojim i svom duæom
svojom;
PZ 10:13 da drœiæ Jahvine zapovijedi i njegove zakone æto ti ih danas za
tvoje dobro dajem.
PZ 10:14 Evo, Jahvi, Bogu tvome, pripada nebo i nebo nad nebesima,
zemlja i sve æto je na njoj.
PZ 10:15 Ali Jahvi samo vaæi oci omiljeæe i poslije njih izabrao je vas,
potomke njihove, izmeåu svih naroda, kako je i danas.

162
PZ 10:16 Srce svoje obreœite; æiju viæe ne ukruøujte!
PZ 10:17 Jer Jahve, Bog vaæ, Bog je nad bogovima, Gospodar nad
gospodarima, Bog velik, jak i straæan, koji nije pristran i ne da se podmititi;
PZ 10:18 daje pravdu siroti i udovici; ljubi pridoælicu, daje mu hranu i
odjeøu.
PZ 10:19 Ljubite i vi pridoælicu, jer ste i sami bili pridoælice u zemlji
egipatskoj.
PZ 10:20 Boj se Jahve, Boga svojeg; njemu sluœi; uza njega se priljubi;
njegovim imenom priseœi.
PZ 10:21 On je tvoja slava, Bog tvoj, koji je radi tebe uçinio velika i
çudesna djela æto su ih vidjele tvoje oçi.
PZ 10:22 Tvojih otaca, kad su se spustili u Egipat, bjeæe samo sedamdeset,
a sad je Jahve, Bog tvoj, uçinio te vas ima kao zvijezda na nebu.
Posluænost pribavlja baætinu
PZ 11:1 Ljubi, dakle, Jahvu, Boga svoga, i vræi u sve dane njegove
naredbe, njegove zakone, uredbe i zapovijedi.
PZ 11:2 Vi, a ne vaæi sinovi, koji nisu ni upoznali ni vidjeli pouke Jahve,
Boga vaæega, danas ste se osvjedoçili o njegovoj veliçajnosti, o njegovoj
moønoj ruci, ispruœenoj miæici,
PZ 11:3 o znamenjima njegovima i o djelima æto ih uçini usred Egipta na
faraonu, kralju egipatskom, i na svoj zemlji njegovoj;
PZ 11:4 æto je uçinio egipatskoj vojsci, njihovim konjima i kolima; kako
ih je preplavio vodama Crvenog mora kad su vas progonili i kako ih je
zatro do danaænjeg dana;
PZ 11:5 æto je za vas radio u pustinji dok ne stigoste do ovoga mjesta;
PZ 11:6 æto je uçinio s Datanom i Abiramom, sinovima Eliaba, Rubenova
potomka, kad zemlja rastvori ralje svoje te ih proguta sred svega Izraela,
njih i njihove obitelji, njihove æatore i sve æto imahu.
PZ 11:7 Vaæe su oçi vidjele sva ta velika djela æto ih je Jahve uçinio.
PZ 11:8 Zato drœite sve zapovijedi æto vam ih danas nareåujem da budete
jaki te uzmete u posjed zemlju u koju idete da je osvojite;
PZ 11:9 napokon, da dugo œivite u zemlji za koju se zakleo Jahve ocima
vaæim da øe je dati njima i njihovu potomstvu - zemlju kojom teçe med
i mlijeko. PZ 11:10 Jer zemlja u koju ideæ da je zaposjedneæ nije kao
zemlja egipatska iz koje ste izaæli, gdje si, posijavæi sjeme, morao svoj
usjev svojom nogom natapati kao æto se natapa povrtnjak.
PZ 11:11 Zemlja u koju idete da je zaposjednete zemlja je bregova i
dolova i natapa je daœd nebeski;
PZ 11:12 zemlja nad kojom Jahve, Bog tvoj, bdi; na kojoj oçi Jahve,
Boga tvoga, uvijek poçivaju, od poçetka do svræetka godine.
PZ 11:13 Zato, ako doista posluæate zapovijedi koje vam danas izdajem
i budete ljubili Jahvu, Boga svoga, i sluœili mu svim srcem svojim i svom
duæom svojom,
PZ 11:14 davat øu vaæoj zemlji kiæu u pravo vrijeme: u jesen i u proljeøe,
i moøi øeæ skupljati svoje œito, svoje vino i svoje ulje;
PZ 11:15 travu øu davati po tvome polju tvome blagu. Tako øeæ jesti i biti
sit.
PZ 11:16 Pazite da se vaæe srce ne zavede, da ne poåete stranputicom,
da drugim bogovima ne iskazujete ætovanje i da im se ne klanjate.
PZ 11:17 Jer tada bi na vas Jahve usplamtio gnjevom: nebesa bi zatvorio;
kiæe ne bi bilo; zemlja ne bi davala roda i vas bi brzo nestalo s te dobre
zemlje koju vam Jahve daje.
PZ 11:18 Utisnite ove moje rijeçi u svoje srce i svoju duæu; kao znak ih
priveœite na svoju ruku; neka vam budu kao zapis meåu oçima!
PZ 11:19 Pouçite u njima svoje sinove; izgovarajte ih kad sjedite u svojoj
kuøi i kad idete putem; kad lijeœete i kad ustajete.
PZ 11:20 Ispiæite ih na dovratnike svoje kuøe i na svoja vrata
PZ 11:21 da vaæi dani i dani vaæih sinova u zemlji za koju se Jahve
zakleo vaæim ocima da øe im je dati - budu brojni kao dani nebesa nad
zemljom.
PZ 11:22 Ako budete vjerno drœali sve ove zapovijedi koje vam
nareåujem, vræili ih i ljubili Jahvu, Boga svoga, hodili svim njegovim
putovima i çvrsto se priljubili uz njega,
PZ 11:23 Jahve øe ispred vas protjerati sve te narode i vi øete s posjeda
odagnati narode brojnije i jaçe od sebe.
PZ 11:24 Svako mjesto na koje stupi vaæa noga bit øe vaæe; od pustinje
i Libanona, od Rijeke, rijeke Eufrata, do Zapadnog mora sterat øe se
vaæe podruçje.
PZ 11:25 Nitko se neøe odrœati pred vama; strah i trepet raæirit øe Jahve,
Bog vaæ, po svoj zemlji u koju stupite, kako vam je rekao.
Blagoslov i prokletstvo

163
PZ 11:26 Gledajte! Nudim vam danas blagoslov i prokletstvo:
PZ 11:27 blagoslov, budete li sluæali zapovijedi Jahve, Boga svoga,
koje vam danas dajem;
PZ 11:28 a prokletstvo, ne budete li sluæali zapovijedi Jahve, Boga svoga,
nego saåete s puta koji vam danas odreåujem te poåete za drugim
bogovima kojih niste poznavali.
PZ 11:29 Kada te Jahve, Bog tvoj, uvede u zemlju u koju ideæ da je
zaposjedneæ, tada nad gorom Gerizimom izreci blagoslov, a prokletstvo
nad gorom Ebalom.
PZ 11:30 Te se gore izdiœu, kako znate, s onu stranu Jordana, za putom
prema zapadu, u zemlji Kanaanaca, koji œive u Arabi, nasuprot Gilgalu,
uz Hrast More.
PZ 11:31 Eto øete prijeøi preko Jordana da zaposjednete zemlju koju
vam daje Jahve, Bog vaæ. Zaposjednite je i nastanite se u njoj.
PZ 11:32 Ali drœite i vræite sve zakone i uredbe koje vam danas izlaœem.
Jedinstvo bogosluœja
PZ 12:1 Ovo su zakoni i uredbe æto vam ih valja drœati i vræiti u zemlji koju
vam Jahve, Bog otaca vaæih, daje u posjed za sve dane æto budete
œivjeli na zemlji.
PZ 12:2 Sravnite sa zemljom sva mjesta na kojima su narodi koje øete
protjerati iskazivali ætovanje svojim bogovima, nalazila se ona na visokim
brdima, na humovima ili pod kakvim zelenim drvetom.
PZ 12:3 Poruæite njihove œrtvenike, porazbijajte njihove stupove, spalite
im aæere; smrvite kipove njihovih bogova, zatrite im imena s onih mjesta.
PZ 12:4 Jahvi, Bogu svome, nemojte onako iskazivati ætovanje.
PZ 12:5 Jahvu, Boga svoga, traœite jedino na mjestu koje je on odabrao,
sred svih vaæih plemena, da ondje stavi svoje ime i da ondje prebiva;
PZ 12:6 onamo donosite svoje paljenice i svoje klanice, svoje desetine
i darove svojih ruku, svoje zavjetne i dragovoljne prinose i prvine od
svoga krupnoga i sitnoga blaga.
PZ 12:7 Blagujte ondje, vi i vaæe obitelji, u nazoçnosti Jahve, Boga svoga;
veselite se svime æto su vaæe ruke namaknule i æto vam je Jahve, Bog
vaæ, blagoslovom udijelio.
PZ 12:8 Nemojte raditi çak ni kako radimo ovdje danas - svatko æto se
njemu çini dobro -
PZ 12:9 jer joæ niste stigli u Poçivaliæte, u baætinu koju ti daje Jahve, Bog
tvoj.
PZ 12:10 Ali kad prijeåete preko Jordana i nastanite se u zemlji koju
vam Jahve, Bog vaæ, daje u baætinu, kad vas smiri od svih neprijatelja
koji budu oko vas te budete œivjeli bez straha,
PZ 12:11 onda øete donositi sve æto vam nareåujem: svoje paljenice,
svoje klanice, svoje desetine, darove svojih ruku i sve svoje izabrane
zavjetnice koje budete zavjetovali Jahvi - na mjesto koje Jahve, Bog
vaæ, odabere da ondje nastani svoje ime.
PZ 12:12 Veselite se tada pred Jahvom, Bogom svojim, vi, vaæi sinovi
i køeri, vaæe sluge i sluækinje i levit koji bude u vaæim gradovima, jer on
nema s vama udjela ni baætine.
PZ 12:13 Pazi da ne prinosiæ svojih œrtava paljenica na bilo kojem mjestu
æto ga zamijetiæ,
PZ 12:14 nego samo na mjestu æto ga odabere Jahve, u jednome od
tvojih plemena. Tu prinosi svoje paljenice i tu obavljaj sve æto ti
nareåujem.
PZ 12:15 Ali svaki put kad ti srce zaœeli, moœeæ zaklati i jesti mesa u svim
svojim gradovima, prema blagoslovu koji ti Jahve, Bog tvoj, bude davao.
I neçist i çist moœe ga jesti, kao da je od srne ili jelena.
PZ 12:16 Ali krvi nemojte blagovati; istoçite je na zemlju kao vodu.
PZ 12:17 Po svojim gradovima nemojte jesti desetine svoga œita, svoga
vina, svoga ulja ni prvine svoga krupnog ili sitnog blaga; niti iæta od svojih
zavjetovanih i od svojih dragovoljnih prinosa, ni od prinosa svojih ruku,
PZ 12:18 nego øeæ to blagovati pred Jahvom, Bogom svojim, u mjestu
koje Jahve, Bog tvoj, odabere, ti, tvoj sin, tvoja køi, tvoj sluga, tvoja
sluækinja i levit koji bude u tvojim gradovima. Proveseli se u nazoçnosti
Jahve, Boga svoga, svime æto ti ruka namakne.
PZ 12:19 Pazi da nikad ne zaboraviæ levita dok si na svojoj zemlji.
PZ 12:20 Kad ti Jahve, Bog tvoj, proæiri tvoje podruçje, kao æto ti je rekao,
i ti rekneæ: ‘Ja bih jeo mesa’ - jer œeliæ jesti mesa - moœeæ ga jesti koliko
ti duæa œeli.
PZ 12:21 Bude li mjesto koje Jahve, Bog tvoj, odabere da u njemu svoje
ime smjesti daleko od tebe, onda moœeæ zaklati bilo æto od svoje krupne
ili sitne stoke æto ti je Jahve dadne - kako sam ti veø naredio - te jesti u
bilo kojem svome gradu koliko ti duæa œeli.

164
PZ 12:22 Jedi ga ipak onako kako se jede srna ili jelen: neka ga jedu
zajedno çisti i neçisti.
PZ 12:23 Samo, pazi da ne jedeæ krvi! Ta krv je œivot. Ne smijeæ jesti
œivot s mesom.
PZ 12:24 Ne blaguj je; istoçi je na zemlju kao vodu.
PZ 12:25 Ne smijeæ je jesti, da bude dobro i tebi i tvojim sinovima poslije
tebe kad çiniæ æto je pravo u oçima Jahvinim.
PZ 12:26 Ali svoje posveøene prinose i svoje zavjetne prinose uzmi i
nosi na mjesto koje Jahve odabere.
PZ 12:27 Tu prinesi svoje paljenice, meso i krv, na œrtveniku Jahve,
Boga svoga. Ali krv od svojih klanica istoçi na œrtvenik Jahve, Boga
svoga, a meso pojedi.
PZ 12:28 Drœi i vræi sve ove naredbe æto ti ih propisujem, da bude dobro
zauvijek tebi i tvojim sinovima poslije tebe kad çiniæ æto je dobro i
pravedno u oçima Jahve, Boga svoga.
PZ 12:29 A kad Jahve, Bog tvoj, istrijebi narode na koje ideæ da ih otjeraæ
s posjeda ispred sebe i kad ih otjeraæ te se u njihovoj zemlji nastaniæ,
PZ 12:30 çuvaj se da ne padneæ u zamku; ne poåi za njima poæto budu
uniæteni ispred tebe. Ne istraœuj o njihovim bogovima i ne govori: ‘Kako
su oni narodi ætovali svoje bogove, tako øu i ja.’
PZ 12:31 Nemoj onako postupati prema Jahvi, Bogu svome. Ta Jahvi
je zazorno i mrsko sve æto su oni çinili svojim bogovima. Çak su svoje
sinove i køeri spaljivali u çast svojim bogovima.
Protiv idolopoklonstva
PZ 13:1 Sve æto vam nareåujem drœite; tomu niæta ne domeøi i niæta ne
oduzimaj.
PZ :2 Ako se u tvojoj sredini pojavi kakav prorok ili çovjek sa snoviåenjima
pa ti iznese kakvo znamenje ili çudo;
PZ 13:3 i to se znamenje ili çudo o kojem ti je govorio ispuni i onda ti on
rekne: ‘Poåimo sad za drugim bogovima kojih dosad ne poznajeæ i njima
iskazujmo ætovanje’,
PZ 13:4 nemoj sluæati rijeçi toga proroka ni sne toga sanjaça: ta to vas
iskuæava Jahve, Bog vaæ; hoøe da dozna ljubite li zbilja Jahvu, Boga
svoga, svim srcem svojim i svom duæom svojom.
PZ 13:5 Idite samo za Jahvom, Bogom svojim; njega se bojte; njegove
zapovijedi vræite; njegov glas sluæajte; njemu ætovanje iskazujte; uz njega
se priljubite.
PZ 13:6 A onaj prorok ili sanjaç neka se pogubi jer je poticao na otpad
od Jahve, Boga vaæega, koji vas je izveo iz zemlje egipatske i otkupio
vas iz kuøe ropstva. Onaj te htio zavesti s puta kojim ti je Jahve, Bog tvoj,
naredio da ideæ. Tako treba da iskorijeniæ zlo iz svoje sredine.
PZ 13:7 Kad bi te brat tvoj, sin majke tvoje, ili sin tvoj vlastiti, køi tvoja,
œena u tvom naruçju ili prijatelj tvoj koji ti je kao i œivot, potajno zavodio
govoreøi: ‘Hajde da iskazujemo ætovanje drugim bogovima’, kojih ne
poznajeæ ni ti niti su ih poznavali tvoji oci,
PZ 13:8 bogovima onih naroda æto oko vas budu, bilo tebi blizu bilo od
tebe daleko, od jednoga kraja zemlje do drugoga -
PZ 13:9 nemoj pristati niti ga sluæaj! Neka ga tvoje oko ne saœaljuje; ne
ætedi ga i ne skrivaj ga
PZ 13:10 nego ga ubij! Neka se najprije tvoja ruka digne na njega da ga
usmrtiæ, a onda ruka svega naroda.
PZ 13:11 Zaspi ga kamenjem dok ne umre, jer je kuæao da te odvrati od
Jahve, Boga tvoga, koji te izvede iz zemlje egipatske, iz kuøe ropstva.
PZ 13:12 Sav øe se Izrael, kad to çuje, napuniti strahom te viæe neøe
poçinjati takva zla u tvojoj sredini.
PZ 13:13 Ako u kojem tvome gradu æto ti ga Jahve, Bog tvoj, dadne da
se u njemu nastaniæ, çujeæ gdje govore:
PZ 13:14 ‘Pojavile se niætarije iz tvoje sredine i zavedoæe œitelje svoga
grada kazujuøi: Hajde da sluœimo drugim bogovima! - kojih vi inaçe ne
poznajete -
PZ 13:15 tada dobro istraœi, raspitaj se i temeljito izvidi. Bude li istina i
doista se ta grozota uçinila u tvojoj sredini,
PZ 13:16 onda posijeci oætrim maçem stanovniætvo toga grada, izvræi
nad njim kleto uniætenje i nad svime æto bude u njemu.
PZ 13:17 Snesi onda sav plijen nasred trga te spali grad sa svim plijenom
kao paljenicu Jahvi, Bogu svome. Neka zauvijek ostane ruæevina i neka
se viæe nikada ne sazida.
PZ 13:18 Od onoga æto je bilo prokletstvom udareno neka niæta ne prione
za tvoju ruku, da Jahve odustane od œestine svoga gnjeva; da ti iskaœe
milosråe, smiluje ti se i razmnoœi te, kako se zakleo tvojim ocima
PZ 13:19 ako ti budeæ sluæao glas Jahve, Boga svoga, drœeøi sve njegove

165
zapovijedi koje ti danas nareåujem i vræeøi æto je pravo u oçima Jahve,
Boga tvoga.
Protiv jednoga poganskog obiçaja
PZ 14:1 Vi ste sinovi Jahve, Boga svoga. Nemojte na sebi praviti ureza
ni podstriga na çelu za pokojnikom.
PZ 14:2 Ta ti si narod posveøen Jahvi, Bogu svome; Jahve je odabrao
tebe izmeåu svih naroda na zemlji da budeæ njegov narod, njegova
predraga svojina.
Çista i neçista hrana
PZ 14:3 Niæta odvratno nemojte jesti.
PZ 14:4 Ovo su œivotinje koje moœete jesti: vol, ovca, koza,
PZ 14:5 jelen, srna, srndaø, kozorog, antilopa, bivol i divokoza;
PZ 14:6 moœete jesti svaku œivotinju koja ima razdvojene papke - nadvoje
posve razdvojene - i koja preœiva.
PZ 14:7 Samo od preœivaça ili od œivotinja s razdvojenim çaporcima ne
moœete jesti ove: devu, arnebeta i svisca. Te, naime, iako preœivaju,
nemaju razdvojenih papaka; neka su za vas neçiste.
PZ 14:8 A svinja, premda ima papke razdvojene, ne preœiva: neka je za
vas neçista. Njezina mesa nemojte jesti niti se njezina strva doticati.
PZ 14:9 A od svega æto u vodi œivi ovo moœete jesti: æto god ima ljuske
i peraje, moœete jesti.
PZ 14:10 A æto nema ljusaka i peraja, ne smijete jesti. To neka je za vas
neçisto.
PZ 14:11 Svaku çistu pticu moœete jesti.
PZ 14:12 Ali ovih ne smijete jesti: orla strvinara i jastreba,
PZ 14:13 tetrijeba, sokola bilo koje vrste;
PZ 14:14 gavrana bilo koje vrste;
PZ 14:15 noja, kopca, galeba ni kraguja bilo koje vrste;
PZ 14:16 sove, jejine i labuda;
PZ 14:17 pelikana, bijelog strvinara i gnjurca;
PZ 14:18 rode, çaplje bilo koje vrste; pupavca i æiæmiæa.
PZ 14:19 Svi krilati kukci neka su za vas neçisti - ne smijete ih jesti.
PZ 14:20 Sve krilato çisto moœete jesti.
PZ 14:21 Ne smijete jesti niæta æto crkne. Daj to pridoælici koji boravi u
tvojim gradovima neka jede ili pak prodaj tuåincu. Jer ti si narod posveøen
Jahvi, Bogu svome. Ne kuhaj kozleta u mlijeku njegove majke!
Desetina
PZ 14:22 Odvajaj desetinu dohotka svake godine od svega æto tvoj
usjev u polju donese.
PZ 14:23 A onda blaguj desetine svoga œita, svoga vina, svoga ulja i
prvine svoje krupne i sitne stoke u nazoçnosti Jahve, Boga svoga, na
mjestu koje on odabere da svoje ime ondje nastani; da se tako nauçiæ
zauvijek bojati se Jahve, Boga svoga.
PZ 14:24 Bude li ti put predug te ne mogneæ donijeti desetine - jer je
mjesto æto ga Jahve odabere da u njemu nastani svoje ime previæe
daleko od tebe - tada, kad te Jahve, Bog tvoj, blagoslovi,
PZ 14:25 prodaj to za novac, uzmi novac u ruku pa idi u mjesto æto ga
odabere Jahve, Bog tvoj.
PZ 14:26 Ondje za novac kupi æto œeliæ: goveçe, sitno œivinçe, vino ili
opojno piøe - æto god ti duæa zaœeli. Ondje u nazoçnosti Jahve, Boga
svoga, blaguj i veseli se ti i tvoji ukuøani.
PZ 14:27 Ne zanemaruj levita koji bude u tvojim gradovima, jer on nema
udjela ni baætine s tobom.
PZ 14:28 Na kraju svake treøe godine iznesi svu desetinu svoga prihoda
od te godine i poloœi je na svoja vrata.
PZ 14:29 Pa neka doåe levit - jer nema udjela ni baætine s tobom - doæljak,
sirota i udovica koji budu œivjeli u tvom gradu i neka jedu i neka se nasite.
Tako øe te blagoslivljati Jahve, Bog tvoj, u svim poslovima æto ih tvoja
ruka poduzme.
Godina oproætenja
PZ 15:1 Na zavræetku sedme godine opraætaj dugove.
PZ 15:2 Ovako neka bude opraætanje: neka svatko oprosti duœniku svoje
potraœivanje; neka ne utjeruje duga od svoga bliœnjega ni od svoga brata
kad se jednom proglasi Jahvino otpuætanje dugova.
PZ 15:3 Moœeæ traœiti od tuåina, ali ono æto se tvoga naåe kod tvoga
brata treba da otpustiæ,
PZ 15:4 da ne bude siromaha kod tebe. Ta Jahve øe te obilno
blagoslivljati u zemlji koju ti Jahve, Bog tvoj, daje u baætinu da je
zaposjedneæ,
PZ 15:5 samo ako budeæ dobro sluæao glas Jahve, Boga svoga, drœeøi
i vræeøi sve ove zapovijedi æto ti ih danas nareåujem.

166
PZ 15:6 Jahve, Bog tvoj, blagoslivljat øe te kako ti je obeøao te øeæ moøi
zajmove davati mnogim narodima, a sam ih neøeæ morati uzimati; i nad
mnogim øeæ narodima vladati, dok oni nad tobom neøe gospodariti.
PZ 15:7 Naåe li se kod tebe kakav siromah, netko od tvoje braøe u
kojem god gradu u zemlji æto ti je Jahve, Bog tvoj, dadne, ne budi tvrda
srca niti zatvaraj svoje ruke prema svome siromaænome bratu,
PZ 15:8 nego mu æirom rastvori svoju ruku i spremno mu daj æto mu
nedostaje.
PZ 15:9 Çuvaj se da ti se u srcu ne porodi opaka misao te rekneæ: ‘Sedma
se godina, godina otpuætanja dugova, veø pribliœuje’ - i da prijekim okom
pogledaæ svoga siromaænog brata i niæta mu ne dadneæ. On bi zazvao
Jahvu protiv tebe i grijeh bi bio na tebi.
PZ 15:10 Daj mu rado, a ne da ti srce bude zlovoljno kad mu dajeæ, jer
øe te zbog toga blagoslivljati Jahve, Bog tvoj, u svakom poslu tvome i u
svakom pothvatu ruku tvojih.
PZ 15:11 Kako siromaha nikad neøe nestati iz zemlje, zapovijedam ti:
æirom otvaraj svoju ruku svome bratu, svome siromahu i potrebitu u
zemlji svojoj.
PZ 15:12 Ako se tebi proda brat tvoj - Hebrejac ili Hebrejka - neka ti sluœi
æest godina, a sedme ga godine otpusti od sebe slobodna.
PZ 15:13 Kad ga slobodna od sebe otpustiæ, ne æalji ga praznih ruku.
PZ 15:14 Daruj ga çime izmeåu stoke svoje, s gumna svoga i iz badnja
svoga; çime te veø Jahve, Bog tvoj, blagoslovio, od toga i njemu daj.
PZ 15:15 Sjeøaj se kako si bio rob u zemlji egipatskoj i kako te Jahve,
Bog tvoj, otkupio. Zato ti ovo zapovijedam danas.
PZ 15:16 Ali ako ti on kaœe: ‘Neøu da odlazim od tebe’, jer voli tebe i dom
tvoj i jer mu je kod tebe bilo dobro -
PZ 15:17 uzmi tada æilo i probuæi mu uho na vratima, i neka ti bude
robom zauvijek! Tako isto uçini i sa svojom sluækinjom.
PZ 15:18 Kad ga budeæ otpuætao od sebe slobodna, neka ti ne bude
teæko, jer je zavrijedio dvostruku najamniçku plaøu za æest godina æto ti
je sluœio. Zato øe te Jahve, Bog tvoj, blagosloviti u svemu æto budeæ
radio.
PZ 15:19 Sve muæke prvine æto ih omladi tvoja krupna i sitna stoka posveti
Jahvi, Bogu svome! Stoga vola prvenca nemoj uprezati niti striøi prvenca
od svoje sitne stoke.
PZ 15:20 Blaguj ga ti i tvoj dom svake godine u nazoçnosti Jahve, Boga
svoga, u mjestu æto ga odabere Jahve.
PZ 15:21 Ali ako bi imali kakvu manu, ako bi bili hromi ili slijepi ili imali
kakvu god ruœnu manu, nemoj ih œrtvovati Jahvi, Bogu svomu!
PZ 15:22 Pojedi ih u svojoj kuøi. I neçist i çist mogu ih jesti, kao srnu i
jelena.
PZ 15:23 Jedino krvi njihove ne smijeæ jesti! Istoçi je na zemlju kao
vodu.
Pasha
PZ 16:1 Drœi mjesec Abib i slavi Pashu u çast Jahvi, Bogu svome, jer te
Jahve, Bog tvoj, u mjesecu Abibu izveo noøu iz Egipta.
PZ 16:2 Kao pashu u çast Jahvi, Bogu svome, œrtvuj ovce i goveda u
mjestu koje Jahve odabere da u njemu nastani ime svoje.
PZ 16:3 Niæta ukvasano nemoj s njome jesti; nego sedam dana jedi
beskvasan kruh - kruh nevoljniçki - buduøi da si u œurbi iziæao iz zemlje
egipatske: da se svega svog vijeka sjeøaæ dana kad si iziæao iz zemlje
egipatske.
PZ 16:4 Neka se sedam dana u tebe ne vidi kvasac na svemu tvome
podruçju i niæta od mesa œrtve æto je zakoljeæ naveçer prvoga dana ne
smije ostati preko noøi do jutra.
PZ 16:5 Nije ti dopuæteno œrtvovati pashu u bilo kojem gradu æto ti ga
dadne Jahve, Bog tvoj,
PZ 16:6 nego u mjestu koje odabere Jahve, Bog tvoj, da ondje nastani
ime svoje; samo tu œrtvuj pashu u predveçerje, o zalasku sunca, jer u to
si vrijeme iziæao iz Egipta.
PZ 16:7 Skuhaj je i pojedi na mjestu koje odabere Jahve, Bog tvoj. Ujutro
se onda okreni i zaputi svojim æatorima.
PZ 16:8 Æest dana jedi beskvasan kruh, a sedmoga dana neka bude
sveçani zbor u çast Jahvi, Bogu tvome. Posla nikakva ne radi!
Svetkovina œetve
PZ 16:9 Nabroj sedam tjedana; a tih sedam tjedana uzmi brojiti kad srp
poçne œeti klasje.
PZ 16:10 Tada drœi Blagdan sedmica u çast Jahvi, Bogu svome,
prinoseøi dragovoljni prinos iz svoje ruke, kako te veø Jahve, Bog tvoj,
bude blagoslovio.

167
PZ 16:11 I proveseli se tada u nazoçnosti Jahve, Boga svoga - na mjestu
æto ga Jahve, Bog tvoj, odabere da ondje nastani ime svoje - ti, sin tvoj
i køi tvoja, sluga tvoj i sluækinja tvoja, levit koji bude u tvome gradu,
doæljak, sirota i udovica æto budu kod tebe.
PZ 16:12 Sjeøaj se da si i sam bio rob u Egiptu. Zato drœi i vræi ove
uredbe.
Svetkovina sjenica
PZ 16:13 Blagdan sjenica slavi sedam dana poæto pokupiæ plodove sa
svoga gumna i iz svoga badnja.
PZ 16:14 Proveseli se na svoj blagdan ti, sin tvoj, køi tvoja, sluga tvoj,
sluækinja tvoja, levit i doæljak, sirota i udovica æto se naåe u tvome gradu.
PZ 16:15 Svetkuj u çast Jahvi, Bogu svome, sedam dana na mjestu
koje odabere Jahve, jer øe te Jahve, Bog tvoj, blagoslovom obasipati u
svim tvojim œetvama, u svakom poslu ruku tvojih, da budeæ potpuno
veseo.
PZ 16:16 Triput u godini neka se pokaœu svi tvoji muækarci pred Jahvom,
Bogom tvojim, na mjestu koje on odabere: na Blagdan beskvasnog
kruha, na Blagdan sedmica i na Blagdan sjenica. Ali neka nitko ne doåe
pred Jahvu praznih ruku,
PZ 16:17 nego neka svatko prinese æto moœe, prema blagoslovu koji ti
je udijelio Jahve, Bog tvoj.
Suci
PZ 16:18 U svakom gradu koji ti dade Jahve, Bog tvoj, postavi suce i
nadglednike za svoja plemena da narodom pravedno upravljaju.
PZ 16:19 Ne iskrivljuj pravde; ne budi pristran; ne primaj mita, jer mito
zasljepljuje oçi mudrih, a ugroœava stvar pravednih.
PZ 16:20 Teœi za samom pravdom, da dugo œiviæ i zaposjedneæ zemlju
koju ti Jahve, Bog tvoj, daje.
PZ 16:21 Ne postavljaj aæere ni od kakva drveta oko œrtvenika Jahve,
Boga svoga, koji podigneæ;
PZ 16:22 i ne podiœi stupova, jer su na zazor Jahvi, Bogu tvome.
PZ 17:1 Ne œrtvuj Jahvi, Bogu svome, ni vola ni ovna koji bi na sebi imao
manu ili kakvo zlo, jer bi to bilo ruœno pred Jahvom, Bogom tvojim.
PZ 17:2 Ako se u tvojoj sredini - u bilo kojem tvojem gradu æto ti ga dade
Jahve, Bog tvoj - naåe çovjek ili œena da uçini æto je zlo u oçima Jahve,
Boga tvoga, i kræi njegov Savez:
PZ 17:3 otiæavæi da iskazuje ætovanje drugim bogovima te se pokloni
njima, suncu, mjesecu ili bilo çemu od nebeske vojske, a æto sam ja
zabranio,
PZ 17:4 i tebi se to javi i ti to çujeæ, onda pomno istraœi; i bude li istina i
doista se ta grozota uçinila u Izraelu,
PZ 17:5 onda toga çovjeka ili tu œenu koji uçiniæe takvu opaçinu izvedi
na gradska vrata te ih kamenuj da poginu.
PZ 17:6 Na smrt osuåeni neka se pogubi na iskaz dvojice ili trojice
svjedoka. Na rijeç jednoga svjedoka ne smije se pogubiti.
PZ 17:7 Neka najprije svjedoci dignu ruku na njega da ga smaknu, a
poslije toga neka je digne sav narod. Tako øeæ iskorijeniti zlo iz svoje
sredine.
PZ 17:8 Bude li ti preteæko ætogod rasuditi: ubojstvo, sukob o pravima,
kakvu ozljedu ili svaåu u tvome gradu, tada ustani i poåi u mjesto æto ga
odabere Jahve, Bog tvoj.
PZ 17:9 Obrati se sveøenicima, levitima i sucu koji bude za ono vrijeme.
Njih pitaj, oni øe ti rasuditi.
PZ 17:10 I uçini onako kako ti budu kazali u mjestu koje Jahve odabere.
Pazi: sve uçini kako te upute.
PZ 17:11 Uradi prema uputi koju ti dadnu i prema presudi koju donesu.
Od presude koju ti kaœu ne odstupaj ni desno ni lijevo.
PZ 17:12 Ako bi se tko drsko odupro i ne bi posluæao ni sveøenika koji
ondje stoji da sluœi Jahvi, Bogu tvome, ni suca, neka se taj çovjek pogubi.
Tako øeæ iskorijeniti zlo iz Izraela,
PZ 17:13 a sav øe se narod, kad sazna, bojati i viæe se neøe drsko
odupirati.
PZ 17:14 Kad stigneæ u zemlju koju ti Jahve, Bog tvoj, daje; kad je
zaposjedneæ i u njoj se nastaniæ, pa onda kaœeæ: ‘Œelim da nad sobom
postavim kralja, kako ga imaju svi drugi narodi oko mene’ -
PZ 17:15 tada øeæ onoga koga Jahve, Bog tvoj, odabere, sebi postaviti
za kralja. Nekoga od svoje braøe postavi sebi za kralja, a ne smijeæ
postavljati nad sobom tuåina koji ti nije brat.
PZ 17:16 Samo neka ne drœi mnogo konja i ne æalje naroda u Egipat da
poveøa broj konja. Jer vam je Jahve rekao: ‘Ovim se putem nikada viæe
ne vraøajte!’

168
PZ 17:17 I neka nema mnogo œena da mu srce ne poåe stranputicom;
i neka sebi ne gomila srebra ni zlata!
PZ 17:18 A kad sjedne na kraljevsko prijestolje, neka sebi na svitak
prepiæe ovaj Zakon od sveøenika Levijevaca.
PZ 17:19 Neka ga drœi uza se; neka ga çita sve vrijeme svoga œivota da
nauçi bojati se Jahve, Boga svoga, drœati sve rijeçi ovoga Zakona i vræiti
ove odredbe;
PZ 17:20 da se svojim srcem ne uzdigne iznad svoje braøe i da ne
skrene od ove zapovijedi ni desno ni lijevo, kako bi dugo kraljevao, on
i sinovi njegovi, u Izraelu.
Sveøenici
PZ 18:1 Sveøenici Levijevci - sve pleme Levijevo - neka nemaju udjela
ni baætine s Izraelom; neka œive od œrtava paljenih Jahvi i od njegove
baætine.
PZ 18:2 Neka, dakle, nemaju baætine meåu svojom braøom: Jahve je
njihova baætina, kako im je i rekao.
PZ 18:3 Ovo neka bude sveøeniçka pristojba od naroda - od onih koji
œrtve prinose, bilo to goveçe ili æto od sitne stoke: sveøeniku treba dati
pleøe, vilice i œeludac.
PZ 18:4 Davaj mu i prvine od svoga œita, od svoga vina, od svoga ulja i
prvine od vune svojih ovaca,
PZ 18:5 jer je njega odabrao Jahve, Bog tvoj, od svih tvojih plemena;
njega i njegove sinove, da zauvijek stoje pred Jahvom, Bogom tvojim,
te da obavljaju sluœbu i blagoslivljaju u ime Jahve.
PZ 18:6 Ako bi koji levit æto boravi u nekom tvome gradu, bilo gdje u
Izraelu, svom duæom zaœelio da doåe u mjesto æto ga Jahve odabere,
PZ 18:7 moœe tu sluœbovati u ime Jahve, Boga svoga, kao i druga njegova
braøa Levijevci koji stoje ondje pred Jahvom.
PZ 18:8 Neka jede jednak dio kao i drugi, bez obzira na prodanu oçevinu.
PZ 18:9 Kad uåeæ u zemlju koju ti daje Jahve, Bog tvoj, nemoj se
priuçavati na odvratne çine onih naroda.
PZ 18:10 Neka se kod tebe ne naåe nitko tko bi kroz oganj gonio svoga
sina ili svoju køer; tko bi se bavio gatanjem, çaranjem, vraçanjem i
çarobnjaætvom;
PZ 18:11 nitko tko bi bajao, zazivao duhove i duæe predaka ili se obraøao
na pokojnike.
PZ 18:12 Jer tko god takvo æto çini gadi se Jahvi; zbog takvih odvratnosti
njih i goni ispred tebe Jahve, Bog tvoj.
PZ 18:13 Budi posve vjeran Jahvi, Bogu svome.
PZ 18:14 Narodi koje øeæ naskoro otjerati s posjeda sluæaju vraçare i
gatare, ali tebi to Jahve, Bog tvoj, ne dopuæta.
PZ 18:15 Proroka kao æto sam ja, iz tvoje sredine, od tvoje braøe,
podignut øe ti Jahve, Bog tvoj: njega sluæajte!
PZ 18:16 Posve onako kako si i traœio od Jahve, Boga svoga, na Horebu,
na dan zbora, kada si govorio: ‘Neøu viæe da sluæam glas Jahve, Boga
svoga, niti œelim viæe gledati taj silni oganj da ne poginem!’
PZ 18:17 Nato mi reçe Jahve: ‘Pravo su rekli.
PZ 18:18 Podignut øu im proroka izmeåu njihove braøe, kao æto si ti.
Stavit øu svoje rijeçi u njegova usta da im kaœe sve æto mu zapovjedim.
PZ 18:19 A ne bude li tko posluæao mojih rijeçi æto ih prorok bude govorio
u moje ime, taj øe odgovarati preda mnom.
PZ 18:20 A prorok koji bi se usuåivao govoriti æto u moje ime æto ja ne
budem zapovjedio da govori i koji bi govorio u ime drugih bogova, takav
prorok neka se pogubi.’
PZ 18:21 Moœda øeæ reøi u svome srcu: ‘Kako øemo raspoznati rijeç
koju Jahve nije izrekao?’
PZ 18:22 Kad prorok govori u ime Jahve pa to ne bude i rijeç se ne
ispuni, onda je to rijeç koje Jahve nije kazao. U drskosti je taj prorok
govorio. Nemoj od njega strahovati.
PZ 19:1 Kad Jahve, Bog tvoj, istrijebi narode çiju zemlju tebi daje te kad
ih istjeraæ i nastaniæ se u njihovim gradovima i domovima,
PZ 19:2 u zemlji koju ti Jahve, Bog tvoj, daje u baætinu, odvoji tri grada.
PZ 19:3 Naçini put onamo, a onda podruçje zemlje koju ti Jahve, Bog
tvoj, daje u baætinu podijeli natroje, tako da svaki ubojica moœe onamo
uteøi.
PZ 19:4 Ovo je sluçaj u kojemu ubojica moœe onamo pobjeøi i spasiti
svoj œivot: kad tko ubije svoga bliœnjega nehotice, a da ga prije nije mrzio;
PZ 19:5 primjerice, kad ode sa svojim bliœnjim u æumu da sijeçe drva,
zamahne sjekirom u ruci da obori drvo, gvoœåe odleti s drœalice i pogodi
njegova druga te on pogine: takav ubojica neka uteçe u jedan od tih
gradova i spasit øe œivot.

169
PZ 19:6 Inaçe bi krvni osvetnik, progoneøi u svom bijesu ubojicu - kad
bi put bio predug - mogao gonjenoga stiøi i pogubiti ga, iako taj nije
zasluœio smrt buduøi da ubijenoga nije otprije mrzio.
PZ 19:7 Stoga ti nalaœem: tri grada odvoji!
PZ 19:8 A kad Jahve, Bog tvoj, proæiri tvoje podruçje, kao æto se zakleo
ocima tvojim, i dadne ti svu zemlju koju je obeøao tvojim ocima,
PZ 19:9 budeæ li drœao i vræio sve ove zapovijedi æto ti ih danas nalaœem
i ljubio Jahvu, Boga svoga, te hodio njegovim putovima sve vrijeme -
onda ovim gradovima dodaj joæ tri grada:
PZ 19:10 tako se neøe prolijevati neduœna krv u tvojoj zemlji koju ti Jahve
daje u baætinu i neøeæ se krvlju okaljati.
PZ 19:11 Ali ako tko mrzi svoga bliœnjega i vreba ga, skoçi na njega i
ubije ga, a zatim pobjegne u jedan od tih gradova,
PZ 19:12 onda neka starjeæine onoga grada izvedu ubojicu i predaju ga
u ruke krvnom osvetniku da ga pogubi.
PZ 19:13 Neka ga oko tvoje ne saœaljuje! Tako øeæ u Izraelu iskorijeniti
prolijevanje neduœne krvi i bit øeæ sretan.
Meåa
PZ 19:14 Nemoj pomicati susjedova meåaæa kojim su stari razmeåaæili
tvoj posjed æto øeæ ga naslijediti u zemlji koju ti Jahve, Bog tvoj, daje u
baætinu.
Krivo svjedoçanstvo
PZ 19:15 Neka ne ustaje jedan jedini svjedok protiv çovjeka ni za koju
krivnju i ni za kakav zloçin. Kakav god bio prekræaj, neka presuda poçiva
na iskazu dvojice ili trojice svjedoka.
PZ 19:16 Ako kakav krivi svjedok ustane protiv koga optuœujuøi ga za
pobunu,
PZ 19:17 onda obojica koja se parbe neka stupe pred Jahvu, pred
sveøenika i suce koji budu vræili sluœbu u to vrijeme.
PZ 19:18 Neka suci provedu temeljitu istragu. Bude li se pokazalo da je
svjedok laœan i da je laœno svjedoçio protiv svoga brata,
PZ 19:19 uçinite mu onako kako je on kanio svome bratu. Iskorijeni zlo
iz svoje sredine!
PZ 19:20 Drugi øe, kad o tome çuju, pobojati se te viæe neøe çiniti takva
zla u tvojoj sredini.
PZ 19:21 Neka ti se oko ne saœaljuje! Œivot za œivot; oko za oko; zub za
zub; ruka za ruku; noga za nogu.
Priprava
PZ 20:1 Ako poåeæ u rat na svoje neprijatelje te vidiæ konje, kola i narod
brojniji od sebe, ne boj ih se! Ta s tobom je Jahve, Bog tvoj, koji te izveo
iz zemlje egipatske.
PZ 20:2 Prije boja neka sveøenik istupi i govori narodu.
PZ 20:3 Neka im kaœe: ‘Çuj, Izraele! Danas polazite u boj na neprijatelje
svoje. Neka vam srca ne klonu! Ne plaæite se! Ne bojte se! Ne dræøite
pred njima!
PZ 20:4 Ta Jahve, Bog vaæ, ide s vama da se bori za vas protiv vaæih
neprijatelja i da vas spasi.’
PZ 20:5 Potom neka narodu progovore nadglednici:
’Ima li koga da je sagradio novu kuøu a nije se u nju uselio? Neka se vrati
kuøi svojoj da ne pogine u boju pa da se tko drugi u nju ne useli.
PZ 20:6 Ima li koga da je zasadio vinograd a joæ ga nije brao? Neka se
vrati domu svome da u boju ne pogine te da mu drugi roda ne obere.
PZ 20:7 Ima li koga da se zaruçio a nije se oœenio? Neka se vrati domu
svome da u boju ne pogine te da mu tko drugi zaruçnice ne odvede.’
PZ 20:8 Neka nadglednici nastave te narodu kaœu: ‘Tko se boji i kome
srce trne, neka se vrati domu svome da ne trne srce njegovoj braøi kao
njemu.’
PZ 20:9 Kad nadglednici zavræe govor narodu, neka vojni zapovjednici
stanu na çelo naroda.
Zauzimanje grada
PZ 20:10 Kada doåeæ pod koji grad da na njega navaliæ, najprije mu
ponudi mir.
PZ 20:11 Ako ti odgovori mirom i otvori ti vrata svoja, sav narod æto se
naåe u njemu podvrgni tlaki neka za te radi.
PZ 20:12 Ali ako odbije tvoj mir i zarati s tobom, opsjedni ga.
PZ 20:13 Kad ti ga Jahve, Bog tvoj, preda u ruke, sve njegove muækarce
pobij oætrim maçem!
PZ 20:14 A œene, djecu, stoku, sve æto bude u gradu - sav plijen - uzmi
sebi i uœivaj plijen od svojih neprijatelja æto ti ga daje Jahve, Bog tvoj.
PZ 20:15 Tako çini sa svim gradovima koji budu vrlo daleko od tebe, koji
ne budu gradovi ovih naroda odavde.

170
PZ 20:16 U gradovima onih naroda koje ti Jahve, Bog tvoj, preda u
baætinu niæta ne ostavljaj na œivotu
PZ 20:17 nego ih udari ‘heremom’ - kletim uniætenjem: Hetite i Amorejce,
Kanaance i Periœane, Hivijce i Jebusejce, kako ti je Jahve, Bog tvoj,
naredio,
PZ 20:18 tako da vas ne nauçe çiniti sve one odvratnosti æto ih çine
svojim bogovima te da ne sagrijeæite protiv Jahve, Boga svoga.
PZ 20:19 Kad navaliæ na kakav grad pa ga moradneæ dugo opsjedati da
ga osvojiæ, nemoj uniætavati njegovih stabala zasijecajuøi u njih sjekirom.
Moœeæ im jesti plod, a nemoj ih sjeøi. Jer poljska stabla nisu ljudi da bi
ispred tebe mogla bjeœati u utvrdu.
PZ 20:20 Jedino stabla za koja znaæ da nisu voøke moœeæ niætiti; njih
moœeæ sjeøi i od njih praviti naprave za opsadu grada koji je u ratu protiv
tebe dok ne padne.
Ako je ubojica nepoznat
PZ 21:1 Ako se u zemlji koju ti Jahve, Bog tvoj, daje da je zaposjedneæ
naåe tko ubijen gdje u polju leœi - a ne zna se tko ga je ubio -
PZ 21:2 onda neka odu tvoje starjeæine i suci te izmjere udaljenost od
ubijenoga do okolnih gradova.
PZ 21:3 Tako øe ustanoviti koji je grad najbliœe ubijenom. Starjeæine
toga grada neka tada uzmu junicu æto joæ nije radila: æto joæ pod jarmom
nije vukla.
PZ 21:4 Neka zatim starjeæine onoga grada stjeraju junicu u kakav
nepresuæni potok, na mjesto koje se ne obraåuje i ne zasijava, i ondje,
na potoku, neka junicu zakolju.
PZ 21:5 Zatim neka doåu sveøenici, potomci Levijevi. Jer njih je odabrao
Jahve, Bog tvoj, da mu sluœe i da u ime Jahvino blagoslivljaju; na njihovu
se rijeç rjeæava svaki spor i svako nasilje.
PZ 21:6 Zatim sve starjeæine iz onoga grada koji bude najbliœi ubijenome
neka operu ruke u potoku nad zaklanom junicom.
PZ 21:7 Potom neka izjave: ‘Naæe ruke nisu prolile ove krvi niti smo
svojim oçima iæta vidjeli.
PZ 21:8 Zakrili, Jahve, svoj narod Izrael koji si oslobodio; ne dopusti da
se prolijeva neduœna krv u tvome izraelskom narodu!’ Tako øe biti
zaætiøeni od krvi.
PZ 21:9 A ti øeæ ukloniti prolijevanje neduœne krvi iz svoje sredine ako
uçiniæ æto je pravo u Jahvinim oçima.
Postupak sa zarobljenicima
PZ 21:10 Kad odeæ u rat na svoje neprijatelje pa ih Jahve, Bog tvoj,
preda u ruke tvoje te ih zarobiæ,
PZ 21:11 ako meåu zarobljenicima opaziæ lijepu œenu i u nju se zagledaæ,
moœeæ je uzeti za œenu.
PZ 21:12 Dovedi je svojoj kuøi pa neka obrije glavu, obreœe nokte
PZ 21:13 i odbaci haljine u kojima je zarobljena. Neka provede mjesec
dana u tvome domu oplakujuøi svoga oca i svoju majku. Poslije toga
moœeæ joj pristupiti kao muœ i neka ti postane œenom.
PZ 21:14 Ako ti poslije ne bi bila po volji, pusti je kuda joj drago. Za novac
je ne smijeæ prodati niti s njom postupiti kao s ropkinjom jer ti je bila œena.
Pravo prvorodstva
PZ 21:15 Ako koji çovjek imadne dvije œene: jednu koja mu je draga, a
drugu koja mu je mrska, te mu i draga i mrska rode sinove, ali prvoroåenac
bude od one koja mu je mrska,
PZ 21:16 onda, kad doåe dan da podijeli svoju imovinu meåu svoje
sinove, ne smije postupiti prema prvoroåencu od drage na ætetu sina od
mrske, koji je prvenac,
PZ 21:17 nego mora za prvoroåenca priznati sina od mrske i njemu dati
dvostruk dio od svega æto ima. Jer on je prvina njegove snage - njemu
pripada pravo prvorodstva.
Nevaljali sin
PZ 21:18 Ako tko imadne opaka i nepokorna sina koji neøe da sluæa ni
oca ni majke - pa ni onda poæto ga kazne -
PZ 21:19 neka ga njegov otac i njegova mati odvedu starjeæinama svoga
grada, na vrata svoga mjesta,
PZ 21:20 i neka kaœu gradskim starjeæinama: ‘Ovaj naæ sin opak je i
nepokoran; neøe da nas sluæa; niætarija je i pijanica.’
PZ 21:21 Potom neka ga svi ljudi, njegovi sugraåani, kamenjem zasiplju
dok ne pogine. Tako øeæ iskorijeniti zlo iz svoje sredine: sav øe Izrael to
çuti i bojat øe se.
Tijelo objeæenika
PZ 21:22 Ako tko uçini grijeh koji zasluœuje smrt te bude pogubljen
vjeæanjem o stablo,

171
PZ 21:23 njegovo mrtvo tijelo neka ne ostane na stablu preko noøi nego
ga pokopaj istoga dana, jer je objeæeni prokletstvo Boœje. Tako neøeæ
okaljati svoje zemlje, koju ti Jahve, Bog tvoj, daje u baætinu.
Propisi o tuåem vlasniætvu
PZ 22:1 Kad vidiæ kako luta vol ili ovca tvoga brata, nemoj proøi mimo
njih nego ih otjeraj svome bratu.
PZ 22:2 Ako ti brat nije blizu ili ga ne znaæ, kuøi ih svojoj dotjeraj pa neka
ostanu kod tebe dokle brat tvoj ne doåe po njih. Tada mu ih vrati.
PZ 22:3 Tako çini s njegovim magarcem, s njegovim ogrtaçem i sa svime
æto brat tvoj izgubi, a ti naåeæ. Nije ti dopuæteno prolaziti mimo njegovo.
PZ 22:4 Kad opaziæ kako se magarac tvoga brata ili njegov vol svalio na
putu, ne kloni se nego mu pomozi da ih podigne.
PZ 22:5 Œena ne smije na se stavljati muæke odjeøe, a muækarac se ne
smije oblaçiti u œenske haljine. Tko bi to çinio bio bi odvratan Jahvi,
Bogu svome.
PZ 22:6 Ako putem naiåeæ na ptiçje gnijezdo sa ptiøima ili s jajima, na
stablu ili na zemlji, a majka bude leœala sa ptiøima ili na jajima, nemoj
uzimati majke sa ptiøima:
PZ 22:7 pusti majku na slobodu, a ptiøe uzmi. Tako øeæ imati sreøu i dug
œivot.
PZ 22:8 Kad gradiæ novu kuøu, na krovu naçini ogradu da svoju kuøu,
kad bi tko s nje pao, ne okaljaæ krvlju.
PZ 22:9 Po svome vinogradu nemoj sijati drugog usjeva da ne bi bila
posveøena çitava ljetina: i plod sjemena i rod vinograda.
PZ 22:10 Ne upreœi u plug vola i magarca zajedno.
PZ 22:11 Ne oblaçi se u tkaninu otkanu od vune i lana zajedno.
PZ 22:12 Na çetiri roglja ogrtaça kojim se zaogrøeæ napravi rese.
Dobar glas mlade œene
PZ 22:13 Ako koji çovjek uzme œenu i uåe k njoj, ali je potom zamrzi,
PZ 22:14 pripiæe joj ruœnoøe i ozloglasi je govoreøi: ‘Oœenih se njome, ali
kad joj priåoh, ne naåoh u nje znakova djeviçanstva’ -
PZ 22:15 neka tada djevojçin otac i majka uzmu dokaz djevojçina
djeviçanstva te ga iznesu pred gradske starjeæine na vrata.
PZ 22:16 Potom neka progovori starjeæinama djevojçin otac: ‘Ovome
sam çovjeku dao svoju køer za œenu, ali mu je omrzla.
PZ 22:17 Stoga joj pripisuje svaæta ruœno i tvrdi: nisam u tvoje køeri
naæao znakove djeviçanstva. Ali evo djeviçanskih znakova moje køeri!’
I neka razastru plahtu pred gradskim starjeæinama.
PZ 22:18 Neka tada starjeæine onoga grada uzmu muœa pa ga kazne;
PZ 22:19 neka ga, zato æto je pronio ruœan glas o jednoj izraelskoj djevici,
udare globom od stotinu srebrnika pa ih dadnu ocu mlade œene. I neka
mu ona i dalje bude œenom da je ne moœe pustiti dok je œiv.
PZ 22:20 Ali ako optuœba - da se na mladoj œeni nije naælo djeviçanstvo
- bude istinita,
PZ 22:21 neka djevojku izvedu na kuøna vrata njezina oca pa neka je
ljudi njezina grada kamenjem zasiplju dok ne umre, jer je poçinila
besramnost u Izraelu odajuøi se bludu u oçevu domu. Tako øeæ
iskorijeniti zlo iz svoje sredine.
Preljub i bludnost
PZ 22:22 Ako se koji çovjek zateçe gdje leœi sa œenom udatom za
drugoga, neka oboje - i çovjek koji je leœao sa œenom i sama œena - budu
smaknuti. Tako øeæ iskorijeniti zlo iz Izraela.
PZ 22:23 Ako mladu djevicu zaruçenu za nekoga u gradu sretne drugi
çovjek i s njom legne,
PZ 22:24 oboje ih dovedite vratima toga grada pa ih kamenjem zasipljite
dok ne umru: djevojku æto nije zvala u pomoø u gradu, a çovjeka æto je
oskvrnuo œenu bliœnjega svoga. Tako øeæ iskorijeniti zlo iz svoje sredine.
PZ 22:25 Ako çovjek u polju naiåe na zaruçenu djevojku i silom legne s
njom, onda neka se pogubi samo taj æto je s njom legao;
PZ 22:26 a djevojci nemoj niæta: nema na njoj krivnje kojom bi zasluœivala
smrt. Jer to je kao da navali tko na bliœnjega svoga i ubije ga.
PZ 22:27 On ju je zatekao u polju; i premda je zaruçena djevojka
zapomagala, nije bilo nikoga da joj priskoçi u pomoø.
PZ 22:28 Ako çovjek naiåe na mladu djevicu koja nije zaruçena te je
pograbi i s njom legne, pa budu uhvaøeni na djelu,
PZ 22:29 tada çovjek koji je s njom leœao neka djevojçinu ocu dade
pedeset srebrnika. A buduøi da ju je oskvrnuo, neka je uzme za œenu da
je ne moœe pustiti dok je œiv.
PZ 23:1 Neka se nitko ne œeni œenom oca svoga i neka ne odgrøe oçeva
pokrivaça.
Iskljuçeni iz zajednice

172
PZ 23:2 Neka se u Jahvinu zajednicu ne prima onaj komu je stuçena
moænjica ili odrezano udo.
PZ 23:3 Ni mjeæanac neka se ne prima u Jahvinu zajednicu; neka se
njegovi ne primaju u zajednicu Jahvinu ni do desetog koljena.
PZ 23:4 Neka ne ulazi u Jahvinu zajednicu ni Amonac ni Moabac; nitko
od njihovih, çak ni u deseto koljeno, ne smije nikad u zajednicu Jahvinu.
PZ 23:5 A sve zato æto nisu izaæli pred vas s kruhom i vodom kad bijaste
na putu iziæavæi iz Egipta; i æto su za novce najmili sina Beorova, Bileama
iz Petora u Aram Naharajimu, da te prokune.
PZ 23:6 Ali Jahve, Bog tvoj, ne htjede usliæati Bileama nego ti Jahve,
Bog tvoj, prometnu prokletstvo u blagoslov jer te ljubi Jahve, Bog tvoj.
PZ 23:7 Nikad ne promiçi njihovo blagostanje i njihovo dobro u sve dane
svoje dovijeka.
PZ 23:8 Nemoj prezirati Edomca, jer je on brat tvoj. Ne preziri ni
Egipøanina, jer si bio doæljak u zemlji njegovoj.
PZ 23:9 Njihovi potomci u treøem naraætaju mogu se primiti u Jahvinu
zajednicu.
Çistoøa vojske u taboru
PZ 23:10 Kad poåeæ s taborom na svoje neprijatelje, çuvaj se od svakoga
zla.
PZ 23:11 Ako je meåu tvojima tko postao neçist zbog noønog izljeva,
neka iziåe iz tabora i neka se ne vraøa u njega.
PZ 23:12 A predveçer neka se u vodi opere te u smiraje moœe opet u
tabor.
PZ 23:13 Imaj izvan tabora mjesto gdje øeæ iøi napolje.
PZ 23:14 Sa svojom opremom nosi i lopaticu: njome øeæ, kad ideæ
napolje, iskopati rupu i poslije zatrpati svoju neçist.
PZ 23:15 Ta Jahve, Bog tvoj, ide posred tvoga tabora da te ætiti i da ti
predaje neprijatelje. Stoga i tvoj tabor treba da bude svet: neka Jahve
ne zapazi u tebe niæta nedoliçno, da se ne bi odvratio od tebe.
Zaætita slabih
PZ 23:16 Ne smijeæ gospodaru izruçivati roba koji je od svoga gospodara
utekao k tebi.
PZ 23:17 Neka boravi s tobom u tvojoj sredini, u mjestu æto ga odabere
u jednome od tvojih gradova gdje mu se svidi. Nemoj s njime loæe
postupati.
PZ 23:18 Neka ne bude svetiæne bludnice meåu izraelskim køerima i
neka ne bude svetiænog bludnika meåu izraelskim sinovima!
PZ 23:19 Ne donosi u Dom Jahve, Boga svoga, ni za kakav zavjet
bludniçine plaøe ni pasjeg novca, jer je oboje odvratno Jahvi, Bogu
tvome.
PZ 23:20 Ne traœi kamata od svoga brata, niti kamata za novac, niti
kamata na jestvine, niti kamata na bilo æto gdje se obiçno traœe.
PZ 23:21 Od tuåinca moœeæ traœiti kamate, ali ih od svoga brata nemoj
traœiti, da ti Jahve, Bog tvoj, udijeli blagoslov u svakom pothvatu tvoje
ruke u zemlji u koju ideæ da je zaposjedneæ.
PZ 23:22 Kad zavjetujeæ kakav zavjet Jahvi, Bogu svome, ne oklijevaj
da ga ispuniæ. Zacijelo øe ga Jahve, Bog tvoj, od tebe traœiti; i bio bi ti
grijeh.
PZ 23:23 Ako se ne zavjetujeæ, neøe ti biti grijeh.
PZ 23:24 Ali ispuni ono æto prijeåe preko tvojih usana, zavjet koji si
svojim ustima slobodno uçinio Jahvi, Bogu svome.
PZ 23:25 Ako uåeæ u vinograd svoga susjeda, slobodno ti je zobati
groœåa do mile volje, ali u svoj sud ne smijeæ stavljati.
PZ 23:26 Ako uåeæ u œito svoga susjeda, moœeæ kidati klasove rukom,
ali ne smijeæ prinositi srpa susjedovu œitu.
Rastava
PZ 24:1 Kada tko uzme œenu i s njome postupi kao muœ, a potom na njoj
otkrije æto ruœno te ona viæe ne nalazi milosti u njegovim oçima i on joj
napiæe otpusno pismo, uruçi joj ga i potjera je iz svoje kuøe,
PZ 24:2 a ona izaåe iz njegove kuøe, ode i poåe za drugoga
PZ 24:3 pa omrzne i tome drugomu te joj i on napiæe otpusno pismo,
uruçi joj ga i otjera je iz svoje kuøe - ili pak umre taj koji ju je drugi uzeo
-
PZ 24:4 tada je, poæto se tako oskvrnula, ne moœe opet uzeti za œenu
onaj prvi muœ koji je bijaæe otpustio. Bilo bi to odvratno pred Jahvom; ne
smijeæ uvaljivati u grijeh zemlju koju ti Jahve, Bog tvoj, daje u baætinu.
Praviçnost i çovjeçnost
PZ 24:5 Kad se tko netom oœeni, neka ne ide u vojsku; neka mu se ne
dodjeljuje nikakva sluœba, nego, osloboåen, neka ostane kod kuøe
godinu dana da razveseljuje œenu koju je doveo.

173
PZ 24:6 Neka se ne uzima u zalog œrvanj, ni gornji ni donji: ta time bi se
u zalog uzimao sam œivot.
PZ 24:7 Ako se naåe tko da otme koga izmeåu svoje braøe Izraelaca te
postupi s njim kao s robom ili ga proda, taj otmiçar neka se smakne!
Tako øeæ iskorijeniti zlo iz svoje sredine.
PZ 24:8 Javi li se guba, pazi da briœno drœiæ i vræiæ sve æto vas pouçe
levitski sveøenici. Drœite i vræite æto njima naredim.
PZ 24:9 Sjeøaj se æto je Jahve, Bog tvoj, uçinio Mirjami na putu kad ste
iziæli iz Egipta.
PZ 24:10 Kada bliœnjemu svome dajeæ bilo kakav zajam, nemoj ulaziti
u njegovu kuøu da mu uzmeæ zalog.
PZ 24:11 Stoj vani, a çovjek komu si dao zajam neka ti iznese zalog van.
PZ 24:12 A ako on bude siromah, nemoj lijegati s njegovim zalogom;
PZ 24:13 o zalasku sunca moraæ mu vratiti zalog da on mogne spavati
u svome ogrtaçu i tebe blagoslivljati. To øe ti biti dobro djelo pred Jahvom,
Bogom tvojim.
PZ 24:14 Nemoj zakidati jadnoga i bijednog najamnika, bio on tvoj
sunarodnjak ili doæljak iz kojega grada u tvojoj zemlji.
PZ 24:15 Svaki dan daj mu zaradu prije nego sunce zaåe, jer je siromah
i za njom uzdiæe. Tako neøe na te vapiti Jahvi i neøeæ sagrijeæiti.
PZ 24:16 Neka se oçevi ne osuåuju na smrt zbog sinova ni sinovi zbog
oçeva; neka svatko za svoj grijeh gine.
PZ 24:17 Ne izvrøi pravice doæljaku ni siroti i ne uzimaj u zalog haljine
udovici.
PZ 24:18 Sjeøaj se da si bio rob u Egiptu i da te odande izbavio Jahve,
Bog tvoj; zato ti nalaœem da ovu zapovijed vræiæ.
PZ 24:19 Kad œanjeæ œito na svojoj njivi pa zaboraviæ koji snop na njivi,
ne vraøaj se po njega; neka ostane doæljaku, siroti i udovici da te Jahve,
Bog tvoj, blagoslovi u svakom pothvatu ruku tvojih.
PZ 24:20 Kad jednom omlatiæ svoje masline, viæe iza sebe ne pretraœuj;
neka to ostane doæljaku, siroti i udovici.
PZ 24:21 Kad obereæ svoj vinograd, ne paljetkuj iza sebe; neka to bude
za doæljaka, sirotu i udovicu.
PZ 24:22 Sjeøaj se kako si bio rob u zemlji egipatskoj; zato ti nareåujem
da ovu zapovijed vræiæ.
PZ 25:1 Kad nastane svaåa meåu ljudima i doåu na sud da im se sudi,
neka se dade pravo onome koji je prav, a krivac neka se osudi.
PZ 25:2 Ako krivac zasluœi da bude iæiban, neka mu sudac naredi da
legne i tu pred njim neka mu odbroje onoliko udaraca koliko odgovara
njegovoj krivnji.
PZ 25:3 Do çetrdeset udaraca moœe mu se dati, ali ne viæe, da modrica
ne bi bila prevelika te se ne bi ponizio tvoj brat pred tobom kad bi mu
udarali viæe udaraca.
PZ 25:4 Ne zavezuj usta volu kad vræe.
Zakon levirata
PZ 25:5 Kad braøa stanuju zajedno pa jedan od njih umre a da nije imao
sina, œena pokojnoga neka se ne preudaje izvan kuøe, nego neka k njoj
pristupi njezin djever i uzme je sebi za œenu te izvræi djeversku duœnost.
PZ 25:6 A prvi sin koga ona rodi neka ostane na ime njegova pokojnoga
brata da njegovo ime ne izumre u Izraelu.
PZ 25:7 Ako, meåutim, onaj çovjek ne œeli da se oœeni svojom snahom,
onda njegova snaha neka doåe na vrata pred starjeæine i kaœe: ‘Neøe
djever moj da saçuva ime bratu svome u Izraelu; neøe da mi uçini
djeversku duœnost.’
PZ 25:8 Neka ga pozovu starjeæine njegova grada i pitaju. Bude li uporan
i kaœe: ‘Ne œelim se njom œeniti’,
PZ 25:9 neka njegova snaha k njemu pristupi na oçi starjeæine pa mu
skine s noge sandalu, pljune mu u lice i kaœe ove rijeçi: ‘Ovako se radi
çovjeku koji neøe da podigne doma svome bratu!’
PZ 25:10 Taj neka se prozove u Izraelu ‘Dom bosoga’.
Dodaci
PZ 25:11 Ako se dvojica potuku, pa œena jednoga poåe da izbavi svoga
muœa iz æaka onoga koji ga tuçe i pruœi ona svoju ruku i onoga uhvati za
sram,
PZ 25:12 odsijeci joj ruku i neka je ne saœaljuje oko tvoje.
PZ 25:13 U torbi nemoj nositi dvojak uteg, veøi i manji.
PZ 25:14 U svojoj kuøi opet nemoj drœati dvojaku efu: veøu i manju.
PZ 25:15 Neka ti je uteg potpun i toçan i neka ti je efa potpuna i toçna,
da dugo œiviæ na zemlji koju ti daje Jahve, Bog tvoj.
PZ 25:16 Ta Jahvi je, Bogu tvome, odvratan tko to çini, tko god çini
nepravdu.

174
PZ 25:17 Sjeøaj se onoga æto ti je uçinio Amalek dok ste bili na putu
poæto ste iziæli iz Egipta;
PZ 25:18 kako te doçeka na putu i pobi u tvom zaleåu sve nemoøne kad
si bio umoran i iscrpljen jer se nije Boga bojao.
PZ 25:19 I zato kad te Jahve, Bog tvoj, smiri od svih tvojih neprijatelja
naokolo u zemlji koju ti Jahve, Bog tvoj, daje u baætinu, izbriæi pod nebom
spomen na Amaleka. Ne zaboravi!
Prigodom prinoæenja prvih plodova
PZ 26:1 Kad stigneæ u zemlju koju ti Jahve, Bog tvoj, daje u baætinu, kad
je zaposjedneæ i u njoj se nastaniæ,
PZ 26:2 uzmi neæto prvina od svakoga ploda æto ga budeæ dobivao od
zemlje koju ti Jahve, Bog tvoj, daje: stavi ih u koæaru, otiåi u mjesto æto
ga Jahve, Bog tvoj, odabere da u njemu nastani svoje ime.
PZ 26:3 Stupi k sveøeniku koji bude tada vræio sluœbu i reci: ‘Priznajem
danas pred Jahvom, Bogom svojim, da sam stigao u zemlju za koju se
Jahve zakleo naæim ocima da øe je nama dati.’
PZ 26:4 Zatim øe sveøenik uzeti iz tvoje ruke koæaru i poloœiti je pred
œrtvenik Jahve, Boga tvoga.
PZ 26:5 Ti onda nastavi i reci pred Jahvom, Bogom svojim: ‘Moj je otac
bio aramejski lutalac koji je sa malo çeljadi siæao u Egipat da se skloni.
Ali je ondje postao velikim, brojnim i moønim narodom.
PZ 26:6 Egipøani su s nama postupali loæe; tlaçili su nas i nametnuli
nam teæko ropstvo.
PZ 26:7 Vapili smo Jahvi, Bogu otaca svojih. Jahve je çuo vapaj naæ;
vidje naæ jad, naæu nevolju i naæu muku.
PZ 26:8 Iz Egipta nas izvede Jahve moønom rukom i ispruœenom
miæicom, velikom strahotom, znakovima i çudesima.
PZ 26:9 I dovede nas na ovo mjesto i dade nam ovu zemlju, zemlju
kojom teçe med i mlijeko.
PZ 26:10 I sad, evo, donosim prvine plodova sa tla æto si mi ga, Jahve,
dao.’ Stavi ih pred Jahvu, Boga svoga, i pred Jahvom, Bogom svojim,
duboko se nakloni.
PZ 26:11 A onda zajedno s levitom i doæljakom koji bude kod tebe uœivaj
sva dobra kojima je Jahve, Bog tvoj, obasuo tebe i dom tvoj.
Prigodom trogodiænje desetine
PZ 26:12 A kad treøe godine - godine desetine - zavræiæ odjeljivanje sve
desetine od svoga prihoda i dadeæ levitu, doæljaku, siroti i udovici po
tvojim gradovima da jedu do sitosti,
PZ 26:13 tada pred Jahvom, Bogom svojim, izjavi: ‘Iz kuøe sam uklonio
ono æto je bilo posveøeno. Dao sam joæ i levitu, doæljaku, siroti i udovici,
prema svim tvojim zapovijedima koje si mi izdao. Ni jedne tvoje zapovijedi
nisam prekræio ni zaboravio.
PZ 26:14 Od toga nisam niæta jeo u œalosti; od toga nisam niæta œrtvovao
u neçistoøi, niti sam od toga æto dao mrtvacu; sluæao sam glas Jahve,
Boga svoga; u svemu sam uçinio kako si mi naredio.
PZ 26:15 Pogledaj s nebesa, iz svoga svetog prebivaliæta, i blagoslovi
narod svoj izraelski i zemlju koju si nam dao, zemlju kojom teçe med i
mlijeko - kako si se zakleo ocima naæim.’
PZ 26:16 Jahve, Bog tvoj, nareåuje ti danas da vræiæ ove zakone i uredbe.
Drœi ih, dakle, i vræi svim srcem svojim i svom duæom svojom.
PZ 26:17 Danas si ugovorio s Jahvom da øe ti on biti Bog, a ti da øeæ iøi
njegovim putovima, drœati njegove zakone, njegove zapovijedi i njegove
uredbe i sluæati njegov glas.
PZ 26:18 Danas je Jahve ugovorio s tobom da øeæ ti biti njegov narod,
njegova predraga svojina, kako ti je obeøao, i da øeæ drœati sve njegove
zapovijedi.
PZ 26:19 On øe te uzvisiti çaæøu, imenom i slavom nad sve narode koje
je stvorio; i ti øeæ biti narod posveøen Jahvi, Bogu svome, kako ti je
rekao.”
Uspostava zakona
PZ 27:1 Potom Mojsije i starjeæine izraelske naloœe narodu: “Vræite sve
zapovijedi æto vam ih danas nareåujem.
PZ 27:2 Onog dana kad prijeåete preko Jordana u zemlju æto ti je daje
Jahve, Bog tvoj, podigni sebi veliko kamenje; kreçom ga okreçi
PZ 27:3 i na njemu ispiæi sve rijeçi ovoga Zakona u trenutku kad budeæ
ulazio u zemlju æto ti je daje Jahve, Bog tvoj, u zemlju kojom teçe med
i mlijeko, kako ti je rekao Jahve, Bog otaca tvojih.
PZ 27:4 Kada, dakle, prijeåeæ preko Jordana, onda to kamenje, kako ti
danas zapovijedam, podigni na brdu Ebalu i okreçi ga kreçom.
PZ 27:5 Ondje sagradi i œrtvenik Jahvi, Bogu svome - œrtvenik od kamenja
na koje nisi spuætao gvoœåa.

175
PZ 27:6 Œrtvenik Jahvi, Bogu svome, sagradi od neklesana kamena.
Na njemu prinosi paljenice Jahvi, Bogu svome.
PZ 27:7 Prinosi i priçesnice i ondje ih blaguj, radujuøi se pred Jahvom,
Bogom svojim.
PZ 27:8 Ispiæi na tom kamenju sve rijeçi ovoga Zakona: ureœi ih dobro.”
PZ 27:9 Zatim Mojsije i levitski sveøenici rekoæe svemu Izraelu: “Pozor,
Izraele, i sluæaj! Danas si postao narodom Jahve, Boga svoga.
PZ 27:10 Zato sluæaj glas Jahve, Boga svoga, i vræi zapovijedi njegove
i zakone njegove koje ti danas nareåujem.”
PZ 27:11 Onoga dana naredi Mojsije narodu:
PZ 27:12 “Kad prijeåete preko Jordana, neka ova plemena: Æimun,
Levi, Juda, Jisakar, Josip i Benjamin stanu na brdu Gerizimu da
blagoslivljaju narod.
PZ 27:13 A ova neka stanu na brdu Ebalu da proklinju: Ruben, Gad,
Aæer, Zebulun, Dan i Naftali.
PZ 27:14 Neka onda Levijevci preuzmu rijeç i jakim glasom reknu svim
Izraelcima:
PZ 27:15 ‘Proklet bio tko naçini kumira, klesana ili livena - zazor Jahvi,
djelo rukotvorca, sve ako ga stavi i na potajno mjesto.’ - I sav narod neka
odgovori: ‘Amen!’
PZ 27:16 ‘Proklet bio koji vrijeåa oca svoga i majku svoju!’ - I sav narod
neka reçe: ‘Amen!’
PZ 27:17 ‘Proklet bio koji pomakne meåaæ susjedov!’ - I sav narod neka
reçe: ‘Amen!’
PZ 27:18 ‘Proklet bio koji slijepca zavede na stranputicu!’ - I sav narod
neka reçe: ‘Amen!’
PZ 27:19 ‘Proklet bio koji krnji prava doæljaka, sirote i udovice!’ - I sav
narod neka reçe: ‘Amen!’
PZ 27:20 ‘Proklet bio koji legne sa œenom oca svoga, jer je razgrnuo
pokrivaç oca svoga!’- I sav narod neka reçe: ‘Amen!’
PZ 27:21 ‘Proklet bio koji legne s bilo kakvom œivotinjom!’ - I sav narod
neka reçe: ‘Amen!’
PZ 27:22 ‘Proklet bio koji legne sa svojom sestrom, bila ona køi njegova
oca ili køi njegove majke.’ - I sav narod neka reçe: ‘Amen!’
PZ 27:23 ‘Proklet bio koji legne s punicom svojom!’ - I sav narod neka
reçe: ‘Amen!’
PZ 27:24 ‘Proklet bio koji ubije bliœnjega svoga iz potaje!’ - I sav narod
neka reçe: ‘Amen!’
PZ 27:25 ‘Proklet bio koji primi mito da smrt donese nevinome!’ - I sav
narod neka reçe: ‘Amen!’
PZ 27:26 ‘Proklet bio koji ne bude drœao rijeçi ovoga Zakona i vræio ih!’
- I sav narod neka reçe: ‘Amen!’
Blagoslovi
PZ 28:1 Ako zbilja posluæaæ glas Jahve, Boga svoga, drœeøi i vræeøi sve
njegove zapovijedi æto ti ih danas nareåujem, Jahve, Bog tvoj, uzvisit øe
te nad sve narode na zemlji.
PZ 28:2 Svi ovi blagoslovi siøi øe na te i stiøi øe te ako budeæ sluæao glas
Jahve, Boga svoga.
PZ :3 Blagoslovljen øeæ biti u gradu, blagoslovljen u polju.
PZ :4 Blagoslovljen øe biti plod utrobe tvoje, rod zemlje tvoje, plod blaga
tvoga: mlad krava tvojih i prirast stada tvoga.
PZ :5 Blagoslovljen øe biti tvoj koæ i naøve tvoje.
PZ 28:6 Blagoslovljen øeæ biti kad ulaziæ, blagoslovljen kad izlaziæ.
PZ 28:7 Neprijatelje tvoje koji se dignu protiv tebe Jahve øe poloœiti
preda te potuçene; jednim øe putem izaøi na te, a na sedam putova
razbjeœat øe se ispred tebe.
PZ 28:8 Jahve øe narediti da blagoslov bude s tobom u œitnicama tvojim
i u svakom pothvatu ruke tvoje i blagoslivljat øe te u zemlji koju ti Jahve,
Bog tvoj, daje.
PZ 28:9 Jahve øe od tebe uçiniti narod sebi posveøen, kako ti se zakleo,
ako budeæ drœao zapovijedi Jahve, Boga svoga, i hodio njegovim putovima.
PZ 28:10 Svi narodi zemlje vidjet øe da je nada te zazvano ime Jahvino
te øe strahovati od tebe.
PZ 28:11 Jahve øe te obasuti obilnim dobrima: porodom utrobe tvoje,
priraætajem blaga tvoga i rodom s tla tvoga u zemlji za koju se Jahve
zakleo ocima tvojim da øe ti je dati.
PZ 28:12 Jahve øe ti otvoriti svoju bogatu riznicu - nebo - da daje kiæu
tvojoj zemlji u pravo vrijeme i blagoslovi svaki pothvat ruku tvojih. Mnogim
øeæ narodima u zajam davati, a sam neøeæ uzimati u zajam.
PZ 28:13 Jahve øe te drœati na proçelju, a ne u zaçelju; uvijek øeæ biti na

176
vrhu, nikad na dnu, ako budeæ sluæao zapovijedi Jahve, Boga svoga,
æto ti ih danas nareåujem da ih drœiæ i vræiæ.
PZ 28:14 Ni od jedne rijeçi æto vam je danas nalaœem nemoj odstupati
ni desno ni lijevo iduøi za drugim bogovima i iskazujuøi im ætovanje.
Prokletstva
PZ 28:15 Ali ako ne budeæ sluæao glasa Jahve, Boga svoga, ne drœeøi
i ne vræeøi svih njegovih zapovijedi i svih njegovih zakona æto ti ih danas
nareåujem, sva øe ova prokletstva doøi na te i stiøi øe te:
PZ 28:16 Proklet øeæ biti u gradu, proklet u polju.
PZ 28:17 Proklet øe biti koæ tvoj i naøve tvoje.
PZ 28:18 Proklet øe biti plod utrobe tvoje i rod zemlje tvoje, mlad krava
tvojih i priraætaj stada tvoga.
PZ 28:19 Proklet øeæ biti kad ulaziæ, proklet kad izlaziæ.
PZ 28:20 Jahve øe na te puætati prokletstvo, zabunu i kletvu u svemu na
æto pruœiæ ruku svoju da uradiæ, sve dok ne budeæ satrt i brzo ne
propadneæ zbog zloøe svojih djela kojima si me napustio.
PZ 28:21 Kugu øe Jahve za te privezati dok te ne nestane sa zemlje u
koju ideæ da je zaposjedneæ.
PZ 28:22 Jahve øe te udariti suæicom, groznicom, upalom, œegom i
suæom, medljikom i snijeti; to øe te goniti dok te ne nestane.
PZ 28:23 Nebesa nad tvojom glavom postat øe mjedena, a tlo pod tvojim
nogama postat øe gvozdeno.
PZ 28:24 Kiæu tvoje zemlje Jahve øe pretvarati u pijesak i praæinu da na
te pada s nebesa dok te ne uniæti.
PZ 28:25 Jahve øe od tebe uçiniti pobijeåenoga pred tvojim neprijateljima;
jednim øeæ putem prema njima izlaziti, a na sedam putova bjeœat
øeæ ispred njih. Straæilo øeæ postati za sva zemaljska kraljevstva.
PZ 28:26 I mrtvo tijelo tvoje postat øe hranom svim pticama nebeskim
i svoj zvjeradi zemaljskoj. Nikoga neøe biti da ih plaæi.
PZ 28:27 Jahve øe te udarati egipatskim priætevima, çirevima, krastama
i svrabom, od kojih se neøeæ moøi izlijeçiti.
PZ 28:28 Jahve øe te udarati bjesnilom, sljepoøom i ludilom;
PZ 28:29 u po bijela dana tumarat øeæ kao æto tumara slijepac po mraku;
neøeæ imati uspjeha u svojim pothvatima; sve vrijeme svoje bit øeæ
izrabljivan i pljaçkan, a neøe biti nikoga da te spasi.
PZ 28:30 Sa œenom øeæ se zaruçivati, ali øe je drugi posjedovati. Kuøu
øeæ graditi, ali u njoj neøeæ stanovati. Vinograd øeæ zasaåivati, ali ga
neøeæ brati.
PZ 28:31 Tvoga øe vola na tvoje oçi zaklati, ali ti od njega neøeæ jesti;
tvoga øe magarca ispred tebe otimati, ali ti ga neøe vraøati; stado øe
tvoje neprijatelju tvome predavati, a neøe biti nikoga da ti pritekne u
pomoø.
PZ 28:32 Sinovi tvoji i køeri tvoje bit øe predavani drugome narodu. Oçi
øe tvoje svaki dan kapati gledajuøi za njima, ali ruka tvoja neøe moøi
niæta.
PZ 28:33 Narod koji i ne poznajeæ jest øe plod sa zemlje tvoje i svu muku
tvoju, dok øeæ ti sve vrijeme svoje biti izrabljivan i gaœen.
PZ 28:34 Ludovat øeæ od prizora æto øe ih oçi tvoje gledati.
PZ 28:35 Jahve øe te udarati ljutim priætevima po koljenima i po stegnima
- od stopala nogu tvojih do tjemena na glavi tvojoj - od kojih se neøeæ
moøi izlijeçiti.
PZ 28:36 Jahve øe odvesti i tebe i tvoga kralja, koga budeæ postavio nad
sobom, meåu narod nepoznat i tebi i tvojim ocima te øeæ ondje iskazivati
ætovanje drugim bogovima, drvenim i kamenim.
PZ 28:37 Bit øeæ na zgraœanje, porugu i ruglo svim narodima meåu koje
te Jahve odvede.
PZ 28:38 Mnogo øeæ sjemena bacati u polje, ali øeæ malo œeti jer øe ti
urod skakavci ogolijevati.
PZ 28:39 Vinograde øeæ saditi i obraåivati, ali vina neøeæ piti niti øeæ æto
brati jer øe ih crv izjedati.
PZ 28:40 Imat øeæ masline po svemu svome podruçju, ali se uljem neøeæ
mazati jer øe ti masline opadati.
PZ 28:41 Sinove øeæ i køeri raåati, ali tvoji neøe biti jer øe u suœanjstvo
odlaziti.
PZ 28:42 Sva tvoja stabla i rod sa zemlje tvoje postat øe plijenom kukaca.
PZ 28:43 Doæljak koji bude u sredini tvojoj uzdizat øe se nada te, a ti øeæ
padati sve niœe i niœe.
PZ 28:44 On øe uzaimati tebi, a ne ti njemu; on øe biti glava, a ti rep.
PZ 28:45 Sva øe te ova prokletstva snalaziti, progoniti i doseøi dok te ne
uniæte, jer nisi sluæao glasa Jahve, Boga svoga, ni drœao zapovijedi
njegovih i zakona njegovih koje ti je dao.

177
PZ 28:46 Ona øe sluœiti za çudesni znak na tebi i tvome potomstvu
zauvijek.
PZ 28:47 Buduøi da nisi htio sluœiti Jahvi, Bogu svome, vesela i radosna
srca zbog obilja svega,
PZ 28:48 sluœit øeæ neprijatelju svome, koga øe Jahve poslati na te, u
gladu i œeåi, golotinji i oskudici svakoj. Na tvoju øe æiju navaljivati jaram
od gvoόa dok te ne satre.
PZ 28:49 Jahve øe iz daljine, s kraja zemlje, dovesti na te narod koji øe
sletjeti kao orao. Bit øe to narod kojemu jezika neøeæ razumjeti;
PZ 28:50 narod bezduæan, koji neøe pokazivati obzira prema starima ni
smilovanja prema mladima.
PZ 28:51 On øe ti jesti mlado od tvoga blaga i rod tvoje njive dok te ne
uniæti; neøe ti ostavljati ni œita, ni vina, ni ulja, ni mlado od krave, ni priraætaj
od stada, sve dok te ne upropasti.
PZ 28:52 Opsjedat øe te u svim tvojim gradovima æirom zemlje tvoje dok
ne obori visoke i utvråene bedeme u koje si polagao nadu svoju;
opsjednut øe te u svim gradovima tvojim æirom zemlje tvoje koju ti dadne
Jahve, Bog tvoj.
PZ 28:53 U tjeskobi i jadu, kojima øe te neprijatelj tvoj pritisnuti, jest øeæ
plod utrobe svoje - meso sinova svojih i køeri svojih koje ti dadne Jahve,
Bog tvoj.
PZ 28:54 Çovjek najnjeœniji i najmekæi u tebe zlobnim øe okom gledati
na vlastitog brata, œenu u svome naruçju i djecu svoju æto mu preostanu,
PZ 28:55 ne hoteøi ni s jednim od njih dijeliti mesa sinova svojih koje
bude jeo, jer zbog tjeskobe i jada, kojima øe te neprijatelj tvoj pritiskati
po svim gradovima tvojim, drugo mu neøe preostajati.
PZ 28:56 I œena najnjeœnija i najmekæa æto bude u tebe - toliko njeœna i
tankoøutna da se ne usuåuje spustiti stopala na zemlju - zlobnim øe
okom gledati na muœa u svome naruçju, i na sina svoga, i na køer svoju,
PZ 28:57 i na posteljicu svoju æto joj iziåe izmeåu nogu, i na djecu æto ih
ima roditi, jer øe ih potajno jesti, oskudna u svemu, zbog nevolje i jada
kojim øe te neprijatelj tvoj pritisnuti po svim gradovima tvojim.
PZ 28:58 Ako ne budeæ drœao i vræio rijeçi ovoga Zakona æto su napisane
u ovoj knjizi, ne poætujuøi ovo slavno i straæno Ime - Jahvu, Boga svoga
-
PZ 28:59 Jahve øe tebe i tvoje potomstvo teæko oæinuti velikim i
dugotrajnim biçevima, pogubnim i dugim bolestima.
PZ 28:60 Pustit øe na te sva zla egipatska kojih si se plaæio, i ona øe se
prilijepiti za te.
PZ 28:61 A i svaku drugu bolest i biç, koji nije naveden u knjizi ovoga
Zakona, Jahve øe na te puætati dok te ne uniæti.
PZ 28:62 Ostat øe vas samo malo, vas æto brojni bijaste kao zvijezde
nebeske, a sve zato æto nisi sluæao glasa Jahve, Boga svoga.
PZ 28:63 Kako se Jahve nad vama radovao usreøujuøi vas i mnoœeøi,
tako øe se Jahve radovati nad vama ruæeøi vas i uniætavajuøi da se
iskorijenite sa zemlje u koju idete da je zaposjednete.
PZ 28:64 Jahve øe vas razbacati po svim narodima, s kraja na kraj zemlje;
ondje øeæ iskazivati ætovanje drugim bogovima: drvenim i kamenim -
koji su bili nepoznati i tebi i tvojim ocima.
PZ 28:65 Ali meåu tim narodima neøeæ imati mira; ni tvome stopalu
neøe biti poçivaliæta, nego øe ti ondje Jahve dati srce uznemireno, oçi
utonule, duæu tjeskobnu.
PZ 28:66 Œivot tvoj visjet øe o niti; bojat øeæ se i danju i noøu i neøeæ biti
siguran za œivot svoj.
PZ 28:67 U strahu koji øe ti stezati srce i od prizora æto øe ga oçi tvoje
gledati, jutrom øeæ govoriti: ‘Oh, da je veø veçer!’ a naveçer øeæ govoriti:
‘Oh, da je veø jutro!’
PZ 28:68 U Egipat øe te na galijama natrag odvesti Jahve putem za koji
sam ti rekao da ga viæe ne smijeæ vidjeti. Ondje øete se vi sami prodavati
svojim neprijateljima za robove i ropkinje, ali neøe biti kupca.”
PZ 28:69 To su rijeçi Saveza æto ga propisa Jahve Mojsiju da ga sklopi
s Izraelcima u zemlji moapskoj, povrh Saveza æto ga je s njima sklopio
na Horebu.
PZ 29:1 Mojsije sazva sav Izrael pa im reçe: “Vidjeli ste na roåene oçi
sve æto je Jahve uçinio u zemlji egipatskoj faraonu, svim sluœbenicima
njegovim i svoj zemlji njegovoj:
PZ 29:2 velike kuænje æto su ih vidjele tvoje oçi, silne znakove i çudesa!
PZ 29:3 Ali vam ne dade Jahve do danas razuma da shvatite, oçiju da
vidite ni uæiju da çujete.
PZ 29:4 Vodio sam vas pustinjom çetrdeset godina; odjeøa se na vama
nije izderala niti su se sandale na vaæim nogama raskidale.

178
PZ 29:5 Kruha niste jeli; vina ni drugoga opojnog piøa niste pili, da biste
znali da sam ja Jahve, Bog vaæ.
PZ 29:6 Kad stigoste na novo mjesto, Sihon, kralj heæbonski, i Og, kralj
baæanski, iziåoæe pred nas u boj, ali smo ih potukli.
PZ 29:7 Zauzeli smo njihovu zemlju te je predali u baætinu Rubenovcima,
Gadovcima i polovini plemena Manaæeova.
PZ 29:8 Drœite i vræite rijeçi ovog Saveza da uspijevate u svemu æto
poduzmete.
PZ 29:9 Danas stojite svi pred Jahvom, Bogom svojim: vaæi plemenski
glavari, vaæe starjeæine i vaæi nadglednici, svi muœevi Izraela,
PZ 29:10 djeca vaæa, œene vaæe i doæljak koji je u tvome taboru - od
onoga koji ti sijeçe drva do onoga koji ti nosi vodu -
PZ 29:11 da stupite u Savez s Jahvom, Bogom svojim, u Savez
zakletvom potvråen, æto ga Jahve, Bog tvoj, danas s tobom sklapa
PZ 29:12 da danas od tebe uçini svoj narod i da ti on bude Bog, kako ti
je rekao i kako se zakleo tvojim ocima: Abrahamu, Izaku i Jakovu.
PZ 29:13 I ne sklapam danas ovaj Savez sa zakletvom samo s vama
PZ 29:14 nego i sa svakim koji danas stoji ovdje s nama pred Jahvom,
Bogom naæim, i sa svakim koji danas nije ovdje s nama.
PZ 29:15 Sami znate kako smo boravili u zemlji egipatskoj i kako smo
proæli posred naroda kroz koje ste morali proøi.
PZ 29:16 Vidjeli ste njihove rugobe, njihove kumire od drveta i kamena,
srebra i zlata æto ih imaju.
PZ 29:17 Neka ne bude meåu vama çovjeka ni œene, roda ni plemena
kojemu bi se srce danas odvratilo od Jahve, Boga naæega, pa da ide
iskazivati ætovanje bogovima onih naroda. Neka ne bude meåu vama
korijena koji raåa otrovom i pelinom.
PZ 29:18 Neka se nitko, çuvæi rijeçi ovog prokletstva, ne nada blagoslovu
kazujuøi u svome srcu: ‘Bit øe mi dobro ako poœivim i po prohtjevima
srca svoga. Neka povodanj utaœi œeå!’
PZ 29:19 Takvome neøe Jahve nikad oprostiti, nego øe se gnjev i ljubomornost
Jahvina izliti na tog çovjeka, tako da øe se sve prokletstvo
zapisano u ovoj knjizi na njega oboriti te øe Jahve izbrisati ime njegovo
pod nebom.
PZ 29:20 Prema svim prokletstvima ovog Saveza, zapisanima u knjizi
ovoga Zakona, Jahve øe ga odstraniti, na njegovu propast, od svih
plemena izraelskih.
PZ 29:21 Kasniji naraætaj, sinovi vaæi poslije vas, i stranci koji doåu iz
daleke zemlje, kad vide zla ove zemlje i bolesti æto øe ih Jahve pustiti na
nju, reøi øe:
PZ 29:22 ‘Sva je zemlja njegova samo sumpor i sol; niti se æto sije niti æto
klija; nikakva travka na njoj ne raste; jednaka je sruæenoj Sodomi i
Gomori, Admi i Sebojimu, æto ih Jahve sruæi u svojoj ljutini i gnjevu.’
PZ 29:23 I svi øe narodi pitati: ‘Zaæto uçini Jahve ovako ovoj zemlji?
Kakva je morala biti œestina toga silnoga gnjeva?’
PZ 29:24 Onda øe im se reøi: ‘Jer su ostavili Savez æto ga je Jahve, Bog
otaca njihovih, bio sklopio s njima kad ih je izveo iz zemlje egipatske;
PZ 29:25 i jer su otiæli da iskazuju ætovanje drugim bogovima i njima se
klanjali, bogovima kojih nisu poznavali i kojih im on nije odredio.
PZ 29:26 Zato se Jahvin gnjev izlio na ovu zemlju i palo na nju sve
prokletstvo zapisano u ovoj knjizi.
PZ 29:27 Jahve ih je iæçupao iz njihove zemlje u ljutini, srdœbi i velikom
gnjevu te ih bacio u drugu zemlju. Tako je i danas.’
PZ 29:28 Æto je skriveno, pripada Jahvi, Bogu naæemu, a objava nama
i sinovima naæim zauvijek da vræimo sve rijeçi ovoga Zakona.
PZ 30:1 Kad te sve ove rijeçi, blagoslov i prokletstvo æto ih danas preda
te stavih, snaåu i ti ih uzmeæ k srcu meåu svim narodima meåu koje te
Jahve, Bog tvoj, bude protjerao
PZ 30:2 i obratiæ se k Jahvi, Bogu svome, i posluæaæ - i ti i tvoji sinovi -
glas njegov iz svega srca svoga i iz sve duæe svoje u svemu æto sam ti
danas naredio,
PZ 30:3 tada øe Jahve, Bog tvoj, vratiti tvoje izgnanike; smilovat øe se
tebi i opet øete skupiti izmeåu svih naroda meåu koje te bude rastjerao
Jahve, Bog tvoj.
PZ 30:4 Ako bi se koji izgnanik tvoj nalazio i na kraju svijeta, i odande øe
te skupiti Jahve, Bog tvoj - odande øe te uzeti.
PZ 30:5 Jahve, Bog tvoj, dovest øe te u zemlju koju su posjedovali oci
tvoji da je ti zaposjedneæ; uçinit øe te sretnijim i brojnijim od oçeva tvojih.
PZ 30:6 Jahve, Bog tvoj, obrezat øe tvoje srce, srce tvoga potomstva,
tako da ljubiæ Jahvu, Boga svoga, iz svega srca svoga i iz sve duæe
svoje i da œiviæ.

179
PZ 30:7 Jahve, Bog tvoj, svalit øe sva ova prokletstva na neprijatelje
tvoje, na mrzitelje tvoje koji su te progonili.
PZ 30:8 A ti øeæ ponovo sluæati glas Jahvin i vræiti sve njegove zapovijedi
koje ti danas dajem.
PZ 30:9 Jahve, Bog tvoj, obilno øe te nagraåivati u svakom pothvatu
ruku tvojih, u plodu utrobe tvoje, u plodu stoke tvoje i u urodu tvoga
plodnog tla; jer Jahve øe se opet radovati nad tvojim dobrom, kao æto se
radovao nad dobrom otaca tvojih,
PZ 30:10 kad posluæaæ glas Jahve, Boga svoga, drœeøi njegove zapovijedi
i njegove naredbe zapisane u knjizi ovoga Zakona, to jest kada se
obratiæ Jahvi, Bogu svome, svim srcem svojim i svom duæom svojom.
Blizina Boœje Rijeçi
PZ 30:11 Ova zapovijed æto ti je danas dajem nije za te preteæka niti je
od tebe predaleko.
PZ 30:12 Nije na nebesima da bi rekao: ‘Tko øe se za nas popeti na
nebesa, skinuti nam je te nam je objaviti da je vræimo?’
PZ 30:13 Nije ni preko mora da bi mogao reøi: ‘Tko øe preko mora za nas
poøi, donijeti nam je te nam je objaviti da je vræimo?’
PZ 30:14 Jer, Rijeç je posve blizu tebe, u tvojim ustima i u tvome srcu da
je vræiæ.
Œivot ili smrt
PZ 30:15 Gledaj! Danas preda te stavljam: œivot i sreøu, smrt i nesreøu.
PZ 30:16 Ako posluæaæ zapovijedi Jahve, Boga svoga, koje ti danas
dajem - ako ih posluæaæ ljubeøi Jahvu, Boga svoga, hodeøi njegovim
putovima, vræeøi njegove zapovijedi, njegove zakone i njegove uredbe,
œivjet øeæ i razmnoœit øe te Jahve, Bog tvoj, i blagoslovit øe te u zemlji u
koju ulaziæ da je zaposjedneæ.
PZ 30:17 Ali ako se srce tvoje odvrati i ne posluæaæ, nego zastraniæ i
budeæ se klanjao drugim bogovima i njima iskazivao ætovanje,
PZ 30:18 ja vam danas izjavljujem da øete zaista propasti; neøete dugo
œivjeti na zemlji u koju øete, preæavæi Jordan, uøi da je zaposjednete.
PZ 30:19 Uzimam danas za svjedoke protiv vas nebo i zemlju da pred
vas stavljam: œivot i smrt, blagoslov i prokletstvo. Œivot, dakle, biraj,
PZ 30:20 ljubeøi Jahvu, Boga svoga, sluæajuøi njegov glas, prianjajuøi
uz njega, da œiviæ ti i tvoje potomstvo. Ta on je œivot tvoj, tvoj dugi vijek,
da bi mirno mogao boraviti na zemlji za koju se Jahve zakle ocima tvojim
Abrahamu, Izaku i Jakovu da øe im je dati.”
Joæua odreåen za voåu
PZ 31:1 Mojsije doåe da upravi ove rijeçi svemu Izraelu:
PZ 31:2 “Meni je danas sto dvadeset godina”, - reçe im. “Ne mogu viæe
izlaziti i ulaziti. A Jahve mi je rekao: ‘Neøeæ prijeøi ovog Jordana!’
PZ 31:3 Sam Jahve, Bog tvoj, pred tobom øe prijeøi; on øe pred tobom
potuøi one narode da ih otjerate s posjeda. Joæua øe pred tobom iøi,
kako je Jahve rekao.
PZ 31:4 Jahve øe postupiti s njima kako je postupio sa Sihonom i Ogom,
amorejskim kraljevima, i njihovom zemljom kad ih uniæti.
PZ 31:5 Pred vas øe ih Jahve poloœiti, a vi øete s njima postupati prema
svim naredbama koje sam vam dao.
PZ 31:6 Ohrabrite se i budite odluçni! Ne bojte se i nemojte se plaæiti
pred njima. Ta sam Jahve, Bog tvoj, ide s tobom; neøe te zapustiti niti øe
te ostaviti.”
PZ 31:7 Tada Mojsije zovnu Joæuu pa mu reçe pred svim Izraelom:
“Ohrabri se i budi odluçan! Jer ti øeæ iøi s ovim narodom u zemlju za koju
se Jahve zakle ocima njihovim da øe im je dati; ti øeæ im je predavati u
baætinu.
PZ 31:8 Sam Jahve ide pred tobom; on øe s tobom biti; neøe te zapustiti
niti øe te ostaviti. Ne boj se i ne dræøi!”
Sedmogodiænja proslava Saveza
PZ 31:9 Mojsije napisa ovaj Zakon i predade ga sveøenicima, sinovima
Levijevim, koji su nosili Kovçeg saveza Jahvina, i svim izraelskim
starjeæinama.
PZ 31:10 Mojsije im naredi: “Svake sedme godine - godine oprosne - na
Blagdan sjenica,
PZ 31:11 kad doåe sav Izrael da vidi lice Jahve, Boga tvoga, na mjestu
koje on odabere, proçitaj ovaj Zakon u nazoçnosti svega Izraela.
PZ 31:12 Skupi narod - ljude, œene, djecu i doæljaka æto bude u tvojim
gradovima - da çuju i da nauçe bojati se Jahve, Boga vaæega, pa da drœe
i vræe sve rijeçi ovog Zakona.
PZ 31:13 Sinovi njihovi, koji to joæ ne znaju, çut øe i nauçit øe bojati se
Jahve, Boga vaæega, sve vrijeme dok budete œivjeli na zemlji æto øete je,
preæavæi Jordan, zaposjesti.”

180
PZ 31:14 Jahve reçe Mojsiju: “Evo se bliœi vrijeme tvoje smrti. Zovni
Joæuu i naåite se u Æatoru sastanka da mu dam zapovijedi.”
Mojsije i Joæua doåu u Æator sastanka.
PZ 31:15 U Æatoru pokaœe se Jahve u stupu od oblaka. Stup od oblaka
stajao je na ulazu u Æator.
PZ 31:16 Jahve reçe Mojsiju: “Evo øeæ naskoro poçinuti sa svojim ocima.
A narod øe se ovaj diøi da çini blud iduøi za tuåim bogovima one zemlje
u koju øe naskoro uøi; mene øe napustiti i prekræit øe moj Savez æto ga
s njim sklopih.
PZ 31:17 I onda øe se izliti moj gnjev na njega. Ostavit øu ih tada i skriti
od njih svoje lice da budu proœdirani. Snaøi øe ih mnoga zla i nevolje i
onda øe reøi: ‘Zar me ne snalaze ove nevolje zbog toga æto Bog moj nije
u mojoj sredini?’
PZ 31:18 A ja øu sasvim skriti svoje lice u taj dan, zbog svega zla æto ga
budu çinili okreøuøi se drugim bogovima.
PZ 31:19 Piæite sada sebi ovu pjesmu. Neka je nauçe Izraelci! Stavi je
u njihova usta da mi ova pjesma bude svjedokom protiv Izraelaca.
PZ 31:20 Kad ih dovedem u zemlju kojom teçe med i mlijeko i za koju se
zakleh ocima njihovim i kad se najedu, nasite i ugoje, okrenut øe se oni
drugim bogovima i njima øe iskazivati ætovanje; mene øe prezreti i
prekræiti moj Savez.
PZ 31:21 A kad ih snaåu mnoge nesreøe i nevolje, ova pjesma, jer je
njihovo potomstvo neøe nikada zaboraviti, pruœit øe svjedoçanstvo protiv
njih. Jer znam ja njihove osnove i æto veø danas snuju, prije nego sam
ih i doveo u zemlju koju im pod zakletvom obeøah.”
PZ 31:22 Toga dana napisa Mojsije ovu pjesmu i nauçi Izraelce pjesmi.
PZ 31:23 Nunovu sinu Joæui naloœi: “Ohrabri se i budi odluçan! Jer ti øeæ
uvesti Izraelce u zemlju za koju sam im se zakleo. I ja øu biti s tobom.”
PZ 31:24 Kad Mojsije napisa rijeçi ovoga Zakona u knjigu,
PZ 31:25 tada naredi Levijevcima, koji su nosili Kovçeg saveza Jahvina:
PZ 31:26 “Uzmite knjigu ovoga Zakona i poloœite je uz Kovçeg saveza
Jahvina. Neka ondje bude svjedokom protiv tebe!
PZ 31:27 Ta znam ja tvoju buntovnost i tvoju tvrdu æiju. Evo i danas, dok
joæ s vama œivim, bunite se protiv Jahve. A kako li neøete kad ja umrem!
Mojsijeva pjesma
PZ 31:28 Saberite k meni sve starjeæine svojih plemena i svoje
nadglednike da na njihove uæi kaœem ove rijeçi te da protiv njih uzmem
za svjedoke nebo i zemlju.
PZ 31:29 Jer znam ja da øete se nakon moje smrti izopaçiti i skrenuti s
puta koji sam vam odredio; nesreøa øe vas snaøi u buduøim vremenima
kad budete çinili æto je Jahvi nemilo i gnjevili ga djelima ruku svojih.”
PZ 31:30 A onda, na uæi sve zajednice izraelske, Mojsije izgovori do
kraja rijeçi ove pjesme:
PZ 32:1 “Sluæajte, nebesa, sad øu govoriti; çuj, zemljo, rijeçi usta mojih!
PZ 32:2 Neka mi nauk daœdi poput kiæe, kao rosa rijeç neka moja pada,
kao kiæica po mladoj zeleni, kao pljusak po travi velikoj!
PZ 32:3 Jer, Jahvino øu ime uznositi, a vi Boga naæeg veliçajte!
PZ 32:4 On je Stijena, djelo mu je savræeno, jer pravi su svi njegovi
putovi. Bog je on vjeran i bez zloøe, pravedan je on i praviçan.
PZ 32:5 Oni mu se iznevjeriæe - nisu mu sinovi, veø nakaze sinovske,
porod izopaçen i prepreden.
PZ 32:6 Tako li uzvraøaæ Jahvi, narode glupi i bezumni! Nije li on Otac
tvoj, Stvoritelj, koji te sazdao, po kom postojiæ?
PZ 32:7 Spomeni se dana pradavnih, promotri godine od naraætaja do
naraætaja. Oca svoga pitaj, i pouçit øe te, pitaj starije, pa øe ti kazati.
PZ 32:8 Kad je Viænji baætinu dijelio narodima, kad je razmjeætao sinove
çovjeçje, odredi im meåe po broju Boœjih sinova:
PZ 32:9 tad Jahvu njegov narod zapade, Jakov bi njegova baætina.
PZ 32:10 U zemlji stepskoj on ga je naæao, u pustinjskoj jezivoj pustoæi.
Obujmio ga, gajio ga i çuvao kao zjenu oka svoga.
PZ 32:11 Poput orla æto bdi nad gnijezdom, nad svojim orliøima lebdeøi,
tako on krila æiri, uzima ga, pa ga na svojim nosi perima.
PZ 32:12 Jahve sam njega je vodio, tuåeg boga s njim ne bijaæe.
PZ 32:13 Povede ga po visoçjima zemlje, nahrani ga plodovima poljskim,
dade mu meda iz peøine i ulja iz tvrde stijene;
PZ 32:14 kravljeg masla i ovçjeg mlijeka s pretilinom jaganjaca, ovnova
baæanskih i jaraca, sa salom œitnih bubrega, i napoji ga pjenuæavom
krvlju groόa.
PZ 32:15 Jeo je Jakov i nasitio se, ugojio se Jeæurun pa se uzritao.
Udebljao si se, utovio, usalio. Odbacio je Boga koji ga stvori i prezreo
Stijenu svog spasenja.

181
PZ 32:16 Tuåim bozima uçiniæe ga ljubomornim, razjariæe ga
gnusobama.
PZ 32:17 Œrtvovahu zlodusima koji Bog nisu, bogovima kojih ne
poznavahu
prije, doæljacima koji stigoæe nedavno i koje oci njihovi ne ætovahu.
PZ 32:18 Odnemarujeæ Stijenu æto te na svijet dade, ne sjeøaæ se viæe
Boga koji te rodi!
PZ 32:19 Vidje to Jahve i u gnjevu svojem odbaci sinove svoje i køeri.
PZ 32:20 Lice øu im svoje skriti, reçe, i vidjet øu æto øe biti od njih. Jer
izopaçeno je to koljeno, sinovi u kojima vjernosti nema.
PZ 32:21 Niætavnim me bogom na ljubomor potakoæe, razdraœiæe me
niætavilima svojim, i ja øu njih ljubomornim uçinit’, pukom niætavnim,
razdraœit øu ih glupim nekim narodom!
PZ 32:22 Da, moga gnjeva poœar je usplamtio i gorjet øe do dubina
æeolskih;
proœdrijet øe zemlju i sve æto ona raåa, saœeøi joj brda do temelja.
PZ 32:23 Nevolje na njih øu svaliti, na njih øu svoje istroæiti strijele.
PZ 32:24 Od gladi øe umirati, ognjica i poæast njih øe trovati. Poslat øu
na njih zub zvjerinji i otrov zmija æto prahom gmiœu.
PZ 32:25 Vani øe maç zatirati djecu, a strava øe vladati unutra. Ginut øe
jednako momak i djevojka, dojençe i starac sjedokos.
PZ 32:26 Rekoh: U prah øu ih smrviti, zbrisati im spomen izmed ljudi.
PZ 32:27 Ali se bojah ruga duæmanskoga: mogli bi im prevariti se
protivnici, pa da kaœu: ‘Pobjeda je naæa, nije to Jahvina izvela ruka.’
PZ 32:28 Jer narod je to neupuøen, oætroumlja u njih nema.
PZ 32:29 Da su mudri, veø bi se i dosjetili, razabrali æto ih oçekuje.
PZ 32:30 Kako da jedan tisuøu u bijeg nagna, i deset tisuøa da dvojica
gone,
da ih Stijena njina nije prodala, da ih Jahve nije izruçio?
PZ 32:31 Ali stijena im nije poput naæe Stijene; osuåeni su naæi neprijatelji.
PZ 32:32 Jer trs je njihov od sodomskog trsa i od vinograda gomorskih;
groœåe im je groœåe otrovno, grozdovi im grozdovi gorçine;
PZ 32:33 njihovo je vino otrov zmijski, œestok jed otrovnice ljute.
PZ 32:34 Ali nije li on u mene poput dragulja, zapeçaøen u mojim
riznicama?
PZ 32:35 Moja je odmazda i nagrada u vrijeme kad im noga posrne. Jer
blizu je dan njihove propasti, udes njihov brzo im se bliœi!
PZ 32:36 (Pravdu øe Jahve dati svome puku, saœalit se nad slugama
svojim.)
Vidjet øe da im gine snaga, da je i robu i slobodnu kraj.
PZ 32:37 Tad øe reøi: ‘Ta gdje su bozi njihovi, gdje stijena kojom se
zaklanjahu?
PZ 32:38 Oni æto su jeli salo njihovih klanica i pili vino njihovih ljevanica?’
Neka se dignu i neka vam pomognu, neka vam budu zakloniæte!
PZ 32:39 Vidite sada da ja, ja jesam, i da drugog Boga pored mene
nema! Ja usmrøujem i oœivljujem; ja udaram i iscjeljujem (i nitko se iz
ruke moje ne izbavlja).
PZ 32:40 Da, svoju ruku ja diœem prema nebu i kaœem: Ne bio ja œiv
vjeçito
PZ 32:41 ako naoætrivæi maç svoj blistavi ne uzmem sud u svoje ruke da
svojim odmazdim duæmanima, da naplatim onima koji mene mrze.
PZ 32:42 Strijele svoje opojit øu krvlju i maç moj najest øe se mesa, krvi
ubijenih i zarobljenih, glava duæmanskih vrhovnika.
PZ 32:43 Kliçite, o nebesa, s njime, oboœavajte ga, sinovi Boœji! Kliçite,
puci, s njegovim narodom, uznosite snagu njegovu, poslanici Jahvini.
Jer øe krv slugu svojih osvetiti, istom mjerom vratiti duæmanima, naplatit
øe od onih koji njega mrze, oçistiti od grijeha zemlju svog naroda.”
PZ 32:44 Doåe Mojsije s Joæuom, sinom Nunovim, te izgovori u uæi
naroda rijeçi ove pjesme.
PZ 32:45 Kad Mojsije izgovori sve ove rijeçi svemu Izraelu,
PZ 32:46 reçe im: “U srca svoja usadite sve rijeçi koje danas uzimam za
svjedoka protiv vas; naredite sinovima svojim da ih drœe vræeøi sve rijeçi
ovoga Zakona.
PZ 32:47 Ta nije to za vas prazna rijeç jer ona je vaæ œivot. Zbog ove
rijeçi œivjet øete dugo na zemlji koju øete, preæavæi Jordan, zaposjesti.”
Mojsijeva priprema za smrt
PZ 32:48 Toga istog dana Jahve reçe Mojsiju:
PZ 32:49 “Popni se na goru Nebo u Abarskom gorju - ono je u moapskoj
zemlji nasuprot Jerihonu - pa pogledaj zemlju kanaansku æto øu je dati
u posjed Izraelcima.

182
PZ 32:50 Onda umri na gori na koju se uspneæ i pridruœi se svojim precima
kao æto je i tvoj brat Aron, koji je umro na brdu Horu, bio pridruœen svojima.
PZ 32:51 A to zato æto ste mi se iznevjerili sred Izraelaca kod Meriba
Kadeæa, kod voda u pustinji Sinu: niste oçitovali moju svetost meåu
Izraelcima.
PZ 32:52 Zato øeæ samo izdaleka vidjeti onu zemlju, ali u nju neøeæ uøi
- u zemlju koju dajem Izraelcima.”
Mojsijev blagoslov
PZ 33:1 Ovo je blagoslov kojim Mojsije - çovjek Boœji - blagoslovi Izraelce
pred svoju smrt.
PZ 33:2 Reçe on: “Doåe Jahve sa Sinaja, sa Seira im se pokaza i s gore
Parana zasja. Zbog njih doåe od kadeækih zborova, sa svoga juga sve
do Obronaka.
PZ 33:3 Ipak ti ljubiæ narode, svi sveti njihovi u tvojoj su ruci. Pred tvojim
su leœali nogama, iæli tobom predvoåeni.”
PZ 33:4 (Mojsije nam je odredio zakon.) “Zbor Jakovljev njegovom posta
baætinom;
PZ 33:5 i bio je kralj u Jeæurunu kad se sakupiæe glavari narodni, kad se
sjediniæe plemena Jakovljeva.
PZ 33:6 Neka œivi Ruben i nikad neka ne izumre, neka œivi æaçica
njegovih!
PZ 33:7 Evo æto reçe za Judu: Usliæaj, Jahve, glas Judin i privedi ga k
njegovu narodu. Nek mu ruke njegovo brane pravo, pomozi mu protiv
duæmana njegovih.
PZ 33:8 O Leviju reçe: Daj Leviju tvoje Urime i tvoje Tumime çovjeku
milosti
svoje, koga si u Masi iskuæao, s kojim si se preo kod voda meripskih.
PZ 33:9 O ocu svome i majci reçe on: Nisam ih vidio! Braøe svoje ne
poznaje, na svoju se djecu ne osvrøe, jer tvoju rijeç on je vræio i tvojega
se drœao Saveza.
PZ 33:10 On uçi Jakova tvojim odredbama i Izraela tvojemu Zakonu.
On podiœe kad k tvojim nosnicama i paljenicu na œrtvenik ti stavlja.
PZ 33:11 O Jahve, snagu mu blagoslovi, milostivo primi djelo ruku
njegovih.
Slomi bedra njegovih neprijatelja; mrzitelji njegovi neka viæe ne ustanu.
PZ 33:12 O Benjaminu reçe: Jahvin je on ljubimac i u miru svagda poçiva.
Viænji ga ætiti svih njegovih dana, izmeåu njegovih prebiva bregova.
PZ 33:13 O Josipu reçe: Zemlju mu je Jahve blagoslovio; njegovo je
najbolje od onog æto daje rosa nebeska i æto se u bezdanima dolje krije!
PZ 33:14 Najbolje od onog æto daruje sunce i æto mlaåak novi nosi,
PZ 33:15 prvine s drevnih planina i najbolje s vjeçnih breœuljaka,
PZ 33:16 ponajbolji rod zemlje i svega æto je na njoj i milost Onog æto
prebiva u grmu. Neka sve to doåe na glavu Josipovu, na tjeme
posveøenog izmeåu sve braøe!
PZ 33:17 Kao prvenac bika on je veliçanstven, rozi su mu rogovi bivolji,
njima on nabada narode sve do krajeva zemaljskih. Takva su mnoætva
Efrajimova, takve su tisuøe Manaæeove.
PZ 33:18 O Zebulunu reçe: Bio sretan, Zebulune, u pohodima, i ti,
Jisakare, u æatorima svojim!
PZ 33:19 Na brdu gdje dolaze zazivati narodi za uspjeh prinose oni
prave œrtve jer siæu obilje mora i blago skriveno u pijesku.
PZ 33:20 O Gadu reçe: Neka je blagoslovljen tko Gada raæiri! Poput
lavice on poçiva razderavæi miæicu i glavu.
PZ 33:21 Prvine je tad sebi dodijelio jer vidje da mu je saçuvan dio
glavarev.
Na çelu svega naroda on je doæao, pravdu Jahvinu izvræivæi i odluke
njegove s Izraelom.
PZ 33:22 O Danu reçe: Dan je laviø æto skaçe iz Baæana.
PZ 33:23 O Naftaliju reçe: Naftali, milostima nasiøen, Jahvinim ispunjen
blagoslovom: more i jug njegovo su vlasniætvo.
PZ 33:24 O Aæeru reçe: Blagoslovljen bio Aæer meåu sinovima! Neka
miljenik bude meåu braøom svojom, i neka noge svoje u ulje umaçe!
PZ 33:25 Neka ti zasuni budu od gvoόa i mjedi i neka ti mir traje koliko
i œivot!
PZ 33:26 Nitko nije kao Bog Jeæurunov: po nebesima u pomoø ti jezdi i
po oblacima u svom veliçanstvu!
PZ 33:27 Bog vjeçni tvoje je utoçiæte, a na zemlji drevna njegova miæica
pred tobom goni neprijatelja; on dovikuje: ‘Uniæti!’
PZ 33:28 U sigurnosti prebiva Izrael, a Jakovljev je izvor na osami u
zemlji œita i vina, gdje nebesa rosom daœde.
PZ 33:29 Blago tebi, Izraele! Koji narod kao tebe Jahve spasava? On

183
ætit je tvoj æto te brani i maç tvoj slavodobitni, duæmani ti se ulaguju, ali ti
øeæ im gaziti po leåima.”
Mojsijeva smrt
PZ 34:1 Poslije toga ode Mojsije s Moapskih poljana na brdo Nebo, na
vrhunac Pisge nasuprot Jerihonu, gdje mu Jahve pokaza svu zemlju:
Gilead do Dana,
PZ 34:2 sav Naftali, kraj Efrajimov i Manaæeov, svu Judinu krajinu do
Zapadnog mora;
PZ 34:3 zatim Negeb, podruçje doline Jerihona - grada palmi - do Soara.
PZ 34:4 Potom mu reçe Jahve: “Ovo je zemlja za koju sam se zakleo
Abrahamu, Izaku i Jakovu da øu je dati tvome potomstvu. Dopustio sam
da je pogledaæ svojim oçima, ali ti onamo neøeæ prijeøi.”
PZ 34:5 I Mojsije, sluga Jahvin, umrije ondje u zemlji moapskoj po
Jahvinoj zapovijedi.
PZ 34:6 I ukopa ga on u dolini u zemlji nasuprot Bet Peoru. Do dana
danaænjega nitko nije doznao za njegov grob.
PZ 34:7 Mojsiju bijaæe sto dvadeset godina kad umrije. Oko mu nije
oslabilo niti mu je snaga popustila.
PZ 34:8 Izraelci oplakivahu Mojsija na Moapskim poljanama trideset
dana. Potom proåoæe i dani oplakivanja - tugovanja za Mojsijem.
PZ 34:9 A Joæua, sin Nunov, bio je ispunjen duhom mudrosti jer Mojsije
bijaæe na njega poloœio svoje ruke. Njega su Izraelci sluæali i çinili kako
je Jahve naredio Mojsiju.
PZ 34:10 Ne pojavi se viæe prorok u Izraelu ravan Mojsiju - njega je
Jahve poznavao licem u lice! -
PZ 34:11 po svim onim znakovima i çudesima u zemlji egipatskoj za
koja ga je Jahve slao da ih uçini na faraonu, na svim sluœbenicima
njegovim i na svoj zemlji njegovoj,
PZ 34:12 po onoj moønoj ruci njegovoj i po svim onim velikim zastraænim
djelima koja uçini na oçi svega Izraela.
JOÆUA
Poziv za polazak u Obeøanu zemlju
Joæ 1:1 Poslije smrti Mojsija, sluge Jahvina, reçe Jahve Joæui, sinu
Nunovu, pomoøniku Mojsijevu:
Joæ 1:2 “Moj je sluga Mojsije umro; zato sada ustani, prijeåi preko toga
Jordana, ti i sav taj narod, u zemlju koju dajem sinovima Izraelovim.
Joæ 1:3 Svako mjesto na koje stupi vaæa noga dajem vam, kao æto obeøah
Mojsiju.
Joæ 1:4 Od pustinje i od Libanona pa do Velike rijeke, rijeke Eufrata, i
sve do Velikog mora na sunçanom zapadu - sve øe to biti vaæe podruçje.
Joæ 1:5 Nitko neøe odoljeti pred tobom u sve dane tvog œivota; ja øu biti
s tobom, kao æto sam bio s Mojsijem, i nikada te neøu napustiti niti øu te
ostaviti.
Vjernost Zakonu, jamstvo nebeske pomoøi
Joæ 1:6 Budi odvaœan i hrabar jer øeæ ti uvesti narod ovaj da primi u
baætinu zemlju za koju se zakleh ocima njihovim da øu im je dati.
Joæ 1:7 Samo budi odvaœan i hrabar da sve uçiniæ vjerno prema
naredbama koje ti je dao Mojsije, sluga moj. Ne skreøi od toga ni desno
ni lijevo da bi ti bilo sretno sve æto poduzmeæ.
Joæ 1:8 Neka knjiga Zakona bude na ustima tvojim: razmiæljaj o njoj
danju i noøu, kako bi vjerno drœao sve æto je u njoj napisano: samo øeæ
tada biti sretan i uspjet øeæ u pothvatima. Nisam li ti zapovjedio:
Joæ 1:9 odvaœi se i budi hrabar? Ne boj se i ne strahuj, jer kuda god
poåeæ, s tobom je Jahve, Bog tvoj.”
Okupljanje plemena
Joæ 1:10 Tada zapovijedi Joæua glavarima narodnim:
Joæ 1:11 “Proåite kroz tabor i proglasite puku ovu zapovijed: ‘Spremite
sebi braænenice jer øete za tri dana prijeøi preko Jordana da biste primili
u posjed zemlju koju vam Jahve, Bog vaæ, daje u baætinu.’”
Joæ 1:12 Zatim reçe Joæua plemenu Rubenovu i Gadovu i polovini
plemena Manaæeova:
Joæ 1:13 “Sjetite se onoga æto vam je zapovjedio Mojsije, sluga Jahvin,
kada vam je rekao: ‘Jahve, Bog vaæ, hoøe da poçinete i daje vam ovu
zemlju.
Joæ 1:14 Vaæe œene, djeca i stada mogu ostati u zemlji koju vam je dao
Mojsije s onu stranu Jordana. Vi pak ratnici, za boj spremni, morate
naoruœani poøi pred svojom braøom da im pomognete,

184
Joæ 1:15 sve dok Jahve ne dade da poçinu i vaæa braøa, kao i vi, i dok ne
zaposjednu zemlju koju im daje Jahve, Bog vaæ. Tada se moœete vratiti
u zemlju koja vam pripada i koju vam je dao Jahvin sluga Mojsije, na
drugoj strani Jordana, prema istoku sunca.’”
Joæ 1:16 Oni odgovore Joæui: “Sve æto nam zapovjediæ, uçinit øemo, i
kuda nas god poæaljeæ, poøi øemo.
Joæ 1:17 Kao æto smo sluæali Mojsija, tako øemo se pokoravati i tebi.
Samo neka Jahve, Bog tvoj, bude s tobom kao æto bijaæe s Mojsijem!
Joæ 1:18 Tko se god usprotivi tvome glasu i ne posluæa tvojih rijeçi u
svemu æto mu zapovjediæ neka bude pogubljen. Samo ti budi odvaœan
i hrabar!”
Joæuine uhode u Jerihonu
Joæ 2:1 Joæua, sin Nunov, posla potajno iz Æitima dvojicu uhoda s
nalogom: “Idite, izvidite podruçje, osobito Jerihon.” Oni odu i stignu u
kuøu bludnice koja se zvala Rahaba i ondje prenoøe.
Joæ 2:2 To bude javljeno kralju jerihonskom: “Evo, stigoæe noøas ovamo
neki ljudi od sinova Izraelovih da izvide zemlju.”
Joæ 2:3 Tada kralj jerihonski poruçi Rahabi: “Izvedi ljude koji su doæli k
tebi, koji su uæli u tvoj dom, jer su doæli uhoditi svu zemlju.”
Joæ 2:4 Ali œena uze ona dva çovjeka, sakri ih i reçe: “Istina, ti su ljudi
doæli k meni, ali ja nisam znala odakle su.
Joæ 2:5 Kada se u sumrak zatvarahu gradska vrata, oni odoæe i ja ne
znam kamo su krenuli. Poœurite za njima jer ih joæ moœete stiøi.”
Joæ 2:6 A ona ih bijaæe izvela na krov i skrila pod netrveni lan æto ga je
ondje razastrla.
Joæ 2:7 I poœure se ljudi u potjeru za njima, prema Jordanu, sve do
prijelaza preko rijeke; a kad je potjera iziæla, zatvore se za njima gradska
vrata.
Sporazum izmeåu Rahabe i uhoda
Joæ 2:8 Dok joæ oni gore ne bijahu zaspali, popne se Rahaba k njima na
krov
Joæ 2:9 i reçe im: “Znam da vam je Jahve dao ovu zemlju, jer nas je sve
uhvatio strah od vas i prezaju od vas svi œitelji ovoga kraja.
Joæ 2:10 Jer çusmo kako je Jahve isuæio vodu Crvenoga mora pred
vama kada ste izaæli iz Egipta, i ono æto ste uçinili dvojici kraljeva amorejskih
s druge strane Jordana, Sihonu i Ogu, koje pogubiste.
Joæ 2:11 Kad smo çuli sve to, zastalo nam srce i nitko da smogne snage
da vam se suprotstavi jer Jahve, Bog vaæ - on je Bog gore na nebesima
i dolje na zemlji.
Joæ 2:12 Zakunite mi se, dakle, Jahvom da øete i vi uçiniti milost domu
oca moga, kao æto i ja uçinih milost vama, i dajte mi pouzdan znak
Joæ 2:13 da øete ostaviti na œivotu moga oca i moju majku, braøu moju
i sestre moje i sve njihovo i da øete nas izbaviti od smrti.”
Joæ 2:14 Odgovoriæe joj ljudi: “Œivotom svojim jamçimo za vas, samo
ako nas ne izdate. Kad nam Jahve dade zemlju, iskazat øemo ti milost
i vjernost.”
Joæ 2:15 Rahaba ih zatim spusti po konopu kroz prozor jer joj je kuøa
bila uz bedem i ona je do bedema stanovala.
Joæ 2:16 Joæ im reçe: “Poåite prema gori da vas potjera ne naåe i krijte
se ondje tri dana dok se progonitelji ne vrate, a onda idite svojim putem.”
Joæ 2:17 Ljudi joj odgovore: “Evo, ovako øemo ti ispuniti zakletvu kojom
si nas zaklela:
Joæ 2:18 kad uåemo u zemlju, posluœi se ovim znakom: priveœi ovu
crvenu vrpcu za prozor kroz koji nas spuætaæ i sakupi kod sebe, u kuøi,
svoga oca, i svoju majku, i svoju braøu, i svu svoju rodbinu.
Joæ 2:19 Tko god od vas stupi van preko praga tvoje kuøe, krv njegova
na glavu njegovu: nije krivnja na nama - sam je krivac svojoj smrti; a tko
ostane s tobom u kuøi, krv njegova neka padne na glave naæe - mi øemo
biti krivci ako ga se tko rukom dotakne.
Joæ 2:20 Ako pak izdaæ ovu naæu stvar, slobodni smo od zakletve kojom
si nas zaklela.”
Joæ 2:21 A ona odgovori: “Neka bude kako rekoste!” Tada ih pusti i oni
odoæe, a ona zaveza na prozor crvenu vrpcu.
Povratak uhoda
Joæ 2:22 Oni odoæe i doåoæe u goru i ondje ostadoæe tri dana dok se ne
vrati potjera; traœila ih je potjera na svim putovima, ali ih nije nigdje naæla.
Joæ 2:23 Tada se vrate i one dvije uhode: siåu s gore, prijeåu preko
rijeke i doåu k Joæui, sinu Nunovu, te ga izvijeste o svemu æto im se
dogodilo.
Joæ 2:24 I rekoæe Joæui: “Jahve nam je svu tu krajinu predao u ruke; sve
je njezine stanovnike uhvatio strah pred nama.”

185
Priprave za prijelaz
Joæ 3:1 Urani Joæua i sa svim sinovima Izraelovim krene od Æitima. I
stignu do Jordana pa ondje prije prelaza prenoøe.
Joæ 3:2 Poslije tri dana proåu starjeæine kroz tabor i zapovjede puku:
Joæ 3:3 “Çim ugledate Kovçeg saveza Jahve, Boga vaæega, i sveøenike
levite koji ga nose, krenite svi sa svoga mjesta i poåite za njim.
Joæ 3:4 Tako øete znati put kojim vam je iøi, jer tim putem joæ nikada
niste iæli. Ali izmeåu vas i Kovçega neka bude razmak do dvije tisuøe
lakata. I da mu se niste pribliœili.”
Joæ 3:5 A Joæua zapovjedi narodu: “Posvetite se za sutra, jer øe sutra
Jahve uçiniti çudesa meåu vama.”
Joæ 3:6 A sveøenicima Joæua zapovjedi: “Dignite Kovçeg saveza i nosite
ga pred narodom.” I digoæe Kovçeg saveza i ponijeæe ga pred narodom.
Posljednje upute
Joæ 3:7 Jahve reçe Joæui: “Danas te poçinjem uzvisivati pred oçima
svega Izraela, neka znaju da sam s tobom kao æto bijah s Mojsijem.
Joæ 3:8 Ti pak zapovjedi sveøenicima koji nose Kovçeg saveza:’ Kada
stignete do voda jordanskih, u Jordanu se samom zaustavite.’”
Joæ 3:9 Tada reçe Joæua Izraelcima: “Priåite i çujte rijeçi Jahve, Boga
svojega.”
Joæ 3:10 I reçe Joæua: “Po ovomu øete spoznati da je meåu vama Bog
œivi: on øe goniti ispred vas Kanaance, Hetite, Hivijce, Periœane,
Girgaæane, Amorejce i Jebusejce.
Joæ 3:11 Evo, Kovçeg saveza Gospodara sve zemlje proøi øe pred vama
preko Jordana.
Joæ 3:12 Izaberite odmah dvanaest ljudi iz plemena Izraelovih, po
jednoga iz svakoga plemena.
Joæ 3:13 Çim stopala sveøenika koji nose Kovçeg Jahve, Gospodara
sve zemlje, stupe u Jordan, razdijelit øe se voda Jordana, i ona æto teçe
odozgo ustavit øe se kao nasip.’”
Prijelaz preko rijeke
Joæ 3:14 Kad je narod krenuo iz svojih æatora da prijeåe preko Jordana,
ponesu sveøenici Kovçeg saveza pred njim.
Joæ 3:15 A kad su nosaçi Kovçega stigli do Jordana i kada su sveøenici
koji su nosili Kovçeg zagazili u vodu na obali - a bilo je vrijeme œetve kad
se Jordan prelijeva preko svojih obala -
Joæ 3:16 voda æto je tekla odozgo daleko se, poput nasipa, ustavila kod
grada Adame, koji se nalazi kraj Sartana; a voda æto je otjecala dolje u
Arabsko ili Slano more sasvim je otekla i narod je prelazio prema
Jerihonu.
Joæ 3:17 Sveøenici koji su nosili Kovçeg saveza Jahvina stajahu na
suhu usred Jordana i prelaœaæe Izrael po suhu sve dok sav narod ne
prijeåe preko rijeke.
Dvanaest spomen-kamenova
Joæ 4:1 Poæto je sav narod preæao preko Jordana, reçe Jahve Joæui:
Joæ 4:2 “Izaberite iz naroda dvanaest ljudi, od svakoga plemena po
jednoga,
Joæ 4:3 i zapovjedite im: ‘Dignite odavde, iz sredine Jordana - s mjesta
gdje stoje noge sveøenika - dvanaest kamenova koje øete ponijeti sa
sobom i poloœiti na mjestu gdje budete noøas prenoøili.’”
Joæ 4:4 Tada pozva Joæua dvanaest ljudi koje je bio izabrao izmeåu
sinova Izraelovih, iz svakoga plemena po jednoga çovjeka,
Joæ 4:5 i reçe im: “Idite pred Kovçeg Jahve, Boga svoga, u sredinu
Jordana, i neka svaki donese na svojim ramenima po jedan kamen
prema broju plemena Izraelovih.
Joæ 4:6 To øe biti na spomen meåu vama. Kad vas jednoga dana budu
pitala vaæa djeca: ‘Æto vam znaçe ovi kamenovi?’
Joæ 4:7 reøi øete im: ‘Voda se Jordana razdijelila pred Kovçegom saveza
Jahvina kad je prelazio preko Jordana.’ I ovo øe kamenje biti vjeçni
spomen sinovima Izraelovim.”
Joæ 4:8 Izraelci uçine kako im je zapovjedio Joæua, uzmu dvanaest
kamenova iz sredine Jordana, prema broju plemena Izraelovih, kako je
Jahve naredio Joæui: prenesu ih do svoga noøiæta i poloœe ondje.
Joæ 4:9 Zatim Joæua postavi usred Jordana dvanaest kamenova na
mjesta gdje su stajale noge sveøenika koji su nosili Kovçeg saveza.
Ondje stoje i danas.
Svræetak prijelaza
Joæ 4:10 Sveøenici koji su nosili Kovçeg saveza stajali su usred Jordana,
sve dok se nije izvræilo sve æto je Jahve zapovjedio Joæui da narod izvræi,
sasvim onako kao æto Mojsije bijaæe naredio Joæui. A narod je œurno
prelazio.

186
Joæ 4:11 Poæto je sav narod preæao, prijeåu i sveøenici s Kovçegom
saveza Jahvina i krenu pred narodom.
Joæ 4:12 Tada sinovi Rubenovi i sinovi Gadovi i polovina plemena
Manaæeova u bojnoj opremi stanu na çelo sinova Izraelovih, kao æto im
bijaæe zapovjedio Mojsije.
Joæ 4:13 Oko çetrdeset tisuøa naoruœanih ljudi preælo je pred Jahvom
da se bori na Jerihonskim poljanama.
Joæ 4:14 Toga dana uzvisi Jahve Joæuu pred svim Izraelom i svi ga se
bojahu, kao nekoø Mojsija, u sve dane njegova œivota.
Joæ 4:15 Jahve reçe Joæui:
Joæ 4:16 “Zapovjedi sveøenicima koji nose Kovçeg saveza neka izaåu
iz Jordana.”
Joæ 4:17 Tada Joæua zapovjedi sveøenicima: “Izaåite iz Jordana!”
Joæ 4:18 A çim su sveøenici koji su nosili Kovçeg saveza Jahvina izaæli
isred Jordana i stali nogama na suho, vrate se vode Jordana na svoje
mjesto i poteku kao i prije preko svojih obala.
Dolazak u Gilgal
Joæ 4:19 Narod je izaæao iz Jordana desetog dana prvoga mjeseca.
Tada se utaborio u Gilgalu, istoçno od Jerihona.
Joæ 4:20 A onih dvanaest kamenova æto su ih uzeli sa sobom iz Jordana,
Joæua postavi u Gilgalu.
Joæ 4:21 Tada reçe Izraelcima: “Ako potomci vaæi upitaju jednoga dana
svoje oçeve: ‘Æto znaçi ovo kamenje?’ -
Joæ 4:22 vi ih pouçite ovako: ‘Izrael je ovdje po suhu preæao preko
Jordana
Joæ 4:23 jer je Jahve, Bog vaæ, osuæio pred vama vodu Jordana dok ne
prijeåoste, kao æto je uçinio Jahve, Bog vaæ, s Morem crvenim kad ga je
osuæio pred nama dok ne prijeåosmo.
Joæ 4:24 A sve to, da bi znali svi narodi zemlje koliko je moøna ruka
Jahvina, i vi sami da se svagda bojite Jahve, Boga svoga.’”
Strah naroda na zapadnoj obali Jordana
Joæ 5:1 Poæto su çuli svi kraljevi amorejski na zapadnoj strani Jordana
i svi kraljevi kanaanski koji bijahu uz more da je Jahve osuæio Jordan
pred Izraelcima dok ne prijeåoæe, zastade im srce i nestade im junaætva
pred Izraelcima.
Obrezivanje Œidova u Gilgalu
Joæ 5:2 U to vrijeme Jahve reçe Joæui: “Naçini sebi kamene noœeve i
ponovo obreœi Izraelce.”
Joæ 5:3 Joæua naçini sebi kamene noœeve i obreza Izraelce na breœuljku
Aralotu.
Joæ 5:4 A evo zaæto ih je Joæua obrezao: sve ljudstvo æto je iziælo iz
Egipta, sve æto mogaæe nositi oruœje, pomrlo je na putu kroz pustinju.
Joæ 5:5 Svi oni bijahu obrezani, ali nije bio obrezan nitko koji se rodio na
putu kroz pustinju, poslije izlaska iz Egipta,
Joæ 5:6 jer su çetrdeset godina Izraelci lutali pustinjom dok ne pomrijeæe
svi za oruœje sposobni koji bijahu iziæli iz Egipta; nisu sluæali glasa Jahvina
te im se Jahve zakleo da njihove oçi neøe vidjeti zemlju koju je obeøao
njihovim ocima - zemlju u kojoj teçe mlijeko i med.
Joæ 5:7 Na njihovo je mjesto podigao sinove njihove i njih je Joæua
obrezao: nisu bili obrezani jer se na putu nije obrezivalo.
Joæ 5:8 Kad je bio obrezan sav narod, poçivali su u taboru sve dok nisu
ozdravili.
Joæ 5:9 Tada reçe Jahve Joæui: “Danas skidoh s vas sramotu egipatsku.”
I prozva se ono mjesto Gilgal sve do naæih dana.
Svetkovanje Pashe
Joæ 5:10 Izraelci se, dakle, utaboriæe u Gilgalu i ondje na Jerihonskim
poljanama proslaviæe Pashu uveçer çetrnaestoga dana u mjesecu.
Joæ 5:11 A sutradan poslije Pashe, upravo toga dana, blagovali su od
uroda one zemlje: beskvasna kruha i prœena zrnja.
Joæ 5:12 I mana je prestala padati çim su poçeli jesti plodove zemlje.
Tako Izraelci nisu viæe imali mane, nego su se te godine hranili plodovima
zemlje kanaanske.
Objava Boœja
Joæ 5:13 Kad se Joæua pribliœio gradu Jerihonu, podiœe oçi i ugleda
çovjeka kako pred njim stoji s isukanim maçem u ruci. Joæua mu pristupi
i upita ga: “Jesi li ti s nama ili s naæim neprijateljima?”
Joæ 5:14 A on odgovori: “Ne, ja sam voåa vojske Jahvine i upravo sam
doæao ...” Tada Joæua pade niçice, pokloni mu se i reçe: “Æto zapovijedaæ
Gospodaru, sluzi svome?”
Joæ 5:15 A voåa vojske Jahvine odgovori Joæui: “Skini obuøu s nogu
svojih, jer je sveto mjesto na kojem stojiæ.” I Joæua uçini tako.

187
Joæ 6:1 A Jerihon stajaæe silno utvråen i zatvoren pred sinovima Izraelovim.
Nitko nije izlazio niti je tko ulazio.
Joæ 6:2 Tada Jahve reçe Joæui: “Evo, predajem ti u ruke Jerihon i kralja
njegova s ratnicima.
Joæ 6:3 Svi vi ratnici obiåite oko grada jedanput na dan. Tako çinite æest
dana.
Joæ 6:4 A sedam sveøenika neka nose pred Kovçegom sedam truba od
ovnujskih rogova. Sedmoga dana obiåite sedam puta oko grada, a
sveøenici neka trube u trublje.
Joæ 6:5 Pa kad oteœuøi zatrube u rog ovnujski, neka sav narod, çim çuje
glas trube, podigne silnu bojnu viku. I sruæit øe se gradski bedemi, a
narod neka tada ulazi svaki odande gdje se naåe.”
Joæ 6:6 Joæua, sin Nunov, pozva k sebi sveøenike i reçe im: “Uzmite
Kovçeg saveza, a sedam sveøenika neka ponese sedam truba od
rogova ovnujskih pred Kovçegom Jahvinim.”
Joæ 6:7 A narodu reçe: “Poåite i obiåite oko grada, a ratnici neka idu
pred Kovçegom Jahvinim.”
Joæ 6:8 I bi kako je Joæua zapovjedio narodu. Poåe sedam sveøenika
noseøi trube od rogova ovnujskih: trubili su u rogove, a Kovçeg Jahvin
iåaæe za njima.
Joæ 6:9 Ratnici poåoæe pred sveøenicima koji su trubili u trube, a
zalaznica krenu za Kovçegom. Stupali su tako dok se glas truba
razlijegao.
Joæ 6:10 A narodu bijaæe zapovjedio Joæua govoreøi: “Ne viçite i ne
dajte glasa od sebe i nijedna rijeç neka se ne çuje iz vaæih usta dok vam
ne kaœem: ‘Viçite!’ Tada neka odjekne bojna vika.”
Joæ 6:11 I naredi da Kovçeg Jahvin obiåe jednom oko grada pa da se
vrate u tabor i ondje prenoøe.
Joæ 6:12 Sutradan urani Joæua, a sveøenici ponesu Kovçeg saveza.
Joæ 6:13 A sedam sveøenika koji su nosili sedam truba od rogova
ovnujskih poåu pred Kovçegom Jahvinim. Iduøi trubili su u trube, ratnici
iåahu pred njima, a zalaznica pak za Kovçegom Jahvinim dok su trube
odjekivale.
Joæ 6:14 Tako i drugog dana obiåu jednom oko grada pa se vrate natrag
u tabor. Tako su çinili æest dana.
Joæ 6:15 A sedmoga dana zorom ustanu i obiåu oko grada istim onakvim
redom sedam puta. Samo su toga dana obiæli oko grada sedam puta.
Jerihon - “herem” Jahvi
Joæ 6:16 Za sedmog obilaska snaœno zatrube sveøenici u rogove, a
Joæua reçe narodu: “Kliçite bojne poklike jer vam je Jahve predao grad!
Joæ 6:17 Grad neka bude ‘herem’ Jahvi - uklet i predan uniætenju sa
svime æto je u njemu. Samo bludnica Rahaba da ostane œiva i svi koji
budu s njom u kuøi, jer je ona skrila uhode koje smo poslali.
Joæ 6:18 A çuvajte se svega ukletog u gradu da i sami ne budete prokleti
æto ste uzeli ukleto, jer biste time navukli prokletstvo na tabor i unesreøili
ga.
Joæ 6:19 Zato sve srebro i zlato, sve bakreno i œeljezno posuåe neka
bude posveøeno Jahvi i pohranjeno u riznicu.”
Joæ 6:20 Tada povika narod i odjeknuæe trube. Kada se zaori glas truba
i bojni povici naroda, padoæe bedemi i narod prodrije u grad, svatko
odande gdje se naæao, i osvojiæe ga.
Joæ 6:21 I tada izvræiæe kletvu niæteøi oætricom maça sve æto bijaæe u
gradu: muæko i œensko, staro i mlado, volove, ovce i magarad.
Joæ 6:22 A onoj dvojici æto su uhodili zemlju reçe Joæua: “Idite u kuøu
one bludnice pa izvedite œenu sa svima njezinima, kako joj se zakleste.”
Joæ 6:23 I mladi ljudi, uhode, odoæe te izvedoæe Rahabu, njezina oca i
njezinu majku, braøu i svu rodbinu. Izvedoæe sve njezine i smjestiæe ih
izvan izraelskog tabora.
Joæ 6:24 Spaliæe grad i sve æto bijaæe u njemu: uzeæe samo srebro,
zlato, tuçano i œeljezno posuåe i staviæe u riznicu Doma Jahvina.
Joæ 6:25 Ali bludnicu Rahabu, svu njenu obitelj i sve njihovo poætedi
Joæua. Ona ostade meåu Izraelcima sve do danas, jer je skrila glasnike
koje je poslao Joæua da uhode Jerihon.
Joæ 6:26 Tada izreçe Joæua ovu kletvu:
“Proklet bio pred licem Jahve çovjek koji pokuæa da ponovo gradi Jerihon:
gradio mu temelje na svom prvencu, podizao mu vrata na svome
mezimcu!”
Joæ 6:27 Jahve je bio s Joæuom te se pronio glas o njemu po svoj zemlji.
Joæ 7:1 Ali se sinovi Izraelovi teæko ogrijeæiæe o “herem”, jer je Akan, sin
Karmija, sina Zabdijeva, sina Zerahova, od plemena Judina, uzeo od
ukletih stvari, i Jahve se razgnjevi na sinove Izraelove.

188
Joæ 7:2 Joæua pak posla ljude iz Jerihona u Aj, koji leœi istoçno od Betela,
i reçe im: “Uziåite onamo, izvidite kraj!” Ljudi odoæe te izvidjeæe Aj.
Joæ 7:3 Vrativæi se k Joæui, rekoæe mu: “Ne treba da onamo uzlazi sav
narod; dvije do tri tisuøe ljudi neka idu da osvoje Aj. Ne muçi onamo sav
narod, jer je ondje malo svijeta.”
Joæ 7:4 Poåe onamo oko tri tisuøe ljudi od svega naroda, ali su morali
pobjeøi pred onima iz Aja.
Joæ 7:5 Ajani pobiæe oko trideset i æest ljudi i tjerali su ih ispred svojih
vrata do Æebarima: pobili su ih na strmini. Klonu tada srce narodu kao
da mu je voda u œilama.
Joæuina molitva i Jahvin odgovor
Joæ 7:6 Razdrije Joæua haljine svoje i baci se niçice pred Kovçegom
Jahvinim, i ostade tako do veçeri, on i starjeæine u Izraelu, posuvæi glave
pepelom.
Joæ 7:7 Tada reçe Joæua: “Jao, Gospode Jahve, zaæto si preveo ovaj
narod preko Jordana? Da nas predaæ u ruke Amorejaca da nas pobiju?
Kamo sreøe da smo stali s onu stranu Jordana!
Joæ 7:8 Oprosti, Gospode! Æto drugo da reçem kad je Izrael okrenuo
leåa pred svojim neprijateljima?
Joæ 7:9 Ako to çuju Kanaanci i ostali œitelji zemlje, udruœit øe se protiv
nas da zbriæu ime naæe sa zemlje. Æto øeæ, dakle, uçiniti za veliko ime
svoje?”
Joæ 7:10 A Jahve odgovori Joæui: “Ustani! Zaæto si pao niçice?
Joæ 7:11 Izrael je sagrijeæio: prekræili su Savez kojim sam ih vezao. Zaista,
uzeæe ukleto, porobiæe, poskrivaæe i prisvojiæe.
Joæ 7:12 I zato Izraelci ne mogu izdrœati pred svojim neprijateljima, okreøu
leåa pred protivnicima jer su postali ukleti. Ja ne mogu viæe biti s vama
ako iz svoje sredine ne maknete proklete.
Joæ 7:13 Ustani! Sazovi narod na posveøenje i reci mu: Posvetite se za
sutra, jer ovako govori Jahve, Bog Izraelov: ‘Kletva je u tebi, Izraele; i
neøeæ izdrœati pred svojim neprijateljima sve dok ne odstranite kletvu iz
svoje sredine.’
Joæ 7:14 Zato sutra zorom pristupite pleme za plemenom; iz plemena
koje odredi Jahve priøi øe rod za rodom, a onda iz roda koji oznaçi Jahve
pristupit øe obitelj po obitelj, a iz obitelji koju oznaçi Jahve pristupit øe
çovjek za çovjekom.
Joæ 7:15 I tko se tada naåe s ukletom stvari, neka se spali on i sve æto mu
pripada, jer je prekræio Savez Jahvin i osramotio Izraela.”
Otkrivanje i kaœnjavanje krivca
Joæ 7:16 Urani Joæua ujutro i pozva Izraela po plemenima; pristupiæe i
otkri se pleme Judino.
Joæ 7:17 Potom pristupi rod za rodom iz plemena Judina i pronaåe se
rod Zerahov. Pristupiæe obitelji roda Zerahova, domaøin jedan za drugim,
i pronaåoæe obitelj Zabdijevu.
Joæ 7:18 Naposljetku naredi Joæua da pristupi obitelj Zabdijeva,
muækarac jedan za drugim, i pronaæao se Akan, sin Karmija, sina
Zabdijeva, sina Zerahova, od plemena Judina.
Joæ 7:19 Tada reçe Joæua Akanu: “Sine moj, daj slavu Jahvi, Bogu
Izraelovu, i priznaj mu æto si uçinio; objasni æto si uçinio i nemoj mi niæta
tajiti.”
Joæ 7:20 Akan reçe Joæui: “Zaista, ja sagrijeæih Jahvi, Bogu Izraelovu,
i evo æto sam uçinio:
Joæ 7:21 vidjeh u plijenu lijep æinearski plaæt, dvije stotine srebrnjaka i
zlatnu æipku vrijednu pedeset srebrnjaka, pa se polakomih i uzeh sebi.
Eno je sve zakopano usred moga æatora, a srebro je odozdo.”
Joæ 7:22 Tada uputi Joæua poslanike, koji otrçaæe u æator. I gle, sve
bijaæe zakopano u æatoru, a odozdo srebro.
Joæ 7:23 Uzmu sve iz æatora i donesu Joæui i starjeæinama Izraelovim i
prostrijeæe sve pred Jahvu.
Joæ 7:24 Tada uze Joæua Akana, sina Zerahova, i srebro, plaæt i zlatnu
æipku, i sve sinove i køeri njegove, volove njegove i magarad, i ovce,
æator njegov i sve æto bijaæe njegovo te ga izvede u dolinu Akor. Pratio
ih sav Izrael.
Joæ 7:25 Reçe Joæua: “Kako si ti nas unesreøio, tako danas tebe
unesreøio Jahve!” I kamenova ga sav Izrael.
Joæ 7:26 Potom navaliæe na njega gomilu kamenja, koje stoji do danas.
Tako se Jahve ublaœi od svoga œestoka gnjeva. Zbog toga se dogaåaja
prozva ono mjesto dolina Akor i tako se zove do danas.
Joæ 8:1 Tada reçe Jahve Joæui: “Ne boj se i ne strahuj! Uzmi sa sobom
sve ratnike, ustani i navali na Aj. Gle, predajem ti u ruke ajskoga kralja,
njegov narod, grad i zemlju njegovu.

189
Joæ 8:2 Uçini s Ajem i s njegovim kraljem kao æto si uçinio s Jerihonom
i njegovim kraljem; ali vam je slobodno da prigrabite plijen iz njega i
njegovu stoku. Postavi gradu zasjedu s leåa.”
Joæ 8:3 Spremi se Joæua da navali na Aj i svi ratnici s njime. Izabrao je
trideset tisuøa junaka i poslao ih noøu;
Joæ 8:4 dade im zapovijed: “Pazite! Poøi øete u zasjedu gradu s leåa, ali
da ne budete predaleko od grada i budite svi spremni.
Joæ 8:5 A ja i sav narod koji me prati primaknut øemo se gradu; i kada
ljudi iz Aja izaåu pred nas, mi øemo kao i prije pobjeøi ispred njih.
Joæ 8:6 Oni øe onda navaliti za nama dok ih ne odvedemo od grada jer
øe misliti: ‘Bjeœe ispred nas kao i prije.’
Joæ 8:7 Tada provalite iz zasjede i zauzmite grad: Jahve, Bog vaæ, predat
øe vam ga u ruke.
Joæ 8:8 Kad jednom osvojite grad, spalite ga ognjem. Uçinite to po
Jahvinoj zapovijedi. Pazite, to vam zapovjedih.”
Joæ 8:9 Joæua ih posla i oni odoæe u zasjedu te se smjestiæe izmeåu
Betela i Aja, gradu sa zapada. A Joæua provede noø meåu narodom.
Joæ 8:10 Uranivæi, Joæua ujutro prebroja narod i poåe sa starjeæinama
Izraelovim pred narodom na Aj.
Joæ 8:11 Svi ratnici krenu s njim i kad se primaknu gradu, utabore se Aju
sa sjevera, tako da je izmeåu njih i mjesta bila ravnica.
Joæ 8:12 Joæua uze oko pet tisuøa ljudi i namjesti zasjedu izmeåu Betela
i Aja, gradu sa zapadne strane.
Joæ 8:13 A narod se smjesti u tabor, koji je bio na sjeveru grada, dok je
njegova zalaznica bila na zapadu grada. Joæua opet provede noø usred
naroda.
Joæ 8:14 Kad je sve to vidio ajski kralj, poœuri se te izaåe on i sav njegov
narod niz obronak prema Arabi u boj protiv Izraela. A nisu ni slutili da je
iza grada namjeætena zasjeda.
Joæ 8:15 Tada Joæua i sav Izrael nagnu bjeœati kao da su ih pobijedili. I
bjeœali su putem prema pustinji.
Joæ 8:16 Ajani nato pozvaæe sve iz grada i dadoæe se za njima u potjeru
te, goneøi Joæuu, odvoje se od grada.
Joæ 8:17 I ne ostade nitko u Aju i Betelu da nije poæao za Izraelcima.
Ostavili su grad otvoren i gonili Izraelce.
Joæ 8:18 Tada reçe Jahve Joæui: “Zamahni kopljem æto ti je u ruci prema
Aju: predajem ti ga u ruke.” I podiœe Joæua koplje æto mu bjeæe u ruci i
zamahnu prema gradu.
Joæ 8:19 I tek æto je podigao ruku, dignu se ljudi iz zasjede i potrçe prema
gradu, osvoje ga i umah ga ognjem zapale.
Pokolj graåana Aja
Joæ 8:20 Kada se oni iz Aja obazreæe, imadoæe æto vidjeti: dim se dizao
iz grada prema nebu. I nitko od njih nije imao kuda uteøi ni tamo ni amo.
Tada se narod koji je bjeœao prema pustinji okrenuo prema
progoniteljima.
Joæ 8:21 Vidjevæi Joæua i sav Izrael da je zasjeda zauzela grad i da se
diœe dim iz grada, vrate se i udare na ljude iz Aja.
Joæ 8:22 Njihovi su im izaæli u susret iz grada, i tako se oni iz Aja naåoæe
posred Izraelaca, opkoljeni i s jedne i s druge strane: biæe pobijeni tako
te ni jedan ne ostade œiv niti uteçe.
Joæ 8:23 A kralja Aja uhvatiæe œiva i dovedoæe ga Joæui.
Joæ 8:24 Kad su Izraelci pobili sve stanovnike Aja na otvorenu polju i u
pustinji, kuda su ih gonili, i kada svi padoæe od maça, vratiæe se Izraelci
u Aj i sasjekoæe maçem sve æto bjeæe u njemu.
Joæ 8:25 Bilo je dvanaest tisuøa onih koji su izginuli toga dana, ljudi i
œena - sav Aj.
Joæ 8:26 Joæua nije spuætao ruke kojom bijaæe zamahnuo kopljem sve
dok nisu poubijani svi stanovnici Aja.
Joæ 8:27 Samo stoku i plijen iz onoga grada razdijele meåu sobom
Izraelci, kao æto je Jahve zapovjedio Joæui.
Joæ 8:28 Joæua spali Aj i uçini ga za sve vijeke ruæevinom, pustim mjestom
do danas.
Joæ 8:29 Kralja ajskoga objesi o drvo do veçeri. O zapadu sunçanom
zapovjedi Joæua te skinuæe truplo s drveta, baciæe ga pred gradska vrata
i nabacaæe na njega veliku gomilu kamenja, koja stoji i danas.
Joæ 8:30 Tada podiœe Joæua œrtvenik Jahvi, Bogu Izraelovu, na gori
Ebalu,
Joæ 8:31 kao æto je zapovjedio Mojsije, sluga Jahvin, svim sinovima
Izraelovim i kako je napisano u Mojsijevoj knjizi Zakona: œrtvenik od
grubog kamena, neklesanog œeljezom. Na njemu bi prinesena Jahvi
œrtva paljenica i priçesnica.

190
Joæ 8:32 Tu na kamenju Joæua prepiæe Zakon Mojsijev koji bjeæe napisan
za sinove Izraelove.
Joæ 8:33 I sav Izrael i njegove starjeæine, glavari narodni i suci, doæljaci
i domaøi, stanu s obje strane Kovçega prema sveøenicima i levitima koji
su nosili Kovçeg saveza Jahvina - polovina prema gori Gerizimu, a
polovina prema gori Ebalu - da bi se blagoslovio puk Izraelov prema
obredu koji zapovjedi Mojsije.
Joæ 8:34 Tada proçita Joæua svaku rijeç Zakona, blagoslov i prokletstvo,
sve kako je napisano u knjizi Zakona.
Joæ 8:35 Nije Joæua propustio nijedne Mojsijeve naredbe, nego ih je sve
proçitao pred saborom svih Izraelaca, pred œenama, djecom i doæljacima
koji su iæli s njima.
Savez protiv Izraela
Joæ 9:1 O tim su dogaåajima çuli svi kraljevi s onu stranu Jordana - u
Gorju, u Æefeli i duœ çitave obale Velikoga mora sve do Libanona: Hetiti,
Amorejci, Kanaanci, Periœani, Hivijci, Jebusejci -
Joæ 9:2 pa se svi udruœiæe da sloœno udare protiv Joæue i Izraela.
Varka Gibeonaca
Joæ 9:3 A stanovnici Gibeona, pouçeni onim æto Joæua uçini Jerihonu i
Aju,
Joæ 9:4 dosjete se lukavstvu. Priçine se da su putnici: bace na svoje
magarce stare vreøe i vinske mjeæine, poderane i zakrpane.
Joæ 9:5 Obuli su na noge rabljenu i pokrpanu obuøu i vrgli na se staru
odjeøu. Sav kruh æto su ga ponijeli na put bijaæe suh i razdrobljen.
Joæ 9:6 Stigoæe Joæui u gilgalski tabor i rekoæe njemu i ljudima Izraelcima:
“Dolazimo iz daleke zemlje, sklopite savez s nama.”
Joæ 9:7 Ali ljudi Izraelci kaœu tim Hivijcima: “Tko zna ne œivite li moœda
meåu nama? Kako øemo, dakle, sklopiti savez s vama?”
Joæ 9:8 A oni odgovore Joæui: “Tvoje smo sluge!” Joæua ih upita: “Tko
ste i odakle dolazite?”
Joæ 9:9 Odgovore: “Daleka je zemlja iz koje dolaze tvoje sluge u ime
Jahve, Boga tvojega: çuli smo za slavu njegovu i za sve æto je uçinio u
Egiptu
Joæ 9:10 i za ono æto je uçinio dvojici kraljeva amorejskih koji su vladali
s onu stranu Jordana - Sihonu, kralju heæbonskom, i Ogu, kralju
baæanskom u Aætarotu.
Joæ 9:11 Tada nam rekoæe naæe starjeæine i svi u naæoj zemlji: ‘Opskrbite
se hranom za put, poåite im u susret i recite im: Vaæe smo sluge, sklopite
dakle savez s nama.’
Joæ 9:12 Evo naæega kruha: vruø smo ponijeli na put od kuøa svojih
kada smo krenuli k vama, a sada je, evo, suh i razdrobljen.
Joæ 9:13 A ovo su vinski mjehovi: nove smo ih nalili, pa su se, evo, veø
poderali; i haljine naæe i obuøa veø su troæni od dalekog puta.”
Joæ 9:14 I povjerovaæe im ljudi po putnoj opskrbi, ne pitajuøi Jahvu æto
øe im reøi.
Joæ 9:15 Joæua uglavi s njima mir i sklopi savez s njima da øe ih poætedjeti.
I glavari se na to zakunu.
Joæ 9:16 A poslije tri dana, poæto su sklopili s njima savez, saznalo se da
su im susjedi i da œive usred Izraela.
Joæ 9:17 Tada krenu Izraelci iz tabora i stignu u njihove gradove, a to su
bili Gibeon, Kefira, Beerot i Kirjat Jearim.
Joæ 9:18 Ali ih nisu napali sinovi Izraelovi, jer su im se glavari zajednice
zakleli Jahvom, Bogom Izraelovim. Ali sva zajednica poçe rogoboriti
protiv glavara.
Poloœaj Gibeonaca
Joæ 9:19 Tada svi glavari rekoæe zajednici: “Mi smo im se zakleli Jahvom,
Bogom Izraelovim, i zato ih ne smijemo dirati.
Joæ 9:20 Evo æto øemo: pustimo ih da œive, kako nas ne bi stigla srdœba
zbog zakletve kojom smo se zakleli.”
Joæ 9:21 Joæ dometnuæe glavari: “Neka œive i neka budu drvosjeçe i
vodonoæe svoj zajednici.” Sva zajednica prihvati æto rekoæe glavari.
Joæ 9:22 Joæua pozva Gibeonce i reçe im: “Zaæto nas prevariste govoreøi:
‘Vrlo smo daleko od vas’, kad eto œivite usred nas?
Joæ 9:23 Zato øe sada na vama biti kletva i nikada neøe nestati meåu
vama ropstva: bit øete drvosjeçe i vodonoæe za Dom Boga moga.”
Joæ 9:24 Oni odgovore Joæui: “Sa svih strana dolazili su glasovi nama,
slugama tvojim, kako je Jahve, Bog tvoj, odredio Mojsiju, sluzi svomu,
da øe vam dati svu zemlju i da øe istrijebiti ispred vas sve stanovnike ove
zemlje; silno smo se uplaæili od vas za svoje œivote i zato smo uçinili ovo.
Joæ 9:25 I sada smo, evo, u tvojim rukama: uçini s nama æto misliæ da je
dobro i pravo.”

191
Joæ 9:26 A on im je uçinio ovako: izbavio ih iz ruku sinova Izraelovih te
ih nisu pobili.
Joæ 9:27 I od toga dana naredi im Joæua da sijeku drva i nose vodu, sve
do danas, za zajednicu i za œrtvenik Jahvin na mjestu koje se god izabere.
Pet kraljeva protiv Gibeona
Joæ 10:1 A kad çu jeruzalemski kralj Adoni-Sedek da je Joæua zauzeo
Aj i da ga je izruçio “heremu”, kletom uniætenju, kao æto je uçinio s
Jerihonom i njegovim kraljem, i da su stanovnici Gibeona uçinili mir s
Izraelom i ukljuçili se meåu njih,
Joæ 10:2 vrlo se uplaæi, jer je Gibeon bio znaçajan kao kakav kraljevski
grad, veøi od Aja, a svi œitelji njegovi bijahu ratnici.
Joæ 10:3 Zato jeruzalemski kralj Adoni-Sedek poruçi Hohamu, kralju
hebronskom, Piramu, kralju jarmutskom, Jafiji, kralju lakiækom, i Debiru,
kralju eglonskom:
Joæ 10:4 “Doåite k meni i pomozite mi da udarimo na Gibeon, jer je
uçinio mir s Joæuom i Izraelcima!”
Joæ 10:5 Udruœi se tada pet kraljeva amorejskih: kralj jeruzalemski, kralj
hebronski, kralj jarmutski, kralj lakiæki i kralj eglonski; krenu oni i sva
njihova vojska, opsjednu grad Gibeon i poçnu ga napadati.
Joæua dolazi u pomoø Gibeonu
Joæ 10:6 Tada Gibeonci poruçiæe Joæui u tabor u Gilgalu: “Ne napuætaj
svojih slugu, nego se poœuri k nama da nas izbaviæ i da nam pomogneæ,
jer su se protiv nas udruœili svi amorejski kraljevi koji œive u Gorju.”
Joæ 10:7 I poåe Joæua iz Gilgala, a s njim i svi ratnici, sve vrsni junaci.
Joæ 10:8 A Jahve reçe Joæui: “Ne boj se! Ja sam ih predao u tvoje ruke
i nijedan od njih neøe se odrœati pred tobom.”
Joæ 10:9 I udari na njih Joæua iznenadno, poæto je svu noø iæao od Gilgala.
Pomoø s neba
Joæ 10:10 I smete ih Jahve pred Izraelcima, koji ih teæko poraziæe kod
Gibeona i potjeraæe prema strmini kojom se uzlazi u Bet-Horon. Tukli su
ih sve do Azeke i do Makede.
Joæ 10:11 A dok su bjeœali pred Izraelom uz bethoronsku strminu, bacao
je Jahve s neba na njih tuçu kamenja sve do Azeke te su ginuli. I poginulo
ih je viæe od tuçe kamene nego æto su ih pobili sinovi Izraelovi svojim
maçevima.
Joæ 10:12 Onoga dana kada Jahve predade Amorejce sinovima Izraelovim,
obrati se Joæua Jahvi i poviçe pred Izraelcima: “Stani, sunce,
iznad Gibeona, i mjeseçe, iznad dola Ajalona!”
Joæ 10:13 I stade sunce i zaustavi se mjesec sve dok se nije narod
osvetio neprijateljima svojim. Ne piæe li to u knjizi Pravednika? I stade
sunce nasred neba i nije se nagnulo k zapadu gotovo cio dan.
Joæ 10:14 Nije bilo takva dana ni prije ni poslije da bi se Jahve odazvao
glasu çovjeçjem. Tako je Jahve vojevao za Izraela.
Joæ 10:15 Potom se vrati Joæua i sav Izrael s njim u tabor gilgalski.
Petorica kraljeva u peøini
kraj Makede
Joæ 10:16 A onih pet kraljeva uteçe i sakri se u peøinu kod Makede.
Joæ 10:17 Javiæe Joæui: “Otkriveno je pet kraljeva skrivenih u peøini kod
Makede.”
Joæ 10:18 A Joæua reçe: “Navalite veliko kamenje peøini na otvor i
postavite ljude pred nju da je çuvaju.
Joæ 10:19 A vi se drugi ne zadrœavajte, nego tjerajte svoje neprijatelje i
tucite ih s leåa; ne dajte im da uåu u svoje gradove, jer ih Jahve, Bog vaæ,
predade u vaæe ruke.”
Joæ 10:20 A kad Joæua i sinovi Izraelovi okonçaæe bitku teækim pokoljem
- utekla im je samo nekolicina preœivjelih u tvrde gradove -
Joæ 10:21 vrati se narod zdrav i çitav k Joæui u tabor u Makedi. I nitko viæe
ni da pisne protiv sinova Izraelovih.
Joæ 10:22 Tada reçe Joæua: “Otvorite ulaz u peøinu i odande mi izvedite
onih pet kraljeva.”
Joæ 10:23 I uçine tako, izvedu k njemu iz peøine onih pet kraljeva: kralja
jeruzalemskoga, kralja hebronskoga, kralja jarmutskoga, kralja lakiækog
i kralja eglonskog.
Joæ 10:24 A kad ih izvedoæe, pozva Joæua sve Izraelce i reçe vojskovoåama
koji su ga pratili: “Priåite i stanite svojim nogama na vratove ovih
kraljeva.” Oni pristupe i stanu im svojim nogama na vratove.
Joæ 10:25 Reçe Joæua: “Ne bojte se i ne plaæite se! Hrabri budite i odluçni,
jer øe tako Jahve uçiniti sa svim vaæim neprijateljima s kojima se budete
borili.”
Joæ 10:26 Potom Joæua naredi da ih pogube i objese na pet stabala; i
visjeli su ondje do veçeri.

192
Joæ 10:27 A o zalasku sunçanom zapovjedi Joæua te ih skidoæe s drveøa
i baciæe u istu onu peøinu u koju se bijahu sklonili te na otvor navaliæe
golemo kamenje, koje je i danas ondje.
Osvajanje juœnih kanaanskih gradova
Joæ 10:28 Istoga dana zauze Joæua Makedu: udari na grad oætricom
maça i pogubi kralja njegova i sve œivo u gradu izruçi “heremu”, kletom
uniætenju, ne puætajuøi da itko utekne. I uçini s kraljem makedskim kao
æto je uçinio s kraljem jerihonskim.
Joæ 10:29 Ode zatim Joæua i sav Izrael iz Makede u Libnu i udari na nju.
Joæ 10:30 I nju Jahve i njena kralja predade u ruke Izraelu, koji oætricom
maça pobi sve œivo u njoj; ne poætedje nikoga, a s kraljem Libne uçini æto
i s kraljem jerihonskim.
Joæ 10:31 Potom ode Joæua i svi Izraelci iz Libne u Lakiæ, opsjede ga i
napade.
Joæ 10:32 Jahve predade Lakiæ u ruke Izraela, koji ga osvoji sutradan:
pobiæe oætricom maça sve œivo u njemu, onako kao æto su uçinili s Libnom.
Joæ 10:33 Tada ustade Horam, kralj Gezera, da pomogne Lakiæu, ali
Joæua porazi njega i njegov narod tako te nitko ne preœivje.
Joæ 10:34 Joæua krenu zatim sa svim Izraelcima od Lakiæa na Eglon.
Opsjedoæe grad i napadoæe ga.
Joæ 10:35 Osvojiæe ga joæ istoga dana i pobiæe sve oætricom maça. Sve
œivo izruçiæe kletom uniætenju, kako su uçinili s Lakiæem.
Joæ 10:36 Onda Joæua sa svim Izraelom krenu od Eglona na Hebron i
napade ga.
Joæ 10:37 Osvojiæe ga i pobiæe sve oætricom maça, kralja i stanovniætvo
u svim mjestima koja mu pripadaju, ne poætedjevæi nikoga. Uçini s njime
kao s Eglonom. Grad sa svim svojim stanovniætvom bi izruçen kletom
uniætenju.
Joæ 10:38 Napokon krenu Joæua i sav Izrael s njim na Debir i napadoæe
ga.
Joæ 10:39 Osvojiæe ga i razoriæe; kralja njegova i œitelje okolnih mjesta
pobiæe oætricom maça. Kletom uniætenju izruçiæe sve njegovo
stanovniætvo. Ne poætedjeæe nikoga. I uçini Joæua s Debirom i njegovim
kraljem kao æto je uçinio s Hebronom i njegovim kraljem, s Libnom i
njezinim kraljem.
Pobjeda na jugu Palestine
Joæ 10:40 Tako je Joæua zauzeo sav onaj kraj: Gorje i Negeb, Æefelu i
Visoçje - i sve njihove kraljeve. Ne ostavi preœivjelih, veø izruçi kletom
uniætenju sve æto je disalo, kako je zapovjedio Jahve, Bog Izraelov.
Joæ 10:41 I pobi ih Joæua sve od Kadeæ Barnee do Gaze i sav kraj Goæen
do Gibeona.
Joæ 10:42 Sve tamoænje kraljeve i zemlje njihove zauze Joæua ujedanput,
jer se za Izraela borio Jahve, Bog Izraelov.
Joæ 10:43 Naposljetku se Joæua i sav Izrael vratiæe u tabor u Gilgalu.
Savez kraljeva sa sjevera
Joæ 11:1 Kad je sve to çuo Jabin, kralj od Hasora, obavijesti Jobaba,
kralja od Madona, i kralja od Æimrona, i kralja od Akæafa,
Joæ 11:2 i kraljeve na sjeveru, u Gorju, i u Arabi juœno od Kinereta, i u
Æefeli, i na uzviæicama Dora prema moru;
Joæ 11:3 Kanaance na istoku i zapadu, Amorejce, Hetite, Periœane i
Jebusejce u planinama, Hivijce pod Hermonom u zemlji Mispi.
Joæ 11:4 Svi oni izaåu sa svim svojim çetama, s mnoætvom æto ga bijaæe
kao pijeska na obali morskoj i s mnogim konjima i kolima.
Pobjeda kod Meroma
Joæ 11:5 Udruœe se, dakle, svi ti kraljevi i utabore se zajedno na vodama
Meroma da se bore protiv Izraela.
Joæ 11:6 Tada Jahve reçe Joæui: “Ne boj se njih, jer øu sutra u ovo doba
uçiniti te øe svi biti pobijeni pred Izraelom; konje njihove osakati, a bojna
im kola ognjem spali.”
Joæ 11:7 Joæua povede na njih sve svoje ratnike, iznenada ih napade na
vodama Meroma i udari na njih.
Joæ 11:8 I Jahve ih dade u ruke Izraelcima te ih oni pobiæe i protjeraæe
sve do Velikog Sidona i do Misrefot Majima i do ravnice Mispe na istoku;
i poraziæe ih tako te nitko ne preœivje.
Joæ 11:9 Joæua uçini kako mu je Jahve zapovjedio: konje im osakati, a
kola im ognjem spali.
Osvajanje Hasora i ostalih sjevernih gradova
Joæ 11:10 U to se vrijeme vrati Joæua i zauze Hasor, a njegova kralja
pogubi maçem. Hasor je nekoø bio glavni grad svima tim kraljevstvima.
Joæ 11:11 Pobili su sve oætricom maça, izvræujuøi “herem”, kletvu. Ne
ostade niæta œivo, a Hasor spaliæe ognjem.

193
Joæ 11:12 Sve gradove onih kraljeva pokori Joæua i pobi kraljeve oætricom
maça, izvræujuøi “herem”, kletvu, kao æto je bio zapovjedio Mojsije, sluga
Jahvin.
Joæ 11:13 Od ostalih gradova koji se dizahu na svojim breœuljcima Izraelci
nisu spalili ni jednoga, osim Hasora, koji spali Joæua.
Joæ 11:14 Sav plijen iz tih gradova i stoku razdijeliæe sinovi Izraelovi
meåu sobom, a sve ljude pobiæe oætricom maça, istrijebiæe ih i ni œive
duæe ne ostade.
Joæua izvræava Mojsijevu zapovijed
Joæ 11:15 Sve æto Jahve bijaæe zapovjedio svome sluzi Mojsiju, zapovjedio
je Mojsije Joæui, a Joæua sve izvræio, ne izostavivæi niæta od svega
æto Jahve bijaæe zapovjedio Mojsiju.
Joæ 11:16 Tako je Joæua zauzeo svu zemlju: Gorje, sav Negeb i svu
zemlju Goæen, Æefelu, Arabu, Izraelsko gorje i njegove breœuljke,
Joæ 11:17 od gore Halaka, koja se diœe prema Seiru, pa do Baal Gada,
u ravnici libanonskoj pod gorom Hermonom; zarobio je sve njihove
kraljeve, pobio ih i pogubio.
Joæ 11:18 Dugo je vremena ratovao Joæua s tim kraljevima.
Joæ 11:19 Nije bilo ni jednoga grada koji je sklopio mir s sinovima Izraelovim,
osim Hivijaca, koji su œivjeli u Gibeonu: sve ih zauzeæe ratom.
Joæ 11:20 Jahve im bijaæe otvrdnuo srca te su izaæli u boj protiv Izraela
i pali pod “herem”, kletvu bez smilovanja, da budu istrijebljeni, kako je to
Jahve bio zapovjedio Mojsiju.
Uniætenje Anakovaca
Joæ 11:21 U ono vrijeme doåe Joæua i istrijebi Anakovce iz Gorja, iz
Hebrona, iz Debira, iz Anaba, iz svega gorja Judina i iz svega gorja
Izraelova: predade ih “heremu”, uniætenju, njih i sve njihove gradove.
Joæ 11:22 Tako ne ostade nijedan Anakovac u svoj zemlji sinova
Izraelovih, osim u Gazi, u Gatu i Aædodu.
Joæ 11:23 Joæua zauze svu zemlju, kao æto je Jahve bio rekao Mojsiju,
i dade je u baætinu Izraelu podijelivæi je po plemenima. I konaçno zemlja
poçinu od rata.
Pobijeåeni kraljevi istoçno od Jordana
Joæ 12:1 Ovo su zemaljski kraljevi æto su ih pobijedili Izraelci i osvojili
njihovu zemlju s onu stranu Jordana k istoku, od potoka Arnona do gore
Hermona, sa svom Arabom na istoku:
Joæ 12:2 Sihon, kralj amorejski, koji je stolovao u Heæbonu; njegovo se
kraljevstvo protezalo od Aroera, koji leœi na rubu doline potoka Arnona,
sredinom doline i polovinom Gileada pa do potoka Jaboka, gdje je
graniçilo s Amoncima;
Joæ 12:3 i na istoku mu bila Araba do Keneretskog mora s jedne strane
i sve do Arabskog ili Slanog mora prema Bet Hajeæimotu; i dalje na jugu
do obronaka Pisge.
Joæ 12:4 Meåaæio s njime Og, kralj baæanski, jedan od posljednjih
Refaimaca; stolovao je u Aætarotu i Edreju.
Joæ 12:5 A vladao je gorom Hermonom i Salkom, çitavim Baæanom sve
do geæurske i maakadske meåe te drugom polovinom Gileada sve do
granice Sihona, kralja heæbonskoga. Joæ 12:6 Mojsije, sluga Jahvin, i
sinovi Izraelovi sve su ih pobili i predao je Mojsije, sluga Jahvin, tu zemlju
u posjed plemenu Rubenovu i Gadovu plemenu te polovini plemena
Manaæeova.
Pobijeåeni kraljevi zapadno od Jordana
Joæ 12:7 A ovo su zemaljski kraljevi æto su ih pobijedili Joæua i sinovi
Izraelovi s ovu stranu Jordana k zapadu, od Baal Gada u libanonskoj
ravnici pa do gore Halaka, koja se diœe prema Seiru, a tu je zemlju Joæua
dao u baætinu plemenima Izraelovim prema njihovim dijelovima,
Joæ 12:8 u Gorju, u Æefeli, u Arabi i po obroncima, u Pustinji te u Negebu:
zemlju hetitsku, amorejsku i kanaansku, periœansku, hivijsku i
jebusejsku:
Joæ 12:9 jerihonski kralj, jedan; kralj Aja kod Betela, jedan;
Joæ 12:10 jeruzalemski kralj, jedan; hebronski kralj, jedan;
Joæ 12:11 jarmutski kralj, jedan; lakiæki kralj, jedan;
Joæ 12:12 eglonski kralj, jedan; gezerski kralj, jedan;
Joæ 12:13 debirski kralj, jedan; gederski kralj, jedan;
Joæ 12:14 hormski kralj, jedan; aradski kralj, jedan;
Joæ 12:15 kralj Libne, jedan; adulamski kralj, jedan;
Joæ 12:16 makedski kralj, jedan; betelski kralj, jedan;
Joæ 12:17 kralj Tapuaha, jedan; heferski kralj, jedan;
Joæ 12:18 afeçki kralj, jedan; æaronski kralj, jedan;
Joæ 12:19 madonski kralj, jedan; hasorski kralj, jedan;
Joæ 12:20 æimron-meronski kralj, jedan; ahæafski kralj, jedan;

194
Joæ 12:21 tanaaçki kralj, jedan; megidski kralj, jedan;
Joæ 12:22 kedeæki kralj, jedan; kralj Jokneama na Karmelu, jedan;
Joæ 12:23 dorski kralj u pokrajini dorskoj, jedan; gojski kralj u Gilgalu,
jedan;
Joæ 12:24 tiræki kralj, jedan. U svemu trideset i jedan kralj.
Joæ 13:1 Kad je Joæua ostario i odmakao u svojim godinama, reçe mu
Jahve: “Veø si star i vremeæan, a ostalo je mnogo zemlje da se osvoji.
Joæ 13:2 Evo podruçja æto joæ preostaju: sve pokrajine filistejske i sva
zemlja geæurska;
Joæ 13:3 od Æihora, æto je pred Egiptom, sve do granice Ekrona na
sjeveru, a raçuna se kao podruçje Kanaanaca; pet kneœevina filistejskih:
Gaza, Aædod, Aækelon, Git i Ekron; zatim Avijci
Joæ 13:4 na jugu. Sva zemlja kanaanska od Are koja pripada Sidoncima,
pa do Afeka i do meåe amorejske;
Joæ 13:5 onda zemlja Giblijaca i sav Libanon prema istoku, od Baal
Gada u podnoœju gore Hermona do Lebo Hamata.
Joæ 13:6 Sve stanovnike gorja, od Libanona do Misrefota na zapadu -
sve Sidonce otjerat øu ispred sinova Izraelovih. Samo razdijeli Izraelu
zemlju u baætinu, kao æto sam ti zapovjedio.
Joæ 13:7 Razdijeli, dakle, tu zemlju u baætinu meåu devet plemena i
polovinu plemena Manaæeova.”
Joæ 13:8 Druga polovina plemena Manaæeova, a s njome pleme
Rubenovo i Gadovo, primiæe svoju baætinu koju im je predao Mojsije
preko Jordana, na istoku. Mojsije, sluga Jahvin, dodijelio im je ovako:
Joæ 13:9 od Aroera, koji se nalazi uz obalu potoka Arnona, i od grada
usred doline, svu visoravan od Medebe do Dibona;
Joæ 13:10 sve gradove Sihona, kralja amorejskoga, koji je vladao u
Heæbonu, sve do meåe sinova Amonovih;
Joæ 13:11 i Gilead, i krajinu geæursku i maakansku sa svom gorom
Hermonom, i sav Baæan do Salke;
Joæ 13:12 a u Baæanu sve kraljevstvo Oga, koji je vladao u Aætarotu i
Edreju i bio posljednji potomak Refaima. Mojsije ih je pobijedio i protjerao.
Joæ 13:13 Ali sinovi Izraelovi nisu protjerali Geæurce i Maakance, pa
tako ostadoæe Geæurci i Maakanci usred Izraela sve do danaænjega
dana.
Joæ 13:14 Samo plemenu Levijevu ne dade baætine: Jahve, Bog Izraelov,
njegova je baætina, kao æto je rekao.
Joæ 13:15 Mojsije dade plemenu sinova Rubenovih dijelove po njihovim
porodicama.
Joæ 13:16 Primili su zemlju od Aroera, koji leœi uz obalu potoka Arnona,
i od grada koji je u sredini doline i svu visoravan kod Medebe;
Joæ 13:17 Heæbon sa svim njegovim gradovima koji leœe na visoravni:
Dibon, Bamot Baal, Bet Baal Meon;
Joæ 13:18 Jahas, Kedemot, Mefaat;
Joæ 13:19 Kirjatajim, Sibmu i Seret Haæahar na gori iznad doline;
Joæ 13:20 Bet Peor, Aædot Hapisgu, Bet Hajeæimot;
Joæ 13:21 sve gradove na visoravni i sve kraljevstvo Sihona, amorejskog
kralja, koji je vladao u Heæbonu. Mojsije ga je pobijedio kao i knezove
midjanske: Avija, Rekema, Sura, Hura, Reba, podanike Sihonove, koji
su œivjeli u toj zemlji;
Joæ 13:22 i vraça Bileama, sina Beorova, ubili su sinovi Izraelovi oætricom
maça s ostalim œrtvama.
Joæ 13:23 Meåa sinova Rubenovih bijaæe Jordan. To je bila baætina
sinova Rubenovih po njihovim porodicama: gradovi i sela njihova.
Pleme Gadovo
Joæ 13:24 Onda dade Mojsije plemenu Gadovu, sinovima Gadovim,
dijelove po porodicama njihovim.
Joæ 13:25 Primili su u posjed: Jazer i sve gradove gileadske, polovinu
zemlje sinova Amonovih sve do Aroera, nasuprot Rabi,
Joæ 13:26 i od Heæbona do Ramat Hamispe i Betonima, i od Mahanajima
do pokrajine Lo-Debar;
Joæ 13:27 a u dolini: Bet Haram, Bet Nimru, Sukot i Safon, to jest ostatak
kraljevstva Sihona, kralja heæbonskoga; Jordan s obalom sve do kraja
Kineretskoga mora, na istoçnoj strani Jordana.
Joæ 13:28 To je baætina sinova Gadovih, po njihovim porodicama, gradovi
i sela njihova.
Joæ 13:29 Mojsije je dao dio polovini plemena Manaæeova po njegovim
porodicama.
Joæ 13:30 Dobili su u posjed zemlju od Mahanajima, sav Baæan, sve
kraljevstvo Oga, kralja baæanskoga, i sva Sela Jairova æto su u Baæanu
- æezdeset gradova.

195
Joæ 13:31 A polovina Gileada, Aætarot i Edrej, gradovi kraljevstva Ogova
u Baæanu, pripali su sinovima Makira, sina Manaæeova, i to polovini
sinova Makirovih po njihovim porodicama.
Joæ 13:32 Tako je Mojsije bio podijelio baætine na Moapskim poljanama,
s druge strane Jordana, istoçno od Jerihona.
Joæ 13:33 Levijevu plemenu ne dade Mojsije baætine: Jahve, Bog
Izraelov, njihova je baætina, kao æto im je sam rekao.
Uvod
Joæ 14:1 Ovo je æto su dobili u baætinu sinovi Izraelovi u zemlji kanaanskoj
- æto su im razdijelili u baætinu sveøenik Eleazar i Joæua, sin Nunov, i
glavari porodica izraelskih plemena.
Joæ 14:2 Œdrijebom su razdijelili baætinu, kao æto je Jahve odredio preko
Mojsija, meåu devet plemena i polovinu desetoga plemena.
Joæ 14:3 Mojsije je odredio baætinu dvama plemenima i polovini desetog
plemena s onu stranu Jordana, a levitima nije dao baætine meåu njima.
Joæ 14:4 Jer bijahu dva plemena sinova Josipovih: Manaæeovo i
Efrajimovo. A levitima nisu dali dijela u zemlji nego gradove za prebivanje
i paænjake za njihovu stoku i za blago njihovo.
Joæ 14:5 Kako je Jahve zapovjedio Mojsiju, tako su uçinili sinovi Izraelovi
pri diobi zemlje.
Kalebova baætina
Joæ 14:6 Sinovi Judini pristupe k Joæui u Gilgalu, a Kaleb, sin Jefuneov,
Keniœanin, reçe mu: “Ti znaæ æto je Jahve rekao Mojsiju, çovjeku Boœjem,
za mene i za tebe u Kadeæ Barnei.
Joæ 14:7 Bilo mi je çetrdeset godina kad me posla Mojsije, sluga Jahvin,
iz Kadeæ Barnee da uhodim zemlju. I donio sam mu izvjeæøe kako sam
najbolje znao.
Joæ 14:8 Braøa koja su poæla sa mnom uplaæila su srce naroda, ali sam
ja vræio volju Jahve, Boga svojega.
Joæ 14:9 I onoga se dana zakle Mojsije: ‘Zemlja kojom je stupala noga
tvoja pripast øe tebi i sinovima tvojim u vjeçnu baætinu, jer si vræio volju
Jahve, Boga mojega.’
Joæ 14:10 I vidiæ, Jahve me saçuvao u œivotu, kao æto je rekao. Veø je
proælo çetrdeset i pet godina kako je Jahve to obeøao Mojsiju, dok je
Izrael joæ iæao pustinjom; sada mi je osamdeset i pet godina,
Joæ 14:11 ali sam joæ i danas snaœan kao æto sam bio onoga dana kad
me Mojsije poslao kao uhodu. Kao nekoø, i sada je moja snaga u meni,
za borbu, da odem i da se vratim.
Joæ 14:12 Daj mi sada ovo gorje, koje mi je Jahve obeøao onoga dana.
Sam si çuo onoga dana. Ondje su Anakovci, a i gradovi su im veliki i
tvrdi. Ako je Jahve sa mnom, protjerat øu ih, kako je to obeøao Jahve.”
Joæ 14:13 Tada ga Joæua blagoslovi i dade Kalebu, sinu Jefuneovu,
Hebron u baætinu.
Joæ 14:14 Hebron je pripao u baætinu Kalebu, sinu Jefuneovu,
Keniœaninu, sve do danas, jer je Kaleb vræio volju Jahve, Boga Izraelova.
Joæ 14:15 Hebron se prije zvao Kirjat Arba; a Arba bijaæe velik çovjek
meåu Anakovcima. I poçinu zemlja od rata.
Baætina plemena Judina
Joæ 15:1 Dio æto je pripao plemenu sinova Judinih, po njihovim porodicama,
bijaæe prema granici edomskoj, na jug do Sinske pustinje, na
krajnjem jugu.
Joæ 15:2 A juœna im meåa iæla od kraja Slanoga mora od zaljeva æto je
na jugu;
Joæ 15:3 izlazila je onda juœno od Akrabimskog uspona, pruœala se preko
Sina i uzlazila juœno od Kadeæ Barnee, prelazila Hesron, penjala se k
Adari i odatle okretala prema Karkai,
Joæ 15:4 potom prelazila Asmon i dopirala do Potoka egipatskog i
najposlije izbijala na more. To vam je juœna meåa.
Joæ 15:5 Na istoku je meåa bila: Slano more do uæøa Jordana. Sjeverna
je meåa poçinjala od Slanog mora kod uæøa Jordana.
Joæ 15:6 Odatle je meåa uzlazila u Bet-Hoglu, tekla sjeverno uz Bet-
Arabu, iæla gore na Kamen Bohana, sina Rubenova.
Joæ 15:7 Meåa se zatim dizala od Akorske doline prema Debiru, okretala
na sjever prema Gelilotu, koji leœi naprama Adumimskom usponu, juœno
od Potoka; dalje je meåa prolazila prema vodama En-Æemeæa te izlazila
kod En-Rogela.
Joæ 15:8 Odatle se preko doline Ben-Hinom s juga dizala k Jebusejskom
obronku, to jest k Jeruzalemu. Potom se uspinjala na vrh gore
koja prema zapadu gleda na dolinu Hinon i leœi na sjevernom kraju doline
Refaima.

196
Joæ 15:9 S vrha te gore zavijala je meåa na izvor Neftoah te izlazila
prema gradovima u gori Efronu da zatim okrene k Baali, to jest Kirjat
Jearimu.
Joæ 15:10 Od Baale meåa je okretala na zapad prema gori Seiru i onda,
prolazeøi sjeverno od gore Jearima, to jest Kesalona, spuætala se u Bet-
Æemeæ te iæla k Timni.
Joæ 15:11 Dalje je meåa tekla k sjevernom obronku Ekrona, okretala
prema Æikronu, prelazila visove Baale, pruœala se do Jabneela da
konaçno izbije na more.
Joæ 15:12 Zapadna je meåa Veliko more s obalom. To su bile zemlje
sinova Judinih, unaokolo, po porodicama njihovim.
Kalebovci zauzimaju podruçje Hebrona
Joæ 15:13 Kaleb, sin Jefuneov, primi dio meåu sinovima Judinim, kako
je Jahve naredio Joæui. Dao mu je Kirjat Arbu, glavni grad sinova Anakovih
- Hebron.
Joæ 15:14 Kaleb protjera odatle tri sina Anakova: Æeæaja, Ahimana i
Talmaja, potomke Anakove.
Joæ 15:15 Odatle krenu na stanovnike Debira, koji se nekoø zvao Kirjat
Sefer.
Joæ 15:16 Tada reçe Kaleb: “Tko pokori i zauzme Kirjat Sefer, dat øu mu
svoju køer Aksu za œenu.”
Joæ 15:17 Zauze ga Otniel, sin Kenaza, brata Kalebova; i dade mu Kaleb
svoju køer Aksu za œenu.
Joæ 15:18 Kad je priæla muœu, on je nagovori da u svoga oca zatraœi
polje. Ona siåe s magarca, a Kaleb je upita: “Æta hoøeæ?”
Joæ 15:19 Ona odgovori: “Daj mi blagoslov! Kad si mi dao kraj u Negebu,
daj mi i koji izvor vode.” I on joj dade Gornje i Donje izvore.
Joæ 15:20 To je bila baætina plemena sinova Judinih po porodicama
njihovim.
Joæ 15:21 Meåaæni su gradovi plemena sinova Judinih, duœ edomske
meåe prema jugu, bili: Kabseel, Eder, Jagur;
Joæ 15:22 Kina, Dimona, Adada;
Joæ 15:23 Kedeæ, Hasor Jitnan;
Joæ 15:24 Zif, Telem, Bealot;
Joæ 15:25 Novi Hasor, Kirjat Hesron (to jest Hasor);
Joæ 15:26 Amam, Æema, Molada;
Joæ 15:27 Hasar Gada, Heæmon, Bet-Pelet;
Joæ 15:28 Hasar Æual, Beer Æeba s pripadnim podruçjima;
Joæ 15:29 Baala, Ijim, Esem;
Joæ 15:30 Eltolad, Kesil, Horma;
Joæ 15:31 Siklag, Madmana, Sansana;
Joæ 15:32 Lebaot, Æelhim, En Rimon: svega dvadeset i devet gradova
s njihovim selima.
Joæ 15:33 U Dolini: Eætaol, Sora, Aæna;
Joæ 15:34 Zanoah, En Ganim, Tapuah, Haenam;
Joæ 15:35 Jarmut, Adulam, Soko, Azeka;
Joæ 15:36 Æaarajim, Aditajim, Hagedera i Gederotajim: çetrnaest
gradova s njihovim selima.
Joæ 15:37 Senan, Hadaæa, Migdal-Gad;
Joæ 15:38 Dilean, Hamispe, Jokteel;
Joæ 15:39 Lakiæ, Boskat, Eglon;
Joæ 15:40 Kabon, Lahmas, Kitliæ;
Joæ 15:41 Gederot, Bet-Dagon, Naama, Makeda: æesnaest gradova s
njihovim selima.
Joæ 15:42 Libna, Eter, Aæan;
Joæ 15:43 Jiftah, Aæna, Nesib;
Joæ 15:44 Keila, Akzib i Mareæa: devet gradova s njihovim selima.
Joæ 15:45 Ekron s naseljima i selima njegovim;
Joæ 15:46 od Ekrona pa do Mora, sve æto se nalazi pokraj Aædoda, s
njihovim selima;
Joæ 15:47 Aædod s naseljima i selima njegovim, Gaza s naseljima i selima
njegovim do Egipatskog potoka i Velikog mora, koje je meåa.
Joæ 15:48 A u Gori: Æamir, Jatir, Soko;
Joæ 15:49 Dana, Kirjat Sefer (to je Debir);
Joæ 15:50 Anab, Eætemoa, Anim;
Joæ 15:51 Goæen, Holon, Gilo: jedanaest gradova s njihovim selima.
Joæ 15:52 Arab, Duma, Eæean;
Joæ 15:53 Janum, Bet-Tapuah, Afeka,
Joæ 15:54 Humta, Kirjat Arba (to jest Hebron), Sior: devet gradova s
njihovim selima.
Joæ 15:55 Maon, Karmel, Zif, Juta;

197
Joæ 15:56 Jizreel, Jokdeam, Zanoah;
Joæ 15:57 Hakajin, Gibea, Timna: deset gradova s njihovim selima.
Joæ 15:58 Halhul, Bet-Sur, Gedor;
Joæ 15:59 Maarat, Bet-Anot, Eltekon: æest gradova s njihovim selima.
Tekoa, Efrata (to jest Betlehem), Peor, Etan, Kulon, Tatam, Sores,
Karem, Galim, Beter, Manah: jedanaest gradova s njihovim selima.
Joæ 15:60 Kirjat Baal (to jest Kirjat Jearim) i Haraba: dva grada s njihovim
selima.
Joæ 15:61 U pustinji: Bet Haaraba, Midin, Sekaka;
Joæ 15:62 Hanibæan, Slani grad i En-Gedi: æest gradova s njihovim
selima.
Joæ 15:63 A Jebusejce koji su œivjeli u Jeruzalemu nisu mogli protjerati
sinovi Judini. Tako su ostali sa sinovima Judinim u Jeruzalemu sve do
danas.
Joæ 16:1 Sinovima Josipovim pripao je œdrijebom posjed: od Jordana
kod Jerihona, od Jerihonskih voda na istok, pa pustinjom k Betelskoj
gori;
Joæ 16:2 od Betel-Luza meåa se nastavljala podruçjem Arkijaca do
Atarota.
Joæ 16:3 Potom se spuætala na zapad do jafletske meåe, sve do Donjeg
Bet-Horona i do Gezera, odakle je izlazila na more.
Joæ 16:4 To je bila baætina Josipovih sinova: Manaæea i Efrajima.
Joæ 16:5 Podruçje sinova Efrajimovih po njihovim porodicama bilo je
ovo: meåa baætine njihove prema istoku iæla je od Atrot Adara pa do
Gornjega Bet-Horona.
Joæ 16:6 Odatle se pruœala do mora ... (iæla na) Mikmetat na sjeveru i
zavijala dalje na istok prema Taanat Æilu i prolazila s istoçne strane do
Janoaha.
Joæ 16:7 Od Janoaha spuætala se u Atarot i Naarat i onda, dotiçuøi se
Jerihona, udarala na Jordan.
Joæ 16:8 Od Tapuaha iæla je ta meåa prema zapadu do potoka Kane te
izbijala na more. To je bila baætina plemena sinova Efrajimovih po
njihovim porodicama.
Joæ 16:9 A Efrajimovi su sinovi imali sve te gradove s njihovim selima i
joæ odvojene gradove usred baætine sinova Manaæeovih.
Joæ 16:10 Ali nisu uspjeli otjerati Kanaanaca koji su œivjeli u Gezeru.
Tako su Kanaanci ostali meåu sinovima Efrajimovim do danas, ali im
bijaæe nametnuta tlaka.
Joæ 17:1 Œdrijebom je dopao i dio plemenu Manaæeovu, jer je Manaæe
bio prvenac Josipov. Makiru, prvencu Manaæeovu, ocu Gileadovu -
bijaæe on ratnik bez premca - pripade Gilead i Baæan.
Joæ 17:2 Dobili su svoj dio i ostali sinovi Manaæeovi po svojim porodicama:
sinovi Abiezerovi, sinovi Helekovi, sinovi Asrielovi; sinovi Æekemovi,
sinovi Heferovi i sinovi Æemidini. To su muæki potomci Manaæea, sina
Josipova, po svojim porodicama.
Joæ 17:3 A Selofhad, sin Hefera, sina Gileada, sina Makira, sina
Manaæeova, nije imao sinova nego samo køeri. Evo im imena: Mahla,
Noa, Hogla, Milka i Tirsa.
Joæ 17:4 One doåoæe pred sveøenika Eleazara i pred Joæuu, sina
Nunova, i pred glavare govoreøi: “Jahve je zapovjedio Mojsiju da se i
nama dade baætina meåu naæom braøom.” I dadoæe im po Jahvinoj
zapovijedi baætinu meåu braøom njihova oca.
Joæ 17:5 Tako je dopalo Manaæeu deset dijelova, povrh gileadske i
baæanske zemlje, koje su s onu stranu Jordana.
Joæ 17:6 Køeri Manaæeove dobiæe baætinu meåu njegovim sinovima, a
zemlja gileadska pripala je drugim sinovima Manaæeovim.
Joæ 17:7 Meåa je Manaæeova iæla od Aæera do Mikmetata, koji leœi
nasuprot Æekemu, a zatim zavijala desno prema Jaæibu na izvoru Tapuahu.
Joæ 17:8 Pokrajina Tapuah pripadaæe Manaæeu, ali sam Tapuah na
meåi Manaæeovoj pripadaæe sinovima Efrajimovim.
Joæ 17:9 Meåa je silazila do potoka Kane. Juœno od potoka bili su i ovi
gradovi æto su Efrajimovim sinovima pripadali izmeåu Manaæeovih
gradova; a zemlja se Manaæeova nalazila na sjeveru i izbijala na more.
Joæ 17:10 Podruçje s juga pripadalo je Efrajimu, na sjeveru Manaæeu,
a more im bi meåa; na sjeveru su graniçili s Aæerom, a s Jisakarom na
istoku.
Joæ 17:11 Manaæeu pripadahu u Jisakaru i Aæeru: Bet-Æean sa svojim
selima, Jibleam sa svojim selima, stanovnici Dora sa svojim selima,
stanovnici En-Dora sa svojim selima, stanovnici Taanaka sa svojim
selima, stanovnici Megida sa svojim selima; dakle: tri podruçja.

198
Joæ 17:12 Ali Manaæeovi sinovi nisu mogli osvojiti te gradove i zato su
Kanaanci ostali u tom kraju.
Joæ 17:13 Ali kad su ojaçali sinovi Izraelovi, nametnuæe Kanaancima
tlaku, ali ih nisu uspjeli protjerati.
Josipovi sinovi prodiru u æume
Joæ 17:14 Obrate se tada Josipovi sinovi Joæui i upitaju: “Zaæto si nam
dao u baætinu prema jednom œdrijebu, samo jedan dio, kad smo mnogobrojni
i Jahve nas dosad blagoslivljao?”
Joæ 17:15 Joæua im odgovori: “Kad ste narod mnogobrojan, poåite u
æumu i krçite ondje sebi zemlje u periækoj i refaimskoj krajini, ako vam je
pretijesna gora Efrajimova.”
Joæ 17:16 A sinovi Josipovi rekoæe: “Gora nam ova neøe biti dosta, a svi
Kanaanci koji œive u ravnici imaju œeljezna kola, oni æto su u Bet-Æeanu
i selima njegovim i oni koji su u dolini jizreelskoj.”
Joæ 17:17 Tada odgovori Joæua domu Josipovu, i Efrajimu i Manaæeu:
“Vi ste brojan narod i imate silnu snagu. Zato neøeæ dobiti samo jedan
œdrijeb:
Joæ 17:18 neka gora bude tvoja. Ako je æumovita, iskrçi je pa øe obronci
biti posjed doma tvoga. Istjerat øeæ sigurno Kanaance ako i imaju
œeljezna kola, ako i jesu jaki.”
Joæ 18:1 Skupila se zajednica sinova Izraelovih u Æilo, i ondje razapeæe
Æator sastanka. Sva im se zemlja pokorila.
Joæ 18:2 Ali ostade meåu sinovima Izraelovim joæ sedam plemena koja
nisu primila svoje baætine.
Joæ 18:3 Tada im reçe Joæua: “Dokle øete oklijevati da poåete i
zaposjednete zemlju koju vam je dao Jahve, Bog vaæih otaca?
Joæ 18:4 Izaberite po tri çovjeka iz svakoga plemena, a ja øu ih poslati
da popiæu svu zemlju za diobu. Kad se vrate k meni,
Joæ 18:5 razdijelit øu zemlju na sedam dijelova. Neka Juda ostane na
svome podruçju na jugu, a Josipov dom neka ostane u svome kraju na
sjeveru.
Joæ 18:6 A vi raspiæite zemlju na sedam dijelova i donesite mi amo da
bacim œdrijeb za vas ovdje pred Jahvom, Bogom naæim.
Joæ 18:7 Leviti neøe imati dijela meåu vama jer je sveøeniætvo Jahvino
njihova baætina; a Gad, Ruben i polovina plemena Manaæeova primili
su svoju baætinu na istoçnoj strani Jordana - onu koju im je dao Mojsije,
sluga Jahvin.”
Joæ 18:8 Spreme se ti ljudi na put, a Joæua zapovjedi onima koji su poæli
popisati zemlju: “Idite i obiåite svu zemlju i opiæite je, pa se onda vratite
k meni da bacim œdrijeb ovdje pred Jahvom u Æilu.”
Joæ 18:9 Odoæe oni ljudi, proåoæe zemljom i u knjigu popisaæe sve
gradove u sedam dijelova, pa se vratiæe k Joæui u tabor u Æilu.
Joæ 18:10 A Joæua baci za njih œdrijeb u Æilu pred Jahvom i ondje razdijeli
Joæua zemlju sinovima Izraelovim po njihovim dijelovima plemenskim.
Pleme Benjaminovo
Joæ 18:11 I pade œdrijeb na pleme sinova Benjaminovih po njihovim
porodicama: utvrdi se da je njihov dio izmeåu dijela sinova Judinih i
sinova Josipovih.
Joæ 18:12 Sjeverna im se meåa protezala od Jordana te iæla uza sjeverni
obronak Jerihona, uspinjala se sa zapada na goru i zavræavala se
u pustinji Bet-Avenu.
Joæ 18:13 Odatle je iæla k Luzu, k juœnom obronku Luza, to jest Betela;
spuætala se zatim u Atrot-Adar, kraj brda koje je juœno od Donjeg Bet-
Horona.
Joæ 18:14 Meåa se dalje savijala i okretala sa zapada prema jugu, od
gore koja se diœe nasuprot Bet-Horonu s juga, i svræavala se kod Kirjat
Baala, danas Kirjat Jearima, grada sinova Judinih. To je zapadna strana.
Joæ 18:15 Juœna se strana poçinjala od granice Kirjat Jearima, pa se
pruœala na zapad k vrelu Neftoahu;
Joæ 18:16 potom se spuætala meåa do kraja gore koja je prema dolini
Ben-Hinomu, na sjeveru refaimske nizine, silazila zatim u dolinu Hinom
uz Jebusejski obronak i dosegla do izvora Rogela.
Joæ 18:17 Zatim se savijala od sjevera te izlazila na En-Æemeæ i doticala
Gelilot, koji se diœe prema Adumimskom usponu, i silazila na Kamen
Bohana, sina Rubenova.
Joæ 18:18 Prolazila je zatim obronkom sa sjeverne strane prema Bet-
Haarabi i silazila do Arabe.
Joæ 18:19 Dalje je tekla meåa uz obronak Bet-Hogle prema sjeveru i
svræavala se na sjevernom Jeziku Slanog mora, do juœnog kraja Jordana.
To je juœna meåa.
Joæ 18:20 Jordan je pak bio meåa s istoçne strane. To je baætina sinova

199
Benjaminovih, s njihovim meåama unaokolo po porodicama njihovim.
Benjaminovi gradovi
Joæ 18:21 Gradovi plemena sinova Benjaminovih po porodicama
njihovim jesu: Jerihon, Bet-Hogla, Emek Kesis;
Joæ 18:22 Bet-Haaraba, Samarajim, Betel;
Joæ 18:23 Avim, Para, Ofra;
Joæ 18:24 Kefar Haamona, Ofni i Gaba: dvanaest gradova s njihovim
selima.
Joæ 18:25 Gibeon, Rama, Beerot;
Joæ 18:26 Mispe, Kefira i Mosa;
Joæ 18:27 Rekem, Jirpeel, Tarala;
Joæ 18:28 Sela Haelef, Jebus (to je Jeruzalem), Gibat i Kirjat: çetrnaest
gradova s njihovim selima. To je baætina sinova Benjaminovih po porodicama
njihovim.
Joæ 19:1 Drugi œdrijeb izaåe za Æimuna, za pleme sinova Æimunovih po
porodicama njihovim: njihova je baætina bila usred sinova Judinih.
Joæ 19:2 Dodijeljena im je kao baætina: Beer Æeba, Æeba, Molada;
Joæ 19:3 Hasar Æual, Bala, Esem;
Joæ 19:4 Eltolad, Betul, Horma,
Joæ 19:5 Siklag, Bet-Hamarkabot, Hasar Susa,
Joæ 19:6 Bet-Lebaot i Æaruhen: trinaest gradova i njihova sela.
Joæ 19:7 Ajin, Rimon, Eter i Aæan: çetiri grada s njihovim selima.
Joæ 19:8 I sva naselja æto su oko tih gradova, do Baalat Beera, Ramat
Negeba. To je baætina plemena sinova Æimunovih po porodicama
njihovim.
Joæ 19:9 Baætina je sinova Æimunovih bila od dijela sinova Judinih, jer
dio dodijeljen sinovima Judinim bijaæe za njih prevelik. Zato su sinovi
Æimunovi dobili svoju baætinu usred njihova podruçja.
Baætina plemena Zebulunova
Joæ 19:10 Treøi œdrijeb izaåe za sinove Zebulunove po porodicama
njihovim: njihovo je podruçje sezalo do Sarida,
Joæ 19:11 odakle im se meåa na zapadu penjala do Marale, doticala
Dabeæet i dopirala do potoka koji je nasuprot Jokneamu.
Joæ 19:12 Od Sarida je meåa okretala prema istoku, sve do meåe Kislot
Tabora, odakle je izlazila do Dabrata i uspinjala se do Jafije.
Joæ 19:13 A odatle je iæla opet prema istoku, na Git Hefer i na Ita Kasin,
izlazila na Rimon i vraøala se do Nee.
Joæ 19:14 Onda je okretala sa sjevera oko Hanatona i zavræavala se u
dolini Jiftah-Elu.
Joæ 19:15 Pa Katat, Nahalal, Æimron, Jidalu i Betlehem: dvanaest
gradova s njihovim selima.
Joæ 19:16 To je bila baætina sinova Zebulunovih po porodicama njihovim:
ti gradovi s njihovim selima.
Baætina plemena Jisakarova
Joæ 19:17 Çetvrti je œdrijeb izaæao za Jisakara, za sinove Jisakarove po
njihovim porodicama.
Joæ 19:18 A posjed im je bio: Jizreel, Hakesulot, Æunem;
Joæ 19:19 Hafarajim, Æion, Anaharat;
Joæ 19:20 Harabit, Kiæjon, Ebes;
Joæ 19:21 Remet i En-Ganim, En-Hada i Bet-Pases.
Joæ 19:22 Potom meåa dotiçe Tabor, Æahasimu i Bet-Æemeæ i izlazi na
Jordan: æesnaest gradova s njihovim selima.
Joæ 19:23 To je baætina plemena sinova Jisakarovih po porodicama
njihovim: ti gradovi s njihovim selima.
Baætina plemena Aæerova
Joæ 19:24 Peti œdrijeb iziåe za pleme sinova Aæerovih po njihovim
porodicama.
Joæ 19:25 Njihova je zemlja bila: Helkat, Hali, Beten, Akæaf,
Joæ 19:26 Alamelek, Amad, Miæal. Na zapadu je meåa doticala Karmel
i Æihor Libnat.
Joæ 19:27 Zatim je okretala prema sunçanom istoku do Bet-Dagona i
doticala se Zebuluna i doline Jiftahela sa sjevera; protezala se dalje
Bet-Haemekom i Neielom i dosezala slijeva Kabul,
Joæ 19:28 pa Abdon, Rehob, Hamon i Kanu sve do Velikog Sidona.
Joæ 19:29 Meåa je tada zavijala prema Rami i do tvrdoga grada Tira te
je okretala prema Hosi i izlazila na more. Obuhvaøala je Mehaleb, Akzib,
Joæ 19:30 Ako, Afek i Rehob: dvadeset i dva grada s njihovim selima.
Joæ 19:31 To je baætina plemena sinova Aæerovih po porodicama
njihovim: ti gradovi i njihova sela.
Joæ 19:32 Æesti œdrijeb izaåe za sinove Naftalijeve po njihovim porodicama.

200
Joæ 19:33 Njihova meåa ide od Helefa i od Hrasta u Saananimu, od
Adami Hanekeba i Jabneela do Lakuma i izbija na Jordan.
Joæ 19:34 Potom meåa okreøe na zapad k Aznot Taboru i pruœa se
odande prema Hukoku; na jugu se dotiçe Zebuluna, na zapadu Aæera,
na istoku Jordana.
Joæ 19:35 Utvråeni gradovi bijahu Hasidim, Ser, Hamat, Rakat, Kineret;
Joæ 19:36 Adama, Rama, Hasor,
Joæ 19:37 Kedeæ, Edrej, En-Hasor;
Joæ 19:38 Jiron, Migdal-El, Horem, Bet-Anat, Bet-Æemeæ: devetnaest
gradova s njihovim selima.
Joæ 19:39 To je baætina plemena Naftalijevih sinova po porodicama
njihovim: ti gradovi i njihova sela.
Baætina plemena Danova
Joæ 19:40 Izaåe sedmi œdrijeb za pleme sinova Danovih po porodicama
njihovim.
Joæ 19:41 Podruçje baætine njihove bilo je: Sora, Eætaol, Ir Æemeæ,
Joæ 19:42 Æaalabin, Ajalon, Jitla,
Joæ 19:43 Elon, Timna, Ekron,
Joæ 19:44 Elteke, Gibeton, Baalat,
Joæ 19:45 Jehud, Bene-Berak, Gat-Rimon,
Joæ 19:46 Me-Hajarkon i Harakon s podruçjem prema Jafi.
Joæ 19:47 Ali podruçje sinova Danovih bilo je za njih pretijesno; zato
udare Danovi sinovi na Leæem, osvoje ga i sve pobiju oætricom maça;
zaposjednu grad, nastane se u njemu i Leæem prozovu Dan, po imenu
Dana, oca svoga.
Joæ 19:48 To je baætina plemena sinova Danovih po porodicama
njihovim: ti im gradovi i sela njihova.
Joæ 19:49 Kada zavræe diobu zemlje œdrijebom i utvrde njezine meåe,
dadu Izraelci Joæui, sinu Nunovu, baætinu u svojoj sredini.
Joæ 19:50 Po zapovijedi Jahvinoj dali su mu grad koji je sebi œelio: Timnat-Serah
u Efrajimovoj gori; on utvrdi taj grad i nastani se u njemu.
Joæ 19:51 To su baætine koje su sveøenik Eleazar i Joæua, sin Nunov, i
glavari izraelskih plemena podijelili œdrijebom meåu plemena izraelska
u Æilu, pred Jahvom, na vratima Æatora sastanka. Tako je zavræena
razdioba zemlje.
Gradovi-utoçiæta
Joæ 20:1 Jahve reçe Joæui:
Joæ 20:2 “Kaœi sinovima Izraelovim i reci im: ‘Odredite sebi gradoveutoçiæta
za koje sam vam govorio preko Mojsija,
Joæ 20:3 da bi onamo mogao pobjeøi ubojica koji nehotice ubije koga i
da vam budu utoçiæta od krvnoga osvetnika.
Joæ 20:4 Ako ubojica utekne u koji od tih gradova, neka stane pred
gradska vrata i neka starjeæinama toga grada iznese svoju stvar. Oni
neka ga prime u svoj grad i odrede mu mjesto gdje øe prebivati meåu
njima.
Joæ 20:5 Ako ga krvni osvetnik progoni, ne smiju izruçiti ubojicu u njegove
ruke: ta nehotice je ubio svoga bliœnjega, a ne iz mrœnje.
Joæ 20:6 Ubojica neka ostane u tom gradu sve dok ne stupi pred sud
zajednice ili do smrti velikoga sveøenika koji bude u ono vrijeme. Tada
neka se ubojica vrati i neka ode u svoj grad i svome domu - u grad iz
kojega je utekao.’”
Joæ 20:7 I posvete Kedeæ u Galileji, u Naftalijevoj gori; Æekem u
Efrajimovoj gori; Kirjat-Arbu, to jest Hebron, u Judinoj gori.
Joæ 20:8 S druge strane Jordana, istoçno od Jerihona, odrede Beser u
pustinji, u ravnici plemena Rubenova, i Ramot u Gileadu od plemena
Gadova, i Golan u Baæanu od plemena Manaæeova.
Joæ 20:9 To su bili gradovi odreåeni svim Izraelcima i doæljacima koji
borave meåu njima: ovamo je mogao uteøi svaki koji nehotice drugoga
ubije, a da sam ne pogine od osvetniçke ruke dok ne izaåe na sud, pred
zajednicu.
Levitski gradovi
Joæ 21:1 Poåoæe tada glavari levitskih obitelji k sveøeniku Eleazaru i
Joæui, sinu Nunovu, i plemenskim glavarima Izraela.
Joæ 21:2 I rekoæe im u Æilu, u zemlji kanaanskoj: “Jahve je zapovjedio
preko Mojsija da nam se dadu gradovi gdje øemo œivjeti i paænjaci oko
njih za naæu stoku.”
Joæ 21:3 Izraelci dadoæe levitima od svoje baætine, po zapovijedi
Jahvinoj, ove gradove s njihovim paænjacima.
Joæ 21:4 Iziåe, dakle, œdrijeb za porodice Kehatove: levitima, potomcima
sveøenika Arona, pripade trinaest gradova od plemena Judina,
Æimunova i Benjaminova;

201
Joæ 21:5 ostalim sinovima Kehatovim pripalo je œdrijebom po porodicama
deset gradova od plemena Efrajimova i Danova i od polovine
plemena Manaæeova.
Joæ 21:6 Sinovi Geræonovi dobiæe po porodicama trinaest gradova od
plemena Jisakarova, Aæerova i Naftalijeva i od polovine plemena
Manaæeova u Baæanu.
Joæ 21:7 Merarijevim sinovima po njihovim porodicama pripalo je
dvanaest gradova od plemena Rubenova, Gadova i Zebulunova.
Joæ 21:8 Tako Izraelci œdrijebom dodijeliæe levitima te gradove s
paænjacima, kako bijaæe zapovjedio Jahve preko Mojsija.
Gradovi sinova Kehatovih
Joæ 21:9 Od plemena sinova Judinih i od plemena sinova Æimunovih
dodijeljeni su bili ovi gradovi koji se poimence navode:
Joæ 21:10 sinovima Aronovim u levitskim porodicama Kehatovim, jer je
prvi œdrijeb bio za njih,
Joæ 21:11 pripade Kirjat-Arba, glavni grad Anakovaca, to jest Hebron,
u Judinoj gori, s paænjacima unaokolo.
Joæ 21:12 Ali polja oko toga grada sa selima unaokolo bila su veø dana
u baætinu Kalebu, sinu Jefuneovu.
Joæ 21:13 Sinovima sveøenika Arona pripade grad-utoçiæte Hebron s
paænjacima i Libna s paænjacima;
Joæ 21:14 Jatir s paænjacima, Eætemoa s paænjacima,
Joæ 21:15 Holon s paænjacima, Debir s paænjacima,
Joæ 21:16 Aæan s paænjacima, Juta s paænjacima, Bet-Æemeæ s
paænjacima. Dakle, devet gradova od ona dva plemena.
Joæ 21:17 Od plemena Benjaminova: Gibeon s paænjacima, Geba s
paænjacima,
Joæ 21:18 Anatot s paænjacima, Almon s paænjacima. Dakle, çetiri grada.
Joæ 21:19 Tako su sveøenici, sinovi Aronovi, dobili svega trinaest
gradova s njihovim paænjacima.
Joæ 21:20 Ostalim levitima u porodicama sinova Kehatovih œdrijebom
su pripali gradovi plemena Efrajimova.
Joæ 21:21 Dali su im grad-utoçiæte Æekem s paænjacima njegovim na
Efrajimovoj gori, zatim Gezer s paænjacima,
Joæ 21:22 Kibsajim s paænjacima, Bet-Horon s paænjacima. Dakle, çetiri
grada.
Joæ 21:23 Od plemena Danova dobili su: Elteku s paænjacima i Gibeton
s paænjacima,
Joæ 21:24 Ajalon s paænjacima i Gat-Rimon s paænjacima. Dakle, çetiri
grada.
Joæ 21:25 Od polovine plemena Manaæeova: Tanak s paænjacima i
Jibleam s paænjacima. Dakle, dva grada.
Joæ 21:26 U svemu: deset su gradova s paænjacima dobile porodice
ostalih sinova Kehatovih.
Gradovi sinova Geræonovih
Joæ 21:27 Geræonovim sinovima, porodicama levitskim, dadoæe od
polovine plemena Manaæeova grad-utoçiæte Golan u Baæanu i Aætarot
s njihovim paænjacima. Dakle, dva grada.
Joæ 21:28 Od plemena Jisakarova: Kiæon s paænjacima, Dabrat s
paænjacima,
Joæ 21:29 Jarmut s paænjacima i En-Ganim s paænjacima. Dakle, çetiri
grada.
Joæ 21:30 Od plemena Aæerova: Miæal s paænjacima, Abdon s
paænjacima,
Joæ 21:31 Helkat s paænjacima i Rehob s paænjacima. Dakle, çetiri grada.
Joæ 21:32 Od plemena Naftalijeva: grad-utoçiæte Kedeæ u Galileji s
paænjacima, Hamot Dor s paænjacima i Kartan s paænjacima. Dakle, tri
grada.
Joæ 21:33 Svega Geræonovih gradova po porodicama njihovim bijaæe
trinaest gradova s paænjacima.
Joæ 21:34 Porodicama sinova Merarijevih, preostalim levitima, dali su
od plemena Zebulunova: Jokneam s paænjacima, Kartu s paænjacima,
Joæ 21:35 Rimon s paænjacima, Nahalal s paænjacima. Dakle, çetiri
grada.
Joæ 21:36 S onu stranu Jordana od plemena Rubenova dadoæe im gradutoçiæte
Beser s paænjacima na pustinjskoj visoravni, Jahas s
paænjacima,
Joæ 21:37 Kedemot s paænjacima, Mefaat s paænjacima. Dakle, çetiri
grada.
Joæ 21:38 Od plemena Gadova: grad-utoçiæte Ramot u Gileadu s
paænjacima, Mahanajim s paænjacima,

202
Joæ 21:39 Heæbon s paænjacima, Jazer s paænjacima. Dakle, çetiri grada.
Joæ 21:40 U svemu bijaæe dodijeljeno œdrijebom porodicama sinova
Merarijevih, preostalim levitima, dvanaest gradova.
Joæ 21:41 Tako usred baætine sinova Izraelovih bijaæe çetrdeset i osam
levitskih gradova s paænjacima.
Joæ 21:42 Svaki je taj grad imao paænjake unaokolo. Tako je bilo sa
svima spomenutim gradovima.
Svræetak diobe
Joæ 21:43 Tako je Jahve predao Izraelcima svu zemlju za koju se zakleo
da øe je dati ocima njihovim. Primili su je u posjed i nastanili se u njoj.
Joæ 21:44 I dade im Jahve da otpoçinu u miru na svim meåama, kako se
bijaæe zakleo njihovim ocima. Nitko im od njihovih neprijatelja ne bijaæe
kadar odoljeti. Sve im je njihove neprijatelje predao Jahve u ruke.
Joæ 21:45 Od svih obeøanja æto ih je Jahve dao domu Izraelovu nijedno
ne osta neispunjeno. Sve se ispunilo.
Otpuætanje prekojordanskih plemena
Joæ 22:1 Tada sazove Joæua sinove Rubenove i Gadove i polovinu
plemena Manaæeova
Joæ 22:2 i reçe im: “Izvræili ste sve æto vam je Mojsije, sluga Jahvin,
zapovjedio i posluæali ste me u svemu æto sam vam zapovjedio.
Joæ 22:3 Niste ostavili svoje braøe unatoç dugom vojevanju do danaænjega
dana i vræili ste vjerno zapovijedi Jahve, Boga svojega.
Joæ 22:4 Sada je Jahve, Bog vaæ, dao mir braøi vaæoj, kako im bijaæe
obeøao. Vratite se sada u svoje æatore, u zemlju koju vam je dao Mojsije,
sluga Jahvin, u baætinu s onu stranu Jordana.
Joæ 22:5 Samo pazite da vræite zapovijedi i Zakon æto vam ga dade
Mojsije, sluga Jahvin: da ljubite Jahvu, Boga svojega, da uvijek idete
putovima njegovim, da çuvate zapovijedi njegove, da se drœite uz njega
i da mu sluœite svim srcem i svom duæom.”
Joæ 22:6 I blagoslovi ih Joæua i otpusti, a oni se zatim vrate u svoje
æatore.
Joæ 22:7 Mojsije bijaæe jednoj polovini plemena Manaæeova dao baætinu
u Baæanu; a drugoj polovini dade je Joæua usred njihove braøe zapadno
od Jordana. Otpuætajuøi ih u njihove æatore, Joæua ih blagoslovi.
Joæ 22:8 I reçe im: “Vratite se u svoje æatore s velikim blagom i s mnogom
stokom, sa srebrom, zlatom, tuçem, œeljezom i haljinama u izobilju i
podijelite plijen od neprijatelja svojih s braøom svojom.”
Joæ 22:9 Vratiæe se sinovi Rubenovi i sinovi Gadovi i polovina plemena
Manaæeova; odoæe od sinova Izraelovih iz Æila u zemlji kanaanskoj da
krenu u zemlju gileadsku, na svoju baætinu koju su zaposjeli, kako im je
zapovjedio Jahve preko Mojsija.
Joæ 22:10 Kad su stigli do jordanskog podruçja u zemlji kanaanskoj,
podigoæe sinovi Rubenovi, sinovi Gadovi i polovina plemena Manaæeova
œrtvenik na Jordanu, œrtvenik velik, izdaleka se vidio.
Joæ 22:11 Çuli Izraelci gdje se govori: “Evo, sinovi Rubenovi, sinovi
Gadovi i polovina plemena Manaæeova podigoæe œrtvenik prema zemlji
kanaanskoj, kod Jordana, na izraelskoj strani.”
Joæ 22:12 Na to se skupi sva zajednica sinova Izraelovih u Æilu da poåu
u boj na njih.
Joæ 22:13 Izraelci sinovima Rubenovim, sinovima Gadovim i polovini
plemena Manaæeova u gileadsku zemlju poslaæe Pinhasa, sina
sveøenika Eleazara,
Joæ 22:14 i s njime deset knezova, po jednoga rodovskog glavara od
svakoga plemena Izraelova, a svaki je od njih bio glavar obitelji meåu
tisuøama porodica Izraelovih.
Joæ 22:15 I kad oni doåoæe k sinovima Rubenovim, sinovima Gadovim
i polovini plemena Manaæeova u zemlju gileadsku, rekoæe im:
Joæ 22:16 “Evo æto veli sva zajednica Jahvina: ‘Æto znaçi nevjera koju
çinite protiv Jahve, Boga Izraelova? Zaæto se odvrgoste danas od Jahve
i, podigavæi œrtvenik, zaæto se bunite protiv Jahve?
Joæ 22:17 Zar vam nije dosta zloçina iz Peora, od kojega se nismo oçistili
do dana danaænjega i zbog kojega je doæao pomor na zajednicu Jahvinu?
Joæ 22:18 Ako se danas odvraøate od Jahve i bunite se danas protiv
njega, neøe li se sutra izliti njegov gnjev na svu zajednicu Izraelovu?
Joæ 22:19 Ili vam je moœda zemlja vaæe baætine neçista? Onda prijeåite
u zemlju baætine Jahvine, u kojoj je Jahvino Prebivaliæte, i prebivajte
meåu nama. Ali se ne bunite protiv Jahve i ne bunite se protiv nas diœuøi
sebi œrtvenik mimo œrtvenik Jahve, Boga naæega.
Joæ 22:20 Nije li se Akan, Zerahov sin, sam ogrijeæio o ‘herem’ te se
oborila srdœba na svu zajednicu Izraelovu? Zar nije umro zbog krivice
svoje?’”

203
Opravdanje prekojordanskih plemena
Joæ 22:21 Tada odgovoriæe sinovi Rubenovi, sinovi Gadovi i polovina
plemena Manaæeova govoreøi plemenskim glavarima Izraelovim:
Joæ 22:22 “Bog, Bog Jahve, Bog nad bogovima, Jahve zna i neka zna
Izrael: ako je to bila pobuna ili nevjernost prema Jahvi, neka nam uskrati
svoju pomoø danas;
Joæ 22:23 ako smo podigli œrtvenik da se odvrgnemo od Jahve i da
prinosimo œrtve paljenice, prinosnice i œrtve priçesnice, neka nam onda
sudi Jahve!
Joæ 22:24 Uçinismo to od brige i skrbi i rekosmo: ‘Jednoga øe dana
sinovi vaæi reøi naæima: Æto vam je zajedniçko s Jahvom, Bogom Izraelovim?
Joæ 22:25 Zar nije, sinovi Rubenovi i sinovi Gadovi, postavio Jahve
izmeåu vas i nas meåu naæu - Jordan? Vi nemate dijela s Jahvom.’ I
tako bi sinovi vaæi mogli uçiniti da se sinovi naæi odvrate te ne ætuju
Jahvu.
Joæ 22:26 Zato smo rekli: ‘Podignimo œrtvenik, ali ne za œrtve paljenice
niti za klanice,
Joæ 22:27 nego da bude svjedoçanstvo izmeåu nas i vas, meåu potomcima
naæim, da œelimo sluœiti Jahvi paljenicama, klanicama i
priçesnicama. Tako da ne mognu jednom vaæi sinovi reøi naæima:
Nemate dijela s Jahvom.’
Jæ :28 Ako bi kada tako rekli nama i potomcima naæim, mogli bismo
odgovoriti: ‘Pogledajte slog œrtvenika Jahvina æto su ga podigli oci naæi
ne za œrtve paljenice ni klanice, nego za svjedoçanstvo izmeåu nas i
vas.’
Joæ 22:29 Nije nam ni na kraj pameti pomisao da se bunimo protiv Jahve
i da se odvraøamo od njega diœuøi œrtvenik za œrtve paljenice, prinosnice
i klanice, mimo œrtvenik Jahve, Boga naæega, koji je pred njegovim
Prebivaliætem!”
Uspostavljena sloga meåu zavaåenima
Joæ 22:30 Kad sveøenik Pinhas, knezovi zbora i glavari izraelskih
plemena koji su bili s njim çuæe rijeçi koje im rekoæe sinovi Gadovi, sinovi
Rubenovi i sinovi Manaæeovi, umiriæe se.
Joæ 22:31 Tada sveøenik Pinhas, sin Eleazarov, odgovori sinovima
Rubenovim, sinovima Gadovim i sinovima Manaæeovim: “Spoznali smo
sada da je Jahve meåu nama, jer mu se niste iznevjerili: tako ste saçuvali
sinove Izraelove od kazne Jahvine.”
Joæ 22:32 Sveøenik Pinhas, sin Eleazarov, i knezovi odoæe od sinova
Rubenovih i sinova Gadovih i vratiæe se iz zemlje gileadske u kanaansku
k sinovima Izraelovim i kazaæe im odgovor.
Joæ 22:33 Izraelovim sinovima bijaæe drag taj odgovor: hvalili su Boga
i odustali su od nauma da udare na njih i da opustoæe zemlju u kojoj su
œivjeli sinovi Rubenovi i sinovi Gadovi.
Joæ 22:34 Sinovi Rubenovi i sinovi Gadovi nazvali su œrtvenik “Ed” -
“Svjedoçanstvo”, jer rekoæe: “To je svjedoçanstvo meåu nama: Jahve
je Bog.”
Joæua o svome djelu
Joæ 23:1 Proteklo je mnogo dana kako je Jahve dao Izraelu da otpoçine
od svih neprijatelja unaokolo. I Joæua bijaæe ostario, zaæao u godine.
Joæ 23:2 Dozva zato Joæua sve Izraelce, starjeæine, glavare, suce i
upravitelje njihove i reçe im: “Ostario sam i odmakao u godinama.
Joæ 23:3 Vi ste bili svjedoci svega æto je Jahve, Bog vaæ, pred vaæim
oçima uçinio svim narodima radi vas: Jahve, Bog vaæ, borio se za vas.
Joæ 23:4 Vidite, razdijelio sam œdrijebom u baætinu vaæim plemenima
sve narode koji su ostali i sve one narode koje sam istrijebio od Jordana
do Velikog mora na zapadu.
Joæ 23:5 Jahve, Bog vaæ, sam øe ih goniti ispred vas i otjerat øe ih ispred
vas i zaposjest øete njihovu zemlju, kao æto vam je obeøao Jahve, Bog
vaæ.
Joæ 23:6 Budite, dakle, postojani i sve çvræøi u tome da çuvate i vræite
sve æto je napisano u Knjizi zakona Mojsijeva i da ne odstupite od toga
ni desno ni lijevo.
Joæ 23:7 Ne mijeæajte se s tim narodima koji ostadoæe meåu vama; i ne
spominjite imena njihovih bogova niti se kunite njima; nemojte im sluœiti
i ne klanjajte se njima.
Joæ 23:8 Nego se drœite Jahve, Boga svoga, kako ste çinili do danas.
Joæ 23:9 Jahve je protjerao ispred vas velike i moøne narode i nitko se
nije do danas mogao odrœati pred vama.
Joæ 23:10 Jedan je od vas tjerao pred sobom tisuøu, jer se Jahve, Bog
vaæ, borio za vas, kao æto vam je obeøao.

204
Joæ 23:11 Briœno pazite da ljubite Jahvu, Boga svojega, jer se radi o
vaæem œivotu.
Joæ 23:12 Jer ako se odmetnete i prionete uz ostatak onih naroda koji
preostaæe meåu vama i s njima se poveœete tazbinom i pomijeæate se
s njima i oni s vama,
Joæ 23:13 znajte dobro da øe Jahve, Bog vaæ, prestati goniti te narode
ispred vas; oni øe vam postati zamka i mreœa, bit øe biç bokovima vaæim
i trnje oçima vaæim, sve dok se ne iselite iz ove dobre zemlje koju vam
dade Jahve, Bog vaæ.
Joæ 23:14 Evo, ja kreøem danas na put kojim je svima poøi. Spoznajte
i priznajte svim srcem svojim i svom duæom svojom: ni jedno od svih
obeøanja koja vam je dao Jahve, Bog vaæ, nije ostalo neispunjeno.
Joæ 23:15 I kao æto vam se ispunilo svako obeøanje æto vam ga je dao
Jahve, Bog vaæ, tako øe Jahve ispuniti i svaku prijetnju dok vas ne izbriæe
s lica ove dobre zemlje koju vam je dao Jahve, Bog vaæ.
Joæ 23:16 Ako prekræite Savez koji je Jahve, Bog vaæ, sklopio s vama;
ako budete sluœili drugim bogovima i klanjali se njima, buknut øe gnjev
Jahvin na vas i nestat øe vas ubrzo iz dobre zemlje koju vam je Jahve
dao.”
Joæ 24:1 Joæua potom skupi sva plemena Izraelova u Æekem; i sazva
starjeæine Izraelove, glavare, suce i upravitelje njihove i oni stadoæe
pred Bogom.
Joæ 24:2 Tada reçe Joæua svemu narodu:
”Ovako veli Jahve, Bog Izraelov: ‘Nekoø su oci vaæi, Terah, otac
Abrahamov i Nahorov, œivjeli s onu stranu Rijeke i sluœili drugim
bogovima.
Joæ 24:3 Ali sam ja uzeo oca vaæega Abrahama s one strane Rijeke i
proveo ga kroza svu zemlju kanaansku, umnoœio mu potomstvo i dao
mu Izaka.
Joæ 24:4 Izaku dadoh Jakova i Ezava. Ezavu sam dao goru Seir u posjed.
Jakov i sinovi njegovi otiæli su u Egipat.
Joæ 24:5 Tada sam poslao Mojsija i Arona i udario sam Egipat kaznama
koje sam uçinio u njemu i tada sam vas izveo.
Joæ 24:6 Izveo sam oce vaæe iz Egipta i stigli su na more; Egipøani su
progonili vaæe oce bojnim kolima i konjanicima sve do Mora crvenoga.
Joæ 24:7 Zavapili su tada Jahvi i on je razvukao gustu maglu izmeåu njih
i Egipøana i naveo ih u more koje ih je prekrilo. Vidjeli ste svojim oçima
æto sam uçinio Egipøanima; zatim ste ostali dugo vremena u pustinji.
Joæ 24:8 Nato sam vas uveo u zemlju Amorejaca, koji œive s onu stranu
Jordana. Zaratiæe s vama i ja ih dadoh u vaæe ruke; uzeli ste u baætinu
zemlju njihovu jer sam ih ja ispred vas uniætio.
Joæ 24:9 Tada se digao moapski kralj Balak, sin Siporov, da ratuje s
Izraelom i on pozva Bileama, sina Beorova, da vas prokune.
Joæ 24:10 Ali ja ne htjedoh posluæati Bileama: morade vas on i
blagosloviti, i spasih vas iz njegove ruke.
Joæ 24:11 Onda ste preæli preko Jordana i doæli u Jerihon, ali su glavari
Jerihona poveli rat protiv vas - kao i Amorejci, Periœani, Kanaanci, Hetiti,
Girgaæani, Hivijci i Jebusejci - ali sam ih ja predao u vaæe ruke.
Joæ 24:12 Pred vama sam poslao stræljene koji su ispred vas tjerali dva
kralja amorejska: nemaæ æto zahvaliti svome maçu ni svome luku.
Joæ 24:13 Dao sam vam zemlju za koju se niste trudili i gradove koje
niste gradili i u njima se nastaniste; i vinograde vam dadoh i maslinike
koje niste sadili, a danas vas hrane.’
Joæ 24:14 I zato se sada bojte Jahve i sluœite mu savræeno i vjerno!
Uklonite bogove kojima su sluœili oci vaæi s onu stranu Rijeke i u Egiptu
i sluœite Jahvi!
Joæ 24:15 Meåutim, ako vam se ne sviåa sluœiti Jahvi, onda danas
izaberite kome øete sluœiti: moœda bogovima kojima su sluœili vaæi oci s
onu stranu Rijeke ili bogovima Amorejaca u çijoj zemlji sada prebivate.
Ja i moj dom sluœit øemo Jahvi.”
Joæ 24:16 Narod odgovori: “Daleko neka je od nas da ostavimo Jahvu
a sluœimo drugim bogovima.
Joæ 24:17 Jahve, Bog naæ, izveo je nas i naæe oce iz Egipta, iz doma
robovanja, i on je pred naæim oçima uçinio velika çudesa i çuvao nas
cijelim putem kojim smo iæli i meåu svim narodima kroz koje smo prolazili.
Joæ 24:18 Joæ viæe: Jahve je ispred nas protjerao sve narode i Amorejce,
koji su œivjeli u ovoj zemlji. I mi øemo sluœiti Jahvi jer je on Bog naæ.”
Joæ 24:19 Tada reçe Joæua narodu: “Vi ne moœete sluœiti Jahvi, jer je on
Bog sveti, Bog ljubomorni, koji ne moœe podnijeti vaæih prijestupa ni
vaæih grijeha.

205
Joæ 24:20 Ako ostavite Jahvu da biste sluœili tuåim bogovima, okrenut
øe se protiv vas i uniætit øe vas, poæto vam je bio dobro çinio.”
Joæ 24:21 A narod odgovori Joæui: “Ne, mi øemo sluœiti Jahvi!”
Joæ 24:22 Na to øe Joæua narodu: “Sami ste protiv sebe svjedoci da ste
izabrali Jahvu da mu sluœite.” Odgovoriæe mu: “Svjedoci smo.”
Joæ 24:23 “Maknite, dakle, tuåe bogove koji su meåu vama i priklonite
svoja srca Jahvi, Bogu Izraelovu.”
Joæ 24:24 Odgovori narod Joæui: “Sluœit øemo Jahvi, Bogu svojemu, i
glas øemo njegov sluæati.”
Joæ 24:25 Tako sklopi Joæua toga dana Savez s narodom i utvrdi mu
uredbu i zakon. Bilo je to u Æekemu.
Joæ 24:26 Joæua upisa te rijeçi u Knjigu zakona Boœjega. Zatim uze velik
kamen i stavi ga ondje pod hrast koji bijaæe u svetiætu Jahvinu.
Joæ 24:27 Zatim reçe Joæua svemu narodu: “Gle, ovaj kamen neka nam
bude svjedokom jer je çuo rijeçi æto ih je govorio Jahve; on øe biti svjedok
da ne zatajite Boga svoga.”
Joæ 24:28 Tada Joæua otpusti narod, svakoga na njegovu baætinu.
Joæuina smrt
Joæ 24:29 Poslije ovih dogaåaja umrije Joæua, sin Nunov, sluga Jahvin,
u dobi od sto deset godina.
Joæ 24:30 Sahraniæe ga u kraju æto ga je baætinio u Timnat Serahu, u
Efrajimovoj gori, sjeverno od gore Gaaæa.
Joæ 24:31 Izrael je sluœio Jahvi svega vijeka Joæuina i svega vijeka
starjeæina koje su Joæuu nadœivjele i vidjele sva djela æto ih je Jahve
uçinio Izraelu.
Josipove kosti - Smrt Eleazarova
Joæ 24:32 Kosti Josipove, koje su sinovi Izraelovi sa sobom donijeli iz
Egipta, pokopali su u Æekemu, na zemljiætu koje Jakov bijaæe kupio od
sinova Hamora, oca Æekemova, za stotinu srebrnjaka i koje je pripalo u
baætinu sinova Josipovih.
Joæ 24:33 Umrije i Eleazar, sin Aronov, i pokopaæe ga u Gibei, koja je
pripadala njegovu sinu Pinhasu a nalazila se u Efrajimovoj gori.
SUCI
Naseljenje Jude, Æimuna, Kaleba i Kenijaca
Suc 1:1 Poslije smrti Joæuine upitaæe Izraelci Jahvu: “Tko øe od nas prvi
poøi na Kanaance da se protiv njih bori?”
Suc 1:2 A Jahve odgovori: “Neka Juda prvi poåe; u njegove ruke stavljam
zemlju.”
Suc 1:3 Tada Juda reçe svome bratu Æimunu: “Poåi sa mnom u zemlju
koja mi je dosuåena u baætinu; borit øemo se protiv Kanaanaca, a potom
øu se ja uza te boriti na tvojoj zemlji.” I Æimun ode s njim.
Suc 1:4 Ode Juda i Jahve im predade u ruke Kanaance i Periœane te
pobiæe u Bezeku deset tisuøa ljudi.
Suc 1:5 U Bezeku zatekoæe Adoni-Sedeka, udariæe na njega i poraziæe
Kanaance i Periœane.
Suc 1:6 Kad je Adoni-Sedek nagnuo u bijeg, gonili su ga, uhvatili ga i
odsjekli mu palce na rukama i nogama.
Suc 1:7 Tada reçe Adoni-Sedek: “Sedamdeset kraljeva odsjeçenih
palaca na rukama i na nogama kupilo je mrvice pod mojim stolom. Kako
sam çinio, tako mi Bog vraøa.” Odveli su ga u Jeruzalem i ondje je umro.
Suc 1:8 Zatim Judini sinovi udariæe na Jeruzalem, osvojiæe ga, posjekoæe
maçem œitelje i spaliæe grad.
Suc 1:9 Poslije toga krenuæe Judini sinovi da se bore protiv Kanaanaca
koji su œivjeli u Gorju, Negebu i u Æefeli.
Suc 1:10 Onda Juda ode na Kanaance koji su œivjeli u Hebronu - Hebronu
bijaæe nekoø ime Kirjat Arba - i ondje potuçe Æeæaja, Ahimana i Talmaja.
Suc 1:11 Odatle krenu na stanovnike Debira, koji se nekoø zvao Kirjat
Sefer.
Suc 1:12 Tada reçe Kaleb: “Tko pokori i zauzme Kirjat Sefer, dat øu mu
svoju køer Aksu za œenu.”
Suc 1:13 Zauze ga Otniel, sin Kenaza, mlaåeg brata Kalebova, i Kaleb
mu dade svoju køer Aksu za œenu.
Suc 1:14 Kad je priæla muœu, on je nagovori da u svoga oca iæte polje.
Siåe ona s magarca, a Kaleb je upita: “Æto hoøeæ?”
Suc 1:15 Ona mu odgovori: “Daj mi blagoslov! Kad si mi dao kraj u
Negebu, daj mi onda i koji izvor vode.” I Kaleb joj dade Gornje i Donje
izvore.

206
Suc 1:16 Sinovi Hobaba Kenijca, tasta Mojsijeva, odoæe iz Palmova
grada s Judinim sinovima u Judinu pustinju, koja je u Negebu, na jugu
od Arada. Tu se nastaniæe meåu Amaleçanima.
Suc 1:17 Potom ode Juda s bratom Æimunom i pobiæe Kanaance koji su
œivjeli u Sefatu i grad izruçiæe “heremu”, prokletstvu. Zbog toga se grad
prozva Horma.
Suc 1:18 Ali Juda nije uspio zauzeti Gaze s njenim podruçjem, ni
Aækelona s njegovim podruçjem, ni Ekrona s njegovim podruçjem.
Suc 1:19 Jahve bijaæe s njim te on osvoji gorje, ali ne mogaæe potjerati
onih u nizini jer imahu œeljezna kola.
Suc 1:20 Kao æto bijaæe odredio Mojsije, dadoæe Hebron Kalebu, koji iz
njega otjera tri sina Anakova.
Suc 1:21 A Benjaminovi sinovi ne uspjeæe otjerati Jebusejaca koji su
œivjeli u Jeruzalemu i tako Jebusejci ostadoæe u Jeruzalemu s Benjaminovim
sinovima do dana danaænjega.
Naseljenje Josipova doma
Suc 1:22 Krenu i pleme Josipovo na Betel i Jahve bijaæe s njima.
Suc 1:23 I pleme Josipovo uze izviåati Betel. Grad se nekoø zvao Luz.
Suc 1:24 Uhode opaziæe çovjeka gdje izlazi iz grada i rekoæe mu: “Pokaœi
nam kuda se moœe u grad, pa øemo ti biti milostivi.”
Suc 1:25 On im pokaza kuda mogu u grad. I sve u gradu isjekoæe maçem,
a onoga çovjeka sa svom njegovom obitelji pustiæe da ode.
Suc 1:26 Çovjek je otiæao u zemlju Hetita i ondje sagradio grad i prozvao
ga Luz. Tako se zove joæ i danas.
Suc 1:27 Manaæe nije osvojio Bet-Æeana i njegovih sela ni Tanaka i
njegovih sela. Nije potjerao ni stanovnika iz Dora i njegovih sela, ni
stanovnika Jibleama i njegovih sela, ni stanovnika Megida i njegovih
sela. Tako su Kanaanci ostali i œivjeli u toj zemlji.
Suc 1:28 Kad je Izrael ojaçao, nametnuo je Kanaancima tlaku, ali ih nije
mogao otjerati.
Suc 1:29 Ni Efrajim nije otjerao Kanaanaca koji su œivjeli u Gezeru, tako
te su Kanaanci tu œivjeli meåu njima.
Suc 1:30 Zebulun nije otjerao stanovnika Kitrona ni stanovnika Nahalola.
Tako su Kanaanci ostali usred Zebulunovih sinova, ali im bijaæe nametnuta
tlaka.
Suc 1:31 Ni Aæer nije otjerao stanovnika Akona, ni stanovnika Sidona,
ni onih iz Mahalaba, Akziba, Helbe, Afika i Rehoba.
Suc 1:32 Aæerovci su ostali tako meåu Kanaancima, stanovnicima te
zemlje, jer ih nisu otjerali.
Suc 1:33 Naftali nije otjerao stanovnika Bet-Æemeæa i Bet-Anata, nego
je œivio meåu Kanaancima koji su nastavali tu zemlju, ali je stanovnicima
Bet-Æemeæa i Bet-Anata nametnuta tlaka.
Suc 1:34 Amorejci su potisnuli Danove sinove u goru i nisu ih puætali da
siåu u ravnicu.
Suc 1:35 Amorejci su se zadrœali u Har-Heresu, Ajalonu i Æaalbimu, ali
kad je ruka Josipova doma ojaçala, bila im je nametnuta tlaka.
Suc 1:36 Podruçje Edomaca pruœa se od Akrabimskog uspona do
Stijene pa naviæe.
Anåeo Jahvin navijeæta Izraelu nevolje
Suc 2:1 Anåeo Jahvin doåe iz Gilgala u Bokim i reçe: “Izveo sam vas iz
Egipta i doveo vas u zemlju koju sam vam obeøao zaklevæi se ocima
vaæim. Rekao sam: ‘Neøu raskinuti Saveza svog s vama dovijeka.
Suc 2:2 A vi ne sklapajte saveza sa stanovnicima ove zemlje; nego
ruæite njihove œrtvenike!’ Ali vi niste posluæali moga glasa. Æto ste uçinili?
Suc 2:3 Zato vam kaœem: neøu ih odagnati pred vama. Nego, oni øe vas
tlaçiti i bogovi njihovi bit øe vam zamkom.”
Suc 2:4 Kad Anåeo Jahvin izreçe te rijeçi svim Izraelcima, narod zakuka
i zaplaka.
Suc 2:5 I tako prozvaæe ono mjesto Bokim i ondje prinesoæe œrtve Jahvi.
Suc 2:6 Tada Joæua otpusti narod i raziåoæe se Izraelci svaki na svoju
baætinu da zaposjednu zemlju.
Suc 2:7 Narod je sluœio Jahvi svega vijeka Joæuina i svega vijeka
starjeæina koje su nadœivjele Joæuu i vidjele sva velika djela æto ih je
Jahve uçinio Izraelu.
Suc 2:8 Joæua, sin Nunov, sluga Jahvin, umrije u dobi od sto deset
godina.
Suc 2:9 Sahraniæe ga u kraju æto ga je baætinio u Timnat Heresu, u
Efrajimovoj gori, sjeverno od planine Gaaæa.
Suc 2:10 A kada se sav onaj naraætaj pridruœio svojim ocima, naslijedi
ga drugi naraætaj koji nije mario za Jahvu ni za djela æto ih je uçinio
Izraelu.

207
Otpadniætvo i kazna slijedeøih naraætaja
Suc 2:11 Tada su sinovi Izraelovi poçeli çiniti ono æto Jahvi nije po volji
i sluœili su Baalima.
Suc 2:12 Ostaviæe Jahvu, Boga otaca svojih, koji ih je izveo iz zemlje
egipatske, i poåoæe za drugim bogovima izmeåu bogova okolnih naroda.
Klanjahu im se, razgnjeviæe Jahvu.
Suc 2:13 Otpali su od Jahve da bi sluœili Baalu i Aætarti.
Suc 2:14 Zato Jahve izli gnjev svoj na Izraela: prepusti ih pljaçkaæima
da ih plijene, izruçi ih neprijateljima uokolo, tako te se ne mogoæe
oduprijeti.
Suc 2:15 Æto bi god poçeli, ruka se Jahvina okretala protiv njih na njihovu
nesreøu, kao æto im je Jahve rekao i kao æto im se zakleo. I tako zapadoæe
u veliku nevolju.
Nema trajnog obraøenja
Suc 2:16 Tada im Jahve stade podizati suce da ih izbavljaju iz ruku onih
koji su ih pljaçkali.
Suc 2:17 Ali oni ni svojih sudaca nisu sluæali, nego se iznevjeriæe s drugim
bogovima te im se klanjahu. Brzo su zaæli s puta kojim su iæli oci njihovi
sluæajuøi Jahvine zapovijedi; oni nisu çinili tako.
Suc 2:18 Kada im je podizao suce, Jahve bijaæe sa svakim sucem te ih
izbavljaæe iz ruku njihovih neprijatelja za svega vijeka suçeva, jer se
saœalilo Jahvi koliko su uzdisali pod jarmom onih koji su ih ugnjetavali.
Suc 2:19 A kada bi sudac umro, oni bi opet zapadali u veøu pokvarenost
nego njihovi oci. Iæli su za drugim bogovima, sluœili im i klanjali im se, ne
odustajuøi od svojih opakih djela i postupaka.
Razlozi s kojih ostadoæe strani narodi
Suc 2:20 Tada Jahve planu gnjevom na Izraela i reçe: “Kad je taj narod
pogazio Savez kojim sam obvezao njihove oçeve i nije posluæao glasa
moga,
Suc 2:21 ni ja odsad neøu pred njim potjerati ni jednoga izmeåu naroda
æto ih je Joæua po svojoj smrti ostavio”,
Suc 2:22 da bi njima stavio na kuænju Izraela: hoøe li se ili neøe drœati
Jahvinih putova kao æto ih se drœahu oci njihovi.
Suc 2:23 Zato Jahve bijaæe ostavio te narode i nije ih odmah izagnao ni
predao Joæui u ruke.
Suc 3:1 Ovo su narodi koje je Jahve pustio da ostanu kako bi njima
iskuæavao sinove Izraelove, sve one koji ne iskusiæe ratova kanaanskih.
Suc 3:2 Bijaæe to samo na korist pokoljenjima sinova Izraelovih da nauçe
vjeætinu ratovanja - barem oni koji nisu iskusili prijaænjih ratova:
Suc 3:3 ostade pet knezova filistejskih i svi Kanaanci, Sidonci i Hivijci
koji su œivjeli na gori Libanonu od gore Baal-Hermona do ulaza u Hamat.
Suc 3:4 Oni su posluœili da se iskuæa Izrael: da bi se vidjelo hoøe li se
drœati zapovijedi æto ih je Jahve preko Mojsija dao njihovim ocima.
Suc 3:5 Tako su Izraelci prebivali usred Kanaanaca, Hetita, Amorejaca,
Periœana, Hivijaca i Jebusejaca;
Suc 3:6 œenili se njihovim køerima i davali svoje køeri njihovim sinovima
i sluœili njihovim bogovima.
Suc 3:7 I çinili su Izraelci ono æto Jahvi nije bilo po volji. Zaboravili su
Jahvu, svoga Boga, da bi sluœili Baalima i aætartama.
Suc 3:8 Tada Jahve planu gnjevom na Izraela i dade ih u ruke Kuæanu
Riæatajimu, kralju edomskom; i sluœiæe Kuæanu Riæatajimu osam godina.
Suc 3:9 Tad Izraelci zavapiæe Jahvi i Jahve im podiœe izbavitelja, Otniela,
sina Kenaza, mlaåega brata Kalebova, da ih oslobodi.
Suc 3:10 Duh Jahvin siåe na njega i on posta sucem Izraelu. I povede
Izraela u boj. Jahve mu preda u ruke Kuæana Riæatajima, kralja edomskog,
i on pobijedi Kuæana Riæatajima.
Suc 3:11 Zemlja je otad bila u miru çetrdeset godina.
Poslije smrti Otniela, sina Kenazova,
Suc 3:12 Izraelci su poçeli opet çiniti æto je zlo u oçima Jahvinim. Zato
Jahve dade Eglonu, kralju moapskom, moø nad Izraelom, jer su çinili
æto je zlo pred Jahvom.
Suc 3:13 Eglon se ujedini sa sinovima Amonovim i Amalekovim, poåe
na Izraela, potuçe ga i osvoji Palmov grad.
Suc 3:14 Izraelci su sluœili moapskom kralju Eglonu osamnaest godina.
Suc 3:15 Tada Izraelci zavapiæe Jahvi i Jahve im podiœe izbavitelja -
Ehuda, sina Gere iz Benjaminova plemena, çovjeka koji bijaæe ljevak.
I poslaæe ga Izraelci da im odnese danak Eglonu, kralju moapskom.
Suc 3:16 A Ehud naçini sebi bodeœ sa dvije oætrice, lakat dug, i pripasa
ga pod haljine uz desno bedro.
Suc 3:17 I odnese danak Eglonu, kralju moapskom. Eglon bijaæe vrlo
debeo.

208
Suc 3:18 Predavæi danak, Ehud ode s ljudima koji bijahu donijeli danak.
Suc 3:19 Ali kada je doæao do idola u blizini Gilgala, vrati se i reçe:
“Imam ti, kralju, reøi jednu tajnu!” Kralj mu odvrati: “Tiho!” I svi koji su uza
njega bili izaåu.
Suc 3:20 Ehud uåe. Kralj je sjedio u hladovitoj gornjoj sobi; bio je sam.
Ehud mu reçe: “Imam, kralju, za tebe rijeç od Boga!” On odmah usta s
prijestolja.
Suc 3:21 Tad Ehud lijevom rukom trgnu bodeœ s desnog bedra i satjera
mu ga u trbuh.
Suc 3:22 Za oætricom uåe sav drœak i salo se sklopi za oætricom, jer
Ehud nije mogao izvuøi oætricu iz trbuha. Neçist je izlazila odande.
Suc 3:23 Ehud je otiæao kroz trijem; za sobom je zatvorio vrata gornje
sobe i zakljuçao ih.
Suc 3:24 Kada je on otiæao, vrate se sluge da pogledaju. Kako vrata
gornje sobe bijahu zakljuçana, rekoæe: “Bit øe da je otiæao na stranu, u
klijet do hladovite sobe.”
Suc 3:25 Çekali su ga dugo, u nedoumici, jer on nije otvarao vrata gornje
sobe. Naposljetku uzeæe kljuç i otvoriæe: gospodar im leœao na tlu, mrtav.
Suc 3:26 Dok su oni çekali, Ehud je pobjegao, proæao veø idole i sklonio
se u Seiru.
Suc 3:27 Çim doåe u zemlju Izraelovu, zasvira u rog na Efrajimovoj gori;
i siåoæe Izraelci s njim s gore, a on im stajaæe na çelu.
Suc 3:28 I reçe im: “Poåite za mnom! Jahve vam je u ruke predao
Moapce, vaæe neprijatelje.” Oni krenuæe za njim, zatvoriæe Moapcima
put preko gazova Jordana i ne dadoæe nikome prijeko.
Suc 3:29 Pobili su u to vrijeme oko deset tisuøa Moabaca, sve krænih i
hrabrih ljudi, i nijedan im nije umakao.
Suc 3:30 Toga su dana Moapci potpali pod ruku Izraelovu i zemlja bijaæe
mirna osamdeset godina.
Suc 3:31 Poslije njega bijaæe Æamgar, sin Anatov. On je pobio æest
stotina Filistejaca ostanom volujskim. Tako je i on spasio Izraela.
Izrael pod jarmom Kanaanaca
Suc 4:1 Poslije smrti Ehudove Izraelci su opet stali çiniti æto Jahvi nije po
volji
Suc 4:2 i Jahve ih predade u ruke Jabinu, kanaanskom kralju koji je
vladao u Hasoru. Vojskovoåa vojsci njegovoj bijaæe Sisera, koji je œivio
u Haroæetu Poganskom.
Suc 4:3 Tad Izraelci zavapiæe Jahvi. Jer Jabin imaæe devet stotina
œeljeznih bojnih kola i teæko je tlaçio Izraelce dvadeset godina.
Debora
Suc 4:4 U to vrijeme Izraelu je sudila proroçica Debora, œena Lapidotova.
Suc 4:5 Œivjela je pod Deborinom palmom izmeåu Rame i Betela u
Efrajimovoj gori i k njoj su dolazili Izraelci da presuåuje u njihovim sporovima.
Suc 4:6 Ona dozva Baraka, sina Abinoamova, iz Naftalijeva Kedeæa i
reçe mu: “Evo æto ti Jahve, Bog Izraelov, zapovijeda: ‘Idi, kreni na goru
Tabor i uzmi sa sobom deset tisuøa ljudi izmeåu Naftalijevih i Zebulunovih
sinova.
Suc 4:7 Ja øu k tebi na Kiæonski potok privuøi Siseru, vojskovoåu Jabinove
vojske, s njegovim bojnim kolima i svim ratnicima te øu ga predati
u tvoje ruke.’”
Suc 4:8 Barak joj odgovori: “Ako ti poåeæ sa mnom, iøi øu; ako li ne
poåeæ sa mnom, ne idem.”
Suc 4:9 “Idem s tobom”, reçe mu ona, “ali na putu kojim øeæ poøi slava
neøe tebi pripasti jer øe Jahve œeni predati u ruke Siseru.” Tada Debora
ustane i poåe s Barakom u Kedeæ.
Suc 4:10 Onamo je Barak pozvao Zebuluna i Naftalija. Deset tisuøa
ljudi poåe za njim, a iæla je s njim i Debora.
Suc 4:11 Heber Kenijac bijaæe se odvojio od Kajina, jednoga od sinova
Hababa, tasta Mojsijeva; razapeo je svoj æator kod Hrasta u Saananimu,
nedaleko od Kedeæa.
Suc 4:12 Javiæe Siseri da je Barak, sin Abinoamov, izaæao na goru Tabor.
Suc 4:13 Nato Sisera skupi sva svoja kola, devet stotina œeljeznih kola,
i sve ljude koje je doveo od Haroæeta Poganskog do Kiæonskog potoka.
Suc 4:14 Debora reçe Baraku: “Ustani, evo dana kada øe Jahve predati
Siseru u tvoje ruke! Sam Jahve ide pred tobom!” I Barak siåe s gore
Tabora sa deset tisuøa ljudi za sobom.
Suc 4:15 Jahve zastraæi Siseru, sva njegova kola i çitavu njegovu vojsku,
koja naœe u bijeg pred maçem Barakovim. Sisera siåe sa svojih kola i
pobjeœe pjeæice.

209
Suc 4:16 Barak je gonio kola i vojsku sve do Haroæeta Poganskog. Sva
je Siserina vojska pala od oætrog maça i nijedan çovjek nije umakao.
Siserina smrt
Suc 4:17 Sisera je dotle bjeœao pjeæice prema æatoru Jaele, œene Hebera
Kenijca, jer izmeåu Jabina, kralja hasorskog, i kuøe Hebera Kenijca
bijaæe mir.
Suc 4:18 Jaela iziåe Siseri u susret i reçe mu: “Zaustavi se, gospodaru,
svrati se k meni. Ne boj se niçega!” On svrati k njoj pod æator, a ona ga
pokri pokrivaçem.
Suc 4:19 On joj reçe: “Daj mi malo vode jer sam œedan.” Ona otvori
mijeh s mlijekom, napoji ga i opet ga pokri.
Suc 4:20 “Stani na ulazu u æator”, reçe joj on, “pa ako tko naiåe i zapita
te: ‘Ima li tu koga?’ ti odgovori: ‘Nema!’”
Suc 4:21 A Jaela, œena Heberova, uze æatorski klin i çekiø u ruke, tiho
mu se pribliœi i zabi mu klin kroza sljepoçice tako da se zario u zemlju.
On od iscrpljenosti bijaæe tvrdo zaspao i tako umrije.
Suc 4:22 I gle, doåe Barak progoneøi Siseru. Jaela iziåe preda njega i
reçe mu: “Doåi da ti pokaœem çovjeka koga traœiæ.” On uåe k njoj, i gle
- Sisera leœaæe mrtav, s klinom u sljepoçici.
Izbavljenje Izraela
Suc 4:23 Tako je Bog u onaj dan ponizio Jabina, kralja kanaanskog,
pred Izraelcima.
Suc 4:24 Ruka Izraelaca postajaæe sve teœa Jabinu, kralju kanaanskom,
dok ga nije napokon zatrla.
Pjesma Debore i Baraka
Suc 5:1 Toga dana Debora i Barak, sin Abinoamov, zapjevaæe ovu
pjesmu:
Suc 5:2 Ratoborno rasuæe kose borci izraelski i dragovoljno krenu narod:
blagoslivljajte Jahvu!
Suc 5:3 Çujte, o kraljevi! Posluæajte, knezovi! Jahvi ja pjesmu pjevam,
Jahvu, Boga Izraelova, ja slavim.
Suc 5:4 Sa Seira kad si silazio, Jahve, pobjedniçki kad si kroçio iz polja
edomskih, sva se zemlja tresla, lila se nebesa, oblaci curkom daœdjeli.
Suc 5:5 Brda se tresla pred tobom, o Jahve, Jahve, Boœe Izraelov!
Suc 5:6 U dane Æamgara, sina Anatova, u dane Jaele opustjeæe putovi;
i oni koji su putovali, obilaœahu naokolo.
Suc 5:7 Pusta bijahu sela izraelska dok ne ustadoh ja, Debora, dok ne
ustadoh kao majka Izraelu.
Suc 5:8 Tuåe bogove sebi izabraæe, i zato im rat stade pred vrata. Za pet
gradova ne bi nijednog ætita! Nijednog kralja za çetrdeset tisuøa
u Izraelu!
Suc 5:9 Srce moje kuca za voåe izraelske, za narod æto dragovoljno u
boj kreøe! Blagoslivljajte Jahvu!
Suc 5:10 Vi koji na bijelim jaæete magaricama, na sagovima sjedeøi, i vi
koji hodite putovima, pjevajte,
Suc 5:11 uz povike razdraganih pastira kod pojila. Neka se slave
dobroçinstva Jahvina i vladavina njegova Izraelom! I narod Jahvin siåe
na vrata.
Suc 5:12 Probudi se, Deboro, ustani! Ustani, pjesmu zapjevaj! Hrabro!
Ustani, Baraçe, vodi u roblje porobljivaçe svoje, sine Abinoamov!
Suc 5:13 Tad siåe na vrata Izrael, narod Jahvin pohrli junaçki.
Suc 5:14 Iz Efrajima potekoæe u dolinu, za njima stiœe meåu çete tvoje
Benjamin. Iz Makira stupaju glavari, iz Zebuluna oni æto nose ætap
zapovjedniçki.
Suc 5:15 Knezovi Jisakarovi s Deborom bijahu, a Naftali poåe s Barakom,
pohrli da ga stigne u dolini. Kod Rubenovih potoka dugo se
savjetuju.
Suc 5:16 Zaæto si ostao u torovima da sluæaæ sred stada svirku frule?
Kod Rubenovih potoka dugo se savjetuju.
Suc 5:17 Gilead osta s onu stranu Jordana. A zaæto je Dan na stranim
laåama?
Zaæto na obali mora Aæer sjedi, mirno prebiva u svojim zaljevima?
Suc 5:18 Zebulun je narod æto prkosi smrti s Naftalijem, na visoravnima.
Suc 5:19 Doæli su kraljevi, boj zametnuli, boj bili kraljevi kanaanski, u
Tanaku, na vodi megidskoj, ali ni mrve srebra ne dobiæe.
Suc 5:20 Sa nebeskih staza vojevahu, vojevahu zvijezde proti Siseri.
Suc 5:21 Sve otplavi potok Kiæon, potok Kiæon pradavni. Gazi çvrsto,
moja duæo!
Suc 5:22 Topot silan odjekuje: jure borci na konjima!
Suc 5:23 “Proklinjite Meroz,” Anåeo øe Jahvin, “proklinjite œitelje njegove
æto Jahvi nisu u pomoø pritekli, u pomoø Jahvi s junacima.”

210
Suc 5:24 Blagoslovljena meåu œenama bila Jaela, œena Hebera Kenijca,
meåu œenama æatora neka je slavljena!
Suc 5:25 On vode zaiska, mlijeka mu ona dade, u zdjelu dragocjenu nali
mu povlake.
Suc 5:26 Rukom lijevom za klinom segnu, a desnom za çekiøem
kovaçkim.
Udari Siseru, glavu mu razmrska, probode mu, razbi sljepoçicu.
Suc 5:27 Do nogu pade joj, sruæi se, leœe, do nogu pade joj, sruæi se; i
gdje pade, mrtav osta.
Suc 5:28 Kroz prozor motri Siserina mati, kroz prozor motri, na reæetku
jada:
”Dugo mu se kola ne vraøaju: æto im je zapreg tako spor?”
Suc 5:29 Najmudrija zbori joj dvorkinja, sebi samoj ona odgovara:
Suc 5:30 “Plijen su naæli pa ga dijele: po djevojku na ratnika, po djevojku
i po dvije, halju-dvije za Siseru, vezen rubac za moj vrat!”
Suc 5:31 Tako neka ginu, Jahve, svi neprijatelji tvoji! A oni koji te ljube
nek budu kao sunce kada se diœe u svojemu sjaju! I zemlja bijaæe mirna
çetrdeset godina.
Izrael pod jarmom Midjanaca
Suc 6:1 Opet su Izraelci çinili æto je zlo u Jahvinim oçima; i Jahve ih
predade u ruke Midjancima za sedam godina.
Suc 6:2 Teæka bijaæe ruka Midjanaca nad Izraelom. Da bi izmakli
Midjancima, Izraelci se sklanjahu u gorske pukotine, æpilje i skroviæta.
Suc 6:3 I kada bi Izraelci posijali, dolazili bi na njih Midjanci i Amaleçani
i sinovi Istoka.
Suc 6:4 Utaborivæi se na njihovoj zemlji, uniætavali bi rod zemlje sve do
Gaze. Ne ostavljahu Izraelu niæta da se prehrani, ni ovce ni koze, ni vola
ni magarca,
Suc 6:5 jer dolaœahu sa svojim stadima i svojim æatorima u takvu mnoætvu
kao skakavci; ne bijaæe broja njima ni njihovim devama; preplavili bi
zemlju, opustoæili je.
Suc 6:6 Tako su Midjanci bacili Izraela u veliku bijedu te Izraelci zavapiæe
Jahvi.
Suc 6:7 Kad su Izraelci zavapili Jahvi zbog Midjanaca,
Suc 6:8 Jahve posla Izraelcima proroka koji im reçe: “Ovako kaœe Jahve,
Bog Izraelov: ‘Ja sam vas izveo iz Egipta, izbavio vas iz kuøe ropstva.
Suc 6:9 Ja sam vas oslobodio od ruke Egipøana i od ruke svih vaæih
tlaçitelja. Protjerao sam ih pred vama, dao vam njihovu zemlju
Suc 6:10 i rekao vam: Ja sam Jahve, Bog vaæ. Ne ætujte bogova
Amorejaca u kojih zemlji œivite. Ali vi ne posluæaste moga glasa.’”
Gideonov poziv
Suc 6:11 Anåeo Jahvin doåe i sjede pod hrast kod Ofre koji pripadaæe
Joaæu Abiezerovu. Njegov sin Gideon vræio je pæenicu na tijesku da bi
je saçuvao od Midjanaca.
Suc 6:12 I ukaza mu se Anåeo Jahvin i reçe mu: “Jahve s tobom, hrabri
junaçe!”
Suc 6:13 Gideon mu odgovori: “Oh, gospodaru, ako je Jahve s nama,
zaæto nas sve ovo snaåe? Gdje su sva ona çudesa njegova o kojima
nam pripovijedahu oci naæi govoreøi: ‘Nije li nas Jahve iz Egipta izveo?’
A sada nas je Jahve ostavio, predao nas u ruke Midjancima.”
Suc 6:14 Jahve se tad okrenu prema njemu i reçe mu: “Idi s tom snagom
u sebi i izbavit øeæ Izraela iz ruke Midjanaca. Ne æaljem li te ja?”
Suc 6:15 “Ali, gospodaru”, odgovori mu Gideon, “kako øu izbaviti Izraela?
Moj je rod najmanji u Manaæeovu plemenu, a ja sam posljednji u kuøi
svoga oca.”
Suc 6:16 Jahve mu reçe: “Ja øu biti s tobom te øeæ pobijediti Midjance
kao jednoga.”
Suc 6:17 Gideon mu reçe: “Ako sam naæao milost u tvojim oçima, daj mi
znak da ti govoriæ sa mnom.
Suc 6:18 Nemoj otiøi odavde dok se ne vratim s darom i stavim ga preda
te.” A on odgovori: “Ostat øu dok se ne vratiæ.”
Suc 6:19 Gideon ode, zgotovi jare i od efe braæna naçini beskvasne
hljebove, stavi meso u koæaricu i juhu u lonac pa donese sve to pod
hrast.
Suc 6:20 Anåeo Jahvin reçe mu: “Uzmi meso i beskvasne hljebove,
stavi ih na tu stijenu, a juhu prolij.” On uçini tako.
Suc 6:21 Anåeo Jahvin tad uze ætap æto ga je drœao i vrhom dotaknu
meso i beskvasne hljebove. Oganj planu iz stijene, spali meso i
beskvasne hljebove. Anåeo Jahvin nato iæçeze pred njegovim oçima.
Suc 6:22 Tad Gideon vidje da je to bio Anåeo Jahvin i reçe: “Jao, Jahve,
Gospode! Anåela Jahvina vidjeh licem u lice!”

211
Suc 6:23 Jahve mu odgovori: “Mir s tobom! Ne boj se, neøeæ umrijeti!”
Suc 6:24 Gideon podiœe na tome mjestu œrtvenik Jahvi i nazva ga “Jahve-
Mir”. Œrtvenik joæ i danas stoji u Ofri Abiezerovoj.
Gideon protiv Baala
Suc 6:25 Iste noøi Jahve reçe Gideonu: “U svojega oca uzmi utovljena
junca, junca od sedam godina, i razori Baalov œrtvenik i posijeci gaj
pokraj njega.
Suc 6:26 Potom podigni œrtvenik Jahvi, Bogu svome, na vrhu te gorske
stijene i dobro ga uredi. Uzmi junca i prinesi paljenicu na drvima Aæere
æto ih u gaju nasijeçeæ.”
Suc 6:27 Tada Gideon uze deset ljudi izmeåu svojih slugu i uçini kako
mu je zapovjedio Jahve. Ali kako se bojao svoje obitelji i graåana, uçini
to noøu.
Suc 6:28 Kad su graåani sutradan poranili, a to razoren Baalov œrtvenik
i gaj posjeçen pored njega, a junac œrtvovan kao paljenica na novom
oltaru.
Suc 6:29 I pitahu jedni druge: “Tko je to uçinio?” Ispitaæe, istraœiæe pa
rekoæe: “Gideon, Joaæev sin, uçini to.”
Suc 6:30 Tada graåani rekoæe Joaæu: “Izvedi sina da umre jer je razorio
Baalov œrtvenik i posjekao gaj pored njega.”
Suc 6:31 Joaæ odgovori svima koji stajahu oko njega: “Zar øete vi braniti
Baala? Zar øete ga vi spasavati? Tko brani Baala, bit øe pogubljen prije
sutraænjeg dana. Ako je on bog, neka se sam brani od Gideona æto mu
je razorio œrtvenik.”
Suc 6:32 Toga dana prozvali su Gideona Jerubaal jer se govorilo: “Neka
sam Baal s njim obraçuna æto mu je sruæio œrtvenik.”
Poziv na oruœje
Suc 6:33 Svi Midjanci, Amaleçani i sinovi Istoka bijahu se sakupili i,
preæavæi Jordan, utaborili se u Jizreelskoj ravnici.
Suc 6:34 Duh Jahvin obuze Gideona i on zasvira u rog, a Abiezerov rod
stade iza njega.
Suc 6:35 Posla on glasnike po svem plemenu Manaæeovu te i oni stadoæe
iza njega. Posla glasnike i u pleme Aæerovo, Zebulunovo i Naftalijevo te
im i oni krenuæe u susret.
Pokus s runom
Suc 6:36 Gideon reçe Bogu: “Ako zaista hoøeæ osloboditi Izraela mojom
rukom, kao æto si obeøao,
Suc 6:37 evo øu metnuti ovçje runo na gumno: ako bude rose samo na
runu, a zemlja ostane suha, tada øu znati da øeæ mojom rukom izbaviti
Izraela, kao æto si obeøao.”
Suc 6:38 I bi tako. Gideon urani sutradan te iscijedi rosu iz runa - punu
zdjelu vode.
Suc 6:39 Opet Gideon reçe Bogu: “Ne razgnjevi se na me æto ti
progovaram joæ jednom. Dopusti mi da joæ ovaj put pokuæam s runom:
neka samo runo bude suho, a neka po svoj zemlji bude rosa!”
Suc 6:40 I Bog one noøi uçini tako: samo je runo ostalo suho, a po svoj
zemlji pala rosa.
Jahve smanjuje Gideonovu vojsku
Suc 7:1 Urani Jerubaal, to jest Gideon, i sav narod bijaæe s njim i utabori
se kod En-Haroda; a tabor Midjanaca nalazio se na sjeveru od njegova,
podno brijega More, u dolini.
Suc 7:2 Tada Jahve reçe Gideonu: “Previæe je naroda s tobom a da bih
predao Midjance u njegove ruke. Izrael bi se mogao pohvaliti i reøi:
‘Vlastita me ruka izbavila.’
Suc 7:3 Zato oglasi da narod çuje: ‘Tko se boji i strahuje, neka se vrati.’”
Gideon ih iskuæa. Dvadeset i dvije tisuøe ljudi iz naroda vrati se, a ostade
ih deset tisuøa.
Suc 7:4 Jahve reçe Gideonu: “Joæ je previæe naroda. Povedi ih na vodu
i ondje øu ih iskuæati. Za koga ti kaœem: ‘Neka ide s tobom’, taj øe s
tobom iøi. A za koga ti kaœem: ‘Neka ne ide s tobom’, taj neøe iøi.”
Suc 7:5 Gideon povede narod na vodu i Jahve mu reçe: “Koji bude
laptao vodu jezikom kao æto lapøe pas, stavi ga na stranu. Koji klekne da
pije, odvoji ga na drugu stranu.”
Suc 7:6 Onih koji su laptali vodu jezikom - prinoseøi vodu rukom k ustima
- bijaæe tri stotine, a sav je ostali narod kleknuo da pije.
Suc 7:7 Tad Jahve reçe Gideonu: “Sa one tri stotine ljudi koji su laptali
vodu ja øu vas izbaviti i predat øu Midjance u vaæe ruke. Svi drugi neka
se vrate svaki svojoj kuøi.”
Suc 7:8 Gideon tad naloœi narodu da mu preda opskrbu i rogove, a onda
otpusti Izraelce da ide svaki svome æatoru; zadrœa samo one tri stotine.
A midjanski se tabor prostirao niœe njega u dolini.

212
Predznaci pobjede
Suc 7:9 One noøi reçe mu Jahve: “Ustani, navali na tabor, jer ti ga
predajem u ruke.
Suc 7:10 Ako se bojiæ napasti, siåi najprije u tabor s Purom, momkom
svojim;
Suc 7:11 sluæaj æto govore; ohrabrit øeæ se i napast øeæ na tabor.” On
siåe sa svojim momkom Purom do prvih taborskih straœa.
Suc 7:12 Midjanci, Amaleçani i svi sinovi Istoka pali po dolini, brojni kao
skakavci; njihovim devama ne bijaæe broja, kao pijesku na obali mora.
Suc 7:13 Kad je Gideon doæao, a to jedan baæ pripovijedaæe svome
drugu æto je sanjao: “Usnuo sam kako se pogaça jeçmenog kruha kotrlja
u midjanski tabor: dokotrlja se do jednog æatora i pogodi, a æator
pade, prevrnu se.”
Suc 7:14 A drug mu odgovori: “Nije to drugo nego maç Gideona, Joaæeva
sina, Izraelca. Bog mu je predao u ruke Midjance i sav tabor.”
Suc 7:15 Kada je Gideon çuo kako je onaj pripovjedio san i kako ga je
drugi protumaçio, baci se niçice, vrati se onda u tabor Izraelov i povika:
“Ustajte, jer vam je Jahve predao u ruke tabor midjanski!”
Prepad
Suc 7:16 Gideon tad podijeli svoje tri stotine ljudi u tri çete. Svakome
çovjeku dade u ruke rog, prazan vrç i luç u vrçu:
Suc 7:17 “Gledajte mene”, reçe im, “i çinite æto i ja! Kada doåem na rub
tabora, çinite æto budem i ja çinio!
Suc 7:18 Kad zatrubim u rog ja i svi koji su sa mnom, tada i vi zasvirajte
u rog oko sveg tabora i viçite: ‘Za Jahvu i Gideona!’”
Suc 7:19 Gideon i stotina ljudi æto ga je pratila doåoæe na rub tabora pri
poçetku ponoøne straœe; tek æto su postavili straœe, oni zatrubiæe u
rogove i razbiæe vrçeve koje su imali u ruci.
Suc 7:20 Tako tri çete zasviraæe u rogove i razbiæe vrçeve; lijevom rukom
drœahu luçi, a desnom rogove da trube i udariæe vikati: “Za Jahvu i
Gideona!”
Suc 7:21 I svaki stajaæe nepomiçno na svome mjestu uokrug tabora.
Tada se probudi sav tabor i Midjanci viçuøi nagoæe u bijeg.
Suc 7:22 Dok su one tri stotine trubile u rogove, uçini Jahve te oni u
taboru okrenuæe maç jedan na drugoga. I sva se vojska razbjeœa do
Bet-Haæita, prema Sartanu, do Abel-Meholske obale kod Tabata.
Potjera
Suc 7:23 A Izraelci iz plemena Naftalijeva, Aæerova i iz svega plemena
Manaæeova skupiæe se i pognaæe Midjance.
Suc 7:24 Gideon posla glasnike po svoj Efrajimovoj gori da govore:
“Siåite pred Midjance i zauzmite prije njih sve gazove do Bet-Bara i
Jordana.” Svi se ljudi od plemena Efrajimova odazvaæe i zauzeæe gazove
voda do Bet-Bara i Jordana.
Suc 7:25 I uhvatiæe dva midjanska kneza, Oreba i Zeeba; Oreba ubiæe
na Orebovoj stijeni, a Zeeba kod Zeebova tijeska. Progonili su Midjance
i donijeli Gideonu preko Jordana glavu Orebovu i Zeebovu.
Zavist Efrajimovaca
Suc 8:1 Tada Efrajimovi ljudi rekoæe Gideonu: “Kako si postupio prema
nama: nisi nas pozvao kada si poæao u boj protiv Midjanaca?” I œestoko
mu prigovoriæe.
Suc 8:2 On im odgovori: “Pa æto sam ja uçinio kad se usporedim s vama?
Nije li Efrajimovo pabirçenje bolje od Abiezerove berbe?
Suc 8:3 U vaæe je ruke Jahve predao knezove midjanske, Oreba i Zeeba.
Moœe li se usporediti moje djelo s onim æto ste vi uçinili?” Na te rijeçi utiæa
se njihova srdœba prema njemu.
Gideon progoni neprijatelja preko Jordana
Suc 8:4 Kad je Gideon doæao do Jordana, prijeåe ga, ali i on i tri stotine
ljudi s njim bijahu iznemogli i gladni.
Suc 8:5 Stoga reçe ljudima iz Sukota: “Dajte kruha ljudima koji idu za
mnom, iznemogli su. Ja gonim Zebaha i Salmunu, kraljeve midjanske.”
Suc 8:6 Ali mu sukotski glavari odgovoriæe: “Zar je Zebahova i Salmunina
æaka veø u tvojoj ruci da dademo kruha tvojoj vojsci?”
Suc 8:7 Gideon im reçe: “Dobro! Kad mi Jahve preda u ruke Zebaha i
Salmunu, iskidat øu vam meso trnjem i draçem pustinjskim.”
Suc 8:8 Odatle ode u Penuel i zatraœi isto od Penuelaca, a oni mu
odgovore kao æto su mu odgovorili i Sukoøani.
Suc 8:9 On zaprijeti i Penuelcima: “Kad se vratim kao pobjednik, poruæit
øu ovu kulu.”
Suc 8:10 Zebah i Salmuna bijahu u Karkoru i vojska njihova s njima, oko
petnaest tisuøa ljudi, æto ih god osta od vojske sinova Istoka; sto dvadeset
tisuøa ratnika bijaæe palo.

213
Suc 8:11 Gideon poåe putem kojim prolaze oni æto œive pod æatorima,
istoçno od Nobaha i Jogbohe, te potuçe vojsku kad stajaæe bezbriœna.
Suc 8:12 Zebah i Salmuna pobjegoæe. On ih pogna i uhvati dva kralja
midjanska, Zebaha i Salmunu. A vojsku im svu uniæti.
Suc 8:13 Poslije bitke Gideon, sin Joaæev, vrati se preko Hareæke uzvisine.
Suc 8:14 I uhvati nekog momka iz Sukota te ga uze ispitivati; a on mu
popisa imena sukotskih knezova i starjeæina, sedamdeset i sedam ljudi.
Suc 8:15 Potom Gideon ode Sukoøanima i reçe: “Evo Zebaha i Salmune
zbog kojih ste mi se rugali govoreøi: ‘Je li Zebahova i Salmunina
æaka veø u tvojoj ruci pa da dademo kruha tvojim iznemoglim ljudima?’”
Suc 8:16 I uhvati starjeæine gradske, nabra pustinjskog trnja i draça da
ih oøute leåa Sukoøana.
Suc 8:17 Poruæi Penuelsku kulu i pobi graåane.
Suc 8:18 Onda reçe Zebahu i Salmuni: “Kakvi bijahu ljudi koje pobiste
na Taboru?” “Bili su nalik na te”, odgovoriæe. “Svaki bijaæe kao kraljev
sin.”
Suc 8:19 “To su bila moja braøa, sinovi moje matere”, reçe Gideon.
“Tako mi Jahve, da ste ih ostavili na œivotu, ne bih vas ubio.”
Suc 8:20 Potom zapovjedi svom prvencu Jeteru: “Ustani, pogubi ih!” Ali
djeçak ne izvuçe maça: bojao se, bijaæe joæ mlad.
Suc 8:21 Tada rekoæe Zebah i Salmuna: “Ustani ti i navali na nas, jer
kakav je çovjek, onakva mu i snaga.” I ustavæi, Gideon pogubi Zebaha
i Salmunu i uze mjeseçiøe æto su visjeli o vratu njihovih deva.
Suc 8:22 Izraelci rekoæe Gideonu: “Vladaj nad nama, ti, sin tvoj i unuk
tvoj, jer si nas ti izbavio iz ruku Midjanaca.”
Suc 8:23 Ali im Gideon odgovori: “Ne, neøu ja vladati nad vama, a ni moj
sin; Jahve øe biti vaæ vladar.”
Suc 8:24 Joæ im reçe Gideon: “Jedno samo od vas traœim: da mi svaki
dade prsten od svog plijena.” Pobijeåeni su nosili zlatne prstenove jer
bijahu Jiæmaelci.
Suc 8:25 “Vrlo rado”, odgovore oni. On nato razastrije svoj plaæt, a svaki
od njih baci od svog plijena po prsten.
Suc 8:26 Teœina zlatnih prstenova æto ih je zaiskao iznosila je tisuøu i
sedam stotina zlatnih æekela, osim mjeseçiøa, nauænica i skrletnih haljina
koje su nosili midjanski kraljevi i osim lançiøa æto bijahu oko vrata njihovih
deva.
Suc 8:27 Gideon naçini od toga efod i postavi ga u svome gradu Ofri. I
sav Izrael udari za njim u nevjeru i bijaæe to zamka Gideonu i njegovu
domu.
Suc 8:28 Tako su Midjanci bili poniœeni pred Izraelcima. Viæe ne dizahu
glave i zemlja bi mirna çetrdeset godina, koliko joæ potraja vijek Gideonov.
Suc 8:29 Jerubaal, sin Joaæev, otiæao je i œivio u svojoj kuøi.
Suc 8:30 Gideon je imao sedamdeset sinova koji su potekli od njega jer
je imao mnogo œena.
Suc 8:31 Njegova inoça koja je œivjela u Æekemu rodi mu sina komu
nadjenu ime Abimelek.
Smrt Gideonova
Suc 8:32 Gideon, sin Joaæev, umrije u dubokoj starosti; sahraniæe ga u
grobu njegova oca Joaæa u Abiezerovoj Ofri.
Suc 8:33 Po Gideonovoj smrti Izraelci okrenuæe u preljub s baalima te
postaviæe sebi za boga Baal-Berita.
Suc 8:34 Izraelci se nisu viæe sjeøali Jahve, svoga Boga, koji ih je izbavio
iz ruku svih njihovih neprijatelja unaokolo.
Suc 8:35 I nisu iskazivali zahvalnost domu Jerubaala Gideona za dobro
æto ga je uçinio Izraelu.
Abimelek postaje kraljem
Suc 9:1 Abimelek, sin Jerubaalov, otiåe u Æekem k braøi svoje matere
i reçe njima i svemu rodu kuøe svoje majke:
Suc 9:2 “Upitajte sve æekemske graåane: æto vam je bolje - da nad vama
vlada sedamdeset ljudi, svi sinovi Jerubaalovi, ili jedan çovjek? Sjetite
se da sam ja od vaæeg mesa i vaæih kostiju!”
Suc 9:3 To braøa njegove matere prenesoæe ostalim æekemskim
graåanima i njihovo se srce prikloni Abimeleku jer govorahu: “Naæ je
brat!”
Suc 9:4 I dadoæe mu sedamdeset æekela srebra iz hrama Baal-Beritova;
time Abimelek unajmi klateœ i pustolove koji poåoæe za njim.
Suc 9:5 Onda doåe u kuøu svoga oca u Ofri i pobi svoju braøu, sinove
Jerubaalove, sedamdeset ljudi, na jednom kamenu. Izmakao mu je
samo Jotam, najmlaåi sin Jerubaalov jer se bijaæe skrio.

214
Suc 9:6 Tada se skupiæe svi æekemski graåani i sav Bet-Milo te postaviæe
Abimeleka za kralja kod hrasta koji stoji u Æekemu.
Jotamova basna
Suc 9:7 Kada su to dojavili Jotamu, ode on, stade na vrh gore Gerizima
i povika im na sav glas: “Çujte me, uglednici æekemski, tako vas çuo
Bog!
Suc 9:8 Jednom se zaputila stabla da pomaœu kralja koji øe vladati nad
njima.
Pa rekoæe maslini: ‘Budi nam kraljem!’
Suc 9:9 Odgovori im maslina: ‘Zar da se svog ulja odreknem æto je na
çast bozima i ljudima da bih vladala nad drugim drveøem?’
Suc 9:10 Tad rekoæe stabla smokvi: ‘Doåi, budi nam kraljem!’
Suc 9:11 Odgovori im smokva: ‘Zar da se odreknem slatkoøe i krasnoga
ploda svog da bih vladala nad drugim drveøem?’
Suc 9:12 Tad rekoæe stabla lozi: ‘Doåi, budi nam kraljem!’
Suc 9:13 Odgovori im loza: ‘Zar da se odreknem vina æto veseli bogove
i ljude da bih vladala nad drugim drveøem?’
Suc 9:14 Sva stabla rekoæe tad glogu: ‘Doåi, budi nam kraljem!’
Suc 9:15 A glog odgovori stablima: ‘Ako me doista hoøete pomazati za
kralja,
u sjenu se moju sklonite. Ako neøete, iz gloga øe oganj planuti i saœeøi
cedrove libanonske!’
Suc 9:16 Sada, jeste li vjerno i çestito uçinili kad ste izabrali Abimeleka
za kralja? Jeste li se dobro ponijeli prema Jerubaalu i njegovoj kuøi?
Jeste li mu uzvratili za djela æto ih za vas uçini?
Suc 9:17 Moj se otac za vas borio izloœivæi svoj œivot te vas izbavio iz
ruku Midjanaca,
Suc 9:18 a vi danas ustaste protiv kuøe moga oca, pobiste njegove
sinove, sedamdeset ljudi na istom kamenu, i nad graåanima Æekema
uçiniste kraljem Abimeleka, sina njegove robinje, zato æto je vaæ brat!
Suc 9:19 Ako ste vjerno i poæteno danas radili prema Jerubaalu i prema
njegovoj kuøi, radujte se s Abimelekom, a on neka se raduje s vama!
Suc 9:20 Ako niste, neka oganj iziåe iz Abimeleka i saœeœe graåane
Æekema i Bet-Mila i neka iziåe oganj iz graåana Æekema i Bet-Mila i
saœeœe Abimeleka!”
Suc 9:21 Onda Jotam pobjeœe, skloni se i doåe u Beer, i ondje ostade,
jer se bojao svoga brata Abimeleka.
Pobuna Æekemaca protiv Abimeleka
Suc 9:22 Abimelek je vladao nad Izraelom tri godine.
Suc 9:23 Tada Bog posla duh razdora meåu Abimeleka i æekemske
graåane i æekemski se graåani pobuniæe protiv Abimeleka.
Suc 9:24 Bijaæe to zato da bi se osvetio zloçin poçinjen nad sedamdeset
Jerubaalovih sinova i da bi njihova krv pala na njihova brata Abimeleka,
koji ih ubi, i na graåane Æekema, koji mu pomogoæe da ubije braøu.
Suc 9:25 Hoteøi mu napakostiti, æekemski su graåani postavili zasjede
po vrhovima planina i pljaçkali svakoga tko bi proæao mimo njih onim
putem. Javiæe to Abimeleku.
Suc 9:26 Gaal, sin Ebedov, doåe sa svojom braøom i nastani se u
Æekemu; a æekemski se graåani pouzdaæe u njega.
Suc 9:27 Otiæavæi u polje, trgali su u svojim vinogradima groœåe i gazili
ga, a onda udarili u veselje; uæli su u hram svoga boga, jeli su, pili i
proklinjali Abimeleka.
Suc 9:28 A Gaal, Ebedov sin, povika: “Tko je Abimelek da mu sluœimo?
Zar ne bi trebalo da Jerubaalov sin i Zebul, njegov namjesnik, sluœe
ljude Hamora, Æekemova oca? Zaæto da mi njemu sluœimo?
Suc 9:29 O, kad bih imao ovaj narod u svojoj ruci, protjerao bih Abimeleka
i rekao mu: ‘Pojaçaj svoju vojsku i iziåi u boj!’”
Suc 9:30 A kad Zebul, gradski naçelnik, doznade æto je govorio Gaal,
sin Ebedov, razgnjevi se.
Suc 9:31 Posla glasnike Abimeleku u Arumu i poruçi mu: “Evo, Gaal, sin
Ebedov, doæao u Æekem sa svojom braøom i bune graåane protiv tebe.
Suc 9:32 Zato ustani noøu, ti i narod æto je s tobom, i stani u zasjedu u
polju.
Suc 9:33 A ujutro, kad ograne sunce, digni se i udari na grad. Kada Gaal
i njegovi ljudi iziåu preda te, ti uçini s njima æto ti prilike posavjetuju.”
Suc 9:34 Abimelek usta noøu sa svim svojim ljudima i stade u zasjedu
oko Æekema u çetiri çete.
Suc 9:35 Kada je Gaal, sin Ebedov, iziæao pred gradska vrata i zaustavio
se, Abimelek i njegovi ljudi ustaæe iz zasjede.
Suc 9:36 Gaal ugleda ljude i reçe Zebulu: “Eno silaze ljudi s gorskih
vrhova.” “Od sjena gorskih vrhova”, odgovori mu Zebul, “çine ti se ljudi.”

215
Suc 9:37 Opet progovori Gaal: “Eno silaze ljudi s visa zvana Zemljin
pupak, a çeta jedna dolazi putem od çarobnjaçkog hrasta.”
Suc 9:38 Tad mu reçe Zebul: “Gdje ti je sada jezik? Pa ti si govorio: ‘Tko
je Abimelek da mu sluœimo?’ Nisu li ondje ljudi koje si prezirao? Iziåi
sada i pobij se s Abimelekom.”
Suc 9:39 I Gaal iziåe na çelu æekemskih graåana i pobi se s Abimelekom.
Suc 9:40 Abimelek potjera Gaala i on pobjeœe pred njim; i mnogi njegovi
ljudi padoæe mrtvi prije nego æto su i doæli do vrata.
Suc 9:41 Abimelek se tada vrati u Arumu, a Zebul potjera Gaala i njegovu
braøu i nije im viæe dao da ostanu u Æekemu.
Razaranje Æekema i osvajanje Migdal Æekema
Suc 9:42 Sutradan je narod iziæao u polje i javiæe to Abimeleku.
Suc 9:43 On uze svoju vojsku, podijeli je u tri çete i stade u zasjedu u
polju. Kad bi vidio gdje ljudi izlaze iz grada, nasrnuo bi na njih i pobio ih.
Suc 9:44 Dok je Abimelek sa svojom çetom udarao kod gradskih vrata,
druge se dvije çete baciæe na one koji bijahu u polju i tako ih pobiæe.
Suc 9:45 Çitav je dan Abimelek opsjedao grad. Zauzevæi ga, poubija
sve stanovniætvo, razori grad i posu sol po njemu.
Suc 9:46 Kad su to çuli gospodari Migdal Æekema, uåoæe svi u tvrdi
prostor hrama El-Berita.
Suc 9:47 Kada je Abimelek doznao da su se svi graåani Migdal Æekema
ondje sakupili,
Suc 9:48 popne se na Salmonsku goru sa svom vojskom svojom. Uzevæi
u ruke sjekiru, odsijeçe granu od drveta, podiœe je i metnu sebi na rame.
A ljudima zapovjedi: “Æto vidjeste da sam ja uçinio, uçinite brzo i vi.”
Suc 9:49 I svi ljudi odsjekoæe sebi po granu, a onda krenuæe za Abimelekom,
nabacaæe granje na utvrdu i zapaliæe ga nad onima koji su se
ondje nalazili. Tako izgiboæe svi œitelji Migdal Æekema, oko tisuøu ljudi
i œena.
Suc 9:50 Potom Abimelek krenu na Tebes, opsjede ga i osvoji.
Suc 9:51 Bijaæe ondje usred grada kula kamo su se sklonili svi ljudi i
œene i svi uglednici gradski. Zatvorivæi za sobom vrata, popeæe se kuli
na krov.
Suc 9:52 Abimelek doåe do kule i napade je. Dok je prilazio vratima kule
da je zapali,
Suc 9:53 neka œena baci mu œrvanj na glavu i razbi mu lubanju.
Suc 9:54 On brzo pozva svoga momka koji mu je nosio oruœje i reçe mu:
“Trgni maç i ubij me da se ne govori o meni: ‘Œena ga je ubila.’” Njegov
ga momak probode te on umrije.
Suc 9:55 Kad su Izraelci vidjeli da je Abimelek mrtav, svi se vratiæe
svojim kuøama.
Suc 9:56 Tako je Bog svalio na Abimeleka zlo koje je on uçinio svome
ocu pobivæi sedamdesetero svoje braøe.
Suc 9:57 I sve zlo Æekemaca Bog svali na njihove glave i tako ih stiœe
kletva Jotama, sina Jerubaalova.
Suc 10:1 Poslije Abimeleka ustao je Tola, sin Pue, sina Dodova, da
izbavi Izraela. On bijaæe iz Jisakarova plemena, a œivio je u Æamiru, u
Efrajimovoj gori.
Suc 10:2 Bio je sudac Izraelu dvadeset i tri godine, a kad je umro, pokopali
su ga u Æamiru.
Suc 10:3 Poslije njega ustao je Jair Gileaåanin, koji je bio sudac Izraelu
dvadeset i dvije godine.
Suc 10:4 Imao je trideset sinova koji su jahali na tridesetero magaradi
i imali trideset gradova æto se do dana danaænjega zovu Sela Jairova, a
nalaze se u gileadskoj zemlji.
Suc 10:5 Kad umrije Jair, pokopaæe ga u Kamonu.
Jaram Amonaca
Suc 10:6 Izraelci su opet stali çiniti ono æto Jahvi nije po volji. Sluœili su
baalima i aætartama, aramejskim bogovima i sidonskim bogovima,
bogovima Moabaca, bogovima Amonaca i bogovima Filistejaca. A
Jahvu su napustili i nisu mu viæe sluœili.
Suc 10:7 Tad planu Jahve gnjevom i predade ih u ruke Filistejcima i
Amoncima.
Suc 10:8 Oni su od tada osamnaest godina satirali i tlaçili Izraelce - sve
Izraelce koji œivljahu s onu stranu Jordana, u zemlji amorejskoj, koja je
u Gileadu.
Suc 10:9 Potom su Amonci preæli Jordan da zavojæte i na Judu,
Benjamina i na Efrajima te se Izrael naåe u velikoj nevolji.
Suc 10:10 Tada zavapiæe Izraelci Jahvi govoreøi: “Grijeæili smo prema
tebi jer smo ostavili Jahvu, svoga Boga, da bismo sluœili baalima.”

216
Suc 10:11 A Jahve odgovori Izraelcima: “Nisu li vas tlaçili Egipøani i
Amorejci, Amonci i Filistejci,
Suc 10:12 Sidonci, Amaleçani i Midjanci? Ali kad ste zavapili prema
meni, nisam li vas izbavio iz njihovih ruku?
Suc 10:13 Ali vi ostaviste mene i uzeste sluœiti drugim bogovima. Zbog
toga vas neøu viæe izbavljati.
Suc 10:14 Idite i vapite za pomoø onim bogovima koje ste izabrali! Neka
vas oni izbave iz vaæe nevolje!”
Suc 10:15 Izraelci odgovoriæe Jahvi: “Sagrijeæili smo! Çini s nama æto ti
drago, samo nas danas izbavi!”
Suc 10:16 I odstraniæe tuåe bogove i poçeæe opet sluœiti Jahvi. A Jahve
viæe ne mogaæe trpjeti da Izraelci pate.
Suc 10:17 Kada su se Amonci skupili i utaborili u Gileadu, skupiæe se i
Izraelci i utaboriæe se u Mispi.
Suc 10:18 Tada narod i knezovi gileadski rekoæe jedni drugima: “Koji
çovjek povede boj protiv Amonaca, neka bude poglavar svima koji œive
u Gileadu.”
Jiftah stavlja uvjete
Suc 11:1 Gileaåanin Jiftah bijaæe hrabar ratnik. Rodila ga bludnica, a
otac mu bijaæe Gilead. Suc 11:2 Ali je Gileadu i njegova œena rodila
sinove, pa kada su sinovi te œene odrasli, otjeraæe Jiftaha govoreøi mu:
“Neøeæ dobiti baætine od naæeg oca jer si sin strane œene.”
Suc 11:3 Jiftah zato pobjeœe od svoje braøe i naseli se u zemlji Tobu.
Ondje se oko njega okupila hrpa beskuønika koji su s njim pljaçkali.
Suc 11:4 Poslije nekog vremena Amonci zavojætiæe na Izraela.
Suc 11:5 Kada su Amonci napali Izraela, krenuæe gileadske starjeæine
da trœe Jiftaha u zemlji Tobu.
Suc 11:6 “Hodi”, rekoæe mu, “budi nam vojvoda da ratujemo protiv
Amonaca.”
Suc 11:7 Ali Jiftah odgovori gileadskim starjeæinama: “Niste li me vi
mrzili i otjerali iz kuøe moga oca? Zaæto sada dolazite k meni kada ste
u nevolji?”
Suc 11:8 Gileadske starjeæine rekoæe Jiftahu: “Zato smo sada doæli tebi:
poåi s nama, povedi rat protiv Amonaca i bit øeæ poglavar nama i svima
u Gileadu.”
Suc 11:9 Jiftah upita gileadske starjeæine: “Ako me odvedete natrag da
ratujem protiv Amonaca te ako ih Jahve meni preda, hoøu li biti vaæ
poglavar?”
Suc 11:10 “Jahve neka bude svjedokom meåu nama”, odgovore Jiftahu
gradske starjeæine. “Jao nama ako ne uçinimo kako si rekao!”
Suc 11:11 I Jiftah ode sa starjeæinama Gileada. Narod ga postavi sebi
za poglavara i vojvodu; a Jiftah je ponovio sve svoje uvjete pred Jahvom
u Mispi.
Jiftah pregovara s Amoncima
Suc 11:12 Jiftah posla onda poslanike kralju Amonaca s porukom: “Æto
ima izmeåu tebe i mene da si doæao ratovati protiv moje zemlje?”
Suc 11:13 Kralj Amonaca odgovori Jiftahovim poslanicima: “U vrijeme
kada je izlazio iz Egipta, Izrael ja zaposjeo moju zemlju od Arnona do
Jaboka i Jordana. Zato mi je sada dragovoljno vrati!”
Suc 11:14 Jiftah nanovo poæalje glasnike kralju Amonaca
Suc 11:15 i poruçi mu:
”Ovako govori Jiftah: Nije Izrael zaposjeo ni moapsku ni amonsku zemlju,
Suc 11:16 nego je, iziæavæi iz Egipta, Izrael preæao pustinjom do Crvenog
mora i doæao u Kadeæ.
Suc 11:17 Tada je poslao Izrael poslanike edomskom kralju s molbom:
‘Htio bih proøi kroz tvoju zemlju!’ Ali ga edomski kralj ne posluæa. Poslao
ih je i moapskom kralju, ali ni on ne htjede, te Izrael ostade u Kadeæu.
Suc 11:18 Onda je preko pustinje zaobiæao edomsku i moapsku zemlju
i doæao na istok od moapske zemlje. Narod se utaborio s one strane
Arnona ne prelazeøi granice Moaba, jer Arnon bijaæe moapska meåa.
Suc 11:19 Izrael posla zatim poslanike Sihonu, amorejskom kralju, koji
je vladao u Heæbonu, i poruçi mu: ‘Pusti nas da proåemo kroz tvoju
zemlju do mjesta koje nam je odreåeno.’
Suc 11:20 Ali Sihon ne dopusti Izraelu da proåe preko njegova podruçja,
nego skupi svu svoju vojsku koja bijaæe utaborena u Jahasu i zametnu
boj s Izraelom.
Suc 11:21 Jahve, Bog Izraelov, predade Sihona i svu njegovu vojsku u
ruke Izraelu, koji ih porazi, te Izrael zaposjede svu zemlju Amorejaca
koji nastavahu to podruçje.
Suc 11:22 Zaposjeo je tako svu zemlju Amorejaca od Arnona do Jaboka
i od pustinje do Jordana.

217
Suc 11:23 I sada kad je Jahve, Bog Izraelov, protjerao Amorejce pred
svojim narodom Izraelom, ti bi nas htio odagnati?
Suc 11:24 Zar ne posjedujeæ sve æto je tvoj bog Kemoæ bio oteo starim
posjednicima? Tako i sve ono æto je Jahve, naæ Bog, oteo starim posjednicima,
mi sada posjedujemo!
Suc 11:25 Po çemu si ti bolji od moapskog kralja Balaka, sina Siporova?
Je li se i on sporio s Izraelom? Je li on ratovao protiv njega?
Suc 11:26 Kada se Izrael nastanio u Heæbonu i u njegovim selima, u
Aroeru i u njegovim selima, a tako i po svim gradovima na obali Jordana
- evo, veø tri stotine godina - zaæto ih tada niste oteli?
Suc 11:27 Nisam ja tebi skrivio nego ti meni çiniæ krivo ratujuøi protiv
mene. Neka Jahve, Sudac, danas presudi izmeåu sinova Izraelovih i
sinova Amonovih.”
Suc 11:28 Ali kralj Amonaca ne posluæa rijeçi æto mu ih je poruçio Jiftah.
Suc 11:29 Duh Jahvin siåe na Jiftaha te on poåe kroz Gileadovo i
Manaæeovo pleme, proåe kroz gileadsku Mispu, a od gileadske Mispe
doåe iza Amonaca.
Suc 11:30 I Jiftah se zavjetova Jahvi: “Ako mi predaæ u ruke Amonce,
Suc 11:31 tko prvi iziåe na vrata moje kuøe u susret meni kada se budem
vraøao kao pobjednik iz boja s Amoncima bit øe Jahvin i njega øu prinijeti
kao paljenicu.”
Suc 11:32 Jiftah krenu protiv Amonaca da ih napadne i Jahve ih izruçi
u njegove ruke.
Suc 11:33 I porazi ih Jiftah od Aroera do blizu Minita - u dvadeset gradova
- i sve do Abel Keramima. Bijaæe to njihov veliki poraz; i Amonci bijahu
poniœeni pred Izraelom.
Suc 11:34 Kada se Jiftah vratio kuøi u Mispu, gle, iziåe mu u susret køi
pleæuøi uza zvuke bubnjeva. Bijaæe mu ona jedinica, osim nje nije imao
ni sina ni køeri.
Suc 11:35 Ugledavæi je, razdrije svoje haljine i zakuka: “Jao, køeri moja,
u veliku me tugu bacaæ! Zar mi baæ ti moraæ donijeti nesreøu! Zavjetovah
se Jahvi i ne mogu zavjeta poreøi.”
Suc 11:36 Ona mu odgovori: “Oçe moj, ako si uçinio zavjet Jahvi, uçini
sa mnom kako si se zavjetovao, jer ti je Jahve dao da se osvetiæ
Amoncima, svojim neprijateljima.”
Suc 11:37 Onda zamoli svog oca: “Ispuni mi ovu molbu: pusti me da
budem slobodna dva mjeseca; lutat øu po gorama sa svojim drugama
i oplakivati svoje djeviçanstvo.”
Suc 11:38 “Idi”, reçe joj on i pusti je na dva mjeseca. Ona ode sa svojim
drugama i oplakivaæe na gorama svoje djeviçanstvo.
Suc 11:39 Kada su proæla dva mjeseca, ona se vrati ocu i on izvræi na
njoj zavjet æto ga bijaæe uçinio. I nikada nije upoznala çovjeka. Otada je
potekao obiçaj u Izraelu
Suc 11:40 da svake godine odlaze Izraelove køeri i oplakuju køer Jiftaha
Gileaåanina çetiri dana na godinu.
Rat izmeåu Efrajima i Gileada Smrt Jiftaha
Suc 12:1 Uto se skupiæe ljudi od Efrajimova plemena, prijeåoæe Jordan
put Safona i rekoæe Jiftahu. “Zaæto si iæao u boj protiv Amonaca a nas
nisi pozvao da idemo s tobom? Spalit øemo ti kuøu i tebe!”
Suc 12:2 Jiftah im odgovori: “Imali smo veliku parbu, ja i moj narod, i
Amonci su nas teæko tlaçili. Pozvao sam vas u pomoø, ali me niste izbavili
iz njihovih ruku.
Suc 12:3 Videøi da mi nitko ne pritjeçe u pomoø, stavih svoj œivot na
kocku, odoh sam na Amonce, i Jahve mi ih predade u ruke. Zaæto ste,
dakle, poæli danas da ratujete protiv mene?”
Suc 12:4 Tada skupi Jiftah sve Gileaåane i udari na Efrajima. Gileaåani
potukoæe Efrajima, jer su ovi govorili: “Vi ste, Gileaåani, Efrajimovi bjegunci
koji ste œivjeli usred Efrajima i Manaæea.”
Suc 12:5 Zatim Gileaåani presjekoæe Efrajimu jordanske gazove, i kada
bi koji bjegunac Efrajimov rekao: “Pustite me da prijeåem”, Gileaåani bi
ga pitali: “Jesi li Efrajimovac?” A kada bi on odgovorio: “Nisam”,
Suc 12:6 oni bi mu kazali: “Hajde reci: Æibolet!” On bi rekao: “Sibolet” jer
nije mogao dobro izgovoriti. Oni bi ga tada uhvatili i pogubili na jordanskim
pliøacima. Tako je poginulo çetrdeset i dvije tisuøe ljudi iz Efrajimova
plemena.
Suc 12:7 Jiftah je sudio Izraelu æest godina. A kada je Gileaåanin Jiftah
umro, pokopaæe ga u njegovu gradu, u Gileadu.
Suc 12:8 Poslije njega sudac u Izraelu bijaæe Ibsan iz Betlehema.
Suc 12:9 On je imao trideset sinova i trideset køeri, koje je poudao iz
kuøe, a trideset je snaha doveo izvana svojim sinovima. On je sudio
Izraelu sedam godina.

218
Suc 12:10 Zatim umrije Ibsan i pokopaæe ga u Betlehemu.
Suc 12:11 Poslije njega sudac u Izraelu bijaæe Elon Zebulunac. On je
sudio Izraelu deset godina.
Suc 12:12 Zatim umrije Zebulunac Elon i pokopaæe ga u Ajalonu u zemlji
Zebulunovoj.
Suc 12:13 Poslije njega sudac u Izraelu bijaæe Abdon, sin Hilela iz
Pireatona.
Suc 12:14 On je imao çetrdeset sinova i trideset unuka koji su jahali na
sedamdesetero magaradi. On je sudio Izraelu osam godina.
Suc 12:15 Zatim umrije Abdon, sin Hilela iz Pireatona, i pokopaæe ga u
Pireatonu u Efrajimovoj gori, u zemlji Æaalimu.
Navjeætenje Samsonova roåenja
Suc 13:1 Izraelci su opet okrenuli da çine ono æto Jahvi nije po volji i
Jahve ih predade u ruke Filistejcima za çetrdeset godina.
Suc 13:2 A bijaæe neki çovjek iz Sore, od Danova plemena, po imenu
Manoah. Œena mu bila nerotkinja i nije imala djece.
Suc 13:3 Toj se œeni ukaza Anåeo Jahvin i reçe joj: “Ti si neplodna i nisi
raåala.
Suc 13:4 Ali se odsad pazi: da ne pijeæ ni vina ni œestoka piøa i da ne
jedeæ niæta neçisto.
Suc 13:5 Jer, zatrudnjet øeæ, evo, i rodit øeæ sina. I neka mu britva ne
prijeåe po glavi, jer øe od majçine utrobe dijete biti Bogu posveøeno - bit
øe nazirej Boœji i on øe poçeti izbavljati Izraela iz ruke Filistejaca.”
Suc 13:6 Œena ode i kaza muœu: “Boœji çovjek doæao k meni, lice mu kao
u Boœjeg anåela, puno dostojanstva. Nisam ga upitala odakle je doæao,
niti mi on kaza svog imena.
Suc 13:7 Ali mi je rekao: ‘Ti øeæ zaçeti i roditi sina. Ne pij odsad ni vina
ni œestoka piøa i ne jedi niæta neçisto jer øe ti dijete biti nazirej Boœji od
majçine utrobe do smrti.’”
Suc 13:8 Tada se Manoah pomoli Jahvi i reçe: “Molim te, Gospode,
neka Boœji çovjek koga si jednom poslao doåe joæ jednom k nama i
pouçi nas æto øemo çiniti s djetetom kad se rodi!”
Suc 13:9 Jahve usliæi Manoaha i Anåeo Jahvin doåe opet k œeni dok je
sjedila u polju. Manoah, muœ njezin, ne bijaæe kraj nje.
Suc 13:10 Œena brzo otrça da obavijesti muœa i reçe mu: “Gle, ukazao
mi se çovjek koji mi je doæao onog dana.”
Suc 13:11 Manoah ustade, poåe za œenom i kada doåe k çovjeku, upita
ga: “Jesi li ti onaj æto je govorio s ovom œenom?” A on odgovori: “Jesam.”
Suc 13:12 “Kada se ispuni ono æto si rekao”, opet øe Manoah, “po kojim
propisima i kako treba postupati s djetetom?”
Suc 13:13 Anåeo Jahvin odgovori Manoahu: “Neka se œena çuva svega
æto sam joj zabranio.
Suc 13:14 Neka ne uœiva niæta æto dolazi od vinove loze, neka ne pije ni
vina ni œestoka piøa, neka ne jede niæta neçisto i neka se drœi svega æto
sam joj zapovjedio.”
Suc 13:15 Tada reçe Manoah Anåelu Jahvinu: “Rado bismo te ustavili
i pogostili jaretom.”
Suc 13:16 Anåeo Jahvin nato øe Manoahu: “Sve da me i ustaviæ, ja ne
bih jeo tvoga jela; nego ako œeliæ œrtvovati paljenicu, prinesi je Jahvi.”
Manoah, ne znajuøi da je to Anåeo Jahvin,
Suc 13:17 reçe tada Anåelu Jahvinu: “Kako ti je ime, da te moœemo
çastiti kada se ispuni æto si obeøao.”
Suc 13:18 Anåeo Jahvin odgovori mu: “Zaæto pitaæ za moje ime? Ono
je tajanstveno.”
Suc 13:19 Manoah nato uze jare i prinos te ga na stijeni kao paljenicu
œrtvova Jahvi koji çini tajanstvene stvari.
Suc 13:20 Kada se poçe dizati plamen sa œrtvenika k nebu, podiœe se
Anåeo Jahvin u tome plamenu. Kad to vidjeæe Manoah i njegova œena,
padoæe niçice.
Suc 13:21 Anåeo Jahvin nije se viæe ukazivao Manoahu i njegovoj œeni.
Manoah tada shvati da je to Anåeo Jahvin.
Suc 13:22 “Zacijelo øemo umrijeti”, reçe œeni, “jer smo vidjeli Boga.”
Suc 13:23 “Da nas je htio usmrtiti”, odgovori mu œena, “ne bi iz naæe ruke
primio paljenice ni prinosa i ne bi nam dao da sve to vidimo niti da takvo
æto çujemo.”
Suc 13:24 Œena rodi sina i nadjenu mu ime Samson. Dijete odraste i
Jahve ga blagoslovi.
Suc 13:25 I Jahvin duh bijaæe s njim u Danovu taboru, izmeåu Sore i
Eætaola.
Suc 14:1 I siåe Samson u Timnu i ugleda ondje djevojku meåu filistejskim
køerima.

219
Suc 14:2 Vrativæi se, povjeri to ocu i majci: “Opazio sam u Timni”, reçe
on, “djevojku meåu filistejskim køerima: oœenite me njome.”
Suc 14:3 Otac i mati rekoæe: “Zar nema djevojaka meåu køerima tvoga
plemena i u svemu naæem narodu da moraæ uzeti œenu izmeåu neobrezanih
Filistejaca?” Ali Samson odgovori ocu: “Oœeni me njome jer mi
ona omilje.”
Suc 14:4 Otac mu i majka nisu znali da je to od Jahve, koji je traœio za
djevicu s Filistejcima jer Filistejci u ono doba vladahu Izraelom.
Suc 14:5 Samson siåe tako u Timnu i kad doåe do timnjanskih vinograda,
gle - odjednom preda njega iskoçi mladi lav riçuøi.
Suc 14:6 Duh Jahvin zahvati Samsona, i on goloruk raskida lava kao
æto se raskida jare; ali ne reçe ni ocu ni majci æto je uçinio.
Suc 14:7 Doæavæi, razgovori se s djevojkom i ona mu omilje.
Suc 14:8 Poslije nekog vremena, kada se vratio da je odvede, Samson
skrenu da vidi mrtvog lava, a to u mrtvom lavu roj pçela i med.
Suc 14:9 On uze meda u ruke i jeo ga je iduøi putem. Kada se vratio k
ocu i majci, dade ga i njima te i oni jedoæe; ali im ne reçe da ga je uzeo
iz mrtvog lava.
Suc 14:10 Zatim ode œeni i ondje prirediæe gozbu Samsonu; trajala je
sedam dana, jer tako obiçavahu mladi ljudi.
Suc 14:11 Ali kako ga se bojahu, izabraæe trideset svadbenih drugova
da budu uza njega.
Samsonova zagonetka
Suc 14:12 Tad im reçe Samson: “Hajde da vam zadam zagonetku. Ako
je odgonetnete za sedam svadbenih dana, dat øu vam trideset truba
finog platna i trideset sveçanih haljina.
Suc 14:13 Ali ako je ne mognete odgonetnuti, vi øete meni dati trideset
truba platna i trideset sveçanih haljina.”
”Zadaj nam zagonetku”, odgovore mu oni, “mi te sluæamo.”
Suc 14:14 A on im reçe: “Od onog koji jede iziælo je jelo, od jakoga iziælo
je slatko.”
Ali za tri dana nisu mogli odgonetnuti zagonetke.
Suc 14:15 Çetvrtoga dana rekoæe Samsonovoj œeni: “Izvuci od muœa
na prijevaru rjeæenje zagonetke, ili øemo spaliti i tebe i oçev ti dom! Zar
ste nas ovamo pozvali da nas oplijenite?”
Suc 14:16 Tada œena, uplakana, obisnu Samsonu oko vrata govoreøi:
“Ti mene samo mrziæ i ne ljubiæ me. Zadao si zagonetku sinovima moga
naroda, a meni je nisi objasnio.” On joj odgovori: “Nisam je objasnio ni
ocu ni majci, a tebi da je kaœem?”
Suc 14:17 Ona mu plakaæe oko vrata sedam dana, koliko je trajala gozba.
Sedmoga dana on joj kaza odgonetku: toliko je na njega navaljivala. I
ona je odade sinovima svoga naroda.
Suc 14:18 Sedmoga dana, prije nego je zaælo sunce, ljudi iz toga grada
rekoæe Samsonu: “Æto ima slaåe od meda i æto ima jaçe od lava?” A on
im odgovori: “Da niste s mojom junicom orali, ne biste zagonetke
pogodili.”
Suc 14:19 Tada duh Jahvin doåe na njega, te on siåe u Aækelon i ondje
pobi trideset ljudi, uze im odjeøu i dade sveçane haljine onima koji su
odgonetnuli zagonetku, a onda se sav gnjevan vrati oçevoj kuøi.
Suc 14:20 A Samsonovu œenu dadoæe drugu koji mu bijaæe svadbeni
pratilac.
Samson pali Filistejcima ljetinu
Suc 15:1 Poslije nekog vremena, o œetvi pæenice, Samson doåe da
pohodi svoju œenu, donijevæi joj kozle i reçe: “Œelim uøi k svojoj œeni u
loœnicu.” Ali mu tast ne dopusti.
Suc 15:2 “Mislio sam,” reçe mu on, “da si je zamrzio, pa sam je dao
tvome drugu. Ali zar njezina mlaåa sestra nije ljepæa od nje? Uzmi je
namjesto one!”
Suc 15:3 Samson mu odgovori: “Ovaj put neøu biti krivac Filistejcima
kad im uçinim zlo.”
Suc 15:4 I ode Samson, ulovi tri stotine lisica, uze luçi i, okrenuvæi rep
prema repu, stavi jednu luç meåu dva repa.
Suc 15:5 Tad zapali luçi, pusti lisice u filistejska polja i popali im snopove,
i nepokoæeno œito, i vinograde, i maslinike.
Suc 15:6 Filistejci zapitaæe: “Tko je to uçinio?” Odgovoriæe im: “Samson,
Timnjaninov zet, zato æto mu tast oduze œenu i dade je njegovu
drugu.” Tad Filistejci odoæe i spaliæe onu œenu i njenu obitelj.
Suc 15:7 “Kad ste to uçinili”, reçe im Samson, “neøu mirovati dok vam
se ne osvetim.”
Suc 15:8 I sve ih izudara uzduœ i poprijeko i œestoko ih porazi. Poslije
toga ode u æpilju Etamske stijene i ondje se nastani.

220
Suc 15:9 Tad Filistejci krenuæe, utaboriæe se u Judi i raæiriæe do Lehija.
Suc 15:10 “Zaæto ste poæli na nas?” - upitaæe ih Judejci. A oni im odgovoriæe:
“Poæli smo da sveœemo Samsona i da mu uçinimo kako je on
uçinio nama.”
Suc 15:11 Tri tisuøe Judejaca odoæe tada k æpilji Etamske stijene i rekoæe
Samsonu: “Zar ne znaæ da Filistejci nama gospodare? Zaæto si nam
onda to uçinio?” On im odgovori: “Kako oni meni, tako ja njima!” A oni
mu rekoæe:
Suc 15:12 “Doåosmo da te sveœemo i predamo u ruke Filistejaca.”
“Zakunite mi se”, reçe im, “da me neøete ubiti.”
Suc 15:13 “Ne”, odgovoriæe mu, “mi øemo te samo svezati i predati u
njihove ruke, ali te zacijelo ne œelimo pogubiti.” Onda ga svezaæe sa dva
nova uœeta i odvedoæe iz æpilje.
Suc 15:14 Kad ga dovedoæe u Lehi i kad Filistejci, viçuøi od radosti,
pojuriæe na njega, duh Jahvin zahvati ga i uœeta na njegovim rukama
postadoæe kao laneni konci, spaljeni ognjem, i spadoæe mu s ruku.
Suc 15:15 Spazivæi joæ sirovu magareøu çeljust, pruœi on ruku, uze onu
çeljust i pobi njome tisuøu ljudi.
Suc 15:16 Tad reçe Samson: “Magareøom çeljusti gomile prebih,
Magareøom çeljusti tisuøu pobih.”
Suc 15:17 Rekavæi to, baci çeljust iz ruke. Zato odonda ono mjesto zovu
Ramat Lehi.
Suc 15:18 Kako bijaæe jako oœednio, zavapi Jahvi govoreøi: “Ti si izvojætio
ovu veliku pobjedu rukama svoga sluge, a zar sada moram umrijeti od
œeåi i pasti u ruke neobrezanima?”
Suc 15:19 Tad Jahve rasijeçe udubinu æto je kod Lehija i voda poteçe iz
nje. Samson se napi i vrati mu se snaga, oœivje mu duh. Zato su onom
izvoru dali ime En Hakore, a postoji joæ i danas u Lehiju.
Suc 15:20 Samson bijaæe sudac u Izraelu za vrijeme filistejske vladavine
dvadeset godina.
Suc 16:1 Odatle ode Samson u Gazu; ondje vidje neku bludnicu i uåe k
njoj.
Suc 16:2 Œiteljima Gaze javiæe: “Samson je doæao ovamo!” Opkoliæe ga
i vrebahu ga svu noø na gradskim vratima. Svu noø bijahu mirni.
“Priçekajmo do zore”, miæljahu, “pa øemo ga ubiti.”
Suc 16:3 Ali je Samson leœao samo do ponoøi, a o ponoøi ustade, dohvati
gradska vrata s oba dovratnika, iæçupa ih zajedno s prijevornicom, metnu
ih na ramena i odnese na vrh gore koja je nasuprot Hebronu i poloœi ih
ondje.
Suc 16:4 Poslije toga zamilova on neku œenu iz doline Soreka po imenu
Delilu.
Suc 16:5 Filistejski knezovi doåoæe k njoj i rekoæe joj: “Zavedi ga i doznaj
gdje stoji njegova velika snaga, kako bismo ga mogli svladati pa da ga
sveœemo i uçinimo nemoønim. A dat øe ti svaki od nas po tisuøu i sto
srebrnih æekela.”
Suc 16:6 Delila upita Samsona: “Kaœi mi gdje stoji tvoja velika snaga i
çime bi se mogao svezati i svladati.”
Suc 16:7 Samson joj odgovori: “Da me sveœu sa sedam svjeœih joæ
neosuæenih œila od luka, onemoøio bih i postao kao obiçan çovjek.”
Suc 16:8 Filistejski knezovi donesu Delili sedam svjeœih joæ neosuæenih
œila i ona ga veza njima.
Suc 16:9 Kod nje u sobi bijaæe zasjeda i ona viknu: “Samsone, eto Filistejaca
na te!” On pokida œile kao æto se prekine kuçina kad se primakne
ognju. I tako ne doznadoæe za tajnu njegove snage.
Suc 16:10 Tad reçe Delila Samsonu: “Prevario si me i slagao mi. Ali mi
sada kaœi çime bi te trebalo vezati.”
Suc 16:11 On joj odgovori: “Da me dobro sveœu novim joæ neupotrijebljenim
uœetima, onemoøio bih i postao kao obiçan çovjek.”
Suc 16:12 Tada Delila uze nova uœeta, sveza ga njima i viknu mu: “Samsone,
eto Filistejaca na te!” Kod nje u sobi bijaæe zasjeda, ali on prekide
uœeta na rukama kao da su konci.
Suc 16:13 Tada Delila reçe Samsonu: “Varaæ me svejednako i laœeæ mi.
Kaœi mi napokon çime bi te trebalo vezati.” On joj odgovori: “Da otkaæ
sedam pramenova moje kose na tkalaçkom stanu i da ih zaglaviæ klinom,
onemoøio bih i postao kao obiçan çovjek.”
Suc 16:14 Ona ga uspava i otka sedam pramenova njegove kose na
tkalaçkom stanu, zabi klin i viknu mu: “Eto Filistejaca na te, Samsone!”
On se probudi i istrgne i klin i tkalaçki stan. I nije otkrila tajnu njegove snage.
Suc 16:15 Delila mu reçe: “Kako moœeæ reøi da me ljubiæ kad tvoje srce
nije sa mnom? Triput si me veø prevario i nisi mi kazao gdje je tvoja
velika snaga.”

221
Suc 16:16 Kako mu je svakog dana dodijavala molbama i muçila ga,
njemu veø dozlogrdje.
Suc 16:17 I otvori joj cijelo svoje srce: “Nikada britva nije preæla po mojoj
glavi jer sam od majçine utrobe nazirej Boœji. Da me obriju, sva bi me
snaga ostavila, onemoøio bih i postao bih kao obiçan çovjek.”
Suc 16:18 Delila tad shvati da joj je otvorio cijelo svoje srce; pozva
filistejske knezove i reçe im: “Doåite sada jer mi je otvorio cijelo svoje
srce.” I filistejski knezovi doåoæe k njoj i donesoæe sa sobom novac.
Suc 16:19 Uspavavæi Samsona na svojim koljenima, ona dozva çovjeka
te mu obrija s glave sedam pramenova kose. Tako on poçe slabiti i
ostavi ga snaga.
Suc 16:20 Kad ona povika: “Samsone, eto Filistejaca na te!” on se
probudi i pomisli: “Izvuøi øu se kao i uvijek i oslobodit øu se.” Ali nije znao
da se Jahve od njega okrenuo.
Suc 16:21 Filistejci ga uhvatiæe, iskopaæe mu oçi i odvedoæe ga u Gazu.
Okovaæe ga dvostrukim mjedenim lancem te je okretao mlin u tamnici.
Samsonova osveta i smrt
Suc 16:22 Ali kosa gdje mu je obrijaæe poçne opet rasti.
Suc 16:23 A knezovi se filistejski skupiæe da prinesu veliku œrtvu svome
bogu Dagonu i da se provesele. Govorahu oni: “Bog naæ predade nam
u ruke Samsona, naæeg neprijatelja.”
Suc 16:24 A narod, vidjevæi ga, uze hvaliti svoga boga i klicati u njegovu
çast govoreøi: “Bog naæ predade nam u ruke Samsona, naæeg neprijatelja,
koji nam je zemlju pustoæio i tolike naæe usmrtio.”
Suc 16:25 Kad im se srce razigralo, povikaæe: “Dovedite Samsona da
nas zabavlja!” I dovedoæe iz tamnice Samsona i on igraæe pred njima; a
onda ga postaviæe meåu stupove.
Suc 16:26 Samson tada reçe djeçaku koji ga je vodio za ruku: “Vodi me
i pomozi mi da opipam stupove na kojima poçiva zdanje da se naslonim
na njih.”
Suc 16:27 A kuøa bijaæe puna ljudi i œena. Bijahu tu i svi filistejski knezovi,
a na krovu tri tisuøe ljudi koji su gledali kako Samson igra.
Suc 16:28 Samson zavapi Jahvi: “Gospodine Jahve, spomeni me se i
samo mi joæ sada podaj snagu da se Filistejcima odjednom osvetim za
oba oka.”
Suc 16:29 I Samson napipa dva srednja stupa na kojima poçivaæe
zdanje, oprije se o njih, desnom o jedan, a lijevom o drugi,
Suc 16:30 i viknu: “Neka poginem s Filistejcima!” Nato uprije iz sve snage
i sruæi zdanje na knezove i na sav narod koji se ondje nalazio. Viæe ih ubi
umiruøi nego æto ih pobi za œivota.
Suc 16:31 Poslije doåoæe njegova braøa i sva kuøa njegova oca, uzeæe
ga i odnesoæe i pokopaæe ga izmeåu Sore i Eætaola, u grobu Manoaha,
oca njegova. On je sudio Izraelu dvadeset godina.
Suc 17:1 Bijaæe u Efrajimovoj gori çovjek po imenu Mikajehu.
Suc 17:2 On reçe majci: “Tisuøu i sto srebrnih æekela æto su ti ukradeni
i zbog kojih si izustila kletvu - uæi su je moje çule - taj je novac kod mene,
ja sam ga uzeo.” Mati mu odgovori: “Jahve te blagoslovio, sine moj!”
Suc 17:3 I Mikajehu vrati joj tisuøu i sto srebrnih æekela. A mati mu njegova
reçe: “Te sam novce posvetila Jahvi iz svoje ruke za tebe, sine moj, da
se izdjela za to rezan ili ljeven idol. I evo, za to ih dajem.”
Suc 17:4 Majka uze dvije stotine srebrnih æekela i dade ih zlataru. On
naçini od njih rezani i ljeveni idol koji postaviæe u Mikajehuovoj novoj
kuøi.
Suc 17:5 On mu sagradi svetiæte, zatim naçini efod i terafe te posveti
jednoga od svojih sinova da mu bude sveøenik.
Suc 17:6 U to vrijeme u Izraelu nije bilo kralja i svatko je radio po miloj
volji.
Suc 17:7 Bijaæe neki mladiø iz Betlehema u Judi, iz Judina plemena; bio
je levit i boravio je ondje kao doæljak.
Suc 17:8 Taj çovjek ode iz grada Betlehema u Judi da se nastani na
kakvu prikladnu mjestu kao doæljak. Putujuøi, doåe u Efrajimovu goru
do Mikine kuøe.
Suc 17:9 Mika ga upita: “Odakle dolaziæ?” “Ja sam levit iz Judina Betlehema”,
odgovori mu on, “i putujem da se negdje nastanim.”
Suc 17:10 “Ostani kod mene”, reçe mu Mika, “i budi mi ocem i
sveøenikom, a ja øu ti davati deset srebrnih æekela na godinu, haljine i
hranu.” I levit uåe.
Suc 17:11 Levit je pristao da ostane u njega, i mladiø mu bijaæe kao
jedan od sinova.
Suc 17:12 Mika posveti levita za sveøenika; mladiø je postao njegovim
sveøenikom i œivio je u Mikinoj kuøi.

222
Suc 17:13 “Sad znam”, reçe Mika, “da øe mi Jahve uçiniti dobro kad
imam levita za sveøenika.”
Danovci traœe zemljiæte
Suc 18:1 U ono vrijeme ne bijaæe kralja u Izraelu. Tada je Danovo pleme
traœilo zemljiæte gdje da se naseli, jer mu do toga dana nije dopalo
zemljiæte meåu Izraelovim plemenima.
Suc 18:2 Zato poslaæe Danovci petoricu ljudi iz svoga plemena, ljude
osobito hrabre iz Sore i Eætaola, da izvide i upoznaju zemlju. I rekoæe im:
“Idite, istraœite zemlju.” I oni doåoæe u Efrajimovu goru, do Mikine kuøe,
i ondje zanoøiæe.
Suc 18:3 Kako bijahu blizu Mikine kuøe, poznaæe glas mladog levita;
svratiæe se onamo te ga upitaæe: “Tko te doveo ovamo? Æto tu radiæ? I
æto øeæ tu?”
Suc 18:4 A on im odgovori: “Mika je uçinio sa mnom tako i tako. On me
najmio, a ja mu sluœim kao sveøenik.”
Suc 18:5 “Upitaj Boga”, kazaæe mu, “da znamo hoøe li nam uspjeti put
koji smo poduzeli.” Suc 18:6 “Idite u miru”, odgovori im sveøenik, “put na
koji ste poæli po volji je Jahvi.”
Suc 18:7 Tada odoæe ona petorica i stigoæe u Lajiæ. I vidjeæe da narod
koji prebiva u njemu œivi bez straha - po obiçaju Sidonaca - bezbriœno i
mirno; imaju svega æto rodi zemlja, daleko su od Sidonaca i nemaju
nikakvih odnosa s Aramejcima.
Suc 18:8 Kad se vratiæe svojoj braøi u Sori i Eætaolu, braøa ih upitaæe:
“Æto ste doznali?”
Suc 18:9 Oni odgovoriæe: “Na noge! Navalimo na njih! Zemlja koju smo
vidjeli vrlo je dobra. O vi, lijençine! Ne oklijevajte navaliti da osvojite tu
zemlju.
Suc 18:10 Kada doåete, naøi øete ondje bezbriœan narod. Zemlja je
prostrana. Bog je predao u vaæe ruke mjesto koje ne oskudijeva ni u
çemu æto rodi zemlja!”
Suc 18:11 Tako je odande krenulo æest stotina naoruœanih ljudi iz Danova
plemena iz Sore i Eætaola.
Suc 18:12 Krenuli su i utaborili se u Kirjat Jearimu u Judi. Zato se to
mjesto naziva do danaænjeg dana Danovim taborom, a nalazi se na
zapadu od Kirjat Jearima.
Suc 18:13 Odatle se zaputiæe u Efrajimovu goru i doåoæe do Mikine
kuøe.
Suc 18:14 A ona petorica æto bijahu iæla izviåati zemlju rekoæe svojoj
braøi: “Znate li da u ovim kuøama imaju efod, terafe i ljeveni idol? Sada
pazite æto øete raditi.”
Suc 18:15 Skrenuvæi, oni uåoæe u kuøu mladog levita, u Mikinu kuøu, i
pozdraviæe ga.
Suc 18:16 I dok je æest stotina naoruœanih ljudi od Danovih sinova stajalo
pred vratima,
Suc 18:17 ona petorica æto su iæla izviåati zemlju uåoæe, uzeæe efod,
terafe i ljeveni idol, a sveøenik stajaæe na pragu pokraj æest stotina
naoruœanih ljudi.
Suc 18:18 Kad su uæli u Mikinu kuøu i uzeli efod, terafe, rezani i ljeveni
idol, sveøenik im reçe: “Æto to radite?”
Suc 18:19 “Æuti”, odgovoriæe mu. “Stavi ruku na usta i hajde s nama. Bit
øeæ nam otac i sveøenik. Zar ti je bolje biti sveøenikom u kuøi jednog
çovjeka nego da budeæ sveøenikom jednog plemena i roda u Izraelu?”
Suc 18:20 Sveøenik se obradova; uze on efod, terafe i rezani i ljeveni
idol te ode s ljudima.
Suc 18:21 Vrativæi se na put kojim su krenuli, odoæe pustivæi naprijed
œene i djecu, stoku i dragocjenosti.
Suc 18:22 Bijahu veø daleko od Mikine kuøe, kad gle - ljudi æto œivljahu
u susjednim kuøama, blizu Mikine, uzbunili se i krenuli u potjeru za
Danovcima.
Suc 18:23 Kada poçeæe vikati za Danovim sinovima, oni se obazreæe i
rekoæe Miki: “Æto ti je? Æto ste se skupili?”
Suc 18:24 On odgovori: “Uzeli ste moga boga koga sam sebi naçinio i
sveøenika te odlazite. A æto ostaje meni? I joæ mi kaœete: ‘Æto ti je?’”
Suc 18:25 Danovci mu odgovore: “Da te viæe nismo çuli! Jer bi gnjevni
ljudi mogli udariti na vas te bi upropastio sebe i svoju kuøu!”
Suc 18:26 Danovci odoæe dalje, a Mika, videøi da su jaçi od njega, okrenu
se i vrati kuøi.
Osvajanje Lajiæa - Utemeljenje Dana i njegova svetiæta
Suc 18:27 I tako, uzevæi boga æto ga je naçinio Mika i sveøenika koga je
najmio da mu sluœi, Danovci navaliæe na Lajiæ, na mirne i spokojne ljude,
te ih posjekoæe oætrim maçem i spaliæe grad.

223
Suc 18:28 Nikoga ne bijaæe da pomogne Lajiæanima, jer bijahu daleko
od Sidona i ne imahu nikakvih odnosa s Aramejcima, a osim toga grad
bijaæe u dolini koja se pruœa prema Bet-Rehobu. Potom su opet sagradili
grad i nastanili se u njemu.
Suc 18:29 I nazvaæe ga Dan, po imenu svoga pretka Dana, koji se rodio
Izraelu. A prije se grad zvao Lajiæ.
Suc 18:30 I Danovci namjestiæe sebi rezani i ljeveni idol. A Jonatan, sin
Geræona, sina Mojsijeva, a zatim njegovi sinovi, bijahu sveøenici Danova
plemena do dana kada je narod bio odveden u izgnanstvo.
Suc 18:31 I stajaæe im onaj rezani i ljeveni idol æto ga je Mika naçinio, i
ostade ondje za sve vrijeme dokle Dom Boœji bijaæe u Æilu.
Efrajimov levit i njegova inoça
Suc 19:1 U ono vrijeme kad u Izraelu joæ ne bijaæe kralja, œivio neki
çovjek, levit, kao doæljak na kraju Efrajimove gore. Uzeo on za inoçu
œenu iz Judina Betlehema.
Suc 19:2 Rasrdivæi se jednom, njegova ga inoça ostavi i vrati se u oçevu
kuøu u Judin Betlehem i bila je ondje neko vrijeme, kakva çetiri mjeseca.
Suc 19:3 Njen muœ ode k njoj da je urazumi i dovede natrag; imao je sa
sobom slugu i dva magarca. Dok je prilazio kuøi oca mlade œene, opazi
ga tast i veselo mu iziåe u susret.
Suc 19:4 Tast, otac mlade œene, zadrœi ga tri dana kod sebe te su jeli, pili
i noøivali.
Suc 19:5 Çetvrtoga dana uraniæe; levit se spremao da ide, kad otac
mlade œene reçe zetu: “Okrijepi se zalogajem kruha, pa onda idite.”
Suc 19:6 I tako sjedoæe te su obojica jela i pila, a onda otac mlade œene
reçe çovjeku: “Hajde, ostani joæ noøas i proveseli se!”
Suc 19:7 A kad çovjek ustade da poåe, tast uze navaljivati na njega te
on joæ jednom ondje prenoøi.
Suc 19:8 Petoga dana levit urani da krene, ali mu otac mlade œene reçe:
“Okrijepi se najprije!” Tako su proveli vrijeme jeduøi zajedno dok se nije
nagnuo dan.
Suc 19:9 Muœ ustade da ide, s inoçom i slugom, kad mu tast, otac mlade
œene, reçe: “Evo se dan nagnuo k veçeru. Prenoøi joæ ovdje i proveseli
se, pa sutra uranite na put i vratite se svom æatoru.”
Suc 19:10 Ali çovjek ne htjede prenoøiti nego ustade i krenu. Tako je
doæao do pred Jebus, to jest Jeruzalem. S njim su bila dva osamarena
magarca, inoça i sluga.
Zloçin ljudi iz Gibee
Suc 19:11 Kad su bili blizu Jeruzalema, dan se veø jako nagnuo, pa
sluga reçe svome gospodaru: “Hajde da se svratimo u taj jebusejski
grad da tu prenoøimo.”
Suc 19:12 Ali mu gospodar odgovori: “Neøemo se svraøati u grad
tuåinaca koji nisu Izraelci, nego øemo iøi do Gibee.”
Suc 19:13 Joæ reçe sluzi: “Hajde, poœurimo se da stignemo u koje od tih
mjesta gdje øemo prenoøiti, u Gibeu ili Ramu.”
Suc 19:14 I proåoæe, nastavljajuøi put. Kad su stigli pred Benjaminovu
Gibeu, sunce je zapadalo.
Suc 19:15 Oni skrenuæe onamo da prenoøe u Gibei. Uæavæi, levit sjede
na gradskom trgu, ali ne bijaæe nikoga da ih primi u kuøu da prenoøe.
Suc 19:16 I doåe neki starac koji se predveçer vraøao s posla u polju.
Bijaæe to çovjek iz Efrajimove gore; œivljaæe u Gibei kao doæljak, a svi
œitelji toga mjesta bijahu Benjaminovci.
Suc 19:17 Podigavæi oçi, ugleda putnika na gradskom trgu: “Odakle
dolaziæ i kamo øeæ?” - upita ga starac.
Suc 19:18 A on mu odgovori: “Idemo od Judina Betlehema, na kraj
Efrajimove gore. Ja sam odande. Iæao sam u Judin Betlehem i vraøam
se kuøi, ali nema nikoga da me primi k sebi u kuøu.
Suc 19:19 Imam i slame i krme za svoje magarce, a i kruha i vina za
sebe, za svoju œenu i za momka koji prati mene, tvoga slugu. Imamo
svega dosta.”
Suc 19:20 “Mir s tobom i dobro mi doæao”, odgovori starac. “Moja je
briga æto ti je potrebno, samo nemoj noøiti na trgu.”
Suc 19:21 I uvede ga u svoju kuøu i baci krme magarcima. Putnici su
oprali noge, a onda jeli i pili.
Suc 19:22 Dok su se oni krijepili, gle, neki graåani, opaki ljudi, okruœiæe
kuøu i, lupajuøi svom snagom o vrata, rekoæe starcu, gospodaru kuøe:
“Izvedi toga çovjeka æto je uæao u tvoju kuøu da ga se namilujemo.”
Suc 19:23 Tad iziåe domaøin iz kuøe i reçe im: “Ne, braøo moja, ne çinite
zla. Taj je çovjek uæao u moju kuøu, zato ne çinite bezakonja.
Suc 19:24 Evo, moja je køi djevica, prepustit øu vam je. Çinite od nje æto
vam drago, ali ovom çovjeku ne çinite bezakonja.”

224
Suc 19:25 Ljudi ga ne htjedoæe posluæati. Tad onaj çovjek uze inoçu te
im je izvede. Oni su je silovali i zlostavljali svu noø do jutra, a kad je zora
zabijeljela, pustiæe je.
Suc 19:26 Pred zoru œena doåe i pade na ulaz kuøe onog çovjeka gdje
je bio njen gospodar i leœala je ondje dok se nije razdanilo.
Suc 19:27 Njen je gospodar ujutro ustao, otvorio kuøna vrata te iziæao
da nastavi put, kad spazi œenu, svoju inoçu, kako leœi na kuønim vratima
s rukama na pragu.
Suc 19:28 “Ustani, idemo!” - reçe joj. Ali ne bijaæe odgovora. Onda je
uze, natovari na magarca i krenu na put da se vrati kuøi.
Suc 19:29 Kada je doæao kuøi, trœe noœ i uze mrtvo tijelo inoçino, rasijeçe
ga, ud po ud, na dvanaest dijelova te ih razasla u sve krajeve Izraela.
Suc 19:30 I tko god vidje reçe: “Ovakvo æto se nije dogodilo od dana
kada su Izraelci izaæli iz Egipta do danaænjeg dana. Valja o tome promisliti,
vijeøati i govoriti.”
Izraelci odluçuju da osvete zloçin
Suc 20:1 Tada iziåe sav Izrael i skupi se sva zajednica kao jedan çovjek,
od Dana do Beer Æebe i do gileadske zemlje, kod Jahve u Mispi.
Suc 20:2 Glavari svega naroda, svih Izraelovih plemena, doåoæe na
zbor Boœjeg naroda, çetiri stotine tisuøa pjeæaka viçnih maçu.
Suc 20:3 A Benjaminovci doznaæe da su Izraelovi sinovi uziæli u Mispu.
Sinovi Izraelovi zapitaæe tada: “Kaœite nam kako se dogodio zloçin!”
Suc 20:4 Levit, muœ ubijene œene, uze rijeç: “Doæao sam s inoçom u
Benjaminovu Gibeu da prenoøim.
Suc 20:5 A graåani Gibee ustadoæe na mene i noøu opkoliæe kuøu u
kojoj sam bio; mene su htjeli ubiti, a moju su inoçu silovali tako da je
umrla.
Suc 20:6 Zato sam uzeo mrtvu inoçu, rasjekao je u komade i razaslao
je u sve krajeve Izraelove baætine, jer su poçinili sramotno djelo u Izraelu.
Suc 20:7 Izraelci, evo vas svih ovdje. Posavjetujte se i ovdje stvorite
odluku.”
Suc 20:8 Sav narod ustade kao jedan çovjek govoreøi: “Neka se nitko
od nas ne vraøa svome æatoru, neka nitko ne ide svojoj kuøi!
Suc 20:9 Nego da sada ovo uçinimo Gibei: bacit øemo œdrijeb;
Suc 20:10 i uzet øemo iz svih Izraelovih plemena po deset ljudi od stotine,
po stotinu od tisuøe i po tisuøu od deset tisuøa: oni øe nositi hranu vojsci,
onima koji øe krenuti da kazne Benjaminovu Gibeu za sramotu æto ju je
poçinila u Izraelu.«
Suc 20:11 I skupiæe se svi Izraelci protiv onoga grada, udruœeni kao
jedan çovjek.
Opiranje Benjaminovaca
Suc 20:12 Tada Izraelova plemena razaslaæe poslanike po svemu
Benjaminovu plemenu s porukom: “Kakav se to zloçin dogodio meåu
vama?
Suc 20:13 Sada izruçite one opake ljude æto su u Gibei da ih smaknemo
te iskorijenimo zlo iz Izraela!” Ali Benjaminovci ne htjedoæe posluæati
svoje braøe Izraelaca.
Prvi okræaji
Suc 20:14 Benjaminovci se skupiæe u Gibeu iz svojih gradova da se
pobiju s Izraelcima.
Suc 20:15 A Benjaminovaca koji su doæli iz raznih gradova nabrojiæe
toga dana dvadeset i æest tisuøa ljudi viçnih maçu, bez stanovnika Gibee.
Suc 20:16 Od svega toga naroda bijaæe sedam stotina vrsnih ljudi, koji
su bili ljevaci, i svaki je taj gaåao kamenom iz praøke navlas toçno, ne
promaæujuøi cilja.
Suc 20:17 A bijaæe Izraelaca, osim sinova Benjaminovih, çetiri stotine
tisuøa, sve ljudi viçnih maçu i sve samih ratnika.
Suc 20:18 I sinovi Izraelovi, ustavæi, poåoæe u Betel da se posavjetuju
s Bogom: “Tko øe od nas prvi u boj protiv Benjaminovaca?” - zapitaæe
Izraelci. A Jahve odgovori: “Neka Juda poåe prvi.”
Suc 20:19 Izjutra krenuæe Izraelci te se utaboriæe pred Gibeom.
Suc 20:20 Krenuvæi u boj protiv Benjaminovaca, svrstaæe se u bojni red
pred Gibeom.
Suc 20:21 A Benjaminovci iziåoæe iz Gibee i pobiæe toga dana Izraelu
dvadeset i dvije tisuøe ljudi, koji ostadoæe na onome polju.
Suc 20:22 Izraelci odoæe i plakahu pred Jahvom sve do veçeri, a onda
upitaæe Jahvu govoreøi: “Moramo li opet iziøi u boj protiv sinova svoga
brata Benjamina?” A Jahve im odgovori: “Poåite na njega!”
Suc 20:23 Tada se vojska Izraelovih sinova ohrabri i nanovo svrsta u
bojni red na istome mjestu gdje se svrstala prvog dana.
Suc 20:24 Drugoga se dana Izraelci pribliœiæe Benjaminovcima,

225
Suc 20:25 ali toga drugog dana Benjamin iziåe iz Gibee pred njih i pobi
Izraelcima joæ osamnaest tisuøe ljudi, koji ostadoæe na onome polju -
sve sami poizbor ratnici, viçni maçu.
Suc 20:26 Tada svi Izraelci i sav narod odoæe u Betel te plakahu i stajahu
ondje pred Jahvom; cio su dan postili do veçeri, prinosili paljenice i œrtve
pomirnice pred Jahvom.
Suc 20:27 I tad opet Izraelci upitaæe Jahvu, jer se u ono vrijeme Kovçeg
saveza Boœjega nalazio na tome mjestu,
Suc 20:28 i Pinhas, sin Aronova sina Eleazara, posluœivaæe ga. Oni
upitaæe: “Moramo li opet iziøi u boj protiv sinova naæega brata
Benjamina?” A Jahve im odgovori: “Poåite, jer øu ih sutra predati u vaæe
ruke.”
Suc 20:29 Tad Izrael postavi çete u zasjedu oko Gibee.
Suc 20:30 Treøega dana poåoæe Izraelci protiv Benjaminovaca i svrstaæe
se u bojne redove pred Gibeom, kao i prije.
Suc 20:31 Benjaminovci iziåoæe na njih, a oni ih odmamiæe daleko od
grada. Kao i prije, ubijahu Benjaminovci neke po putovima, od kojih
jedan ide u Betel, a drugi u Gibeu; ubiæe tako oko trideset Izraelaca.
Suc 20:32 I govorahu Benjaminovci: “Evo ih tuçemo kao i prvi put.” A
Izraelci rekoæe: “Bjeœimo dok ih ne odmamimo na otvorene putove,
daleko od grada!”
Suc 20:33 Tada se glavnina Izraelove vojske pomakne sa svoga
poloœaja i svrsta se u bojni red kod Baal Tamara, a zasjeda Izraelova
iziåe iz svog skroviæta zapadno od Gibee.
Suc 20:34 Deset tisuøa vrsnih ljudi izabranih iz sveg Izraela sleœe se
prema Gibei. Boj bijaæe œestok. Benjaminovci nisu ni slutili da øe ih zadesiti
zlo.
Suc 20:35 I Jahve potuçe Benjamina pred Izraelom toga dana te Izraelci
pobiæe Benjaminu dvadeset i pet tisuøa i sto ljudi viçnih maçu.
Suc 20:36 Benjaminovci vidjeæe da su pobijeåeni.
Ljudi Izraelci bijahu se povukli sa svojih bojnih poloœaja pred Benjaminom
uzdajuøi se u zasjedu æto su je postavili oko Gibee.
Suc 20:37 A oni koji bijahu u zasjedi navaliæe brœe na Gibeu i, uæavæi u
nju, posjekoæe oætrim maçem sve stanovniætvo.
Suc 20:38 Izraelovi se ljudi bijahu dogovorili s onima u zasjedi da ovi
podignu iz grada stup dima kao znak:
Suc 20:39 tada bi se Izraelovi ljudi povukli iz boja. Benjamin poçe ubijati
Izraelce i posijeçe im tridesetak ljudi. “Doista, padaju pred nama kao u
prijaænjem boju.”
Suc 20:40 A kada se znak, stup dima, poçeo dizati iz grada, obazre se
Benjamin i vidje kako se plamen iz svega grada diœe prema nebu.
Suc 20:41 Tada se Izraelovi ljudi okrenuæe, a Benjaminovce obuze uœas
jer vidjeæe da ih je zadesilo zlo.
Suc 20:42 I pobjegoæe ispred Izraelaca prema pustinji, ali im ratnici
bijahu za petama, a oni æto su dolazili iz grada ubijahu ih s leåa.
Suc 20:43 Tako su opkolili Benjamina i, goneøi ga bez predaha, uniætiæe
ga pred Gibeom na istoçnoj strani.
Suc 20:44 I palo je Benjaminu osamnaest tisuøa ljudi, sve samih vrsnih
junaka.
Suc 20:45 Preœivjeli se okrenuæe i pobjegoæe u pustinju prema Rimonskoj
stijeni. Sijekuøi po cestama, Izraelci pobiæe joæ pet tisuøa ljudi;
a onda pognaæe Benjamina do Gideoma i pobiæe joæ dvije tisuøe ljudi.
Suc 20:46 Toga dana palo je Benjaminovaca dvadeset tisuøa ljudi viçnih
maçu, sve samih vrsnih junaka.
Suc 20:47 Æest stotina ljudi pobjeglo je u pustinju prema Rimonskoj
stijeni.
Suc 20:48 Izraelovi se ljudi vratiæe potom Benjaminovcima, posjekoæe
oætrim maçem muækarce u gradovima, stoku i æto se god naælo; i sve
gradove na koje su naiæli u Benjaminu popaliæe ognjem.
Saœaljenje Izraelaca
Suc 21:1 Izraelovi se ljudi bijahu ovako zakleli u Mispi: “Nitko od nas
neøe dati svoju køer za œenu Benjaminovu sinu.”
Suc 21:2 I ode narod u Betel i ostade ondje pred Bogom do veçeri,
nariçuøi i jecajuøi.
Suc 21:3 Govorili su: “Zaæto se, o Jahve, Boœe Izraelov, ova nesreøa
morala dogoditi da Izraelu danas nestane jednog plemena?”
Suc 21:4 Sutradan uraniæe ljudi i sagradiæe ondje œrtvenik; prinesoæe
paljenice i œrtve zahvalnice.
Suc 21:5 Tad zapitaæe Izraelci: “Ima li koga meåu svim plemenima
Izraelovim da nije doæao na zbor Jahvi?” Jer su se sveçano zakleli da øe
pogubiti onoga tko ne doåe u Mispu k Jahvi.

226
Suc 21:6 Izraelcima se sada saœalilo na brata Benjamina te rekoæe:
“Danas je otkinuto jedno pleme od Izraela.
Suc 21:7 Kako øemo dati œene onima koji su preostali kad se zaklesmo
Jahvom da im neøemo dati svojih køeri za œene?”
Suc 21:8 Zato zapitaæe: “Ima li koga meåu Izraelovim plemenima da
nije doæao k Jahvi u Mispu?” I pronaåe se da nije doæao u tabor, na zbor,
nitko od œitelja Jabeæa u Gileadu.
Suc 21:9 Jer kada se narod prebrojio, ondje ne bijaæe nikoga od œitelja
Jabeæa u Gileadu.
Suc 21:10 Zato zajednica posla onamo dvanaest tisuøa hrabrih ljudi i
zapovjedi im: “Idite i posijecite oætrim maçem stanovnike Jabeæa u
Gileadu, zajedno sa œenama i djecom.
Suc 21:11 Evo æto øete uçiniti: izruçit øete prokletstvu sve muækarce i
sve œene æto su dijelile postelju sa çovjekom, ali øete saçuvati œivot
djevicama.” Tako i uçiniæe.
Suc 21:12 I naæli su meåu stanovnicima Jabeæa u Gileadu çetiri stotine
mladih djevojaka koje nisu dijelile postelje s çovjekom i doveli su ih u
tabor u Æilu, koji je u Kanaanu.
Suc 21:13 Sva zajednica posla tada poslanike Benjaminovcima koji
bijahu na Rimonskoj stijeni: objaviæe im mir.
Suc 21:14 Tako se oporavi Benjamin. Dadoæe im one meåu œenama iz
Jabeæa u Gileadu koje su ostavili na œivotu, ali ih ne bijaæe dovoljno za
sve.
Suc 21:15 Narodu se saœalio Benjamin æto je Jahve naçinio prazninu
meåu Izraelovim plemenima.
Suc 21:16 “Kako øemo naøi œene onima æto su ostali”, rekoæe starjeæine
zbora, “kad su Benjaminu istrijebljene œene?”
Suc 21:17 Rekoæe joæ: “Kako saçuvati ostatak Benjaminu da se ne zatre
jedno pleme iz Izraela?
Suc 21:18 A ne moœemo im dati svoje køeri za œene.” Jer se bijahu
zakleli rekavæi: “Proklet bio onaj koji dade œenu Benjaminu!”
Suc 21:19 “Ali”, rekoæe, “svake se godine slavi u Æilu Jahvina svetkovina.”
Grad se nalazi na sjeveru od Betela, istoçno od ceste koja vodi iz Betela
u Æekem i juœno od Lebone.
Suc 21:20 I zato svjetovaæe Benjaminovce: “Idite u zasjedu po
vinogradima.
Suc 21:21 Pazite, pa kada djevojke iz Æila iziåu da pleæu u kolu, vi iskoçite
iz vinograda, otmite svaki sebi œenu izmeåu æilskih køeri pa otiåite u
Benjaminovu zemlju.
Suc 21:22 A kad njihovi oçevi ili njihova braøa doåu da se prituœe na vas,
mi øemo im reøi: ‘Oprostite im æto je svaki uzeo po œenu kao u ratu; vi im
ih niste dali, pa je tako krivnja na vama.’”
Suc 21:23 Benjaminovci uçiniæe tako i od djevojaka koje oteæe uzeæe
onoliki broj œena koliko bijaæe njih. Onda odoæe svaki na svoju baætinu,
sagradiæe opet gradove i naseliæe se u njima.
Suc 21:24 Izraelci se tada raziåoæe, svaki u svoje pleme i u svoj rod, i
svaki se odande vrati na svoju baætinu.
Suc 21:25 U to vrijeme ne bijaæe kralja u Izraelu i svatko je œivio kako mu
se çinilo da je pravo.
RUTA
Rut 1:1 U ono vrijeme kada su vladali suci nastala glad u zemlji, pa iz
Betlehema Judina jedan çovjek ode sa svojom œenom i sa svoja dva
sina da se naseli na Moapskim poljanama.
Rut 1:2 Taj se çovjek zvao Elimelek, œena mu Noemi, a dva njegova
sina: Mahlon i Kiljon; svi bijahu Efraøani iz Betlehema Judina. Stigoæe
na Moapske poljane i tu se nastaniæe.
Rut 1:3 Tada Elimelek, Noemin muœ, umrije, i ona osta sama sa svoja
dva sina.
Rut 1:4 Oni se oœeniæe Moapkama; jedna se zvala Orpa, a druga Ruta.
I tu proboraviæe deset godina.
Rut 1:5 Onda umrijeæe i Mahlon i Kiljon, i tako Noemi osta i bez svoja dva
sina i bez svoga muœa.
Rut 1:6 Tada se ona diœe sa svojim snahama da ode s Moapskih poljana
jer je çula na Moapskim poljanama da je Jahve pohodio narod svoj i dao
mu kruha.
Rut 1:7 Ode, dakle, ona iz mjesta gdje je œivjela, a s njome i njezine
snahe; krenuæe na put da se vrate u zemlju Judinu.

227
Rut 1:8 Noemi tada reçe svojim dvjema snahama: “Vratite se svaka
domu majke svoje! Neka vam Jahve bude milostiv kao æto vi bijaste
pokojnicima i meni.
Rut 1:9 Neka vam Jahve udijeli da obje naåete mir, svaka u domu svoga
muœa!” I poljubi ih, a one briznuæe u plaç.
Rut 1:10 I rekoæe joj: “Ne! Mi øemo s tobom, tvome narodu.”
Rut 1:11 Ali im reçe Noemi: “Vratite se natrag, køeri moje! Zaæto biste
iæle sa mnom? Zar øu joæ imati sinova u utrobi svojoj da vam budu
muœevi?
Rut 1:12 Vratite se natrag, køeri moje, idite samo! Odviæe sam stara,
nisam za udaju. Pa i kad bih rekla: ‘Imam nade da se udam joæ noøas i
da rodim sinove’ -
Rut 1:13 zar biste mogle çekati da odrastu i zar biste radi njih ostale
neudate? Ne, køeri moje, tuga bi moja bila veøa od vaæe, jer se ruka
Jahvina digla na me.”
Rut 1:14 One i opet zaplakaæe i zajecaæe. Orpa poljubi svoju svekrvu i
vrati se, a Ruta ostade s njom.
Rut 1:15 Noemi joj reçe: “Eto vidiæ, jetrva se tvoja vratila narodu svome
i bogu svome: vrati se i ti za jetrvom svojom!”
Rut 1:16 A Ruta joj odgovori: “Nemoj me tjerati da te ostavim i da odem
od tebe: jer kamo ti ideæ, idem i ja i gdje se ti nastaniæ, nastanit øu se i ja;
tvoj narod moj je narod i tvoj Bog moj je Bog.
Rut 1:17 Gdje ti umreæ, umrijet øu i ja, gdje tebe pokopaju, pokopat øe
i mene. Neka mi Jahve uzvrati svakim zlom i nevoljom ako me æto drugo,
osim smrti, rastavi od tebe.”
Rut 1:18 Videøi gdje je tvrdo naumila da ide s njom, prestade je odvraøati.
Rut 1:19 Tako su zajedno iæle dok ne doåoæe u Betlehem. A kad doåoæe
u Betlehem, sav se grad uzbudi zbog njih. “Ma je li ovo Noemi?” - pitahu
œene.
Rut 1:20 A ona im odgovaraæe: “Ne zovite me viæe Noemi nego me
zovite Mara; jer me Æadaj gorçinom ispunio!
Rut 1:21 Odavde sam otiæla punih ruku, a sad me Jahve vraøa bez igdje
içega. Zaæto me zovete Noemi kad Jahve posvjedoçi protiv mene i
Svemoguøi me u tugu zavi?”
Rut 1:22 Tako se vrati Noemi s Rutom Moapkom, snahom svojom, s
Moapskih poljana. Stigle su u Betlehem baæ kad je poçela œetva jeçma.
Rut 2:1 Noemi imaæe roåaka po muœu, çovjeka vrlo imuøna, iz porodice
Elimelekove: zvao se Boaz.
Rut 2:2 Tada Ruta Moapka reçe Noemi: “Htjela bih iøi u polje pabirçiti
klasje za onim u koga naåem milost.” Ona joj odgovori: “Hajde, køeri
moja!”
Rut 2:3 I ode, doåe u polje te poçe pabirçiti za œeteocima. A sreøa je
dovede u polje koje pripadaæe Boazu, iz roda Elimelekova.
Rut 2:4 I gle, doåe Boaz iz Betlehema. “Jahve bio s vama!” - pozdravi on
œeteoce. A oni mu odgovoriæe: “Jahve te blagoslovio!”
Rut 2:5 Boaz øe nato momku koji je nadzirao œeteoce: “Çija je ona mlada
œena?”
Rut 2:6 A momak koji bijaæe nad œeteocima odgovori: “Ono je mlada
Moapka æto je doæla prateøi Noemi s Moapskih poljana.
Rut 2:7 Pitala je: ‘Smijem li pabirçiti i kupiti klasje izmeåu snopova za
œeteocima?’ I doæla je, eto, i ostala od ranog jutra sve dosad; i samo je
malo uæla u kuøu.”
Rut 2:8 Onda Boaz reçe Ruti: “Çuj me, køeri moja, ne idi pabirçiti u
drugoga nego se drœi mojih njiva i mojih poslenika.
Rut 2:9 Pazi na kojoj njivi oni œanju, pa idi za njima. A naredio sam
momcima da te nitko ne dira. Kad oœedniæ, idi k posudama i pij æto moje
sluge zahitaju.”
Rut 2:10 Ona tada pade niçice, pokloni se do zemlje i reçe: “^ime sam
stekla toliku milost u oçima tvojim da mi posveøujeæ paœnju kad sam
tuåinka?”
Rut 2:11 Boaz joj odgovori: “Çuo sam æto si sve uçinila za svoju svekrvu
poslije smrti svoga muœa; kako si ostavila oca svoga, majku svoju i zaviçaj
svoj te doæla u narod kojega do juçer ili prekjuçer nisi poznavala.
Rut 2:12 Neka ti Jahve plati sve æto si uçinila i neka ti udijeli pravu nagradu
Jahve, Bog Izraelov, kad si doæla da se pod krila njegova skloniæ!”
Rut 2:13 Ona preuze: “Kad bih mogla uvijek nalaziti milost u tvojim oçima,
gospodaru, jer si me utjeæio i milostivo progovorio sluækinji svojoj, ako i
nisam kao jedna od tvojih sluækinja.”
Rut 2:14 Kad bijaæe vrijeme ruçku, Boaz joj reçe: “Hodi ovamo, jedi
ovog kruha i umoçi svoj zalogaj u ocat!” Ona sjede pokraj œetelaca, a on
stavi pred nju prœenih zrna. Jela je i nasitila se i joæ joj preteçe.

228
Rut 2:15 Kad je ustala da pabirçi dalje, Boaz zapovjedi svojim slugama:
“I meåu snopljem neka ona pabirçi, a vi joj nemojte zanovijetati.
Rut 2:16 Nego navlaæ ispuætajte klasove iz svojih rukoveti i ostavljajte
joj neka kupi i nemojte je koriti!”
Rut 2:17 I tako je pabirçila sve do veçeri, pa onda ovræe ono æto je
napabirçila: bijaæe otprilike jedna efa jeçma.
Rut 2:18 Uze ona svoje i doåe u grad, a svekrva vidje koliko je napabirçila.
Tada Ruta izvadi i dade joj æto joj bijaæe preteklo poæto se nasitila.
Rut 2:19 Svekrva je upita: “Gdje si pabirçila danas? Gdje si radila? Neka
je blagoslovljen onaj koji je pogledao na te!”
Onda ona pripovjedi svekrvi kod koga je radila i reçe: “Çovjek u koga
sam danas radila zove se Boaz.”
Rut 2:20 Tada øe Noemi svojoj snasi: “Neka Jahve blagoslovi onoga
koji ne uskraøuje dobrote svoje ni œivima ni mrtvima!” I dometnu Noemi:
“Taj je çovjek naæ rod; jedan od naæih skrbnika.”
Rut 2:21 Ruta Moapka pripovjedi dalje: “Joæ mi reçe: ‘Drœi se mojih
poslenika dokle ne poœanju sve moje!’”
Rut 2:22 Noemi nato reçe Ruti, snasi svojoj: “Dobro je, køeri moja, idi za
njegovim poslenicima da ti ne bude neprilike na kojoj drugoj njivi.”
Rut 2:23 I tako se drœala poslenika Boazovih i pabirçila dokle ne poœeæe
i jeçam i pæenicu. I œivjela je kod svekrve svoje.
Rut 3:1 Onda øe joj Noemi, svekrva njezina: “Køeri moja, da ti potraœim
mirno mjesto gdje bi mogla biti sretna?
Rut 3:2 Vidiæ, Boaz, s çijim si se poslenicima naæla, naæ je roåak. Evo,
on øe noøas vijati jeçam na gumnu.
Rut 3:3 Umij se ti i namaœi, lijepo se odjeni pa idi na gumno. Ne daj da te
prepozna prije nego æto se najede i napije.
Rut 3:4 Kad bude lijegao, dobro pazi gdje øe leøi; pa kad legne, otiåi
onamo, podigni mu pokrivaç s nogu i lezi ondje! Tada øe ti on reøi æto ti
je çiniti.”
Rut 3:5 Ona joj odgovori: “Uçinit øu sve kako mi kaœeæ.”
Rut 3:6 I siåe na gumno i uçini sve kako joj je svekrva naredila.
Rut 3:7 A Boaz, poæto je jeo i pio i tako se odobrovoljio, ode i leœe kraj
stoga. Onda ona priåe polako, otkri mu noge i leœe.
Rut 3:8 Kad bijaæe oko ponoøi, trœe se çovjek i obrnu se, i gle: œena leœi
do njegovih nogu.
Rut 3:9 “Tko si?” - upita on, a ona odgovori: “Ja sam Ruta, sluækinja
tvoja. Raæiri skut svoje haljine na sluækinju svoju jer si mi skrbnik.”
Rut 3:10 “Blagoslovio te Jahve, køeri moja!” - doçeka on. “Ovaj drugi
tvoj çin milosti joæ je vredniji od prvoga, jer se nisi trudila da slijediæ mlade
poslenike, bili oni bogati ili siromaæni.
Rut 3:11 I zato se, køeri moja, sada ne plaæi: uçinit øu ti sve æto zatraœiæ,
jer sva vrata moga naroda znaju da si çestita œena.
Rut 3:12 Jest, uistinu sam ti skrbnik; ali postoji joæ bliœi od mene.
Rut 3:13 Ostani noøas; ako te sutra ujutro on kao skrbnik htjedne uzeti,
dobro, neka te uzme; a ne htjedne li, uzet øu te ja, tako mi Jahve! Spavaj
do jutra.”
Rut 3:14 I spavaæe ona do njegovih nogu do jutra. On ustade prije nego
æto mogaæe çovjek çovjeka razaznati jer miæljaæe: “Ne treba da znaju da
je œena bila na gumnu.”
Rut 3:15 I kaza joj: “Daj ogrtaç æto je na tebi i drœi ga dobro.” Ona ga
pridrœa, a on joj nasu æest mjerica jeçma i naprti joj. I ode ona u grad.
Rut 3:16 Kad je stigla, upita je svekrva: “Æto je s tobom, køeri moja?” A
ona joj pripovjedi sve æto je uçinio za nju.
Rut 3:17 I nadoveza: “Ovih æest mjerica jeçma dade mi kazujuøi: ‘Ne
smijeæ se vratiti svekrvi praznih ruku.’”
Rut 3:18 Nato øe joj Noemi: “Budi mirna, køeri moja, dok ne vidiæ æto øe
biti: jer neøe on imati spokoja dok sve joæ danas ne dokrajçi.”
Rut 4:1 Boaz potom iziåe na gradska vrata i sjede ondje. I gle, naiåe
onaj skrbnik o kome je govorio. I dozva ga Boaz: “Ej, hodi ovamo i sjedni!”
Onaj doåe i sjede.
Rut 4:2 Onda Boaz uze deset ljudi izmeåu starjeæina gradskih i reçe:
“Posjedajte ovdje!” I posjedaæe.
Rut 4:3 Zatim reçe skrbniku: “Noemi, koja se vratila s Moapskih polja,
htjela bi prodati ono zemlje naæega brata Elimeleka.
Rut 4:4 Zato sam odluçio da se s tobom razgovorim i predloœim ti: otkupi
njivu pred ovima koji sjede ovdje i pred starjeæinama moga naroda. Ako
je kaniæ otkupiti, onda otkupi; ako ne kaniæ, kaœi mi da znam. Jer prije
tebe nema nitko pravo na otkup; ja sam na redu tek iza tebe.” A onaj
reçe: “Hoøu, otkupit øu je.”

229
Rut 4:5 Onda kaza Boaz: “Kad uzmeæ zemlju iz ruke Noemi, treba da
uzmeæ i Rutu Moapku, pokojnikovu œenu, da se pokojniku saçuva ime
na baætini.”
Rut 4:6 Ali skrbnik reçe: “E, onda ne mogu biti otkupnik, da ne raspem
svoje baætine. Otkupi ti po svome skrbniçkom pravu jer ja ne mogu.”
Rut 4:7 A bijaæe od starine obiçaj u Izraelu: da se çemu potkrijepi valjanost
otkupa ili zamjene, çovjek bi izuo sandalu i dao je drugome. To
bijaæe svjedoçanstvo u Izraelu.
Rut 4:8 Tako dakle i onaj skrbnik reçe Boazu: “Otkupi ti!” te izu sandalu
i dade mu je.
Rut 4:9 Tada Boaz kaza starjeæinama i svemu narodu: “Vi ste danas
svjedoci da ja otkupljujem iz ruke Noemine sve ono æto je bilo Elimelekovo,
sve æto je bilo Kiljonovo i Mahlonovo.
Rut 4:10 Uz to uzimam za œenu Rutu Moapku, œenu Mahlonovu, da bi se
saçuvalo ime pokojnikovo na baætini i da se ime njegovo ne bi zatrlo
meåu braøom njegovom i nestalo s vrata zaviçaja njegova. Vi ste danas
tome svjedoci.”
Rut 4:11 Sav narod koji se nalazio na vratima gradskim i starjeæine
rekoæe: “Svjedoci smo! Dao Jahve da œena koja ulazi u dom tvoj bude
kao Rahela i Lea, koje su obje podigle kuøu Izraelovu! Obogati se u
Efrati, a prodiçi u Betlehemu!
Rut 4:12 Neka tvoja kuøa, po potomstvu koje øe ti dati Jahve od ove
mlade œene, bude kao kuøa Peresa, koga Judi rodi Tamara!”
Rut 4:13 Tako Boaz uze Rutu i ona posta œena njegova. Uåe on k njoj i
Jahve joj dade te ona zatrudnje i rodi sina.
Rut 4:14 Onda œene rekoæe Noemi: “Blagoslovljen bio Jahve koji ti danas
nije uskratio skrbnika! I prodiçio njegovo ime u Izraelu!
Rut 4:15 On øe biti tvoja utjeha i potpora starosti tvojoj; jer ga rodi snaha
tvoja koja te ljubi i koja ti vrijedi viæe od sedam sinova.”
Rut 4:16 Noemi uze djeçaka, metnu ga sebi na krilo i bi mu odgojiteljicom.
Rut 4:17 Susjede mu nadjenuæe ime govoreøi: “Noemi se rodio sin!” I
prozvaæe ga Obed; on je otac Jiæaja, oca Davidova.
Rut 4:18 A ovo je rodoslovlje Peresovo: Peres imade sina Hesrona,
Rut 4:19 Hesron Rama, Ram Aminadaba,
Rut 4:20 Aminadab Nahæona, Nahæon Salmona,
Rut 4:21 Salmon Boaza, Boaz Obeda,
Rut 4:22 Obed Jiæaja, a Jiæaj Davida.
1 SAMUEL
1Sa 1:1 Bio jedan çovjek iz Ramatajima, Sufovac iz Efrajimove gore, po
imenu Elkana, sin Jerohama, sina Elihua, sina Tohua, sina Sufova,
Efrajimljanin.
1Sa 1:2 Imao je dvije œene: ime jednoj bijaæe Ana, a drugoj bijaæe ime
Penina. Penina je imala djece, a Ana ih nije imala.
1Sa 1:3 Taj je çovjek svake godine uzlazio iz svoga grada da se pokloni
i prinese œrtvu Jahvi Sebaotu u Æilu. Ondje su bila dva sina Elijeva, Hofni
i Pinhas, kao sveøenici Jahvini.
1Sa 1:4 Jednoga dana Elkana prinese œrtvu. On je obiçno svojoj œeni
Penini i svim njezinim sinovima i køerima davao viæe œrtvenih dijelova,
1Sa 1:5 a Ani je davao samo jedan dio, premda je viæe ljubio Anu, ali
Jahve joj ne bijaæe dao od srca poroda.
1Sa 1:6 Uz to joj je suparnica njezina zanovijetala da je ponizi æto joj
Jahve ne bijaæe dao od srca poroda.
1Sa 1:7 Tako je bivalo svake godine kad god bi polazili u Dom Jahvin:
Penina je zanovijetala Ani. Ana je stoga plakala i nije htjela jesti.
1Sa 1:8 Tada joj reçe Elkana, njezin muœ: “Zaæto plaçeæ, Ana? I zaæto
ne jedeæ? Zaæto ti je srce rastuœeno? Nisam li ti ja vredniji nego deset
sinova?”
1Sa 1:9 Ali Ana ustade, poæto su jeli i pili u sobi, i stupi pred Jahvu - a
sveøenik Eli sjeåaæe na stolici na pragu svetiæta Jahvina.
1Sa 1:10 I ojaåena u duæi pomoli se Ana Jahvi, plaçuøi gorko.
1Sa 1:11 I zavjetova se ovako: “Jahve Sebaote! Ako pogledaæ na nevolju
sluœbenice svoje i opomeneæ se mene i ne zaboraviæ sluœbenice svoje
te dadeæ sluœbenici svojoj muæko çedo, ja øu ga darovati Jahvi za sve
dane njegova œivota i britva neøe prijeøi preko glave njegove.”
1Sa 1:12 Tako se ona dugo molila pred Jahvom, a Eli je motrio usta
njezina.

230
1Sa 1:13 Ana govoraæe u srcu; samo se usne njezine micahu, a glas joj
se nije çuo. Zato Eli pomisli da je pijana.
1Sa 1:14 I reçe joj Eli: “Dokle øeæ biti pijana? Otrijezni se od vina æto je
u tebi!”
1Sa 1:15 Ali Ana odgovori i reçe: “Nisam pijana, gospodaru, nego sam
velika nesretnica. Nisam pila ni vina ni opojna piøa nego izlijevam duæu
svoju pred Jahvom.
1Sa 1:16 Ne sudi sluœbenicu svoju kao œenu nevaljalu, jer sam od
preteæke tuge i œalosti tako dugo molila.”
1Sa 1:17 Tada joj Eli odgovori ovako: “Poåi u miru! A Bog Izraelov neka
ti ispuni molitvu kojom si ga molila.”
1Sa 1:18 A ona reçe: “Neka sluœbenica tvoja naåe milost u oçima tvojim!”
I œena ode svojim putem: jela je i lice joj nije viæe bilo tuœno kao i prije.
1Sa 1:19 Sutradan uraniæe i pokloniæe se Jahvi, a onda se vratiæe i
doåoæe svojoj kuøi u Ramu. Elkana pozna Anu, œenu svoju, a Jahve je
se opomenu.
1Sa 1:20 Ana zatrudnje i, kad bi vrijeme, rodi sina koga nazva imenom
Samuel, “jer sam ga”, reçe, “izmolila od Jahve”.
1Sa 1:21 Poslije godine dana uziåe njezin muœ Elkana sa svim domom
svojim da prinese Jahvi godiænju œrtvu i da izvræi zavjet.
1Sa 1:22 Ali Ana ne poåe s njim jer reçe svome muœu: “Neøu poøi dok
se dijete ne odbije od prsiju, a onda øu ga odvesti da se pokaœe pred
Jahvom i da ostane ondje zauvijek.”
1Sa 1:23 I odgovori joj Elkana, njezin muœ: “Çini kako misliæ da je dobro;
ostani dok ga ne odbijeæ od prsiju; samo neka ti Jahve ispuni tvoju œelju!”
I œena osta kod kuøe dojeøi sina svoga dok ga nije odbila od prsiju.
Posveøenje Samuelovo
1Sa 1:24 Çim ga je odbila od prsiju, povede ga sa sobom uzevæi uz to
trogodiænjeg junca, efu braæna i mijeh vina; i uvede ga u Dom Jahvin u
Æilu. A djeçak je bio joæ vrlo mlad.
1Sa 1:25 Tada zaklaæe junca, a majka djeçakova pristupi k Eliju.
1Sa 1:26 I reçe Ana: “Dopusti, gospodaru! Tako ti œivota tvoga, gospodaru,
ja sam ona œena koja je stajala ovdje kraj tebe moleøi se Jahvi.
1Sa 1:27 Molila sam za ovo dijete, i Jahve mi je usliæio proænju kojom
sam ga prosila.
1Sa 1:28 Zato i ja njega ustupam Jahvi za sve dane njegova œivota: ta
isproæen je od Jahve.” I pokloniæe se ondje Jahvi.
Hvalospjev Anin
1Sa 2:1 Nato se Ana pomoli ovako: “Kliçe srce moje u Jahvi, raste snaga
moja po Bogu mom. Æire mi se usta na duæmane moje, jer se radujem
pomoøi tvojoj.
1Sa 2:2 Nitko nije svet kao æto je Jahve (jer nema nikoga osim tebe), i
nema hridi kao æto Bog je naæ.
1Sa 2:3 Ne govorite mnogo hvalivih rijeçi, neka ne izlazi drskost iz usta
vaæih, jer Jahve je sveznajuøi Bog, pravo on prosuåuje djela.
1Sa 2:4 Lomi se luk junacima, nemoøni se snagom opasuju.
1Sa 2:5 Nekoø siti sad se za kruh muçe, nekoø gladni ne gladuju viæe.
Nerotkinja raåa sedam puta, majka brojne djece svjeœinu izgubi.
1Sa 2:6 Jahve daje smrt i œivot, ruæi u Æeol i odande diœe.
1Sa 2:7 Jahve çini uboga i bogata, obara çovjeka i uzvisuje.
1Sa 2:8 Diœe slabiøa iz praæine, iz bunjiæta izvlaçi uboga, da ih posadi s
knezovima i da im odredi poçasna mjesta. Jer Jahvini su stupovi zemlje,
na njih je stavio ovaj svijet.
1Sa 2:9 Korake çuva svojih vjernika, zlikovce stiœe propast u mraku
(svojom snagom çovjek ne stjeçe pobjede).
1Sa 2:10 Koji se protive Jahvi, padaju, Sveviænji grmi s nebesa. Jahve
sudi meåama zemlje, daje silu svojemu kralju, uzdiœe snagu pomazanika
svoga.”
1Sa 2:11 Potom se Ana vrati u Ramu, a djeçak ostade da sluœi Jahvi pod
okom sveøenika Elija.
1Sa 2:12 A Elijevi sinovi bijahu nevaljali ljudi jer nisu marili za Jahvu
1Sa 2:13 ni za prava sveøenika nasuprot narodu: kad bi tko prinosio
œrtvu, doæao bi sluga sveøenikov, dok se meso joæ kuhalo, s trorogom
vilicom u ruci
1Sa 2:14 i zabadao njom u kotliø ili u lonac, u tavu ili u zdjelu, i æto god
bi se nabolo na vilicu, uzimao je sveøenik sebi. Tako su çinili svim
Izraelcima æto su dolazili onamo, u Æilo.
1Sa 2:15 Tako i prije nego bi se spalilo salo, doæao bi sluga sveøenikov
i rekao çovjeku koji je prinosio œrtvu: “Daj mi mesa da ispeçem sveøeniku!
On neøe od tebe kuhana mesa nego samo sirovo.”
1Sa 2:16 Ako bi mu çovjek tada rekao: “Neka se najprije spali salo, a

231
onda uzmi æto ti duæa œeli”, on bi odgovorio: “Ne, nego daj odmah! Ako
ne daæ, uzet øu silom.”
1Sa 2:17 Grijeh je mladiøa bio vrlo velik pred Jahvom, jer su ljudi prezirali
œrtvu koja se prinosila Jahvi.
1Sa 2:18 A Samuel sluœaæe pred Jahvom, joæ dijete u opleøku lanenom.
1Sa 2:19 Mati bi mu njegova napravila dolamicu i donosila mu je svake
godine kad bi dolazila s muœem svojim da prinese godiænju œrtvu.
1Sa 2:20 A Eli bi blagoslovio Elkanu i njegovu œenu govoreøi: “Neka ti
Jahve dade poroda od te œene na uzdarje za dar æto ga je dala Jahvi.”
Nato bi se vraøali svojoj kuøi.
1Sa 2:21 Jahve pohodi Anu i ona zatrudnje i rodi joæ tri sina i dvije køeri.
A mladi je Samuel rastao pred Jahvom.
Joæ o Elijevim sinovima
1Sa 2:22 Eli je bio veø vrlo star, ali je ipak çuo sve æto su njegovi sinovi
çinili svemu Izraelu.
1Sa 2:23 I on im reçe: “Zaæto radite takvo æto da o tome moram sluæati
od svega ovog naroda?
1Sa 2:24 Nemojte tako, sinovi moji! Nisu dobri glasovi æto ih çujem ...
Sablaœnjujete narod Jahvin.
1Sa 2:25 Ako çovjek zgrijeæi çovjeku, Bog øe prosuditi. Ali ako çovjek
zgrijeæi Jahvi, tko øe se zauzeti za njega?” Ali sinovi ne posluæaæe glasa
oca svojega, jer je Jahve odluçio da ih pogubi.
1Sa 2:26 A mladi je Samuel sve viæe rastao u dobi i mudrosti i pred
Jahvom i pred ljudima.
Najava kazne
1Sa 2:27 Uto doåe jedan Boœji çovjek k Eliju i reçe mu: “Ovako govori
Jahve: ‘Nisam li se jasno objavio domu oca tvojega kad su bili u Egiptu,
robovi u kuøi faraonovoj?
1Sa 2:28 Odabrao sam ih izmeåu svih plemena Izraelovih da mi budu
sveøenici, da se uspinju na moj œrtvenik, da prinose œrtve paljenice i da
nose opleøak preda mnom: i dao sam domu oca tvojega sve paljene
œrtve sinova Izraelovih.
1Sa 2:29 Zaæto gledaæ zavidnim okom œrtvu i prinos æto sam ih odredio
za svoj Dom? I zaæto paziæ sinove svoje viæe nego mene, toveøi ih
najboljim dijelovima svih œrtvenih prinosa naroda moga Izraela?
1Sa 2:30 Zato sam - rijeç je Jahve, Boga Izraelova - rekao doduæe da øe
dom tvoj i dom oca tvojega stupati preda mnom dovijeka, ali sada - rijeç
je Jahvina - neka je to daleko od mene! Jer ja çastim one koji mene
çaste, a koji mene preziru, bit øe osramoøeni.
1Sa 2:31 Gle, dolaze dani kad øu odsjeøi miæicu tvoju i miæicu doma oca
tvojega, tako da viæe neøe biti starca u tvom domu.
1Sa 2:32 Ti øeæ kivnim okom gledati na sve dobro kojim øu obasuti
Izraela, i nikada viæe neøe biti starca u tvom domu.
1Sa 2:33 Zadrœat øu ipak nekoga od tvojih kod oltara svoga, samo zato
da mu sahnu oçi i vene duæa njegova, ali sve mnoætvo doma tvoga
poginut øe od ljudskoga maça.
1Sa 2:34 Znak øe ti biti ono æto øe stiøi oba tvoja sina, Hofnija i Pinhasa:
obojica øe poginuti istoga dana.
1Sa 2:35 Ja øu sebi podiøi vjerna sveøenika koji øe raditi po mom srcu
i po mojoj œelji i njemu øu sazdati trajan dom, i on øe svagda stupati pred
pomazanikom mojim.
1Sa 2:36 A koji god ostane od tvoga doma, dolazit øe da mu se pokloni
i da izmoli srebrn novçiø ili hljeb kruha i kazat øe: ‘Molim te, primi me u
kakvu god sluœbu sveøeniçku, da imam zalogaj kruha.’”
Bog zove Samuela
1Sa 3:1 Mladi je Samuel sluœio Jahvi pod nadzorom Elijevim; u ono
vrijeme Jahve je izrijetka govorio ljudima, a viåenja nisu bila çesta.
1Sa 3:2 No jednoga je dana Eli leœao u svojoj sobi - oçi su njegove
poçele slabiti te viæe nije mogao vidjeti -
1Sa 3:3 svijeønjak Boœji joæ ne bijaæe ugaæen i Samuel je spavao u
svetiætu Jahvinu, ondje gdje je bio Kovçeg Boœji.
1Sa 3:4 I Jahve zovnu: “Samuele! Samuele!” A on odgovori: “Evo me!”
1Sa 3:5 I otrça k Eliju i reçe: “Evo me! Ti si me zvao!” A Eli reçe: “Ja te
nisam zvao. Vrati se i spavaj!” I on ode i leœe.
1Sa 3:6 I Jahve opet zovnu: “Samuele! Samuele!” Samuel usta, ode k
Eliju i reçe: “Evo me! Ti si me zvao!” A Eli odgovori: “Ja te nisam zvao,
sine! Vrati se i spavaj!”
1Sa 3:7 Samuel joæ nije poznavao Jahve i joæ mu nikada ne bijaæe objavljena
rijeç Jahvina.
1Sa 3:8 I Jahve zovnu Samuela po treøi put. On usta, ode k Eliju i reçe:
“Evo me! Ti si me zvao!” Sada Eli razumje da je Jahve zvao djeçaka.

232
1Sa 3:9 Zato reçe Samuelu: “Idi i lezi; a ako te zovne, ti reci: ‘Govori,
sluga tvoj sluæa.’” I Samuel ode i leœe na svoje mjesto.
1Sa 3:10 I doåe Jahve i stade i zovnu kao prije: “Samuele! Samuele!” A
Samuel odgovori: “Govori, sluga tvoj sluæa.”
1Sa 3:11 Tada Jahve reçe Samuelu: “Evo, uçinit øu neæto u Izraelu da
øe oba uha zujati svakome koji çuje.
1Sa 3:12 U onaj øu dan ispuniti na Eliju sve æto sam rekao za kuøu
njegovu, od poçetka do kraja.
1Sa 3:13 Ti øeæ mu objaviti da osuåujem kuøu njegovu dovijeka; on je
znao da njegovi sinovi hule na Boga, a nije ih obuzdao.
1Sa 3:14 Zato - kunem se domu Elijevu - neøe oprati krivicu Elijeva
doma nikakve œrtve ni prinosi dovijeka.”
1Sa 3:15 Samuel je spavao do jutra, a onda otvori vrata Doma Jahvina.
Samuel se bojao kazati viåenje Eliju.
1Sa 3:16 Ali Eli zovnu Samuela govoreøi: “Samuele, sine!” A on odgovori:
“Evo me!”
1Sa 3:17 I on upita: “Kakva je rijeç koju ti reçe? Nemoj mi zatajiti niæta!
Tako ti Bog uçinio zlo i dodao ti drugo ako mi zatajiæ neæto od onoga æto
ti je kazao.”
1Sa 3:18 Nato mu Samuel pripovjedi sve i niæta ne zataji od njega. A Eli
reçe: “On je Jahve, neka çini æto je dobro u oçima njegovim!”
1Sa 3:19 Samuel je rastao, a Jahve je bio s njim i nije pustio da ijedna
od njegovih rijeçi padne na zemlju.
1Sa 3:20 Sav Izrael, od Dana do Beer Æebe, spozna da je Samuel postavljen
za proroka Jahvina.
1Sa 3:21 Jahve se i dalje javljao u Æilu, jer se objavljivao Samuelu, i rijeç
se Samuelova obraøala svemu Izraelu. (Eli je bio vrlo star, a njegovi su
sinovi ustrajali u svome opakom postupku pred Jahvom.)
Poraz Izraelaca i zarobljenje Kovçega saveza
1Sa 4:1 U ono vrijeme skupiæe Filistejci vojsku protiv Izraela. Izraelci
iziåoæe pred njih da se pobiju i utaboriæe se kod Eben Haezera, dok su
Filistejci udarili tabor kod Afeka.
1Sa 4:2 Filistejci se svrstaæe u bojni red protiv Izraela i nasta œestoka
bitka. Izrael podleœe Filistejcima: oko çetiri tisuøe ljudi pogibe na bojiætu,
na otvorenu polju.
1Sa 4:3 Kad se narod vratio u tabor, rekoæe starjeæine Izraelove: “Zaæto
je Jahve dopustio da nas Filistejci danas pobijede? Poåimo u Æilo po
Kovçeg saveza Jahvina neka doåe u naæu sredinu i spasi nas iz ruku
naæih neprijatelja.”
1Sa 4:4 Narod posla ljude u Æilo i donesoæe odande Kovçeg saveza
Jahve nad vojskama, koji stoluje nad kerubinima; oba sina Elijeva, Hofni
i Pinhas, doåoæe kao pratioci Kovçega.
1Sa 4:5 Kad je Kovçeg Jahvin stigao u tabor, sav Izrael podiœe gromki
poklik, od kojega odjeknu zemlja.
1Sa 4:6 Filistejci çuæe taj gromki poklik i zapitaæe: “Æto znaçi taj gromki
poklik u taboru Hebreja?” I shvatiæe da je Kovçeg Jahvin stigao u njihov
tabor.
1Sa 4:7 Tada Filistejce obuze strah jer su govorili: “Bog je doæao u tabor!”
I povikaæe: “Jao nama! Tako nije bilo dosad.
1Sa 4:8 Jao nama! Tko øe nas izbaviti iz ruke toga silnog Boga? To je
onaj koji je udario Egipat svakojakim nevoljama.
1Sa 4:9 Ohrabrite se i budite junaci, Filistejci, da ne postanete robovi
Hebrejima kao æto su oni bili robovi vama; budite junaci i borite se!”
1Sa 4:10 Tada Filistejci zametnuæe bitku, Izraelci biæe potuçeni i pobjegoæe
svaki u svoj æator. Poraz je bio silan, jer je trideset tisuøa pjeæaka
poginulo na izraelskoj strani.
1Sa 4:11 I Kovçeg Boœji bi otet, i oba sina Elijeva poginuæe, Hofni i Pinhas.
1Sa 4:12 Jedan Benjaminovac otrça iz bojnih redova i stiœe u Æilo joæ
istoga dana, razderanih haljina i glave posute praæinom.
1Sa 4:13 Kad je stigao, Eli je sjedio na svojoj stolici, pokraj vrata, pazeøi
na cestu, jer mu je srce strepilo za Kovçeg Boœji. Taj dakle çovjek doåe
da gradu donese glas, i nasta silna vika po svem gradu.
1Sa 4:14 Kad je Eli çuo viku, upita: “Kakva je to velika vika?” Çovjek se
poœuri i doåe da obavijesti Elija.
1Sa 4:15 A Eliju bijaæe devedeset i osam godina, oçi mu bijahu ukoçene
te niæta viæe nije vidio.
1Sa 4:16 Çovjek reçe Eliju: “Dolazim s bojiæta, danas sam utekao iz
boja.” Tada starac zapita: “Æto se dogodilo, sine?”
1Sa 4:17 Glasnik odgovori: “Izrael je pobjegao pred Filistejcima, bio je
to teœak poraz za narod i joæ su oba tvoja sina poginula i Kovçeg je Boœji
otet!”

233
1Sa 4:18 Kad je spomenuo Kovçeg Boœji, pade Eli sa stolice nauznak
kraj vrata, slomi vrat i umrije, jer je bio star çovjek i teœak. Bio je sudac u
Izraelu çetrdeset godina.
Smrt Pinhasove œene
1Sa 4:19 Njegova snaha, œena Pinhasova, bijaæe trudna i pred porodom.
Kad je çula vijest da je otet Kovçeg Boœji i da je umro njezin svekar i
poginuo njezin muœ, savila se i rodila jer su je najednom uhvatili trudovi.
1Sa 4:20 Kako je bila na samrti, rekoæe joj œene koje stajahu oko nje:
“Budi bez brige jer si rodila sina!” Ali ona ne odgovori niti obrati misli na
to.
1Sa 4:21 Djetetu nadjenu ime Ikabod govoreøi: “Otiæla je slava od
Izraela.” Time je mislila na oteti Kovçeg Boœji i na svoga svekra i svoga
muœa.
1Sa 4:22 Zato reçe: “Otiæla je slava od Izraela” jer je otet Kovçeg Boœji.
Neprilike Filistejaca s Kovçegom
1Sa 5:1 Kad su Filistejci osvojili Kovçeg Boœji, prenesoæe ga iz Eben
Haezera u Aædod.
1Sa 5:2 Nato Filistejci uzeæe Kovçeg Boœji, unesoæe ga u hram Dagonov
i smjestiæe pokraj Dagona.
1Sa 5:3 Sutradan ujutro, kad su œitelji Aædoda doæli u hram Dagonov,
gle, Dagon leœaæe niçice na zemlji pred Kovçegom Jahvinim. Oni digoæe
Dagona i metnuæe ga natrag na njegovo mjesto.
1Sa 5:4 Ali kad su ujutro uranili, gle, Dagon opet leœaæe niçice na zemlji
pred Kovçegom Jahvinim; glava Dagona i obje njegove ruke leœahu
odsjeçene na pragu: na mjestu je stajao samo Dagonov trup.
1Sa 5:5 Zato Dagonovi sveøenici i svi koji ulaze u Dagonov hram ne
staju nogom na prag Dagonov u Aædodu sve do danaænjeg dana.
1Sa 5:6 Tada ruka Jahvina teæko pritisnu œitelje Aædoda i natjera ih u
silan strah: udari ih çirevima, Aædod i njegovo podruçje.
1Sa 5:7 Kad su ljudi u Aædodu vidjeli æto se dogodilo, rekoæe: “Kovçeg
Boga Izraelova ne smije ostati kod nas jer se ruka njegova isprijeçila
protiv nas i protiv naæega boga Dagona.”
1Sa 5:8 Oni sazvaæe i okupiæe sve knezove filistejske k sebi i rekoæe:
“Æto da radimo s Kovçegom Boga Izraelova?” A oni odgovoriæe: “U Gat
neka se prenese Kovçeg Boga Izraelova.” I prenesoæe Kovçeg Boga
Izraelova onamo.
1Sa 5:9 Ali kad su ga prenijeli, ruka se Jahvina spusti na grad i nasta
silna strava: udari graåane, od najmanjega do najveøega, tako da im se
pojaviæe çirevi.
1Sa 5:10 Oni tada poslaæe Kovçeg Boœji u Ekron. Ali kad je Kovçeg
Boœji stigao u Ekron, povikaæe Ekronjani: “Donesoæe Kovçeg Boga
Izraelova k meni da pomori mene i sav moj narod!”
1Sa 5:11 Zato sazvaæe i okupiæe sve knezove filistejske i rekoæe:
“Poæaljite natrag Kovçeg Boga Izraelova, neka se vrati na svoje mjesto
da ne pomori mene i moj narod!” Jer vladaæe smrtna strava u svemu
gradu, toliko ondje bijaæe pritisnula ruka Boœja.
1Sa 5:12 Ljudi koji nisu pomrli bili su udareni çirevima i bolni se vapaj
grada dizao do neba.
Povratak Kovçega
1Sa 6:1 Kovçeg Jahvin bijaæe sedam mjeseci u zemlji Filistejaca.
1Sa 6:2 Tada Filistejci sazvaæe sveøenike i vraçe i zapitaæe ih: “Æto da
radimo s Kovçegom Jahvinim? Pouçite nas kako da ga poæaljemo natrag
na njegovo mjesto.”
1Sa 6:3 Oni odgovoriæe: “Ako hoøete vratiti Kovçeg Boga Izraelova, ne
æaljite ga natrag prazna nego uza njega poæaljite i naknadnicu. Tada
øete se izlijeçiti i znat øete zaæto se njegova ruka nije okrenula od vas.”
1Sa 6:4 Oni zapitaæe: “Kakvu naknadnicu treba da mu poæaljemo?” Oni
odgovoriæe: “Prema broju filistejskih knezova, pet zlatnih çireva i pet
zlatnih ætakora, jer je ista nevolja na vama i na vaæim knezovima.
1Sa 6:5 Naçinite, dakle, likove svojih çireva i likove svojih ætakora, koji
vam zatiru zemlju, i dajte slavu Bogu Izraelovu. Moœda øe dignuti ruku
svoju od vas, od vaæih bogova i od vaæe zemlje.
1Sa 6:6 Zaæto hoøete da vam srce otvrdne kao æto je bilo otvrdnulo
Egipøanima i faraonu? Kad ih je Bog pritisnuo, nisu li ih onda pustili da
odu?
1Sa 6:7 Pripremite sada jedna nova kola i uzmite dvije krave dojilice
koje joæ nisu nosile jarma: upregnite krave u kola, a njihovu telad odvedite
natrag u staju.
1Sa 6:8 Tada øete uzeti Kovçeg Jahvin i staviti ga na kola. Zlatne
predmete koje mu prinosite kao œrtvu naknadnicu stavit øete u kovçeœiø
kraj njega i tako neka poåe.

234
1Sa 6:9 Zatim gledajte: ako krene prema svome kraju, put Bet Æemeæa,
onda je sigurno da nam je on zadao ovo veliko zlo; ako li ne krene tako,
znat øemo da nas nije udarila njegova ruka, nego da nam se to dogodilo
sluçajno.”
1Sa 6:10 Ljudi uçiniæe tako: uzeæe dvije krave dojilice i upregoæe ih u
kola, a njihovu telad zadrœaæe u staji.
1Sa 6:11 Kovçeg Jahvin staviæe na kola i kovçeœiø sa zlatnim ætakorima
i s likovima svojih çireva.
1Sa 6:12 Krave udariæe ravno cestom prema Bet Æemeæu i jednako su
iæle istim putem, mukale su iduøi, a nisu skretale ni desno ni lijevo. Filistejski
knezovi pratili su ih do granice Bet Æemeæa.
1Sa 6:13 Stanovnici Bet Æemeæa upravo su bili zabavljeni œetvom
pæenice u dolini. Digavæi oçi, ugledaæe Kovçeg i potrçaæe mu s veseljem
u susret.
1Sa 6:14 Kad su kola stigla na polje Joæue iz Bet Æemeæa, zaustaviæe
se. Ondje bijaæe velik kamen. Tada iscijepaæe drvo od kola i prinesoæe
krave kao œrtvu paljenicu Jahvi.
1Sa 6:15 Leviti bijahu skinuli Kovçeg Jahvin i kovçeœiø æto je bio kraj
njega i u kojem su bili zlatni predmeti i sve bijahu stavili na onaj veliki
kamen. Stanovnici Bet Æemeæa prinosili su toga dana œrtve paljenice i
klali œrtve klanice Jahvi.
1Sa 6:16 Kad je to vidjelo pet filistejskih knezova, vratiæe se u Ekron isti
dan.
1Sa 6:17 A ovo je pet zlatnih çireva æto su ih Filistejci poslali kao œrtvu
naknadnicu Jahvi: za Aædod jedan, za Gazu jedan, za Aækelon jedan,
za Gat jedan, za Ekron jedan.
1Sa 6:18 A zlatnih je ætakora bilo toliko koliko svih gradova filistejskih, u
svih pet kneœevina, od utvråenih gradova do otvorenih sela. Svjedok je
veliki kamen na koji su poloœili Kovçeg Jahvin i koji joæ i danas stoji na
polju Joæue iz Bet Æemeæa.
1Sa 6:19 Sinovi Jekonijini nisu se radovali sa stanovnicima Bet Æemeæa
kad su vidjeli Kovçeg Jahvin. Zato je Jahve pobio sedamdeset ljudi meåu
njima. Narod je tugovao zbog toga æto ga je Jahve tako teæko iskuæao.
Kovçeg u Kirjat Jearimu
1Sa 6:20 Tada ljudi u Bet Æemeæu rekoæe: “Tko bi mogao opstati pred
Jahvom, ovim Svetim Bogom? Kome øe otiøi sada od nas?”
1Sa 6:21 I poslaæe poslanike stanovnicima Kirjat Jearima i poruçiæe im:
“Filistejci su vratili Kovçeg Jahvin. Doåite i odnesite ga sebi.”
1Sa 7:1 Tada doåoæe ljudi iz Kirjat Jearima i odnesoæe Kovçeg Jahvin
sebi. Unesoæe ga u kuøu Abinadabovu, na uzviæici, i posvetiæe njegova
sina Eleazara da çuva Kovçeg Jahvin.
Samuel sudac i osloboditelj
1Sa 7:2 Od dana kad je Kovçeg bio postavljen u Kirjat Jearimu, proåe
mnogo vremena - dvadeset godina - i sav je dom Izraelov uzdisao za
Jahvom.
1Sa 7:3 Tada Samuel progovori svemu domu Izraelovu ovako: “Ako se
od svega srca svoga vraøate Jahvi, uklonite iz svoje sredine tuåe bogove,
baale i aætarte, i upravite srce svoje Jahvi i njemu jedinome sluœite. Tada
øe vas on izbaviti iz ruke Filistejaca.”
1Sa 7:4 Sinovi Izraelovi ukloniæe nato baale i aætarte i sluœahu jedinome
Jahvi.
1Sa 7:5 Samuel tada zapovjedi: “Skupite sve sinove Izraelove u Mispu
da se pomolim Jahvi za vas.”
1Sa 7:6 Oni se dakle skupiæe u Mispi; ondje su grabili vodu i izlijevali je
pred Jahvom. I postili su onaj dan i priznavali: “Sagrijeæili smo Jahvi!” I
Samuel je sudio sinovima Izraelovim u Mispi.
1Sa 7:7 Kad su Filistejci çuli da su se sinovi Izraelovi skupili u Mispi,
krenu filistejski knezovi da napadnu na Izraela. Kad to vidjeæe sinovi
Izraelovi, uplaæiæe se Filistejaca.
1Sa 7:8 I zamoliæe sinovi Izraelovi Samuela: “Ne prestaj vapiti za nas
Jahvi, Bogu naæemu, da nas izbavi iz ruke Filistejaca.”
1Sa 7:9 Samuel uze jedno janje sisançe i prinese ga Jahvi kao œrtvu
paljenicu i glasno se pomoli Jahvi za Izraela, i Jahve ga usliæa.
1Sa 7:10 Dok je Samuel prinosio œrtvu paljenicu, Filistejci su doæli da
udare na Izraela, ali Jahve toga dana zagrmi silnom grmljavinom na
Filistejce i tako ih prestraæi i smete da su podlegli Izraelu.
1Sa 7:11 Ratnici izraelski iziåoæe iz Mispe i potjeraæe Filistejce, tukuøi
ih sve do ispod Bet Kara.
1Sa 7:12 A Samuel uze jedan kamen i postavi ga izmeåu Mispe i Jeæane
i nazva ga imenom Eben Haezer govoreøi: “Dovde nam je Jahve pomogao.”

235
1Sa 7:13 Tako su Filistejci bili poniœeni i nikada viæe ne navaliæe na
zemlju Izraelovu, a ruka je Jahvina pritiskivala Filistejce svega vijeka
Samuelova.
1Sa 7:14 I gradove koje Filistejci bijahu zauzeli od Izraela vratiæe se
njemu, od Ekrona do Gata, i Izrael oslobodi njihovo podruçje iz ruke
filistejske. I bio je mir izmeåu Izraela i Amorejaca.
1Sa 7:15 Samuel je bio sudac u Izraelu svega svoga vijeka.
1Sa 7:16 Svake je godine obilazio Betel, Gilgal i Mispu i u svim je tim
mjestima sudio Izraelu.
1Sa 7:17 Zatim se vraøao u Ramu, jer je ondje imao svoju kuøu i ondje
je sudio Izraelu. Ondje je podigao i œrtvenik Jahvi.
Narod traœi kralja
1Sa 8:1 Kad je Samuel ostario, postavio je svoje sinove za suce u Izraelu.
1Sa 8:2 Njegov prvoroåenac zvao se Joel, a drugi sin Abija; oni su bili
suci u Beer Æebi.
1Sa 8:3 Ali sinovi nisu iæli stopama oçevim: gledali su na svoj dobitak,
primali mito i izvrtali pravicu.
1Sa 8:4 Tada se skupiæe sve starjeæine izraelske i doåoæe k Samuelu u
Ramu.
1Sa 8:5 I rekoæe mu: “Eto, ti si ostario, a tvoji sinovi ne idu tvojim stopama.
Postavi nam, dakle, kralja da nam vlada, kao æto je to kod svih naroda.”
1Sa 8:6 Ali Samuelu nije bilo drago æto su rekli: “Daj nam kralja da nam
vlada!” Zato se Samuel pomoli Jahvi.
1Sa 8:7 A Jahve reçe Samuelu: “Posluæaj glas naroda u svemu æto od
tebe traœi, jer nisu odbacili tebe, nego su odbacili mene, ne œeleøi da ja
kraljujem nad njima.
1Sa 8:8 Sve æto su çinili meni od onoga dana kad sam ih izveo iz Egipta
pa do danaænjega dana - ostavili su mene i sluœili tuåim bogovima - tako
oni çine i tebi.
1Sa 8:9 Sada, dakle, posluæaj njihov zahtjev, ali ih sveçano opomeni i
pouçi o pravima kralja koji øe vladati nad njima.”
1Sa 8:10 Samuel ponovi sve Jahvine rijeçi narodu koji je od njega traœio
kralja.
1Sa 8:11 I reçe: “Ovo øe biti pravo kralja koji øe kraljevati nad vama:
uzimat øe vaæe sinove da mu sluœe kod bojnih kola i kod konja i oni øe
trçati pred njegovim bojnim kolima.
1Sa 8:12 Postavljat øe ih za tisuønike i pedesetnike; orat øe oni njegovu
zemlju, œeti njegovu œetvu, izraåivati mu bojno oruœje i opremu za njegova
bojna kola.
1Sa 8:13 Uzimat øe kralj vaæe køeri da mu prireåuju mirisne pomasti, da
mu kuhaju i peku.
1Sa 8:14 Uzimat øe najbolja vaæa polja, vaæe vinograde i vaæe maslinike
i poklanjat øe ih svojim dvoranima.
1Sa 8:15 Uzimat øe desetinu od vaæih usjeva i vaæih vinograda i davat
øe je svojim dvoranima i svojim sluœbenicima.
1Sa 8:16 Uzimat øe vaæe sluge i vaæe sluækinje, vaæe najljepæe volove
i magarce i upotrebljavat øe ih za svoj posao.
1Sa 8:17 Uzimat øe desetinu od vaæe sitne stoke, a vi sami postat øete
mu robovi.
1Sa 8:18 I kad jednoga dana budete vapili za pomoø zbog kralja koga
ste sami izabrali, Jahve vas neøe usliæati u onaj dan!”
1Sa 8:19 Narod nije htio posluæati Samuelova glasa nego reçe: “Ne!
Hoøemo da kralj vlada nad nama!
1Sa 8:20 Tako øemo i mi biti kao svi narodi: sudit øe nam naæ kralj, bit øe
nam voåa i vodit øe naæe ratove.”
1Sa 8:21 Kad je Samuel çuo æto narod govori, kaza sve Jahvi.
1Sa 8:22 A Jahve reçe Samuelu: “Posluæaj njihovu œelju i postavi im
kralja!” Tada Samuel reçe Izraelcima: “Vratite se svaki u svoj grad!”
Æaul i magarice njegova oca
1Sa 9:1 Œivio u ono vrijeme jedan çovjek u Benjaminovu plemenu po
imenu Kiæ, sin Abiela, sina Serora, sina Bekorata, sina Afijahova; bio je
iz plemena Benjaminova, çovjek imuøan.
1Sa 9:2 Imao je sina po imenu Æaula, koji je bio mlad i lijep. Meåu
sinovima Izraelovim nije bilo ljepæega çovjeka od njega: za glavu bijaæe
viæi od svega naroda.
1Sa 9:3 Uto se Kiæu, Æaulovu ocu, izgubilo nekoliko magarica, pa Kiæ
reçe svome sinu Æaulu: “Uzmi sa sobom jednoga momka pa ustani i idi
traœiti magarice!”
1Sa 9:4 I proåoæe oni Efrajimovu goru i proåoæe zemlju Æaliæu, ali ne
naåoæe niæta; proåoæe zemlju Æaalim, ali magarica ne bijaæe ondje;
proåoæe i zemlju Benjaminovu, ali ne naåoæe niæta.

236
1Sa 9:5 Kad su doæli u zemlju Suf, reçe Æaul momku koji ga je pratio:
“Hajde, vratimo se da se ne bi otac okanio magarica i zabrinuo se za
nas!”
1Sa 9:6 A on mu odgovori: “Eno, u onom ondje gradu œivi çovjek Boœji;
to je vrlo ugledan çovjek: æto god rekne, sve se zacijelo ispunja. Poåimo,
dakle, k njemu, moœda øe nas uputiti u ono zbog çega smo poæli na put.”
1Sa 9:7 A Æaul reçe svome momku: “Ako zaista poåemo onamo, æto
øemo ponijeti çovjeku? Kruha je nestalo u naæim torbama, nemamo
dara da ponesemo çovjeku Boœjem. Æto mu moœemo dati?”
1Sa 9:8 A momak opet progovori i reçe Æaulu: “Gle, imam u ruci çetvrt
æekela srebra: dat øu ga Boœjem çovjeku da nas uputi kamo bismo iæli.”
1Sa 9:9 (Nekoø se u Izraelu, kad bi iæli pitati Boga za savjet, govorilo:
“Hajde, poåimo k vidiocu!” Jer koga danas zovu prorokom nekoø se
zvao vidjelac.)
1Sa 9:10 Æaul odvrati svome momku: “Dobro veliæ. Hajdemo!” I krenuæe
u grad gdje je œivio çovjek Boœji.
Æaulov susret sa Samuelom
1Sa 9:11 Kad su se penjali usponom prema gradu, sretoæe djevojke
koje su izaæle da zahvate vode. I zapitaæe ih: “Je li gore vidjelac?”
1Sa 9:12 One im odgovore ovako: “Jest, vidjelac je pred vama. Upravo
je stigao u grad, jer danas narod ima œrtvu na uzviæici.
1Sa 9:13 Çim uåete u grad, naøi øete ga joæ prije nego æto se popne na
uzviæicu da sudjeluje na œrtvenoj gozbi. Narod neøe jesti dok on ne doåe,
jer on mora blagosloviti œrtvu, a onda øe tek uzvanici jesti. Zato idite
odmah gore, jer øete ga sada joæ naøi.”
1Sa 9:14 Oni otiåoæe gore u grad. Kad su ulazili na vrata, Samuel ih
susrete polazeøi na uzviæicu.
1Sa 9:15 A dan prije nego æto je Æaul doæao bijaæe Jahve objavio Samuelu:
1Sa 9:16 “Sutra u ovo doba poslat øu k tebi çovjeka iz Benjaminove
zemlje. Ti øeæ ga pomazati za kneza nad mojim narodom Izraelom. On
øe izbaviti moj narod iz ruke filistejske. Vidio sam nevolju svoga naroda
i njegov je vapaj dopro do mene.”
1Sa 9:17 A kad je Samuel ugledao Æaula, Jahve mu progovori: “Evo ti
çovjeka za koga ti rekoh: ‘Taj øe vladati nad mojim narodom.’”
1Sa 9:18 Æaul pristupi Samuelu na vratima i reçe: “Daj mi kaœi gdje je
vidioçeva kuøa.”
1Sa 9:19 A Samuel odgovori Æaulu: “Ja sam vidjelac. Poåi preda mnom
na uzviæicu, danas øete sa mnom jesti. Sutra øu te ujutro otpustiti i sve
øu ti kazati æto ti je na srcu.
1Sa 9:20 A za magarice koje su ti se izgubile prije tri dana ne uznemiruj
se jer su se naæle. Uostalom, kome pripada sve æto je najdragocjenije u
Izraelu? Zar ne tebi i svemu domu tvoga oca?”
1Sa 9:21 A Æaul odgovori ovako: “Nisam li ja od Benjaminova plemena,
najmanjega plemena Izraelova? A moj rod nije li najneznatniji izmeåu
svih rodova Benjaminova plemena? Zaæto mi, dakle, govoriæ takve
rijeçi?”
1Sa 9:22 Samuel uze Æaula i njegova momka, odvede ih u sobu i dade
im mjesto u proçelju meåu uzvanicima, kojih je bilo tridesetak.
1Sa 9:23 Zatim Samuel reçe kuharu: “Donesi dio koji ti dadoh i za koji ti
rekoh da ga staviæ na stranu.”
1Sa 9:24 Kuhar uze but, donese ga i stavi pred Æaula, a Samuel mu
reçe: “Evo, pred tobom je ono æto je saçuvano za tebe. Jedi, jer to ti je
saçuvano baæ za ovu zgodu.” Tako je u onaj dan Æaul jeo sa Samuelom.
1Sa 9:25 Potom odande siåoæe u grad. Ondje prostrijeæe Æaulu na krovu.
1Sa 9:26 I on leœe na poçinak. Çim je svanula zora, Samuel zovnu Æaula
(na krovu) govoreøi: “Ustani da te otpustim!” Kad je Æaul ustao, izaåoæe
obojica, on i Samuel.
Pomazanje Æaulovo
1Sa 9:27 Kad su doæli na kraj grada, reçe Samuel Æaulu: “Kaœi momku
neka poåe naprijed pred nama! A ti stani sada da ti objavim rijeç Boœju.”
1S 10:1 Tada Samuel uze uljanicu s uljem te je izli na glavu Æaulu; zatim
ga poljubi i reçe:
”Ovim te Jahve pomazao za kneza nad svojim narodom Izraelom. Ti
øeæ vladati nad narodom Jahvinim i izbavit øeæ ga iz ruke njegovih
neprijatelja unaokolo. I evo ti znaka da te Jahve pomazao za kneza nad
svojom baætinom.
1Sa 10:2 Kad odeæ sada od mene, naøi øeæ dva çovjeka kod Rahelina
groba, na granici zemlje Benjaminove, u Selsahu. Oni øe ti reøi: ‘Naæle
su se magarice koje si poæao traœiti; i gle, tvoj je otac zaboravio na
magarice, a zabrinut je za vas i govori: Æto da uçinim za svoga sina?’

237
1Sa 10:3 A kad odeæ odande dalje i doåeæ do Taborskog Hrasta, srest
øeæ ondje tri çovjeka koja øe iøi gore k Bogu u Betel. Jedan øe nositi tri
jareta, drugi tri okrugla kruha, a treøi mijeh vina.
1Sa 10:4 Oni øe te pozdraviti i dat øe ti dva kruha, a ti ih primi iz njihove
ruke.
1Sa 10:5 Poslije toga doøi øeæ u Gibeu Boœju (gdje se nalazi filistejski
stup). Kad uåeæ u grad, namjerit øeæ se na povorku proroka koji øe silaziti
s uzviæice, a pred njima harfe, bubnjevi, frule i citre; oni øe biti u proroçkom
zanosu.
1Sa 10:6 Tada øe na te siøi duh Jahvin te øeæ pasti u proroçki zanos s
njima i promijenit øeæ se u drugog çovjeka.
1Sa 10:7 A kad ti se ispune ti znakovi, onda çini kako ti se prilika pruœi jer
je Bog s tobom. :1Sa 10:8 Zatim øeæ siøi preda mnom u Gilgal i ja øu siøi
k tebi da prinesem œrtve paljenice i œrtve priçesnice. Sedam dana çekaj
dok ne doåem k tebi i ne pouçim te æto øeæ çiniti.”
1Sa 10:9 Çim je Æaul okrenuo leåa da ode od Samuela, Bog mu promijeni
srce i svi se oni znakovi ispuniæe u onaj dan.
1Sa 10:10 Kad su, naime, doæli u Gibeu, gle, doåe mu u susret povorka
proroka i duh Boœji siåe na njega te on pade u proroçki zanos usred njih.
1Sa 10:11 I kad su ga svi koji ga poznavahu otprije vidjeli gdje prorokuje
s prorocima, poçeæe govoriti jedan drugome: “Æto se to dogodilo sa
sinom Kiæevim? Zar je Æaul meåu prorocima?”
1Sa 10:12 A jedan od njih odvrati i reçe: “A tko je njihov otac?” Otuda je
nastala poslovica: “Zar je i Æaul meåu prorocima?”
1Sa 10:13 Kad je proæao njegov zanos, Æaul se vrati kuøi.
1Sa 10:14 A Æaulov stric upita njega i njegova momka: “Kamo ste iæli?”
A Æaul odgovori: “Da traœimo magarice; a kad smo vidjeli da ih nema,
otiæli smo k Samuelu.”
1Sa 10:15 A njegov ga stric zamoli: “Pripovijedaj mi æto vam je rekao
Samuel.”
1Sa 10:16 A Æaul odgovori svome stricu: “Rekao nam je da su se naæle
magarice.” Ali mu niæta ne reçe o kraljevskoj çasti koju mu je prorekao
Samuel.
Æaul œdrijebom odreåen za kralja
1Sa 10:17 Poslije toga Samuel sazva narod pred Jahvu u Mispu
1Sa 10:18 i reçe sinovima Izraelovim: “Ovako govori Jahve: ‘Ja sam
izveo Izraela iz Egipta i izbavio sam vas iz egipatske ruke i iz ruke svih
kraljevstava koja su vas tlaçila.
1Sa 10:19 A vi ste danas odbacili svoga Boga, onoga koji vas je izbavljao
od svih vaæih zala i svih vaæih nevolja i rekli ste mu: ‘Ne, nego postavi
kralja nad nama!’ Zato sada stanite pred Jahvom po svojim plemenima
i rodovima.’”
1Sa 10:20 Potom Samuel privede sva plemena Izraelova i œdrijeb pade
na pleme Benjaminovo.
1Sa 10:21 Zatim privede pleme Benjaminovo po rodovima i œdrijeb pade
na Matrijev rod; a kad privede Matrijev rod, çovjeka po çovjeka, œdrijeb
pade na Æaula, sina Kiæeva; ali kad ga potraœiæe, na naåoæe ga.
1Sa 10:22 Tada joæ jednom upitaæe Jahvu: “Je li taj çovjek doæao
ovamo?” A Jahve odgovori: “Eno ga, skrio se za tovarom.”
1Sa 10:23 Otrçaæe i dovedoæe ga odande; a kad je stao usred naroda,
bijaæe glavom i ramenima viæi od sviju.
1Sa 10:24 Tada Samuel reçe svemu narodu: “Vidite li koga je izabrao
Jahve? Nema mu ravna u svemu narodu.” I sav narod uze klicati i vikati:
“Œivio kralj!”
1Sa 10:25 Nato Samuel objavi narodu kraljevsko pravo i zapisa ga u
knjigu koju poloœi pred Jahvu. Najposlije Samuel otpusti sav narod da
ide svaki svojoj kuøi.
1Sa 10:26 Æaul se takoåer vrati kuøi u Gibeu, a s njim poåoæe junaci
kojima je Bog taknuo srce.
1Sa 10:27 Ali neke niætarije rekoæe: “Kako øe nas taj spasiti?” I prezreæe
ga i ne donesoæe mu nikakva dara.
Pobjeda nad Amoncima
1Sa 11:1 Otprilike poslije mjesec dana doåe Amonac Nahaæ i utabori se
kod Jabeæa Gileadskog. Svi Jabeæani poruçiæe Nahaæu: “Sklopi savez
s nama pa øemo ti se pokoriti.”
1Sa 11:2 Ali im Amonac Nahaæ odgovori: “Ovako øu sklopiti savez s
vama: svakome øu od vas iskopati desno oko, i tako øu uçiniti sramotu
svemu Izraelu.”
1Sa 11:3 A jabeæke mu starjeæine rekoæe: “Ostavi nam sedam dana da
poæaljemo glasnike u sve krajeve Izraelove, pa ako se ne naåe nitko da
nas izbavi, predat øemo se tebi.”

238
1Sa 11:4 I doåoæe poslanici u Æaulovu Gibeu te izloœiæe sve narodu da
çuje. Tada sav narod zaplaka iza glasa.
1Sa 11:5 A gle, Æaul je upravo iæao za govedima iz polja pa upita: “Æto
je ljudima te plaçu?” I pripovjediæe mu æto su rekli Jabeæani.
1Sa 11:6 Kad je Æaul çuo te rijeçi, duh Jahvin siåe na njega i silan gnjev
uskipje u njemu.
1Sa 11:7 I uze on dva vola, isijeçe ih i komade razasla po poslanicima
u sve krajeve Izraelove i poruçi: “Tko ne poåe za Æaulom, ovako øe biti
s njegovim govedima.” I strah Boœji obuze ljude te poåoæe kao jedan
çovjek.
1Sa 11:8 Æaul ih izbroji u Bezeku: i bijaæe sinova Izraelovih tri stotine
tisuøa, a Judinih ljudi trideset tisuøa.
1Sa 11:9 Zatim reçe poslanicima koji bijahu doæli: “Ovako recite
Jabeæanima u Gileadu: sutra, kad sunce pripeçe, stiøi øe vam pomoø.”
Kad su se poslanici vratili, javiæe sve to Jabeæanima i oni se obradovaæe.
1Sa 11:10 I poruçiæe Nahaæu: “Sutra øemo izaøi k vama, pa uçinite s
nama æto vam bude drago.”
1Sa 11:11 Sutradan Æaul razdijeli narod u tri çete, koje provaliæe u tabor
o jutarnjoj straœi i tukoæe Amonce do najveøe dnevne œege; a æto preœivje,
raspræa se da ni dvojica ne ostaæe zajedno.
Æaul proglaæen za kralja
1Sa 11:12 Tada narod reçe Samuelu: “Tko je onaj æto je govorio: ‘Zar øe
Æaul kraljevati nad nama?’ Dajte te ljude da ih pogubimo!”
1Sa 11:13 Ali Æaul odgovori: “Neka se ne pogubi u ovaj dan nitko, jer je
danas Jahve izvojevao pobjedu u Izraelu.”
1Sa 11:14 Tada Samuel reçe narodu: “Hajdemo u Gilgal da ondje
potvrdimo kraljevstvo.”
1Sa 11:15 I sav narod krenu u Gilgal i ondje postaviæe Æaula za kralja
pred Jahvom, u Gilgalu. Ondje œrtvovaæe pred Jahvom œrtve priçesnice
i ondje je Æaul sa svim Izraelcima slavio slavlje.
Samuel se povlaçi pred Æaulom
1Sa 12:1 Tada Samuel reçe svemu Izraelu: “Evo, ispunio sam vaæu
œelju u svemu æto ste od mene traœili i postavih kralja nad vama.
1Sa 12:2 I od sada øe kralj iøi pred vama. A ja sam ostario i osijedio i moji
sinovi eto su meåu vama. Ja sam iæao pred vama od svoje mladosti pa
do danaænjega dana.
1Sa 12:3 Evo me! Posvjedoçite protiv mene pred Jahvom i pred njegovim
pomazanikom: kome sam oteo vola i kome sam oteo magarca? Koga
sam prevario? Koga sam tlaçio? Od koga sam primio mito da bih zaœmirio
na jedno oko? Ja øu vam sve natrag vratiti.”
1Sa 12:4 A oni odgovoriæe: “Nisi nas prevario, nisi nas tlaçio, nisi ni od
koga primio niæta.”
1Sa 12:5 Joæ im reçe: “Svjedok je Jahve protiv vas i svjedok je njegov
pomazanik u ovaj dan da niste naæli niæta u mojoj ruci.” A oni odgovoriæe:
“Tako je!”
1Sa 12:6 Tada Samuel reçe narodu: “Jest, svjedok je Jahve koji je
postavio Mojsija i Arona i koji je izveo vaæe oce iz Egipta.
1Sa 12:7 Stanite sada ovamo da probesjedim s vama pred Jahvom i da
vas podsjetim na sva velika djela koja je uçinio Jahve vama i vaæim
ocima.
1Sa 12:8 Kad je Jakov doæao u Egipat, Egipøani su ih pritisnuli, a vaæi su
oci vapili Jahvi za pomoø. I Jahve posla Mojsija i Arona, koji izvedoæe
oce vaæe iz Egipta i naseliæe ih na ovome mjestu.
1Sa 12:9 Ali oni zaboraviæe Jahvu, Boga svoga, i on ih predade u ruke
Siseri, vojvodi hasorske vojske, i u ruke Filistejaca, i u ruke moapskome
kralju, koji su vojevali na njih.
1Sa 12:10 I opet su vapili Jahvi za pomoø govoreøi: ‘Zgrijeæili smo jer
smo ostavili Jahvu i uzeli sluœiti baalima i aætartama; izbavi nas sada iz
ruku naæih neprijatelja pa øemo ti sluœiti!’
1Sa 12:11 I Jahve posla Jerubaala i Baraka, Jiftaha i Samuela te vas
izbavi iz ruku vaæih neprijatelja unaokolo, tako da ste mogli œivjeti bez
straha.
1Sa 12:12 Ali kad vidjeste Nahaæa, kralja amonskoga, kako ide na vas,
rekoste mi: ‘Ne, nego kralj neka vlada nad nama!’ Pa ipak je vaæ kralj
Jahve, vaæ Bog!
1Sa 12:13 I eto vam sada kralja koga ste izabrali! Eto, Jahve je postavio
kralja nad vama.
1Sa 12:14 Ako se budete bojali Jahve i njemu budete sluœili, ako budete
sluæali njegov glas i ne budete se protivili njegovim zapovijedima, slijedit
øete Jahvu, Boga svoga, vi i kralj koji kraljuje nad vama.
1Sa 12:15 Ako li ne budete sluæali Jahvina glasa, ako se budete protivili

239
njegovim zapovijedima, tada øe se ruka Jahvina spustiti na vas i na
vaæega kralja da vas uniæti.
1Sa 12:16 Sada joæ jednom pristupite i vidite veliki znak koji øe Jahve
uçiniti pred vaæim oçima.
1Sa 12:17 Nije li sada pæeniçna œetva? Ali ja øu zazvati Jahvu i on øe
poslati gromove i kiæu. I jasno øete razabrati kako je veliko zlo koje ste
uçinili pred Jahvom traœeøi sebi kralja.”
1Sa 12:18 Tada Samuel zazva Jahvu i Jahve posla gromove i kiæu u
onaj dan i sav se narod vrlo poboja Jahve i Samuela.
1Sa 12:19 I sav narod reçe Samuelu: “Moli se Jahvi, svome Bogu, za
svoje sluge da ne pomremo, jer smo svim svojim grijesima dodali zlo
traœeøi sebi kralja.”
1Sa 12:20 Ali Samuel reçe narodu: “Ne bojte se! Vi ste, doduæe, uçinili
sve ovo zlo, ali sada ne ostavljajte viæe Jahvu, nego sluœite Jahvi svim
svojim srcem.
1Sa 12:21 Ne priklanjajte se viæe niætavim idolima koji vam niæta ne
koriste, niæta vam ne pomaœu jer su samo niætavila.
1Sa 12:22 A Jahve neøe odbaciti svoga naroda, radi velikog imena
svoga, jer se Jahve udostojao da vas uçini svojim narodom.
1Sa 12:23 A od mene neka je daleko da zgrijeæim Jahvi prestajuøi moliti
za vas i upuøivati vas na dobar i poæten put.
1Sa 12:24 Samo se bojte Jahve i njemu iskreno sluœite svim svojim
srcem; jer, pogledajte kako se velikim oçitovao meåu vama.
1Sa 12:25 Ako li budete çinili zlo, propast øete vi i vaæ kralj.”
Ustanak protiv Filistejaca
1Sa 13:1 Æaul je kraljevao jednu godinu kad je postao kralj, a kad je
kraljevao dvije godine nad Izraelom.
1Sa 13:2 Æaul izabra sebi tri tisuøe Izraelaca: dvije tisuøe od njih bijahu
sa Æaulom u Mikmasu i u Betelskoj gori, a jedna tisuøa bijaæe s Jonatanom
u Benjaminovoj Gebi. Ostali je narod Æaul otpustio svakoga u
njegov æator.
1Sa 13:3 Jonatan sruæi filistejski stup koji je stajao u Gibei i Filistejci
saznaæe da su se Hebreji pobunili. Æaul zapovjedi te zatrubiæe u rog po
svoj zemlji
1Sa 13:4 i sav Izrael doznade novost: “Æaul je sruæio filistejski stup,
Izrael se omrazio Filistejcima!” I narod se poçe skupljati oko Æaula u
Gilgalu.
1Sa 13:5 A Filistejci se skupiæe da vojuju na Izraela: tri tisuøe bojnih
kola, æest tisuøa konja, a mnoætvo naroda kao pijeska na morskoj obali.
I utaboriæe se kod Mikmasa, istoçno od Bet Avena.
1Sa 13:6 Kad su Izraelci vidjeli da su u nevolji i da je narod pritisnut od
neprijatelja, poskrivaæe se u peøine, jame, kamenjake, jarke i çatrnje.
1Sa 13:7 Neki su preæli i preko gazova Jordana u zemlju Gadovu i Gileadovu.
Æaul je joæ bio u Gilgalu, a sav je narod oko njega drhtao od straha.
1Sa 13:8 On priçeka sedam dana kako mu je odredio Samuel; ali kad
Samuel nije doæao u Gilgal, narod se stade razilaziti od Æaula.
1Sa 13:9 Tada reçe Æaul: “Donesite mi œrtvu paljenicu i œrtve priçesnice!”
I prinese œrtvu paljenicu.
1Sa 13:10 I upravo je zavræavao œrtvu paljenicu, kad eto Samuela; Æaul
mu iziåe u susret da ga pozdravi.
1Sa 13:11 Samuel ga upita: “Æto si uçinio?” A Æaul odgovori: “Kad sam
vidio da se narod razilazi od mene, a ti da ne dolaziæ do odreåenoga
dana, a Filistejci se skupili u Mikmasu,
1Sa 13:12 pomislio sam: sad øe udariti Filistejci na me u Gilgalu, a ja
neøu stiøi molitvom ublaœiti Jahvu! Zato se odvaœih i prinesoh œrtvu
paljenicu.”
1Sa 13:13 Samuel tada reçe Æaulu: “Ludo si radio! Da si odrœao zapovijed
koju ti je dao Jahve, tvoj Bog, Jahve bi uçvrstio tvoje kraljevstvo nad
Izraelom dovijeka.
1Sa 13:14 A sada se tvoje kraljevstvo neøe trajno odrœati: Jahve je
potraœio sebi çovjeka po svom srcu i odredio ga za kneza nad svojim
narodom, jer ti nisi odrœao æto ti je Jahve zapovjedio.”
1Sa 13:15 Nato Samuel ustade i ode iz Gilgala svojim putem. Æto je
naroda ostalo, poåe za Æaulom u susret ratnicima. Kad su doæli iz Gilgala
u Gebu Benjaminovu, Æaul pobroji narod koji je ostao uza njega i bijaæe
ga oko æest stotina ljudi.
1Sa 13:16 Æaul i sin mu Jonatan s ljudima æto bijahu s njima zaposjeli su
Benjaminovu Gebu, a Filistejci se utaborili u Mikmasu.
1Sa 13:17 Tada iz filistejskog tabora izaåe çeta pljaçkaæa u tri odjela:
jedan odio udari prema Ofri u zemlju æualsku;

240
1Sa 13:18 drugi odio krenu prema Bet Horonu, a treøi odio udari prema
Gebi koja se uz Dolinu hijena diœe nad pustinjom.
1Sa 13:19 A po svoj zemlji Izraelovoj nije bilo kovaça, jer su Filistejci
rekli: “Treba sve uçiniti da Hebreji ne bi pravili sebi maçeva i kopalja.”
1Sa 13:20 Zato su svi Izraelci iæli k Filistejcima ako je tko htio da prekuje
svoj raonik ili motiku, svoju sjekiru ili ostan za volove.
1Sa 13:21 A cijena je bila dvije treøine æekela za raonike i motike, jedna
treøina za oætrenje sjekire i za nasaåivanje ostana.
1Sa 13:22 Tako se dogodilo da na dan bitke kod Mikmasa nitko od
svega naroda koji bijaæe sa Æaulom i Jonatanom nije imao ni maça ni
koplja u ruci; samo ih imahu Æaul i njegov sin Jonatan.
1Sa 13:23 A dotle jedna straœa filistejska bijaæe iziæla prema klancu kod
Mikmasa.
1Sa 14:1 Jednoga dana Æaulov sin Jonatan reçe svome momku
ætitonoæi: “Hajde da prijeåemo do filistejske straœe koja je ondje prijeko.”
Svome ocu nije niæta o tom javio.
1Sa 14:2 Æaul je sjedio na meåi Gebe, pod æipkom koji je stajao kraj
gumna; a bilo je s njim oko æest stotina ljudi.
1Sa 14:3 A Ahija, sin Ahituba, brata Ikaboda, sina Pinhasa, sina Elija,
sveøenika Jahvina u Æilu, nosio je u to vrijeme opleøak. Narod nije primijetio
da je Jonatan otiæao.
1Sa 14:4 U sredini klanca kuda je Jonatan htio prijeøi da doåe do
filistejske straœe bila je litica s jedne strane i litica s druge strane. Jedna
se zvala Boses, a druga Sene.
1Sa 14:5 Prva je litica stajala na sjeveru nasuprot Mikmasu, a druga na
jugu nasuprot Gebi.
1Sa 14:6 Jonatan reçe svome ætitonoæi: “Hajde da prijeåemo do straœe
onih neobrezanika. Moœda øe Jahve uçiniti neæto za nas, jer niæta ne
prijeçi Jahvu da udijeli pobjedu - bilo mnogo ljudi ili malo.”
1Sa 14:7 A ætitonoæa mu odgovori: “Çini sve na æto te srce tvoje potiçe.
Ja øu s tobom, moje je srce kao tvoje srce.”
1Sa 14:8 Jonatan mu reçe: “Evo, prijeøi øemo k tim ljudima i pokazat
øemo im se.
1Sa 14:9 Ako nam reknu ovako: ‘Ne miçite se dok ne doåemo do vas’,
tada øemo se ustaviti na mjestu i neøemo se uspinjati k njima.
1Sa 14:10 Ako li nam reknu ovako: ‘Uspnite se k nama’, tada øemo se
uspeti, jer ih je Jahve predao nama u ruke. To øe nam biti znak.”
1Sa 14:11 Kad su se obojica pokazala filistejskoj straœi, rekoæe Filistejci:
“Gle, Hebreji su poçeli izlaziti iz rupa u koje su se skrili.”
1Sa 14:12 I straœari doviknuæe Jonatanu i njegovu ætitonoæi: “Uspnite se
k nama da vas neæto nauçimo!”
A Jonatan reçe svome ætitonoæi: “Penji se za mnom, jer ih je Jahve predao
u ruke Izraelove.”
1Sa 14:13 Jonatan se poçe penjati pomaœuøi se rukama i nogama, a za
njim njegov ætitonoæa. Filistejci su padali pred Jonatanom, a njegov ih je
ætitonoæa ubijao za njim.
1Sa 14:14 U tome prvom pokolju æto ga uçiniæe Jonatan i njegov ætitonoæa
pade dvadesetak ljudi na otprilike pola jutra izoranog polja.
1Sa 14:15 Tada se proæiri strah po taboru i po polju, a i straœare i çetu
pljaçkaæa obuze strava; i zemlja zadrhta i bijaæe to silan strah Boœji.
1Sa 14:16 A Æaulovi straœari u Benjaminovoj Gebi opaziæe da se
mnoætvo u taboru uskomeæalo na sve strane.
1Sa 14:17 I Æaul reçe ljudima koji su bili s njim: “Prozovite ljude i vidite
tko je otiæao od nas.” A kad prozvaæe, gle, ne bijaæe Jonatana i njegova
ætitonoæe!
1Sa 14:18 Tada Æaul reçe Ahiji: “Primakni opleøak! Posavjetuj se s
Jahvom!” On je, naime, tada nosio opleøak pred sinovima Izraelovim.
1Sa 14:19 Ali dok je Æaul govorio sa sveøenikom, bivala je buka u filistejskom
taboru sve veøa, pa Æaul reçe sveøeniku: “Povuci ruku!”
1Sa 14:20 Nato Æaul i sav narod æto je bio s njim krenuæe zajedno na
mjesto boja, i gle, ondje bijahu isukali maçeve jedni na druge i velika
pomutnja vladaæe meåu njima.
1Sa 14:21 A oni Hebreji koji su veø poodavno bili u sluœbi Filistejaca i
sada poæli s njima na vojsku, odmetnuæe se od njih i pristadoæe uz
Izraelce koji bijahu sa Æaulom i Jonatanom.
1Sa 14:22 I svi Izraelci koji se bijahu skrili u Efrajimovoj gori, çuvæi da
Filistejci bjeœe, nagrnuæe za njima u boj.
1Sa 14:23 Tako je Jahve udijelio pobjedu Izraelu u onaj dan, a boj se
raæirio sve do preko Bet Horona.
1Sa 14:24 Izraelci su onog dana bili vrlo izmoreni, jer je Æaul izrekao
nad narodom ovu zakletvu: “Proklet bio çovjek koji okusi hrane prije

241
veçeri, prije nego æto se osvetim svojim neprijateljima!” Tako sav narod
ne okusi hrane toga dana.
1Sa 14:25 Ali je ondje bilo medenoga saøa na povræini zemlje.
1Sa 14:26 Kad je narod doæao onamo, vidje gdje teçe med, ali nitko ne
prinese ruke k ustima, jer se narod bojao zakletve.
1Sa 14:27 Samo Jonatan, koji nije çuo kad je njegov otac zakleo narod,
primaçe vrh ætapa koji mu bijaæe u ruci i zamoçi ga u medeno saøe,
zatim prinese ruku k ustima; i odmah mu se zasvijetliæe oçi.
1Sa 14:28 Tada jedan iz naroda progovori i reçe mu: “Tvoj je otac zakleo
narod govoreøi: ‘Proklet bio onaj koji okusi hrane danas!’”
1Sa 14:29 A Jonatan odgovori: “Moj otac svaljuje nesreøu na zemlju.
Gledajte kako su mi se zasvijetlile oçi jer sam okusio malo toga meda.
1Sa 14:30 Æto bi tek bilo da je narod slobodno jeo od plijena koji je
zadobio od neprijatelja? Ne bi li filistejski poraz bio joæ veøi?”
Obredni prestupak naroda
1Sa 14:31 Onoga dana potukoæe Filistejce od Mikmasa sve do Ajalona,
a narod je bio na kraju svojih snaga.
1Sa 14:32 Tada se narod baci na plijen, nahvata sitne stoke, goveda i
teladi i poçe ih klati na goloj zemlji i jesti meso s krvlju.
1Sa 14:33 I javiæe to Æaulu govoreøi: “Gle, narod grijeæi Jahvi jeduøi
meso s krvlju!” A on reçe: “Iznevjeriste se! Dovaljajte mi ovamo velik
kamen!”
1Sa 14:34 Zatim reçe: “Zaåite meåu narod i recite svima neka svaki
dovede k meni svoga vola ili ovcu; ovdje øete ih klati i jesti, a neøete
grijeæiti Jahvi jeduøi meso s krvlju.”
Tako sav narod joæ iste noøi dovede æto je tko imao i to su ondje klali.
1Sa 14:35 A Æaul podiœe œrtvenik Jahvi; bijaæe to prvi œrtvenik koji je
podigao Jahvi.
1Sa 14:36 Nato reçe Æaul: “Poåimo joæ noøas u potjeru za Filistejcima
i plijenimo ih dok ne svane jutro! Neøemo im ostaviti nijednoga çovjeka!”
A narod mu odgovori: “Çini sve æto misliæ da je dobro!” Ali sveøenik reçe:
“Pristupimo ovdje k Bogu!”
1Sa 14:37 I Æaul upita Boga: “Moram li poøi u potjeru za Filistejcima?
Hoøeæ li ih predati u ruke Izraelu?” Ali mu ne odgovori u onaj dan.
1Sa 14:38 Zato Æaul reçe: “Pristupite ovamo, svi narodni glavari! Ispitajte
i vidite u çemu je bio danaænji prestupak.
1Sa 14:39 Jer, œivoga mi Jahve, koji daje pobjedu Izraelu, ako se naåe
krivnja ma i na mome sinu Jonatanu, mora umrijeti!” Ali nitko se iz naroda
ne usudi odgovoriti Æaulu.
1Sa 14:40 Æaul onda reçe svemu Izraelu: “Vi stanite na jednu stranu, a
ja i moj sin Jonatan stat øemo na drugu stranu.” A narod odgovori Æaulu:
“Çini ono æto misliæ da je dobro!”
1Sa 14:41 Tada se Æaul pomoli: “Jahve, Boœe Izraelov, zaæto nisi danas
odgovorio svome sluzi? Ako je krivnja na meni ili na mome sinu Jonatanu,
Jahve, Boœe Izraelov, daj Urim; ako li je krivnja na tvom narodu
Izraelu, daj Tumim.” I œdrijeb pade na Æaula i Jonatana, a narod izaåe
slobodan.
1Sa 14:42 Æaul nastavi: “Bacite œdrijeb izmeåu mene i moga sina Jonatana!”
I œdrijeb pade na Jonatana.
1Sa 14:43 Tada Æaul reçe Jonatanu: “Priznaj mi æto si uçinio!” Jonatan
odgovori: “Ja sam samo okusio malo meda vrækom ætapa koji mi bijaæe
u ruci. Evo me, spreman sam umrijeti!” :1Sa 14:44 Æaul odgovori: “Tako
mi Bog uçinio zlo i dodao mi drugo ako doista ne umreæ, Jonatane!”
1Sa 14:45 Ali narod reçe Æaulu: “Zar da umre Jonatan, koji je izvojevao
ovu veliku pobjedu u Izraelu? Ne smije to biti! Œivoga nam Jahve, nijedna
vlas neøe pasti s njegove glave na zemlju jer je on s Bogom izvræio ovo
djelo danas!” Tako ga narod izbavi te Jonatan ne pogibe.
1Sa 14:46 Æaul odusta od potjere za Filistejcima, a Filistejci se vratiæe
u svoj kraj.
1Sa 14:47 Kad je Æaul uçvrstio svoju kraljevsku vlast nad Izraelom,
okrenu ratovati protiv svih svojih neprijatelja unaokolo: protiv Moaba,
protiv Amonaca, protiv Edoma, protiv Bet Rehoba, protiv kralja Sobe i
protiv Filistejaca; kuda god bi se okrenuo, svuda bi pobjeåivao.
1Sa 14:48 Dao je mnogo dokaza svoje hrabrosti, potukao je Amaleçane
i izbavio Izraela iz ruku onih koji su ga pljaçkali.
1Sa 14:49 Æaulovi sinovi bijahu Jonatan, Iæjo i Malki-Æua, a od njegovih
dviju køeri starija se zvala Meraba, a mlaåa Mikala.
1Sa 14:50 Æaulova se œena zvala Ahinoama, a bila je køi Ahimaasova.
Vojvoda njegove vojske zvao se Abner, a bio je sin Nera, Æaulova strica.
1Sa 14:51 Jer Kiæ, Æaulov otac, i Ner, Abnerov otac, bijahu sinovi Abielovi.
1Sa 14:52 Œestok se rat vodio protiv Filistejaca svega Æaulova vijeka.

242
Koga bi god hrabra ili bojovna çovjeka Æaul vidio, svakoga bi uzimao u
svoju sluœbu.
1Sa 15:1 Jednom Samuel reçe Æaulu: “Mene je Jahve poslao da te
pomaœem za kralja nad njegovim narodom Izraelom. Posluæaj, dakle,
rijeçi Jahvine.
1Sa 15:2 Ovako govori Jahve nad vojskama: ‘Odluçio sam osvetiti ono
æto je Amalek uçinio Izraelu zatvarajuøi mu put kad je izlazio iz Egipta.
1Sa 15:3 Sada idi i udari na Amaleka, izvræi “herem”, kleto uniætenje, na
njemu i na svemu æto posjeduje; ne ætedi ga, pobij muækarce i œene,
djecu i dojençad, goveda i ovce, deve i magarce!’”
1Sa 15:4 Æaul sazva narod te ih izbroji u Telamu: bijaæe ih dvije stotine
tisuøa pjeæaka (i deset tisuøa Judejaca).
1Sa 15:5 Æaul doåe do amaleçkoga grada i postavi zasjedu u dolini
potoka.
1Sa 15:6 Potom Æaul poruçi Kenijcima: “Otiåite i odvojite se od Amaleçana
da vas ne bih istrijebio zajedno s njima, jer ste bili skloni svim
Izraelcima kad su izlazili iz Egipta.” I Kenijci se odvojiæe od Amaleçana.
1Sa 15:7 Æaul potuçe Amaleçane od Havile pa sve do Æura, koji leœi
pred Egiptom.
1Sa 15:8 I œiva uhvati Agaga, amaleçkog kralja, a sav narod zatre
oætricom maça, izvræujuøi “herem”, kleto uniætenje.
1Sa 15:9 Ali Æaul i narod poætedjeæe Agaga i najbolje ovce i najbolja
goveda, ugojenu stoku i jaganjce i sve æto je bilo dobro. Na svemu tome
ne htjedoæe izvræiti “herem”; nego æto je god od stoke bilo bez cijene i
vrijednosti, na tom izvræiæe “herem”.
1Sa 15:10 Zato doåe rijeç Jahvina Samuelu ovako:
1Sa 15:11 “Kajem se æto sam Æaula postavio za kralja: okrenuo se od
mene i nije izvræio mojih zapovijedi.” Samuel se raœalosti i svu je noø
vapio Jahvi.
1Sa 15:12 U rano jutro krenu Samuel da potraœi Æaula. I javiæe Samuelu
ovako: “Æaul je otiæao u Karmel, i gle, podigao je ondje sebi spomenik;
zatim je otiæao dalje i siæao u Gilgal.”
1Sa 15:13 Kad je Samuel doæao k Æaulu, reçe mu Æaul: “Blagoslovljen
da si od Jahve! Izvræio sam Jahvinu zapovijed.”
1Sa 15:14 Ali Samuel upita: “Kakvo je to ovçje blejanje æto dopire do
mojih uæiju i mukanje goveda koje çujem?”
1Sa 15:15 A Æaul odgovori: “Dognali su ih od Amaleçana, jer je narod
poætedio najbolje ovce i najbolja goveda da ih œrtvuje Jahvi, tvome Bogu.
Na svemu drugome izvræili smo ‘herem’.”
1Sa 15:16 A Samuel reçe Æaulu: “Stani da ti kaœem æto mi je noøas
objavio Jahve.” A on reçe: “Govori!”
1Sa 15:17 Tada øe Samuel: “Koliko god si malen sam u svojim oçima,
ipak si postao glavar Izraelovih plemena. Jahve te pomazao za kralja
nad Izraelom.
1Sa 15:18 Jahve te poslao na vojni pohod i zapovjedio ti: ‘Idi, izvræi
‘herem’ na tim greænicima, na Amaleçanima, vojuj na njih do istrebljenja.’
1Sa 15:19 Zaæto nisi posluæao rijeçi Jahvine? Zaæto si se bacio na plijen
i uçinio ono æto je zlo u Jahvinim oçima?”
1Sa 15:20 Æaul odgovori Samuelu: “Ja sam posluæao rijeç Jahvinu:
poduzeo sam pohod kamo me poslao, doveo sam Agaga, amaleçkoga
kralja, i izvræio ‘herem’ na Amaleçanima.
1Sa 15:21 Ali je narod od plijena uzeo ovaca i goveda, i to najbolje na
çemu se imao izvræiti ‘herem’, da œrtvuje Jahvi, tvome Bogu, u Gilgalu.”
1Sa 15:22 A Samuel odvrati: “Jesu li Jahvi milije paljenice i klanice nego
posluænost njegovu glasu? Znaj, posluænost je vrednija od najbolje œrtve,
pokornost je bolja od ovnujske pretiline.
1Sa 15:23 Nepokornost je kao grijeh çaranja, samovolja je kao zloçin s
idolima.
Ti si odbacio rijeç Jahvinu, zato je Jahve odbacio tebe da ne budeæ viæe
kralj!” Æaul uzalud moli oproætenje
1Sa 15:24 Tada Æaul odvrati Samuelu: “Zgrijeæio sam æto sam prekræio
Jahvinu zapovijed i tvoje naredbe. Bojao sam se naroda i popustio
njegovu zahtjevu.
1Sa 15:25 A sada mi oprosti moj grijeh i vrati se sa mnom da se poklonim
Jahvi.”
1Sa 15:26 Ali Samuel odgovori Æaulu: “Neøu se vratiti s tobom: ti si
odbacio Jahvinu rijeç, zato je Jahve odbacio tebe da ne budeæ viæe kralj
nad Izraelom.”
1Sa 15:27 Kad se Samuel okrenuo da ode, Æaul çvrsto uhvati skut
njegova plaæta, ali se skut otkide.
1Sa 15:28 Tada mu reçe Samuel: “Danas ti je Jahve otkinuo kraljevstvo

243
nad Izraelom i dao ga tvome susjedu, koji je bolji od tebe.”
1Sa 15:29 Ipak, Slava Izraelova ne laœe i ne kaje se, jer nije çovjek da
bi se kajao.
1Sa 15:30 Æaul reçe: “Sagrijeæio sam; ali mi sada uçini çast pred starjeæinama
moga naroda i pred Izraelom i vrati se sa mnom da se poklonim
Jahvi, tvome Bogu.”
1Sa 15:31 I Samuel se vrati sa Æaulom i Æaul se pokloni Jahvi.
Smrt Agagova i odlazak Samuelov
1Sa 15:32 Potom zapovjedi Samuel: “Dovedite k meni Agaga,
amaleçkoga kralja!” I Agag doåe k njemu opiruøi se i reçe: “Zaista, smrt
je gorka!”
1Sa 15:33 Samuel mu odvrati: “Kao æto je tvoj maç mnogim œenama
oteo djecu, tako øe meåu œenama tvoja majka ostati bez djeteta!” I
Samuel posijeçe Agaga pred Jahvom u Gilgalu.
1Sa 15:34 Potom Samuel ode u Ramu, a Æaul se vrati svojoj kuøi u
Æaulovu Gibeu.
1Sa 15:35 I Samuel nije viæe vidio Æaula do svoga smrtnog dana. Samuel
je tugovao zbog Æaula, ali se Jahve pokajao æto je Æaula postavio za
kralja nad Izraelom.
1Sa 16:1 Jahve reçe Samuelu: “Dokle øeæ tugovati zbog Æaula, kad
sam ga ja odbacio da ne kraljuje viæe nad Izraelom? Napuni uljem svoj
rog i poåi na put! Ja te æaljem Betlehemcu Jiæaju, jer sam izmeåu njegovih
sinova izabrao sebi kralja.”
1Sa 16:2 A Samuel reçe: “Kako bih mogao iøi onamo? Æaul øe to çuti i
ubit øe me!” Ali mu Jahve odgovori: “Uzmi sa sobom junicu pa reci:
‘Doæao sam da œrtvujem Jahvi!’
1Sa 16:3 I pozovi Jiæaja na œrtvu, a ja øu te sam pouçiti æto øeæ çiniti:
pomazat øeæ onoga koga ti kaœem.”
1Sa 16:4 Samuel uçini kako mu je zapovjedio Jahve. Kad je doæao u
Betlehem, gradske mu starjeæine dræøuøi doåu u susret i zapitaju: “Znaçi
li tvoj dolazak dobro?”
1Sa 16:5 Samuel odgovori: “Da, dobro! Doæao sam da œrtvujem Jahvi.
Oçistite se i doåite sa mnom na œrtvu!” Potom oçisti Jiæaja i njegove
sinove i pozva ih na œrtvu.
1Sa 16:6 Kad su doæli i kad je Samuel vidio Eliaba, reçe u sebi: “Jamaçno,
evo pred Jahvom stoji njegov pomazanik!”
1Sa 16:7 Ali Jahve reçe Samuelu: “Ne gledaj na njegovu vanjætinu ni na
njegov visoki stas, jer sam ga odbacio. Bog ne gleda kao æto gleda
çovjek: çovjek gleda na oçi, a Jahve gleda æto je u srcu.”
1Sa 16:8 Zatim Jiæaj dozva Abinadaba i dovede ga pred Samuela. A on
reçe: “Ni ovoga Jahve nije izabrao.”
1Sa 16:9 Tada Jiæaj dovede Æamu, ali Samuel reçe: “Ni ovoga Jahve
nije izabrao.”
1Sa 16:10 Tako Jiæaj dovede sedam svojih sinova pred Samuela, ali
Samuel reçe Jiæaju: “Jahve nije izabrao nijednoga od ovih.”
1Sa 16:11 Potom zapita Jiæaja: “Jesu li to svi tvoji sinovi?” A on odgovori:
“Ostao je joæ najmlaåi, on je na paæi, za stadom.” Tada Samuel reçe
Jiæaju: “Poæalji po njega, jer neøemo sjedati za stol dok on ne doåe.”
1Sa 16:12 Jiæaj posla po njega: bio je to rumen momak, lijepih oçiju i
krasna stasa. I Jahve reçe Samuelu: “Ustani, pomaœi ga: taj je!”
1Sa 16:13 Samuel uze rog s uljem i pomaza ga usred njegove braøe.
Duh Jahvin obuze Davida od onoga dana. A Samuel krenu na put i ode
u Ramu.
1Sa 16:14 Duh Jahvin bijaæe odstupio od Æaula, a jedan zao duh, od
Jahve, stao ga je salijetati.
1Sa 16:15 Tada rekoæe Æaulu sluge njegove: “Evo, zao duh Boœji salijeøe
te.
1Sa 16:16 Zato neka naæ gospodar zapovjedi, pa øe sluge tvoje potraœiti
çovjeka koji zna udarati u harfu: kad te napadne zao duh Boœji, neka
onaj udara u harfu pa øe ti biti bolje.”
1Sa 16:17 Æaul reçe svojim slugama: “Naåite mi çovjeka koji umije vjeæto
udarati u harfu i dovedite ga k meni!”
1Sa 16:18 Jedan od njegovih slugu odgovori i reçe: “Ja sam vidio jednog
sina Betlehemca Jiæaja: on umije udarati u harfu, hrabar je junak i çovjek
ratnik, vjeæt je govornik, krasna je stasa i Jahve je s njim.”
1Sa 16:19 Tada Æaul posla glasnike k Jiæaju i poruçi mu: “Poæalji mi
svoga sina Davida (koji je kod stada)!”
1Sa 16:20 A Jiæaj uze pet hljebova, mijeh vina i jedno jare i posla Æaulu
po svome sinu Davidu.
1Sa 16:21 Tako David doåe k Æaulu i stupi u njegovu sluœbu. I Æaul ga
veoma zavolje i David posta njegov ætitonoæa.

244
1Sa 16:22 Potom Æaul posla k Jiæaju i poruçi mu: “Neka David ostane
kod mene u sluœbi, jer je stekao moju naklonost.”
1Sa 16:23 I kad god bi Boœji duh napao Æaula, David bi uzeo harfu i
svirao; tada bi Æaulu odlanulo i bilo bi mu bolje, a zao bi duh odlazio od
njega.
1Sa 17:1 Filistejci skupiæe svoje çete za rat i skupiæe se kod Soka u
Judeji. Tabor udariæe izmeåu Soka i Azeke kod Efes Damima.
1Sa 17:2 A Æaul i Izraelci skupiæe se i utaboriæe u Terebintskoj dolini, i
svrstaæe se za boj protiv Filistejaca.
1Sa 17:3 Filistejci su stajali na gori s jedne strane, Izraelci na gori s
druge strane, a dolina bila meåu njima.
1Sa 17:4 Iz filistejskih redova izaåe jedan izazivaç. Zvao se Golijat, a
bio je iz Gata. Visok bijaæe æest lakata i jedan pedalj.
1Sa 17:5 Na glavi je imao mjedenu kacigu, obuçen je bio u ljuskav oklop,
a oklop mu teœak pet tisuøa mjedenih æekela.
1Sa 17:6 Na nogama je imao mjedene nogavice, a na ramenima
mjedenu sulicu.
1Sa 17:7 Kopljaça njegova koplja bila je kao tkalaçko vratilo, a æiljak
koplja teœak æest stotina œeljeznih æekela. Pred njim je stupao ætitonoæa.
1Sa 17:8 On se postavi pred izraelske bojne redove i dovikne im: “Æto
ste izaæli da se svrstate za bitku? Nisam li ja Filistejac, a vi Æaulove
sluge? Izaberite izmeåu sebe jednoga çovjeka pa neka siåe k meni!
1Sa 17:9 Ako pobijedi u borbi sa mnom i pogubi me, mi øemo biti vaæe
sluge. Ako li ja pobijedim njega i pogubim ga, onda øete vi biti naæe
sluge i nama øete robovati.”
1Sa 17:10 Joæ je Filistejac rekao: “Ja sam danas izazvao Izraelove bojne
redove. Dajte mi çovjeka da se ogledamo u dvoboju!”
1Sa 17:11 Kad je Æaul i sav Izrael çuo æto je rekao Filistejac, obuze ih
strah i drhat.
1Sa 17:12 David je bio sin nekoga Efraøanina iz Betlehema u Judeji; taj
se zvao Jiæaj, a imao je osam sinova. Taj je çovjek u Æaulovo vrijeme bio
star i odmakao u godinama.
1Sa 17:13 Tri najstarija Jiæajeva sina bijahu otiæla u rat za Æaulom; a ta
trojica njegovih sinova koji bijahu otiæli u rat zvahu se: najstariji Eliab,
drugi Abinadab, a treøi Æama.
1Sa 17:14 David bijaæe najmlaåi. A tri najstarija bijahu otiæla za Æaulom.
-
1Sa 17:15 David je odlazio k Æaulu i vraøao se iz njegove sluœbe da
pase stada svoga oca u Betlehemu.
1Sa 17:16 A Filistejac izlazio svakoga jutra i veçeri i postavljao se tako
çetrdeset dana. -
1Sa 17:17 A Jiæaj reçe svome sinu Davidu: “Uzmi za svoju braøu ovu
efu prœenoga œita i ovih deset hljebova i odnesi brœe svojoj braøi u tabor.
1Sa 17:18 A ovih deset sireva odnesi njihovu tisuøniku. Propitaj se za
zdravlje svoje braøe i donesi od njih znak da si izvræio nalog!
1Sa 17:19 Oni su sa Æaulom i svim Izraelom u Terebintskoj dolini: vojuju
protiv Filistejaca.”
1Sa 17:20 David ustade u rano jutro, ostavi stado jednom çuvaru, spremi
se i ode kako mu bijaæe zapovjedio Jiæaj. U tabor je stigao kad je vojska
izlazila u bojni red i dizala bojni poklik.
1Sa 17:21 Izraelci i Filistejci svrstaæe se u bojni red jedni prema drugima.
1Sa 17:22 David ostavi svoje stvari çuvaru opreme pa otrça u bojni red.
Doæavæi, zapita svoju braøu za zdravlje.
1Sa 17:23 Dok je s njima govorio, gle, onaj izazivaç (zvao se Golijat,
Filistejac iz Gata) iziåe iz filistejskih bojnih redova i ponovi iste rijeçi kao
prije. I David ih je çuo.
1Sa 17:24 A çim su Izraelci ugledali toga çovjeka, pobjegoæe svi daleko
od njega i strah ih uhvati.
1Sa 17:25 Neki Izraelac reçe: “Jeste li vidjeli onoga çovjeka æto je iziæao?
A iziæao je da izaziva Izraela. Tko njega pogubi, kralj øe mu dati silno
blago i dat øe mu svoju køer i oslobodit øe od poreza njegov oçinski dom
u Izraelu.”
1Sa 17:26 Tada David zapita ljude koji stajahu oko njega: “Æto øe to
dobiti çovjek koji ubije toga Filistejca i skine sramotu s Izraela? I tko je taj
neobrezani Filistejac da izaziva bojne redove œivoga Boga?”
1Sa 17:27 A narod mu odgovori istim rijeçima kao prije: “Eto to øe dobiti
çovjek koji ga pogubi.”
1Sa 17:28 A kad je Eliab, njegov najstariji brat, çuo kako se razgovara
s ljudima, usplamtje gnjevom na Davida pa mu reçe: “A æto si ti doæao
ovamo? Kome si ostavio ono malo ovaca u pustinji? Znam ja tvoju drskost
i zlobu tvoga srca: doæao si da vidiæ bitku!”

245
1Sa 17:29 A David odgovori: “A æto sam uçinio? Zar se ne smije ni rijeç
reøi?”
1Sa 17:30 Tada se okrene od njega k drugome i zapita istim rijeçima
kao prije. Narod mu odgovori isto kao prvi put.
1Sa 17:31 Kad su ljudi çuli æto je govorio David, jave to Æaulu, a on ga
pozva preda se.
David se nudi da prihvati izazov
1Sa 17:32 David reçe Æaulu: “Neka nikome ne klone srce zbog onoga
çovjeka! Tvoj øe sluga izaøi i borit øe se s tim Filistejcem.”
1Sa 17:33 Ali Æaul odvrati Davidu: “Ne moœeæ ti izaøi na toga Filistejca
da se boriæ s njim jer si ti joæ dijete, a on ratnik od svoje mladosti.”
1Sa 17:34 Ali David odgovori Æaulu: “Tvoj je sluga çuvao ovce svome
ocu, pa kad bi doæao lav ili medvjed te uhvatio ovcu iz stada,
1Sa 17:35 ja bih potrçao za njim, udario ga i istrgao mu ovcu iz ralja. A
ako bi se on digao na me, uhvatio bih ga za grivu i udarao ga dok ga ne
bih ubio.
1Sa 17:36 I lava je i medvjeda tvoj sluga ubio, pa øe i taj neobrezani
Filistejac proøi kao jedan od njih jer je izazvao bojne çete Boga œivoga.”
1Sa 17:37 David joæ dometne: “Jahve koji me izbavio iz lavlje pandœe i
medvjeåe æape izbavit øe me i iz ruku toga Filistejca.” Tada Æaul reçe
Davidu: “Idi i Jahve neka bude s tobom!”
1Sa 17:38 Æaul obuçe Davida u svoju ratnu odoru, na glavu mu stavi
mjedenu kacigu i stavi mu oklop.
1Sa 17:39 Pripasa Davidu svoj maç preko odore, ali David uzalud pokuæa
hodati, jer ne bijaæe navikao, pa reçe Æaulu: “Ne mogu hodati u tome jer
nisam navikao.” Zato sve skinu sa sebe.
Dvoboj
1Sa 17:40 David uze svoj ætap u ruku, izabra u potoku pet glatkih
kamenova i metnu ih u svoju pastirsku torbu, koja mu je sluœila kao torba
za praøku, te s praøkom u ruci poåe prema Filistejcu.
1Sa 17:41 A Filistejac se sve bliœe primicao Davidu, dok je njegov
ætitonoæa stupao pred njim.
1Sa 17:42 A kad Filistejac pogleda i vidje Davida, prezre ga s njegove
mladosti - bijaæe David mladiø, rumen, lijepa lica.
1Sa 17:43 Zato Filistejac reçe Davidu: “Zar sam ja pseto te ideæ na me
sa ætapovima?” I uze proklinjati Davida svojim bogovima.
1Sa 17:44 Zatim Filistejac reçe Davidu: “Doåi k meni da dam tvoje meso
pticama nebeskim i zvijerima zemaljskim!”
1Sa 17:45 A David odgovori Filistejcu: “Ti ideæ na me maçem, kopljem
i sulicom, a ja idem na te u ime Jahve Sebaota, Boga Izraelovih çeta
koje si ti izazvao.
1Sa 17:46 Danas øe te Jahve predati u moju ruku, ja øu te ubiti, skinut
øu tvoju glavu i joæ øu danas tvoje mrtvo tijelo i mrtva tjelesa filistejske
vojske dati pticama nebeskim i zvijerima zemaljskim. Sva øe zemlja
znati da ima Bog u Izraelu.
1Sa 17:47 I sav øe ovaj zbor znati da Jahve ne daje pobjedu maçem ni
kopljem, jer je Jahve gospodar bitke i on vas predaje u naæe ruke.”
1Sa 17:48 Kad se Filistejac pribliœio i poæao prema Davidu, izaåe David
iz bojnih redova i krenu pred Filistejca.
1Sa 17:49 David segnu rukom u torbu, izvadi iz nje kamen i hitnu ga iz
praøke. I pogodi Filistejca u çelo; kamen mu se zabi u çelo i on pade
niçice na zemlju.
1Sa 17:50 Tako je David praøkom i kamenom nadjaçao Filistejca: udario
je Filistejca i ubio ga, a nije imao maça u ruci.
1Sa 17:51 Zato David potrça i stade na Filistejca, zgrabi njegov maç,
izvuçe ga iz korica i pogubi Filistejca odsjekavæi mu glavu. Kad Filistejci
vidjeæe kako pogibe njihov junak, nagnuæe u bijeg.
1Sa 17:52 Tada ustadoæe Izraelci i Judejci, digoæe bojnu viku i potjeraæe
Filistejce do opkopa oko Gata i do gradskih vrata Ekrona; filistejski
mrtvaci pokriæe put od Æaarajima sve do Gata i do Ekrona.
1Sa 17:53 Nato se Izraelci vratiæe iz te œestoke potjere za Filistejcima i
opljaçkaæe njihov tabor.
1Sa 17:54 A David uze Filistejçevu glavu i odnese je u Jeruzalem, a
oruœje njegovo poloœi u svoj æator.
1Sa 17:55 Kad je Æaul vidio Davida gdje izlazi pred Filistejca, upitao je
svoga vojvodu Abnera: “Çiji je sin taj mladiø, Abnere?” A Abner je
odgovorio: “Tako mi tvoga œivota, kralju, ne znam!”
1Sa 17:56 A kralj mu reçe: “Raspitaj se çiji je sin taj mladiø!”
1Sa 17:57 A kad se David vratio poæto je pogubio Filistejca, uze ga
Abner i dovede ga pred Æaula, a u ruci David joæ drœaæe Filistejçevu
glavu.

246
1Sa 17:58 Æaul ga upita: “Çiji si ti sin, momçe?” A David odgovori: “Sin
sam tvoga sluge Betlehemca Jiæaja.”
1Sa 18:1 Kad je David zavræio razgovor sa Æaulom, Jonatanova se
duæa prikloni Davidovoj duæi i Jonatan ga zavolje kao samoga sebe.
1Sa 18:2 Æaul zadrœa Davida onoga istog dana kod sebe i nije mu dao
da se vrati kuøi svoga oca.
1Sa 18:3 I Jonatan sklopi savez s Davidom jer ga je ljubio kao samoga
sebe.
1Sa 18:4 I skide Jonatan plaæt koji je imao na sebi i dade ga Davidu; tako
i svoju odoru, çak i svoj maç, svoj luk i svoj pojas.
1Sa 18:5 Na svim svojim pohodima, kamo ga je god slao Æaul, David
bijaæe sretne ruke i Æaul ga postavi na çelo svojim ratnicima; omilje on
svemu narodu, pa i Æaulovim dvoranima.
1Sa 18:6 Za njihova povratka, kad se David vraøao ubivæi Filistejca,
izaåoæe œene iz svih gradova Izraelovih u susret kralju Æaulu veselo
kliçuøi, pjevajuøi i pleæuøi uza zvuke bubnjeva i cimbala.
1Sa 18:7 Œene su pleæuøi pjevale: “Pobi Æaul svoje tisuøe, David na
desetke tisuøa.”
1Sa 18:8 Æaul se vrlo raœestio, nije mu bila draga ta pjesma. Zato reçe:
“Davidu su dale desetke tisuøa, a meni samo tisuøe! Joæ mu samo treba
kraljevstvo!”
1Sa 18:9 I od toga dana Æaul poprijeko gledaæe Davida.
1Sa 18:10 Sutradan zao duh Boœji napade Æaula, tako da je bjesnio po
kuøi. David je rukom udarao u harfu kao drugih dana, a Æaul je u ruci
imao koplje.
1Sa 18:11 I Æaul baci koplje govoreøi u sebi: “Sad øu pribiti Davida uza
zid!” Ali mu se David izmaçe dva puta.
1Sa 18:12 Æaul se poçe bojati Davida, jer je Jahve bio s njim a od Æaula
je odstupio.
1Sa 18:13 Zato ga Æaul ukloni iz svoje blizine i postavi ga za tisuønika:
on je izlazio i vraøao se na çelu naroda.
1Sa 18:14 David je imao uspjeha na svim svojim putovima jer Jahve
bijaæe s njim.
1Sa 18:15 Kad je Æaul vidio da David ima mnogo uspjeha, obuze ga
strah od njega.
1Sa 18:16 Ali svemu Izraelu i Judi omilje David jer ih je on vodio na svim
njihovim putovima.
1Sa 18:17 Æaul reçe Davidu: “Evo svoju najstariju køer Merabu dat øu
ti za œenu, samo mi budi hrabar i vodi Jahvine bojeve!” Miæljaæe Æaul:
“Neøu da padne od moje ruke, nego filistejska ruka neka se digne na
njega!”
1Sa 18:18 A David odgovori: “Tko sam ja i æto znaçi moj œivot, æto li kuøa
oca mojega u Izraelu da budem kraljev zet?”
1Sa 18:19 I kad doåe vrijeme da Æaulova køi Meraba poåe za Davida,
dadoæe je za œenu Adrielu iz Mehole.
1Sa 18:20 Ali je Davida ljubila Æaulova køi Mikala; kad su to javili Æaulu,
bilo mu je pravo.
1Sa 18:21 Reçe on u sebi: “Dat øu mu je, ali øe mu ona biti zamka i ruka
filistejska diøi øe se na njega.” (Æaul je po drugi put rekao Davidu: “Danas
øeæ mi biti zet.”)
1Sa 18:22 Tada Æaul zapovjedi svojim slugama ovako: “Razgovarajte
se s Davidom tajno i recite mu: ‘Gle, omilio si kralju i svi te njegovi dvorani
vole; zato budi kraljev zet.’”
1Sa 18:23 I Æaulove sluge ponoviæe te rijeçi Davidu, ali im David odgovori:
“Zar je u vaæim oçima malenkost postati kraljev zet? Ja sam samo
siromah i mali çovjek!”
1Sa 18:24 Æaulove sluge dojaviæe to Æaulu govoreøi: “Evo rijeçi æto ih je
rekao David.”
1Sa 18:25 A Æaul odgovori: “Ovako recite Davidu: ‘Kralj ne traœi nikakva
œenidbenog dara nego samo sto filistejskih obrezaka da se osveti
kraljevim neprijateljima.’” Æaul miæljaæe da øe tako Davida gurnuti u ruke
Filistejcima.
1Sa 18:26 Æaulove sluge dojaviæe te rijeçi Davidu, a njemu bijaæe po
volji da postane kraljev zet. Joæ prije nego æto je isteklo vrijeme,
1Sa 18:27 spremi se David i krenu sa svojim ljudima te ubi Filistejcima
dvije stotine ljudi; i donese njihove obreske i predade ih kralju na broj da
bi postao njegov zet. Tada mu Æaul dade svoju køer Mikalu za œenu.
1Sa 18:28 Æaul je jasno vidio da je Jahve s Davidom i da ga ljubi sav
dom Izraelov.
1Sa 18:29 I Æaul se joæ veøma poboja Davida i posta neprijatelj Davidu
zauvijek.

247
1Sa 18:30 A filistejski su knezovi izlazili u boj, ali koliko su god puta
izlazili, David je imao viæe uspjeha nego svi Æaulovi dvorani; i tako ime
njegovo posta vrlo slavno.
Jonatan se zauzima za Davida
1Sa 19:1 Æaul razloœi svome sinu Jonatanu i svim svojim dvoranima
svoju namjeru da ubije Davida. Ali Jonatan, Æaulov sin, vrlo je volio
Davida.
1Sa 19:2 I Jonatan to javi Davidu ovako: “Moj otac Æaul kani te ubiti.
Budi, dakle, na oprezu sutra ujutro, ostani u skroviætu i pritaji se.
1Sa 19:3 A ja øu izaøi i stajat øu pokraj svoga oca u polju gdje ti budeæ
i govorit øu za tebe sa svojim ocem. Kad saznam kako je, javit øu ti.”
1Sa 19:4 Jonatan pohvali Davida svome ocu Æaulu i reçe mu ovako:
“Neka se kralj ne ogrijeæi o svoga slugu Davida jer se on nije niæta ogrijeæio
o tebe; naprotiv, ono æto je radio bilo je od velike koristi za tebe.
1Sa 19:5 On je stavio œivot svoj na kocku, ubio je Filistejca i Jahve je
pribavio veliku pobjedu svemu Izraelu: vidio si i radovao se. Zaæto bi se,
dakle, ogrijeæio o nevinu krv ubijajuøi Davida bez razloga?”
1Sa 19:6 Æaul posluæa Jonatanove rijeçi i zakle se: “Œivoga mi Jahve,
David neøe umrijeti!”
1Sa 19:7 Tada Jonatan dozva Davida i kaza mu sve te rijeçi. Zatim
Jonatan dovede Davida k Æaulu i David opet dobi sluœbu koju je imao
prije.
Æaul napada Davida
1Sa 19:8 Kad je rat i opet buknuo, iziåe David na bojiæte da se bori s
Filistejcima; i porazi ih tako da su pobjegli pred njim.
1Sa 19:9 Tada zao duh Jahvin obuze Æaula: kad je sjedio u svojoj kuøi,
s kopljem u ruci, a David rukom udarao u harfu,
1Sa 19:10 Æaul pokuæa da svojim kopljem pribode Davida uza zid, ali on
izmakne Æaulovu udarcu te se koplje zabode u zid. David pobjeœe i
spasi se.
Mikala spasava Davida
1Sa 19:11 Iste noøi Æaul posla glasnike da nadziru Davidovu kuøu jer je
htio da ubije Davida u rano jutro. Ali Davidova œena Mikala javi to Davidu
govoreøi: “Ako noøas ne umakneæ na sigurno mjesto, sutra øeæ biti
mrtav!”
1Sa 19:12 Tada Mikala spusti Davida kroz prozor. On ode i spasi se
bijegom.
1Sa 19:13 A Mikala uze idol, poloœi ga u postelju, stavi mu oko glave
kozju dlaku i pokri ga pokrivaçem.
1Sa 19:14 Kad je Æaul poslao glasnike da uhvate Davida, ona im reçe:
“Bolestan je.”
1Sa 19:15 Ali Æaul vrati glasnike natrag da vide Davida i zapovjedi im:
“Donesite ga k meni u postelji da ga ubijem!”
1Sa 19:16 A kad su glasnici uæli, gle: u postelji bjeæe idol, s kozjom
dlakom oko glave!
1Sa 19:17 Tada Æaul reçe Mikali: “Zaæto si me tako prevarila i pustila
moga neprijatelja da pobjegne i da se spasi?” A Mikala odgovori Æaulu:
“On mi je rekao: ‘Pusti me da odem, ili øu te ubiti!’”
Æaul i David kod Samuela
1Sa 19:18 Tako je David pobjegao i spasio se. I ode on k Samuelu u
Ramu i javi mu sve æto mu je uçinio Æaul. Potom odoæe on i Samuel i
nastaniæe se u Najotu.
1Sa 19:19 A Æaulu javiæe ovako: “Eno Davida u Najotu u Rami.”
1Sa 19:20 Tada Æaul posla glasnike da uhvate Davida. Kad su oni vidjeli
zbor proroka u proroçkom zanosu, a Samuela im na çelu, obuze Boœji
duh i Æaulove glasnike te i oni padoæe u proroçki zanos.
1Sa 19:21 Kad su to javili Æaulu, on posla druge glasnike, ali i oni padoæe
u proroçki zanos. Potom Æaul posla i treøe glasnike, ali i oni padoæe u
proroçki zanos.
1Sa 19:22 Tada Æaul krenu sam u Ramu i kad doåe do velikog bunara
kod Sekua, zapita: “Gdje su Samuel i David?” I odgovoriæe mu: “Eno ih
u Najotu u Rami.”
1Sa 19:23 On odmah poåe prema Najotu u Rami. Ali i njega obuze duh
Boœji te je iæao u proroçkom zanosu sve dok nije doæao u Najot u Rami.
1Sa 19:24 Tu i on svuçe svoje haljine jer i njega obuze zanos pred Samuelom;
zatim je legao gol i ostao tako cio onaj dan i svu noø. Tako je
nastala uzreçica: “Zar je i Æaul meåu prorocima?”
Jonatan pomaœe Davidu na bijegu
1Sa 20:1 David pobjeœe iz Najota u Rami i doåe k Jonatanu te mu reçe:
“Æto sam uçinio? Kakva je bila moja krivica i æto sam zgrijeæio tvome ocu
da traœi moj œivot?”

248
1Sa 20:2 A on mu odgovori: “Daleko od tebe ta misao! Ti neøeæ poginuti.
Eto, moj otac ne poduzima niæta, bilo veliko ili ne bilo, a da to meni ne
otkrije. Zaæto bi, dakle, moj otac krio od mene upravo to? Neøe to biti!”
1Sa 20:3 Ali se David zakle i reçe: “Tvoj otac dobro zna da sam ja stekao
tvoju naklonost, pa misli: ‘Ne treba da Jonatan iæta zna o tome, da ne
bude œalostan.’ Ali œivoga mi Jahve i œivota mi tvoga, ima samo jedan
korak izmeåu mene i smrti.”
1Sa 20:4 Tada Jonatan upita Davida: “Æto œeliæ da uçinim za tebe?”
1Sa 20:5 A David odgovori Jonatanu: “Evo, sutra je mladi mjesec i ja bih
morao jesti s kraljem za stolom; ali me ti pusti da odem, da se skrijem u
polju do veçera.
1Sa 20:6 Ako tvoj otac opazi da me nema, reøi øeæ mu ovako: ‘David me
uporno molio da ga pustim da skokne u svoj grad Betlehem, jer se ondje
slavi godiænja œrtva za svu njegovu obitelj.’
1Sa 20:7 Ako on rekne: ‘Dobro!’, tvoj je sluga spaæen. Ako li plane
gnjevom, znaj da je çvrsto naumio da me pogubi.
1Sa 20:8 Iskaœi, dakle, milost svome sluzi kad si slugu svoga uveo sa
sobom u savez Jahvin. Ali ako ima kakva krivica na meni, ubij me sam;
zaæto bi me vodio k svome ocu?”
1Sa 20:9 A Jonatan mu odgovori: “Daleko od tebe ta misao! Kad bih ja
pouzdano znao da je moj otac çvrsto naumio da na tebe svali nesreøu,
zar ti ja ne bih dojavio?”
1Sa 20:10 David upita Jonatana: “A tko øe mi javiti ako ti tvoj otac odgovori
æto zlo?”
1Sa 20:11 Jonatan odgovori Davidu: “Hodi, izaåimo u polje!” I izaåu
obojica u polje.
1Sa 20:12 Tada Jonatan reçe Davidu: “Jahve, Bog Izraelov, neka mi
bude svjedok! Ja øu iskuæati svoga oca sutra u ovo doba. Ako bude
dobro po Davida, a ja ne poæaljem k tebi da te obavijestim,
1Sa 20:13 neka Jahve uçini to zlo Jonatanu i neka mu doda drugo zlo!
Ako li mome ocu bude drago da ti uçini zlo, javit øu ti i pustit øu te da odeæ
u miru; i Jahve neka bude s tobom kao æto je bio s mojim ocem!
1Sa 20:14 Ako ja joæ budem œiv, moøi øeæ mi iskazati milosråe Jahvino;
ako li umrem,
1Sa 20:15 ne uskrati svoje dobrote mome domu dovijeka! Kad Jahve
redom iskorijeni Davidove neprijatelje s lica zemlje,
1Sa 20:16 neka ime Jonatanovo ne iæçezne s domom Æaulovim, inaçe
øe Jahve traœiti o tome raçun od Davida.”
1Sa 20:17 Tada se Jonatan joæ jednom zakune Davidu ljubavlju svojom,
jer ga je ljubio svom ljubavlju duæe svoje.
1Sa 20:18 Potom reçe Jonatan Davidu: “Sutra je mladi mjesec i opazit
øe se da te nema, jer øe tvoje mjesto biti prazno.
1Sa 20:19 Prekosutra øe se joæ oçitije vidjeti da te nema, a ti doåi na
mjesto gdje si se bio skrio u dan onoga dogaåaja i sjedni kraj onoga
humka æto ga znaæ.
1Sa 20:20 A ja øu prekosutra izmetati strijele na onu stranu kao da gaåam
onamo.
1Sa 20:21 A onda øu poslati momka i reøi mu: ‘Idi! Naåi strijelu!’ Ako
onda doviknem momku: ‘Pazi, strijela je ovamo bliœe od tebe, donesi je!’
- ti onda doåi, jer je za tebe dobro i nema nikakve opasnosti, tako mi
Jahve œivoga!
1Sa 20:22 Ako li doviknem momku: ‘Pazi, strijela je onamo dalje od
tebe!’ - ti onda otiåi, jer te Jahve æalje odavde.
1Sa 20:23 A za ovaj dogovor æto smo ga ugovorili ja i ti neka je Jahve
svjedok izmeåu mene i tebe dovijeka!”
1Sa 20:24 Potom se David skri u polju. Kad je doæao mlaåak, kralj je
sjeo za stol da jede.
1Sa 20:25 Kralj sjede na svoje obiçno mjesto, na mjesto uza zid, Jonatan
se smjesti suçelice njemu, Abner sjede kraj Æaula, a Davidovo mjesto
osta prazno.
1Sa 20:26 Ali Æaul ne reçe niæta onaj dan jer miæljaæe: “Dogodilo mu se
ætogod, bit øe da nije çist.”
1Sa 20:27 Sutradan iza mladog mjeseca, drugi dan u mjesecu, opet
Davidovo mjesto osta prazno, i Æaul upita svoga sina Jonatana: “Zaæto
Jiæajev sin nije doæao na objed ni juçer ni danas?”
1Sa 20:28 A Jonatan odgovori Æaulu: “David me uporno molio da ga
pustim da ide u Betlehem.
1Sa 20:29 Rekao mi je: ‘Pusti me da idem jer slavimo obiteljsku œrtvu u
mom gradu i moja su me braøa pozvala da doåem. Ako sam, dakle,
stekao tvoju naklonost, daj mi dopust da pohodim svoju braøu.’ Eto,
zato ga nema kod kraljeva stola.”

249
1Sa 20:30 Tada Æaul planu gnjevom na Jonatana i reçe mu: “Izrode i
propalico! Misliæ da ne znam da si u savezu s Jiæajevim sinom, na sramotu
svoju i na sramotu majçinu krilu!
1Sa 20:31 Jer dokle god bude œiv na zemlji Jiæajev sin, neøeæ biti siguran
ni ti ni tvoje kraljevstvo. Zato sad poæalji po njega i dovedi ga k meni jer
je osuåen na smrt.”
1Sa 20:32 A Jonatan odvrati svome ocu Æaulu i reçe mu: “Zaæto on
mora umrijeti? Æto je uçinio?”
1Sa 20:33 Tada Æaul izmetnu koplje na sina da ga probode. Jonatan
vidje da je njegov otac odluçio da ubije Davida.
1Sa 20:34 Jonatan ustade od stola sav jarostan i nije jeo niæta toga
drugog dana u mjesecu jer se zabrinuo za Davida æto ga je njegov otac
pogrdio.
1Sa 20:35 Sutradan ujutro izaåe Jonatan u polje prema dogovoru s
Davidom; s njim je iæao mlad momak.
1Sa 20:36 I on reçe svome momku: “Ti øeæ otrçati i naøi strijele koje øu
sada izmetnuti.” I momak otrça, a Jonatan odape strijelu tako da je
preletjela preko njega.
1Sa 20:37 Kad je momak doæao do mjesta gdje je bila strijela koju je
izbacio Jonatan, viknu Jonatan za momkom: “Nije li strijela onamo dalje
od tebe?”
1Sa 20:38 Joæ Jonatan viknu za momkom: “Brœe! Poœuri se! Ne stoj!”
Jonatanov momak diœe strijelu i donese je svome gospodaru.
1Sa 20:39 Momak nije niæta opazio, samo su Jonatan i David znali o
çemu se radi.
1Sa 20:40 Nato Jonatan preda oruœje momku i reçe mu: “Idi i odnesi to
u grad!”
1Sa 20:41 Kad je momak otiæao, David iziåe iza humka, pade niçice na
zemlju i pokloni se tri puta. Potom se izljubiæe i plakahu zajedno dok se
nisu isplakali.
1Sa 20:42 Zatim Jonatan reçe Davidu: “Idi u miru! Æto smo se obojica
zakleli Jahvinim imenom, neka Jahve bude svjedok izmeåu mene i tebe,
izmeåu moga potomstva i tvoga potomstva dovijeka!”
1Sa 21:1 Nato David usta i ode, a Jonatan se vrati u grad.
1Sa 21:2 David doåe u Nob k sveøeniku Ahimeleku. Ovaj dræøuøi poåe
u susret Davidu i upita ga: “Zaæto si sam i nema nikoga s tobom?”
1Sa 21:3 A David odgovori sveøeniku Ahimeleku: “Kralj mi je dao nalog
i rekao mi: ‘Nitko neka niæta ne dozna zaæto te æaljem i æto sam ti zapovjedio!’
A momke sam poslao da me doçekaju na tom i tom mjestu.
1Sa 21:4 A sada, ako imaæ pri ruci pet hljebova, daj mi ih, ili æto god se
naåe!”
1Sa 21:5 A sveøenik odgovori Davidu: “Nemam pri ruci obiçnoga kruha
nego samo svetoga kruha; ali samo ako su se tvoji momci uzdrœali od
œena.”
1Sa 21:6 David odgovori sveøeniku ovako: “Sasvim pouzdano! Œene
su nam bile uskraøene, kao uvijek kad izlazimo na vojni pohod, i tijela su
u momaka çista. Iako je ovo obiçan put, uistinu su danas çisti tijelom.”
1Sa 21:7 Tada mu sveøenik dade svetoga kruha, jer nije bilo drugoga
kruha ondje osim œrtvenoga, onoga koji se uklanjao ispred Jahve da se
zamijeni toplim kruhom u dan kad se uzima.
1Sa 21:8 Ondje je istoga dana bio jedan od Æaulovih slugu, zadrœao se
pred Jahvom; zvao se Doeg Edomac, a bio je nadglednik Æaulovih
pastira.
1Sa 21:9 David upita Ahimeleka: “A nemaæ li ovdje pri ruci kakvo koplje
ili maç? Nisam uzeo sa sobom ni svoga maça ni svoga oruœja, jer je
kraljev nalog bio hitan.”
1Sa 21:10 A sveøenik mu odgovori: “Ovdje je maç Filistejca Golijata,
onoga koga si ubio u Terebintskoj dolini; zamotan je u plaæt i poloœen iza
opleøka; ako ga hoøeæ uzeti, uzmi ga samo, jer drugoga osim njega
nema ovdje.” A David odvrati: “Takva viæe nema, daj mi ga!”
David kod Filistejaca
1Sa 21:11 Potom David ustade i pobjeœe onaj dan daleko od Æaula i
doåe Akiæu, kralju Gata.
1Sa 21:12 A dvorani Akiæevi rekoæe svome kralju: “Nije li to David, kralj
zemlje? To je onaj o kome su pleæuøi pjevali: ‘Pobi Æaul svoje tisuøe,
David na desetke tisuøa.’”
1Sa 21:13 David se zamisli o tim rijeçima i silno se uplaæi gatskoga
kralja Akiæa.
1Sa 21:14 Tada se David poçe pretvarati pred njima kao da je umobolan
i vladati se kao luåak u njihovim rukama: bubnjao je po vratima i
puætao da mu teçe slina niz bradu.

250
1Sa 21:15 Tada Akiæ reçe svojim dvoranima: “Vidite dobro da je çovjek
lud! Zaæto ga dovodite k meni?
1Sa 21:16 Zar nemam dosta budala te mi dovodite ovoga da mi dosaåuje
svojim ludilom? Zar øe taj uøi u moju kuøu?”
David poçinje svoj lutalaçki œivot
1Sa 22:1 David ode odande i skloni se u æpilju Adulam. A kad su to çula
njegova braøa i sva njegova obitelj, doåoæe onamo da mu se prikljuçe.
1Sa 22:2 Osim toga skupiæe se oko njega svi koji bijahu u nevolji, svi
zaduœeni, svi nezadovoljni, i on im posta voåom. A bijaæe ih oko njega
do çetiri stotine ljudi.
1Sa 22:3 Odande ode David u Mispu u zemlji moapskoj i reçe kralju
moapskome: “Dopusti da se moj otac i moja mati sklonu kod vas dok ne
vidim æto øe Bog uçiniti sa mnom.”
1Sa 22:4 I ostavi ih kod kralja moapskoga i oni ostadoæe kod njega sve
dok David bijaæe u skroviætu.
1Sa 22:5 Ali prorok Gad reçe Davidu: “Nemoj ostati u svome skroviætu,
nego idi i zaåi u zemlju Judinu.” I David ode i zaåe u Heretsku æumu.
Pokolj sveøenika iz Noba
1Sa 22:6 Æaul doznade da se pojavio David s ljudima koji bijahu s njim.
Æaul je upravo bio u Gibei; sjedio je pod tamariskom na uzviæici, s kopljem
u ruci, a oko njega stajali svi njegovi dvorani.
1Sa 22:7 I reçe Æaul svojim dvoranima koji stajahu oko njega: “Posluæajte
me, sinovi Benjaminovi! Hoøe li vam i Jiæajev sin svima darovati njive i
vinograde? Hoøe li vas sve postaviti za tisuønike i stotnike?
1Sa 22:8 A zaæto ste se onda svi urotili protiv mene? Nema nikoga da mi
dojavi kad moj sin sklapa savez s Jiæajevim sinom, nema nikoga meåu
vama da me poœali i da mi otkrije kako je moj sin podjario moga slugu na
me, kao æto se dogaåa danas.”
1Sa 22:9 Tada progovori Doeg Edomac, koji je stajao meåu Æaulovim
dvoranima, i reçe: “Ja sam vidio Jiæajeva sina kad je doæao u Nob k
Ahimeleku, Ahitubovu sinu.
1Sa 22:10 Ovaj je zatraœio za njega savjet od Jahve i dao mu hrane i
predao mu maç Filistejca Golijata.”
1Sa 22:11 Æaul nato zapovjedi da pozovu sveøenika Ahimeleka,
Ahitubova sina, i svu njegovu obitelj, sveøenike u Nobu. I doåoæe svi
pred kralja.
1Sa 22:12 Tada reçe Æaul: “Çuj me, Ahitubov sine!” A on odgovori: “Evo
me, gospodaru!”
1Sa 22:13 A Æaul ga upita: “Zaæto ste se urotili protiv mene, ti i Jiæajev
sin? Ti si mu dao kruha i maç i traœio si za njega savjet od Boga da se
digne protiv mene kao neprijatelj, kao æto se danas dogaåa.”
1Sa 22:14 Ahimelek odgovori kralju: “A tko je meåu svim tvojim slugama
ravan Davidu, tako vjeran, uz to kraljev zet, glavar tvoje tjelesne straœe,
çovjek koji je poætovan u tvojoj kuøi?
1Sa 22:15 Zar sam danas prvi put traœio za njega savjet od Boga? Daleko
od mene svaka druga misao! Neka kralj niæta ne okrivljuje svoga sluge
i sve njegove obitelji, jer sluga njegov nije znao od svega toga niæta!”
1Sa 22:16 Ali kralj odvrati: “Ti øeæ umrijeti, Ahimeleçe, ti i sva tvoja obitelj!”
1Sa 22:17 I kralj zapovjedi glasonoæama koji stajahu oko njega:
“Pristupite i pogubite sveøenike Jahvine jer su i oni pomogli Davidu:
znali su da je na bijegu, a nisu mi to dojavili.” Ali kraljevi straœari ne
htjedoæe diøi ruke na Jahvine sveøenike da ih smaknu.
1Sa 22:18 Tada kralj zapovjedi Doegu: “Pristupi ti i smakni sveøenike!”
Doeg Edomac pristupi i smaknu sveøenike: on pogubi u onaj dan
osamdeset i pet ljudi koji su nosili laneni opleøak.
1Sa 22:19 I Nob, sveøeniçki grad, pohara oætricom maça, pobivæi
muækarce i œene, djecu i dojençad, goveda, magarce i ovce.
1Sa 22:20 Izbavio se samo jedan sin Ahimeleka, Ahitubova sina, po
imenu Ebjatar i pobjegao k Davidu.
1Sa 22:21 Ebjatar javi Davidu da je Æaul poklao Jahvine sveøenike.
1Sa 22:22 A David odvrati Ebjataru: “Ja sam veø onoga dana kad ondje
bijaæe Doeg Edomac znao da øe on zacijelo javiti to Æaulu! Ja sam kriv
za œivote tvoga oçinskog doma.
1Sa 22:23 Ostani kod mene, ne boj se: tko bude traœio tvoj œivot, traœit
øe moj. Kod mene øeæ biti dobro çuvan.”
David u Keili
1Sa 23:1 Javiæe onda Davidu: “Filistejci opsjedaju Keilu i pljaçkaju
gumna.”
1Sa 23:2 David tada upita Jahvu: “Treba li da idem na Filistejce i hoøu
li ih potuøi?” A Jahve odgovori Davidu: “Idi, potuøi øeæ Filistejce i oslobodit
øeæ Keilu.”

251
1Sa 23:3 Ali rekoæe Davidu ljudi njegovi: “Gle, mi smo veø ovdje, u Judi,
u neprestanom strahu; æto øe tek biti ako odemo u Keilu protiv filistejskih
çeta!”
1Sa 23:4 Zato David joæ jednom upita Jahvu, a Jahve mu odgovori ovako:
“Ustani i siåi u Keilu jer øu predati Filistejce u tvoje ruke!”
1Sa 23:5 David onda krenu sa svojim ljudima u Keilu, udari na Filistejce,
otjera njihovu stoku i zada im teœak poraz. Tako je David oslobodio
graåane Keile. -
1Sa 23:6 Kad je ono Ebjatar, Ahimelekov sin, pobjegao k Davidu, on je
doæao u Keilu noseøi u ruci opleøak.
1Sa 23:7 Kad su Æaulu javili da je David uæao u Keilu, reçe Æaul: “Bog
ga je predao u moje ruke jer se sam uhvatio u zamku kad je uæao u grad
s vratima i prijevornicama.”
1Sa 23:8 I Æaul sazva sav narod na oruœje da ide na Keilu i da opkoli
Davida i njegove ljude.
1Sa 23:9 Kad je David doznao da mu Æaul snuje zlo, reçe sveøeniku
Ebjataru: “Donesi opleøak!”
1Sa 23:10 Nato se David pomoli: “Jahve, Boœe Izraelov, tvoj je sluga
çuo da Æaul sprema navalu na Keilu da razori grad zbog mene.
1Sa 23:11 Hoøe li Æaul doøi kao æto je tvoj sluga çuo? Jahve, Boœe
Izraelov, odgovori svome sluzi!” A Jahve odgovori: “Doøi øe!”
1Sa 23:12 David opet upita: “Hoøe li me prvaci Keile predati, mene i
moje ljude, u Æaulove ruke?” A Jahve odgovori: “Predat øe vas!”
1Sa 23:13 Tada David ustade sa svojim ljudima, bijaæe ih oko æest
stotina; iziåoæe iz Keile te lutahu kojekuda. A kad su Æaulu javili da je
David utekao iz Keile, odusta od vojnog pohoda.
1Sa 23:14 David se skloni u pustinju u gorska skloniæta; nastani se na
gori u pustinji Zifu. Æaul ga je neprestano traœio, ali ga Bog ne predade
u njegove ruke.
1Sa 23:15 David se bojao æto je Æaul iziæao na vojnu da napadne na
njegov œivot. Zato je David ostao u pustinji Zifu, u Horæi.
1Sa 23:16 Tada Æaulov sin Jonatan krenu na put i doåe k Davidu u
Horæu i ohrabri ga u ime Boœje.
1Sa 23:17 Reçe mu: “Ne boj se, jer te neøe stiøi ruka moga oca Æaula.
Ti øeæ kraljevati nad Izraelom, a ja øu biti drugi do tebe; i moj otac Æaul
zna to dobro.”
1Sa 23:18 I sklopiæe njih dvojica savez pred Jahvom. David osta u Horæi,
a Jonatan ode svojoj kuøi.
1Sa 23:19 Jednoga dana doåoæe Zifejci k Æaulu u Gibeu i javiæe mu:
“David se krije kod nas u gorskim skloniætima u Horæi, na brdu Hakili, æto
je juœno od Jeæimona.
1Sa 23:20 Sada, kralju, kad god zaœeliæ siøi, siåi, a naæe je da ga predamo
u ruke kralju.”
1Sa 23:21 A Æaul odgovori: “Blagoslovio vas Jahve æto ste me poœalili!
1Sa 23:22 Idite, dakle, raspitajte se joæ i dobro razvidite mjesto kamo ga
donesu njegovi hitri koraci; rekli su mi da je vrlo lukav.
1Sa 23:23 Zato pretraœite sve rupe u koje se zavlaçi, pa se vratite k meni
kad budete pouzdano znali. Tada øu ja poøi s vama, pa ako bude gdje
u zemlji, iøi øu za njegovim tragom po svim Judinim rodovima.”
1Sa 23:24 Tada krenuæe na put i odoæe u Zif, pred Æaulom. David je sa
svojim ljudima bio u pustinji Maonu u Arabi, juœno od Jeæimona.
1Sa 23:25 Potom i Æaul poåe sa svojim ljudima da traœi Davida. Kad su
to javili Davidu, siåe on u klanac koji leœi u pustinji Maonu. Æaul to doznade
i krenu u potjeru za Davidom u pustinju Maon.
1Sa 23:26 Æaul je sa svojim ljudima iæao jednom stranom planine, a
David sa svojim ljudima drugom stranom planine. David se silno œurio
da umakne Æaulu. Kad je Æaul sa svojim ljudima htio prijeøi na drugu
stranu da opkoli Davida i njegove ljude i da ih pohvata,
1Sa 23:27 doåe glasnik Æaulu s porukom: “Doåi brœe, Filistejci provaliæe
u zemlju!”
1Sa 23:28 Tada Æaul odusta od potjere za Davidom i okrenu se protiv
Filistejaca. Zato se prozvalo ono mjesto “Klanac razlaza”.
Davidova velikoduænost
1Sa 24:1 David se odande uspe i nastani u engadskim gorskim
skloniætima.
1Sa 24:2 Kad se Æaul vratio iz potjere za Filistejcima, javiæe mu ovo:
“David je u Engadskoj pustinji!”
1Sa 24:3 Tada Æaul uze tri tisuøe odabranih ljudi iz svega Izraela i poåe
da traœi Davida i njegove ljude na istok od Litica divokoza.
1Sa 24:4 Iduøi doåe k ovçjim torovima pokraj puta; ondje bijaæe peøina
i Æaul uåe da çuçne; a David je sa svojim ljudima sjedio u dnu peøine.

252
1Sa 24:5 I rekoæe Davidu ljudi njegovi: “Evo dana za koji ti je rekao
Jahve: ‘Ja øu predati tvoga neprijatelja u tvoje ruke, postupaj s njim
kako ti se mili!’” A David ustade i neprimjetno odsijeçe skut od Æaulova
plaæta.
1Sa 24:6 Ali poslije zapeçe Davida savjest æto je odsjekao skut od
Æaulova plaæta,
1Sa 24:7 pa reçe svojim ljudima: “Oçuvao me Jahve da takvo æto uçinim
svome gospodaru, da dignem ruku na njega, jer je pomazanik Jahvin.”
1Sa 24:8 I David oætrim rijeçima ukori svoje ljude i ne dopusti im da
ustanu na Æaula.
A Æaul izaåe iz peøine i poåe svojim putem.
1Sa 24:9 Zatim ustade David, iziåe iz peøine i vikne za Æaulom: “Gospodaru
kralju!” A kad se Æaul obazre, David se baci niçice na zemlju i
pokloni mu se.
1Sa 24:10 Tada David reçe Æaulu: “Zaæto sluæaæ ljude koji ti govore da
David snuje tebi propast?
1Sa 24:11 Gle, upravo u ovaj dan tvoje su oçi mogle vidjeti da te Jahve
predao danas u moje ruke u ovoj peøini. Rekoæe mi da te ubijem, ali te
poætedjeh i rekoh: ‘Neøu diøi svoje ruke na svoga gospodara, jer je Jahvin
pomazanik.’
1Sa 24:12 O, moj oçe, pogledaj i vidi skut od svoga plaæta u mojoj ruci:
odsjekao sam skut od tvoga plaæta, a tebe nisam ubio; spoznaj i vidi da
u mojoj ruci nema ni zlobe ni opaçine. Ja nisam zgrijeæio protiv tebe, a
ti vrebaæ na moj œivot da mi ga uzmeæ!
1Sa 24:13 Jahve neka sudi izmeåu mene i tebe, Jahve neka me osveti
na tebi, ali se moja ruka neøe diøi na tebe.
1Sa 24:14 Kako kaœe stara poslovica: od nepravednika dolazi nepravda,
i zato se moja ruka neøe diøi protiv tebe.
1Sa 24:15 Za kim je iziæao izraelski kralj? Za kim ideæ u potjeru? Za
mrtvim psom, za obiçnom buhom!
1Sa 24:16 Jahve neka bude sudac, on neka sudi izmeåu mene i tebe,
neka ispita i brani moju stvar i neka mi pribavi pravdu: neka me izbavi iz
tvoje ruke!”
1Sa 24:17 Kad je David izgovorio te rijeçi Æaulu, odvrati Æaul: “Je li to
tvoj glas, sine Davide?” I Æaul glasno zaplaka.
1Sa 24:18 Zatim reçe Davidu: “Pravedniji si od mene jer ti si meni uçinio
dobro, a ja sam tebi uçinio zlo.
1Sa 24:19 A danas si okrunio svoju dobrotu prema meni, jer me Jahve
predao u tvoje ruke, a ti me nisi ubio.
1Sa 24:20 Kad se çovjek namjeri na svoga neprijatelja, puæta li ga da
ide mirno svojim putem? Neka ti Jahve naplati za ono dobro æto si mi
danas uçinio!
1Sa 24:21 Sada pouzdano znam da øeæ zacijelo biti kralj i da øe se
kraljevstvo nad Izraelom trajno odrœati u tvojoj ruci.
1Sa 24:22 Zato mi se sada zakuni Jahvom da neøeæ zatrti moga
potomstva poslije mene i da neøeæ izbrisati moga imena iz moga
oçinskoga doma!”
1Sa 24:23 David se zakle Æaulu, Æaul ode svojoj kuøi, a David se sa
svojim ljudima vrati u gorska skloniæta.
Smrt Samuelova
1Sa 25:1 Uto umrije Samuel. Sav se Izrael skupi i oplaka ga nariçuøi za
njim; i pokopaæe ga u njegovu zaviçaju u Rami. A David usta i siåe u
pustinju Paran.
Povijest Nabala i Abigajile
1Sa 25:2 U Maonu œivio çovjek koji je imao svoje gospodarstvo u
Karmelu; bio je to vrlo bogat çovjek, imao je tri tisuøe ovaca i tisuøu
koza. Upravo je tada strigao svoje ovce u Karmelu.
1Sa 25:3 Taj se çovjek zvao Nabal, a njegova œena Abigajila. Œena je
bila mudra i vrlo lijepa, a çovjek surov i opak: bio je Kalebovac.
1Sa 25:4 David je u pustinji çuo da Nabal striœe svoje ovce.
1Sa 25:5 Stoga posla deset momaka naloœivæi im: “Idite gore u Karmel,
otiåite k Nabalu i pozdravite ga u moje ime.
1Sa 25:6 I recite ovako mome bratu: ‘Mir tebi, mir tvome domu, mir
svemu æto imaæ!
1Sa 25:7 Sada, çujem, striœeæ ovce. A tvoji su pastiri bili kod nas, nismo
ih dirali, niæta im nije nestalo dokle god su bili u Karmelu.
1Sa 25:8 Pitaj svoje sluge i kazat øe ti. Zato neka ovi momci naåu milost
pred tobom, jer smo doæli u sveçan dan. Podaj svojim slugama i svome
sinu Davidu æto ti se naåe pri ruci.’”
1Sa 25:9 Doåoæe momci Davidovi i ponoviæe Nabalu u Davidovo ime
sve ove rijeçi, a onda priçekaæe.

253
1Sa 25:10 Ali Nabal odgovori Davidovim slugama ovako: “Tko je David,
tko je Jiæajev sin? Danas ima mnogo slugu koji su pobjegli od svojih
gospodara.
1Sa 25:11 Zar da uzmem svoj kruh, svoju vodu, svoju stoku koju sam
poklao za svoje strigaçe pa da to poklonim ljudima o kojima ne znam ni
odakle su?”
1Sa 25:12 Davidovi se momci okrenuæe i vratiæe se svojim putem. Kad
su se vratili, javiæe sve ove rijeçi Davidu.
1Sa 25:13 A David reçe svojim ljudima: “Pripaæite svaki svoj maç!” I
pripasaæe svaki svoj maç, i David pripasa svoj, i oko çetiri stotine ljudi
krenu za Davidom, dok ih dvije stotine osta kod tovara.
1Sa 25:14 A œeni Nabalovoj, Abigajili, javio jedan od Nabalovih slugu
ovo: “Eto, David je poslao iz pustinje glasnike da pozdrave naæega
gospodara, a on ih potjerao.
1Sa 25:15 A ti su ljudi bili vrlo dobri prema nama: nisu nas dirali, niæta
nismo izgubili dokle god smo bili u njihovoj blizini kad smo bili u polju.
1Sa 25:16 Noøu i danju bili su nam kao bedem u sve vrijeme dok smo bili
s njima pasuøi stada.
1Sa 25:17 Razmisli sada i vidi æto øeæ uçiniti, jer je gotova pogibija naæem
gospodaru i svemu njegovu domu; a on je opak çovjek komu se ne
moœe niæta kazati.”
1Sa 25:18 Abigajila brzo uze dvije stotine hljebova, dva mijeha vina, pet
zgotovljenih ovaca, pet mjera prœena œita, sto grozdova suhoga groœåa,
dvije stotine smokovih kolaça i sve to natovari na magarce.
1Sa 25:19 I zapovjedi svojim slugama: “Idite preda mnom, a ja øu za
vama.” Svome muœu Nabalu nije kazala niæta.
1Sa 25:20 Dok je, jaæuøi na magarcu, silazila iza gorskog zavoja, David
je sa svojim ljudima silazio nasuprot njoj, tako da se ona susrela s njima.
1Sa 25:21 A David je upravo mislio: “Uzalud sam, dakle, zaætiøivao u
pustinji sve æto je taj çovjek imao i niæta mu nije nestalo od svega æto je
posjedovao! Sada mi vraøa zlo za dobro!
1Sa 25:22 Neka Bog uçini Davidu ovo zlo i neka mu doda drugo ako
Nabalu do zore od svega æto ima ostavim i ono æto mokri uza zid!”
1Sa 25:23 Kad je Abigajila ugledala Davida, brzo sjaha s magarca i
pade pred Davida niçice, poklonivæi se do zemlje.
1Sa 25:24 Bacivæi mu se tako pred noge, reçe: “Gospodaru, neka na
mene padne krivica! Dopusti da sluœbenica tvoja progovori tvojim uæima
i udostoj se posluæati rijeçi sluœbenice svoje!
1Sa 25:25 Neka moj gospodar ne gleda na toga opakog çovjeka, na
Nabala, jer on s pravom nosi svoje ime: zove se Luda i ludost je s njim.
A ja, sluœbenica tvoja, nisam vidjela momaka koje je poslao moj gospodar.
1Sa 25:26 Zato sada, gospodaru, œivoga mi Jahve, i tako œiv bio ti, i tako
ti Jahve koji te oçuvao da ne svaliæ na se krvnu krivicu i da ne pribaviæ
sebi pravdu svojom rukom: neka proåu kao Nabal tvoji neprijatelji i oni
koji snuju zlo mome gospodaru!
1Sa 25:27 A ovaj dar, æto ga evo tvoja sluœbenica nosi svome gospodaru,
neka se dade momcima koji idu za mojim gospodarom na njegovim
putovima.
1Sa 25:28 Oprosti sluœbenici svojoj njezinu krivnju! Zacijelo øe Jahve
osnovati trajan dom mome gospodaru, jer moj gospodar bije Jahvine
bojeve i za svega tvoga œivota neøe se naøi zlo na tebi.
1Sa 25:29 Ako se tko digne da te progoni i da ti radi o glavi, neka œivot
moga gospodara bude pohranjen u ækrinji œivota kod Jahve, tvoga Boga,
a œivot tvojih neprijatelja neka on baci kao iz praøke.
1Sa 25:30 I kad Jahve uçini mome gospodaru svako dobro koje ti je
obeøao i kad te odredi da budeæ knezom nad Izraelom,
1Sa 25:31 onda neka ne bude na smutnju ni na griœnju savjesti mome
gospodaru da je ni za æto prolio krv i da je sebi pribavio pravdu svojoj
rukom. I kad Jahve uçini dobro mome gospodaru, sjeti se tada sluœbenice
svoje!”
1Sa 25:32 David odgovori Abigajili: “Neka je blagoslovljen Jahve, Bog
Izraelov, koji te danas poslao meni u susret!
1Sa 25:33 Neka je blagoslovljena tvoja mudrost i blagoslovljena bila ti
æto si me danas zadrœala da ne svalim na se krvnu krivicu i da ne pribavim
sebi pravdu svojom rukom.
1Sa 25:34 Ali, tako mi œivog Jahve, Boga Izraelova, koji nije dopustio da
ti uçinim zlo: da mi nisi tako brzo iziæla u susret, zaista ne bi Nabalu do
jutra ostalo ni ono æto uza zid mokri!”
1Sa 25:35 Nato David primi iz njezine ruke æto mu bijaæe donijela i reçe
joj: “Vrati se s mirom svojoj kuøi. Gle, usliæao sam tvoj glas i obazreo se
na tebe.”

254
1Sa 25:36 Kad se Abigajila vratila k Nabalu, on je upravo imao gozbu u
kuøi, pravu kraljevsku gozbu: Nabal bijaæe veseo i sasvim pijan; zato
mu ona ne reçe niæta dok nije svanulo jutro.
1Sa 25:37 A ujutro, kad se Nabal otrijeznio, pripovjedi mu njegova œena
sve æto se dogodilo, a njemu obamrije srce u grudima i on osta kao da
se skamenio.
1Sa 25:38 A desetak dana poslije toga Jahve udari Nabala te umrije.
1Sa 25:39 Kad David çu da je umro Nabal, reçe: “Neka je blagoslovljen
Jahve, koji mi je ispravio nepravdu æto mi je uçini Nabal; i Jahve je oçuvao
svoga slugu da ne uçini zla, a svalio je Nabalovu zloøu na njegovu glavu!”
Potom David posla poruku Abigajili da øe je uzeti za œenu.
1Sa 25:40 Davidove sluge doåoæe k Abigajili u Karmel i rekoæe joj: “David
nas je poslao k tebi da te uzme sebi za œenu.”
1Sa 25:41 A ona ustade, pokloni se do zemlje i reçe: “Evo sluœbenice
tvoje koja je spremna da bude robinja i da pere noge slugama svoga
gospodara!”
1Sa 25:42 Potom Abigajila brzo ustade i zajaha na magarca, a za njom
poåe pet njezinih dvorkinja. Tako je otiæla za Davidovim poslanicima i
postala njegovom œenom.
1Sa 25:43 I Ahinoamom iz Jizreela bijaæe se oœenio David i obje mu
bjehu œene.
1Sa 25:44 Jer Æaul bijaæe svoju køer Mikalu, Davidovu œenu, dao Paltiju,
sinu Lajiæa iz Galima.
1Sa 26:1 Ljudi iz Zifa doåoæe Æaulu i javiæe mu: “David se krije na Hakilskom
brdu, nasuprot Jeæimonu.”
1Sa 26:2 Æaul tada krenu na put i siåe u pustinju Zif, a s njim tri tisuøe
izabranih Izraelaca, da traœi Davida u pustinji Zifu.
1Sa 26:3 Æaul se utabori podno Hakilskog brda, koje je nasuprot
Jeæimonu, kraj puta. David, koji je boravio u pustinji, opazi da je Æaul
doæao onamo da ga progoni.
1Sa 26:4 Zato David posla uhode i sazna da je Æaul zaista doæao.
1Sa 26:5 David se podiœe i doåe do mjesta gdje se Æaul bio utaborio. Tu
David ugleda mjesto gdje su spavali Æaul i Abner, sin Nerov, njegov
vojvoda: Æaul je spavao usred tabora, a vojska leœala u krugu oko njega.
1Sa 26:6 David se obrati Hetitu Ahimeleku i Abiæaju, sinu Sarvijinu a
bratu Joabovu, i reçe im: “Tko øe sa mnom u tabor sve do Æaula?” A
Abiæaj odgovori: “Ja øu s tobom.”
1Sa 26:7 I tako David i Abiæaj doprijeæe noøu do vojske: i gle, Æaul leœaæe
i spavaæe u taboru, a koplje mu kod uzglavlja zabodeno u zemlju. Abner
i vojnici leœahu oko njega.
1Sa 26:8 Tada Abiæaj reçe Davidu: “Danas ti je Bog predao tvoga
neprijatelja u tvoje ruke; zato sada dopusti da ga njegovim vlastitim
kopljem pribodem za zemlju, jednim jedinim udarcem, drugoga mi neøe
trebati.”
1Sa 26:9 Ali David odgovori Abiæaju: “Nemoj ga ubijati! Jer tko øe dignuti
ruku svoju na Jahvina pomazanika i ostati nekaœnjen?”
1Sa 26:10 Joæ nastavi David: “Œivoga mi Jahve, i udarit øe ga Jahve,
bilo da øe mu doøi njegov dan da umre, bilo da øe otiøi u boj i poginuti.
1Sa 26:11 Ne dao mi Jahve da dignem ruku na pomazanika Jahvina!
Nego uzmi sada koplje æto mu je kod uzglavlja i vrç za vodu, pa hajdemo!”
1Sa 26:12 I uze David koplje i vrç za vodu æto su bili kod Æaulova uzglavlja
i oni odoæe: nitko nije niæta vidio ni opazio, nitko se nije probudio,
nego su svi spavali jer bijaæe na njih pao dubok san od Jahve.
1Sa 26:13 David prijeåe na drugu stranu i stade na vrh gore u nekoj
daljini, tako da je meåu njima bio velik prostor.
1Sa 26:14 Tada viknu vojsci i Abneru, Nerovu sinu, ovako: “Zar se neøeæ
odazvati, Abnere?” A Abner se odazva i upita: “Tko si ti æto uznemirujeæ
kralja?”
1Sa 26:15 A David odgovori Abneru: “Nisi li ti junak? I tko ti je ravan u
Izraelu? Pa zaæto onda nisi çuvao kralja, svoga gospodara? Jedan je
od ratnika siæao do vas da ubije kralja, tvoga gospodara.
1Sa 26:16 Nije lijepo to æto si uçinio. Tako mi œivog Jahve, zasluœili ste
smrt æto niste çuvali svoga gospodara, pomazanika Jahvina. Pogledaj
sada gdje je kraljevo koplje i gdje je vrç za vodu æto mu bijaæe do uzglavlja!”
1Sa 26:17 Tada Æaul poznade Davidov glas i upita: “Je li to tvoj glas,
sine Davide?” A David odgovori: “Jest, kralju gospodaru!”
1Sa 26:18 I nastavi: “Zaæto moj gospodar progoni svoga slugu? Æto
sam uçinio? Kakva je krivica u mojoj ruci?
1Sa 26:19 Zato neka se sada moj gospodar i kralj udostoji posluæati
rijeçi svoga sluge: ako te Jahve diœe protiv mene, neka se prinosnicom

255
ublaœi; ako li to çine sinovi ljudski, neka su prokleti pred Jahvom jer su
me izagnali, tako da ne mogu imati udjela u baætini Jahvinoj, kao da su
mi govorili: ‘Idi, sluœi tuåim bogovima!’
1Sa 26:20 Zato neka ne padne moja krv na zemlju daleko od Jahvina
lica. Jer kralj je Izraelov iziæao u lov na moj œivot, kao kad tko goni jarebicu
po planini.”
1Sa 26:21 Tada Æaul reçe: “Zgrijeæio sam! Vrati mi se, sine Davide,
neøu ti viæe çiniti zla, kad je danas moj œivot u oçima tvojim bio tako drag.
Jest, ludo sam radio i teæko sam pogrijeæio!”
1Sa 26:22 A David odgovori: “Evo kraljeva koplja, neka doåe jedan od
momaka i neka ga uzme!
1Sa 26:23 A Jahve øe vratiti svakome po njegovoj pravdi i po njegovoj
vjernosti: danas te Jahve bijaæe predao u moje ruke, ali nisam htio diøi
ruke svoje na pomazanika Jahvina.
1Sa 26:24 I gle, kako je danas tvoj œivot bio drag u mojim oçima, tako
neka moj œivot bude drag u Jahvinim oçima! I neka me Jahve izbavi iz
svake nevolje!”
1Sa 26:25 A Æaul doviknu Davidu: “Budi mi blagoslovljen, sine Davide!
Zacijelo øeæ izvræiti svoje djelo i uspjet øeæ!” Potom David ode svojim
putem, a Æaul se vrati svojoj kuøi.
1Sa 27:1 David reçe u sebi: “Ipak øu jednoga dana poginuti od Æaulove
ruke. Zato nema niæta bolje za me nego da se spasim u zemlju Filistejaca.
Tada øe Æaul odustati da me dalje traœi po svim krajevima Izraelovim
i izbavit øu se iz njegove ruke.”
1Sa 27:2 David se dakle podiœe i prijeåe, sa æest stotina ljudi koje je
imao, k Akiæu, sinu Maokovu, kralju Gata.
1Sa 27:3 David se nastani kod Akiæa u Gatu, on i njegovi ljudi, svaki sa
svojom obitelji, a David sa svoje dvije œene, Ahinoamom Jizreelkom i
Abigajilom, Nabalovom œenom iz Karmela.
1Sa 27:4 Kad je Æaul doznao da je David pobjegao u Gat, nije ga viæe
progonio.
1Sa 27:5 David reçe Akiæu: “Ako sam naæao milost u tvojim oçima, neka
mi dadu mjesto u jednom gradu u zemlji da se nastanim u njemu. Zaæto
da tvoj sluga stanuje kod tebe u kraljevskom gradu?”
1Sa 27:6 Akiæ mu joæ istoga dana dade Siklag. Stoga Siklag pripada do
danaænjega dana kraljevima Jude.
1Sa 27:7 I osta David u filistejskoj zemlji godinu dana i çetiri mjeseca.
1Sa 27:8 David je sa svojim ljudima izlazio da pljaçka Geæurce, Girzijce
i Amaleçane, jer su to bili stanovnici zemlje od Telama preko Æura sve
do egipatske zemlje.
1Sa 27:9 David je pustoæio zemlju ne ostavljajuøi na œivotu ni çovjeka ni
œene, otimao je ovce i goveda, magarce, deve i haljine i vraøao se da
sve to donese Akiæu.
1Sa 27:10 Akiæ bi ga pitao: “Gdje ste danas pljaçkali?” A David bi
odgovorio da su pljaçkali u Negebu Judinu ili u Negebu Jerahmeelskom
ili u Negebu Kenijskom.
1Sa 27:11 David nije ostavljao na œivotu ni çovjeka ni œene da ih dovede
u Gat jer miæljaæe: “Mogli bi nas optuœiti i reøi: ‘Tako je David radio.’”
Takav je imao obiçaj za sve vrijeme dok je boravio u filistejskoj zemlji.
1Sa 27:12 Akiæ je vjerovao Davidu i govorio u sebi: “Baæ se omrazio
svome narodu, Izraelu! Zato øe mi biti sluga dovijeka!”
Filistejci polaze u rat protiv Izraela
1Sa 28:1 U ono vrijeme Filistejci skupiæe svoje çete za rat protiv Izraela.
I Akiæ reçe Davidu: “Znaj da øeæ iøi sa mnom na vojsku, ti i tvoji ljudi!”
1Sa 28:2 A David odgovori Akiæu: “Dobro! Sad øeæ vidjeti æto øe uçiniti
tvoj sluga!” A Akiæ odvrati Davidu: “Dobro! Zato øu te postaviti da budeæ
mojim çuvarom zauvijek.”
1Sa 28:3 Samuel bijaæe umro, a sav ga Izrael bijaæe oplakao nariçuøi za
njim. Ukopali su ga u njegovu gradu Rami. A Æaul bijaæe istjerao iz zemlje
sve zazivaçe duhova i vraçeve.
1Sa 28:4 Dok su se Filistejci skupljali te doæli i utaborili se kod Æunema,
Æaul skupi sve Izraelce te se utabori na Gilboi.
1Sa 28:5 Kad Æaul ugleda filistejski tabor, uplaæi se i srce mu snaœno
zadrhta.
1Sa 28:6 Æaul upita za savjet Jahvu, ali mu Jahve ne dade odgovora -
ni u snima, ni po Urimu, ni preko proroka.
1Sa 28:7 Zato Æaul reçe svojim slugama: “Potraœite mi œenu koja zaziva
duhove da odem k njoj i upitam je.” A sluge mu odgovoriæe: “Evo, u En
Doru ima œena koja zaziva duhove.”
1Sa 28:8 Tada se Æaul preruæi, obuçe druge haljine i otputi se sa dva
çovjeka. I doåe noøu k onoj œeni i reçe joj: “Daj mi vraçaj pomoøu duha

256
i dozovi mi onoga koga ti reknem.”
1Sa 28:9 A œena mu odgovori: “Ta ti znaæ æto je uçinio Æaul i kako je
istrijebio iz zemlje zazivaçe duhova i vraçeve. Zaæto postavljaæ zamke
mome œivotu da me pogubiæ?”
1Sa 28:10 A Æaul joj se zakle Jahvom govoreøi: “Tako mi œivog Jahve,
neøeæ biti niæta kriva za ovo!”
1Sa 28:11 Tada œena zapita: “Koga da ti dozovem?” A on odgovori:
“Dozovi mi Samuela!”
1Sa 28:12 Kad œena ugleda Samuela, povika iza glasa, a onda reçe
Æaulu: “Zaæto si me prevario? Ta ti si Æaul!”
1Sa 28:13 A kralj joj odvrati: “Ne boj se! Nego æto vidiæ?” A œena odgovori
Æaulu: “Vidim neæto boœansko æto se diœe iz zemlje.”
1Sa 28:14 Æaul je upita: “Kakva je obliçja?” A ona odgovori: “Izlazi starac,
ogrnut plaætem.” Tada Æaul spozna da je to Samuel, pa pade licem do
zemlje i pokloni se.
1Sa 28:15 Samuel upita Æaula: “Zaæto si pomutio moj mir dozivajuøi me
gore?” A Æaul odgovori: “U velikoj sam nevolji jer su Filistejci zavojætili
na me, a Bog se okrenuo od mene i ne odgovara mi viæe ni preko proroka
ni u snima. Zato sam dozvao tebe da me pouçiæ æto da çinim.”
1Sa 28:16 A Samuel odvrati: “Zaæto mene pitaæ kad se Jahve odvratio
od tebe i postao ti neprijateljem?
1Sa 28:17 Jahve ti je uçinio kako ti je kazao preko mene: istrgao je
kraljevstvo iz tvoje ruke i dao ga tvome suparniku, Davidu,
1Sa 28:18 jer nisi posluæao rijeçi Jahvinih i jer nisi izvræio njegova
œestokog gnjeva na Amaleku: stoga ti je Jahve danas ovako uçinio.
1Sa 28:19 Jahve øe predati, zajedno s tobom, i Izraela u filistejske ruke.
Sutra øeæ sa svojim sinovima biti sa mnom, a i tabor izraelski Jahve øe
predati u filistejske ruke.”
1Sa 28:20 Æaul se uœasnu i pade na zemlju kako je dug. Spopade ga
silan strah od Samuelovih rijeçi. I ponestade mu snage, jer nije niæta jeo
cijeli dan i cijelu noø.
1Sa 28:21 Kad ona œena doåe k Æaulu i opazi kako je sav zaplaæen,
reçe mu: “Gle, tvoja je sluœbenica posluæala tvoju rijeç, stavila sam svoj
œivot na kocku i posluæala tvoje zapovijedi koje si mi naloœio.
1Sa 28:22 Zato sada posluæaj i ti rijeçi sluœbenice svoje: dopusti da ti
pruœim zalogaj kruha; jedi da ti se vrati snaga te uzmogneæ poøi svojim
putem.”
1Sa 28:23 Ali on ne htjede nego reçe: “Neøu jesti!” Ali kad ga zaokupiæe
njegove sluge, zajedno sa œenom, posluæa ih, ustade sa zemlje i sjede
na postelju.
1Sa 28:24 Œena je imala kod kuøe tele u tovu. Brzo ga zakla, zatim uze
braæna, umijesi ga i napeçe beskvasnoga kruha.
1Sa 28:25 Potom stavi sve pred Æaula i njegove ljude. Poæto su jeli,
ustadoæe i joæ iste noøi krenuæe natrag.
1Sa 29:1 Filistejci skupiæe sve svoje çete u Afeku, a Izraelci se utaboriæe
kod izvora u Jizreelu.
1Sa 29:2 Filistejski su knezovi prolazili sa svojim stotinama i tisuøama,
a David i njegovi ljudi iæli su sasvim na kraju s Akiæem.
1Sa 29:3 Filistejski knezovi zapitaæe: “Æto hoøe ti Hebreji ovdje?” A Akiæ
odgovori filistejskim knezovima: “Pa ovo je David, sluga izraelskoga
kralja Æaula! Veø je godinu-dvije kod mene, ali nisam naæao na njemu
niæta sumnjivo od onoga dana kad je prebjegao k meni pa do danaænjega
dana.”
1Sa 29:4 Ali filistejski knezovi planuæe na njega i rekoæe mu: “Poæalji
toga çovjeka natrag, neka se vrati na mjesto koje si mu oznaçio. Neka
ne ide s nama u boj, da se ne okrene protiv nas u boju! ^ime bi se on opet
umilio svome gospodaru ako ne glavama ovih naæih ljudi?
1Sa 29:5 To je onaj isti David o kome se pjevalo igrajuøi: ‘Pobi Æaul
svoje tisuøe, David na desetke tisuøa!’”
1Sa 29:6 Tada Akiæ dozva Davida i reçe mu: “Œivoga mi Jahve, ti si
poæten i meni bi drago bilo da me pratiæ u pokretima moje vojske, jer
nisam naæao nikakva zla na tebi od onoga dana kad si doæao k meni pa
do danaænjega dana. Ali nisi drag u oçima knezova.
1Sa 29:7 Zato se sada vrati i otiåi s mirom kuøi da ne ozlovoljiæ filistejske
knezove!”
1Sa 29:8 David odvrati Akiæu: “Ta æto sam uçinio i æto si zamjerio svome
sluzi od onoga dana kad sam stupio u tvoju sluœbu pa do danaænjega
dana da ne mogu iøi da se bijem s neprijateljima svoga gospodara
kralja?”
1Sa 29:9 A Akiæ odgovori Davidu: “Ti znaæ da si mi drag kao Boœji anåeo,
ali su filistejski knezovi rekli: ‘Neka ne ide s nama u boj!’

257
1Sa 29:10 Zato ustanite rano ujutro, ti i sluge tvoga gospodara koji su
doæli s tobom, i otiåite na mjesto koje sam vam oznaçio. I nemoj gajiti u
svom srcu nikakve mrœnje jer si mi mio. Ustat øete, dakle, u rano jutro,
çim svane, i otiøi øete!”
1Sa 29:11 Tako David sa svojim ljudima ustade rano i krenu odmah
ujutro i vrati se u filistejsku zemlju, a Filistejci odoæe u Jizreel.
1Sa 30:1 Kad je David sa svojim ljudima treøi dan stigao u Siklag, a to
Amaleçani bijahu navalili na Negeb i na Siklag; opljaçkali su Siklag i
ognjem ga spalili.
1Sa 30:2 Zarobili su œene i sve koji su bili ondje, malo i veliko. Nisu ubili
nikoga, nego su samo odveli roblje i otiæli svojim putem.
1Sa 30:3 Kad je, dakle, David sa svojim ljudima doæao u grad, vidjeæe
da je grad spaljen, a njihove œene, njihovi sinovi i njihove køeri odvedeni
u ropstvo.
1Sa 30:4 Tada David i ljudi koji bijahu s njim podigoæe glas i plakahu dok
im nije ponestalo snage za plaç.
1Sa 30:5 I obje Davidove œene bijahu odvedene u ropstvo - Ahinoama
Jizreelka i Abigajila, Nabalova œena iz Karmela.
1Sa 30:6 David se naæao u velikoj nevolji jer su ljudi poçeli govoriti da øe
ga kamenovati, buduøi da su svi bili ogorçeni, svaki zbog svojih sinova
i zbog svojih køeri. Ali se David ohrabri u Jahvi, svome Bogu.
1Sa 30:7 David reçe sveøeniku Ebjataru, Ahimelekovu sinu: “Donesi mi
ovamo opleøak!” I Ebjatar donese Davidu opleøak.
1Sa 30:8 Tada David upita Jahvu za savjet govoreøi: “Hoøu li u potjeru
za onim razbojnicima i hoøu li ih stiøi?” A on mu odgovori: “Idi u potjeru
jer øeæ ih zacijelo stiøi i zarobljenike øeæ izbaviti.”
1Sa 30:9 I poåe David sa æest stotina ljudi koji bijahu s njim i doåoæe do
potoka Besora.
1Sa 30:10 Odavde David sa çetiri stotine ljudi nastavi potjeru, a ostadoæe
dvije stotine ljudi æto bijahu tako umorni da nisu mogli prijeøi preko potoka
Besora.
1Sa 30:11 U polju naiåoæe na nekog Egipøanina. Dovedoæe ga k Davidu,
dadoæe mu kruha da jede i vode da pije.
1Sa 30:12 Dadoæe mu grudu smokava i dva grozda suhoga groœåa.
Kad je to pojeo, vratio mu se œivot, jer tri dana i tri noøi ne bijaæe niæta jeo
i niæta pio.
1Sa 30:13 Tada ga David upita: “Çiji si ti i odakle si?” A on odgovori: “Ja
sam Egipøanin, sluga jednog Amaleçanina. Moj me gospodar ostavio
jer sam se razbolio prije tri dana.
1Sa 30:14 Bili smo provalili u Negeb Keretski i Negeb Judejski, i u Negeb
Kalebov, a Siklag smo zapalili ognjem.”
1Sa 30:15 David ga upita: “Hoøeæ li me odvesti k toj razbojniçkoj druœbi?”
A on odgovori: “Zakuni mi se Bogom da me neøeæ pogubiti i da me
neøeæ predati u ruke mome gospodaru, pa øu te odvesti k njima!”
1Sa 30:16 On ga, dakle, odvede, i gle, oni se bijahu razasuli po svem
onom kraju, jeduøi, pijuøi i slaveøi slavlje zbog svega velikog plijena æto
su ga oteli iz zemlje filistejske i iz zemlje Judine.
1Sa 30:17 I David ih poçe biti i tukao ih je od zore do mraka, izvræujuøi
na njima “herem”, kleto uniætenje. Nitko od njih nije izmakao, osim çetiri
stotine momaka, koji zajahaæe na deve i pobjegoæe.
1Sa 30:18 Tako je David izbavio sve æto su bili oteli Amaleçani; i obje
svoje œene izbavi David.
1Sa 30:19 I niæta im nije nestalo, od najmanjih stvari do najveøih, od
plijena sve do sinova i køeri, sve æto im bijaæe oteto: sve je vratio David.
1Sa 30:20 Tada uzeæe sve ovce i goveda, dotjeraæe ih pred njega viçuøi:
“Ovo je plijen Davidov!”
1Sa 30:21 Kad je David doæao k onim dvjema stotinama ljudi koji bijahu
sustali te ne mogahu iøi za Davidom i koje on bijaæe ostavio kod potoka
Besora, iziåoæe oni u susret Davidu i çeti njegovoj: pribliœivæi se Davidu
i çeti, pozdraviæe ih.
1Sa 30:22 Tada progovoriæe svi zlobnici i niætarije izmeåu ljudi koji su
iæli s Davidom i rekoæe: “Buduøi da nisu iæli s nama, ne dajmo im niæta od
plijena koji smo izbavili, nego samo svakome njegovu œenu i njegovu
djecu, neka ih povedu sa sobom i neka idu!”
1Sa 30:23 Ali David reçe: “Ne çinite tako, braøo moja, poslije onoga æto
nam je dao Jahve: on nas je çuvao i predao nam u ruke razbojniçku
druœbu koja bijaæe iziæla protiv nas.
1Sa 30:24 Ta tko øe vas posluæati u tome? Jer kakav je dio onome koji
ide u boj, takav je dio onome koji ostaje kod tovara. Jednak dio neka
imaju svi.”
1Sa 30:25 Tako ostade od onoga dana unapredak. David to uçini

258
uredbom i zakonom u Izraelu sve do danaænjeg dana.
1Sa 30:26 Kad je David doæao u Siklag, posla dio plijena starjeæinama
Jude, po pojedinim njihovim gradovima, s porukom: “Evo za vas dar od
plijena Jahvinih neprijatelja!”
1Sa 30:27 Onima u Betulu, onima u Rami u Negebu i onima u Jatiru;
1Sa 30:28 onima u Aroeru, onima u Sifmotu i onima u Eætemoi;
1Sa 30:29 onima u Karmelu, onima u jerahmeelskim gradovima i onima
u kenijskim gradovima;
1Sa 30:30 onima u Hormi, onima u Bor Aæanu i onima u Eteru;
1Sa 30:31 onima u Hebronu i u svim onima mjestima u koja je dolazio
David sa svojim ljudima.
1Sa 31:1 Filistejci su zavojætili na Izraelce, a Izraelci su pobjegli pred
njima i padali pobijeni po gori Gilboi.
1Sa 31:2 Filistejci stisnuæe Æaula i njegove sinove i pogubiæe Æaulove
sinove Jonatana, Abinadaba i Malki-Æuu.
1Sa 31:3 Boj je postao œeæøi oko Æaula. Iznenadiæe ga strijelci s lukovima
i on pade teæko ranjen od strijelaca.
1Sa 31:4 Æaul tada reçe svome ætitonoæi: “Izvuci svoj maç i probodi me
da ne doåu ti neobrezanici i ne narugaju mi se.” Ali se njegov ætitonoæa
prestravi i ne htjede toga uçiniti. Zato Æaul uze maç i baci se na njega.
1Sa 31:5 Kad je ætitonoæa vidio da je Æaul umro, baci se i on na svoj maç
i umrije s njim.
1Sa 31:6 Tako onoga dana pogiboæe zajedno Æaul, njegova tri sina,
njegov ætitonoæa i svi njegovi ljudi.
1Sa 31:7 Kad Izraelci koji bijahu na drugoj strani doline i na drugoj strani
Jordana vidjeæe da su sinovi Izraelovi pobjegli i da je poginuo Æaul sa
sinovima, ostaviæe svoje gradove te se razbjeœaæe. Filistejci doåoæe i
nastaniæe se u njima.
1Sa 31:8 Kad su sutradan doæli Filistejci da oplijene pobijeåene, naåoæe
Æaula i njegova tri sina gdje leœe na gori Gilboi.
1Sa 31:9 Oni mu odsjekoæe glavu i skidoæe s njega oruœje, koje poslaæe
po svoj filistejskoj zemlji naokolo, javljajuøi veselu vijest svojim idolima
i narodu.
1Sa 31:10 Potom oruœje metnuæe u Aætartin hram, a Æaulovo mrtvo
tijelo pribiæe na zid grada Bet Æana.
1Sa 31:11 Ali kad oni u Jabeæu Gileadskom çuæe æto su Filistejci uçinili
od Æaula,
1Sa 31:12 ustadoæe svi hrabri ljudi i, poæto su hodili svu noø, uzeæe
Æaulovo mrtvo tijelo i tjelesa njegovih sinova sa zida grada Bet Æana pa
ih donesoæe u Jabeæ i ondje spaliæe.
1Sa 31:13 Potom uzeæe njihove kosti i ukopaæe ih pod tamarisom u
Jabeæu i postiæe sedam dana.
2 SAMUEL
2Sa 1:1 Poslije Æaulove smrti David se vratio kuøi pobijedivæi Amaleçane.
Dva je dana proveo u Siklagu.
2Sa 1:2 Treøega dana doåe neki çovjek iz Æaulova tabora, razdrtih
haljina i prahom posute glave. Doæavæi k Davidu, baci se na zemlju i
pokloni mu se.
2Sa 1:3 David ga upita: “Odakle dolaziæ?” A on mu odgovori: “Umakao
sam iz izraelskog tabora.”
2Sa 1:4 A David ga upita: “Æto se dogodilo? Pripovijedaj mi!” On odvrati:
“Narod je pobjegao iz boja, a mnogo je ljudi i poginulo. Mrtvi su i Æaul i
njegov sin Jonatan.”
2Sa 1:5 Nato David upita mladoga glasonoæu: “Kako znaæ da je poginuo
Æaul i njegov sin Jonatan?”
2Sa 1:6 A mladi glasonoæa odgovori: “Sluçajno sam doæao na goru
Gilbou i vidio Æaula kako se upro u svoje koplje, a bojna kola i konjanici
natisnuli se za njim.
2Sa 1:7 Æaul, obazrevæi se, ugleda mene pa me zovnu, a ja mu se
odazvah: ‘Evo me!’
2Sa 1:8 I upita me on: ‘Tko si ti?’ A ja mu odgovorih: ‘Amaleçanin sam.’
2Sa 1:9 Tada mi on reçe: ‘Doåi ovamo k meni pa me ubij, jer me obuzeo
smrtni grç, a duæa je joæ sva u meni!’
2Sa 1:10 Pristupih k njemu i zadadoh mu smrtni udarac, jer sam znao
da neøe preœivjeti nakon pada. Zatim uzeh kraljevski znak koji mu bijaæe
na glavi i narukvicu koju imaæe na ruci i, evo, donesoh to svome gospodaru.”

259
2Sa 1:11 Tada David zgrabi svoje haljine i razdrije ih, a tako i svi ljudi koji
bijahu s njim.
2Sa 1:12 I naricali su, plakali i postili do veçera za Æaulom i za njegovim
sinom Jonatanom, za Jahvinim narodom i za domom Izraelovim æto
izginuæe od maça.
2Sa 1:13 Potom David upita mladoga glasonoæu: “Odakle si ti?” A on
odgovori: “Ja sam sin jednoga doæljaka, Amaleçanina.”
2Sa 1:14 Tada mu reçe David: “Kako se nisi bojao diøi ruku da ubijeæ
pomazanika Jahvina?”
2Sa 1:15 I dozva David jednoga od momaka i zapovjedi mu: “Doåi ovamo
i smakni ga!” Udari ga momak i on umrije.
2Sa 1:16 A David mu joæ doviknu: “Tvoja krv na tvoju glavu! Tvoja su
usta posvjedoçila protiv tebe kad si rekao: ‘Ja sam ubio pomazanika
Jahvina.’”
Davidova tuœaljka za Æaulom i Jonatanom
2Sa 1:17 Tada David zapjeva ovu tuœaljku za Æaulom i za njegovim
sinom Jonatanom.
2Sa 1:18 Zapisana je u Knjizi Pravednikovoj da je uçe sinovi Judini.
David reçe:
2Sa 1:19 “Oh, kako ti slava pade, Izraele, izginuæe div-junaci na tvom
visu!
2Sa 1:20 O porazu vi u Gatu ne priçajte, aækelonskim ulicama ne glasite,
da se køeri ne vesele filistejske, mlade œene da ne kliçu nevjerniçke.
2Sa 1:21 O Gilbojske gore klete, rosa na vas ne padala nit vas kiæa s
neba prala! Vaæa polja ne vraøala rod za sjeme, jer kod vas je osramoøen
ætit junaka! Ætit Æaulov nije bio uljem mazan,
2Sa 1:22 nego krvlju ranjenika, maæøu palih! Luk Jonate nikad nije
promaæio, maç Æaulov nikad bezuspjeæan bio!
2Sa 1:23 Æaul i Jonata, ljupki, ponositi, ni œivi se ne rastaæe, ni u smrti!
Od orlova bijahu brœi, od lavova snagom jaçi!
2Sa 1:24 Za Æaulom sad plaçite, Izraelke, jer je u kras i u grimiz vas
odijevo!
Uz to zlatan nakit on je na ruho vam priçvræøivo.
2Sa 1:25 Usred boja poginuæe div-junaci! Smrt me tvoja, Jonatane,
oœalosti!
2Sa 1:26 Œao mi je tebe, brate, Jonatane! Kako li mi drag bijaæe ti veoma!
Ljubav tvoja bjeæe meni joæ od œenske çudesnija.
2Sa 1:27 Oh, kako su izginuli div-junaci, i oruœje bojno kako skræeno je!”
Davidovo pomazanje u Hebronu
2Sa 2:1 Poslije toga David upita Jahvu ovako: “Treba li da poåem u koji
Judin grad?” A Jahve mu odgovori: “Poåi!” David opet upita: “Kamo da
poåem?” A odgovor bjeæe: “U Hebron!”
2Sa 2:2 Tako David ode onamo, a s njim i njegove dvije œene, Ahinoama
iz Jizreela i Abigajila, Nabalova œena iz Karmela.
2Sa 2:3 I ljudi koji bijahu s Davidom odoæe s njim, svaki sa svojom obitelji,
i nastaniæe se u gradiøima Hebrona.
2Sa 2:4 Tada doåoæe ljudi iz Jude i pomazaæe ondje Davida za kralja
nad domom Judinim.
Poruka Jabeæanima
Tada javiæe Davidu da su ljudi iz Jabeæa u Gileadu pokopali Æaula.
2Sa 2:5 Nato David posla glasnike k Jabeæanima u Gileadu i poruçi im:
“Budite blagoslovljeni od Jahve æto ste izvræili to djelo ljubavi prema
svome gospodaru Æaulu i æto ste ga pokopali!
2Sa 2:6 Zato neka vam Jahve iskaœe svoju ljubav i dobrotu, a i ja øu vam
uçiniti dobro zato æto ste tako radili.
2Sa 2:7 A sada se ohrabrite i budite junaci, jer je Æaul, vaæ gospodar,
poginuo, a mene je Judin dom pomazao za svoga kralja.”
Abner postavlja Iæbaala za kralja u Izraelu
2Sa 2:8 Ali Abner, sin Nerov, vojvoda Æaulove vojske, bijaæe uzeo
Æaulova sina Iæbaala i doveo ga prijeko u Mahanajim.
2Sa 2:9 Ondje ga je postavio za kralja nad Gileadom, nad Aæeranima,
nad Jizreelom, Efrajimom, Benjaminom i nad svim Izraelom.
2Sa 2:10 Iæbaalu, sinu Æaulovu, bijaæe çetrdeset godina kad je postao
kraljem nad Izraelom, a kraljevao je dvije godine. Samo je Judin dom
pristao uz Davida.
2Sa 2:11 A David je kraljevao u Hebronu nad Judinim domom sedam
godina i æest mjeseci.
Rat izmeåu Jude i Izraela - Bitka kod Gibeona
2Sa 2:12 Potom iziåe Abner, Nerov sin, s ljudima Æaulova sina Iæbaala
iz Mahanajima prema Gibeonu.

260
2Sa 2:13 Ali i Joab, Sarvijin sin, iziåe s Davidovim ljudima iz Hebrona i
srete se s njima kod Gibeonskog jezera. Tu se zaustaviæe, ovi s jedne
strane jezera, a oni s druge strane.
2Sa 2:14 Tada Abner reçe Joabu: “Neka ustanu mladiøi i neka se bore
pred nama!” A Joab odgovori: “Neka ustanu!”
2Sa 2:15 I ustadoæe, pa ih izbrojiæe: dvanaest od Benjamina za Iæbaala,
Æaulova sina, i dvanaest od Davidovih ljudi.
2Sa 2:16 I svaki dohvati svoga protivnika za glavu i zabode mu maç u
bok, tako da su svi popadali zajedno. Zato se to mjesto prozvalo Polje
bokova, a leœi kod Gibeona.
2Sa 2:17 Potom se zametnu onoga dana vrlo œestoka bitka i Davidove
çete razbiæe Abnera i Izraelce.
2Sa 2:18 A bijahu ondje tri Sarvijina sina: Joab, Abiæaj i Asahel; a Asahel
bijaæe brz u trku kao gazela u polju.
2Sa 2:19 I jurnu Asahel u potjeru za Abnerom; u stopu je slijedio Abnera
ne skreøuøi ni desno ni lijevo.
2Sa 2:20 Abner se obazre i upita: “Jesi li to ti, Asahele?” A on odgovori:
“Jesam.”
2Sa 2:21 A Abner mu reçe: “Okreni se nadesno ili nalijevo pa zgrabi
jednoga od tih mladiøa i uzmi njegovu odoru!” Ali Asahel nije htio da
skrene od njega.
2Sa 2:22 Abner opet reçe Asahelu: “Ukloni se od mene! Zaæto da te
sastavim sa zemljom? Kako bih onda joæ smio doøi na oçi tvome bratu
Joabu?”
2Sa 2:23 Ali on nikako nije htio da se ukloni. Zato ga Abner udari straœnjim
krajem koplja u trbuh tako da mu je koplje izaælo kroz leåa van: on ondje
pade i umrije na mjestu. I ustavljao se tko god je doæao na ono mjesto
gdje je pao i umro Asahel.
2Sa 2:24 Ali Joab i Abiæaj nastaviæe da gone Abnera, a kad je sunce
zaælo, stigoæe do breœuljka Ame, koji leœi istoçno od doline, na putu
prema Gebi.
2Sa 2:25 Dotle se Benjaminovi sinovi skupiæe za Abnerom, sastaviæe
çetu i stadoæe na vrh breœuljka Ame.
2Sa 2:26 Tada Abner viknu Joabu: “Zar øe nas dovijeka proœdirati maç?
Ne znaæ li da øe to svræiti nesreøom? Kad øeæ napokon kazati svojim
ljudima da se okane gonjenja svoje braøe?”
2Sa 2:27 A Joab odvrati: “Tako mi œivog Jahve, da ti nisi progovorio, tek
bi se sutra ujutro ovi ljudi okanili gonjenja svoje braøe.”
2Sa 2:28 Nato Joab zatrubi u rog i sva vojska stade: prestadoæe goniti
Izraela i ne nastaviæe boja.
2Sa 2:29 Abner i njegovi ljudi iæli su kroz Arabu cijelu onu noø; onda
prijeåoæe preko Jordana, nastaviæe put cijelo jutro i stigoæe napokon u
Mahanajim.
2Sa 2:30 Kad je Joab odustao od potjere za Abnerom i skupio svu vojsku,
vidjeæe da izmeåu Davidovih ljudi nema devetnaestorice, i uz to Asahela.
2Sa 2:31 A Davidovi su ljudi od Benjaminovih sinova, Abnerovih vojnika,
pobili tri stotine i æezdeset ljudi.
2Sa 2:32 Asahela ponesoæe i pokopaæe u grobu njegova oca u Betlehemu.
A Joab i njegovi ljudi iæli su svu noø i veø se bijaæe zadanilo kad
stigoæe u Hebron.
2Sa 3:1 Rat izmeåu Æaulove kuøe i Davidove kuøe potrajao je joæ dugo
vremena, ali je David sve viæe jaçao, a Æaulova kuøa postajala sve slabija.
Davidovi sinovi roåeni u Hebronu
2Sa 3:2 Davidu se rodiæe sinovi u Hebronu. Prvenac mu je bio Amnon,
od Ahinoame Jizreelke;
2Sa 3:3 drugi mu je bio Kileab, od Abigajile, œene Nabalove iz Karmela;
treøi Abæalom, sin Maake, køeri geæurskoga kralja Tolmaja;
2Sa 3:4 çetvrti Adonija, sin Hagitin; peti Æefatja, sim Abitalin;
2Sa 3:5 æesti Jitream, od Egle, Davidove œene. Ti se Davidu rodiæe u
Hebronu.
2Sa 3:6 Dok je trajao rat izmeåu Æaulove kuøe i Davidove kuøe, Abner
je malo-pomalo prisvajao svu vlast u Æaulovoj kuøi.
2Sa 3:7 A u kuøi bijaæe Æaulova inoça po imenu Rispa, køi Ajina: nju
Abner uze sebi. A Iæbaal upita Abnera: “Zaæto si se pribliœio inoçi moga
oca?”
2Sa 3:8 Na te Iæbaalove rijeçi Abner se razgnjevi i reçe: “Zar sam ja
pasja glava u Judi? Do danas sam samo dobro çinio domu tvoga oca
Æaula, njegovoj braøi i njegovim prijateljima; nisam dopustio da padneæ
u Davidove ruke, a ti me danas prekoravaæ zbog obiçne œene!

261
2Sa 3:9 Neka Abneru Bog uçini ovo zlo i neka mu doda drugo ako ne
izvræim kako se Jahve zakleo Davidu:
2Sa 3:10 da øe oduzeti kraljevstvo Æaulovoj kuøi i da øe utvrditi Davidov
prijesto nad Izraelom i nad Judom od Dana pa do Beer Æebe!”
2Sa 3:11 Iæbaal se ne usudi odgovoriti ni rijeçi Abneru jer ga se bojaæe.
Abner pregovara s Davidom
2Sa 3:12 Nato Abner posla glasnike k Davidu i poruçi mu: “Çija je
zemlja?” Htio je reøi: “Uçini savez sa mnom i moja øe ti ruka pomoøi da
okupiæ oko sebe svega Izraela.”
2Sa 3:13 David odgovori Abneru: “Dobro! Uçinit øu savez s tobom! Ali
samo jedno traœim od tebe: ne smijeæ mi doøi na oçi ako ne dovedeæ sa
sobom Mikalu, Æaulovu køer, kad doåeæ da vidiæ moje lice.”
2Sa 3:14 Ujedno posla David glasnike i k Iæbaalu, Æaulovu sinu, s
porukom: “Vrati mi moju œenu Mikalu, koju sam stekao stotinom
filistejskih obrezaka.”
2Sa 3:15 Iæbaal posla po nju i uze je od njezina muœa Paltiela, Lajiæeva
sina.
2Sa 3:16 A njezin muœ poåe s njom i pratio ju je plaçuøi sve do Bahurima.
Tada mu Abner reçe: “Hajde, vrati se sada kuøi!” I on se vrati.
2Sa 3:17 Abner je veø bio razgovarao s Izraelovim starjeæinama i rekao
im: “Veø odavna œelite Davida za svoga kralja.
2Sa 3:18 Uçinite to sada, jer je Jahve rekao o Davidu ovo: ‘Rukom svoga
sluge Davida izbavit øu svoj narod Izraela iz ruke filistejske i iz ruku svih
njegovih neprijatelja.’”
2Sa 3:19 Tako je Abner govorio i Benjaminovim sinovima, a onda je
otiæao u Hebron da javi Davidu sve æto se svidjelo Izraelu i domu Benjaminovu.
2Sa 3:20 Kad je Abner doæao k Davidu u Hebron, i s njim dvadeset ljudi,
David priredi gozbu Abneru i ljudima koji bijahu s njim.
2Sa 3:21 Tada Abner reçe Davidu: “Hajdemo! Ja øu skupiti svega Izraela
oko gospodara moga kralja: oni øe sklopiti s tobom savez i ti øeæ kraljevati
nad svim æto budeæ œelio.” David otpusti Abnera, koji ode u miru.
Umorstvo Abnerovo
2Sa 3:22 I gle, Davidovi se ljudi s Joabom upravo vraøali sa çetovanja,
noseøi sa sobom bogat plijen, a Abner nije viæe bio kod Davida u Hebronu,
jer ga David bijaæe otpustio te je on otiæao u miru.
2Sa 3:23 Kad stiœe Joab i sva vojska æto je iæla s njim, javiæe Joabu da
je Abner, Nerov sin, bio doæao kralju i da ga je kralj otpustio da ode u
miru.
2Sa 3:24 Tada Joab doåe kralju i reçe mu: “Æto si uçinio? Abner je doæao
k tebi, zaæto si ga otpustio da ode u miru?
2Sa 3:25 Zar ne znaæ Abnera, Nerova sina? Doæao je da te prevari, da
dozna tvoje korake, da dozna sve æto çiniæ!”
2Sa 3:26 Potom izaåe Joab od Davida i posla glasnike za Abnerom, koji
ga vratiæe, od studenca Sire, a David nije znao niæta o tome.
2Sa 3:27 Kad se Abner vratio u Hebron, odvede ga Joab u stranu iza
vrata, kao da œeli s njim nesmetano govoriti, i ondje ga smrtno rani u
slabine da se osveti za krv svoga brata Asahela.
2Sa 3:28 Kad je David to poslije çuo, reçe: “Ja i moje kraljevstvo nevini
smo pred Jahvom dovijeka za krv Abnera, sina Nerova.
2Sa 3:29 Neka padne na Joabovu glavu i na sav njegov oçinski dom!
Nikad ne ponestalo u Joabovu domu ljudi bolesnih od gnojenja ili od
gube, ljudi koji se laøaju vretena ili padaju od maça, ljudi koji nemaju
kruha!” -
2Sa 3:30 Joab i njegov brat Abiæaj ubili su Abnera jer je on pogubio
njihova brata Asahela u boju kod Gibeona. -
2Sa 3:31 Nato David reçe Joabu i svoj vojsci koja je bila s njim: “Razderite
svoje haljine, obucite kostrijet i nariçite za Abnerom!” I kralj David
poåe za nosilima.
2Sa 3:32 Kad su ukopali Abnera u Hebronu, udari kralj u glasan plaç na
grobu Abnerovu, a plakao je i sav narod.
2S :33 Tada kralj ispjeva ovu tuœaljku za Abnerom: ”Zar morade umrijeti
Abner kako umire luda?
2Sa 3:34 Ruke tvoje ne bijahu vezane, noge tvoje ne bijahu okovane.
Pao si kao æto se pada od zlikovaca!” Tada sav narod joæ ljuøe zaplaka
za njim.
2Sa 3:35 Nato pristupi sav narod nutkajuøi Davida da jede dok je joæ
dana, ali se David zakle ovako: “Neka mi Bog uçini ovo zlo i neka mi
doda drugo zlo ako okusim kruha ili æto drugo prije zalaska sunca!”
2Sa 3:36 Sav je narod to çuo, i bilo mu je po volji, kao æto je narod i sve
drugo odobravao æto god je kralj çinio.

262
2Sa 3:37 Toga dana sav narod i sav Izrael spozna da kralj nije kriv u
umorstvu Abnera, sina Nerova.
2Sa 3:38 Nato kralj reçe svojim dvoranima: “Ne znate li da je danas pao
knez i velik çovjek u Izraelu?
2Sa 3:39 Ali ja sam sada joæ slab, iako sam pomazani kralj, a ovi ljudi,
Sarvijini sinovi, jaçi su od mene. Neka Jahve plati zloçincu po njegovoj
zloøi!”
Umorstvo Iæbaalovo
2Sa 4:1 Kad je Æaulov sin Iæbaal çuo da je poginuo Abner u Hebronu,
klonuæe mu ruke i sav se Izrael zaprepasti.
2Sa 4:2 A Æaulov sin Iæbaal imaæe dvojicu voåa svojih çeta; jedan se
zvao Baana, a drugi Rekab; bili su sinovi Rimona Beeroøanina iz
Benjaminova plemena, jer se Beerot pribraja k Benjaminu.
2Sa 4:3 A Beeroøani bijahu pobjegli u Gitajim, gdje su ostali kao doæljaci
do danaænjeg dana.
2Sa 4:4 Æaulov sin Jonatan imao je sina hroma na obje noge. Njemu je
bilo pet godina kad je iz Jizreela doæao glas o Æaulovoj i Jonatanovoj
pogibiji. Njegova ga dadilja uze i pobjeœe, ali u brzini bijega dijete pade
i osta hromo. Ime mu bijaæe Meribaal.
2Sa 4:5 Sinovi Rimona Beeroøanina, Rekab i Baana, digoæe se i doåoæe
za najveøe dnevne vruøine Iæbaalu do kuøe, a on upravo spavaæe podnevni
poçinak.
2Sa 4:6 A vratarica, çisteøi pæenicu, bijaæe zadrijemala te je spavala.
Rekab i njegov brat Baana proæuljaæe se kraj nje.
2Sa 4:7 Kad su uæli u kuøu, on je leœao na postelji u svojoj spavaonici.
Oni ga ubiæe, odsjekoæe mu glavu i uzeæe je i cijelu su onu noø iæli putem
kroz Arabu.
2Sa 4:8 Glavu Iæbaalovu donesoæe Davidu u Hebron i rekoæe kralju:
“Evo glave Iæbaala, sina Æaulova, tvoga neprijatelja koji ti je radio o
glavi. Jahve je danas krvavo osvetio moga gospodara i kralja na Æaulu
i njegovu rodu.”
2Sa 4:9 Ali David odvrati Rekabu i njegovu bratu Baani, sinovima Rimona
iz Beerota, i reçe im: “Tako mi œivog Jahve koje me izbavio iz
svake nevolje!
2Sa 4:10 Onaj koji mi je javio da je poginuo Æaul mislio je da mi javlja
radosnu vijest, a ja sam ga uhvatio i pogubio u Siklagu da mu platim za
njegovu dobru vijest!
2Sa 4:11 Æto øu tek uçiniti sa zlikovcima koji su ubili poætena çovjeka u
njegovoj kuøi, na njegovoj postelji! Zar da ne traœim od vas raçun za
njegovu krv i da vas ne istrijebim sa zemlje?”
2Sa 4:12 Nato David zapovjedi vojnicima te ih pogubiæe. Potom im
odsjekoæe ruke i noge i objesiæe ih kod jezera u Hebronu. Iæbaalovu
glavu uzeæe i pokopaæe u Abnerovu grobu u Hebronu.
Davidovo pomazanje za kralja nad Izraelom
2Sa 5:1 Tada se skupiæe sva izraelska plemena k Davidu u Hebron i
rekoæe: “Evo, mi smo od tvoje kosti i od tvoga mesa.
2Sa 5:2 Joæ prije, dok je joæ Æaul bio kralj nad nama, ti si upravljao svim
pokretima Izraela, a Jahve ti je rekao: ‘Ti øeæ pasti moj izraelski narod i
ti øeæ biti knez nad Izraelom!’”
2Sa 5:3 Tako doåoæe sve izraelske starjeæine kralju u Hebron, a kralj
David sklopi s njima savez u Hebronu pred Jahvom; i pomazaæe Davida
za kralja nad Izraelom.
2Sa 5:4 Trideset je godina bilo Davidu kad je postao kralj, a kraljevao je
çetrdeset godina.
2Sa 5:5 U Hebronu je kraljevao nad Judom sedam godina i æest mjeseci,
a u Jeruzalemu kraljevaæe trideset i tri godine nad svim Izraelom i nad
Judom.
Zauzeøe Jeruzalema
2Sa 5:6 David krene s ljudima na Jeruzalem protiv Jebusejaca, koji su
œivjeli u onoj zemlji. Ali oni poruçiæe Davidu: “Neøeæ uøi ovamo! Slijepci
øe te i kljasti odbiti!” (To je imalo znaçiti: David neøe uøi ovamo.)
2Sa 5:7 Ipak David osvoji Sionsku tvråavu, to jest Davidov grad.
2Sa 5:8 Onoga dana reçe David: “Tko god pobije Jebusejce i popne se
kroz prorov ...” A kljaste i slijepe mrzi David iz sve duæe. (Stoga se kaœe:
Slijepci i kljasti neka ne ulaze u Hram.)
2Sa 5:9 David se nastani u tvråavi i prozva je Davidov grad. Tada David
podiœe zid unaokolo od Mila pa unutra.
2Sa 5:10 David je postajao sve silniji, jer Jahve, Bog nad vojskama,
bijaæe s njim.
2Sa 5:11 Tirski kralj Hiram posla k Davidu izaslanstvo i cedrova drveta,
tesara i zidara, koji sagradiæe dvor Davidu.

263
2Sa 5:12 Tada David spozna da ga je Jahve potvrdio za kralja nad
Izraelom i da je vrlo uzvisio njegovo kraljevstvo radi svojega izraelskog
naroda.
Davidovi sinovi roåeni u Jeruzalemu
2Sa 5:13 Po dolasku iz Hebrona David uze joæ inoça i œena iz Jeruzalema;
i rodi se Davidu joæ sinova i køeri.
2Sa 5:14 Evo imena djece koja mu se rodiæe u Jeruzalemu: Æamua,
Æobab, Natan, Salomon,
2Sa 5:15 Jibhar, Eliæua, Nefeg, Jafija,
2Sa 5:16 Eliæama, Beeljada i Elifelet.
Pobjeda nad Filistejcima
2Sa 5:17 Kad su Filistejci çuli da su Davida pomazali za kralja nad Izraelom,
iziåoæe svi da se doçepaju Davida. Çuvæi to, David siåe u svoj
zaklon.
2Sa 5:18 Filistejci doåoæe i raæiriæe se po Refaimskoj dolini.
2Sa 5:19 Tada David upita Jahvu: “Mogu li napasti Filistejce? Hoøeæ li
ih predati meni u ruke?” Jahve odgovori Davidu: “Napadni! Predat øu
Filistejce tebi u ruke!”
2Sa 5:20 Tada David doåe u Baal Perasim i ondje ih pobi. David reçe:
“Jahve je preda mnom prodro meåu moje neprijatelje kao æto voda prodire.”
Stoga se ono mjesto prozvalo Baal Perasim.
2Sa 5:21 Ostavili su ondje svoje bogove; a David i njegovi ljudi odnesoæe
ih.
2Sa 5:22 Filistejci opet doåoæe i raæiriæe se po Refaimskoj dolini.
2Sa 5:23 David opet upita Jahvu, a on mu odgovori: “Ne idi pred njih,
nego im zaåi za leåa i navali na njih s protivne strane Bekaima.
2Sa 5:24 Kad zaçujeæ topot koraka po bekaimskim vrhovima, onda se
poœuri, jer øe tada Jahve iøi pred tobom da pobije filistejsku vojsku.”
2Sa 5:25 David uçini kako mu je zapovjedio Jahve i pobi Filistejce od
Gibeona sve do ulaza u Gezer.
2Sa 6:1 Jednoga dana David opet skupi svu izabranu momçad u Izraelu,
trideset tisuøa ljudi.
2Sa 6:2 Zatim David i sva vojska æto je bila s njim krenu na put i odoæe
u Baalu Judinu da odande donesu Kovçeg Boœji, æto nosi ime Jahve
Sebaota koji stoluje nad kerubinima.
2Sa 6:3 Kovçeg Boœji metnuæe na nova kola, iznijevæi ga iz kuøe Abinadabove,
koja je stajala na breœuljku. Uza i Ahjo, Abinadabovi sinovi,
pratili su kola.
2Sa 6:4 Uza je stupao kraj Kovçega Boœjeg, a Ahjo iæao pred njim.
2Sa 6:5 David i sav dom Izraelov igrahu pred Jahvom iz sve snage
pjevajuøi uza zvuke citara, harfa, bubnjeva, udaraljki i cimbala.
2Sa 6:6 Kad su doæli do Nakonova gumna, posegnu Uza rukom za
Kovçegom Boœjim da ga pridrœi jer ga volovi umalo ne prevrnuæe.
2Sa 6:7 Ali se Jahve razgnjevio na Uzu: Bog ga na mjestu udari za taj
prijestup, tako da je umro ondje, kraj Kovçega Boœjega.
2Sa 6:8 Davidu bijaæe œao æto je Jahve onako udario Uzu, i on prozva
ono mjesto Peres Uza, kako se zove i dan-danas.
2Sa 6:9 Toga se dana David uplaæi Jahve i reçe u sebi: “Kako bi mogao
doøi k meni Kovçeg Jahvin?”
2Sa 6:10 Zato David ne htjede dovesti Kovçeg Jahvin k sebi, u Davidov
grad, nego ga otpremi u kuøu Obed-Edoma iz Gata.
2Sa 6:11 I ostade Jahvin Kovçeg u kuøi Obed-Edomovoj u Gatu tri
mjeseca i Jahve blagoslovi Obed-Edoma i svu njegovu obitelj.
2Sa 6:12 Kad su kralju javili da je Jahve blagoslovio Obed-Edomovu
obitelj i sav njegov posjed zbog Kovçega Boœjeg, ode David i ponese
Kovçeg Boœji iz Obed-Edomove kuøe gore u Davidov grad s velikim
veseljem.
2Sa 6:13 Tek æto su nosioci Kovçega Boœjeg pokroçili æest koraka, David
œrtvova vola i tovna ovna.
2Sa 6:14 David je igrao iz sve snage pred Jahvom, a bio je ogrnut samo
lanenim opleøkom.
2Sa 6:15 Tako su David i sav Izraelov dom nosili gore Kovçeg Jahvin
kliçuøi i trubeøi u rog.
2Sa 6:16 A kad je Kovçeg Jahvin ulazio u Davidov grad, Æaulova je køi
Mikala gledala kroz prozor i vidjela kralja Davida kako skaçe i vrti se
pred Jahvom i prezre ga ona u svome srcu.
2Sa 6:17 Tada unesoæe Kovçeg Jahvin i postaviæe ga usred æatora koji
mu bijaæe razapeo David. Onda David prinese pred Jahvom paljenice
i priçesnice.
2Sa 6:18 Poæto je prinio paljenice i priçesnice, David blagoslovi narod
imenom Jahve Sebaota.

264
2Sa 6:19 Potom razdijeli meåu sav narod, meåu sve mnoætvo Izraelovo,
ljudima i œenama, svakome po jedan kruh, komad mesa i kolaç od suhoga
groœåa. Zatim se raziåe sav narod, svaki svojoj kuøi.
2Sa 6:20 Kad se David vratio kuøi da blagoslovi svoju obitelj, Æaulova
køi Mikala iziåe u susret Davidu i reçe mu: “Kako se çasno danas ponio
Izraelov kralj kad se otkrio pred oçima sluækinja slugu svojih kao æto se
otkriva prost çovjek!”
2Sa 6:21 Ali David odgovori Mikali: “Pred Jahvom ja igram! Tako mi
œivoga Jahve, koji me izabrao mjesto tvog oca i mjesto svega njegova
doma da me postavi za kneza nad Izraelom, narodom Jahvinim: pred
Jahvom øu igrati!
2Sa 6:22 I joæ øu se dublje poniziti. Bit øu neznatan u tvojim oçima, ali
pred sluækinjama o kojima govoriæ, pred njima øu biti u çasti.”
2Sa 6:23 A Mikala, Æaulova køi, ne imade poroda do dana svoje smrti.
2Sa 7:1 Kad se David nastanio u svojem dvoru i kad mu je Jahve pribavio
mir od svih njegovih neprijatelja unaokolo,
2Sa 7:2 reçe kralj proroku Natanu: “Pogledaj! Ja, evo, stojim u dvoru od
cedrovine, a Kovçeg Boœji stoji pod æatorom.”
2Sa 7:3 A Natan odgovori kralju: “Idi i çini sve æto ti je na srcu jer je Jahve
s tobom.”
2Sa 7:4 Ali joæ iste noøi doåe Natanu ova Jahvina rijeç:
2Sa 7:5 “Idi i reci mome sluzi Davidu: Ovako govori Jahve: ‘Zar øeæ mi
ti sagraditi kuøu da u njoj prebivam?
2Sa 7:6 Nisam nikad prebivao u kuøi otkako sam izveo iz Egipta sinove
Izraelove pa do danaænjega dana, nego sam bio lutalac pod æatorom i
u prebivaliætu.
2Sa 7:7 Dok sam hodio sa svim Izraelovim sinovima, jesam li ijednu
rijeç rekao nekomu od Izraelovih sudaca kojima sam zapovjedio da
budu pastiri mojem narodu izraelskom i kazao: ‘Zaæto mi ne sagradite
kuøu od cedrovine?’
2Sa 7:8 Zato sad ovo reci mome sluzi Davidu: Ovako govori Jahve nad
vojskama: Ja sam te doveo s paænjaka, od ovaca i koza, da budeæ knez
nad mojim izraelskim narodom.
2Sa 7:9 Bio sam s tobom kuda si god iæao, iskorijenio sam sve tvoje
neprijatelje pred tobom. Ja øu ti pribaviti veliko ime, kao æto je velikaæko
ime na zemlji.
2Sa 7:10 Odredit øu prebivaliæte svojem izraelskom narodu, posadit øu
ga da œivi na svojem mjestu i da ne luta viæe naokolo, niti da ga zlikovci
muçe kao prije,
2Sa 7:11 onda kad sam odredio suce nad svojim izraelskim narodom.
Ja øu mu pribaviti mir od svih njegovih neprijatelja. Jahve øe te uçiniti
velikim. Jahve øe ti podiøi dom.
2Sa 7:12 I kad se ispune tvoji dani i ti poçineæ kod svojih otaca, podiøi øu
tvoga potomka nakon tebe, koji øe se roditi od tvoga tijela, i utvrdit øu
njegovo kraljevstvo.
2Sa 7:13 On øe sagraditi dom imenu mojem, a ja øu utvrditi njegovo
prijestolje zauvijek.
2Sa 7:14 Ja øu njemu biti otac, a on øe meni biti sin: ako uçini æto zlo,
kaznit øu ga ljudskom æibom i udarcima kako ih zadaju sinovi ljudski.
2Sa 7:15 Ali svoje naklonosti neøu odvratiti od njega, kao æto sam je
odvratio od Æaula koga sam uklonio ispred tebe.
2Sa 7:16 Tvoja øe kuøa i tvoje kraljevstvo trajati dovijeka preda mnom,
tvoje øe prijestolje çvrsto stajati zasvagda.’”
2Sa 7:17 Natan prenese Davidu sve te rijeçi i cijelo viåenje.
2Sa 7:18 Nato kralj David uåe u æator i stade pred Jahvom i pomoli se:
”Tko sam ja, Gospode Jahve, i æto je moj dom te si me doveo dovde?
2Sa 7:19 Pa i to je joæ premalo u tvojim oçima, Gospode Jahve, te dajeæ
svoja obeøanja kuøi svoga sluge za daleku buduønost i gledaæ na me
kao na ugledna çovjeka!
2Sa 7:20 Ali æto bi ti David joæ mogao kazati, kad ti sam poznajeæ svoga
slugu, Gospode Jahve!
2Sa 7:21 Radi svoje rijeçi i po svome srcu uçinio si sve ovo veliko djelo,
obznanivæi ove veliçajnosti.
2Sa 7:22 Zato si velik, Gospode Jahve; nema takvoga kakav si ti i nema
Boga osim tebe, po svemu æto smo uæima svojim çuli.
2Sa 7:23 Postoji li ijedan narod na zemlji kao tvoj izraelski narod radi
kojega je Bog iæao da ga izbavi sebi za narod da tako steçeæ sebi ime
velikim i straænim çudesima, izgoneøi krivoboœaçka plemena pred svojim
narodom koji si otkupio iz Egipta?
2Sa 7:24 Tako si uçinio svoj izraelski narod svojim narodom zauvijek, a
ti si mu, Jahve, postao Bogom.

265
2Sa 7:25 Zato sada, Gospode Jahve, ispuni zauvijek obeøanje koje si
dao svome sluzi i njegovu domu i uçini kako si obrekao.
2Sa 7:26 Neka se veliça tvoje ime zauvijek i neka se govori: Jahve nad
vojskama jest Bog Izraelov, a dom sluge tvoga Davida neka stoji çvrsto
pred tobom.
2Sa 7:27 Jer si ti, Jahve nad vojskama, Boœe Izraelov, objavio svome
sluzi ovo: ‘Ja øu ti podiøi dom.’ Zato je tvoj sluga smogao hrabrosti da ti
se pomoli ovom molitvom.
2Sa 7:28 Uistinu, Gospode Jahve, ti si Bog, tvoje su rijeçi istinite i ti
dajeæ ovo lijepo obeøanje svome sluzi.
2Sa 7:29 Udostoj se sada blagosloviti dom svoga sluge da ostane
dovijeka pred tobom. Jer kad ti, Gospode Jahve, obrekneæ i blagosloviæ,
kuøa tvoga sluge bit øe blagoslovljena zasvagda.”
Davidovi ratovi
2Sa 8:1 Poslije toga David porazi Filistejce i pokori ih te ote Gat s njegovim
selima iz filistejskih ruku.
2Sa 8:2 Porazi i Moapce i izmjeri ih uzicom polegavæi ih po zemlji: dvije
uzice odmjeri onih koje treba pogubiti, a jednu punu uzicu onih koje
treba ostaviti na œivotu. Tako Moapci postadoæe Davidovi podanici koji
su mu donosili danak.
2Sa 8:3 David je porazio i Hadadezera, Rehobova sina, sopskoga kralja,
kad je iziæao da proæiri svoju vlast do Rijeke.
2Sa 8:4 David zarobi od njega tisuøu i sedam stotina konjanika i dvadeset
tisuøa pjeæaka; ispresijecao je petne œile svim konjima od bojnih kola;
ostavio ih je samo stotinu.
2Sa 8:5 Damaæçanski su Aramejci doæli u pomoø Hadadezeru,
sopskome kralju, ali je David pobio meåu Aramejcima dvadeset i dvije
tisuøe ljudi.
2Sa 8:6 Postavio je namjesnike u Damaæçanskom Aramu. Tako
Aramejci postadoæe Davidovi podanici i moradoæe mu plaøati danak.
Jahve je davao pobjedu Davidu kuda je god iæao.
2Sa 8:7 David zaplijeni zlatne ætitove æto ih imahu Hadadezerove sluge
i donese ih u Jeruzalem.
2Sa 8:8 Iz Tebaha i iz Berotaja, Hadadezerovih gradova, donese kralj
David silni tuç.
2Sa 8:9 Kad je çuo hamatski kralj Tou da je David porazio svu Hadadezerovu
vojsku,
2Sa 8:10 poslao je svoga sina Hadorama kralju Davidu da ga pozdravi
i da mu çestita æto je vojevao protiv Hadadezera i porazio ga, jer je
Hadadezer bio u ratu s Touom; Hadoram donese srebrnih, zlatnih i
tuçanih predmeta.
2Sa 8:11 I njih kralj David posveti Jahvi sa srebrom i zlatom æto ga bijaæe
uzeo od svih naroda koje je pokorio:
2Sa 8:12 od Aramaca, Moabaca, Amonaca, Filistejaca i od Amaleçana
te od plijena Hadadezera, Rehobova sina, kralja Sobe.
2Sa 8:13 David steçe novu slavu kad je na povratku porazio Edomce,
u Slanoj dolini, osamnaest tisuøa njih.
2Sa 8:14 I postavi upravitelje u Edomu, i svi Edomci postadoæe podanici
Davidovi. I kuda je god David iæao, Jahve mu davaæe pobjedu.
Uprava kraljevstva
2Sa 8:15 David kraljevaæe nad svim Izraelom, çineøi pravo i pravicu
svemu svome narodu.
2Sa 8:16 Joab, sin Sarvijin, zapovijedaæe vojskom, a Joæafat, sin Ahiludov,
bijaæe ljetopisac.
2Sa 8:17 Sadok, sin Ahitubov, i Ebjatar, sin Ahimelekov, bijahu sveøenici;
Seraja bijaæe drœavni pisar;
2Sa 8:18 Benaja, sin Jojadin, zapovijedaæe Kereøanima i Peleøanima;
Davidovi sinovi bijahu namjesnici.
Davidova blagost prema sinu Jonatanovu
2Sa 9:1 Jednoga dana upita David: “Ima li joæ koji preœivjeli od Æaulove
kuøe da mu uçinim milost zbog Jonatana?”
2Sa 9:2 A bijaæe u Æaulovoj kuøi sluga po imenu Siba: njega dozvaæe
pred Davida i kralj ga zapita: “Jesi li ti Siba?” A on odgovori: “Jesam, tvoj
sluga!”
2Sa 9:3 A kralj nastavi: “Zar nema viæe nikoga od Æaulove kuøe da mu
iskaœem milost kao æto je Boœja milost?” A Siba odgovori kralju: “Ima joæ
Jonatanov sin koji je hrom na obje noge.”
2Sa 9:4 Kralj ga upita: “Gdje je on?” A Siba odgovori kralju: “Eno ga u
kuøi Makira, sina Amielova, u Lo Debaru.”
2Sa 9:5 Tada kralj David posla po njega u kuøu Makira, sina Amielova,
iz Lo Debara.

266
2Sa 9:6 Kad je Meribaal, sin Jonatana, sina Æaulova, doæao k Davidu,
pade niçice i pokloni se. A David reçe: “Meribaale!” On odgovori: “Evo
tvoga sluge!”
2Sa 9:7 A David mu reçe: “Ne boj se jer ti œelim iskazati milost zbog
tvoga oca Jonatana. Vratit øu ti sva polja tvoga djeda Æaula, a ti øeæ
svagda jesti kruh za mojim stolom.”
2Sa 9:8 Meribaal se pokloni i reçe: “Æto je tvoj sluga te iskazujeæ milost
mrtvome psu kao æto sam ja?”
2Sa 9:9 Potom kralj dozva Sibu, Æaulova slugu, i reçe mu: “Sve æto je
pripadalo Æaulu i njegovoj kuøi, sve to dajem sinu tvoga gospodara.
2Sa 9:10 Ti øeæ mu sa svojim sinovima i sa svojim slugama obraåivati
zemlju, od nje øeæ skupljati œetvu da obitelj tvoga gospodara ima kruha;
a Meribaal, sin tvoga gospodara, jest øe svagda za mojim stolom.” A
Siba imaæe petnaest sinova i dvadeset slugu.
2Sa 9:11 Siba odgovori kralju: “Tvoj øe sluga uçiniti sve æto je moj
gospodar i kralj zapovjedio svome sluzi.”
Meribaal je, dakle, jeo za Davidovim stolom kao jedan izmeåu kraljevih
sinova.
2Sa 9:12 Meribaal je imao maloga sina po imenu Mika. A svi koji su
œivjeli u Sibinoj kuøi bijahu u sluœbi Meribaala.
2Sa 9:13 A Meribaal je boravio u Jeruzalemu, jer je uvijek jeo za kraljevim
stolom. Bio je hrom na obje noge.
2Sa 10:1 Poslije toga umrije Nahaæ, kralj Amonaca, a zakralji se njegov
sin Hanun mjesto njega.
2Sa 10:2 A David reçe u sebi: “Œelio bih iskazati ljubav Nahaæevu sinu
Hanunu, kao æto je njegov otac iskazao meni.” Zato David posla svoje
sluge da mu izraze suøut zbog njegova oca. Ali kad su Davidove sluge
doæle u zemlju Amonaca,
2Sa 10:3 rekoæe knezovi Amonaca svome gospodaru Hanunu: “Zar
misliæ da je David poslao ljude da ti izraze suøut zato æto bi htio iskazati
çast tvome ocu? Nije li moœda zato David poslao svoje ljude k tebi da
razvide grad da bi doznao njegovu obranu i potom ga oborio?”
2Sa 10:4 Tada Hanun pograbi Davidove sluge, obrija im pola brade i
skrati im haljine dopola, sve do zadnjice, i posla ih natrag.
2Sa 10:5 Kad su to javili Davidu, posla on çovjeka pred njih, jer su ti ljudi
bili teæko osramoøeni, i poruçi im: “Ostanite u Jerihonu dok vam ne
naraste brada, pa se onda vratite!”
2Sa 10:6 Tada Amonci uvidjeæe da su se omrazili s Davidom; zato
Amonci poslaæe glasnike da za plaøu unajme Aramejce iz Bet Rehoba
i Aramejce iz Sobe, dvadeset tisuøa pjeæaka, zatim kralja Maake, tisuøu
ljudi, i ljude iz Toba, dvanaest tisuøa vojnika.
2Sa 10:7 Kad je David to çuo, posla Joaba s vojskom i izabranim junacima.
2Sa 10:8 Amonci iziåoæe i svrstaæe se u bojni red pred gradskim vratima,
dok su Aramejci iz Sobe i iz Rehoba i ljudi iz Toba i iz Maake stajali
zasebno na polju.
2Sa 10:9 Vidjevæi postavljene bojne redove prema sebi sprijeda i straga,
probra Joab najvrsnije meåu Izraelcima i svrsta ih prema Aramejcima.
2Sa 10:10 Ostalu vojsku predade bratu Abiæaju da je svrsta prema
Amoncima.
2Sa 10:11 I reçe mu: “Ako Aramejci budu jaçi od mene, onda ti meni
priskoçi u pomoø; ako Amonci budu jaçi od tebe, ja øu tebi pohrliti u
pomoø.
2Sa 10:12 Budi hrabar i junaçki se drœimo radi naroda i radi gradova
svoga Boga; a Jahve neka uçini æto je dobro u njegovim oçima.”
2Sa 10:13 Tada se Joab i vojska koja je bila s njim poçeæe primicati da
udare na Aramejce, ali oni pobjegoæe pred njima.
2Sa 10:14 Kad su Amonci vidjeli da su Aramejci pobjegli, umakoæe i oni
ispred Abiæaja i povukoæe se u grad. Tada Joab odustane od rata protiv
Amonaca i vrati se u Jeruzalem.
2Sa 10:15 Kad su Aramejci vidjeli gdje su ih Izraelci razbili, skupiæe
ponovo svoje çete.
2Sa 10:16 Hadadezer posla glasnike i skupi Aramejce æto su s one
strane rijeke. Ovi doåoæe u Helam pod vodstvom Æobaka, vojvode
Hadadezerove vojske.
2Sa 10:17 Poæto su to javili Davidu, on skupi sve Izraelce i, preæavæi
preko Jordana, doåe u Helam. Aramejci se svrstaæe protiv Davida i
zametnuæe s njime boj.
2Sa 10:18 Ali Aramejci udariæe u bijeg ispred Izraelaca i David im pobi
sedam stotina konja od bojnih kola i çetrdeset tisuøa pjeæaka; pogubi i
njihova vojvodu Æobaka te je ondje umro.

267
2Sa 10:19 A kad svi kraljevi, Hadadezerovi vazali, vidjeæe da ih je razbio
Izrael, sklopiæe mir s Izraelom i poçeæe mu sluœiti. A Aramejci se viæe
nisu usuåivali pomagati Amoncima.
2Sa 11:1 U poçetku slijedeøe godine, u doba kad kraljevi izlaze u rat,
posla David Joaba i s njim svoje ljude i svega Izraela: oni pobiæe Amonce
i podsjedoæe Rabu. A David osta u Jeruzalemu.
2Sa 11:2 A jednoga dana predveçe usta David sa svoje postelje i proæeta
se po krovu svoje palaçe. Opazi s krova œenu gdje se kupa. Ta œena
bijaæe izvanredno lijepa.
2Sa 11:3 David se propita za tu œenu i rekoæe mu: “Pa to je Bat-Æeba, køi
Eliamova i œena Urije Hetita!”
2Sa 11:4 Nato David posla glasnika da je dovedu k njemu. Kad je doæla,
leœe on s njom, upravo kad se bila oçistila od svoje neçistoøe. Zatim se
ona vrati svojoj kuøi.
2Sa 11:5 Œena zatrudnje te poruçi Davidu: “Trudna sam!”
2Sa 11:6 Tada David posla poruku Joabu: “Poæalji k meni Uriju Hetita!”
I Joab posla Uriju k Davidu.
2Sa 11:7 Kad je Urija doæao k njemu, zapita ga David kako je Joab, kako
je vojska i kako napreduje rat.
2Sa 11:8 Potom David reçe Uriji: “Siåi u svoju kuøu i operi svoje noge!”
Urija iziåe iz kraljeva dvora, a za njim ponesoæe dar s kraljeva stola.
2Sa 11:9 Ali Urija osta da spava pred vratima kraljeva dvora sa
straœarima svoga gospodara i ne ode svojoj kuøi.
2Sa 11:10 Javiæe to Davidu govoreøi: “Urija nije otiæao svojoj kuøi!” Tada
David upita Uriju: “Zar nisi doæao s puta? Zaæto ne ideæ svojoj kuøi?”
2Sa 11:11 A Urija odgovori Davidu: “Kovçeg, Izrael i Juda borave pod
æatorima, moj gospodar Joab i straœa moga gospodara borave na
otvorenu polju, a ja da uåem u svoju kuøu da jedem i da pijem i da spavam
sa svojom œenom? Œivoga mi Jahve, i tako mi tvoga œivota, zaista
neøu uçiniti neæto takvo!”
2Sa 11:12 Tada David reçe Uriji: “Ostani joæ danas ovdje, a sutra øu te
otpustiti.” Tako Urija osta u Jeruzalemu onaj dan.
2Sa 11:13 Sutradan David pozva Uriju da jede i da pije pred njim i on ga
opi. A uveçer Urija iziåe i leœe na svoju postelju sa straœama svoga
gospodara, ali svojoj kuøi nije otiæao.
2Sa 11:14 Ujutro David napisa pismo Joabu i posla ga po Uriji.
2Sa 11:15 A u tom pismu pisao je ovako: “Postavite Uriju naprijed, gdje
je najœeæøi boj, pa uzmaknite iza njega: neka bude pogoåen i neka
pogine!”
2Sa 11:16 Zato Joab, opsjedajuøi grad, postavi Uriju na mjesto gdje je
znao da stoje najhrabriji ratnici.
2Sa 11:17 Kad su onda graåani provalili van i pobili se s Joabom, pade
nekoliko od njegove vojske, od Davidovih ljudi, a pogibe i Urija Hetit.
2Sa 11:18 Potom Joab posla çovjeka i javi Davidu sve æto se dogodilo
u boju.
2Sa 11:19 I zapovjedi glasniku ovako: “Kad pripovjediæ kralju sve æto se
dogodilo u boju,
2Sa 11:20 moœda øe se kralj razljutiti pa ti kazati: ‘Zaæto ste se primakli
tako blizu gradu da navalite? Zar niste znali da se obiçno izmeøu strijele
sa zida?
2Sa 11:21 Tko je ubio Abimeleka, sina Jerubaalova? Nije li jedna œena
bacila na njega mlinski kamen, ozgo sa zida, te je poginuo u Tebesu?
Zaæto ste se primakli tako blizu zidu?’ Ako ti tako kaœe, a ti mu reci:
‘Poginuo je i tvoj sluga Urija Hetit.’”
2Sa 11:22 Glasnik krenu na put, doåe k Davidu i pripovjedi mu sve æto
mu je naloœio Joab. A David planu gnjevom na Joaba i reçe glasniku:
“Zaæto ste se primakli tako blizu zidu? Tko je ubio Abimeleka, sina Jerubaalova?
Nije li jedna œena bacila na njega mlinski kamen, ozgo sa
zida, te je poginuo u Tebesu? Zaæto ste se primakli tako blizu zidu?”
2Sa 11:23 Glasnik odgovori Davidu: “Ti su ljudi silovito udarali na nas i
izaæli su protiv nas na otvoreno polje. Mi smo ih potisnuli natrag do
gradskih vrata,
2Sa 11:24 ali su strijelci sa zida stali izmetati strijele na tvoje ljude te ih
je poginulo nekoliko izmeåu kraljevih slugu; tako je poginuo i tvoj sluga
Urija Hetit.”
2Sa 11:25 Tada David reçe glasniku: “Ovako reci Joabu: ‘Nemoj to
uzimati toliko k srcu, jer maç proœdire sad ovoga, sad onoga. Udaraj joæ
jaçe na grad i obori ga!’ Tako øeæ mu vratiti srçanost!”
2Sa 11:26 Kad je Urijina œena çula da je poginuo njezin muœ Urija, œalila
je za svojim muœem.
2Sa 11:27 A kad je proælo vrijeme œalosti, posla David po nju i uze je u

268
svoj dvor, i ona mu posta œenom. I rodi mu sina. Ali djelo koje uçini David
bijaæe zlo u oçima Jahvinim.
Natanovi prijekori - Davidovo kajanje
2Sa 12:1 Jahve posla proroka Natana k Davidu. On uåe k njemu i reçe
mu:
”U nekom gradu œivjela dva çovjeka, jedan bogat, a drugi siromaæan.
2Sa 12:2 Bogati imaæe ovaca i goveda u obilju.
2Sa 12:3 A siromah nemaæe niæta, osim jedne jedine ovçice koju bijaæe
kupio. Hranio ju je i ona je rasla kraj njega i s njegovom djecom; jela je
od njegova zalogaja, pila iz njegove çaæe; spavala ja na njegovu krilu:
bila mu je kao køi.
2Sa 12:4 I doåe putnik k bogatom çovjeku, a njemu bilo œao uzeti od
svojih ovaca ili goveda da zgotovi gostu koji mu je doæao. On ukrade
ovçicu siromaha i zgotovi je za svog pohodnika.”
2Sa 12:5 Tada David planu œestokim gnjevom na toga çovjeka i reçe
Natanu: “Tako mi œivog Jahve, smrt je zasluœio çovjek koji je to uçinio!
2Sa 12:6 Çetverostruko øe naknaditi ovcu zato æto je uçinio to djelo i æto
nije znao milosråa!”
2Sa 12:7 Tada Natan reçe Davidu: “Ti si taj çovjek! Ovako govori Jahve,
Bog Izraelov: ‘Ja sam te pomazao za kralja nad Izraelom, ja sam te
izbavio iz Æaulove ruke.
2Sa 12:8 Predao sam ti kuøu tvoga gospodara, poloœio sam œene tvoga
gospodara na tvoje krilo, dao sam ti dom Izraelov i dom Judin; a ako to
nije dosta, dodat øu ti joæ ovo ili ono.
2Sa 12:9 Zaæto si prezreo Jahvu i uçinio ono æto je zlo u njegovim oçima?
Ubio si maçem Uriju Hetita, a njegovu si œenu uzeo za svoju œenu. Jest,
njega si ubio maçem Amonaca.
2Sa 12:10 Zato se neøe nikada viæe okrenuti maç od tvoga doma, jer si
me prezreo i jer si uzeo œenu Urije Hetita da ti bude œena.’
2Sa 12:11 Ovako govori Jahve: ‘Evo ja øu podiøi na te zlo iz tvoga doma.
Uzet øu tvoje œene ispred tvojih oçiju i dat øu ih tvome bliœnjemu, koji øe
spavati s tvojim œenama na vidiku ovome suncu.
2Sa 12:12 Ti si doduæe radio tajno, ali ja øu ovu prijetnju izvræiti pred
svim Izraelom i pred ovim suncem!’”
2Sa 12:13 Tada David reçe Natanu: “Sagrijeæio sam protiv Jahve!” A
Natan odvrati Davidu: “Jahve ti opraæta tvoj grijeh: neøeæ umrijeti.
2Sa 12:14 Ali jer si tim djelom prezreo Jahvu, neminovno øe umrijeti
dijete koje ti se rodilo!”
2Sa 12:15 Potom Natan ode svojoj kuøi.
Smrt Bat-Æebina djeteta - Roåenje Salomonovo
A Jahve udari dijete koje je Urijina œena rodila Davidu i ono se teæko
razbolje.
2Sa 12:16 David se molitvom obrati Bogu za dijete: postio je, vraøao se
kuøi i leœao preko noøi na goloj zemlji, pokriven vreøom.
2Sa 12:17 A starjeæine njegova doma stajahu oko njega da ga podignu
sa zemlje, ali on ne htjede i ne okusi s njima nikakva jela.
2Sa 12:18 A sedmi dan umrije dijete. Davidovi dvorani ne usudiæe se
javiti mu da je dijete umrlo. Jer miæljahu: “Dok je dijete bilo œivo, govorili
smo mu, a on nas nije htio sluæati. A kako øemo mu kazati da je dijete
umrlo? Uçinit øe zlo!”
2Sa 12:19 A David opazi da njegovi dvorani æapøu meåu sobom i on
shvati da je dijete umrlo. I upita David svoje dvorane: “Je li dijete umrlo?”
A oni odgovoriæe: “Umrlo je.”
2Sa 12:20 Tada David usta sa zemlje, okupa se, pomaza se i preobuçe
se u druge haljine. Zatim uåe u Dom Jahvin i pokloni se. Vrativæi se
potom svojoj kuøi, zatraœi da mu dadu jela; i jeo je.
2Sa 12:21 A njegovi dvorani upitaæe ga: “Æto to radiæ? Dok je dijete bilo
œivo, postio si i plakao; a sada, kad je dijete umrlo, ustajeæ i jedeæ!”
2Sa 12:22 A on odgovori: “Dok je dijete bilo œivo, postio sam i plakao jer
sam mislio: ‘Tko zna? Jahve øe se moœda smilovati na me i dijete øe
ostati œivo!’
2Sa 12:23 A sada, kad je umrlo, çemu da postim? Mogu li ga vratiti? Ja
øu otiøi k njemu, ali se ono neøe vratiti k meni!”
2Sa 12:24 Potom David utjeæi svoju œenu Bat-Æebu. Doåe k njoj i leœe
s njom. Ona zatrudnje i rodi sina komu nadjenu ime Salomon. Jahve ga
zamilova
2Sa 12:25 i objavi to po proroku Natanu. Ovaj ga nazva imenom Jedidja,
po rijeçi Jahvinoj.
2Sa 12:26 Joab navali na Rabu sinova Amonovih i osvoji kraljevski grad.
2Sa 12:27 Tada Joab posla glasnika k Davidu s porukom: “Ja sam navalio
na Rabu i osvojio grad uz vodu.

269
2Sa 12:28 Sada ti skupi ostalu vojsku, opkoli grad i osvoji ga, da ne bih
ja osvojio grada i dao mu svoje ime.”
2Sa 12:29 I skupi David svu vojsku, krenu na Rabu, navali na grad i
zauze ga.
2Sa 12:30 Ondje skinu s Malkomove glave krunu, koja bijaæe teæka
jedan zlatni talenat; u njoj je bio dragi kamen, koji posta ures na Davidovoj
glavi. I vrlo bogat plijen odnese iz grada.
2Sa 12:31 A narod koji bijaæe u njemu izvede i stavi ga da radi kod pila,
œeljeznim pijucima i œeljeznim sjekirama i upotrijebi ga za rad u ciglanama.
I tako je isto çinio svim gradovima sinova Amonovih. Potom se
David sa svom vojskom vrati u Jeruzalem.
Amnon osramoøuje svoju sestru Tamaru
2Sa 13:1 A potom se dogodi ovo: Davidov sin Abæalom imao je lijepu
sestru po imenu Tamaru i u nju se zaljubio Davidov sin Amnon.
2Sa 13:2 Amnon se toliko muçio da se gotovo razbolio radi svoje sestre
Tamare: jer ona bijaæe djevica, pa Amnon nije vidio moguønosti da joj
uçini bilo æto.
2Sa 13:3 Ali imaæe Amnon prijatelja po imenu Jonadaba, sina Davidova
brata Æimeja; a Jonadab bijaæe vrlo domiæljat.
2Sa 13:4 I upita on Amnona: “Odakle to, kraljev sine, da si svako jutro
mlitav? Ne bi li mi kazao?” A Amnon mu odgovori: “Zaljubljen sam u
Tamaru, sestru svoga brata Abæaloma.”
2Sa 13:5 A Jonadab mu reçe: “Lezi u postelju i priçini se bolestan, pa
kad doåe tvoj otac da te pohodi, ti mu reci: ‘Dopusti da doåe moja sestra
Tamara da mi dade jesti; ako ona pred mojim oçima zgotovi jelo da to
vidim, onda øu iz njezine ruke jesti.’”
2Sa 13:6 Amnon, dakle, leœe i priçini se bolestan. Kad je doæao kralj da
ga pohodi, reçe Amnon kralju: “Dopusti da doåe moja sestra Tamara da
pred mojim oçima zgotovi koji kolaç i ja øu se okrijepiti iz njezine ruke.”
2Sa 13:7 Tada David poruçi Tamari u palaçu: “Idi u kuøu svoga brata
Amnona i priredi mu jelo!”
2Sa 13:8 Tamara ode u kuøu svoga brata Amnona. A on leœaæe. Uze
ona braæna, umijesi ga, naçini kolaçe pred njegovim oçima te ih ispeçe.
2Sa 13:9 Potom uze tavu i istrese je preda njega, ali Amnon ne htjede
jesti nego reçe: “Otpremite sve odavde!” I svi iziåoæe od njega.
2Sa 13:10 Tada Amnon reçe Tamari: “Donesi mi jelo u spavaonicu da
se okrijepim iz tvoje ruke!” I Tamara uze kolaçe koje bijaæe zgotovila i
donese ih svome bratu Amnonu u spavaonicu.
2Sa 13:11 A kad mu je pruœila da jede, on je uhvati rukom i reçe joj:
“Doåi, sestro moja, lezi sa mnom!”
2Sa 13:12 A ona mu reçe: “Nemoj, brate moj! Ne sramoti me jer se tako
ne radi u Izraelu. Ne çini takve sramote!
2Sa 13:13 Kuda bih ja sa svojom sramotom? A i ti bi bio kao bestidnik u
Izraelu! Nego govori s kraljem: on me neøe uskratiti tebi!”
2Sa 13:14 Ali je on ne htjede posluæati, nego je svlada i leœe s njom.
2Sa 13:15 Nato je odmah zamrzi silnom mrœnjom te je mrœnja kojom ju
je zamrzio bila veøa od ljubavi kojom ju je prije ljubio. I reçe joj Amnon:
“Ustani! Odlazi!”
2Sa 13:16 A ona mu odvrati: “Ne, brate moj! Ako me sad otjeraæ, bit øe
to veøe zlo od onoga koje si mi uçinio!” Ali je on ne htjede sluæati,
2Sa 13:17 nego dozva momka koji ga je sluœio i zapovjedi mu: “Otjeraj
ovu od mene, izbaci je i zakljuçaj vrata za njom!”
2Sa 13:18 (A ona je imala na sebi haljinu s dugim rukavima, jer su se
nekoø u takve haljine oblaçile kraljeve køeri dok su bile djevojke.) Sluga
je izvede van i zakljuça vrata za njom.
2Sa 13:19 Tada Tamara uze praæine i posu se njom po glavi, razdrije
haljinu s dugim rukavima koju je imala na sebi, stavi ruku na glavu i ode
viçuøi glasno dok je iæla.
2Sa 13:20 A njezin je brat Abæalom upita: “Je li moœda tvoj brat Amnon
bio s tobom? Ali sada, sestro moja, æuti: brat ti je! Ne uzimaj to k srcu!”
Tako je Tamara ostala osamljena u kuøi svoga brata Abæaloma.
2Sa 13:21 Kad je kralj David çuo sve æto se dogodilo, vrlo se razgnjevi,
ali ne htjede œalostiti svoga sina Amnona, koga je ljubio jer mu bijaæe
prvoroåenac.
2Sa 13:22 A Abæalom ne reçe Amnonu ni rijeçi, ni zle ni dobre, jer je
Abæalom zamrzio Amnona æto mu osramoti sestru Tamaru.
Abæalom ubija Amnona i bjeœi
2Sa 13:23 A poslije dvije godine imao je Abæalom striœenje ovaca u Baal
Hasoru kod Efrajima; i Abæalom pozva svu kraljevu obitelj.
2Sa 13:24 Abæalom doåe kralju i reçe mu: “Evo, tvoj sluga ima striœenje
ovaca, pa neka se kralj i njegovi dvorani udostoje doøi svome sluzi.”

270
2Sa 13:25 Ali kralj odgovori Abæalomu: “Ne, sine, neøemo doøi svi, da
ti ne budemo na teret.” Abæalom ustraja, ali kralj ne htjede iøi, nego ga
blagoslovi i otpusti.
2Sa 13:26 Ali Abæalom nastavi: “Ako ti neøeæ, dopusti da bar moj brat
Amnon poåe s nama.” A kralj ga upita: “Zaæto da ide s tobom?”
2Sa 13:27 Ali je Abæalom i dalje navaljivao te David naposljetku pusti s
njim Amnona i sve kraljeve sinove.
Abæalom priredi kraljevsku gozbu
2Sa 13:28 i zapovjedi svojim slugama ovako: “Pazite! Kad se Amnonu
razveseli srce od vina i ja vam viknem: ‘Ubijte Amnona!’ tada ga pogubite!
Ne bojte se, jer vam tako zapovijedam! Ohrabrite se i pokaœite se
junaci!”
2Sa 13:29 I Abæalomove sluge uçiniæe s Amnonom kako im zapovjedi
Abæalom. Tada skoçiæe svi kraljevi sinovi, pojahaæe svaki svoju mazgu
i pobjegoæe.
2Sa 13:30 Dok su oni joæ bili na putu, doåe ovakva vijest Davidu:
“Abæalom je pobio sve kraljeve sinove, nije ostao od njih ni jedan jedini.”
2Sa 13:31 Kralj ustade, razdrije svoje haljine i baci se na zemlju; i svi
njegovi dvorani koji stajahu oko njega razdrijeæe svoje haljine.
2Sa 13:32 Ali Jonadab, sin Davidova brata Æimeja, progovori ovako:
“Neka ne govori moj gospodar da su pobili sve mladiøe, kraljeve sinove,
jer je poginuo samo Amnon: na Abæalomovu licu mogla se predviåati
nesreøa od onoga dana kad je Amnon osramotio njegovu sestru Tamaru.
2Sa 13:33 Zato neka sada moj gospodar i kralj ne misli u srcu da su svi
kraljevi sinovi poginuli. Poginuo je samo Amnon,
2Sa 13:34 a Abæalom je pobjegao.” A momak koji bijaæe na straœi podiœe
oçi i ugleda mnoætvo naroda gdje silazi cestom od Horonajima. Straœar
doåe i javi kralju: “Vidio sam ljude gdje silaze cestom od Horonajima po
gorskom obronku.”
2Sa 13:35 Tada Jonadab reçe kralju: “Evo stigoæe kraljevi sinovi!
Dogodilo se kako je rekao tvoj sluga.”
2Sa 13:36 Tek æto je to izrekao, a to kraljevi sinovi uåoæe i zaplakaæe u
sav glas; a i kralj i svi njegovi dvorani plakahu.
2Sa 13:37 Abæalom pak bijaæe pobjegao i otiæao k Talmaju, sinu Amihudovu,
geæurskom kralju. A David tugovaæe za svojim sinom bez
prestanka.
2Sa 13:38 A poæto je Abæalom pobjegao i otiæao u Geæur, ostao je ondje
tri godine.
2Sa 13:39 Kralj David prestao se srditi na Abæaloma jer se utjeæio zbog
smrti Amnonove.
2Sa 14:1 A Joab, sin Sarvijin, opazi da se kraljevo srce okreøe k
Abæalomu.
2Sa 14:2 Zato Joab poæalje u Tekou po jednu pametnu œenu i reçe joj:
“Uçini se kao da si u œalosti za mrtvim, obuci œalobne haljine, nemoj se
mazati uljem, nego budi kao œena koja je veø dugo vremena u œalosti za
mrtvim.
2Sa 14:3 Otiøi øeæ kralju i govorit øeæ mu ovako.” I Joab je nauçi æto øe
govoriti.
2Sa 14:4 Œena iz Tekoe ode kralju, pade niçice na zemlju i pokloni se,
zatim reçe: “Pomozi, kralju!”
2Sa 14:5 Kralj je upita: “Æto ti je?” A ona odgovori: “Ah, ja sam udovica.
Muœ mi je umro,
2Sa 14:6 a tvoja je sluœbenica imala dva sina. Oni se posvadiæe u polju,
a nije bilo nikoga da ih razdvoji te je jedan od njih udario svoga brata i
ubio ga.
2Sa 14:7 I sad se podiœe sav rod na tvoju sluœbenicu i reçe: ‘Predaj nam
toga æto je ubio svoga brata: mi øemo ga pogubiti za œivot njegova brata
koga je ubio, a time øemo zatrti i baætinika.’ Tako hoøe da ugase œeravicu
koja mi je ostala, da ne ostave mome muœu ni imena ni potomstva na
zemlji.”
2Sa 14:8 A kralj reçe œeni: “Idi svojoj kuøi, ja øu odrediti æto treba za te.”
2Sa 14:9 A œena iz Tekoe reçe kralju: “Gospodaru kralju! Neka na me i
na moj oçinski dom padne krivica; kralj i njegovo prijestolje neduœni su
u tome!”
2Sa 14:10 A kralj nastavi: “Onoga koji ti se zaprijetio dovedi k meni! Taj
te neøe viæe dirnuti!”
2Sa 14:11 A ona reçe: “Neka se kralj udostoji spomenuti ime Jahve,
svoga Boga, da krvni osvetnik neøe umnoœiti zator i da neøe pogubiti
moga sina!” A on obeøa: “Tako mi œivog Jahve, nijedna vlas neøe pasti
s glave tvome sinu!”
2Sa 14:12 A œena nastavi: “Dopusti da tvoja sluœbenica kaœe jednu rijeç

271
svome gospodaru kralju.” A on odvrati: “Govori!”
2Sa 14:13 A œena reçe: “Dakle, zaæto je kralj - jer se izriçuøi ovakvu
presudu sam priznao krivim - donio protiv naroda Boœjega odluku da ne
puæta kuøi onoga koga je prognao?
2Sa 14:14 Mi smo svi osuåeni na smrt, sliçni smo vodi koja se prolije na
zemlju i viæe se ne moœe skupiti, i Bog ne podiœe mrtvaca: neka, dakle,
kralj misli na to da prognanik ne ostane izagnan daleko od njega.
2Sa 14:15 A razlog zaæto sam doæla da iznesem pred svoga gospodara
kralja ovu stvar bio je taj æto su me zaplaæili ljudi, pa je mislila tvoja
sluœbenica: moram govoriti s kraljem, moœda øe kralj uçiniti ono æto mu
njegova sluœbenica kaœe.
2Sa 14:16 Jer øe kralj posluæati svoju sluœbenicu i izbaviti je iz ruku
çovjeka koji hoøe da me istrijebi zajedno s mojim sinom iz Boœje baætine.
2Sa 14:17 Zato je tvoja sluœbenica pomislila: neka mi rijeç moga gospodara
i kralja bude na umirenje. Jer moj je gospodar i kralj kao Boœji
anåeo koji sluæa dobro i zlo. Jahve, tvoj Bog, neka bude s tobom!”
2Sa 14:18 Tada progovori kralj i reçe œeni: “Nemoj mi sada zatajiti ono
æto øu te pitati!” A œena odgovori: “Neka govori moj gospodar kralj!”
2Sa 14:19 Tada kralj upita: “Nisu li Joabovi prsti s tobom u svemu tome?”
A œena odgovori: “Tako bio œiv, gospodaru kralju, zaista se ne moœe ni
desno ni lijevo od svega æto je kazao moj gospodar i kralj! Jest, tvoj mi
je sluga Joab zapovjedio, on je nauçio tvoju sluœbenicu sve ove rijeçi.
2Sa 14:20 Tvoj je sluga Joab to uçinio da bi svemu dao drugo lice, ali je
moj gospodar mudar kao Boœji anåeo, on zna sve æto se zbiva na zemlji.”
2Sa 14:21 Tada se kralj okrenu Joabu i reçe mu: “Dobro, uçinit øu to. Idi
i dovedi natrag mladiøa Abæaloma!”
2Sa 14:22 A Joab pade licem na zemlju, pokloni se i zahvali kralju;
zatim reçe Joab: “Danas vidi tvoj sluga da je naæao milost u tvojim oçima,
gospodaru kralju, kad je kralj ispunio molbu svoga sluge.”
2Sa 14:23 Potom se diœe Joab, ode u Geæur i dovede Abæaloma natrag
u Jeruzalem.
2Sa 14:24 Ali kralj reçe: “Neka ide u svoju kuøu, a meni neka ne dolazi
na oçi!” I Abæalom se povuçe u svoju kuøu i ne doåe kralju na oçi.
Pohvale Abæalomu
2Sa 14:25 U svemu Izraelu ne bijaæe çovjeka tako lijepa kao Abæalom
komu bi se mogle izreøi tolike pohvale: od pete do glave nije bilo na
njemu mane.
2Sa 14:26 A kad bi æiæao kosu - a æiæao ju je na koncu svake godine, jer
mu je bila preteæka pa ju je morao æiæati - mjerio bi svoju kosu: bila bi
teæka dvije stotine æekela, po kraljevskoj mjeri.
2Sa 14:27 Abæalomu se rodiæe tri sina i jedna køi po imenu Tamara; bila
je to vrlo lijepa œena.
2Sa 14:28 Abæalom provede dvije godine u Jeruzalemu a da nije doæao
kralju na oçi.
2Sa 14:29 Tada Abæalom pozva Joaba k sebi da bi ga poslao kralju, ali
Joab ne htjede doøi k njemu; i posla drugi put po njega, ali on opet ne
htjede doøi.
2Sa 14:30 Tada Abæalom zapovjedi slugama: “Znate Joabovo polje
koje je pokraj mojega i na kojem raste jeçam: idite i zapalite ga!” I
Abæalomove sluge zapaliæe ono polje.
2Sa 14:31 Tada se diœe Joab, doåe k Abæalomu u kuøu i upita ga: “Zaæto
su tvoje sluge zapalile moje polje?”
2Sa 14:32 A Abæalom odgovori Joabu: “Ja sam poslao k tebi i poruçio
ti: ‘Doåi ovamo, œelio bih te poslati kralju s ovom porukom: Zaæto sam se
vratio iz Geæura?’ Bolje bi bilo za mene da sam joæ ondje. Zato sad hoøu
da doåem kralju na oçi, pa ako ima na meni kakva krivica, neka me
pogubi!”
2Sa 14:33 Joab ode kralju i javi mu te rijeçi. Zatim kralj pozva Abæaloma.
Doåe on pred kralja, pokloni mu se i pade niçice pred kralja. I kralj poljubi
Abæaloma.
2Sa 15:1 Poslije toga nabavi Abæalom sebi kola i konje i pedeset ljudi
koji su trçali pred njim.
2Sa 15:2 Abæalom je u rano jutro stajao kraj puta koji vodi do gradskih
vrata; i tko god je imao kakvu parnicu te iæao kralju na sud, Abæalom bi
ga dozvao k sebi i pitao: “Iz kojega si grada?” A kad bi ovaj odgovorio:
“Tvoj je sluga iz toga i toga Izraelova plemena”,
2Sa 15:3 tada bi mu Abæalom rekao: “Vidiæ, tvoja je stvar dobra i
pravedna, ali neøeæ naøi nikoga koji bi te sasluæao kod kralja.”
2Sa 15:4 Abæalom bi nastavljao: “Ah, kad bi mene postavili za suca u
zemlji! Svaki bi koji ima kakvu parnicu ili sud dolazio k meni i ja bih mu
pribavio pravo!”

272
2Sa 15:5 A kad bi mu se tko pribliœio da mu se pokloni, on bi pruœio ruku,
privukao ga k sebi i poljubio.
2Sa 15:6 Tako je çinio Abæalom svim Izraelcima koji su dolazili na sud
kralju. Time je Abæalom predobivao srca Izraelaca za sebe.
Abæalomova pobuna
2Sa 15:7 Kad su proæle çetiri godine, Abæalom reçe kralju: “Dopusti da
odem u Hebron i da izvræim zavjet kojim sam se zavjetovao Jahvi.
2Sa 15:8 Jer kad bijah u Geæuru u Aramu, tvoj se sluga zavjetovao
ovako: ‘Ako me Jahve dovede natrag u Jeruzalem, iskazat øu çast Jahvi
u Hebronu.’”
2Sa 15:9 A kralj mu odgovori: “Idi u miru!” I on krenu na put i ode u
Hebron.
2Sa 15:10 Abæalom razasla tajne glasnike po svim Izraelovim
plemenima i poruçi im: “Kad çujete zvuk roga, tada recite: Abæalom je
postao kralj u Hebronu.”
2Sa 15:11 A ode s Abæalomom dvije stotine ljudi iz Jeruzalema; bijahu
to uzvanici koji su bezazleno poæli ne znajuøi æto se sprema.
2Sa 15:12 Abæalom posla i po Gilonjanina Ahitofela, Davidova savjetnika,
iz njegova grada Gilona, da pribiva prinoæenju œrtava. Urota je bila
jaka, a mnoætvo Abæalomovih pristaæa sve je viæe raslo.
Davidov bijeg
2Sa 15:13 Tada stiœe Davidu glasnik te mu javi: “Srce Izraelaca priklonilo
se Abæalomu.”
2Sa 15:14 Tada David reçe svim svojim dvoranima koji bijahu s njim u
Jeruzalemu: “Ustanite! Bjeœimo! Inaçe neøemo uteøi od Abæaloma.
Pohitite brzo, da on ne bude brœi i ne stigne nas, da ne obori na nas zlo
i ne pobije grada oætricom maça!”
2Sa 15:15 A kraljevi dvorani odgovoriæe kralju: “Æto god odluçi naæ
gospodar kralj, evo tvojih slugu!”
2Sa 15:16 I kralj iziåe pjeæice sa svim svojim dvorom; ipak ostavi kralj
deset inoça da çuvaju palaçu.
2Sa 15:17 I kralj ode pjeæice sa svim narodom i zaustavi se kod posljednje
kuøe.
2Sa 15:18 Svi njegovi dvorani stajahu uza njega. Tada svi Kereøani, svi
Peleøani, Itaj i svi Giøani koji bijahu doæli s njim iz Gata, æest stotina ljudi,
proåoæe pred kraljem.
2Sa 15:19 Kralj upita Itaja Giøanina: “Zaæto i ti ideæ s nama? Vrati se i
ostani kod kralja! Ti si stranac, prognan iz svoje zemlje.
2Sa 15:20 Juçer si doæao, a danas da te vodim da se potucaæ s nama
kad ja idem kamo me sreøa nanese. Vrati se i odvedi svoju braøu natrag
sa sobom, a Jahve neka ti iskaœe ljubav i vjernost!”
2Sa 15:21 Ali Itaj odgovori kralju ovako: “Œivoga mi Jahve i tako mi œiv
bio moj gospodar kralj: gdje god bude moj gospodar kralj, bilo na smrt
ili na œivot, ondje øe biti i tvoj sluga!”
2Sa 15:22 Tada David reçe Itaju: “Hajde, proåi!” I Itaj iz Gata proåe sa
svim svojim ljudima i sa svom svojom pratnjom.
2Sa 15:23 Svi plakahu iza glasa. Kralj je stajao na potoku Kidronu i sav
je narod prolazio pred njim prema pustinji.
2Sa 15:24 Bijaæe ondje i Sadok i s njim svi leviti koji su nosili Kovçeg
Boœji. I oni spustiæe Kovçeg Boœji kraj Ebjatara dok sav narod nije iziæao
iz grada.
2Sa 15:25 Tada kralj reçe Sadoku: “Odnesi Kovçeg Boœji natrag u grad.
Ako naåem milost u Jahve, on øe me dovesti natrag i dopustiti mi da
opet vidim njega i njegovo prebivaliæte.
2Sa 15:26 A ako rekne ovako: ‘Nisi mi po volji!’ - onda evo me, neka çini
sa mnom æto je dobro u njegovim oçima!”
2Sa 15:27 Joæ kralj reçe sveøeniku Sadoku: “Hajde, ti i Ebjatar vratite se
u miru u grad, i vaæa dva sina s vama, tvoj sin Ahimaas i Ebjatarov sin
Jonatan.
2Sa 15:28 Evo, ja øu se zadrœati na ravnicama pustinje dok ne doåe od
vas glas da me obavijesti.”
2Sa 15:29 Nato Sadok i Ebjatar odnesoæe Kovçeg Boœji natrag u Jeruzalem
i ostadoæe ondje.
2Sa 15:30 David se uspinjao na Maslinsku goru, sve plaçuøi, pokrivene
glave i bos, i sav narod koji ga je pratio iåaæe pokrivene glave i plaçuøi.
2Sa 15:31 Tada javiæe Davidu da je i Ahitofel meåu urotnicima s
Abæalomom. A David zavapi: “Obezumi Ahitofelove savjete, Jahve!”
2Sa 15:32 Kad je David doæao na vrh gore, ondje gdje se klanja Bogu,
doåe mu u susret Huæaj Arçanin, prijatelj Davidov, razdrte haljine i glave
posute prahom.
2Sa 15:33 David mu reçe: “Ako poåeæ sa mnom, bit øeæ mi na teret.

273
2Sa 15:34 Ali ako se vratiæ u grad i kaœeæ Abæalomu: ‘Bit øu tvoj sluga,
gospodaru kralju; prije sam sluœio tvome ocu, a sada øu sluœiti tebi’,
moøi øeæ tada okretati Ahitofelove savjete u moju korist.
2Sa 15:35 S tobom øe biti i sveøenici Sadok i Ebjatar. Sve æto çujeæ iz
palaçe, javi sveøenicima Sadoku i Ebjataru.
2Sa 15:36 S njima su ondje i dva njihova sina, Ahimaas Sadokov i Jonatan
Ebjatarov: po njima mi javljajte sve æto çujete.”
2Sa 15:37 Tako se Huæaj, prijatelj Davidov, vrati u grad upravo u çasu
kad je Abæalom ulazio u Jeruzalem.
2Sa 16:1 Kad je David preæao malo preko vrha, doåe mu u susret Siba,
sluga Meribaalov, sa dva osamarena magarca koja su nosila dvije stotine
kruhova, sto grozdova suhog groœåa, sto voønjaça i mijeh vina.
2Sa 16:2 Kralj upita Sibu: “Æto øeæ s tim?” A Siba odgovori: “Magarci øe
posluœiti kraljevoj obitelji za jahanje, kruh i voøe momcima za jelo, a vino
za piøe onima koji se umore u pustinji.”
2Sa 16:3 Kralj dalje upita: “A gdje je sin tvoga gospodara?” A Siba odgovori
kralju: “Eno, ostao je u Jeruzalemu jer je mislio: ‘Danas øe mi dom
Izraelov vratiti kraljevstvo moga oca.’”
2Sa 16:4 Tada kralj reçe Sibi: “Sve æto posjeduje Meribaal neka je tvoje.”
A Siba odgovori: “Bacam se niçice pred tobom. O, da bih i dalje bio
dostojan milosti u tvojim oçima, kralju gospodaru!”
2Sa 16:5 Kad je kralj David doæao do Bahurima, izaåe odande çovjek
od roda Æaulova. Zvao se Æimej, a bio je sin Gerin. Dok je izlazio,
neprestano je proklinjao.
2Sa 16:6 Bacao je kamenje na Davida i na sve dvorane kralja Davida,
premda je sva vojska sa svim junacima okruœivala kralja s desne i lijeve
strane.
2Sa 16:7 A Æimej je ovako govorio proklinjuøi: “Odlazi, odlazi, krvniçe,
niætarijo!
2Sa 16:8 Jahve je okrenuo na tebe svu krv Æaulova doma, kojemu si ti
oduzeo kraljevstvo. Ujedno je Jahve predao kraljevstvo u ruke tvome
sinu Abæalomu. Evo, sad si zapao u nevolju jer si krvnik.”
2Sa 16:9 Tada Sarvijin sin Abiæaj zapita kralja: “Zar da ovaj uginuli pas
proklinje moga gospodara kralja? Dopusti da odem prijeko i da mu skinem
glavu!”
2Sa 16:10 Ali kralj odgovori: “Æto hoøete od mene, Sarvijini sinovi? Ako
on proklinje te ako mu je Jahve zapovjedio: ‘Proklinji Davida!’ - tko ga
smije pitati: ‘Zaæto çiniæ tako?’”
2Sa 16:11 Nato David reçe Abiæaju i svim svojim dvoranima: “Eto, moj
sin koji je izaæao od moga tijela radi mi o glavi, a kamoli neøe sada ovaj
Benjaminovac! Pustite ga neka proklinje ako mu je Jahve to zapovjedio.
2Sa 16:12 Moœda øe Jahve pogledati na moju nevolju te mi vratiti dobro
za njegovu danaænju psovku.”
2Sa 16:13 Zatim David sa svojim ljudima nastavi put, a Æimej iåaæe
gorskom stranom usporedo s njim, neprestano psujuøi, bacajuøi
kamenje i diœuøi praæinu.
2Sa 16:14 Kralj i sav narod koji ga je pratio stigoæe umorni i ondje
odahnuæe.
2Sa 16:15 Abæalom je meåutim sa svim narodom izraelskim uæao u
Jeruzalem; i Ahitofel bijaæe s njim.
2Sa 16:16 A kad je Huæaj Arçanin, Davidov prijatelj, doæao k Abæalomu,
reçe Huæaj Abæalomu: “Œivio kralj! Œivio kralj!”
2Sa 16:17 A Abæalom upita Huæaja: “Je li to tvoja vjernost prema tvome
prijatelju? Zaæto nisi otiæao sa svojim prijateljem?”
2Sa 16:18 A Huæaj odgovori Abæalomu: “Ne, nego koga je izabrao Jahve
i ovaj narod i svi Izraelci, njegov øu biti i s njim øu ostati.
2Sa 16:19 A drugo: kome øu sluœiti? Zar ne njegovu sinu? Kako sam
sluœio tvojemu ocu, tako øu sluœiti tebi.”
Abæalom i Davidove inoçe
2Sa 16:20 Potom se Abæalom obrati Ahitofelu: “Savjetuj sada: æto da
çinimo?”
2Sa 16:21 Ahitofel odgovori Abæalomu: “Uåi k inoçama svoga oca, koje
je ostavio da çuvaju palaçu: tada øe sav Izrael çuti da si u zavadi sa
svojim ocem, pa øe se ohrabriti svi oni koji su pristali uz tebe.”
2Sa 16:22 Tada razapeæe za Abæaloma æator na krovu i Abæalom uåe
k inoçama svoga oca na oçi svemu Izraelu.
2Sa 16:23 A savjet æto bi ga dao Ahitofel u ono vrijeme vrijedio je kao
odgovor Boœji; toliko je vrijedio svaki Ahitofelov savjet i kod Davida i kod
Abæaloma.
2Sa 17:1 Nato Ahitofel reçe Abæalomu: “Dopusti da izaberem dvanaest
tisuøa ljudi pa da se dignem i poåem u potjeru za Davidom joæ noøas.

274
2Sa 17:2 Navalit øu na njega kad bude umoran i bez snage; plaæit øu ga
i razbjeœat øe se sav narod koji je s njim. Onda øu ubiti samoga kralja.
2Sa 17:3 A sav øu narod dovesti natrag k tebi, kao æto se mlada vraøa
svome muœu: ti radiæ o glavi samo jednome çovjeku, a sav øe narod
onda biti miran.”
2Sa 17:4 Svidje se to Abæalomu i svim starjeæinama Izraelovim.
2Sa 17:5 Ali Abæalom reçe: “Pozovimo joæ Huæaja Arçanina da çujemo
æto øe nam on kazati!”
2Sa 17:6 Kad je Huæaj doæao k Abæalomu, reçe mu Abæalom: “Ahitofel
je svjetovao ovako. Hoøemo li uçiniti kako je on predloœio? Ako ne, govori
ti!”
2Sa 17:7 A Huæaj odgovori Abæalomu: “Ovaj put savjet Ahitofelov nije
dobar.”
2Sa 17:8 I nastavi Huæaj: “Ti znaæ da su tvoj otac i njegovi ljudi junaci i
da su ljuti kao medvjedica kojoj su oteli njezine medvjediøe. Tvoj je otac
ratnik, neøe on dopustiti da narod poçiva preko noøi.
2Sa 17:9 On se sada krije u kakvoj jami ili na kakvu drugom mjestu. Pa
ako odmah u poçetku koji od naæih padne, proæirit øe se glas o porazu
u vojsci koja je pristala uz Abæaloma.
2Sa 17:10 Tada øe i najhrabriji, u koga je srce kao u lava, izgubiti srçanost.
Jer sav Izrael zna da je tvoj otac junak i da su hrabri oni koji ga prate.
2Sa 17:11 Zato ja svjetujem ovo: neka se sav Izrael, od Dana do Beer
Æebe, okupi oko tebe, da ga bude kao pijeska na obali morskoj, a ti sam
da stupaæ u njihovoj sredini.
2Sa 17:12 Tada øemo navaliti na njega gdje se god bude nalazio, oborit
øemo se na njega kao æto rosa pada na zemlju i neøemo ostaviti œiva ni
njega niti ikojega od njegovih ljudi.
2Sa 17:13 Ako li se povuçe u koji grad, sav øe izraelski narod donijeti
uœeta pod onaj grad pa øemo ga povlaçiti do potoka, sve dok viæe ni
kamençiøa ne bude od njega.”
2Sa 17:14 Tada Abæalom i svi Izraelci rekoæe: “Bolji je savjet Huæaja
Arçanina nego savjet Ahitofelov.” Jer Jahve bijaæe odluçio da se osujeti
izvrsna Ahitofelova osnova, kako bi navukao nesreøu na Abæaloma.
2Sa 17:15 Potom Huæaj javi sveøenicima Sadoku i Ebjataru: “Ahitofel je
tako i tako savjetovao Abæaloma i starjeæine izraelske, a ja sam
savjetovao tako i tako.
2Sa 17:16 Zato sad brzo javite to Davidu i poruçite mu: ‘Nemoj noøas
noøiti na ravnicama pustinje, nego brzo prijeåi na drugu stranu da ne
bude uniæten kralj i sva vojska koja je s njim.’”
2Sa 17:17 Jonatan i Ahimaas zadrœavali se kod Rogelskog izvora; jedna
je sluækinja dolazila i donosila im vijesti, a oni su odlazili da to jave kralju
Davidu, jer se nisu smjeli odati ulazeøi u grad.
2Sa 17:18 Ali ih opazi neki momak te javi Abæalomu. Nato obojica œurno
odoæe i doåoæe u kuøu nekoga çovjeka u Bahurimu. U njegovu dvoriætu
bijaæe studenac i oni se spustiæe u njega.
2Sa 17:19 A œena uze i razastrije pokrivaç preko otvora studencu i posu
po njem stuçenoga zrnja, tako da se niæta nije moglo opaziti.
2Sa 17:20 Abæalomove sluge doåoæe k toj œeni u kuøu i upitaæe: “Gdje
su Ahimaas i Jonatan?” A œena im odgovori: “Otiæli su dalje prema vodi.”
Potom su ih joæ traœili, ali ih ne naåoæe pa se vratiæe u Jeruzalem.
2Sa 17:21 A kad su oni otiæli, ona dvojica iziåoæe iz studenca i odoæe da
donesu vijesti kralju Davidu. I rekoæe mu: “Ustajte i prijeåite brœe preko
vode, jer je tako i tako savjetovao protiv vas Ahitofel.”
2Sa 17:22 Tada se David i sav narod æto bijaæe s njim diœe i prijeåe
preko Jordana; u zoru nije viæe bilo nijednoga koji nije preæao preko
Jordana.
2Sa 17:23 Kad je Ahitofel vidio da se nije izvræio njegov savjet, osamari
svoga magarca, krenu na put i ode svojoj kuøi u svoj grad. Ondje se
pobrinu za svoju kuøu, zatim se objesi i umrije. Pokopaæe ga u grobu
njegova oca.
2Sa 17:24 David je veø bio doæao u Mahanajim kad je Abæalom preæao
preko Jordana sa svim Izraelcima koji bijahu s njim.
2Sa 17:25 Abæalom bijaæe postavio Amasu za zapovjednika nad
vojskom namjesto Joaba. A Amasa je bio sin nekoga çovjeka po imenu
Jitre, Jiæmaelovca, koji je uæao k Abigajili, køeri Jiæajevoj i sestri Sarvije,
Joabove majke.
2Sa 17:26 Izrael i Abæalom udariæe tabor u zemlji gileadskoj.
2Sa 17:27 Kad je David doæao u Mahanajim, tada Æobi, sin Nahaæev iz
Rabe Amonske, pa Makir, sin Amielov iz Lo Debara, i Barzilaj, Gileaåanin
iz Rogelima,
2Sa 17:28 donesoæe postelja, pokrivaça, çaæa i zemljanog suåa, uz to

275
pæenice, jeçma, braæna, prœena œita, boba, leøe,
2Sa 17:29 meda, kiseloga mlijeka i sira kravljeg i ovçjeg i ponudiæe
Davida i narod æto bijaæe s njim da jedu. Jer miæljahu: “Ljudi su u pustinji
trpjeli glad, umor i œeåu.”
Poraz Abæalomovih ljudi
2Sa 18:1 Potom David pobroji narod æto bijaæe s njim i postavi nad njima
tisuønike i stotnike.
2Sa 18:2 Zatim podijeli vojsku na tri skupine: jednu treøinu predade
Joabu, drugu treøinu Abiæaju, sinu Sarvijinu, bratu Joabovu, a treøu
treøinu Itaju iz Gata. Tada David reçe narodu: “I ja øu s vama u rat.”
2Sa 18:3 Ali se narod usprotivi: “Ne smijeæ ti iøi. Jer ako mi i pobjegnemo,
neøe nitko na to obraøati paœnju, ili ako nas i pola izgine, neøe se
na to obraøati paœnja; ali ti sam vrijediæ kao nas deset tisuøa. Osim toga,
bolje je da budeæ pripravan da nam iz grada pomogneæ.”
2Sa 18:4 A kralj im odgovori: “Uçinit øu sve æto vam se çini dobro.” I kralj
stade kod vrata dok je vojska izlazila po stotinama i tisuøama.
2Sa 18:5 A Joabu, Abiæaju i Itaju dade zapovijed: “Çuvajte mi mladiøa
Abæaloma!” I sav je narod çuo da je kralj tako zapovjedio svim vojvodama
za Abæaloma.
2Sa 18:6 Tako vojska iziåe za boj spremna pred Izraela i bitka se zametnu
u Efrajimovoj æumi.
2Sa 18:7 Izraelsku vojsku potukoæe Davidovi ljudi; i velik poraz bijaæe u
onaj dan: dvadeset tisuøa mrtvih.
2Sa 18:8 Boj se proæirio po svemu onom kraju i viæe je ljudi onoga dana
progutala æuma nego maç.
Smrt Abæalomova
2Sa 18:9 Abæalom sluçajno zapade u ruke Davidovim ljudima. Abæalom
je jahao na mazgi, a mazga naiåe pod grane velika hrasta, tako te je
Abæalomu glava zapela o grane i on osta viseøi izmeåu neba i zemlje,
dok je mazga ispod njega otiæla dalje.
2Sa 18:10 Vidje to neki çovjek i javi Joabu govoreøi: “Upravo sam vidio
Abæaloma gdje visi o jednom hrastu.”
:2Sa 18:11 A Joab odvrati çovjeku koji mu je to javio: “Kad si ga vidio,
zaæto ga na mjestu nisi sastavio sa zemljom? Moja bi onda bila duœnost
da ti dam deset srebrnih æekela i jedan pojas!”
2Sa 18:12 Ali çovjek odgovori Joabu: “I kad bi mi na dlan izbrojio tisuøu
srebrnih æekela, ne bih digao ruku na kraljeva sina! Çuli smo na svoje
uæi kako je kralj zapovjedio tebi, Abiæaju i Itaju govoreøi: ‘Çuvajte mi
mladiøa Abæaloma!’
2Sa 18:13 Da sam podmuklo napao na njega izlaœuøi opasnosti svoj
œivot - jer kralju niæta ne ostaje skriveno - onda bi se ti drœao po strani.”
2Sa 18:14 A Joab odvrati: “Neøu ja ovdje dangubiti s tobom!” I uze tri
sulice u ruke i zabode ih u srce Abæalomu, koji je bio joæ œiv viseøi o
hrastu.
2Sa 18:15 Nato priåe deset momaka, ætitonoæa Joabovih, i dotukoæe
Abæaloma i usmrtiæe.
2Sa 18:16 Tada Joab zapovjedi da zatrube u rog, i vojska prestade
progoniti Izraela jer je Joab zaustavio vojsku.
2Sa 18:17 Potom uzeæe Abæaloma, baciæe ga u duboku jamu usred
æume i navaljaæe na njega veliku gomilu kamenja. Izraelci pak pobjegoæe
svaki svome æatoru.
2Sa 18:18 Abæalom bijaæe joæ za œivota postavio sebi spomenik u
Kraljevoj dolini jer miæljaæe: “Nemam sina koji bi saçuvao spomen mome
imenu.” I nazvao je taj spomenik po svome imenu te se joæ i danas zove
“Abæalomov spomenik”.
2Sa 18:19 Ahimaas, Sadokov sin, reçe Joabu: “Idem javiti kralju veselu
vijest da mu je Jahve pribavio pravdu izbavivæi ga iz ruku njegovih
neprijatelja.”
2Sa 18:20 Ali mu Joab reçe: “Ne moœeæ danas biti glasnik vesele vijesti,
nego øeæ to biti koji drugi dan; danas ne moœeæ javiti dobru vijest jer je
poginuo kraljev sin.”
2Sa 18:21 Zatim Joab zapovjedi Etiopljaninu: “Idi javi kralju æto si vidio!”
Etiopljanin se pokloni Joabu i otrça.
2Sa 18:22 A Sadokov sim Ahimaas opet zamoli Joaba: “Dogodilo se
æto mu drago, dopusti da otrçim i ja za Etiopljaninom.” A Joab upita:
“Zaæto bi trçao, sine moj, kad ti ta vesela vijest neøe pribaviti nagrade?”
2Sa 18:23 A on ponovi: “Dogodilo se æto mu drago, trçat øu!” A Joab mu
odvrati: “Trçi!” I Ahimaas otrça putem kroz ravnicu i preteçe Etiopljanina.
2Sa 18:24 David je upravo sjedio meåu dvojim gradskim vratima, a
straœar se bio uspeo na krov iznad vrata. Podigavæi oçi, straœar ugleda
çovjeka kako trçi sam.

276
2Sa 18:25 Straœar povika i javi kralju, a kralj mu reçe: “Ako je sam, nosi
dobar glas na ustima.” Çovjek je dolazio sve bliœe.
2Sa 18:26 Uto straœar ugleda drugoga çovjeka gdje trçi. I povika straœar
koji je bio nad vratima: “Evo joæ jednoga çovjeka koji trçi sam!” A kralj
odvrati: “I taj nosi dobar glas.”
2Sa 18:27 Straœar nastavi: “Prepoznajem trk prvoga çovjeka: trçi kao
Sadokov sin Ahimaas.” A kralj odvrati: “To je dobar çovjek, dolazi s
dobrim glasom.”
2Sa 18:28 Ahimaas se pribliœi kralju i pozdravi ga: “Zdravo!” Baci se
licem na zemlju pred kraljem i nastavi: “Blagoslovljen Jahve, tvoj Bog,
koji je napustio ljude æto su digli ruku na moga gospodara i kralja!”
2Sa 18:29 A kralj upita: “Je li spaæen mladiø Abæalom?” A Ahimaas
odgovori: “Vidio sam veliku vrevu kad je kraljev sluga Joab slao tvoga
slugu, ali ne znam æto je bilo.”
2Sa 18:30 Kralj mu reçe: “Odstupi i stani tamo!” On odstupi i stade.
2Sa 18:31 Uto stiœe Etiopljanin i progovori: “Neka moj gospodar kralj
primi veselu vijest. Jahve ti je danas pribavio pravdu izbavivæi te iz ruku
svih onih koji su ustali na tebe.”
2Sa 18:32 A kralj upita Etiopljanina: “Je li spaæen mladiø Abæalom?” A
Etiopljanin odgovori: “Neka neprijatelji moga gospodara i kralja i svi koji
se diœu na tebe u zloj namjeri - proåu kao taj mladiø!”
Davidova œalost
2Sa 19:1 Kralj zadrhta, pope se u gornju odaju nad vratima i zaplaka;
jecajuøi govoraæe ovako: “Sine Abæalome, sine moj! Sine moj Abæalome!
Oh, da sam ja umro mjesto tebe! Abæalome, sine moj, sine moj!”
2Sa 19:2 I javiæe Joabu: “Eno kralj plaçe i tuguje za Abæalomom.”
2Sa 19:3 Tako se pobjeda u onaj dan pretvorila u œalost za svu vojsku,
jer je vojska çula u onaj dan da kralj tuguje za svojim sinom.
2Sa 19:4 I toga se dana vojskom kradom vrati u grad, kao æto se kradom
æulja vojska koja se osramotila bjeœeøi iz boja.
2Sa 19:5 A kralj je pokrio svoje lice i vapio iza glasa: “Sine moj Abæalome!
Abæalome, sine moj! Sine moj!”
2Sa 19:6 Tada Joab doåe kralju u kuøu i reçe mu: “Postiåujeæ danas lice
svih svojih slugu koji su danas spasili œivot tebi, œivot tvojim sinovima i
tvojim køerima, œivot tvojim œenama i œivot inoçama tvojim,
2Sa 19:7 jer iskazujeæ ljubav onima koji te mrze, a mrœnju onima koji te
ljube. Danas si pokazao da ti niæta nije ni do vojvoda ni do vojnika, jer
vidim sada da bi ti sasvim pravo bilo kad bi Abæalom bio œiv, a mi svi da
smo danas poginuli.
2Sa 19:8 Zato sada ustani, iziåi i prijazno progovori svojim vojnicima;
jer, kunem ti se Jahvom, ako ne iziåeæ, nijedan çovjek neøe ostati noøas
s tobom, i to øe ti biti veøa nesreøa od svih koje su te snaæle od tvoje
mladosti pa do sada.”
2Sa 19:9 Kralj ustade i sjede na vrata. Javiæe to svemu narodu govoreøi:
“Eno kralj sjedi na vratima.” I sav narod doåe pred kralja.
Priprave za Davidov povratak
A Izraelci bijahu pobjegli svaki u svoj æator.
2Sa 19:10 I sav se narod po svim Izraelovim plemenima prepirao
govoreøi: “Kralj nas je izbavio iz ruku naæih neprijatelja, on nas je izbavio
iz ruku filistejskih, a sada je morao pobjeøi iz zemlje ispred Abæaloma.
2Sa 19:11 A Abæalom koga smo pomazali za kralja poginuo je u boju.
Zaæto se, dakle, kolebate dovesti kralja natrag?”
2Sa 19:12 Te rijeçi svega Izraela dopru do kralja u njegovu kuøu. Zato
kralj David poruçi sveøenicima Sadoku i Ebjataru: “Recite starjeæinama
judejskim ovako: ‘Zaæto da vi budete posljednji koji øe kralja dovesti u
njegovu kuøu?
2Sa 19:13 Vi ste moja braøa, vi ste od moga mesa i od mojih kosti. Zaæto
biste, dakle, bili posljednji koji øe dovesti kralja natrag?’
2Sa 19:14 Recite i Amasi: ‘Nisi li ti od mojih kosti i od moga mesa? Neka
mi Bog uçini zlo i neka mi doda drugo ako mi ne budeæ zauvijek vojvoda
nad mojom vojskom namjesto Joaba!’”
2Sa 19:15 Tada se sloœiæe svi ljudi Judina roda kao jedan çovjek i
poruçiæe kralju: “Vrati se sa svim svojim ljudima!”
Dogaåaji za povratka: Æimej
2Sa 19:16 I tako se kralj vrati i doåe do Jordana, a Judejci bijahu stigli do
Gilgala dolazeøi u susret kralju da prate kralja na prijelazu preko Jordana.
2Sa 19:17 Tada je pohitio i Æimej, sin Gerin, Benjaminovac iz Bahurima,
i siæao s Judejcima u susret kralju Davidu.
2Sa 19:18 Imao je sa sobom tisuøu ljudi od Benjaminova plemena. I
Siba, sluga Æaulova doma, sa petnaest svojih sinova i dvadeset svojih
slugu, doåe do Jordana pred kralja.

277
2Sa 19:19 Dovezli su splav da prevezu kraljevu çeljad i da uçine sve æto
bi mu bilo drago.
A Gerin sin Æimej baci se pred noge kralju kad je kralj htio prijeøi preko
Jordana;
2Sa 19:20 i reçe kralju: “Neka mi moj gospodar ne upiæe u grijeh! Ne
opominji se zla æto ti ga je uçinio tvoj sluga u onaj dan kad je moj gospodar
i kralj izlazio iz Jeruzalema. Neka to kralj ne uzima k srcu!
2Sa 19:21 Tvoj sluga uviåa da je sagrijeæio; zato sam, evo, doæao danas
prvi iz svega Josipova doma da siåem u susret svome gospodaru i kralju.”
2Sa 19:22 Ali Sarvijin sin Abiæaj progovori i reçe: “Zar Æimej ne zasluœuje
smrt æto je proklinjao pomazanika Jahvina?”
2Sa 19:23 A David odgovori: “Æto ja imam s vama, Sarvijini sinovi, te me
danas uvodite u napast? Zar bi danas mogao tko biti pogubljen u Izraelu?
Ta sada znam da sam danas opet kralj nad Izraelom.”
2Sa 19:24 Tada kralj reçe Æimeju: “Neøeæ poginuti!” I kralj mu se zakle.
Meribaal
2Sa 19:25 I Æaulov sin Meribaal siæao je u susret kralju. On nije njegovao
ni svojih nogu ni svojih ruku, nije ureåivao svoje brade, nije prao svojih
haljina od onoga dana kad je otiæao kralj pa sve do dana kad se opet
vratio u miru.
2Sa 19:26 Kad je iz Jeruzalema doæao u susret kralju, upita ga kralj:
“Zaæto nisi poæao sa mnom, Meribaale?”
2Sa 19:27 A on odgovori: “Kralju gospodaru! Moj me sluga prevario.
Tvoj mu je sluga rekao: ‘Osamari mi magaricu da je uzjaæem i poåem s
kraljem!’ Jer tvoj je sluga hrom.
2Sa 19:28 On je oklevetao tvoga slugu pred mojim gospodarom i kraljem.
Ali moj je gospodar i kralj kao Boœji anåeo: zato çini æto je dobro u tvojim
oçima.
2Sa 19:29 Jer sav moj oçinski dom nije bio drugo zasluœio nego smrt od
moga gospodara kralja, a ti si ipak primio svoga slugu meåu one koji
jedu za tvojim stolom. Pa kako joæ imam pravo tuœiti se kralju?”
2Sa 19:30 A kralj mu odgovori: “Çemu da joæ duljiæ svoj govor?
Odreåujem: ti i Siba podijelite njive!”
2Sa 19:31 Meribaal reçe kralju: “Neka uzme i sve, kad se moj gospodar
kralj sretno vratio u svoj dom!”
2Sa 19:32 I Barzilaj Gileaåanin doåe iz Rogelima i nastavi s kraljem da
ga isprati preko Jordana.
2Sa 19:33 Barzilaj bijaæe vrlo star, bilo mu je osamdeset godina. Pribavljao
je kralju opskrbu dok je boravio u Mahanajimu jer bijaæe vrlo
imuøan çovjek.
2Sa 19:34 Kralj reçe Barzilaju: “Poåi sa mnom, ja øu te u tvojim starim
danima uzdrœavati kod sebe u Jeruzalemu.”
2Sa 19:35 A Barzilaj odgovori kralju: “A koliko mi joæ godina œivota ostaje
da idem s kraljem u Jeruzalem?
2Sa 19:36 Sada mi je osamdeset godina; mogu li joæ razlikovati æto je
dobro a æto zlo? Moœe li tvojem sluzi joæ goditi æto jede i pije? Mogu li joæ
sluæati glas pjevaça i pjevaçica? Zaæto bi tvoj sluga bio joæ na teret mome
gospodaru kralju?
2Sa 19:37 Tvoj øe sluga joæ samo prijeøi preko Jordana s kraljem, ali
zaæto bi mi kralj dao takvu nagradu?
2Sa 19:38 Dopusti svome sluzi da se vrati, da umrem u svom gradu kod
groba svoga oca i svoje majke. Ali evo tvoga sluge Kimhama, neka ide
dalje s mojim gospodarom kraljem, pa njemu uçini æto je dobro u tvojim
oçima!”
2Sa 19:39 Kralj odgovori: “Neka onda Kimham ide sa mnom dalje, a ja
øu mu uçiniti æto bude tebi drago i æto god me zamoliæ sve øu mu uçiniti
za tebe.”
2Sa 19:40 Kad je sav narod preæao preko Jordana, prijeåe i kralj, poljubi
Barzilaja i blagoslovi ga, potom se ovaj vrati u svoje mjesto.
2Sa 19:41 Kralj nastavi put u Gilgal, a Kimham iåaæe s njim. Kralja je
pratio sav narod Judin i polovina naroda Izraelova.
2Sa 19:42 Uto svi Izraelci doåu pred kralja i upitaju ga: “Zaæto te naæa
braøa Judejci ukradoæe i zaæto prevedoæe preko Jordana naæega kralja
i njegov dom i sve Davidove ljude s njim?”
2Sa 19:43 A Juda odgovori Izraelu: “Kralj je meni rod. Zaæto si se raœestio
zbog toga? Jesam li jeo na kraljev raçun? Ili sam si æto prigrabio?”
2Sa 19:44 Tada Izrael odgovori Judi ovako: “Ja imam deset udjela na
kralja i prema tebi ja sam prvoroåenac. Zaæto si me, dakle, prezreo?
Nije li moja rijeç bila prva kad je trebalo natrag dovesti moga kralja?” Ali
govor Judin bijaæe tvråi od govora Izraelova.
Pobuna Æebe

278
2Sa 20:1 Ondje se sluçajno naæao opak çovjek po imenu Æeba, Bikrijev
sin, Benjaminovac. On zatrubi u rog i viknu: “Mi nemamo udjela na Davidu
ni baætine na Jiæajevu sinu! Svaki svome æatoru, Izraele!”
2Sa 20:2 Tako svi Izraelci ostaviæe Davida i poåoæe za Bikrijevim sinom
Æebom; a Judejci prionuæe uza svoga kralja i otpratiæe ga od Jordana do
Jeruzalema.
2Sa 20:3 Kad se David vratio u svoju palaçu u Jeruzalem, uze deset
inoça koje je bio ostavio da çuvaju palaçu i stavi ih da budu çuvane.
Brinuo im se za uzdrœavanje, ali nije viæe iæao k njima. Tako su one
œivjele zatvorene do svoje smrti, kao udovice œivoga muœa.
Umorstvo Amase
2Sa 20:4 Potom kralj zapovjedi Amasi: “Sazovi mi Judejce do tri dana,
a i ti da budeæ ovdje!”
2Sa 20:5 Amasa ode da sazove Judejce, ali se zadrœa preko vremena
koje mu bijaæe odredio kralj.
2Sa 20:6 Tada David reçe Abiæaju: “Sad øe nam Bikrijev sin Æeba biti
opasniji nego Abæalom. Zato uzmi ljude svoga gospodara i poåi za njim
u potjeru da se ne domogne tvrdih gradova i ne izmakne nam iz oçiju!”
2Sa 20:7 Za Abiæajem krenu na put Joab, Kereøani, Peleøani i svi junaci;
oni iziåu iz Jeruzalema u potjeru za Bikrijevim sinom Æebom.
2Sa 20:8 Kad su bili kod velikoga kamena æto je kod Gibeona, doåe
Amasa prema njima. Joab imaæe na sebi ratnu haljinu, a preko nje imaæe
pripasan maç uz bedro, u koricama; ali mu se maç iskliznu i pade.
2Sa 20:9 Joab pozdravi Amasu: “Jesi li mi dobro, brate?” I desnom
rukom uhvati za bradu Amasu da ga poljubi.
2Sa 20:10 Amasa se nije obazirao na maç koji bijaæe Joabu u ruci, i on
ga udari njim u trbuh i prosu mu utrobu na zemlju. Nije morao ponoviti
udarac i Amasa umrije. Joab sa svojim bratom Abiæajem nastavi potjeru
za Bikrijevim sinom Æebom.
2Sa 20:11 Jedan od Joabovih momaka osta na straœi kod Amase i tu je
vikao: “Kome je mio Joab i tko je za Davida neka slijedi Joaba!”
2Sa 20:12 A Amasa leœao u krvi nasred puta. Videøi onaj çovjek gdje se
ustavlja sav narod, odvuçe Amasu s puta u polje i baci preko njega
kabanicu jer je vidio gdje se zaustavlja svatko tko naiåe blizu njega.
2Sa 20:13 Kad je Amasa bio uklonjen s puta, svi ljudi poåoæe za Joabom
da gone Bikrijeva sina Æebu.
Svræetak ustanka
2Sa 20:14 Æeba je proæao kroza sva izraelska plemena sve do Abel Bet
Maake i svi Bikrani s njim. Skupiæe se oni i poåoæe za njim.
2Sa 20:15 Joab doåe i opsjede ga u Abel Bet Maaki. Dade nasuti nasip
oko grada. Sva vojska koja bijaæe s Joabom navali potkopavati zid da
ga obori.
2Sa 20:16 Tada se jedna mudra œena uspe na zid i povika iz grada:
“Çujte! Çujte! Recite Joabu: ‘Priåi ovamo, da govorim s tobom!’”
2Sa 20:17 Kad je priæao, upita œena: “Jesi li ti Joab?” On odgovori:
“Jesam.” A ona øe: “Posluæaj rijeç sluækinje svoje!” On odgovori:
“Sluæam.”
2Sa 20:18 Œena nastavi: “Nekoø se govorilo ovako: ‘Treba pitati u Abelu
i u Danu
2Sa 20:19 je li svræeno s onim æto su utvrdili vjernici u Izraelu.’ Ti bi htio
uniætiti jedan grad, i to jedan od matiçnih gradova u Izraelu. Zaæto zatireæ
baætinu Jahvinu?”
2Sa 20:20 Joab odgovori ovako: “Daleko, daleko bilo to od mene! Ne
œelim ni zatirati ni razarati.
2Sa 20:21 Ne radi se o tome, nego je jedan çovjek iz Efrajimove gore,
po imenu Æeba, Bikrijev sin, podigao ruku na kralja, na Davida. Predajte
samo njega, pa øu otiøi od grada!” Œena odgovori Joabu: “Dobro. Odmah
øe ti njegovu glavu baciti preko zida!”
2Sa 20:22 Œena se vrati u grad i progovori svemu narodu kako joj je
govorila njezina mudrost. I odsjekoæe glavu Bikrijevu sinu Æebi i baciæe
je Joabu. A on zapovjedi da zatrube u rog te se raziåoæe od grada, svaki
u svoj kraj. A Joab se vrati kralju u Jeruzalem.
2Sa 20:23 Joab je bio zapovjednik nad svom vojskom. Jojadin sin Benaja
bio je zapovjednik nad Kereøanima i Peleøanima.
2Sa 20:24 Adoram je bio nadglednik nad radovima. Ahiludov sin Joæafat
bio je peçatnik.
2Sa 20:25 Seraja je bio drœavni pisar. Sadok i Ebjatar bijahu sveøenici.
2Sa 20:26 Uz to je Jairanin Ira bio zamjenik Davidov.
2Sa 21:1 U dane Davidove vladaæe jednom glad tri godine uzastopce.
David se obrati Jahvi, a Jahve mu odgovori: “Na Æaulu i njegovu domu
leœi krvna krivnja jer je pogubio Gibeonce.”

279
2Sa 21:2 Tada kralj sazva Gibeonce da ih pita. Ti Gibeonci nisu pripadali
Izraelcima, nego su bili ostatak Amorejaca, kojima se Izraelci bijahu
zakleli zakletvom, ali je Æaul traœio da ih uniæti u svojoj revnosti za Izraelce
i Judejce.
2Sa 21:3 David, dakle, upita Gibeonce: “Æto da vam uçinim i çime da
vam dadem zadovoljætinu da biste blagoslovili baætinu Jahvinu?”
2Sa 21:4 Gibeonci odgovoriæe: “Ne traœimo mi ni srebra ni zlata od Æaula
i njegova doma, niti nam je stalo da se pogubi koji çovjek u Izraelu.”
David øe im nato: “Æto reknete uçinit øu za vas.”
2Sa 21:5 A oni odgovoriæe kralju: “Çovjek koji nas je zatirao i koji je
smiæljao da nas uniæti, da nas ne bude nigdje u svemu izraelskom
podruçju,
2Sa 21:6 od njegovih potomaka neka nam se preda sedam ljudi da ih
objesimo pred Jahvom u Gibeonu na gori Jahvinoj.” Kralj odvrati: “Dat
øu vam ih.”
2Sa 21:7 Kralj poætedje Meribaala, sina Æaulova sina Jonatana, zbog
zakletve pred Jahvom koja ih je vezala, Davida i Jonatana, sina Æaulova.
2Sa 21:8 Tako kralj uze oba sina Rispe, Ajine køeri, koje je rodila Æaulu,
Armonija i Meribaala, i svih pet sinova Merabe, Æaulove køeri, koje je
rodila Adrielu, sinu Barzilajevu, iz Mehole.
2Sa 21:9 Njih dade u ruke Gibeoncima, a oni ih objesiæe na gori pred
Jahvom. Tako sva sedmorica poginuæe zajedno, pogubljeni prvih dana
œetve, na poçetku jeçmene œetve.
2Sa 21:10 Rispa, Ajina køi, uze kostrijet i prostrije je za sebe na stijeni
od poçetka jeçmene œetve sve dok nije kiæa s neba pala na mrtva tijela,
i tako nije dala nebeskim pticama da se spuætaju na njih danju ni poljskim
zvijerima noøu.
2Sa 21:11 Kad su Davidu javili æto je uçinila Ajina køi Rispa, Æaulova
inoça,
2Sa 21:12 ode David i uze Æaulove kosti i kosti njegova sina Jonatana
od stanovnika Jabeæa Gileadskog, koji ih bijahu potajno odnijeli s trga
u Bet Æanu, gdje su ih objesili Filistejci u onaj dan kad su Filistejci porazili
Æaula na Gilboi.
2Sa 21:13 David prenese odande Æaulove kosti i kosti njegova sina
Jonatana pa ih zdruœi s kostima pogubljenih.
2Sa 21:14 I ukopaæe Æaulove kosti i kosti njegova sina Jonatana s kostima
pogubljenih u zemlji Benjaminovoj, u Seli, u grobu Æaulova oca
Kiæa. Poæto izvræiæe sve æto je kralj zapovjedio, Bog se smilova zemlji.
2Sa 21:15 Jednom opet nasta rat izmeåu Filistejaca i Izraelaca. David
ode u boj sa svojim ljudima te su se borili s Filistejcima tako da se David
umorio.
2Sa 21:16 Iæibenob, jedan od Rafinih potomaka, çije je koplje bilo teæko
tri stotine mjedenih æekela i koji o pripasu imaæe nov maç, hvastao se
tada da øe ubiti Davida.
2Sa 21:17 Ali Davidu priskoçi u pomoø Sarvijin sin Abiæaj; udari on
Filistejca te ga ubi. Tada se Davidovi ljudi zakleæe rekavæi Davidu: “Neøeæ
viæe iøi s nama u boj, da ne ugasiæ svjetiljke Izraelove!”
2Sa 21:18 Poslije toga opet izbi rat s Filistejcima u Gobu; tada je Huæanin
Sibkaj pogubio Sipaja, jednoga od Rafinih potomaka.
2Sa 21:19 Uz to nasta rat s Filistejcima u Gobu; tada je Jairov sin Elhanan
iz Betlehema pogubio Golijata Gitejca, koji je imao kopljaçu kao
tkalaçko vratilo.
2Sa 21:20 Potom opet izbi rat u Gatu, gdje je bio neki çovjek visoka
rasta: imaæe taj na svakoj ruci i nozi po æest prstiju, dakle dvadeset i
çetiri; i on bijaæe potomak Rafin.
2Sa 21:21 Kad je poçeo ruœiti Izraela, ubi ga Jonatan, sin Davidova
brata Æimeja.
2Sa 21:22 Ta çetvorica bijahu potomci istoga Rafe iz Gata, a poginuæe
od ruke Davidove i od ruku njegovih slugu.
Psalam Davidov
2Sa 22:1 David upravi Jahvi rijeçi ove pjesme u dan kad ga je Jahve
izbavio iz ruku svih njegovih neprijatelja i iz ruke Æaulove.
2Sa 22:2 Pjevao je: “Jahve, hridino moja, utvrdo moja, spase moj;
2Sa 22:3 Boœe moj, peøino moja kojoj se utjeçem, ætite moj, spasenje
moje, tvråavo moja! Ti me izbavljaæ od nasilja.
2Sa 22:4 Zazvat øu Jahvu hvale predostojna i od duæmana bit øu izbavljen.
2Sa 22:5 Valovi smrti okruœiæe mene, prestraviæe me bujice pogubne,
2Sa 22:6 UŒad Podzemlja sputiæe me, smrtonosne zamke padoæe na
me:
2Sa 22:7 u nevolji zazvah Jahvu i Bogu svome zavapih. Iz svog Doma

280
zov mi zaçu, i vapaj moj mu do uæiju doprije.
2Sa 22:8 I zemlja se potrese i uzdrhta, uzdrmaæe se temelji nebesa,
pokrenuæe se, jer On gnjevom planu.
2Sa 22:9 Iz nosnica mu dim se diœe, iz usta mu oganj liznu, ugljevlje œivo
od njega plamsa.
2Sa 22:10 On nagnu nebesa i siåe, pod nogama oblaci mu mraçni.
2Sa 22:11 Na keruba stade i poletje; na krilima vjetra zaplovi.
2Sa 22:12 Ogrnu se mrakom kao koprenom, prekri se tamnim vodama
i oblacima tmastim,
2Sa 22:13 od bljeska pred licem njegovim uœga se ugljevlje plameno.
2Sa 22:14 Jahve s neba zagrmje, Sveviænjega glas se ori.
2Sa 22:15 Odape strijele i duæmane rasu, izbaci munje i na zemlju ih
obori.
2Sa 22:16 Morska dna se pokazaæe, i temelji svijeta postaæe goli od
straæne prijetnje Jahvine, od olujna daha gnjeva njegova.
2Sa 22:17 On pruœi s neba ruku i mene prihvati, iz silnih voda on me
izbavi.
2Sa 22:18 Od protivnika moønog mene oslobodi, od duæmana mojih
jaçih od mene.
2Sa 22:19 Navaliæe na me u dan zlosretni, ali me Jahve zaætiti,
2Sa 22:20 na polje prostrano izvede me, spasi me jer sam mu mio.
2Sa 22:21 Po pravednosti mojoj Jahve mi uzvrati, po çistoøi ruku mojih
on me
nagradi,
2Sa 22:22 jer çuvah putove Jahvine, od Boga se svoga ne udaljih.
2Sa 22:23 Odredbe njegove sve su mi pred oçima, zapovijedi njegove
nisam odbacio,
2Sa 22:24 do srœi odan njemu sam bio, çuvam se grijeha svakoga.
2Sa 22:25 Jahve mi po pravdi mojoj vrati, çistoøu ruku mojih vidje.
2Sa 22:26 S prijateljem ti si prijatelj, poætenu poætenjem uzvraøaæ.
2Sa 22:27 S çovjekom çistim ti si çist, a lukavca izigravaæ,
2Sa 22:28 jer narodu poniœenu spasenje donosiæ a poniœavaæ oçi ohole.
2Sa 22:29 Jahve, ti moju svjetiljku uœiœeæ, Boœe, tminu moju obasjavaæ:
2Sa 22:30 s tobom udaram na çete duæmanske, s Bogom svojim
preskaçem zidine.
2Sa 22:31 Savræeni su puti Gospodnji, i rijeç je Jahvina ognjem kuæana.
On je ætit svima, samo on, koji se k njemu utjeçu.
2Sa 22:32 Jer tko je Bog osim Jahve? Tko li je hridina osim Boga naæega?
2Sa 22:33 Taj Bog me snagom opasuje, stere mi put besprijekoran.
2Sa 22:34 Noge mi dade brze ko u koæute i postavi me na visine sigurne,
2Sa 22:35 ruke mi za borbu uvjeœba i miæice da luk mjedeni napinju.
2Sa 22:36 Dajeæ mi ætit svoj koji spasava, tvoja me briœljivost uzvisi.
2Sa 22:37 Pouzdanje dajeæ mom koraku, i noge mi viæe ne posrøu.
2Sa 22:38 Pognah svoje duæmane i dostigoh, i ne vratih se dok ih ne
uniætih.
2Sa 22:39 Obaram ih, ne mogu se diøi, padaju, pod nogama mi leœe.
2Sa 22:40 Ti me opasa snagom za borbu, a protivnike moje meni podloœi.
2Sa 22:41 Ti duæmane moje u bijeg natjera, i raspræih one koji su me
mrzili.
2Sa 22:42 Vapiju u pomoø, nikog da pomogne, vapiju Jahvi - ne odaziva
se.
2Sa 22:43 Smrvih ih kao prah na vjetru, zgazih ih ko blato na putu.
2Sa 22:44 Ti me izbavi od bune u mom narodu, postavi me glavarom
pogana, puk koji ne poznavah sluœi mi.
2Sa 22:45 Svaki moj æapat pokorno on sluæa. Sinovi tuåinci meni laskaju,
2Sa 22:46 sinovi tuåinski gube srçanost izlaze dræøuø iz svojih utvrda.
2Sa 22:47 Œivio Jahve! Blagoslovljena hridina moja! Neka se uzvisi Bog,
spasenje moje!
2Sa 22:48 Bog koji mi daje osvetu i narode meni pokorava.
2Sa 22:49 Od duæmana me mojih izbavljaæ i nad protivnike me moje
izdiœeæ, ti mene od çovjeka silnika spasavaæ.
2Sa 22:50 Zato te slavim, Jahve, meåu pucima i psalam pjevam tvome
Imenu:
2Sa 22:51 umnoœio si pobjede kralju svojemu, pomazaniku svome milost
si iskazao, Davidu i potomstvu njegovu navijeke.” Davidove posljednje
rijeçi
2Sa 23:1 Ovo su posljednje Davidove rijeçi: “Rijeç Davida, sina Jiæajeva,
rijeç çovjeka koji je bio visoko uzdignut, pomazanika Boga Jakovljeva,
pjevaça pjesama Izraelovih:
2Sa 23:2 Jahvin duh govori po meni, njegova je rijeç na mom jeziku.

281
2Sa 23:3 Reçe mi Jakovljev Bog, reçe mi Izraelova hrid: Tko vlada
ljudima pravedno, i tko vlada u strahu Boœjemu,
2Sa 23:4 taj je kao jutarnja svjetlost kad ograne sunce, jutro bez oblaka,
na kojem se svjetluca zemaljska trava poslije kiæe.
2Sa 23:5 Da, moja kuøa stoji çvrsto pred Bogom: on je uçinio vjeçan
Savez sa mnom, u svemu dobro ureåen i utvråen. Da, on øe dati da
napreduje sve moje spasenje i svaka moja œelja.
2Sa 23:6 Belijalovi ljudi svi su kao trnje u pustinji, jer ih nitko ne hvata
rukom.
2Sa 23:7 Nitko ih se ne dotiçe, osim gvoœåem i kopljaçom, i potpuno se
spaljuju u ognju.”
2Sa 23:8 Ovo su imena Davidovih junaka: Iæbaal, Hakmonac, prvak
meåu trojicom; on je zavitlao svojim kopljem protiv osam stotina i pobio
ih najedanput.
2Sa 23:9 Za njim dolazi Eleazar, sin Dodonov, Ahoaæanin, jedan od
trojice junaka; on je bio s Davidom kod Pas Damina kad su se ondje
skupili Filistejci za boj, a Izraelci se povukli pred njima.
2Sa 23:10 Ali se on çvrsto drœao i udarao Filistejce dok mu se ruka nije
ukoçila i ostala kao prirasla uz maç. Jahve je dao veliku pobjedu u onaj
dan, pa se vojska vratila za Eleazarom, ali samo da pokupi plijen.
2Sa 23:11 Za njim dolazi Æama, sin Elin, Hararac; kad su se Filistejci
skupili u Lehiju, bijaæe polje puno leøe, a vojska je bila pobjegla ispred
Filistejaca.
2Sa 23:12 Tada je on stao usred polja i obranio ga i potukao Filistejce.
Tako je Jahve dao veliku pobjedu.
2Sa 23:13 Trojica izmeåu tridesetorice jednom su krenula na put i o
poçetku œetve doæla k Davidu u Adulamsku peøinu kad jedna filistejska
çeta bijaæe utaborena u Refaimskoj dolini.
2Sa 23:14 David je tada bio u svojoj kuli, a filistejska je posada bila tada
u Betlehemu.
2Sa 23:15 David uzdahnu: “O, kad bi me tko napojio vodom iz betlehemskoga
studenca æto je kod vrata?”
2Sa 23:16 Tada ta tri junaka prodrijeæe kroz filistejski tabor i, zahvativæi
vode iz betlehemskog studenca æto je kod vrata, donesoæe je i dadoæe
Davidu. Ali je David ne htjede piti, nego je proli kao ljevanicu Jahvi
2Sa 23:17 govoreøi: “Ne dao mi Jahve da to uçinim! Zar da pijem krv
ovih ljudi? Ta izlaœuøi œivot pogibli, donijeli su vode!” I nije htio piti. To su,
eto, uçinila ta tri junaka.
2Sa 23:18 Abiæaj, Joabov brat a sin Sarvijin, bio je vojvoda nad tridesetoricom.
On je zavitlao kopljem na tri stotine, pobio ih i proslavio se
meåu tridesetoricom.
2Sa 23:19 On se odlikovao meåu tridesetoricom i postao njihov glavar,
ali nije dostigao trojice.
2Sa 23:20 Jojadin sin Benaja, junak iz Kabseela, bogat junaçkim djelima,
ubio je dva sina Ariela iz Moaba; on je jednoga snjeœnog dana siæao i
ubio lava usred jame.
2Sa 23:21 Ubio je i nekog Egipøanina, çovjeka golema stasa. Egipøanin
je imao koplje u ruci, a on iziæao preda njega sa ætapom: istrgavæi
Egipøaninu koplje iz ruke, ubi ga njegovim kopljem.
2Sa 23:22 To je uçinio Jojadin sin Benaja i proslavio se meåu tridesetoricom
junaka.
2Sa 23:23 Bio je najznamenitiji meåu tridesetoricom, ali one prve trojice
nije dostigao; David ga postavi za zapovjednika svoje tjelesne straœe.
2Sa 23:24 Asahel, brat Joabov, bio je meåu tridesetoricom. Zatim: Elhanan,
sin Dodonov, iz Betlehema;
2Sa 23:25 Æama iz Haroda; Elika iz Haroda;
2Sa 23:26 Heles iz Peleta; Ira, sin Ikeæev, iz Tekoe;
2Sa 23:27 Abiezer iz Anatota; Sibekaj iz Huæe;
2Sa 23:28 Salmon iz Ahoha; Mahraj iz Netofe;
2Sa 23:29 Heled, sin Baanin, iz Netofe; Itaj, sin Ribajev, iz Gibeje sinova
Benjaminovih;
2Sa 23:30 Benaja iz Pireatona; Hidaj od Gaaækih potoka;
2Sa 23:31 Abibaal iz Bet Haarabe; Azmavet iz Bahurima;
2Sa 23:32 Eljahba iz Æaalbona; Jaæen, sin Jonatanov;
2Sa 23:33 Æama iz Harara; Ahiam, sin Æararov, iz Arara;
2Sa 23:34 Elifelet, sin Ahasbajev, iz Bet Maake; Eliam, sin Ahitofelov,
iz Gilona;
2Sa 23:35 Hesraj iz Karmela; Paaraj iz Araba;
2Sa 23:36 Jigeal, sin Natanov, iz Sobe; Bani iz Gada;
2Sa 23:37 Selek Amonac; Nahraj iz Beerota, ætitonoæa Sarvijina sina
Joaba;

282
2Sa 23:38 Ira iz Jatira; Gareb iz Jatira;
2Sa 23:39 Urija Hetit. Svega trideset i sedam.
2Sa 24:1 Joæ je jednom srdœba Jahvina planula na Izraelce te potakla
Davida protiv njih govoreøi: “Idi, izbroj Izraelce i Judejce!”
2Sa 24:2 I kralj zapovjedi Joabu i vojvodama koji bijahu s njim: “Obiåite
sva Izraelova plemena od Dana do Beer Æebe i popiæite narod da znam
koliko ima naroda.”
2Sa 24:3 Joab odgovori kralju: “Neka Jahve, tvoj Bog, dade svome
narodu joæ sto puta ovoliko koliko ga je sada i neka to joæ vidi svojim
oçima moj gospodar kralj, ali zaæto moj gospodar kralj ima takvu œelju?”
2Sa 24:4 Ali kraljeva rijeç bijaæe jaça od Joabove i od rijeçi vojvoda
njegove vojske. Tako Joab i vojvode odoæe ispred kralja da popiæu
izraelski narod.
2Sa 24:5 Prijeåoæe oni preko Jordana i poçeæe kod Aroera i kod grada
æto leœi usred doline i krenuæe odande prema Gaditima i prema Jazeru.
2Sa 24:6 Potom doåoæe u Gilead i u zemlju Hetita, u Kadeæ; zatim stigoæe
u Dan, a iz Dana skrenuæe prema Sidonu.
2Sa 24:7 Zatim doåoæe do tvråave Tira i u sve gradove Hivijaca i
Kanaanaca i zavræiæe svoj put u Negebu Judinu, u Beer Æebi.
2Sa 24:8 Proæavæi svu zemlju, vratiæe se poslije devet mjeseci i dvadeset
dana u Jeruzalem.
2Sa 24:9 Joab dade kralju popis naroda: Izraelaca bijaæe osam stotina
tisuøa ratnika viçnih maçu, a Judejaca pet stotina tisuøa ljudi.
2Sa 24:10 Poslije toga Davida zapeçe savjest æto je dao brojiti narod pa
reçe Jahvi: “Veoma sam sagrijeæio æto sam to uçinio! Ali, Jahve, oprosti
tu krivicu sluzi svome, jer sam vrlo ludo radio.”
2Sa 24:11 Kad je David ujutro ustao, veø je Jahvina rijeç bila doæla
proroku Gadu, Davidovu vidiocu:
2Sa 24:12 “Idi i kaœi Davidu: Ovako govori Jahve: ‘Troje stavljam preda
te, izaberi jedno od toga da ti uçinim!’”
2Sa 24:13 Gad tako doåe Davidu i javi mu ovo: “Hoøeæ li da doåu tri
gladne godine na tvoju zemlju, ili da tri mjeseca bjeœiæ pred svojim neprijateljem
koji øe te goniti, ili da bude tri dana kuga u tvojoj zemlji? Sada
promisli i gledaj æto da odgovorim onome koji me poslao!”
2Sa 24:14 David odgovori Gadu: “Na velikoj sam muci! Ali neka padnemo
u ruke Jahvine, jer je veliko njegovo milosråe, a u ljudske ruke neka ne
zapadnem!”
2Sa 24:15 David, dakle, izabra kugu.
Bilo je upravo vrijeme pæeniçne œetve. Jahve pusti kugu na Izraela od
jutra pa do odreåenoga vremena; i pomor udari na narod i pomrije
sedamdeset tisuøa ljudi od Dana do Beer Æebe.
2Sa 24:16 Kad je anåeo pruœio svoju ruku na Jeruzalem da ga uniæti,
saœali se Jahvi zbog toga zla, pa reçe anåelu koji je ubijao narod: “Dosta
je sada! Povuci svoju ruku!” A Jahvin je anåeo bio upravo kod gumna
Araune Jebusejca.
2Sa 24:17 Kad David vidje anåela koji je ubijao narod, zavapi Jahvi:
“Evo, ja sam sagrijeæio, ja sam uçinio zlo! A oni, ovce, æto su skrivili?
Neka tvoja ruka padne na mene i na moju obitelj!”
Gradnja œrtvenika
2Sa 24:18 Istoga dana doåe Gad k Davidu i reçe mu: “Idi i podigni Jahvi
œrtvenik na gumnu Araune Jebusejca!”
2Sa 24:19 I ode David po Gadovoj rijeçi, kako mu je zapovjedio Jahve.
2Sa 24:20 Kad Arauna pogleda, opazi kralja i njegove dvorane gdje idu
prema njemu. Arauna iziåe i pokloni se kralju licem do zemlje.
2Sa 24:21 Arauna upita: “Zaæto je moj gospodar kralj doæao svome
sluzi?” A David odgovori: “Da kupi od tebe ovo gumno, da sagradi
œrtvenik Jahvi, kako bi prestao pomor u narodu.”
2Sa 24:22 Arauna reçe Davidu: “Neka ga uzme moj gospodar kralj i
neka œrtvuje ono æto je u njegovim oçima dobro! Evo goveda za paljenicu,
mlatilice, i volujske opreme za drvo!
2Sa 24:23 Sve to sluga moga gospodara kralja poklanja kralju!” Joæ
reçe Arauna kralju: “Jahve, Bog tvoj, neka ti bude milostiv!”
2Sa 24:24 Ali kralj odgovori Arauni: “Ne, nego hoøu da kupim od tebe i
da platim; neøu prinositi Jahvi, svome Bogu, paljenica koje su mi poklonjene.”
I tako David kupi ono gumno i goveda za pedeset srebrnih
æekela.
2Sa 24:25 Ondje David sagradi œrtvenik Jahvi i prinese paljenice i
priçesnice. Tada se Jahve smilova zemlji i presta pomor u Izraelu.

1 KRALJEVI
283
Davidova starost i spletka Adonijina
1Kr 1:1 Kralj David bijaæe ostario i odmakao u godinama; premda su ga
pokrivali mnogim pokrivaçima, nije se mogao ugrijati.
1Kr 1:2 Tada mu rekoæe njegove sluge: “Trebalo bi potraœiti za gospodara
mladu djevojku koja bi dvorila kralja i sluœila mu: kad bude spavala
na njegovu krilu, to øe ugrijati kralja gospodara.”
1Kr 1:3 Potraœiæe, dakle, lijepu djevojku po svoj zemlji izraelskoj; i naåoæe
Abiæagu Æunamku te je dovedoæe kralju.
1Kr 1:4 Djevojka je bila izvanredno lijepa; njegovala je kralja i sluœila
mu, ali je on ne upozna.
1Kr 1:5 Uto se Adonija, sin Hagitin, pooholi i pomisli: “Ja øu biti kralj!”
Zato nabavi sebi kola i konjanika i pedeset ljudi koji su iæli pred njim.
1Kr 1:6 Njegov ga otac za svoga œivota nikad nije ukorio niti ga kad
upitao: “Zaæto tako çiniæ?” Bio je, osim toga, stasit i lijep, a mati ga rodila
poslije Abæaloma.
1Kr 1:7 On se dogovarao s Joabom, sinom Sarvijinim, i sa sveøenikom
Ebjatarom, pa se obojica prikljuçiæe Adoniji.
1Kr 1:8 Ali sveøenik Sadok i Jojadin sin Benaja, prorok Natan, Æimej i
Rei i junaci Davidovi ne pristadoæe uz Adoniju.
1Kr 1:9 Jednom nakla Adonija ovaca, volova i tovljene teladi za œrtvu
kod Zoheledskog kamena, blizu izvora Rogela, te pozva svu svoju braøu,
sinove kraljeve, i sve Judejce u kraljevoj sluœbi;
1Kr 1:10 ali ne pozva proroka Natana, ni Benaje, ni ostalih junaka, a ni
svoga brata Salomona.
1Kr 1:11 Tada reçe Natan Bat-Æebi, majci Salomonovoj: “Zar nisi çula
da je Adonija, sin Hagitin, postao kraljem, a da David, naæ gospodar, o
tome i ne zna?
1Kr 1:12 Doåi da te savjetujem kako bi mogla spasiti œivot svoj i svoga
sina Salomona.
1Kr 1:13 Hajde, otiåi kralju Davidu i reci mu: ‘Zar se nisi ti, gospodaru
moj kralju, zakleo svojoj sluœbenici govoreøi: Tvoj sin Salomon kraljevat
øe poslije mene, i on øe sjediti na mome prijestolju! Kako sada Adonija
posta kraljem?’
1Kr 1:14 I dok ti budeæ ondje i razgovorala se s kraljem, doøi øu ja za
tobom i potvrditi tvoje rijeçi.”
1Kr 1:15 Bat-Æeba ode kralju u odaje - a on je bio vrlo star i Abiæaga
Æunamka sluœila mu.
1Kr 1:16 Pokloni mu se Bat-Æeba i pade niçice pred kraljem, a kralj
upita: “Æto œeliæ?”
1Kr 1:17 Ona mu odgovori: “Gospodaru, ti si se zakleo sluœbenici svojoj
Jahvom, Bogom svojim: ‘Tvoj sin Salomon kraljevat øe poslije mene, on
øe sjesti na moje prijestolje.’
1Kr 1:18 A sada je, evo, Adonija postao kraljem, a ti, kralju, gospodaru
moj, niæta o tome i ne znaæ!
1Kr 1:19 Naklao je on mnogo volova, tovljene teladi i ovaca za œrtvu i
pozvao je sve sinove kraljeve, sveøenika Ebjatara i vojskovoåu Joaba,
ali slugu tvoga Salomona nije pozvao.
1Kr 1:20 U tebe su sada, gospodaru moj i kralju, uprte oçi svega Izraela
da mu ti objaviæ tko øe te naslijediti na tvome prijestolju, kralju, gospodaru
moj.
1Kr 1:21 Inaçe, çim poçine kralj, gospodar moj, kraj svojih otaca, ja i moj
sin Salomon bit øemo krivci.”
1Kr 1:22 Dok je ona joæ govorila s kraljem, doåe prorok Natan.
1Kr 1:23 Javiæe kralju: “Ovdje je prorok Natan.” On uåe kralju i pade
niçice pred njim.
1Kr 1:24 Natan reçe: “Gospodaru moj i kralju, jesi li ti odredio: ‘Adonija
øe kraljevati poslije mene i sjedit øe na mome prijestolju?’
1Kr 1:25 Jer evo danas je siæao i naklao volova, ugojene teladi i ovaca
za œrtvu i pozvao je sve sinove kraljeve, vojskovoåe i sveøenika Ebjatara;
eno ih gdje jedu i piju s njim i kliçu: ‘Œivio kralj Adonija!’
1Kr 1:26 Ali mene, tvoga slugu, sveøenika Sadoka, a ni Benaju, sina
Jojadina, ni tvoga slugu Salomona nije pozvao.
1Kr 1:27 Zar se to dogodilo s voljom gospodara moga kralja, a da nisi
obavijestio svoga vjernog sluge tko øe biti nasljednik na prijestolju
gospodara moga kralja?”
1Kr 1:28 Tada progovori David i reçe: “Pozovite mi Bat-Æebu!” Ona
doåe kralju i stupi preda njega.

284
1Kr 1:29 Kralj se tada zakle: “Tako mi Jahve œivoga koji me izbavio iz
svih nevolja!
1Kr 1:30 Danas øu ti ispuniti kako sam ti se zakleo Jahvom, Bogom
Izraelovim: tvoj øe sin Salomon kraljevati poslije mene, on øe sjediti na
mome prijestolju!”
1Kr 1:31 Nato se nakloni Bat-Æeba licem do zemlje, pokloni se pred
kraljem i reçe: “Neka vjeçno œivi gospodar moj kralj David!”
1Kr 1:32 A kralj David reçe: “Pozovite mi sveøenika Sadoka, proroka
Natana i Benaju, sina Jojadina.” I doåoæe oni pred kralja,
1Kr 1:33 a on im reçe: “Uzmite sluge svoga gospodara sa sobom, posadite
moga sina Salomona na moju mazgu i odvedite ga do Gihona.
1Kr 1:34 Ondje neka ga sveøenik Sadok i prorok Natan pomaœu za
kralja nad Izraelom. Zatrubite tada i obznanite: ‘Œivio kralj Salomon!’
1Kr 1:35 Zatim se uspnite amo s njim i neka uåe i sjedne na moje
prijestolje i neka kraljuje mjesto mene, jer moja je volja: on neka bude
glava nad Izraelom i nad Judom.”
1Kr 1:36 Benaja, sin Jojadin, reçe kralju: “Amen - tako neka bude! To je
i rijeç Jahve, Gospodara kraljeva!
1Kr 1:37 Kao æto je Jahve bio s mojim gospodarem kraljem, tako neka
bude i sa Salomonom! Neka uzvisi prijestolje njegovo joæ viæe nego
prijestolje kralja Davida, gospodara moga!”
1Kr 1:38 Sveøenik Sadok, prorok Natan, Jojadin sin Benaja, Kereøani
i Peleøani siåoæe i posadiæe Salomona na kraljevu mazgu i odvedoæe
ga na Gihon.
1Kr 1:39 Sveøenik Sadok donese iz Æatora rog s uljem i pomaza Salomona.
Tada odjeknuæe trube i sav narod povika: “Œivio kralj Salomon!”
1Kr 1:40 I sav narod poåe za njim gore i sviraæe puk u svirale i klicaæe
tako da se sva zemlja tresla.
1Kr 1:41 Çuo to Adonija i svi njegovi uzvanici. Baæ su bili pri kraju gozbe.
I Joab je çuo trube pa upita: “Çemu ta buka u gradu?”
1Kr 1:42 Dok je on joæ govorio, stiœe Jonatan, sin sveøenika Ebjatara, i
Adonija mu reçe: “Ti si valjan çovjek, zacijelo nosiæ dobru vijest!”
1Kr 1:43 Jonatan odgovori: “Jest, naæ gospodar, kralj David, uçinio je
Salomona kraljem!
1Kr 1:44 Kralj je poslao s njim sveøenika Sadoka, proroka Natana i
Jojadina sina Benaju, i Kereøane i Peleøane. Oni ga posadiæe na kraljevu
mazgu,
1Kr 1:45 i sveøenik Sadok i prorok Natan pomazaæe ga na Gihonu za
kralja. Zatim su siæli radosno kliçuøi, i sav je grad uzavreo; to je buka
koju ste çuli.
1Kr 1:46 Joæ viæe: Salomon je veø sjeo na kraljevsko prijestolje
1Kr 1:47 i doæle su sluge kraljeve çestitati naæem gospodaru kralju Davidu
govoreøi: ‘Neka Bog tvoj proslavi ime Salomonovo viæe od imena tvoga
i prijestolje njegovo uzvisi viæe od tvoga.’ Kralj se tada poklonio na svojoj
postelji
1Kr 1:48 i ovako rekao: ‘Neka je blagoslovljen Jahve, Bog Izraelov, koji
mi dade danas da mogu vidjeti svojim oçima jednoga od mojih kako
sjedi na mome prijestolju.’”
1Kr 1:49 Svi uzvanici Adonijini, uplaæeni, ustadoæe od stola i raziåoæe
se svaki svojim putem.
1Kr 1:50 Adonija pak, u strahu od Salomona, usta i ode te se uhvati za
rogove œrtvenika.
1Kr 1:51 Javiæe Salomonu: “Gle, Adonija se uplaæio kralja Salomona i
eno se drœi za rogove œrtvenika govoreøi: ‘Neka mi se danas kralj Salomon
zakune da neøe sluge svoga maçem pogubiti.’”
1Kr 1:52 Salomon reçe nato: “Ako se pokaœe poætenim çovjekom, neøe
mu ni vlas s glave pasti na zemlju; a naåe li se u zlu, poginut øe.”
1Kr 1:53 Tada zapovjedi Salomon da ga odmaknu od œrtvenika; on
doåe i pade niçice pred Salomonom, koji mu reçe: “Poåi svome domu!”
1Kr 2:1 Kad su se dani Davidovi pribliœavali svome svræetku, zapovjedi
David svome sinu Salomonu:
1Kr 2:2 “Sada polazim na put sviju smrtnika. Ti budi hrabar i pokaœi se
çovjekom!
1Kr 2:3 Sluæaj naredbe Jahve, Boga svoga, idi njegovim stazama, drœi
se njegovih zakona, zapovijedi, naredaba i njegovih pouka, kako je
napisano u Zakonu Mojsijevu, da bi uspio u svemu æto poduzmeæ i
svagdje kamo se okreneæ;
1Kr 2:4 da bi Jahve ispunio svoje obeøanje koje mi je dao: ‘Ako sinovi
tvoji budu pazili na svome putu, vjerno hodeøi preda mnom, svim srcem
svojim i svom duæom svojom, uvijek øe jedan od njih sjediti na prijestolju
Izraelovu.’

285
1Kr 2:5 I sam znaæ æto mi je uçinio Joab, sin Sarvijin, kako je uçinio
obojici vojskovoåa Izraelovih: Abneru, sinu Nerovu, i Amasi, sinu
Jeterovu, kad ih je ubio i time prolio krv u miru kao u ratu te omastio krvlju
pojas oko bokova svojih i obuøu na nogama svojim.
1Kr 2:6 Ti postupi po svom razboru i ne daj da mu sijeda kosa mirno
poçine u Podzemlju.
1Kr 2:7 A sinovima Barzilaja Gileaåanina vrati ljubav: neka budu meåu
onima koji jedu za tvojim stolom jer su mi pomogli kad sam bjeœao pred
tvojim bratom Abæalomom.
1Kr 2:8 Pred sobom imaæ Æimeja, sina Gerina, Benjaminovca iz Bahurima,
koji me uœasnim kletvama proklinjao onoga dana kad sam
bjeœao u Mahanajim. Ali mi je on siæao u susret na Jordan i zakleh mu se
Jahvom: ‘Neøu te pogubiti maçem.’
1Kr 2:9 Ali mu ti toga ne opraætaj, jer si çovjek razborit, i veø øeæ znati
kako treba da postupiæ te mu sijedu kosu s krvlju u Podzemlje spremiæ.”
1Kr 2:10 I potom poçinu David kraj otaca svojih i bi pokopan u Davidovu
gradu.
1Kr 2:11 David je kraljevao nad Izraelom çetrdeset godina: u Hebronu
je kraljevao sedam godina, u Jeruzalemu je kraljevao trideset i tri godine.
1Kr 2:12 Salomon sjede na prijestolje Davida, svoga oca, i njegova se
vlast veoma uçvrsti.
1Kr 2:13 Ali Adonija, sin Hagitin, doåe Bat-Æebi, majci Salomonovoj, i
pade niçice pred njom. Ona ga upita: “Je li miroljubiv tvoj dolazak?” On
odgovori: “Jest, miroljubiv je.”
1Kr 2:14 I nastavi: “Imam ti neæto reøi.” Ona reçe: “Govori.”
1Kr 2:15 Tada øe on: “Znaæ i sama da je kraljevstvo pripadalo meni i da
je sav Izrael oçekivao da øu ja biti kralj. Ali mi je kraljevstvo izmaklo i
pripalo je mome bratu, jer mu ga je Jahve namijenio.
1Kr 2:16 Ja te sada samo jedno molim: nemoj me odbiti.” Ona reçe:
“Govori.”
1Kr 2:17 A on nastavi: “Reci, molim te, kralju Salomonu - jer tebe neøe
odbiti - neka mi dade za œenu Abiæagu Æunamku!”
1Kr 2:18 A Bat-Æeba odgovori: “Dobro, govorit øu kralju o tebi.”
1Kr 2:19 Kada dakle uåe Bat-Æeba kralju Salomonu da govori o Adoniji,
ustade kralj i poåe joj u susret, pokloni se pred njom, zatim sjede na
svoje prijestolje i zapovjedi te namjestiæe sjedalicu za kraljicu majku, i
ona mu sjede s desne strane.
1Kr 2:20 Tada mu reçe: “Neæto bih zaiskala od tebe, nemoj me odbiti.”
Kralj joj odgovori: “Traœi, majko, jer te neøu odbiti.”
1Kr 2:21 Ona nastavi: “Neka se dade Abiæaga Æunamka tvome bratu
Adoniji za œenu.”
1Kr 2:22 Kralj Salomon odgovori i reçe svojoj majci: “Zaæto traœiæ Abiæagu
Æunamku za Adoniju? Traœi odmah i kraljevstvo za njega! Jer on je moj
stariji brat, a uz njega je sveøenik Ebjatar i Joab, sin Sarvijin!”
1Kr 2:23 Tada se kralj Salomon zakle Jahvom: “Neka mi Bog uçini ovo
zlo i neka mi doda drugo ako Adonija nije to izrekao danas po cijenu
svoga œivota!
1Kr 2:24 Œivoga mi Jahve, koji me potvrdio i posadio na prijestolje oca
moga Davida i koji mi je dao dom kako je obeøao: joæ danas øe Adonija
umrijeti.”
1Kr 2:25 I kralj Salomon posla Benaju, sina Jojadina, koji ga udari te
Adonija umrije.
1Kr 2:26 Sveøeniku Ebjataru kralj zatim naredi: “Idi u Anatot na svoj
posjed. Zasluœio si smrt, ali te neøu pogubiti danas jer si nosio Jahvin
Kovçeg pred ocem mojim Davidom i podijelio si sve patnje s mojim
ocem.”
1Kr 2:27 I Salomon iskljuçi Ebjatara iz sveøenstva Jahvina da tako ispuni
Jahvinu rijeç koju je izrekao protiv doma Elijeva u Æilu.
1Kr 2:28 Kada je glas stigao Joabu - Joab bijaæe pristao uz Adoniju,
premda se nije prikljuçio Abæalomu - on uteçe u Æator Jahvin i uhvati se
za rogove œrtvenika.
1Kr 2:29 I dojaviæe kralju Salomonu: “Joab je pobjegao u Æator Jahvin,
eno ga pokraj œrtvenika.” Tada Salomon poruçi Joabu: “Æto se drœiæ
œrtvenika?” Joab odgovori: “Uplaæio sam se tebe i pobjegao sam pred
Jahvu.” Tada Salomon naredi Benaji, sinu Jojadinu: “Idi i ubij ga!”
1Kr 2:30 Benaja ode u Æator Jahvin i reçe Joabu: “Po naredbi kraljevoj:
iziåi!” On odgovori: “Neøu, œelim ovdje umrijeti!” Benaja javi kralju: “Eto
æto mi je rekao Joab i æto mi je odgovorio.”
1Kr 2:31 Kralj mu reçe: “Uçini kako je rekao: ubij ga, zatim pokopaj.
Tako øeæ danas skinuti s mene i doma oca moga nevinu krv koju je Joab
prolio.

286
1Kr 2:32 Jahve øe uçiniti da krv njegova padne na njegovu glavu, jer je
ubio dva çovjeka pravednika i bolja od sebe; ubio ih je maçem bez znanja
moga oca Davida: Abnera, sina Nerova, voåu vojske Izraelove, i Amasu,
sina Jeterova, vojvodu judejskoga.
1Kr 2:33 Neka njihova krv padne na glavu Joaba i njegova potomstva
dovijeka, a Davidu, njegovu potomstvu, vladalaçkoj kuøi i prijestolju neka
od Jahve bude trajan mir.”
1Kr 2:34 I ode Benaja, sin Jojadin, obori se na Joaba i usmrti ga. Pokopali
su Joaba u njegovu domu u pustinji.
1Kr 2:35 Mjesto njega postavi kralj na çelo vojske Benaju, sina Jojadina,
a na mjesto Ebjatara postavi sveøenika Sadoka.
1Kr 2:36 Salomon pozva Æimeja i reçe mu: “Sagradi sebi kuøu u Jeruzalemu:
tu stanuj, i nikamo odatle ne izlazi.
1Kr 2:37 Onoga dana kad iziåeæ i prijeåeæ potok Kidron, znaj dobro da
øeæ umrijeti. Krv tvoja na glavu tvoju.”
1Kr 2:38 Æimej odgovori kralju: “Dobro. Kako moj gospodar kralj kaœe,
tako øe uçiniti sluga tvoj.” I Æimej dugo œivljaæe u Jeruzalemu.
1Kr 2:39 Ali poslije tri godine dogodi se te Æimeju pobjegoæe dvojica
slugu k Akiæu, sinu Maakinu, kralju gatskom. I dojaviæe Æimeju: “Eno ti
slugu u Gatu.”
1Kr 2:40 Tada usta Æimej, osedla magarca i ode u Gat, k Akiæu, da traœi
svoje sluge. I vratio se Æimej i doveo svoje sluge iz Gata.
1Kr 2:41 I javiæe Salomonu: “Æimej otiæao iz Jeruzalema u Gat i vratio
se.”
1Kr 2:42 Kralj pozva Æimeja i reçe mu: “Nisam li ti se zakleo Jahvom i
strogo te opomenuo: ‘Onoga dana kad budeæ iziæao i poæao bilo kamo,
znaj dobro da øeæ umrijeti!’ A ti si mi tada odgovorio: ‘Dobra je rijeç koju
sam çuo.’
1Kr 2:43 Zaæto nisi odrœao zakletvu Jahvinu i zapovijed koju sam ti dao?”
1Kr 2:44 Joæ reçe kralj Æimeju: “Ti znaæ sve zlo koje si uçinio mome ocu
Davidu. Tvoje je srce toga svjesno. Jahve neka uçini da se tvoja zloøa
obori na tvoju glavu.
1Kr 2:45 A blagoslovljen je kralj Salomon, i prijestolje øe Davidovo biti
çvrsto pred Jahvom dovijeka.”
1Kr 2:46 I zapovjedi kralj Benaji, sinu Jojadinu, te on iziåe i udari Æimeja
i tako Æimej umrije. Tako se uçvrstilo kraljevstvo u ruci Salomonovoj.
1Kr 3:1 Salomon se sprijatelji s faraonom, kraljem egipatskim: oœeni se
køerju faraonovom i uvede je u Davidov grad dokle ne dovræi gradnju
svoga dvora, Hrama Jahvina i zidova oko Jeruzalema.
1Kr 3:2 Narod je pak prinosio œrtve na uzviæicama, jer joæ nije bio
sagraåen do toga vremena dom imenu Jahvinu.
1Kr 3:3 A Salomon je ljubio Jahvu: ravnao se prema naredbama svoga
oca Davida, samo je prinosio klanice i kaåenice na uzviæicama.
Salomon moli za dar mudrosti
1Kr 3:4 Kralj ode u Gibeon da prinese œrtvu, jer ondje bijaæe najveøa
uzviæica. Salomon prinese tisuøu paljenica na tom œrtveniku.
1Kr 3:5 U Gibeonu se Jahve javi Salomonu noøu u snu. Bog reçe: “Traœi
æto da ti dadem.”
1Kr 3:6 Salomon odgovori: “Veoma si naklon bio svome sluzi Davidu,
mome ocu, jer je hodio pred tobom u vjernosti, pravednosti i poætenju
srca svoga; i saçuvao si mu tu veliku milost i dao si da jedan od njegovih
sinova sjedi na njegovu prijestolju.
1Kr 3:7 Sada, o Jahve, Boœe moj, ti si uçinio kraljem slugu svoga na
mjesto moga oca Davida, a ja sam joæ sasvim mlad te joæ ne znam
vladati.
1Kr 3:8 Tvoj je sluga usred naroda koji si izabrao; naroda brojnog, koji
se ne da izbrojiti ni popisati.
1Kr 3:9 Podaj svome sluzi pronicavo srce da moœe suditi tvom narodu,
razlikovati dobro od zla, jer tko bi mogao upravljati tvojim narodom koji
je tako velik!”
1Kr 3:10 Bijaæe milo Jahvi æto je Salomon to zamolio.
1Kr 3:11 Zato mu Jahve reçe: “Jer si to traœio, a nisi iskao ni duga œivota,
ni bogatstva, ni smrti svojih neprijatelja, nego pronicavost u prosuåivanju
pravice,
1Kr 3:12 evo øu uçiniti po rijeçima tvojim: dajem ti srce mudro i razumno,
kakvo nije imao nitko prije tebe niti øe ga imati itko poslije tebe,
1Kr 3:13 ali ti dajem i æto nisi traœio: bogatstvo i slavu kakve nema nitko
meåu kraljevima.
1Kr 3:14 I ako budeæ stupao mojim putovima i budeæ se drœao mojih
zakona i zapovijedi, kao æto je çinio tvoj otac David, umnoœit øu tvoje
dane.”

287
1Kr 3:15 Salomon se probudi, i gle: bijaæe to san. On se vrati u Jeruzalem
i stade pred Kovçeg saveza Jahvina; prinese paljenice i œrtve
priçesnice i priredi gozbu svim slugama svojim.
1Kr 3:16 Tada doåoæe dvije bludnice kralju i stadoæe preda njega.
1Kr 3:17 I reçe jedna œena: “Dopusti, gospodaru moj! Ja i ova œena u
istoj kuøi œivimo i ja sam rodila kraj nje u kuøi.
1Kr 3:18 A treøega dana poslije moga poroåaja rodi i ova œena. Bile smo
zajedno i nikoga stranog s nama; samo nas dvije u kuøi.
1Kr 3:19 Jedne noøi umrije sin ove œene jer bijaæe legla na njega.
1Kr 3:20 I ustade ona usred noøi, uze moga sina o boku mojem, dok je
tvoja sluækinja spavala, i stavi ga sebi u naruçje, a svoga mrtvog sina
stavi kraj mene.
1Kr 3:21 A kad ujutro ustadoh da podojim svoga sina, gle: on mrtav! I
kad sam paœljivije pogledala, razabrah: nije to moj sin koga sam ja rodila!”
1Kr 3:22 Tada reçe druga œena: “Ne, nije tako. Moj je sin onaj œivi, a tvoj
je onaj koji je mrtav!” A prva joj odvrati: “Nije istina! Tvoj je sin onaj koji
je mrtav, a moj je onaj koji œivi!” I tako se prepirahu pred kraljem.
1Kr 3:23 A kralj onda progovori: “Ova kaœe: ‘Ovaj œivi moj je sin, a onaj
mrtvi tvoj’; druga pak kaœe: ‘Nije, nego je tvoj sin mrtav, a moj je onaj
œivi.’
1Kr 3:24 Donesite mi maç!” naredi kralj. I donesoæe maç pred kralja,
1Kr 3:25 a on reçe: “Rasijecite œivo dijete nadvoje i dajte polovinu jednoj,
a polovinu drugoj.”
1Kr 3:26 Tada œenu, majku œivog djeteta, zabolje srce za sinom i povika
ona kralju: “Ah, gospodaru! Neka se njoj dade dijete, samo ga nemojte
ubijati!” A ona druga govoraæe: “Neka ne bude ni meni ni tebi: rasijecite
ga!”
1Kr 3:27 Onda progovori kralj i reçe: “Dajte dijete prvoj, nipoæto ga ne
ubijajte! Ona mu je majka.”
1Kr 3:28 Sav je Izrael çuo presudu koju je izrekao kralj i poætovali su
kralja, jer su vidjeli da je u njemu boœanska mudrost u izricanju pravde.
Salomonovi odliçnici
1Kr 4:1 Kralj Salomon bio je kralj nad svim Izraelom,
1Kr 4:2 a evo njegovih odliçnika: Azarja, sin Sadokov, sveøenik;
1Kr 4:3 Elihoref i Ahija, sinovi Æiæini, biljeœnici; Joæafat, sin Ahiludov,
savjetnik;
1Kr 4:4 Benaja, sin Jojadin, vojskovoåa; Sadok i Ebjatar, sveøenici.
1Kr 4:5 Azarja, sin Natanov, bio je nad namjesnicima; Zabud, sin Natanov,
prijatelj kraljev;
1Kr 4:6 Ahiæar, upravitelj dvora; Eliab, sin Joabov, zapovjednik vojske;
Adoram, sin Abdin, nadstojnik za tlaku.
1Kr 4:7 Salomon je imao po svem Izraelu dvanaest namjesnika koji su
opskrbljivali kralja i njegov dom; za svakoga je dolazio red da po jedan
mjesec u godini podmiruje to uzdrœavanje.
1Kr 4:8 Evo njihovih imena: Ben-Hur, u gori Efrajimovoj;
1Kr 4:9 Ben-Deker, u Makasu, Æaalbimu, Bet Æemeæu, Elonu do Bet
Hanana;
1Kr 4:10 Ben-Hesed, u Arubotu; pod njim bijaæe Soho i sav kraj heferski;
1Kr 4:11 Ben-Abinadab, nad svim okruœjem dorskim; œena mu je bila
Tafata, køi Salomonova;
1Kr 4:12 Baana, sin Ahiludov, u Tanaku i Megidu i u svem Bet Æeanu,
koji je pokraj Saretana niœe Jizreela, od Bet Æeana do Abel Mekole, i
preko Jokmeama.
1Kr 4:13 Ben-Geber, u Ramotu Gileadskom; njegova su bila Sela Jaira,
sina Manaæeova, koja su u Gileadu; imao je i podruçje Argob koje leœi u
Baæanu, æezdeset tvrdih gradova, opasanih zidovima i prijevornicama
od tuça;
1Kr 4:14 Ahinadab, sin Idov, u Mahanajimu;
1Kr 4:15 Ahimaas u Naftaliju; i on se oœenio jednom Salomonovom
køeri - Bosmatom.
1Kr 4:16 Baana, sin Huæajev, u Aæeru i na visoravnima;
1Kr 4:17 Joæafat, sin Paruahov, u Jisakaru;
1Kr 4:18 Æimej, sin Elin, u Benjaminu;
1Kr 4:19 Geber, sin Urijin, u zemlji Gileadu, zemlji Sihona, kralja amorejskoga,
i Oga, kralja baæanskoga.
Povrh toga bio je joæ jedan namjesnik u zemlji.
1Kr 4:20 Juda i Izrael bili su mnogobrojni, bijaæe ih kao pijeska na obali
morskoj. Jeli su i pili i bili sretni.
1Kr 4:21 Salomon je proæirio svoju vlast nad svim kraljevstvima od Rijeke
sve do zemlje filistejske i do meåe egipatske. Ona su donosila svoj
danak i sluœila Salomonu sve dane njegova œivota.

288
1Kr 4:22 Svakoga je dana trebalo Salomonu za hranu: trideset kora
finoga braæna i æezdeset kora obiçnog braæna,
1Kr 4:23 deset ugojenih volova, dvadeset volova s paæe, stotinu ovaca,
osim jelena, srna, divokoza i ugojene peradi.
1Kr 4:24 Jer on je vladao nad svime preko Rijeke - od Tafse do Gaze,
nad svim kraljevima s onu stranu Eufrata - i imao je mir po svim granicama
naokolo.
1Kr 4:25 Juda i sav Izrael œivjeli su bez straha, svaki pod svojom lozom
i pod svojom smokvom, od Dana sve do Beer Æebe, svega vijeka Salomonova.
1Kr 4:26 Salomon je imao çetrdeset tisuøa konja za vuçu i dvanaest
tisuøa za jahanje.
1Kr 4:27 Ti su se namjesnici brinuli o opskrbi kralja Salomona i sviju koji
su imali dijela za kraljevim stolom, svaki po mjesec dana; i nisu dopuætali
da içega ponestane.
1Kr 4:28 I jeçam i slamu za konje i tegleøu marvu donosili su na mjesto
gdje se zadrœavao, svaki kako bi ga zapalo.
Salomonova slava
1Kr 4:29 Jahve je dao Salomonu mudrost i izuzetnu razboritost i srce
æiroko kao pijesak na obali morskoj.
1Kr 4:30 Mudrost je Salomonova bila veøa od mudrosti svih sinova Istoka
i od sve mudrosti Egipta.
1Kr 4:31 Bio je mudriji od svih ljudi, od Etana Ezrahanina, od Hemana,
Kalkola i Darde, sinova Maholovih; njegovo se ime pronosilo meåu svim
narodima unaokolo.
1Kr 4:32 Izrekao je tri tisuøe mudrih izreka, a njegovih je pjesama bilo
tisuøu i pet.
1Kr 4:33 Zborio je o drveøu: od cedra æto je na Libanonu pa do izopa æto
klija na zidu; raspravljao je o œivotinjama, o pticama, o gmazovima i o
ribama.
1Kr 4:34 Dolazili su od sviju naroda da çuju mudrost Salomonovu, od
svih zemaljskih kraljeva koji su çuli glas o njegovoj mudrosti.
1Kr 5:1 Tirski kralj Hiram posla svoje sluge Salomonu, jer bijaæe çuo da
su ga pomazali za kralja na mjesto njegova oca, a Hiram je svagda bio
prijatelj Davidov.
1Kr 5:2 Tada Salomon poruçi Hiramu:
1Kr 5:3 “Ti znaæ dobro da moj otac David nije mogao sagraditi Doma
imenu Jahve, svoga Boga, zbog ratova kojima su ga okruœili neprijatelji
sa svih strana, sve dok ih Jahve nije poloœio pod stopala nogu njegovih.
1Kr 5:4 Sada mi je Jahve, Bog moj, dao mir posvuda unaokolo: nemam
neprijatelja ni zlih udesa.
1Kr 5:5 Namjeravam, dakle, sagraditi Dom imenu Jahve, Boga svoga,
kako je Jahve rekao mome ocu Davidu: ‘Tvoj sin koga øu mjesto tebe
postaviti na tvoje prijestolje, on øe sagraditi Dom mome Imenu.’
1Kr 5:6 Stoga sada zapovjedi da mi nasijeku cedrova na Libanonu;
moje øe sluge biti sa slugama tvojim, i ja øu platiti nadnicu tvojim slugama
prema svemu kako mi odrediæ. Ti znaæ dobro da u nas nema ljudi koji
umiju sjeøi drva kao Sidonci.”
1Kr 5:7 Kada je Hiram primio Salomonovu poruku, veoma se obradova
i reçe: “Neka je blagoslovljen danas Jahve koji je dao mudra sina Davidu,
koji upravlja ovim velikim narodom.”
1Kr 5:8 I Hiram javi Salomonu: “Primio sam tvoju poruku. Ispunit øu u
svemu tvoju œelju glede drva cedrova i drva çempresova.
1Kr 5:9 Moje øe ih sluge dopremiti s Libanona na more, sloœit øu ih u
splavi i pustiti ih morem do mjesta koje øeæ mi oznaçiti; ondje øu ih razloœiti
i ti øeæ ih uzeti. Ti øeæ pak ispuniti moju œelju i dati hranu mojoj çeljadi.”
1Kr 5:10 Hiram je davao Salomonu drva cedrova i çempresova koliko je
htio,
1Kr 5:11 a Salomon je davao Hiramu dvadeset tisuøa kora pæenice za
hranu ljudstvu, i dvadeset tisuøa kora ulja od tijeætenih maslina. Toliko
je Salomon davao Hiramu godinu za godinom.
1Kr 5:12 Jahve je dao mudrost Salomonu, kako mu bijaæe obeøao;
izmeåu Hirama i Salomona vladao je mir te oni sklopiæe savez.
1Kr 5:13 Tada odredi kralj Salomon poslenike iz svega Izraela; poslenika
je bilo u svemu trideset tisuøa ljudi.
1Kr 5:14 Slao ih je naizmjence na Libanon, svakog mjeseca deset tisuøa
ljudi: bili su mjesec dana na Libanonu, a dva mjeseca kod kuøe. Adoniram
je bio nad svim poslenicima.
1Kr 5:15 Salomon je imao i sedamdeset tisuøa nosaça tereta, osamdeset
tisuøa kamenorezaca u gori,
1Kr 5:16 ne raçunajuøi glavara sluœbeniçkih koji su upravljali poslovima;

289
njih je bilo tri tisuøe i tri stotine, a upravljali su narodom zaposlenim na
radovima.
1Kr 5:17 Kralj je zapovjedio da lome gromade biranog kamena i da ih
kleæu za temelje Hrama.
1Kr 5:18 Graditelji Salomonovi i Hiramovi, i oni iz Gibela, tesali su i
pripremali drvo i klesali za gradnju Hrama.
1Kr 6:1 Çetiri stotine i osamdesete godine poslije izlaska Izraelaca iz
zemlje egipatske, çetvrte godine kraljevanja svoga nad Izraelom,
mjeseca Ziva - to je drugi mjesec - poçeo je Salomon graditi Dom Jahvin.
1Kr 6:2 Hram æto ga je kralj Salomon gradio Jahvi bio je dug æezdeset
lakata, æirok dvadeset, a visok dvadeset i pet lakata.
1Kr 6:3 Trijem pred Hekalom Hrama bio je dvadeset lakata dug, prema
æirini Hrama, a deset lakata æirok, prema duœini Hrama.
1Kr 6:4 Na Hramu je napravio prozore zatvorene reæetkama.
1Kr 6:5 Uza zid Hrama oko Hekala i Debira sagradio je prigradnju na
katove, sve unaokolo.
1Kr 6:6 Donji kat bio je pet lakata æirok, srednji æest, a treøi sedam lakata,
jer je zasjeke rasporedio s vanjske strane naokolo Hrama da ih ne bi
morao ugraåivati u hramske zidove.
1Kr 6:7 Hram je graåen od kamena koji je veø u kamenolomu bio oklesan,
tako da se za gradnje nije çuo ni çekiø ni dlijeto, ni ikakvo œeljezno
oruåe.
1Kr 6:8 Ulaz u donji kat bio je s desne strane Hrama, a zavojnim se
stubama uspinjalo na srednji kat i sa srednjega na treøi.
1Kr 6:9 Sagradio je tako Hram i dovræio ga; i pokrio ga cedrovim gredama
i daskama.
1Kr 6:10 I sagradi joæ prigradnju oko cijeloga Hrama; bila je pet lakata
visoka, a vezana s Hramom cedrovim gredama.
1Kr 6:11 I rijeç Jahvina stiœe Salomonu:
1Kr 6:12 “To je Dom æto ga gradiæ ... Ako budeæ hodio prema naredbama
mojim, ako budeæ vræio naredbe moje i drœao se mojih zapovijedi, tada
øu ispuniti tebi obeøanje æto sam ga dao tvome ocu Davidu:
1Kr 6:13 prebivat øu meåu sinovima Izraelovim i neøu ostaviti naroda
svoga Izraela.”
1Kr 6:14 I tako Salomon sazida Hram i dovræi ga.
Ureåenje unutraænjosti Hrama Svetiæte i Svetinja nad svetinjama
1Kr 6:15 I obloœi iznutra zidove Hrama cedrovim daskama - od poda do
stropa obloœi ih drvetom iznutra - a daskama çempresovim obloœi pod
Hrama.
1Kr 6:16 I naçini pregradu od dvadeset lakata, od cedrovih dasaka, s
poda pod strop, i odijeli taj dio Hrama za Debir, za Svetinju nad
svetinjama.
1Kr 6:17 A Hekal - Svetiæte, dio Hrama ispred Debira - imaæe çetrdeset
lakata.
1Kr 6:18 A po cedrovini unutar Hrama bijahu urezani ukrasi - pleteri od
pupoljaka i cvijeøa; sve je bilo od cedrovine i nigdje se nije vidio kamen.
1Kr 6:19 Debir je uredio unutra u Hramu da onamo smjesti Kovçeg
saveza Jahvina.
1Kr 6:20 Debir bijaæe dvadeset lakata dug, dvadeset lakata æirok i
dvadeset lakata visok, a obloœio ga je çistim zlatom. Napravio je i Œrtvenik
od cedrovine,
1Kr 6:21 pred Debirom, i obloœio ga çistim zlatom.
1Kr 6:22 I sav je Hram obloœio zlatom, sav Hram i sav oltar koji je pred
Debirom obloœio je zlatom.
1Kr 6:23 U Debiru naçini dva kerubina od maslinova drveta. Bili su visoki
deset lakata.
1Kr 6:24 Jedno je krilo u kerubina bilo pet lakata i drugo je krilo u kerubina
bilo pet lakata; deset je lakata bilo od jednoga kraja krila do drugoga.
1Kr 6:25 I drugi je kerubin bio od deset lakata: jednaka mjera i jednak
oblik obaju kerubina.
1Kr 6:26 Visina jednog kerubina bila je deset lakata, tako i drugoga.
1Kr 6:27 Smjestio je kerubine usred nutarnje prostorije; æirili su svoja
krila, tako da je krilo jednoga ticalo jedan zid, a krilo drugoga ticalo drugi
zid; u sredini prostorije krila im se doticahu.
1Kr 6:28 I kerubine je obloœio zlatom.
1Kr 6:29 Po svim zidovima Hrama unaokolo, iznutra i izvana, urezao je
likove kerubina, palma i rastvorenih cvjetova,
1Kr 6:30 zlatom je pokrio i pod Hramu iznutra i izvana.
Vrata i predvorje
1Kr 6:31 A za ulaz u Debir naçini dvokrilna vrata od maslinova drveta;
dovraci s pragom bijahu na pet uglova.

290
1Kr 6:32 Oba krila na vratima od maslinova drveta ukrasi likovima
kerubina, palma i rastvorenih cvjetova, i sve ih obloœi zlatom; listiøima
zlata oblijepi kerubine i palme.
1Kr 6:33 Tako i za ulaz u Hekal naçini vrata od maslinova drveta, sa
çetverokutnim dovracima.
1Kr 6:34 Oba krila na vratima bijahu od çempresova drveta i oba se
otvarahu na jednu i na drugu stranu.
1Kr 6:35 Urezao je na njima kerubine, palme i rastvorene cvjetove i
obloœio zlatom sve æto bijaæe urezano.
1Kr 6:36 Potom je sagradio unutraænje predvorje od tri reda klesanog
kamena i jednoga reda tesanih greda cedrovih.
1Kr 6:37 Temelji su Hramu Jahvinu bili poloœeni çetvrte godine, mjeseca
Ziva;
1Kr 6:38 a jedanaeste godine, mjeseca Bula - to je osmi mjesec - Hram
je dovræen sa svim dijelovima i sa svim æto mu pripada. Salomon ga
sagradi za sedam godina.
Salomonov dvor
1Kr 7:1 Salomon je sagradio i svoj dvor; u trinaest ga je godina potpuno
dovræio.
1Kr 7:2 Sagradio je dvor od libanonske æume: stotinu lakata dug, pedeset
æirok i trideset lakata visok, na çetiri reda cedrovih stupova, a na
stupovima bijahu cedrove grede.
1Kr 7:3 Bio je pokriven cedrovinom iznad soba koje su poçivale na
stupovima. Ovih je bilo çetrdeset i pet: petnaest u svakom redu.
1Kr 7:4 Bila su tri reda prozora: po tri su prozora gledala jedan prema
drugome.
1Kr 7:5 Sva vrata s dovratnicima bila su çetverokutna i po tri su prozora
stajala jedan prema drugome.
1Kr 7:6 Naçinio je trijem od stupova, pedeset lakata dug i trideset æirok.
1Kr 7:7 Zatim je sagradio prijestolni trijem gdje je sudio; i sudaçki trijem,
obloœen cedrovinom od poda do stropa.
1Kr 7:8 Njegovo prebivaliæte, u drugom dvoriætu i unutar predvorja, bilo
je istoga oblika. Sagradio je i kuøu, nalik na onaj trijem, faraonovoj køeri,
kojom se bijaæe oœenio.
1Kr 7:9 Sve su te graåevine bile od biranog kamena, sjeçena po mjeri,
a klesana iznutra i izvana, od temelja sve do drvenih spojnica, a vani
sve do velikog predvorja.
1Kr 7:10 Temelji su im bili od birana, velikog kamena: od deset i od
osam lakata,
1Kr 7:11 a nadgradnja od birana, po mjeri klesana kamena i od cedrovine.
1Kr 7:12 A tri su reda klesanog kamena i red cedrovih greda okruœivali
veliko predvorje, a tako i unutraænje predvorje Doma Jahvina.
1Kr 7:13 Salomon posla po Hirama iz Tira.
1Kr 7:14 Bio je to sin udovice iz plemena Naftalijeva, ali mu otac bijaæe
iz Tira, kovaç tuça. Bio je pun vjeætine, umijeøa i znanja da svaæta izraåuje
od tuça. Doåe on kralju Salomonu i sav mu posao izradi.
Stupovi od tuça
1Kr 7:15 Salio je dva stupa od tuça; jedan je stup bio visok osamnaest
lakata, a koncem mjeren unaokolo imao je dvanaest lakata, isto tako i
drugi.
1Kr 7:16 I naçini dvije glavice od tuça da se stave povrh stupova; jedna
je glavica bila visoka pet lakata i druga je bila pet lakata visoka.
1Kr 7:17 Naçini dva opleta u obliku pletera i lançaste œice da pokriju
glavice na vrhu stupova; sedam za jednu glavicu i sedam za drugu.
1Kr 7:18 Onda izradi mogranje: bili su u dva reda oko svake mreœe.
1Kr 7:19 Glavice na vrhu stupova pred trijemom imale su oblik ljiljana,
od çetiri lakta.
1Kr 7:20 Stajale su na oba stupa kod izboçine æto je bila prema lançancu.
Dvije stotine mogranja bilo je oko prve glavice i dvije stotine oko druge.
1Kr 7:21 Podiœe stupove pred trijemom Hekala; jedan postavi na desnu
stranu i nazva ga Jahin; postavi drugi stup na lijevu stranu i dade mu ime
Boaz.
1Kr 7:22 Na samom vrhu stupova postavi izraåene ljiljane. I tako dovræi
stupove.
Mjedeno more
1Kr 7:23 Tada od rastaljene kovine izli more koje je od ruba do ruba
mjerilo deset lakata; bilo je okruglo naokolo, pet lakata visoko, a u
opsegu, mjereno vrpcom, imalo je trideset lakata.
1Kr 7:24 Pod rubom mu bijahu uresi kao cvjetne çaæke koje su ga
optakale sasvim: po deset na lakat optakale su more unaokolo; cvjetne
su çaæke bile u dva reda i salivene s njim.

291
1Kr 7:25 Poçivalo je na dvanaest volova: tri su gledala na sjever, tri na
zapad, tri na jug, a tri na istok; more je stajalo na njima i svi su straœnjim
dijelom bili okrenuti unutra.
1Kr 7:26 Bilo je debelo pedalj, rub mu kao rub u çaæe, kao cvijet, a moglo
je primiti tri tisuøe bata.
Tuçana podnoœja i umivaonici
1Kr 7:27 Naçinio je deset tuçanih podnoœja; svako je podnoœje bilo çetiri
lakta dugo, çetiri lakta æiroko, a tri lakta visoko.
1Kr 7:28 Podnoœja su bila ovako izraåena: imala su okvire, a okviri su
stajali meåu preponama.
1Kr 7:29 Na okvirima meåu preponama bili su lavovi, volovi i kerubini;
a na samim preponama, kako iznad lavova i volova tako i pod njima,
bijahu ukrasi poput vijenaca.
1Kr 7:30 Svako je podnoœje imalo çetiri tuçana toçka i osovine od tuça;
çetiri su njihove noge imale drœaçe; pod umivaonikom bijahu drœaçi
sliveni s ukrasima.
1Kr 7:31 Gore, gdje su se drœaçi sastavljali, bio je otvor podnoœja; imao
je lakat i pol; otvor je bio okrugao, u obliku ukrasne posude, a na njemu
su bili uklesani i ukrasi; ali prepone bijahu çetvrtaste, a ne okrugle.
1Kr 7:32 Çetiri su toçka bila pod preponom. Osovine im izlazile na
podnoœju; svaki toçak bijaæe visok lakat i pol.
1Kr 7:33 Toçkovi su bili sliçni toçkovima obiçnih kola: njihove osovine,
naplaci, paoci i glavçine - sve bijaæe liveno.
1Kr 7:34 Bila su çetiri drœaça na çetiri ugla svakog podnoœja; podnoœje
i drœaçi saçinjavahu jednu cjelinu.
1Kr 7:35 Pri vrhu podnoœja bio je sve unaokolo krug visok pol lakta;
povrh podnoœja bili su klinovi; prepone su s njima saçinjavale cjelinu.
1Kr 7:36 Po oploæjima klinova i prepona urezao je kerube, lavove i palme,
veø prema veliçini praznog oploæja i vijenaca naokolo.
1Kr 7:37 Tako naçini deset podnoœja: jednako salivenih, jednake veliçine
i oblika.
1Kr 7:38 I naçini deset umivaonika od tuça. Svaki je umivaonik sadrœavao
çetrdeset bata, a svaki je umivaonik bio od çetiri lakta; na svako od
deset podnoœja doæao je po jedan umivaonik.
1Kr 7:39 Postavi pet podnoœja na desnoj strani Hrama, a pet na lijevoj
strani Hrama; a more stavi s desne strane Hrama, prema jugoistoku.
Sitni namjeætaj
1Kr 7:40 Hiram naçini lonce, lopate i kotliøe. Dovræi on sav posao æto ga
je obavljao kralju Salomonu za Dom Jahvin:
1Kr 7:41 dva stupa, okrugle glavice æto su bile navrh stupova; dva opleta
da pokriju dvije glavice æto bijahu navrh stupova;
1Kr 7:42 çetiri stotine mogranja za oba opleta; dva reda mogranja za
svaki oplet da prekriju dvije glavice navrh stupova;
1Kr 7:43 deset podnoœja i deset umivaonika na podnoœjima;
1Kr 7:44 jedno more i dvanaest volova pod njim; :1Kr 7:45 lonce, lopate
i kotliøe. Svi ti predmeti koje je Hiram naçinio kralju Salomonu za Dom
Jahvin bili su od sjajnog tuça.
1Kr 7:46 Kralj je zapovjedio da sve to lijevaju u kalupima od gline, u
Jordanskoj dolini, izmeåu Sukota i Sartana.
1Kr 7:47 Na koncu je Salomon odredio da rasporede sve te predmete,
a bijaæe ih toliko da se nije mogla obraçunati teœina tuça.
1Kr 7:48 Salomon naçini sve predmete koji su bili u Domu Jahvinu:
zlatni œrtvenik i zlatni stol na kojemu su stajali prineseni hljebovi;
1Kr 7:49 pet svijeønjaka s desne i pet s lijeve strane pred Debirom, od
çistoga zlata; cvjetove, svjetiljke, usekaçe od zlata;
1Kr 7:50 vrçeve, noœeve, kotliøe, plitice i kadionice od çistoga zlata;
stoœere za vrata nutarnje dvorane - to je Svetinja nad svetinjama - i za
vrata Hekala - to jest Hrama - sve od zlata.
Zakljuçak
1Kr 7:51 Tako bi priveden kraju sav posao æto ga Salomon obavi za
Dom Jahvin. Salomon unese sve svete darove oca svoga Davida -
srebro, zlato i posuåe - i stavi ih u riznicu Doma Jahvina.
Prijenos Kovçega saveza
1Kr 8:1 Tada Salomon sazva u Jeruzalem sve starjeæine Izraelove, sve
knezove plemenske i glavare obitelji da se prenese Kovçeg saveza
Jahvina iz grada, Davidova grada, to jest sa Siona.
1Kr 8:2 Svi se ljudi Izraelovi skupiæe pred kraljem Salomonom na blagdan
u mjesecu Etanimu (to je sedmi mjesec).
1Kr 8:3 I kad su doæle Izraelove starjeæine, sveøenici ponesoæe Kovçeg
1Kr 8:4 i Æator sastanka sa svim posveøenim priborom æto bjeæe u Æatoru.
Prenosili su ih sveøenici i leviti.

292
1Kr 8:5 Kralj Salomon i sva zajednica Izraelova koja se skupila oko
njega œrtvovali su pred Kovçegom toliko ovaca i goveda da se ne mogahu
prebrojiti ni procijeniti.
1Kr 8:6 Sveøenici donesoæe Kovçeg saveza Jahvina na njegovo mjesto,
u Debir Doma, to jest u Svetinju nad svetinjama, pod krila kerubina.
1Kr 8:7 Kerubini su, naime, imali raæirena krila nad mjestom gdje stajaæe
Kovçeg i zaklanjahu odozgo Kovçeg i njegove motke.
1Kr 8:8 Motke su bile tako dugaçke da su im se krajevi vidjeli iz Svetiæta
nasuprot Debiru, ali se nisu vidjele izvana.
1Kr 8:9 U Kovçegu nije bilo niæta, osim dviju kamenih ploça koje metnu
Mojsije na Horebu, gdje Jahve sklopi Savez s Izraelcima poæto iziåoæe
iz Egipta. Ondje su ostale do danas.
Bog ulazi u svoj Dom
1Kr 8:10 A kad su sveøenici izaæli iz Svetiæta, oblak ispuni Dom Jahvin,
1Kr 8:11 i sveøenici ne mogoæe od oblaka nastaviti sluœbe: slava Jahvina
ispuni Dom Boœji!
1Kr 8:12 Tada reçe Salomon: “Jahve odluçi prebivati u tmastu oblaku,
1Kr 8:13 a ja ti sagradih uzviæen Dom da u njemu prebivaæ zauvijek.”
Salomonov govor puku
1Kr 8:14 I, okrenuvæi se, kralj blagoslovi sav izraelski zbor, a sav je
izraelski zbor stajao.
1Kr 8:15 Reçe on: “Neka je blagoslovljen Jahve, Bog Izraelov, koji je
svojom rukom ispunio obeøanje æto ga na svoja usta dade ocu mome
Davidu, rekavæi:
1Kr 8:16 ‘Od dana kad izvedoh svoj narod iz zemlje egipatske, nisam
izabrao grada ni iz kojega Izraelova plemena da se u njemu sagradi
Dom gdje bi prebivalo moje Ime, nego sam izabrao Davida da on zapovijeda
mojim narodom Izraelom.’
1Kr 8:17 Otac mi David naumi podiøi Dom Imenu Jahve, Boga Izraelova,
1Kr 8:18 ali mu Jahve reçe: ‘Naumio si podiøi Dom mojem Imenu, i
dobro uçini,
1Kr 8:19 ali neøeæ ti podiøi toga Doma, nego sin tvoj koji izaåe iz tvoga
krila, on øe podiøi Dom mojem Imenu.’
1Kr 8:20 Jahve ispuni obeøanje svoje: naslijedio sam svoga oca Davida
i sjeo na prijestolje Izraelovo, kako obeøa Jahve, i podigao Dom Imenu
Jahve, Boga Izraelova,
1Kr 8:21 i odredio sam da ondje bude mjesto Kovçegu u kojem je Savez
æto ga Jahve sklopi s naæim ocima kad ih je izveo iz zemlje egipatske.”
1Kr 8:22 Tada Salomon stupi, u nazoçnosti svega zbora Izraelova, pred
œrtvenik Jahvin, raæiri ruke prema nebu
1Kr 8:23 i reçe: “Jahve, Boœe Izraelov! Nijedan ti bog nije sliçan ni na
nebesima ni dolje na zemlji, tebi koji drœiæ Savez i ljubav svojim slugama
æto kroçe pred tobom sa svim svojim srcem.
1Kr 8:24 Sluzi svome Davidu, mome ocu, ti si ispunio æto si mu obeøao.
Æto si obeøao na svoja usta, ispunio si svojom rukom upravo danas.
1Kr 8:25 Sada, Jahve, Boœe Izraelov, ispuni svome sluzi, ocu mome
Davidu, æto si obeøao kad si rekao: ‘Neøe ti preda mnom nestati nasljednika
koji bi sjedio na izraelskom prijestolju, samo ako tvoji sinovi budu
çuvali svoje putove hodeøi po mojem zakonu kako si ti hodio preda
mnom.’
1Kr 8:26 Sada, dakle, Jahve, Boœe Izraelov, neka se ispuni tvoje
obeøanje koje si dao svome sluzi Davidu, mome ocu!
1Kr 8:27 Ali zar øe Bog doista boraviti s ljudima na zemlji? Ta nebesa ni
nebesa nad nebesima ne mogu ga obuhvatiti, a kamoli ovaj Dom æto
sam ga sagradio!
1Kr 8:28 Pomno poçuj molitvu i vapaj svoga sluge, Jahve, Boœe moj, te
usliæi vapaj i molitvu æto je tvoj sluga tebi upuøuje!
1Kr 8:29 Neka tvoje oçi obdan i obnoø budu otvorene nad ovim Domom,
nad ovim mjestom za koje reçe: ‘Tu øe biti moje Ime.’ Usliæi molitvu koju
øe sluga tvoj izmoliti na ovome mjestu.
1Kr 8:30 I usliæi molitvu sluge svoga i naroda svojega izraelskog koju
bude upravljao prema ovome mjestu. Usliæi s mjesta gdje prebivaæ, s
nebesa; usliæi i oprosti.
1Kr 8:31 Ako tko zgrijeæi protiv bliœnjega i naredi mu se da se zakune, a
zakletva doåe pred tvoj œrtvenik u ovom Domu,
1Kr 8:32 tada je ti çuj u nebu i postupaj i sudi svojim slugama, osudi
krivca okreøuøi njegova djela na njegovu glavu, a nevina oslobodi
postupajuøi s njime po nevinosti njegovoj.
1Kr 8:33 Ako narod tvoj bude potuçen od neprijatelja jer se ogrijeæio o
tebe, ali se ipak k tebi obrati i proslavi Ime tvoje i u ovom se Domu pomoli,

293
1Kr 8:34 onda ti çuj to s neba, oprosti grijehe svome narodu izraelskom
i dovedi ga natrag u zemlju koju si dao njihovim oçevima.
1Kr 8:35 Kad se zatvori nebo i ne padne kiæa jer su se ogrijeæili o tebe,
pa ti se pomole na ovome mjestu i proslave Ime tvoje i obrate se od
svojega grijeha kad ih ti poniziæ,
1Kr 8:36 tada ti çuj na nebu i oprosti grijeh svojim slugama i svojem
izraelskom narodu, pokazujuøi im valjan put kojim øe iøi, i pusti kiæu na
zemlju koju si svojem narodu dao u baætinu.
1Kr 8:37 Kad u zemlji zavlada glad, kuga, snijet i råa i kad navale
skakavci, gusjenice, kad neprijatelj ovoga naroda pritisne koja od
njegovih vrata, ili kad bude kakva druga nevolja ili boleætina,
1Kr 8:38 ako koji çovjek, ili sav tvoj narod, Izrael, osjeti tjeskobu svoga
srca pa upravi molitvu ili proænju te raæiri ruke prema ovom Hramu,
1Kr 8:39 ti çuj s neba, s mjesta gdje prebivaæ, i oprosti i postupi; vrati
svakome çovjeku prema putu njegovu, jer ti poznajeæ srce njegovo - ti
jedini poznajeæ srce sviju -
1Kr 8:40 da te se uvijek boje sve dane dokle œive na zemlji æto je ti dade
naæim oçevima.
1Kr 8:41 Pa i tuåinca, koji nije od tvojega naroda izraelskog, nego je
stigao iz daleke zemlje radi Imena tvoga
1Kr 8:42 jer je çuo za veliko Ime tvoje, za tvoju snaœnu ruku i za tvoju
miæicu podignutu - ako doåe i pomoli se u ovom Hramu,
1Kr 8:43 usliæi ga s neba gdje prebivaæ, usliæi sve vapaje njegove da bi
upoznali svi zemaljski narodi Ime tvoje i bojali se tebe kao narod tvoj
Izrael i da znaju da je tvoje Ime zazvano nad ovaj Dom koji sam sagradio.
1Kr 8:44 Ako narod tvoj krene na neprijatelja putem kojim ga ti uputiæ i
pomoli se Jahvi, okrenut k ovom gradu æto si ga izabrao i prema Domu
koji sam podigao tvojem Imenu,
1Kr 8:45 usliæi mu s neba molitvu i proænju i uçini mu pravdu.
1Kr 8:46 Kad ti sagrijeæe, jer nema çovjeka koji ne grijeæi, a ti ih, rasrdiv
se na njih, predaæ neprijateljima da ih zarobe i odvedu kao roblje u daleku
ili blizu zemlju,
1Kr 8:47 pa ako se pokaju srcem u zemlji u koju budu dovedeni te se
obrate i poçnu te moliti za milost u zemlji svojih osvajaça govoreøi:
‘Zgrijeæili smo, bili smo zli i naopaki’,
1Kr 8:48 i tako se obrate k tebi svim srcem i svom duæom u zemlji svoga
ropstva u koju budu dovedeni kao roblje, i pomole se okrenuti k zemlji
æto je ti dade njihovim oçevima, i prema gradu koji si izabrao, i prema
Domu æto sam ga podigao tvom Imenu,
1Kr 8:49 usliæi s neba, gdje prebivaæ, njihovu molbu i njihove proænje,
1Kr 8:50 uçini im pravdu i oprosti svome narodu æto je zgrijeæio protiv
tebe, oprosti sve uvrede koje ti je nanio, uçini da mu se smiluju osvajaçi
i da budu milostivi prema njemu,
1Kr 8:51 jer su oni tvoj narod i baætina tvoja, njih si izveo iz Egipta, iz
uœarenog kotla.
Svræetak molitve i blagoslov puka
1Kr 8:52 Neka oçi tvoje budu otvorene na proænju tvoga sluge i na proænju
naroda tvoga Izraela da çujeæ sve njihove molbe æto øe ih tebi uputiti.
1Kr 8:53 Jer ti si ih odvojio od svih naroda na zemlji sebi za baætinu, kako
si objavio po svome sluzi Mojsiju, kada si izveo oce naæe iz Egipta, o
Gospode, Jahve!”
1Kr 8:54 Poæto je Salomon dovræio svu ovu molitvu i proænju pred
Jahvom, diœe se s mjesta gdje je kleçao, raæirenih ruku prema nebu,
pred œrtvenikom Jahvinim,
1Kr 8:55 pa istupi te blagoslovi sav zbor Izraelov govoreøi jakim glasom:
1Kr 8:56 “Blagoslovljen Jahve, koji je narodu svome Izraelu dao mir u
svemu kako je obeøao; nije propalo nijedno od njegovih lijepih obeøanja
koja je dao sluzi svome Mojsiju.
1Kr 8:57 Neka Jahve, Bog naæ, bude s nama kao æto je bio s ocima
naæim i neka nas ne napusti i ne odbaci.
1Kr 8:58 Neka prikloni naæa srca k sebi da bismo hodili svim njegovim
putovima i drœali njegove zapovijedi, zakone i uredbe koje je dao ocima
naæim.
1Kr 8:59 Bile ove moje rijeçi, koje sam smjerno iznio pred Jahvu, danju
i noøu nazoçne pred Jahvom, Bogom naæim, eh da bi dan za danom
çinio pravdu sluzi svomu i pravicu narodu svome Izraelu,
1Kr 8:60 ne bi li tako svi narodi zemlje spoznali da je Jahve jedini Bog i
da nema drugoga.
1Kr 8:61 A vaæe srce neka bude potpuno odano Jahvi, Bogu naæemu,
drœeøi se njegovih zakona i obdrœavajuøi njegove zapovijedi kao danas!”
Posveta Hrama i prve poboœnosti

294
1Kr 8:62 Kralj i sav Izrael s njim prinesu œrtvu Jahvi.
1Kr 8:63 Kao œrtvu priçesnicu, koju je prikazao Jahvi, Salomon prinese
dvadeset i dvije tisuøe volova i stotinu i dvadeset tisuøa ovaca; time kralj
i svi Izraelci posvete Dom Jahvin.
1Kr 8:64 Toga dana posveti kralj srediæte predvorja, koje je ispred Doma
Jahvina, jer ondje je prinio paljenice, prinosnice i pretiline priçesnica, jer
je tuçani œrtvenik pred Jahvom bio premalen da primi paljenice,
prinosnice, pretiline priçesnica.
1Kr 8:65 Tu je sveçanost u ono vrijeme Salomon slavio sedam dana, sa
svim Izraelcima, zborom velikim od Ulaza u Hamat do Potoka
Egipatskog, pred Jahvom, Bogom naæim.
1Kr 8:66 Zatim je osmoga dana otpustio ljude; oni su blagoslivljali kralja
i odlazili svojim kuøama, veseli i zadovoljna srca zbog svega dobra æto
ga je Jahve uçinio svome sluzi Davidu i narodu svome Izraelu.
1Kr 9:1 Kad je Salomon dovræio gradnju Doma Jahvina, kraljevskog
dvora i svega æto je namislio graditi,
1Kr 9:2 javi se Jahve i drugi put Salomonu, kao æto mu se bio javio u
Gibeonu.
1Kr 9:3 Jahve mu reçe: “Usliæio sam molitvu i proænju koju si mi uputio.
Posvetio sam ovaj Dom, koji si sagradio da u njemu prebiva Ime moje
dovijeka; moje øe oçi i srce biti ovdje svagda.
1Kr 9:4 A ti, ako budeæ hodio preda mnom kako je hodio tvoj otac David,
u nevinosti srca i pravednosti, postupao u svemu kako sam ti zapovjedio
i ako budeæ drœao moje zakone i moje naredbe,
1Kr 9:5 ja øu uçvrstiti zauvijek tvoje kraljevsko prijestolje nad Izraelom,
kako sam obeøao tvome ocu Davidu kad sam rekao: ‘Nikada ti neøe
nestati nasljednika na prijestolju Izraelovu.’
1Kr 9:6 Ali ako me ostavite, vi i vaæi sinovi, ako ne budete drœali mojih
zapovijedi i zakona koje sam vam dao, ako se okrenete bogovima i
budete im sluœili i klanjali im se,
1Kr 9:7 tada øu istrijebiti Izraela iz zemlje koju sam mu dao; ovaj øu
Dom, koji sam posvetio svome Imenu, odbaciti od sebe, i Izrael øe biti
poruga i podsmijeh svim narodima.
1Kr 9:8 Ovaj je Dom uzviæen, ali svi koji budu uza njega prolazili bit øe
zaprepaæteni; zviœdat øe i govoriti: ‘Zaæto je Jahve tako uçinio s ovom
zemljom i s ovim Domom?’
1Kr 9:9 A reøi øe im se: ‘Jer su ostavili Jahvu, Boga svoga, koji je izveo
oce njihove iz Egipta, a priklonili se drugim bogovima, çastili ih i sluœili
im, zato je Jahve pustio na njih sva ova zla.’”
1Kr 9:10 Poslije dvadeset godina, za kojih je Salomon sagradio obje
zgrade, Dom Jahvin i kraljevski dvor,
1Kr 9:11 a Hiram, kralj Tira, dobavljao mu drvo cedrovo i çempresovo i
zlata koliko je god œelio, dade tada kralj Salomon Hiramu dvadeset
gradova u zemlji galilejskoj.
1Kr 9:12 Hiram izaåe iz Tira da vidi gradove koje mu je Salomon darovao,
ali mu se nisu svidjeli.
1Kr 9:13 I reçe: “Kakvi su to gradovi æto si mi ih dao, brate?” I od tada ih
zovu “zemlja Kabul” do danaænjega dana.
1Kr 9:14 A Hiram bijaæe poslao kralju stotinu i dvadeset zlatnih talenata.
1Kr 9:15 Ovako je bilo s rabotom koju je kralj Salomon digao da sagradi
Dom Jahvin, svoj dvor, Milo i zidove Jeruzalema, Hasor, Megido i Gezer.
1Kr 9:16 Faraon, kralj Egipta, krenu u vojni pohod, osvoji Gezer, popali
i poubija Kanaance koji su ondje œivjeli, zatim dade grad u miraz svojoj
køeri, œeni Salomonovoj,
1Kr 9:17 a Salomon obnovi Gezer, Bet Horon Donji,
1Kr 9:18 Baalat, Tamar u pustinji u zemlji,
1Kr 9:19 sve gradove-skladiæta koje je Salomon imao, gradove za bojna
kola i gradove za konjicu, i sve æto je Salomon œelio sagraditi u Jeruzalemu,
na Libanonu i u svim zemljama koje su mu bile podloœne.
1Kr 9:20 Svim preostalim Amorejcima, Hetitima, Periœanima, Hivijcima
i Jebusejcima, koji nisu bili Izraelci,
1Kr 9:21 sinovima njihovim koji ostadoæe iza njih u zemlji i koje Izraelci
nisu zatrli, Salomon nametnu teæku tlaku do danaænjega dana.
1Kr 9:22 Sinove Izraelove nije Salomon pretvarao u robove, nego su
mu oni bili vojnici, dvorani, vojskovoåe, tridesetnici, zapovjednici
njegovih bojnih kola i konjice.
1Kr 9:23 A evo nadzornika koji su upravljali Salomonovim radovima:
njih pet stotina i pedeset koji su zapovijedali puku zaposlenu na
radovima.
1Kr 9:24 Çim je faraonova køi uæla iz Davidova grada u kuøu koju joj
Salomon bijaæe sagradio, tada on podiœe Milo.

295
1Kr 9:25 Salomon je tri puta u godini prinosio paljenice i priçesnice na
œrtveniku koji je podigao Jahvi i palio je kad pred Jahvom. Tako je dovræio
Hram.
1Kr 9:26 Kralj Salomon je sagradio brodovlje u Esjon-Geberu, koji je
kralj Elata, na obali Crvenoga mora, u zemlji edomskoj.
1Kr 9:27 Hiram je poslao na tim laåama svoje sluge, mornare koji su
poznavali more, sa slugama Salomonovim.
1Kr 9:28 Oni otploviæe u Ofir, uzeæe odande çetiri stotine i dvadeset
talenata zlata i donesoæe ih kralju Salomonu.
1Kr 10:1 Glas koji je u Jahvinu Imenu stekao Salomon dopro je do kraljice
od Sabe; zato ona doåe da Salomona iskuæa zagonetkama.
1Kr 10:2 Doæla je u Jeruzalem s golemom pratnjom, s devama koje su
nosile mirise, nebrojeno zlato i drago kamenje. Doæavæi k Salomonu,
porazgovori se s njim o svemu æto joj bijaæe na srcu.
1Kr 10:3 Salomon joj odgovori na sva pitanja; nije mu bilo skriveno niæta
da joj ne bi umio objasniti.
1Kr 10:4 Kad kraljica od Sabe vidje mudrost Salomonovu, dvor koji bijaæe
sagradio,
1Kr 10:5 jela na njegovu stolu, odaje njegove i dvorane, otmjenost
njegove posluge i njihova odijela, njegove peharnike i paljenice koje je
prinio u Domu Jahvinu, zastade joj dah.
1Kr 10:6 Tada reçe kralju: “Istina je bila æto sam u svojoj zemlji çula o
tebi i o tvojoj mudrosti.
1Kr 10:7 Ali nisam htjela vjerovati æto se pripovijeda dokle god nisam
doæla i vidjela na svoje oçi; i doista, ni pola mi nije bilo reçeno: ti nadvisujeæ
u mudrosti i blagostanju slavu o kojoj sam çula.
1Kr 10:8 Blago tvojim œenama, blago ovim tvojim slugama koji su
neprestano pred tobom i sluæaju tvoju mudrost!
1Kr 10:9 Neka je blagoslovljen Jahve, Bog tvoj, komu si tako omilio da
te postavio na prijestolje Izraelaca; zato æto Jahve uvijek ljubi Izraela,
postavio te kraljem da çiniæ pravo i pravicu.”
1Kr 10:10 Dade tada kralju stotinu i dvadeset zlatnih talenata, mnogo
miomirisa i dragulja. Nikad viæe nije bilo takvih miomirisa kakve je kraljica
od Sabe dala kralju Salomonu.
1Kr 10:11 Pa i Hiramovo brodovlje, koje je donosilo zlato iz Ofira, dovezlo
je odande mnogo sandalovine i dragulja.
1Kr 10:12 Kralj je od sandalovine napravio ograde za Dom Jahvin i za
kraljevski dvor, i citre i harfe za pjevaçe; nikada se viæe nije dovezlo
toliko sandalova drveta niti se vidjelo do danas.
1Kr 10:13 Kralj Salomon dade kraljici od Sabe æto je god zaœeljela i
zatraœila, a povrh toga kraljevski je obdari. Potom ona krenu i sa slugama
vrati se u svoju zemlju.
Salomonovo bogatstvo
1Kr 10:14 Zlato æto je dolazilo Salomonu svake godine bilo je teæko æest
stotina æezdeset i æest zlatnih talenata,
1Kr 10:15 osim onoga æto je dolazilo od trgovaca i prodavaça-potukaça
i od svih arapskih kraljeva i upravitelja zemaljskih.
1Kr 10:16 Kralj Salomon naçini tri stotine velikih ætitova od kovanog
zlata; za svaki je ætit upotrijebio æest stotina zlatnih æekela;
1Kr 10:17 i naçini trista ætitiøa od kovanog zlata; za svaki je ætitiø utroæio
tri zlatne mine. Pohranio je sve u kuøu zvanu Libanonska æuma.
1Kr 10:18 Kralj je joæ napravio veliko prijestolje od bjelokosti i obloœio ga
çistim zlatom.
1Kr 10:19 Prijestolje je imalo æest stepenica, straga je na njemu bila
teleøa glava, a s obje strane sjedala bile su ruçice, a kraj ruçica stajala
dva lava.
1Kr 10:20 Dvanaest je lavova stajalo s obje strane onih æest stepenica.
Takvo æto nije bilo izraåeno ni u jednom kraljevstvu.
1Kr 10:21 Sve posude iz kojih je pio kralj Salomon bijahu zlatne, i sve
posuåe u kuøi zvanoj Libanonska æuma bijaæe od suhoga zlata; niæta
nije bilo od srebra, jer se ono smatralo bezvrijednim u Salomonovo
vrijeme.
1Kr 10:22 Kralj je imao taræiæko brodovlje na moru zajedno s Hiramovim
brodovljem, i svake treøe godine dolazilo je taræiæko brodovlje donoseøi
zlato, srebro i slonovu kost, majmune i paune.
1Kr 10:23 Tako je kralj Salomon natkrilio sve zemaljske kraljeve bogatstvom
i mudroæøu.
1Kr 10:24 Sav je svijet œelio vidjeti Salomona i çuti mudrost koju mu je
Bog ulio u srce.
1Kr 10:25 Svatko mu je donosio dar: srebro i zlatno posuåe, haljine,
oruœje, miomirise, konje i mazge, iz godine u godinu.

296
Salomonovo bogatstvo u kolima i konjima
1Kr 10:26 Uz to je Salomon sakupio bojnih kola i konjanika; imao je
tisuøu i çetiri stotine bojnih kola i dvanaest tisuøa konja i rasporedio ih je
po gradovima bojnih kola i kod kralja u Jeruzalemu.
1Kr 10:27 Salomon je uçinio da u Jeruzalemu bude srebra kao kamenja,
a cedrova kao divljih smokava æto rastu u Æefeli.
1Kr 10:28 Salomon je uvozio konje iz Musrija i Koe: kraljevi nabavljaçi
uvozili su ih iz Koe za odreåenu svotu.
1Kr 10:29 Kola se dovozila iz Egipta po æest stotina srebrnih æekela; a
konj se plaøao po stotinu i pedeset. Tako ih preko nabavljaça dobivahu
svi kraljevi hetitski i aramejski.
Salomonove œene
1Kr 11:1 Kralj je Salomon - uz køer faraonovu - volio mnoge œene tuåinke:
Moapke, Amonke, Edomke, Sidonke i Hetitkinje,
1Kr 11:2 od svih naroda za koje je Jahve rekao Izraelcima: “Neøete
odlaziti k njima i oni neøe dolaziti k vama; oni øe zacijelo okrenuti vaæa
srca svojim bogovima.” Njima se priklonio Salomon svojom ljubavlju.
1Kr 11:3 Imao je sedam stotina kneœevskih œena i tri stotine inoça.
Njegove su œene zavodile njegovo srce.
1Kr 11:4 I kada je Salomon ostario, njegove su mu œene okrenule srce
prema drugim bogovima, i srce njegovo nije viæe potpuno pripadalo
Jahvi kao æto je pripadalo srce njegova oca Davida.
1Kr 11:5 Salomon je iæao za Aætartom, boginjom Sidonaca, i Milkomom,
sramotom Amonaca.
1Kr 11:6 Çinio je ono æto ne bijaæe pravo u oçima Jahvinim i nije se
sasvim pokoravao Jahvi kao æto se pokoravao njegov otac David.
1Kr 11:7 Tako sagradi Salomon uzviæicu Kemoæu, sramoti Moaba, na
gori istoçno od Jeruzalema, i Milkomu, sramoti Amonaca.
1Kr 11:8 To uçini za sve svoje œene tuåinke, koje su prinosile kad i œrtve
svojim bogovima.
1Kr 11:9 Jahve se razgnjevi na Salomona jer je okrenuo srce svoje od
Jahve, Boga Izraelova, koji mu se bio dvaput javio
1Kr 11:10 i koji mu je baæ tada zabranio ætovati druge bogove, ali on nije
odrœao te zapovijedi.
1Kr 11:11 Tada Jahve reçe Salomonu: “Kada je tako s tobom te ne drœiæ
moga Saveza i naredaba koje sam ti dao, ja øu sigurno oduzeti od tebe
kraljevstvo i dat øu ga jednom od tvojih slugu.
1Kr 11:12 Ali neøu to uçiniti za tvoga œivota, zbog oca tvojega Davida;
uzet øu ga iz ruke tvoga sina.
1Kr 11:13 Ipak neøu od njega uzeti svega kraljevstva: ostavit øu jedno
pleme tvome sinu, zbog sluge mojega Davida, zbog Jeruzalema koji
izabrah.”
Vanjski neprijatelji Salomonovi
1Kr 11:14 Tada diœe Jahve protivnika Salomonu: Edomca Hadada, iz
kraljevske kuøe Edomaca.
1Kr 11:15 Jer kada je David tukao Edomce i kad je Joab, vojskovoåa,
otiæao da pokopa ubijene i dao pogubiti sve muækarce u Edomu -
1Kr 11:16 Joab i sav Izrael ostadoæe ondje æest mjeseci dok nisu istrijebili
sve muækarce u Edomu -
1Kr 11:17 Hadad je utekao u Egipat s Edomcima koji bijahu u sluœbi
njegova oca. Hadad je bio tada mladi djeçak.
1Kr 11:18 Otiæli su iz Midjana i stigli u Paran. Poveli su sa sobom ljude
iz Parana i otiæli u Egipat pred faraona, kralja Egipta, koji mu dade kuøu,
odredi mu hranu i dodijeli zemlje.
1Kr 11:19 Hadad je stekao veliku milost u faraona, koji mu dade sestru
svoje œene, sestru velike kneginje Tafnese.
1Kr 11:20 Sestra Tafnesina rodi mu sina Genubata, koga Tafnesa odgoji
u kraljevskoj palaçi, i Genubat je ostao u palaçi meåu faraonovom
djecom.
1Kr 11:21 Kada je Hadad doznao u Egiptu da je David poçinuo kod
svojih otaca i da je vojskovoåa Joab umro, reçe faraonu: “Dopusti mi da
odem u svoju zemlju!”
1Kr 11:22 Faraon mu reçe: “Æto ti nedostaje u mene te œeliæ poøi u svoju
zemlju?” A on mu odgovori: “Niæta, ali me pusti da odem!” To je bilo zlo
æto ga je uçinio Hadad: mrzio je Izraela i vladao je Edomom.
1Kr 11:23 Bog je protiv Salomona podigao protivnika mu Rezona, sina
Elijadova, koji je pobjegao od svoga gospodara Hadadezera, kralja
sopskoga;
1Kr 11:24 Rezon je skupio ljude oko sebe i postao im çetovoåa kada ih
David ubijaæe. Rezon zauze Damask, ondje se nastani i zavlada Damaskom.

297
1Kr 11:25 On je bio protivnik Izraelov za œivota Salomonova.
Pobuna Jeroboamova
1Kr 11:26 Jeroboam bijaæe sin Efraøanina Nebata, iz Sareda, a majka
mu bijaæe udovica imenom Serva. On je bio u sluœbi Salomonovoj i
podigao je ruku protiv kralja.
1Kr 11:27 Evo razloga njegove pobune. Salomon je gradio Milo da zatrpa
kosinu u gradu Davida, oca svoga.
1Kr 11:28 Taj Jeroboam bijaæe valjan çovjek; Salomon opazi kako se
mladi çovjek prihvaøa posla i postavi ga nad svom rabotom kuøe
Josipove.
1Kr 11:29 Tada se dogodi te Jeroboam ode iz Jeruzalema, i na putu ga
susrete prorok Ahija iz Æila, ogrnut novim plaætem; bijahu sami njih
dvojica u polju.
1Kr 11:30 Ahija uze novi plaæt koji je imao na sebi i razdrije ga na dvanaest
komada.
1Kr 11:31 I reçe Jeroboamu:
”Uzmi sebi deset komada, jer ovako govori Jahve, Bog Izraelov: ‘Evo øu
istrgnuti kraljevstvo iz ruke Salomonove i dat øu tebi deset plemena.
1Kr 11:32 On øe imati jedno pleme, zbog sluge mojega Davida i Jeruzalema,
grada koji sam izabrao izmeåu svih plemena Izraelovih.
1Kr 11:33 To je zato æto me ostavio i poklonio se Aætarti, boginji Sidonaca,
Kemoæu, bogu moapskom, i Milkomu, bogu Amonaca, i ne
hodi viæe mojim putovima; ne çini æto je pravo u mojim oçima, niti izvræava
moje zakone i naredbe kao æto je çinio njegov otac David.
1Kr 11:34 Ali mu neøu iz ruke uzeti sve kraljevstvo, jer sam ga postavio
knezom za sveg njegova œivota, zbog sluge svoga Davida, koga sam
izabrao i koji je drœao moje zapovijedi i moje zakone.
1Kr 11:35 Ali øu uzeti kraljevstvo iz ruke njegova sina i tebi øu ga dati, to
jest deset plemena.
1Kr 11:36 A njegovu øu sinu ostaviti jedno pleme da moj sluga David
ima uvijek svjetiljku preda mnom u Jeruzalemu, gradu koji sam izabrao
sebi da u njemu stoluje Ime moje.
1Kr 11:37 Tebe øu uzeti da kraljujeæ nad svim æto budeæ œelio i da budeæ
kralj nad Izraelom.
1Kr 11:38 Ako budeæ posluæao sve æto ti zapovjedim i stupao budeæ
putovima mojim te çinio æto je pravedno u oçima mojim drœeøi moje
zakone i zapovijedi moje, kako je to çinio moj sluga David, tada øu ja biti
s tobom i sagradit øu ti trajan dom, kao æto sam sagradio Davidu, i dat øu
ti Izraela.
1Kr 11:39 Ponizit øu potomke Davidove; ali ne zauvijek.’”
1Kr 11:40 Salomon je zato traœio da ubije Jeroboama, ali on pobjeœe u
Egipat k Æiæaku i ostade u Egiptu do smrti Salomonove.
Svræetak kraljevanja
1Kr 11:41 Ostala povijest Salomonova, sve æto je uçinio i njegova
mudrost, zar nije zapisana u knjizi Povijesti Salomonove?
1Kr 11:42 A kraljevaæe Salomon u Jeruzalemu nad svim Izraelom
çetrdeset godina.
1Kr 11:43 Onda poçinu Salomon kod otaca svojih i bi sahranjen u Davidovu
gradu, a njegov sin Roboam zakralji se namjesto njega.
Zbor u Æekemu
1Kr 12:1 Roboam ode u Æekem, jer su u Æekem doæli svi Izraelci da ga
zakralje.
1Kr 12:2 Çim to çu Nebatov sin Jeroboam - koji joæ bijaæe u Egiptu,
kamo je pobjegao pred kraljem Salomonom - vrati se iz Egipta, jer
1Kr 12:3 bijahu poslali po njega i dozvali ga. Kad doåoæe Jeroboam i
sav zbor Izraelov, rekoæe Roboamu:
1Kr 12:4 “Tvoj nam je otac nametnuo teæki jaram. Ti nam sada olakæaj
teæku sluœbu svoga oca, teæki jaram koji metnu na nas, pa øemo ti sluœiti!”
1Kr 12:5 A on im odgovori: “Za tri dana doåite opet k meni.” I narod ode.
1Kr 12:6 Tada se kralj Roboam posavjetova sa starcima koji su sluœili
njegovu ocu Salomonu dok je bio œiv i upita ih: “Æto savjetujete da odgovorim
ovome narodu?”
1Kr 12:7 Oni mu odgovoriæe: “Ako danas udovoljiæ tim ljudima, budeæ
im blagonaklon i odgovoriæ im lijepim rijeçima, oni øe ti uvijek ostati sluge.”
1Kr 12:8 Ali on odbaci savjet æto mu ga dadoæe starci i posavjetova se
s mladiøima koji su odrasli s njim i bili mu u sluœbi.
1Kr 12:9 Upita ih: “Æto savjetujete da odgovorim ovome narodu koji mi
reçe: ‘Olakæaj jaram æto nam ga nametnu tvoj otac?’”
1Kr 12:10 Mladiøi koji bijahu s njime odrasli odgovoriæe mu: “Narodu
koji ti reçe: ‘Tvoj nam je otac nametnuo jaram, a ti nam ga olakæaj’,
uzvrati ovako: ‘Moj je mali prst deblji od bedara moga oca!

298
1Kr 12:11 Eto, moj vam je otac nametnuo teæki jaram, a ja øu joæ oteœati
vaæ jaram; moj vas je otac æibao biçevima, a ja øu vas æibati biçevima sa
œeljeznim ætipavcima.’”
1Kr 12:12 A treøi dan doåe sav narod k Roboamu, kako im bijaæe zapovjedio
kralj rekavæi im: “Vratite se k meni treøega dana.”
1Kr 12:13 Kralj im oætro odgovori, odbacivæi savjet koji mu dadoæe stariji.
1Kr 12:14 I reçe im po savjetu mladih: “Moj je otac oteœao vaæ jaram, a
ja øu joæ dodati na njega; moj vas je otac æibao biçevima, a ja øu vas
æibati biçevima sa œeljeznim ætipavcima.” :1Kr 12:15 Kralj dakle ne htjede
posluæati naroda, jer tako upriliçi Jahve da se ispuni rijeç æto je preko
Ahije iz Æila kaza Nebatovu sinu Jeroboamu.
1Kr 12:16 Kad Izraelci vidjeæe gdje se kralj ogluæio, odgovori mu narod:
“Kakav dio mi imamo s Davidom? Mi nemamo baætine s Jiæajevim sinom.
U æatore, Izraele! A sad se, Davide, brini za svoj dom!” I sav Izrael ode
pod svoje æatore.
1Kr 12:17 Roboam zavlada samo nad Izraelovim sinovima koji su œivjeli
po judejskim gradovima.
1Kr 12:18 Potom kralj Roboam posla Adorama, nadstojnika za tlaku, ali
ga Izraelci kamenovaæe i on umrije; a kralj se Roboam brœe-bolje pope
na kola i pobjeœe u Jeruzalem.
1Kr 12:19 Tako se Izrael odijelio od doma Davidova sve do danas.
Politiçki raskol
1Kr 12:20 Kada su Izraelci doznali da se vratio Jeroboam, pozvaæe ga
u zajednicu i postaviæe ga kraljem nad svim Izraelom. Uz kuøu Davidovu
nije pristajao nitko, osim samoga plemena Judina.
1Kr 12:21 Doæavæi u Jeruzalem, Roboam skupi sav dom Judin i pleme
Benjaminovo, sto i osamdeset tisuøa vrsnih ratnika, da udare na dom
Izraelov i da vrate kraljevstvo Roboamu, sinu Salomonovu.
1Kr 12:22 Ali doåe Jahvina rijeç Boœjem çovjeku Æemaji:
1Kr 12:23 “Kaœi Salomonovu sinu Roboamu, judejskom kralju, i svem
domu Judinu i Benjaminovu i ostalom narodu:
1Kr 12:24 Ovako veli Jahve: ‘Ne idite se tuøi s braøom, djecom Izraelovom!
Neka se svatko vrati svojoj kuøi, jer je ovo poteklo od mene.’”
I oni posluæaæe rijeç Jahvinu i vratiæe se kako im reçe Jahve.
1Kr 12:25 Jeroboam utvrdi Æekem u Efrajimovoj gori i ondje se nastani.
Poslije izaåe odatle i utvrdi Penuel.
Vjerski raskol
1Kr 12:26 Jeroboam reçe u svom srcu: “Sad bi se kraljevstvo moglo
vratiti domu Davidovu.
1Kr 12:27 Ako ovaj narod bude nastavio uzlaziti u Dom Jahvin u Jeruzalemu
da prinosi œrtve, srce øe se naroda vratiti svome gospodaru,
Roboamu, kralju judejskome, i mene øe ubiti.”
1Kr 12:28 Poæto se kralj posavjetovao, naçini dva zlatna teleta i reçe
narodu: “Dosta ste uzlazili u Jeruzalem! Evo, Izraele, tvoga boga koji te
izveo iz zemlje egipatske.”
1Kr 12:29 Zatim postavi jedno tele u Betelu, a drugo smjesti u Dan.
1Kr 12:30 To je bila prigoda za grijeh: narod je odlazio jednome u Betel
i drugome u Dan.
1Kr 12:31 I podiœe Jeroboam hram na uzviæicama i postavi iz puka
sveøenike koji nisu bili sinovi Levijevi.
1Kr 12:32 Zatim je Jeroboam uveo blagdan u osmom mjesecu,
petnaestoga dana tog mjeseca, kao æto je blagdan koji se slavi u Judeji,
i uzaåe k œrtveniku. Tako je uçinio u Betelu, œrtvujuøi teocima koje je
naçinio. U Betelu je postavio i sveøenike uzviæica æto ih bijaæe podigao.
1Kr 12:33 I uzaåe k œrtveniku koji je naçinio, petnaestoga dana osmog
mjeseca, mjeseca koji je sam izabrao; i ustanovi blagdan za Izraelce i
uzaåe k œrtveniku da prinese kad.
1Kr 13:1 A neki çovjek Boœji doåe na rijeç Jahvinu iz Judeje u Betel kada
Jeroboam stajaæe pred œrtvenikom da prinese kad.
1Kr 13:2 I po Jahvinoj zapovijedi povika onaj prema œrtveniku: “Œrtveniçe,
œrtveniçe! Ovako veli Jahve: ‘Evo øe se roditi u kuøi Davidovoj sin po
imenu Joæija. On øe na tebi œrtvovati sveøenike uzviæica, te koji na tebi
prinose kad, i on øe na tebi spaliti ljudske kosti!’”
1Kr 13:3 U isto im vrijeme dade znak: “Ovo je znak da je Jahve govorio:
gle, œrtvenik øe se raspuknuti i prosut øe se pepeo æto je na njemu.”
1Kr 13:4 Kada je kralj çuo æto je çovjek Boœji rekao protiv œrtvenika u
Betelu, pruœi ruku odande od œrtvenika i reçe: “Uhvatite ga!” Ali se osuæila
ruka koju je ispruœio prema çovjeku i nije je mogao vratiti k sebi.
1Kr 13:5 Œrtvenik se raspuknuo i pepeo se prosuo sa œrtvenika, prema
znaku æto ga je dao çovjek Boœji po naredbi Jahvinoj.
1Kr 13:6 Kralj progovori i reçe çovjeku Boœjem: “Umilostivi Jahvu, Boga

299
svoga, da bih mogao vratiti ruku k sebi.” Boœji çovjek umilostivi Jahvu i
ruka se kraljeva vrati k njemu i bila je kao prije.
1Kr 13:7 Kralj onda reçe çovjeku Boœjem: “Hodi sa mnom kuøi da se
okrijepiæ. I dat øu ti dar.”
1Kr 13:8 Ali çovjek Boœji odgovori kralju: “Da mi dadeæ polovinu svoje
kuøe, ne bih poæao s tobom. Ni jeo ni pio ne bih na ovom mjestu,
1Kr 13:9 jer mi je ovako zapovjeåeno rijeçju Jahvinom: ‘Ne jedi kruha i
ne pij vode, niti se vraøaj istim putem kojim si doæao.’”
1Kr 13:10 I otiæao je drugim putem, nije se vraøao putem kojim je doæao
u Betel.
1Kr 13:11 A u Betelu œivio star prorok. Doæli njemu njegovi sinovi te mu
pripovjedili sve æto je onoga dana uçinio çovjek Boœji u Betelu; i rijeçi æto
ih je onaj kazao kralju pripovjediæe sinovi ocu.
1Kr 13:12 A on ih upita: “Kojim je putem otiæao?” Sinovi pokazaæe put
kojim je otiæao çovjek Boœji æto bijaæe doæao iz Judeje.
1Kr 13:13 Prorok øe nato sinovima: “Osamarite mi magarca!” I osamariæe
mu magarca, a on uzjaha.
1Kr 13:14 Krenuo je za çovjekom Boœjim i naæao ga gdje sjedi pod
hrastom; i upita ga: “Jesi li ti çovjek Boœji koji je doæao iz Judeje?” A on
mu odgovori: “Jesam.”
1Kr 13:15 Prorok mu reçe: “Hodi sa mnom mome domu da ætogod
pojedeæ.”
1Kr 13:16 Ali on odgovori: “Ne smijem se vratiti s tobom, niti smijem jesti
kruha ni piti vode na ovome mjestu,
1Kr 13:17 jer mi je Jahvinom rijeçju nareåeno ovo: ‘Ne jedi ondje kruha,
ne pij vode, niti se vraøaj putem kojim si onamo poæao’.”
1Kr 13:18 Nato øe mu onaj: “I ja sam prorok kao i ti, i anåeo mi je rijeçju
Jahvinom rekao: ‘Povedi ga sa sobom kuøi da jede kruha i pije vode.’”
Slagao mu je.
1Kr 13:19 Boœji çovjek vrati se s njim, u njegovoj je kuøi jeo kruha i pio
vode.
1Kr 13:20 Dok su sjedili za stolom, doåe rijeç Jahvina proroku koji ga je
natrag doveo
1Kr 13:21 i povika on çovjeku Boœjem koji je doæao iz Judeje: “Ovako
veli Jahve: zato æto nisi posluæao zapovijedi Jahvine i nisi drœao naredbe
koju ti je dao Jahve, Bog tvoj,
1Kr 13:22 nego si se vratio, jeo kruha i pio vode na mjestu gdje sam ti
rekao da ne jedeæ kruha i ne pijeæ vode, zato tijelo tvoje neøe leøi u grob
otaca tvojih.”
1Kr 13:23 Poæto se onaj koga bijaæe doveo najeo kruha i napio vode,
osedla mu magarca.
1Kr 13:24 I ode onaj. A na putu ga zaskoçi lav i usmrti ga. I tako je mrtvo
tijelo leœalo ispruœeno na putu, magarac stajao kraj njega, a i lav stajaæe
kraj tijela.
1Kr 13:25 Ljudi prolazeøi vidjeæe mrtvo tijelo ispruœeno na putu i lava
gdje stoji kraj njega; i odoæe i javiæe to u gradu gdje je œivio stari prorok.
1Kr 13:26 Kad je to çuo prorok koji bijaæe onoga vratio s puta, reçe: “To
je çovjek Boœji koji se usprotivio rijeçi Jahvinoj! I Jahve ga je predao
lavu, koji ga je napao i ubio, prema rijeçi koju je Jahve rekao.”
1Kr 13:27 I reçe svojim sinovima: “Osamarite mi magarca!” I oni mu ga
osamariæe.
1Kr 13:28 Ode on i naåe mrtvo tijelo baçeno na putu i magarca i lava
gdje stoje pokraj tijela: lav nije poœderao tijelo niti je rastrgao magarca.
1Kr 13:29 Tada prorok podiœe mrtvo tijelo çovjeka Boœjeg i prebaci ga
na magarca; i vrati se u grad gdje je œivio da mrtvoga oœali i pokopa.
1Kr 13:30 Poloœio je mrtvo tijelo u svoju grobnicu i jecao je nad njim:
“Jao, brate moj!”
1Kr 13:31 A kad ga je pokopao, reçe svojim sinovima: “Poslije moje
smrti sahranite me u istu grobnicu gdje je pokopan çovjek Boœji; stavite
moje kosti kraj njegovih.
1Kr 13:32 Jer øe se sigurno ispuniti rijeç koju je po zapovijedi Jahvinoj
objavio protiv œrtvenika u Betelu i protiv svih svetiæta na uzviæicama u
gradovima Samarije.”
1Kr 13:33 Ni poslije ovoga dogaåaja ne obrati se Jeroboam za svoga
zlog puta, nego je i dalje priproste ljude postavljao za sveøenike na
uzviæicama: tko je œelio, davao mu je darove da postane sveøenik
uzviæica.
1Kr 13:34 Takvim je postupkom padala u grijeh kuøa Jeroboamova,
ruæila se i nestajala s lica zemlje.
Svræetak kraljevanja Jeroboama
1Kr 14:1 U ono se vrijeme razbolje Abija, sin Jeroboamov,

300
1Kr 14:2 i Jeroboam reçe svojoj œeni: “Ustani i preobuci se da te ne bi
prepoznali da si œena Jeroboamova; i idi u Æilo. Ondje je prorok Ahija:
onaj koji mi je prorokovao da øu biti kraljem ovoga naroda.
1Kr 14:3 I ponesi deset hljebova, kolaça i posudu meda i otiåi k njemu!
On øe ti reøi æto øe biti s djeçakom.”
1Kr 14:4 I uçini tako œena Jeroboamova: ustade, ode u Æilo i uåe u kuøu
Ahijinu. A on nije viæe vidio, oslabile mu oçi od duboke starosti.
1Kr 14:5 Ali mu je Jahve rekao: “Evo dolazi œena Jeroboamova da od
tebe traœi savjeta za svoga sina jer je bolestan; a ti øeæ joj reøi tako i tako.
Kad bude ulazila, pretvarat øe se kao da je druga.”
1Kr 14:6 Kad Ahija çu æum njenih koraka na vratima, reçe joj: “Uåi, œeno
Jeroboamova! Æto se pretvaraæ da si druga, kad imam teæku vijest za
tebe?
1Kr 14:7 Idi, reci Jeroboamu: ‘Ovako kaœe Jahve, Bog Izraelov: Podigao
sam te isred naroda i uçinio sam te knezom nad mojim narodom Izraelom,
1Kr 14:8 istrgnuo sam kraljevstvo iz kuøe Davidove i dao ga tebi. Ali ti
nisi bio kao moj sluga David, koji je drœao moje zapovijedi i koji me slijedio
svim srcem svojim i çinio samo ono æto je pravedno u mojim oçima.
1Kr 14:9 Ti si radio kudikamo gore od svojih prethodnika, otiæao si i
naçinio sebi druge bogove, salio si im likove da me draœiæ, mene si
bacio za leåa.
1Kr 14:10 Zato, evo, puætam zlo na kuøu Jeroboamovu, istrijebit øu iz
obitelji Jeroboamove sve æto mokri uza zid, robove i slobodnjake u
Izraelu; ja øu netragom pomesti kuøu Jeroboamovu kao æto se mete
neçist, da ga niæta ne ostane.
1Kr 14:11 One koji iz Jeroboamove obitelji umru u gradu, proœdrijet øe
psi, a one koji umru u polju, pojest øe ptice nebeske.’ - Eto tako je Jahve
rekao.
1Kr 14:12 A ti ustani i poåi svome domu: tek æto nogama stupiæ u grad,
djeçak øe umrijeti.
1Kr 14:13 Sav øe ga Izrael oplakati i pokopat øe ga. On øe biti jedini iz
obitelji Jeroboamove poloœen u grob, jer se jedino na njemu naælo neæto
æto se u kuøi Jeroboamovoj svidjelo Jahvi, Bogu Izraelovu.
1Kr 14:14 Jahve øe sebi postaviti kralja nad Izraelom i taj øe istrijebiti
kuøu Jeroboamovu. Evo dana! Æto? Çak i trenutka!
1Kr 14:15 Jahve øe udariti Izraela te øe se njihati kao trska u vodi. Iæçupat
øe Izraela iz ove dobre zemlje koju je dao njihovim ocima i rasijat øe ih
s onu stranu Rijeke, jer su naçinili sebi aæere koje srde Jahvu.
1Kr 14:16 Odbacit øe Izraela kao smeøe, zbog grijeha æto ih je uçinio
Jeroboam i na koje je navodio Izraela.”
1Kr 14:17 Œena Jeroboamova ustade i ode. Stigla je u Tirsu, a kad je
prelazila kuøni prag, djeçak bijaæe mrtav.
1Kr 14:18 Pokopali su ga i sav ga je Izrael oplakao prema rijeçi koju je
Jahve rekao po sluzi svome proroku Ahiji.
1Kr 14:19 Ostala povijest Jeroboamova, kako je ratovao i kraljevao, to
je zapisano u knjizi Ljetopisa kraljeva izraelskih.
1Kr 14:20 Jeroboamovo kraljevanje trajalo je dvadeset i dvije godine,
zatim je Jeroboam poçinuo kraj otaca svojih, a sin mu Nadab zakraljio
se mjesto njega.
Kraljevanje Roboamovo
1Kr 14:21 Roboam, sin Salomonov, bio je kralj Judejaca; bijaæe mu
çetrdeset i jedna godina kad je postao kraljem, a sedamnaest je godina
kraljevao u Jeruzalemu, u gradu koji Jahve izabra izmeåu svih izraelskih
plemena da ondje postavi svoje Ime. Majka mu se zvala Naama, a bila
je Amonka.
1Kr 14:22 I Juda uçini zlo u oçima Jahvinim. Grijesima koje su poçinili
razjarili su ga viæe od svega æto su uçinili njihovi oci.
1Kr 14:23 Jer su i oni podigli uzviæice, stupove i aæere na svakom
breœuljku i pod svakim zelenim drvetom.
1Kr 14:24 Bilo je çak posveøenih bludnica u zemlji. Oponaæao je sve
grozote naroda æto ih je Jahve otjerao ispred sinova Izraelovih.
1Kr 14:25 Pete godine Roboamova kraljevanja egipatski kralj Æiæak
navali na Jeruzalem.
1Kr 14:26 Opljaçka sve blago iz Doma Jahvina i riznicu kraljevskog
dvora; sve je uzeo; uze i sve zlatne ætitove æto ih bijaæe napravio Salomon.
1Kr 14:27 Namjesto njih kralj Roboam napravi tuçane ætitove i povjeri ih
zapovjednicima straœe koja je çuvala vrata kraljevskog dvora.
1Kr 14:28 Kad je god kralj iæao u Jahvin Dom, straœari su ih uzimali, a
poslije ih vraøali u straœaru.

301
1Kr 14:29 Ostala povijest Roboamova, sve æto je uçinio, zar nije zapisano
u knjizi Ljetopisa kraljeva judejskih?
1Kr 14:30 Za sve vrijeme bio je rat izmeåu Roboama i Jeroboama.
1Kr 14:31 Roboam je poçinuo sa svojim ocima i bi sahranjen sa svojim
ocima u Davidovu gradu. Majka mu se zvala Naama, a bila je Amonka.
Na njegovo se mjesto zakraljio sin mu Abijam.
Abijamovo kraljevanje u Judeji
1Kr 15:1 Osamnaeste godine kraljevanja Jeroboama, sina Nebatova,
zakraljio se Abijam u Judeji.
1Kr 15:2 Tri je godine kraljevao u Jeruzalemu; njegova se majka zvala
Maaka, a bila je køi Abæalomova.
1Kr 15:3 On je hodio u svim grijesima æto ih je njegov otac çinio prije
njega, i njegovo srce nije bilo potpuno odano Jahvi, Bogu svome, kao
srce njegova praoca Davida.
1Kr 15:4 Ipak, zbog Davida, dao mu je Jahve, Bog njegov, svjetiljku u
Jeruzalemu, podigavæi sinove njegove poslije njega i saçuvavæi Jeruzalem.
1Kr 15:5 Jer je David çinio sve æto je pravo u oçima Jahvinim i za svega
svoga œivota nije odstupio ni od çega æto mu je zapovjedio, osim onog
æto je uçinio Uriji Hetitu.
1Kr 15:6 Izmeåu Roboama i Jeroboama bio je rat dokle je god ovaj
œivio.
1Kr 15:7 Ostala povijest Abijamova, sve æto je uçinio, zar to nije zapisano
u knjizi Ljetopisa kraljeva judejskih? A bijaæe rat izmeåu Abijama i Jeroboama.
1Kr 15:8 Potom je Abijam poçinuo sa svojim ocima. Sahraniæe ga u
Davidovu gradu; na njegovo se mjesto zakralji sin mu Asa.
Kraljevanje Asino u Judeji
1Kr 15:9 Dvadesete godine Jeroboamova kraljevanja nad Izraelom
postade Asa kraljem Judeje.
1Kr 15:10 Kraljevao je çetrdeset i jednu godinu u Jeruzalemu; njegova
se baka zvala Maaka, a bila je køi Abæalomova.
1Kr 15:11 Asa je çinio æto je pravo u oçima Jahvinim, kao i njegov praotac
David.
1Kr 15:12 Protjerao je iz zemlje posveøene bludnice i uklonio sve idole
koje njegovi oci bijahu naçinili.
1Kr 15:13 Sam je uklonio svoju baku s dostojanstva velike kneginje, jer
bijaæe naçinila idolski lik Aæeri. Asa je sasjekao njezina idola i spalio ga
u potoku Kidronu.
1Kr 15:14 Ali uzviæice nisu bile uklonjene; ipak je Asino srce bilo privrœeno
Jahvi svega njegova œivota.
1Kr 15:15 Unio je u Dom Jahvin posveøene darove svoga oca i svoje:
srebro, zlato i posuåe.
1Kr 15:16 Bio je rat izmeåu Ase i Baæe, kralja izraelskoga, u sve njihove
dane.
1Kr 15:17 Izraelski kralj Baæa navali na Judeju i stade utvråivati Ramu
da sprijeçi svako kretanje judejskom kralju Asi.
1Kr 15:18 Asa tada uze srebra i zlata koje je preostalo u riznicama Doma
Jahvina i u riznicama kraljevskog dvora i dade ga svojim slugama te ih
posla Ben-Hadadu, sinu Tabrimonovu, sinu Hezjonovu, aramejskom
kralju, koji je stolovao u Damasku, i poruçi mu:
1Kr 15:19 “Neka bude savez izmeåu mene i tebe, izmeåu moga i tvoga
oca; evo, æaljem ti na dar srebra i zlata: hajde, raskini savez s izraelskim
kraljem Baæom da bi otiæao od mene.”
1Kr 15:20 Ben-Hadad posluæa kralja Asu i posla svoje vojskovoåe na
izraelske gradove te oni pokoriæe Ijon, Dan, Abel Bet-Maaku, sav Kineret
i svu zemlju Naftali.
1Kr 15:21 A kada to Baæa dozna, presta utvråivati Ramu i vrati se u
Tirsu.
1Kr 15:22 Kralj Asa sazva sve Judejce, bez izuzetka, i oni odnesoæe
kamenje i drvo kojima je Baæa utvråivao Ramu, i kralj Asa utvrdi time
Gebu Benjaminovu i Mispu.
1Kr 15:23 Ostala povijest Asina, sve njegove pobjede i sve æto je uçinio
i gradovi koje je utvrdio, zar to nije zapisano u knjizi Ljetopisa kraljeva
judejskih? A u starosti bolovao je od nogu.
1Kr 15:24 Asa je poçinuo sa svojim ocima i sahranjen je sa svojim ocima
u gradu Davida, svoga praoca. Njegov sin Joæafat zakralji se mjesto
njega.
Nadabovo kraljevanje u Izraelu
1Kr 15:25 Nadab, sin Jeroboamov, postade kraljem Izraela druge godine
Asina kraljevanja Judejom i vladao je dvije godine Izraelom.

302
1Kr 15:26 Çinio je zlo u oçima Jahvinim. Hodio je putem svoga oca i
oponaæao njegov grijeh na koji je navodio Izraela.
1Kr 15:27 Baæa, sin Ahijin, iz kuøe Jisakarove, uroti se protiv njega i ubi
ga u Gibetonu, koji pripada Filistejcima i koji su opsjedali Nadab i sav
Izrael.
1Kr 15:28 Baæa ga ubi treøe godine Asina kraljevanja Judejom i zavlada
mjesto njega.
1Kr 15:29 Kad je postao kraljem, pobi svu kuøu Jeroboamovu i ne poætedi
nikoga od Jeroboamovih dokle sve ne istrijebi po rijeçi koju je Jahve
rekao preko sluge svoga Ahije iz Æila.
1Kr 15:30 Zbog grijeha æto ih je uçinio i na koje je naveo Izraela i zbog
gnjeva kojim je raspalio Jahvu, Boga Izraelova.
1Kr 15:31 Ostala povijest Nadabova, i sve æto je uçinio, zar to nije
zapisano u knjizi Ljetopisa kraljeva izraelskih?
1Kr 15:32 Izmeåu Ase i Izraelova kralja Baæe vladao je rat u sve njihove
dane.
Baæino kraljevanje u Izraelu
1Kr 15:33 Treøe godine Asina kraljevanja Judejom postade Baæa, sin
Ahijin, kraljem nad svim Izraelom u Tirsi i vladao je dvadeset i çetiri
godine.
1Kr 15:34 Çinio je zlo u oçima Jahvinim i hodio je putem Jeroboama i
njegovih grijeha kojima je zavodio Izraelce.
1Kr 16:1 Tada bi upuøena rijeç Jahvina Jehuu, sinu Hananijevu, protiv
Baæe:
1Kr 16:2 “Iz praha sam te podigao i postavio knezom nad mojim narodom
Izraelom, ali si ti krenuo Jeroboamovim putem i navodiæ narod moj Izrael
na grijehe te me razjarujeæ njihovim grijesima;
1Kr 16:3 zato øu netragom pomesti Baæu i kuøu njegovu: uçinit øu s
tvojom kuøom kao i s kuøom Jeroboama, sina Nebatova.
1Kr 16:4 Tko iz obitelji Baæine umre u gradu, pojest øe ga psi, a tko im
umre u polju, pojest øe ga ptice nebeske.”
1Kr 16:5 Ostala povijest Baæina, æto je uçinio, njegova djela, zar sve to
nije zapisano u knjizi Ljetopisa kraljeva izraelskih?
1Kr 16:6 Baæa je poçinuo sa svojim ocima i sahranjen je u Tirsi. Sin
njegov Ela zakraljio se mjesto njega.
1Kr 16:7 Ali rijeç Jahvina po Jehuu proroku, sinu Hananijevu, nije bila
upravljena protiv Baæe i njegove kuøe samo zbog toga æto je çinio zlo u
oçima Jahve i ljutio ga djelima svojih ruku te bio kao i kuøa Jeroboamova
nego i zbog toga æto je i nju istrijebio.
Elino kraljevanje u Izraelu
1Kr 16:8 Dvadeset i æeste godine kraljevanja Ase u Judeji postade Ela,
sin Baæin, kraljem Izraela u Tirsi; vladao je svega dvije godine.
1Kr 16:9 Njegov dvoranin Zimri, zapovjednik polovine bojnih kola, uroti
se protiv njega. Kad je bio u Tirsi, opio se u kuøi Arse, upravitelja dvora
u Tirsi.
1Kr 16:10 Tada provali Zimri, udari na njega i ubi ga, dvadeset i sedme
godine Asina kraljevanja Judejom, te zavlada mjesto njega.
1Kr 16:11 Çim je zavladao i sjeo na prijestolje, poubija svu obitelj Baæinu;
nije mu poætedio ni æto uza zid mokri, ni njegovih roåaka ni prijatelja.
1Kr 16:12 Tako Zimri iskorijeni svu kuøu Baæinu po rijeçi koju je Jahve
rekao protiv Baæe preko sluge svoga proroka Jehua,
1Kr 16:13 zbog sviju grijeha æto su ih çinili Baæa i sin mu Ela i tako zavodili
Izraela, srdeøi Jahvu, Boga Izraelova, svojim krivim bogovima.
1Kr 16:14 Ostala povijest Elina, sve æto je uçinio, zar to nije zapisano u
knjizi Ljetopisa kraljeva izraelskih?
Zimrijevo kraljevanje u Izraelu
1Kr 16:15 Dvadeset i sedme godine Asina kraljevanja Judejom postade
Zimri kraljem u Tirsi i vladao je sedam dana. Narod je tada opsjedao
Gibeton, koji je pripadao Filistejcima.
1Kr 16:16 Kad je utaboreni narod çuo da se Zimri pobunio i ubio kralja,
sav Izrael istoga dana u taboru proglasi kraljem nad Izraelom
zapovjednika vojske Omrija.
1Kr 16:17 Zatim Omri i sav Izrael s njime odoæe od Gibetona i opsjedoæe
Tirsu.
1Kr 16:18 Kad je Zimri vidio da øe grad biti osvojen, uåe u utvrdu
kraljevskoga dvora, zapali nad sobom kraljevski dvor i tako pogibe.
1Kr 16:19 To je bilo zbog grijeha koje je poçinio radeøi æto je zlo u oçima
Jahvinim i hodeøi putem Jeroboama i njegovih grijeha kojima je zavodio
Izraela.
1Kr 16:20 Ostala povijest Zimrijeva i njegova urota koju je skovao, zar
sve to nije zapisano u knjizi Ljetopisa kraljeva izraelskih?

303
1Kr 16:21 Tada se Izraelov narod razdijelio: polovica se odluçila za
Tibnija, sina Ginatova, da ga uçini kraljem, a druga polovica za Omrija.
1Kr 16:22 Ali pristaæe Omrijeve nadjaçaæe pristaæe Tibnija, sina Ginatova,
pa kad Tibni umrije, postade Omri kraljem.
Omrijevo kraljevanje u Izraelu
1Kr 16:23 Trideset i prve godine Asina kraljevanja Judejom postade
Omri kraljem Izraela za dvanaest godina. U Tirsi je kraljevao æest godina.
1Kr 16:24 Tada kupi od Æemera za dva talenta srebra brdo Samariju;
sagradi grad koji po imenu Æemera, vlasnika brijega, nazva Samarija.
1Kr 16:25 Ali je Omri çinio zlo u oçima Jahvinim i bio je gori od svojih
prethodnika.
1Kr 16:26 U svemu je slijedio Jeroboama, sina Nebatova, i njegove
grijehe kojima je zavodio Izraela i srdio Jahvu, Boga Izraelova, svojim
laœnim bogovima.
1Kr 16:27 Ostala povijest Omrijeva, sve æto je uçinio, njegovi pothvati
koje je izveo, zar to nije zapisano u knjizi Ljetopisa kraljeva izraelskih?
1Kr 16:28 Omri poçinu sa svojim ocima i sahranjen je u Samariji. Njegov
sin Ahab postade kraljem mjesto njega.
Uvod u Ahabovo kraljevanje
1Kr 16:29 Ahab, sin Omrijev, postade izraelskim kraljem u trideset i
osmoj godini Asina kraljevanja Judejom i vladao je dvadeset i dvije
godine nad Izraelom u Samariji.
1Kr 16:30 Ahab, sin Omrijev, çinio je u oçima Jahvinim viæe zla od svih
svojih prethodnika.
1Kr 16:31 I malo mu bijaæe æto je hodio u grijesima Jeroboama, sina
Nebatova, nego se joæ oœeni Izebelom, køerju Etbaala, kralja sidonskog,
i poçe sluœiti Baalu i klanjati mu se;
1Kr 16:32 Baalu podiœe œrtvenik u Baalovu hramu æto ga bijaæe sagradio
u Samariji.
1Kr 16:33 Ahab je podigao i Aæeru i uçinio druga zlodjela i razljutio Jahvu,
Boga Izraelova, viæe od svih kraljeva izraelskih koji bijahu prije njega.
1Kr 16:34 Za njegova je vremena Hiel iz Betela sagradio Jerihon; uz
œrtvu svoga prvoroåenca Abirama podigao je temelje, a uz œrtvu svoga
mezimca Seguba postavio je gradska vrata, po rijeçi koju je Jahve rekao
po svome sluzi Joæui, sinu Nunovu.
Navjeætaj Boœje kazne
1Kr 17:1 Ilija Tiæbijac, iz Tiæbe Gileadske, reçe Ahabu: “Œivoga mi Jahve,
Boga Izraelova, komu sluœim, neøe ovih godina biti ni rose ni kiæe, osim
na moju zapovijed.”
1Kr 17:2 Upuøena mu je rijeç Jahvina ovako:
1Kr 17:3 “Idi odavde i kreni na istok i skrij se na potoku Keritu, koji je
nasuprot Jordanu.
1Kr 17:4 Pit øeæ iz potoka, a gavranima sam zapovjedio da te ondje
hrane.”
1Kr 17:5 Ode on i uçini po rijeçi Jahvinoj i nastani se na potoku Keritu,
nasuprot Jordanu.
1Kr 17:6 Gavrani su mu jutrom donosili kruha, a veçerom mesa; iz potoka
je pio.
U Sarfati - Çudo s kruhom i uljem
1Kr 17:7 Ali poslije nekog vremena presuæi potok, jer nije bilo kiæe u svoj
zemlji.
1Kr 17:8 Tada Iliji doåe rijeç Jahvina:
1Kr 17:9 “Ustani, idi u Sarfatu Sidonsku i ondje ostani. Evo, ondje sam
zapovjedio jednoj udovici da te hrani.”
1Kr 17:10 Ustade on i krenu u Sarfatu. Kada je stigao do gradskih vrata,
neka je udovica onuda skupljala drva; on joj se obrati i reçe: “Donesi mi
malo vode u vrçu da pijem!”
1Kr 17:11 Kad je poæla da donese, on viknu za njom i reçe joj: “Donesi
mi i malo kruha u ruci!”
1Kr 17:12 Ona odgovori: “Œivoga mi Jahve, tvoga Boga, ja nemam
peçena kruha, nemam do pregræti braæna u øupu i malo ulja u vrçu. I evo
kupim drva, pa øu otiøi i ono pripremiti sebi i svome sinu da pojedemo i
da umremo.”
1Kr 17:13 Ali joj Ilija reçe: “Niæta se ne boj. Idi i uradi kako si rekla; samo
najprije umijesi meni kolaçiø, pa mi donesi; a onda zgotovi za sebe i za
svoga sina.
1Kr 17:14 Jer ovako govori Jahve, Bog Izraelov: ‘U øupu neøe braæna
nestati ni vrç se s uljem neøe isprazniti sve dokle Jahve ne pusti da kiæa
padne na zemlju.’”
1Kr 17:15 Ode ona i uçini kako je rekao Ilija; i za mnoge dane imadoæe
jela, ona, on i njen sin.

304
1Kr 17:16 Braæno se iz øupa nije potroæilo i u vrçu nije nestalo ulja, po
rijeçi koju je Jahve rekao preko svoga sluge Ilije.
1Kr 17:17 Poslije ovih dogaåaja razbolio se sin domaøiçin i bolest se
njegova jako pogoræala, tako te u njemu nije ostalo daha.
1Kr 17:18 Tada ona reçe Iliji: “Æto ja imam s tobom, çovjeçe Boœji? Zar
si doæao k meni da me podsjetiæ na moj grijeh i da mi usmrtiæ sina!”
1Kr 17:19 On joj reçe: “Daj mi svoga sina!” Tada ga uze iz njezina naruçja,
odnese ga u gornju sobu gdje je stanovao i poloœi ga na svoju postelju.
1Kr 17:20 Tada zavapi Jahvi i reçe: “Jahve, Boœe moj, zar zaista œeliæ
udovicu koja me ugostila uvaliti u tugu umorivæi joj sina?”
1Kr 17:21 Zatim se tri puta pruœio nad djeçakom zazivajuøi Jahvu:
“Jahve, Boœe, uçini da se u ovo dijete vrati duæa njegova!”
1Kr 17:22 Jahve je usliæio molbu Ilijinu, u dijete se vratila duæa i ono
oœivje.
1Kr 17:23 Ilija ga uze, siåe iz gornje sobe u kuøu i dade ga njegovoj
materi; i reçe Ilija: “Evo, tvoj sin œivi!”
1Kr 17:24 Œena mu reçe: “Sada znam da si ti çovjek Boœji i da je rijeç
Jahvina u tvojim ustima istinita!”
1Kr 18:1 Proælo je mnogo vremena i rijeç Jahvina bi upravljena treøe
godine Iliji: “Idi, pokaœi se Ahabu, jer œelim pustiti kiæu na lice zemlje.”
1Kr 18:2 I ode Ilija da se pokaœe Ahabu.
Kako je glad u Samariji bivala teœa,
1Kr 18:3 pozva Ahab dvorskog upravitelja Obadiju. Taj se Obadija
veoma bojao Jahve;
1Kr 18:4 jer kad je Izebela poubijala proroke Jahvine, on je uzeo stotinu
proroka i skrio ih po pedeset u jednu æpilju, gdje ih je hranio kruhom i
pojio vodom.
1Kr 18:5 I reçe Ahab Obadiji: “Hajde, obiøi øemo svu zemlju, sve izvore
i sve potoke, moœda øemo naøi trave da saçuvamo u œivotu konje i mazge
i da nam ne propadne stoka.”
1Kr 18:6 Podijelili su zemlju koju øe pretraœiti: Ahab je sam otiæao jednim
putem, a Obadija je poæao sam drugim putem.
1Kr 18:7 I kad je Obadija bio na putu, eto mu u susret Ilije; poznavæi ga,
pade niçice i reçe: “Jesi li to ti, gospodaru Ilija!”
1Kr 18:8 On mu odgovori: “Ja sam! Idi i reci svome gospodaru: ‘Evo
Ilije!’”
1Kr 18:9 Odgovori mu Obadija: “Æto sam sagrijeæio te slugu svojega
predajeæ u ruke Ahabu da me ubije?
1Kr 18:10 Œivoga mi Jahve, tvoga Boga, nema naroda ili kraljevstva
kamo moj gospodar nije slao da te traœe. I kad su mu rekli: ‘Nema ga!’
zakleo je kraljevstvo i narod æto te nisu naæli.
1Kr 18:11 I sada mi nareåujeæ: ‘Idi, reci svome gospodaru: Evo Ilije!’
1Kr 18:12 Ali kad ja odem od tebe, Duh Jahvin odnijet øe te ne znam
kamo, a ja øu doøi i obavijestiti Ahaba. Pa kad te ne naåe, ubit øe me! A
tvoj se sluga boji Jahve od mladosti svoje!
1Kr 18:13 Zar nije poznato mome gospodaru æto sam uçinio kad je ono
Izebela poubijala proroke Jahvine? Skrio sam stotinu proroka, po
pedeset u jednu æpilju, i kruhom ih uzdrœavao i vodom.
1Kr 18:14 I sada ti nareåujeæ: ‘Idi, reci svome gospodaru: Evo Ilije!’ Pa
on øe me ubiti!”
1Kr 18:15 Ilija mu odgovori: “Œivoga mi Jahve Sebaota, komu sluœim,
joæ øu mu se danas pokazati.”
1Kr 18:16 Obadija poåe u susret Ahabu i donese mu vijest, a Ahab poåe
u susret Iliji.
1Kr 18:17 Kad Ahab ugleda Iliju, reçe mu: “Jesi li ti onaj koji upropaæøujeæ
Izraela?”
1Kr 18:18 Ilija odgovori: “Ne upropaæøujem ja Izraela, nego ti i tvoja
obitelj, jer ste ostavili Jahvu, a ti si sljedbenik Baala.
1Kr 18:19 Sada sakupi sav Izrael preda me na gori Karmelu i çetiri stotine
pedeset proroka Baalovih koji jedu za stolom Izebelinim.”
1Kr 18:20 Ahab pozva sve sinove Izraelove i sakupi proroke na gori
Karmelu.
1Kr 18:21 Ilija pristupi svemu narodu i reçe: “Dokle øete hramati na obje
strane? Ako je Jahve Bog, slijedite ga; ako je Baal, slijedite njega.” A
narod mu nije niæta odgovorio.
1Kr 18:22 Ilija nastavi: “Ja sam joæ jedini ostao kao prorok Jahvin, a
Baalovih je proroka çetiri stotine i pedeset.
1Kr 18:23 Dajte nam dva junca. Neka oni izaberu sebi jednoga, neka ga
sasijeku i stave na drva, ali neka ne podmeøu ognja. Ja øu spremiti
drugoga junca i neøu podmetati ognja.
1Kr 18:24 Vi zazovite ime svoga boga, a ja øu zazvati ime Jahvino: bog

305
koji odgovori ognjem pravi je Bog.” Sav narod odgovori: “Dobro!”
1Kr 18:25 Potom reçe Ilija prorocima Baalovim: “Izaberite sebi jednoga
junca i poçnite, jer vas je mnogo viæe. Zazovite ime svoga boga, ali ne
stavljajte ognja.”
1Kr 18:26 Oni uzeæe junca koji je njima pripao i pripremiæe ga. Zazivali
su ime Baalovo od jutra do podne govoreøi: “O Baale, usliæi nas!” Ali nije
bilo ni glasa, ni odgovora. I skakahu i prigibahu koljena pred œrtvenikom
koji su naçinili.
1Kr 18:27 U podne im se Ilija naruga i reçe: “Glasnije viçite, jer on je bog;
zauzet je, ili ima posla, ili je na putu; moœda spava, pa ga treba probuditi!”
1Kr 18:28 A oni okrenuæe vikati joæ glasnije i parati se noœevima i sulicama,
kako je u njih obiçaj, sve dok ih nije oblila krv.
1Kr 18:29 Kad je proælo podne, pali su u bunilo i bjesnjeli sve dok nije
bilo vrijeme da se prinese œrtva; ali nije bilo nikakva glasa ni odgovora
niti znaka da ih tkogod sluæa.
1Kr 18:30 Tada Ilija reçe svemu narodu: “Priåite k meni!” I sav mu narod
pristupi. On popravi œrtvenik Jahvin koji bijaæe sruæen.
1Kr 18:31 Ilija uze dvanaest kamenova prema broju plemena sinova
Jakova, kome je Bog rekao: “Izrael øe biti ime tvoje!”
1Kr 18:32 I sagradi od toga kamenja œrtvenik Imenu Jahvinu i iskopa
jarak oko œrtvenika, æirok da bi se mogle posijati dvije mjere pæenice.
1Kr 18:33 Sloœi drva, rasijeçe junca i stavi ga na drva.
1Kr 18:34 Tada reçe: “Napunite vodom çetiri vrça i izlijte na paljenicu i
na drva!” Uçiniæe tako. Zapovjedi im: “Ponovite”, i oni ponoviæe. Tada
reçe: “Uçinite i treøi put.” Oni tako i treøi put.
1Kr 18:35 Voda je tekla oko œrtvenika i jarak se ispunio vodom.
1Kr 18:36 Kad bijaæe vrijeme da se prinese œrtva, pristupi prorok Ilija i
reçe: “Jahve, Boœe Abrahamov, Izakov i Izraelov, objavi danas da si ti
Bog u Izraelu, da sam ja sluga tvoj i da sam po zapovijedi tvojoj uçinio
sve ovo.
1Kr 18:37 Usliæi me, Jahve; usliæi me, da bi sav ovaj narod znao da si ti,
Jahve, Bog i da øeæ ti obratiti njihova srca.”
1Kr 18:38 I oganj Jahvin pade i proguta paljenicu i drva, kamenje i
praæinu, çak i vodu u jarku isuæi.
1Kr 18:39 Sav narod se uplaæi, ljudi padoæe niçice i rekoæe: “Jahve je
Bog! Jahve je Bog!”
1Kr 18:40 Ilija im reçe: “Pohvatajte proroke Baalove da nijedan od njih
ne utekne!” I oni ih pohvataæe. Ilija ih odvede do potoka Kiæona i ondje
ih pobi.
1Kr 18:41 Ilija reçe Ahabu: “Idi gore, jedi i pij, jer çujem æumor kiæe.”
1Kr 18:42 Dok je Ahab otiæao gore da jede i pije, Ilija se popeo na vrh
Karmela, prignuo se zemlji i skrio lice meåu koljena.
1Kr 18:43 Rekao je zatim svome momku: “Idi gore i pogledaj prema
moru.” On ode gore, pogleda i reçe: “Niæta nema ondje!” Ilija odgovori:
“Vrati se sedam puta.”
1Kr 18:44 Ali sedmoga puta reçe momak: “Eno se oblak, malen kao
dlan çovjeçji, diœe od mora.” Tada reçe Ilija: “Idi, kaœi Ahabu: ‘Upregni i
silazi da te kiæa ne uhvati.’”
1Kr 18:45 Odjednom se nebo zamraçi od oblaka i vihora i pade jaka
kiæa. Ahab se pope na kola i odveze u Jizreel.
1Kr 18:46 Ruka je Jahvina bila nad Ilijom te on, opasavæi se, otrça pred
Ahabom sve do u blizinu Jizreela.
1Kr 19:1 Ahab ispriça Izebeli sve æto je Ilija uçinio i kako je maçem
poubijao sve proroke.
1Kr 19:2 Tada Izebela posla Iliji glasnika s porukom: “Neka mi bogovi
uçine sva zla i neka nadodadu, ako sutra u ovo doba ne uçinim s tvojim
œivotom kao æto si ti uçinio sa œivotom svakoga od njih!”
1Kr 19:3 On se uplaæi, ustade i ode da bi spasio œivot. Doæao je u Beer
Æebu, koja je u Judeji, i otpustio ondje svoga momka.
1Kr 19:4 A sam ode dan hoda u pustinju; sjede ondje pod smreku, zaœelje
umrijeti i reçe: “Veø mi je svega dosta, Jahve! Uzmi duæu moju, jer nisam
bolji od otaca svojih.”
1Kr 19:5 Zatim leœe i zaspa. Ali gle, anåeo ga taknu i reçe mu: “Ustani
i jedi.”
1Kr 19:6 On pogleda, kad gle - kraj njegova uzglavlja na kamenu peçen
kruh i vrç vode. Jeo je i pio, pa opet legao.
1Kr 19:7 Ali se anåeo Jahvin javi i drugi put, dotaçe ga i reçe: “Ustani i
jedi, jer je pred tobom dalek put!”
1Kr 19:8 Ustao je, jeo i pio. Okrijepljen tom hranom, iæao je çetrdeset
dana i çetrdeset noøi sve do Boœje gore Horeba.

306
1Kr 19:9 Ondje je uæao u neku æpilju i prenoøio u njoj. I gle, eto k njemu
rijeçi Jahvine: “Æto øeæ ti ovdje, Ilija?”
1Kr 19:10 On odgovori: “Revnovao sam gorljivo za Jahvu, Boga nad
vojskama, jer su sinovi Izraelovi napustili tvoj Savez, sruæili tvoje
œrtvenike i pobili maçem tvoje proroke. Ostao sam sam, a oni traœe da
i meni uzmu œivot.”
1Kr 19:11 Glas mu reçe: “Iziåi i stani u gori pred Jahvom. Evo Jahve
upravo prolazi.” Pred Jahvom je bio silan vihor, tako snaœan da je drobio
brda i lomio hridi, ali Jahve nije bio u olujnom vihoru; poslije olujnog
vihora bio je potres, ali Jahve nije bio u potresu;
1Kr 19:12 a poslije potresa bio je oganj, ali Jahve nije bio u ognju; poslije
ognja æapat laganog i blagog lahora.
1Kr 19:13 Kad je to çuo Ilija, zakri lice plaætem, iziåe i stade na ulazu u
peøinu. Tada mu progovori glas i reçe: “Æto øeæ ovdje, Ilija?”
1Kr 19:14 On odgovori: “Revnovao sam veoma gorljivo za Jahvu nad
vojskama, jer su sinovi Izraelovi napustili tvoj Savez, sruæili tvoje
œrtvenike i maçem poubijali tvoje proroke. Ostadoh sam, a oni traœe da
i meni oduzmu œivot.”
1Kr 19:15 Jahve mu reçe: “Idi, vrati se istim putem u damaæçansku
pustinju. Kad doåeæ, pomaœi ondje Hazaela za kralja aramskog.
1Kr 19:16 Pomaœi Jehuu, sina Nimsijeva, za kralja izraelskoga i pomaœi
Elizeja, sina Æafatova, iz Abel Mehole, za proroka namjesto sebe.
1Kr 19:17 Koji utekne od maça Hazaelova, njega øe pogubiti Jehu; a tko
utekne od Jehuova maça, njega øe pogubiti Elizej.
1Kr 19:18 Ali øu ostaviti u Izraelu sedam tisuøa, sve koljena koja se nisu
savila pred Baalom i sva usta koja ga nisu cjelivala.”
1Kr 19:19 Ode on i na povratku naiåe na Elizeja, sina Æafatova, gdje
ore: pred njim dvanaest jarmova, sam bijaæe kod dvanaestoga. Ilija proåe
kraj njega i baci na njega svoj plaæt.
1Kr 19:20 On ostavi volove, potrça za Ilijom i reçe: “Dopusti mi da zagrlim
svoga oca i majku, pa øu poøi za tobom.” Ilija mu odgovori: “Idi,
vrati se, jer æto sam ti uçinio?”
1Kr 19:21 On ga ostavi, uze jaram volova i œrtvova ih. Volujskim jarmom
skuha meso i dade ga ljudima da jedu. Zatim ustade i poåe za Ilijom da
ga posluœuje.
1Kr 20:1 Ben-Hadad, kralj Arama, skupi svu vojsku svoju - s njim bijahu
trideset i dva kralja, s konjima i bojnim kolima - i ode opsjedati Samariju
i udari na nju.
1Kr 20:2 Posla u grad glasnike izraelskom kralju Ahabu
1Kr 20:3 i reçe mu: “Ovako veli Ben-Hadad: ‘Tvoje srebro i tvoje zlato
moje je, a œene tvoje i djeca ostaju tebi.’”
1Kr 20:4 Izraelski kralj ovako mu odgovori: “Na tvoju zapovijed, gospodaru
kralju! Tvoj sam ja sa svime æto mi pripada.”
1Kr 20:5 Ali se glasnici vratiæe i rekoæe: “Ovako kaœe Ben-Hadad i
poruçuje ti: ‘Daj mi svoje srebro i zlato, svoje œene i djecu.
1Kr 20:6 Budi siguran da øu sutra u ovo doba poslati svoje sluge i oni øe
pretraœiti tvoju kuøu i kuøe tvojih sluga i stavit øe svoju ruku na sve æto im
se svidi i to øe odnijeti.’”
1Kr 20:7 Izraelski kralj sazva sve starjeæine zemaljske i reçe: “Promislite
i pogledajte! Ovaj nam sprema zlo! Traœi od mene moje œene i djecu,
premda mu nisam odbio svoje srebro i zlato.”
1Kr 20:8 Starjeæine mu i sav narod odgovoriæe: “Nemoj posluæati! Nemoj
pristati!”
1Kr 20:9 Tada on ovako odgovori Ben-Hadadovim poslanicima: “Recite
gospodaru kralju: ‘Sve æto si prvi put traœio od svoga sluge, ja øu
uçiniti, ali ovo drugo ne mogu.’” I poslanici odoæe i odnesoæe odgovor.
1Kr 20:10 Tada mu Ben-Hadad poruçi: “Neka mi bogovi uçine zlo i neka
pridaju joæ toliko, ako bude dosta praha Samarije da svi oni koji me
slijede dobiju po pregræt!”
1Kr 20:11 Ali mu kralj izraelski odgovori: “Kaœe se: ‘Neka se ne hvali koji
se opasuje kao onaj koji se raspasuje!’”
1Kr 20:12 A kad je Ben-Hadad to çuo - upravo je pio s kraljevima pod
æatorima - zapovjedi svojim slugama: “Na svoja mjesta!” I oni zauzeæe
svoje poloœaje protiv grada.
1Kr 20:13 Tada potraœi jedan prorok Ahaba, kralja Izraela, i reçe: “Ovako
veli Jahve: ‘Jesi li vidio ono silno mnoætvo? Ja øu ti ga danas evo predati
u ruke i ti øeæ spoznati da sam ja Jahve.’”
1Kr 20:14 Ahab reçe: “Po kome?” On odgovori: “Ovako veli Jahve: po
momcima pokrajinskih namjesnika.” Ahab upita: “Tko øe poçeti boj?”
On odgovori: “Ti!”
1Kr 20:15 Ahab izvræi smotru momaka pokrajinskih upravitelja. Bijaæe

307
ih dvije stotine trideset i dva. Poslije njih izvræio je smotru sve vojske svih
Izraelaca. Bijaæe ih sedam tisuøa.
1Kr 20:16 Oni iziåoæe u podne, dok je Ben-Hadad pio u æatorima sa
trideset i dva kralja koji mu bijahu saveznici.
1Kr 20:17 Momci pokrajinskih upravitelja iziåoæe prvi.
Obavijestiæe Ben-Hadada: “Iziæli su ljudi iz Samarije.”
1Kr 20:18 On reçe: “Ako su iziæli radi mira, pohvatajte ih œive; ako su
iziæli u boj, opet ih uhvatite œive!”
1Kr 20:19 Ali kad su oni - momci pokrajinskih upravitelja - iziæli iz grada,
za njima je slijedila ostala vojska
1Kr 20:20 i svaki je udario na svog protivnika. Aramejci su bjeœali, a
Izraelci ih progonili. Ben-Hadad, aramejski kralj, spasio se na konju
zajedno s nekim konjanicima.
1Kr 20:21 Tada je iziæao izraelski kralj; zarobio je konje i kola i nanio
Aramejcima teœak poraz.
1Kr 20:22 Tada pristupi prorok izraelskom kralju i reçe mu: “Hajdemo!
Ohrabri se i razmisli dobro æto ti je çiniti, jer øe dogodine aramejski kralj
napasti na te.”
1Kr 20:23 Sluge su savjetovale aramejskog kralja: Njihov bog je bog
gora, i zato su bili jaçi od nas. Ali ako se pobijemo s njima u ravnici,
sigurno øemo mi biti jaçi od njih.
1Kr 20:24 Uçinimo dakle ovako: makni ove kraljeve i postavi na njihovo
mjesto upravitelje.
1Kr 20:25 Zatim skupi sebi veliku vojsku kolika je bila ona koju si izgubio,
toliko konja i toliko kola. Tada øemo se pobiti s njima u ravnici, i
sigurno øemo ih nadvladati.” On ih posluæa i uçini tako.
Pobjeda kod Afeka
1Kr 20:26 Na poçetku godine Ben-Hadad podiœe Aramejce i poåe na
Afek da vojuje s Izraelom.
1Kr 20:27 Izraelci se podigoæe i krenuæe protiv njih. I utaboriæe se Izraelci
pred njima kao dva mala stada koza, dok su Aramejci prekrili zemlju.
1Kr 20:28 Tada pristupi Boœji çovjek izraelskom kralju i reçe: “Ovako
veli Jahve: ‘Zato æto Aramejci kaœu za Jahvu da je Bog bregova i da nije
Bog ravnica, ja øu predati u tvoje ruke ovo silno mnoætvo da spoznate da
sam ja Jahve’.”
1Kr 20:29 Sedam dana bijahu utaboreni jedni suçelice drugima.
Sedmoga dana zametnu se boj i Izraelci poubijaæe Aramejce, stotinu
tisuøa pjeæaka u jedan jedini dan.
1Kr 20:30 Ostatak pobjeœe u Afek, u grad, ali se sruæi zidina na dvadeset
i sedam tisuøa ljudi koji su ostali.
Pobjegao je i Ben-Hadad. U gradu je prelazio iz jednog skroviæta u drugo.
1Kr 20:31 Njegove su mu sluge rekle: “Gle! Mi smo çuli da su izraelski
kraljevi milosrdni. Stavimo kostrijet oko bokova svojih i konope oko svojih
glava, pa izaåimo pred kralja izraelskog: moœda øe ti poætedjeti œivot.”
1Kr 20:32 I svezaæe kostrijeti oko bokova svojih i konopce oko svojih
glava. Otiæli su pred izraelskog kralja i rekli: “Tvoj sluga Ben-Hadad
kaœe: ‘Ostavi me na œivotu!’” On odgovori: “Je li joæ œiv? On je moj brat.”
1Kr 20:33 Ljudi su to uzeli kao dobar znak i poœurili se da ga uhvate za
rijeç govoreøi: “Ben-Hadad tvoj je brat.” Ahab odgovori: “Idite! Dovedite
ga!” Ben-Hadad doåe i on ga uze na kola.
1Kr 20:34 Ben-Hadad reçe mu tada: “Vratit øu ti gradove koje je moj
otac uzeo tvome ocu; stajat øe ti na raspolaganju çetvrti u Damasku,
kao æto ih je postavio moj otac u Samariji. Pod ovim me uvjetom otpusti.”
Ahab sklopi s njime savez i otpusti ga.
1Kr 20:35 Neki od proroçkih sinova reçe po Jahvinoj zapovijedi svome
drugu: “Udari me!” Ali çovjek ne htjede da ga tuçe.
1Kr 20:36 Tada mu onaj reçe: “Buduøi da nisi sluæao glasa Jahvina,
evo, kad odeæ od mene, lav øe te razderati.” Tek æto se udaljio od njega,
naiåe na lava koji ga razdera.
1Kr 20:37 Prorok naåe drugoga çovjeka i reçe: “Udari me!” Çovjek ga
izudara i izrani.
1Kr 20:38 Prorok ode, postavi se kralju na put, a preko oçiju navuçe
povez da ga ne prepoznaju.
1Kr 20:39 Kad je kralj prolazio, on povika: “Tvoj je sluga bio iziæao u boj,
kadli iz bojnih redova jedan istupi i dovede mi nekog çovjeka govoreøi:
‘Çuvaj ovoga çovjeka! Ako nestane, tvoj øe œivot biti za njegov œivot, ili
øeæ platiti srebrni talenat.’
1Kr 20:40 I dok je tvoj sluga radio ovdje-ondje, njega je nestalo.”
Tada mu reçe kralj Izraela: “Eto ti presude! Sam si je izrekao!”
1Kr 20:41 Nato onaj odmah ukloni povez s oçiju i kralj izraelski vidje da
je to jedan od proroka.

308
1Kr 20:42 A on reçe kralju: “Ovako veli Jahve: ‘Buduøi da si pustio da ti
iz ruke utekne çovjek koga sam udario prokletstvom, tvoj øe œivot biti za
njegov œivot, tvoj narod za njegov narod.’”
1Kr 20:43 I kralj izraelski ode svojoj kuøi, mrk i srdit, i uåe u Samariju.
Nabot neøe da ustupi vinograd
1Kr 21:1 Nakon tih dogaåaja dogodilo se ovo: Nabot Jizreelac imao
vinograd kraj palaçe Ahaba, kralja samarijskog,
1Kr 21:2 i Ahab ovako reçe Nabotu: “Ustupi mi svoj vinograd da mi bude
za povrtnjak jer je blizu moje kuøe. Ja øu ti dati za njega bolji vinograd,
ili, ako to œeliæ, dat øu ti novca koliko vrijedi.”
1Kr 21:3 Ali Nabot reçe Ahabu: “Jahve me saçuvao od toga da ti ustupim
baætinu svojih otaca!”
Ahab i Izebela
1Kr 21:4 Ahab se vrati kuøi mrk i ljutit zbog rijeçi koju mu je Nabot Jizreelac
rekao: “Ne dam ti baætine svojih otaca.” Legao je na postelju i okrenuo
lice i nije htio okusiti hrane.
1Kr 21:5 Doåe mu njegova œena Izebela i reçe: “Zaæto si zlovoljan i ne
mariæ za hranu?”
1Kr 21:6 On joj odgovori: “Govorio sam Nabotu Jizreelcu i rekao mu:
‘Ustupi mi svoj vinograd za novac, ili, ako ti je draœe, dat øu ti drugi
vinograd za taj.’ Ali mi je on rekao: ‘Ne dam ti svoga vinograda.’”
1Kr 21:7 Tada mu œena Izebela reçe: “Jesi li ti onaj koji kraljuje nad
Izraelom! Ustani i jedi i budi dobre volje. Ja øu ti pribaviti vinograd Nabota
Jizreelca.”
1Kr 21:8 I napisa ona pisma u ime Ahabovo i zapeçati ih kraljevskim
peçatom. Pisma je poslala starjeæinama i glavarima Nabotovim
sugraåanima.
1Kr 21:9 U tim je pismima napisala: “Proglasite post i postavite Nabota
na çelo naroda.
1Kr 21:10 Postavite prema njemu dva nitkova koji øe ga optuœiti: ‘Proklinjao
si Boga i kralja!’ Tada ga izvedite i kamenujte ga da pogine.”
1Kr 21:11 I uçiniæe ljudi Nabotova grada, starjeæine i glavari, kako im je
Izebela zapovjedila i kako je pisalo u pismima koja im je uputila.
1Kr 21:12 Proglasiæe post i Nabota postaviæe na çelo naroda.
1Kr 21:13 Tada doåoæe dva nitkova, sjedoæe mu nasuprot i optuœiæe
Nabota pred narodom: “Nabot je proklinjao Boga i kralja.” I tako izvedoæe
Nabota izvan grada, zasuæe ga kamenjem i on pogibe.
1Kr 21:14 Zatim poruçiæe Izebeli: “Nabot je kamenovan i umro je.”
1Kr 21:15 Poæto je Izebela çula da je Nabot kamenovan i da je umro,
reçe Ahabu: “Ustani i zaposjedni vinograd æto ti ga Nabot Jizreelac ne
htjede ustupiti za novac. Nabot viæe nije œiv, on je mrtav.”
1Kr 21:16 Kada je Ahab doznao da je Nabot mrtav, ustade i siåe u
vinograd Nabota Jizreelca da ga zaposjedne.
Ilija prijeti Boœjom kaznom
1Kr 21:17 Tada bi upuøena rijeç Jahvina Iliji Tiæbijcu:
1Kr 21:18 “Ustani i siåi u Samariju, u susret Ahabu, kralju izraelskom.
Eno ga u vinogradu Nabotovu u koji je siæao da ga zaposjedne.
1Kr 21:19 Reci mu: ‘Ovako veli Jahve: Umorio si, oteo si! Zato ovako
veli Jahve: Na mjestu gdje su psi lizali Nabotovu krv, lizat øe psi i tvoju.’”
1Kr 21:20 Ahab reçe Iliji: “Naåe li me, neprijatelju moj?” Ilija odgovori:
“Naåoh te, jer si se prodao da çiniæ æto je zlo u oçima Jahvinim.
1Kr 21:21 Evo, tek æto nisam navukao na te nesreøu. Pomest øu tvoje
potomstvo, istrijebiti Ahabu sve æto mokri uza zid, robove i slobodnjake
u Izraelu.
1Kr 21:22 Uçinit øu s tvojom kuøom kao s kuøom Jeroboama, sina Nebatova,
i s kuøom Baæe, sina Ahijina, jer si me rasrdio i naveo Izraela na
grijeh.
1Kr 21:23 I nad Izebelom reçe Jahve: psi øe proœdrijeti Izebelu na
Jizreelskom polju.
1Kr 21:24 Tko od obitelji Ahabove umre u gradu, psi øe ga izjesti, a tko
umre u polju, pojest øe ga ptice nebeske.”
1Kr 21:25 Doista, nitko se nije prodao tako kao Ahab da çini æto je zlo u
oçima Jahvinim, jer ga je zavodila njegova œena Izebela.
1Kr 21:26 Çinio je vrlo odvratna djela: iæao je za idolima baæ kao æto su
çinili Amorejci, koje je Jahve protjerao ispred Izraelaca.
1Kr 21:27 Kad je Ahab çuo te rijeçi, razdrije svoje haljine i stavi kostrijet
na tijelo; i postio je, u kostrijeti je spavao i naokolo iæao tiho jecajuøi.
1Kr 21:28 Tada doåe rijeç Jahvina Iliji Tiæbijcu:
1Kr 21:29 “Jesi li vidio kako se Ahab preda mnom ponizio? Buduøi da se
tako ponizio preda mnom, neøu zla pustiti za njegova œivota; u vrijeme
njegova sina pustit øu zlo na kuøu njegovu.”

309
1Kr 22:1 Tri je godine vladao mir; nije bilo rata izmeåu Aramejaca i Izraela.
1Kr 22:2 Treøe godine Joæafat, kralj judejski, posjeti kralja izraelskoga.
1Kr 22:3 Kralj Izraela reçe svojim dvoranima: “Znate li da je Ramot Gilead
naæ? A mi ne poduzimamo niæta da ga otmemo iz ruke aramejskog
kralja.”
1Kr 22:4 Zatim reçe Joæafatu: “Hoøeæ li poøi sa mnom na Ramot Gilead?”
Joæafat odgovori kralju izraelskom: “Ja sam kao i ti, moj narod kao i tvoj,
moji konji æto i tvoji.”
1Kr 22:5 Tada Joæafat reçe kralju izraelskom: “De posavjetuj se najprije
s Jahvom.”
1Kr 22:6 Tada kralj izraelski sakupi oko çetiri stotine proroka i upita ih:
“Mogu li zavojætiti na Ramot Gilead ili da se okanim toga?” Oni odgovoriæe:
“Idi, jer øe ga Jahve predati kralju u ruke.”
1Kr 22:7 Ali Joæafat upita: “Ima li ovdje joæ koji prorok Jahvin da i njega
upitamo?”
1Kr 22:8 Kralj izraelski odgovori Joæafatu: “Ima joæ jedan çovjek preko
koga bismo mogli upitati Jahvu, ali ga ne podnosim jer mi ne prorokuje
niæta dobro nego samo zlo; to je Mihej, sin Jimlin.” A Joæafat reçe: “Neka
kralj ne govori tako!”
1Kr 22:9 Tada kralj izraelski dozva jednoga dvoranina i reçe mu: “Brœe
dovedi Jimlina sina Miheja.”
1Kr 22:10 Izraelski kralj i judejski kralj Joæafat sjedili su svaki na svome
prijestolju, u sveçanim haljinama pred Samarijskim vratima, a proroci
proricali pred njima.
1Kr 22:11 Kenaanin sin Sidkija napravi sebi œeljezne rogove i reçe:
“Ovako govori Jahve: ‘Njima øeæ nabosti sve Aramejce dok ih ne uniætiæ‘.”
1Kr 22:12 Tako su i svi drugi proroci proricali govoreøi: “Idi na Ramot
Gilead i uspjet øeæ: Jahve øe ga predati kralju u ruke.”
1Kr 22:13 Glasnik koji bijaæe otiæao da zove Miheja reçe mu: “Eno, svi
proroci sloœno proriçu dobro kralju. Govori i ti kao jedan od njih i proreci
mu uspjeh!”
1Kr 22:14 Ali Mihej odvrati: “Œivoga mi Jahve, govorit øu ono æto mi
Jahve kaœe!”
1Kr 22:15 Kad doåe pred kralja, upita ga kralj: “Miheju, da poåem u rat
na Ramot Gilead ili da se okanim toga?” On odgovori: “Poåi! Uspjet øeæ:
Jahve øe ga dati u ruke kraljeve.”
1Kr 22:16 Ali mu kralj reçe: “Koliko øu te puta zaklinjati da mi kaœeæ
samo istinu u Jahvino ime?”
1Kr 22:17 Tada Mihej odgovori: “Sav Izrael vidim rasut po gorama kao
stado bez pastira. I Jahve veli: ‘Nemaju viæe gospodara, neka se u miru
kuøi vrate.’”
1Kr 22:18 Tada izraelski kralj reçe Joæafatu: “Nisam li ti rekao da mi
neøe proreøi dobro nego zlo!”
1Kr 22:19 A Mihej reçe: “Zato çuj rijeç Jahvinu: vidio sam Jahvu gdje
sjedi na svome prijestolju, a sva mu vojska nebeska stajaæe zdesna i
slijeva.
1Kr 22:20 Jahve upita: ‘Tko øe zavesti Ahaba da otiåe i padne u Ramot
Gileadu?’ Jedan reçe ovo, drugi ono.
1Kr 22:21 Tada uåe jedan duh i stade pred Jahvu. ‘Ja øu ga’, reçe,
‘zavesti.’ Jahve ga upita: ‘Kako?’
1Kr 22:22 On odgovori: ‘Izaøi øu i bit øu laœljiv duh u ustima svih njegovih
proroka.’ Jahve reçe: ‘Ti øeæ ga zavesti. I uspjet øeæ. Idi i uçini tako!’
1Kr 22:23 Tako je, evo, Jahve stavio laœljiva duha u usta svih ovih tvojih
proroka, ali ti Jahve navjeæøuje zlo.”
1Kr 22:24 Tada pristupi Kenaanin sin Sidkija i udari Miheja po obrazu
pitajuøi: “Zar je Jahvin duh napustio mene da bi s tobom govorio?”
1Kr 22:25 Mihej odgovori: “Vidjet øeæ onoga dana kad budeæ bjeœao iz
sobe u sobu da se skrijeæ.”
1Kr 22:26 Tada izraelski kralj naredi: “Uhvati Miheja i odvedi ga gradskom
zapovjedniku Amonu i kraljeviøu Joaæu.
1Kr 22:27 Reci im: Ovako veli kralj: ‘Bacite ovoga u tamnicu i drœite ga
na suhu kruhu i vodi dok se sretno ne vratim.’”
1Kr 22:28 Mihej reçe: “Ako se doista sretno vratiæ, onda Jahve nije
govorio iz mene.” I nadoda: “Çujte, svi puci!”
Ahabova smrt kod Ramot Gileada
1Kr 22:29 Izraelski kralj i judejski kralj Joæafat krenuæe na Ramot Gilead.
1Kr 22:30 Izraelski kralj reçe Joæafatu: “Ja øu se preobuøi i onda uøi u
boj, ali ti ostani u svojoj odjeøi!” Izraelski se kralj preobuçe i poåe u boj.
1Kr 22:31 Aramejski kralj naredi zapovjednicima bojnih kola: “Ne napadajte
ni na maloga ni na velikoga, nego jedino na izraelskog kralja!”
1Kr 22:32 Kad zapovjednici bojnih kola ugledaæe Joæafata, rekoæe: “To

310
je kralj izraelski!” I krenuæe u boj prema njemu. A Joæafat povika.
1Kr 22:33 A kad zapovjednici bojnih kola vidjeæe da to nije izraelski kralj,
okrenuæe se od njega.
1Kr 22:34 Jedan nasumce odape luk i ustrijeli izraelskog kralja izmeåu
nabora pojasa i oklopa. Kralj reçe vozaçu: “Okreni, izvedi me iz boja jer
mi nije dobro.”
1Kr 22:35 Boj je onoga dana bio sve œeæøi, ali se kralj drœao uspravno na
bojnim kolima prema Aramejcima. A naveçer umrije. Krv se iz rane izlila
u kola.
1Kr 22:36 O zalasku sunçevu odjeknu glas taborom: “Svaki u svoj grad
i svaki u svoju zemlju!
1Kr 22:37 Kralj je poginuo!” Otiæli su u Samariju i pokopali kralja u Samariji.
1Kr 22:38 Njegova su kola oprali u samarijskom ribnjaku, psi su lizali
njegovu krv i bludnice se ondje kupale, po rijeçi koju je rekao Jahve.
Svræetak Ahabova kraljevanja
1Kr 22:39 Ostala povijest Ahabova, sve æto je uçinio, o kuøi od bjelokosti,
o svim gradovima koje je sagradio, zar sve to nije zapisano u knjizi
Ljetopisa kraljeva izraelskih?
1Kr 22:40 Ahab je poçinuo sa svojim ocima, a njegov sin Ahazja zakralji
se mjesto njega.
1Kr 22:41 Joæafat, sin Asin, postade kraljem Judeje çetvrte godine
kraljevanja Ahaba, kralja izraelskoga.
1Kr 22:42 Joæafatu bijaæe trideset i pet godina kad se zakraljio; kraljevao
je dvadeset i pet godina u Jeruzalemu; mati mu se zvala Azuba, a bila
je køi Æilhijeva.
1Kr 22:43 Iæao je sasvim putem oca Ase, ne skreøuøi s njega, nego
çineøi æto je pravo u oçima Jahvinim.
1Kr 22:44 Samo, uzviæice nisu bile uklonjene, narod je joæ prinosio
klanice i kaåenice na uzviæicama.
1Kr 22:45 Joæafat je bio u miru s izraelskim kraljem.
1Kr 22:46 Ostala povijest Joæafatova, pothvati koje je izveo i kako je
vojevao, zar to nije zapisano u knjizi Ljetopisa kraljeva judejskih?
1Kr 22:47 Istrijebio je iz zemlje preostale bludnice, koje su se odrœale iz
vremena njegova oca Ase.
1Kr 22:48 Nije bilo kralja u Edomu, nego je vladao namjesnik.
1Kr 22:49 Kralj Joæafat sagradi taræiæko brodovlje da ide u Ofir po zlato,
ali nije otiælo jer se brodovlje razbilo kod Esjon Gebera.
1Kr 22:50 Tada Ahazja, sin Ahabov, reçe Joæafatu: “Neka moje sluge
poåu s tvojim slugama na laåama.” Ali Joæafat to ne prihvati.
1Kr 22:51 Joæafat poçinu sa svojim ocima i sahranjen bi u gradu Davida,
svoga praoca. Na njegovo se mjesto zakraljio sin mu Joram.
Kralj izraelski Ahazja i prorok Ilija
1Kr 22:52 Ahazja, sin Ahabov, postade kraljem Izraela u Samariji sedamnaeste
godine Joæafatova kraljevanja Judejom i kraljevao je dvije
godine nad Izraelom.
1Kr 22:53 On je çinio æto je zlo u oçima Jahvinim i hodio je putem svoga
oca i putem svoje majke i putem Jeroboama, sina Nebatova, koji je
navodio Izraela na grijeh.
1Kr 22:54 Sluœio je Baalu i klanjao se pred njim. Srdio je Jahvu, Boga
Izraelova, sasvim onako kako je çinio njegov otac.
2 KRALJEVI
2Kr 1:1 Poslije smrti Ahabove pobuni se Moab protiv Izraela.
2Kr 1:2 Kako Ahazja bijaæe pao preko prozorske reæetke svoje gornje
odaje u Samariji i ozlijedio se, posla glasnike kojima reçe: “Idite, pitajte
Baal Zebuba, boga ekronskog, hoøu li ozdraviti od ove bolesti.”
2Kr 1:3 Ali je Anåeo Jahvin rekao Iliji Tiæbijcu: “Ustani! Idi u susret
glasnicima samarijanskoga kralja i reci im: ‘Zar nema Boga u Izraelu te
se idete savjetovati s Baal Zebubom, bogom ekronskim?’
2Kr 1:4 I zato veli Jahve ovako: ‘Neøeæ siøi s postelje u koju si se popeo;
sigurno øeæ umrijeti.’” I ode Ilija.
2Kr 1:5 Glasnici se vratiæe k Ahazji, a on im reçe: “Kako to da ste se veø
vratili?”
2Kr 1:6 Oni mu odgovoriæe: “Sreo nas neki çovjek i rekao nam: ‘Idite,
vratite se pred kralja koji vas je poslao i recite mu: Ovako veli Jahve: Zar
nema Boga u Izraelu te si poslao po savjet k Baal Zebubu, bogu ekronskom?
Zato neøeæ siøi s postelje na koju si se popeo, nego øeæ umrijeti.’”

311
2Kr 1:7 On ih upita: “Kakav bijaæe na oçi taj çovjek koji vas je sreo i rekao
vam te rijeçi?”
2Kr 1:8 A oni mu odgovoriæe: “Bio je to çovjek u koœuhu i s koœnim
pojasom oko bedara.” On reçe: “To je Ilija Tiæbijac!”
2Kr 1:9 Tada mu posla pedesetnika s njegovom pedesetoricom i ode taj
k njemu i, naæavæi ga gdje sjedi na vrhu brijega, reçe mu: “Çovjeçe Boœji!
Kralj je naredio: Siåi!”
2Kr 1:10 Ilija odgovori i reçe pedesetniku: “Ako sam çovjek Boœji, neka
oganj siåe s neba i neka te proguta, tebe i tvoju pedesetoricu.” I oganj se
spusti s neba i proguta ga, njega i njegovu pedesetoricu.
2Kr 1:11 Kralj mu posla drugoga pedesetnika i njegovu pedesetoricu; a
taj, kad doåe, reçe mu: “Çovjeçe Boœji! Kralj je ovo zapovjedio: Brœe
siåi!”
2Kr 1:12 Ilija odgovori i reçe mu: “Ako sam çovjek Boœji, neka siåe oganj
s neba i proguta tebe i tvoju pedesetoricu.” I spusti se oganj s neba i
proguta ga, njega i njegovu pedesetoricu.
2Kr 1:13 Kralj posla opet treøega pedesetnika i njegovu pedesetoricu.
Treøi pedesetnik doåe, prignu koljena pred Ilijom i zamoli ga ovako:
“Çovjeçe Boœji! Neka bude dragocjen u tvojim oçima moj œivot i œivot
ovih pedeset tvojih slugu!
2Kr 1:14 Oganj se spustio s neba i progutao je oba pedesetnika s
njihovom pedesetoricom; ali sada neka barem moj œivot bude dragocjen
u tvojim oçima!”
2Kr 1:15 Anåeo Jahvin reçe Iliji: “Siåi s njim, ne boj se!” On ustade i siåe
s njim pred kralja
2Kr 1:16 i reçe mu: “Ovako veli Jahve: zato æto si slao glasnike Baal
Zebubu, bogu ekronskom, po savjet, neøeæ siøi s postelje na koju si se
popeo, nego øeæ umrijeti.”
2Kr 1:17 I umrije po rijeçi Jahvinoj koju je objavio Ilija. A Joram, njegov
brat, zakralji se mjesto njega druge godine Jorama, sina Joæafata, judejskoga
kralja, jer ovaj nije imao sinova.
2Kr 1:18 Ostala povijest Ahazje, sve æto je uçinio, zar to nije zapisano u
knjizi Ljetopisa kraljeva izraelskih?
2Kr 2:1 Evo æto se dogodilo kad je Jahve uznio Iliju na nebo u vihoru: Ilija
i Elizej poæli iz Gilgala.
2Kr 2:2 I reçe Ilija Elizeju: “Ostani ovdje jer me Jahve æalje do Betela.”
Elizej odgovori: “Œivota mi Jahvina i tvoga: ja te neøu ostaviti!” I siåoæe
do Betela.
2Kr 2:3 A proroçki sinovi koji su boravili u Betelu iziåoæe Elizeju u susret
i rekoæe mu: “Znaæ li da øe danas Jahve uzeti tvoga gospodara iznad
tvoje glave?” On reçe: “I ja to znam; tiho!”
2Kr 2:4 Ilija mu reçe: “Elizeju! Ostani ipak ovdje jer me Jahve æalje do
Jerihona.” Ali on odgovori: “Œivota mi Jahvina i tvoga: ja te neøu ostaviti!”
I uåoæe u Jerihon.
2Kr 2:5 Proroçki sinovi koji su œivjeli u Jerihonu priåoæe Elizeju i rekoæe
mu: “Znaæ li da øe danas Jahve uzeti tvoga gospodara iznad tvoje glave?”
On reçe: “I ja to znam; tiho!”
2Kr 2:6 Ilija mu reçe: “Ostani ipak ovdje jer me Jahve æalje do Jordana.”
Ali on odgovori: “Œivota mi Jahvina i tvoga: ja te neøu ostaviti!” I tako
poåoæe obojica.
2Kr 2:7 I pedeset proroçkih sinova poåe i zaustavi se podalje, dok su se
njih dvojica zadrœala na obali Jordana.
2Kr 2:8 Tada Ilija uze svoj ogrtaç, smota ga i udari njime po vodi, a voda
se razdijeli na dvije strane. I obojica prijeåoæe po suhu.
2Kr 2:9 A kad prijeåoæe, Ilija øe Elizeju: “Traœi æto da ti joæ uçinim prije
nego æto budem uznesen ispred tebe!” A Elizej odgovori: “Neka mi u dio
padne obilje tvoga duha!”
2Kr 2:10 Ilija odgovori: “Mnogo traœiæ: ako me budeæ vidio kad budem
uznesen ispred tebe, bit øe ti tako; ako pak ne budeæ vidio, neøe ti biti.”
2Kr 2:11 I dok su tako iæli i razgovarali, gle: ognjena kola i ognjeni konji
stadoæe meåu njih i Ilija u vihoru uziåe na nebo.
2Kr 2:12 Elizej je gledao i vikao: “Oçe moj, oçe moj! Kola Izraelova i
konjanici njegovi!” I viæe ga nije vidio. Uze tada svoje haljine i razdera ih
nadvoje.
2Kr 2:13 I podiœe Ilijin plaæt, koji bijaæe pao s njega, te se vrati i zaustavi
se na obali Jordana.
2Kr 2:14 Uze onda Ilijin plaæt i udari po vodi govoreøi: “Gdje je Jahve,
Bog Ilijin?” I kad udari po vodi, ona se razdijeli na dvije strane i Elizej
prijeåe.
2Kr 2:15 Proroçki su sinovi to sa strane vidjeli pa rekoæe: “Duh je Ilijin
poçinuo na Elizeju!” I krenuæe mu u susret, baciæe se pred njim na zemlju

312
2Kr 2:16 i rekoæe mu: “Evo ovdje s tvojim slugama pedeset junaka.
Dopusti im da idu traœiti tvoga gospodara; moœda ga je Duh Jahvin uzdigao
i bacio na koju goru ili u kakvu dolinu.” On im odgovori: “Ne æaljite
nikoga.”
2Kr 2:17 Ali kako su oni svejednako navaljivali, reçe im: “Poæaljite!” I
poslaæe pedesetoricu; traœili su ga tri dana, ali ga nisu naæli.
2Kr 2:18 Vratiæe se Elizeju, koji je ostao u Jerihonu, i on im reçe: “Nisam
li vam rekao: ‘Nemojte iøi!’”
2Kr 2:19 Ljudi iz grada rekoæe Elizeju: “Lijepo je u gradu, kako to moœe
vidjeti i naæ gospodar, ali je voda loæa i zemlja neplodna.”
2Kr 2:20 On reçe: “Donesite mi novu zdjelu i metnite soli u nju!” I oni mu
je donesoæe.
2Kr 2:21 On tada ode na izvor, baci u njega soli i reçe: “Ovako govori
Jahve: ‘Ozdravljam ovu vodu. Neøe od nje viæe biti ni smrti ni neplodnosti.’”
2Kr 2:22 I voda postade zdrava i takva je do danaænjeg dana, po rijeçi
koju je izrekao Elizej.
2Kr 2:23 Odatle je uzaæao u Betel. Dok je iæao putem, djeçaci bijahu
iziæli iz grada i rugahu mu se govoreøi: “Hodi, øelo! Hodi, øelo!”
2Kr 2:24 On se obazre, pogleda ih i prokle ih u ime Jahvino. I odmah
iziåoæe dva medvjeda iz æume i rastrgaæe çetrdeset i dvoje djece.
2Kr 2:25 Odatle ode on na goru Karmel, a odande se vrati u Samariju.
Uvod u Joramovo kraljevanje u Izraelu
2Kr 3:1 Joram, sin Ahabov, zakralji se nad Izraelom u Samariji osamnaeste
godine Joæafatova kraljevanja u Judeji. I vladao je dvanaest
godina.
2Kr 3:2 Çinio je æto je zlo u oçima Jahvinim, ali ne kao njegov otac i mati,
jer je uklonio Baalov stup æto ga bijaæe podigao njegov otac.
2Kr 3:3 Ali je prianjao uz grijeh kojim je Jeroboam, sin Nebatov, zavodio
Izraela; i nije odstupao od njega.
Ratni pohod Izraelaca i Judejaca protiv Moabaca
2Kr 3:4 Meæa, kralj moapski, bio je stoçar i slao je izraelskom kralju u
danak stotinu tisuøa janjaca i vunu od stotine tisuøa ovnova.
2Kr 3:5 Ali kad je umro Ahab, pobuni se kralj moapski protiv izraelskog
kralja.
2Kr 3:6 U to je baæ vrijeme kralj Joram iziæao iz Samarije i izvræio smotru
svih Izraelaca.
2Kr 3:7 Zatim je poruçio judejskom kralju Joæafatu: “Moapski se kralj
pobunio protiv mene. Hoøeæ li sa mnom u rat protiv Moabaca?” Judejski
kralj odgovori: “Hoøu! Ja kao ti, moj narod kao tvoj narod, moji konji kao
i tvoji konji.”
2Kr 3:8 I doda: “Kojim øemo putem?” A drugi mu odgovori: “Kroz
Edomsku pustinju.”
2Kr 3:9 I tako krenu izraelski kralj s judejskim kraljem i s kraljem edomskim.
Sedam su dana lutali, a nije bilo vode çetama ni stoci koja je iæla
za njima.
2Kr 3:10 Tada povika kralj izraelski: “Jao, Jahve je pozvao ova tri kralja
da ih preda u ruke Moapcima!”
2Kr 3:11 Ali Joæafat reçe: “Nema li tu proroka Jahvina da se preko njega
posavjetujemo s Jahvom?” Tada odgovori jedan izmeåu slugu
izraelskoga kralja: “Ovdje je Elizej, sin Æafatov, koji je lijevao vodu na
Ilijine ruke.”
2Kr 3:12 Joæafat reçe: “U njega je rijeç Boœja.” I kralj izraelski, kralj judejski
i kralj edomski odoæe Elizeju.
2Kr 3:13 A Elizej reçe kralju izraelskom: “Æto ja imam s tobom? Potraœi
proroke svoga oca i proroke svoje majke!” Izraelski kralj odgovori mu:
“Ne! Jer Jahve je pozvao ova tri kralja da ih preda u ruke Moapcima.”
2Kr 3:14 Elizej uzvrati: “Tako mi œivoga Jahve Sebaota, komu sluœim,
kad ne bih gledao na judejskog kralja Joæafata, ne bih ti obraøao paœnje
niti bih te pogledao.
2Kr 3:15 Sada mi dovedite sviraça.” I dok je glazbenik svirao, siåe ruka
Jahvina nada njega.
2Kr 3:16 I on reçe: “Ovako veli Jahve: ‘Iskopajte u ovoj dolini mnogo
jama.
2Kr 3:17 Jer ovako veli Jahve: neøete osjetiti vjetra niti øete vidjeti daœda,
a ova øe se dolina napuniti vodom. I pit øete vi, vaæ marva i vaæa stoka.’
2Kr 3:18 Ali to joæ nije niæta u oçima Jahve: on øe predati Moab u vaæe
ruke.
2Kr 3:19 Vi øete zauzeti sve utvråene gradove, posjeøi sve plodno
drveøe, zatrpati sve izvore i opustoæiti najbolja polja: kamenjem øete ih
zasijati.”

313
2Kr 3:20 I doista, ujutro, u vrijeme kad se prinosi œrtva, doåe voda od
Edoma i preplavi svu okolinu.
2Kr 3:21 Kad su Moapci çuli da su kraljevi doæli s njima ratovati, pozvaæe
sve koji bijahu sposobni za oruœje i postaviæe ih na granicu.
2Kr 3:22 Kad su ujutro ustali i kad je sunce granulo nad onom vodom,
Moapcima se sa strane voda uçini crvenom kao krv.
2Kr 3:23 I rekoæe: “To je krv! Zacijelo su se kraljevi meåusobno pobili i
jedan drugoga pogubili. A sada: na plijen, Moapci!”
2Kr 3:24 Ali kad su stigli do izraelskog tabora, digoæe se Izraelci i
potukoæe Moapce, tako te ovi pobjegoæe pred njima. A Izraelci pojuriæe
da dotuku Moapce.
2Kr 3:25 Razorili su im gradove, bacali svaki po kamen na najbolje njive
da ih zaspu, zatrpali izvore i posjekli sve plodno drveøe. Konaçno, ostao
je samo grad Kir Hareæet; praøari su ga opkolili i tukli ga.
2Kr 3:26 Kada je moapski kralj vidio da neøe izdrœati bitku, uze sa sobom
sedam stotina ljudi naoruœanih maçevima, pokuæa se probiti i doøi do
kralja edomskog, ali ne uspje.
2Kr 3:27 Tada uze svoga sina prvenca, koji ga imaæe naslijediti, i prinese
ga kao paljenicu na zidu.
To se tako silno zgadilo Izraelcima te odoæe od njih i vratiæe se u svoju
zemlju.
2Kr 4:1 Œena jednoga od proroçkih sinova zamoli Elizeja ovako: “Tvoj
sluga, moj muœ, umro je; a znaæ da se tvoj sluga bojao Jahve. Sada je
doæao vjerovnik da mi uzme oba sina i uçini ih svojim robovima.”
2Kr 4:2 Elizej joj reçe: “Æto ti mogu uçiniti! Reci mi æto imaæ u kuøi?” Ona
odgovori: “Tvoja sluækinja nema niæta u kuøi, osim vrça ulja.”
2Kr 4:3 Tada joj reçe: “Idi i posudi od svih svojih susjeda praznih sudova,
ali neka ih ne bude premalo!
2Kr 4:4 Zatim se vrati kuøi, zatvori vrata za sobom i za svojim sinovima
i nalijevaj ulje u sve te sudove i pune stavljaj na stranu.”
2Kr 4:5 I ode ona od njega, zatvori vrata za sobom i za svojim sinovima.
Oni su joj dodavali sudove, a ona ih punila.
2Kr 4:6 I kad se sudovi napuniæe, reçe ona svome sinu: “Dodaj mi joæ
jedan sud!” Ali joj on odgovori: “Nema viæe sudova.” I ulje stade.
2Kr 4:7 Ona ode i kaza çovjeku Boœjem, a on joj reçe: “Idi, prodaj ulje i
podmiri svoj dug, a od ostatka œivjet øeæ ti i tvoji sinovi!”
Elizej i Æunamka
2Kr 4:8 Jednoga je dana Elizej prolazio kroza Æunam. A œivjela ondje
ugledna œena i ona ga pozva k stolu. Odonda, kad god prolazaæe onuda,
uvratio bi se k njoj na jelo.
2Kr 4:9 Ona reçe svome muœu: “Evo, znam i vidim da je svet onaj çovjek
Boœji æto prolazi ovuda.
2Kr 4:10 Naçinimo mu sobicu na krovu, stavimo mu ondje postelju, stol,
stolicu i svjetiljku: kad doåe k nama, povuøi øe se onamo.”
2Kr 4:11 Jednoga dana doåe on onamo, povuçe se u gornju sobu i
poçinu ondje.
2Kr 4:12 Reçe zatim svome momku Gehaziju: “Pozovi tu Æunamku!”
On je pozva te ona stade preda njega.
2Kr 4:13 I joæ mu reçe: “Kaœi joj: ‘Lijepo se brineæ za nas. Æto moœemo
uçiniti za te? Treba li reøi rijeç za te kralju ili vojskovoåi?’” Ali ona odgovori:
“Ja œivim usred svoga naroda.”
2Kr 4:14 On nastavi: “Dakle, æto da uçinimo za nju?” Gehazi odgovori:
“Eto, nema sina, a muœ joj je vremeæan.”
2Kr 4:15 A on reçe: “Pozovi je!” Pozva je, a ona stade kod ulaza.
2Kr 4:16 “Dogodine u ovo doba”, reçe joj, “zagrlit øeæ sina u naruçju.” A
ona reçe: “Ne, gospodaru moj, ne varaj sluœbenice svoje!”
2Kr 4:17 Ali je œena doista zatrudnjela i rodila je sina druge godine u ono
doba, kako joj je rekao Elizej.
2Kr 4:18 Djeçak je rastao. Jednoga dana ode ocu kod œetelaca.
2Kr 4:19 I potuœi se ocu: “Jao, glava, glava moja!” A otac zapovjedi
jednom momku da ga odnese majci.
2Kr 4:20 On ga uze i odvede ga njegovoj majci. Na njenim je koljenima
ostao do podne i onda umrije.
2Kr 4:21 Ona tada ode gore i poloœi ga u postelju Boœjega çovjeka. Iziæla
je zatim i zakljuçala vrata.
2Kr 4:22 Potom je pozvala svoga muœa i rekla: “Poæalji mi jednoga od
momaka i jednu magaricu; otrçat øu do çovjeka Boœjeg i vratit øu se.”
2Kr 4:23 On je upita: “Zaæto da danas poåeæ k njemu? Nije ni mlaåak niti
je subota.” Ali ona odgovori: “Ostaj u miru!”
2Kr 4:24 Poæto joj je momak osamario magaricu, ona øe mu: “Povedi i
poåi! Ne zadrœavaj me na putu, osim ako ti naredim.”

314
2Kr 4:25 Ode ona i doåe k çovjeku Boœjem, na goru Karmel. Kada je
çovjek Boœji ugleda izdaleka, reçe svome momku Gehaziju: “Evo one
Æunamke.
2Kr 4:26 Otrçi pred nju i pitaj je: ‘Kako si? Je li ti muœ dobro? Je li ti dijete
zdravo?’” Ona odgovori: “Zdravi smo.”
2Kr 4:27 Kada je stigla do çovjeka Boœjega na gori, obujmi mu noge.
Gehazi pristupi da je odmakne, ali mu çovjek Boœji reçe: “Pusti je jer joj
je duæa ojaåena. Jahve mi krije, nije mi niæta objavio.”
2Kr 4:28 A ona reçe: “Zar sam ja traœila sina od svoga gospodara? Nisam
li ti govorila da me ne zavaravaæ?”
2Kr 4:29 On tada reçe Gehaziju: “Opaæi se, uzmi u ruku moj ætap pa idi!
Ako koga susretneæ, ne pozdravljaj ga; ako te tko pozdravi, ne odzdravljaj
mu. Moj ætap poloœi na djeçaka.”
2Kr 4:30 Ali djeçakova majka reçe: “Œivota mi Jahvina i tvoga, neøu te
ostaviti!” On tada ustade i poåe za njom.
2Kr 4:31 Gehazi je otiæao prije njih i poloœio ætap na djeçaka, ali ne bjeæe
ni glasa ni odziva. Vrati se on pred Elizeja i javi mu: “Djeçak se nije
probudio.”
2Kr 4:32 Elizej uåe u kuøu i naåe djeçaka gdje mrtav leœi na njegovoj
postelji.
2Kr 4:33 Uæavæi, zatvori vrata za sobom i pomoli se Jahvi.
2Kr 4:34 Zatim se pope na postelju, leœe na djeçaka, poloœi svoja usta
na njegova usta, svoje oçi na njegove oçi, svoje ruke na njegove ruke;
disao je nad njim te se ugrijalo tijelo djeçakovo.
2Kr 4:35 Potom ustade i proæeta se po kuøi tamo-amo, zatim se opet
pope i disaæe nad njim. A djeçak tada kihnu sedam puta i otvori oçi.
2Kr 4:36 I zovnu Elizej Gehazija i reçe: “Pozovi tu Æunamku.” On je
pozva. Kad je stigla preda njega, reçe joj: “Uzmi svoga sina.”
2Kr 4:37 Ona, uæavæi, pade mu pred noge i pokloni se do zemlje. Zatim
uze svoga sina te iziåe.
Gorki plodovi
2Kr 4:38 Elizej se vrati u Gilgal, a bijaæe glad u zemlji. I kad su proroçki
sinovi sjedili pred njim, reçe svome momku: “Stavi veliki lonac na vatru
i skuhaj jelo sinovima proroçkim.”
2Kr 4:39 Jedan od njih ode u polje da nabere zelja, ali naåe divlju povijuæu
i nabra s nje punu haljinu gorkih plodova. Vrati se i nareza ih u lonac, jer
nije znao kakvi su.
2Kr 4:40 Usuæe ljudima da jedu. Ali kad su poçeli jesti, povikaæe: “Çovjeçe
Boœji! Smrt je u loncu!” I nisu mogli jesti.
2Kr 4:41 Tada øe Elizej: “Donesite braæna!” I baci ga u lonac i reçe:
“Uspite ljudima neka jedu!” I niæta viæe nije bilo ætetno u loncu.
Umnaœanje kruha
2Kr 4:42 Neki çovjek doæao iz Baal Æaliæe i donio çovjeku Boœjem kruh
od prvina, dvadeset jeçmenih hljebova i kaæe u torbi. A on zapovjedi:
“Daj ljudima neka jedu!”
2Kr 4:43 Ali njegov momak odgovori: “Kako to mogu postaviti pred stotinu
ljudi?” On odgovori: “Podaj ljudima i neka jedu, jer ovako veli Jahve:
‘Jest øe i preostat øe.’”
2Kr 4:44 I postavi on pred njih. I jedoæe i joæ preosta, prema rijeçi Jahvinoj.
Ozdravljenje Naamana
2Kr 5:1 Naaman, vojskovoåa aramskoga kralja, bijaæe ugledan çovjek
i poætovan pred svojim gospodarom, jer je po njemu Jahve dao pobjedu
Aramejcima. Ali taj vrsni ratnik bjeæe gubav.
2Kr 5:2 Jednom su Aramejci otiæli u pljaçku i na podruçju izraelskom
zarobili mladu djevojku, koja je zatim sluœila œeni Naamanovoj.
2Kr 5:3 Ona reçe svojoj gospodarici: “Ah, kad bi se samo moj gospodar
obratio proroku koji je u Samariji! On bi ga zacijelo oslobodio gube!”
2Kr 5:4 Naaman ode i obavijesti svoga gospodara: “Tako je i tako rekla
djevojka koja je doæla iz zemlje izraelske.”
2Kr 5:5 Aramejski kralj odgovori: “Idi onamo! Ja øu poslati pismo kralju
izraelskom.” Naaman ode; ponio je deset talenata srebra; æest tisuøa
zlatnih æekela i deset sveçanih haljina.
2Kr 5:6 I predade kralju izraelskom pismo æto kazivaæe: “Uz pismo koje
ti stiœe, æaljem ti, evo, svoga slugu Naamana da ga izlijeçiæ od gube.”
2Kr 5:7 Kad je izraelski kralj proçitao pismo, razdera haljine na sebi i
reçe: “Zar sam ja Bog da mogu usmrøivati i oœivljavati te ga ovaj æalje k
meni da ga izlijeçim od njegove gube? Gledajte samo kako traœi povoda
da me napadne!”
2Kr 5:8 A kad je Elizej saznao da je kralj izraelski razderao na sebi
odjeøu, poruçi kralju: “Zaæto si razderao haljine svoje? Neka onaj samo
doåe k meni i neka se uvjeri da ima prorok u Izraelu.”

315
2Kr 5:9 I tako Naaman stiœe sa svojim konjima i kolima i stade pred
vratima Elizejeve kuøe.
2Kr 5:10 A Elizej poruçi dolazniku: “Idi i okupaj se sedam puta u Jordanu
i tijelo øe ti opet biti çisto.”
2Kr 5:11 Naaman se naljuti i poåe govoreøi: “Gle, ja miæljah, iziøi øe
preda me, zazvat øe ime Jahve, Boga svoga, stavit øe ruku na bolesno
mjesto i odnijeti mi gubu.
2Kr 5:12 Nisu li rijeke u Damasku, Abana i Parpar, bolje od svih voda
izraelskih? Ne bih li se mogao u njima okupati da postanem çist?”
Okrenu se i ode odande ljutit.
2Kr 5:13 Ali mu pristupiæe sluge njegove i rekoæe: “Oçe moj, da ti je
prorok odredio i teœe, zar ne bi uçinio? A nek moli kad ti je rekao: ‘Okupaj
se, i bit øeæ çist.’”
2Kr 5:14 I tako siåe, opra se sedam puta u Jordanu, prema rijeçi çovjeka
Boœjega; i tijelo mu posta opet kao u malog djeteta - oçistio se!
2Kr 5:15 Vrati se on Elizeju sa svom svojom pratnjom, uåe, stade preda
njega i reçe mu: “Evo, sad znam da nema Boga na svoj zemlji, osim u
Izraelu. Zato te molim, primi dar od svoga sluge.”
2Kr 5:16 Ali on odgovori: “Tako mi œivog Jahve, komu sluœim, ne primam.”
Naaman navaljivaæe da primi, ali on ne htjede.
2Kr 5:17 Tada Naaman reçe: “Dobro, kad neøeæ. Ali barem dopusti da
meni, tvome sluzi, dadu ove zemlje koliko mogu ponijeti dvije mazge.
Jer sluga tvoj neøe viæe prinositi pomirnica ni klanica drugim bogovima
nego samo Jahvi.
2Kr 5:18 A Jahve neka oprosti ovo sluzi tvome: kad moj gospodar poåe
u hram Rimonov da se ondje pokloni, pa se nasloni na moju ruku, onda
bih se i ja poklonio u hramu Rimonovu. Neka Jahve oprosti taj çin sluzi
tvome.”
2Kr 5:19 A on mu reçe: “Idi s mirom.” I udalji se Naaman i prijeåe dio
puta.
2Kr 5:20 Gehazi, momak Elizeja, Boœjega çovjeka, pomisli: “Moj je
gospodar poætedio Naamana, toga Aramejca, i nije primio niæta od onoga
æto mu je ponudio. Tako mi œivog Jahve, potrçat øu ja za njim i uzet øu
ætogod od njega.”
2Kr 5:21 I Gehazi pohitje za Naamanom. Kada ga je Naaman vidio da
za njim trçi, skoçi mu sa svojih kola u susret i upita ga: “Je li sve dobro?”
2Kr 5:22 On odgovori: “Dobro je. Moj gospodar æalje me da ti kaœem:
upravo su stigla dva mladiøa iz Efrajimove gore, dvojica od proroçkih
sinova. Daj za njih, molim te, talenat srebra i dvoje haljine.”
2Kr 5:23 Naaman reçe: “Uzmi, molim te, dva telenta!” I navaljivaæe da
uzme. I zaveza dva talenta srebra u dvije kese, i dvoje haljine, i predade
ih dvojici svojih momaka da ih nose pred njim.
2Kr 5:24 Kad je Gehazi stigao do Ofela, uze ih iz njihovih ruku i pohrani
ih u kuøi. Zatim otpusti ljude i oni odoæe.
2Kr 5:25 Kad je doæao, stao je pred svoga gospodara. Elizej ga upita
“Odakle, Gehazi?” On odgovori: “Tvoj sluga nije nikamo odlazio.”
2Kr 5:26 Ali Elizej reçe: “Nije li Duh moj bio s tobom kad je netko siæao
sa svojih kola te iziæao preda te? Sad si primio srebro, pa moœeæ kupiti
maslinike, vinograde, sitno i krupno blago, sluge i sluækinje.
2Kr 5:27 Ali øe se guba Naamanova prilijepiti za te i za tvoje potomstvo
zauvijek.”
I Gehazi se udalji od njega, bijel od gube kao od snijega.
Çudo sa sjekirom
2Kr 6:1 Proroçki sinovi rekoæe Elizeju: “Gle, tijesan nam je prostor u
tebe.
2Kr 6:2 Nego da odemo do Jordana, pa da svaki ondje uzmemo po
brvno i naçinimo sebi ondje prebivaliæte.” On odgovori: “Idite.”
2Kr 6:3 Jedan od njih reçe mu: “Udostoj se poøi sa svojim slugama.” On
odgovori: “Hoøu.”
2Kr 6:4 I poåe s njima. Kad su stigli do Jordana, uzeæe sjeøi drva.
2Kr 6:5 A dok je jedan od njih tesao gredu, pade mu sjekira u vodu i on
povika: “Jao, gospodaru! I joæ je bila posuåena!”
2Kr 6:6 A çovjek Boœji upita ga: “Gdje je pala?” Onaj mu pokaza mjesto.
Tada on odsijeçe komad drveta, baci ga na ono mjesto i uçini da sjekira
ispliva.
2Kr 6:7 I reçe: “Izvadi je!” I çovjek pruœi ruku te je uze.
Elizej zarobljuje dio aramejske vojske
2Kr 6:8 Aramejski kralj bio u ratu s Izraelom. Posavjetovao se sa svojim
çasnicima i rekao: “Podignite æatore na tom mjestu.”
2Kr 6:9 Ali Elizej poruçi izraelskom kralju: “Çuvaj se onoga mjesta jer su
se Aramejci ondje utaborili.”

316
2Kr 6:10 I kralj izraelski upozori ljude na mjesto za koje mu je rekao
çovjek Boœji. On je upozoravao i kralj se çuvao; a bilo je to viæe puta.
2Kr 6:11 Srce aramejskog kralja uznemiri se zbog toga, pa on pozva
svoje çasnike te ih upita: “Neøete li mi reøi tko od naæih drœi s kraljem
Izraelovim?”
2Kr 6:12 Jedan od çasnika odgovori: “Ne, gospodaru kralju; Elizej, prorok
Izraelov, otkriva izraelskom kralju rijeçi koje kazujeæ u svojoj spavaonici.”
2Kr 6:13 On reçe: “Idite i pogledajte gdje je, pa øu veø poslati da ga
uhvate.” I javiæe mu: “Eno ga u Dotanu.”
2Kr 6:14 Tada kralj posla onamo konje, kola i jake çete. Oni stigoæe
noøu i opkoliæe grad.
2Kr 6:15 Ujutro, ustavæi, çovjek Boœji iziåe, a to oko grada stoji vojska s
konjima i kolima! Njegov mu momak reçe: “Ah, gospodaru moj, æto nam
je çiniti?”
2Kr 6:16 A on odgovori: “Ne boj se jer ih ima viæe s nama nego s njima.”
2Kr 6:17 I Elizej se pomoli ovako: “Jahve, otvori mu oçi da vidi!” I Jahve
otvori oçi momku i on vidje: gora oko Elizeja sva prekrivena ognjenim
konjima i kolima!
2Kr 6:18 Kad su Aramejci siæli prema njemu, Elizej se ovako pomoli
Jahvi: “Udari sljepoøom ove ljude!” I na rijeç Elizejevu udari ih sljepoøom.
2Kr 6:19 Elizej im reçe: “Nije ovo put i nije ovo grad. Poåite za mnom, ja
øu vas odvesti çovjeku koga traœite.” Ali ih odvede u Samariju.
2Kr 6:20 Kad su ulazili u Samariju, Elizej reçe: “Jahve, otvori ovima oçi
da progledaju.” Jahve im otvori oçi i oni vidjeæe da su usred Samarije!
2Kr 6:21 Kad ih vidje kralj Izraela, reçe Elizeju: “Treba li ih poubijati, oçe
moj?”
2Kr 6:22 A on odgovori: “Nemoj ih ubiti. Zar øeæ ubiti one koje nisi zarobio
svojim lukom i maçem? Ponudi im kruha i vode; neka jedu i piju i neka
se vrate svome gospodaru.”
2Kr 6:23 Kralj im priredi veliku gozbu. Poæto su jeli i pili, otpusti ih. I
vratiæe se svome gospodaru. I tako aramejski pljaçkaæi nisu viæe zalazili
na izraelsko tlo.
2Kr 6:24 Dogodi se poslije toga te aramejski kralj Ben-Hadad skupi svu
svoju vojsku i uzaåe i opkoli Samariju.
2Kr 6:25 I nasta velika glad u Samariji, a opsada potraja toliko da je
magareøa glava stajala osamdeset æekela srebra, a çetvrt kaba golubinje
neçisti pet æekela srebra.
2Kr 6:26 Kada je kralj prolazio po zidinama, neka mu œena vikne:
“Pomozi, gospodaru kralju!”
2Kr 6:27 On odgovori: “Neka ti pomogne Jahve! Kako øu ti ja pomoøi?
Neçim s gumna ili iz tijeska?”
2Kr 6:28 Joæ joj kralj reçe: “Æto ti je?” Ona odgovori: “Ova mi je œena
rekla: ‘Daj svoga sina da ga pojedemo danas, a sutra øemo pojesti moga!’
2Kr 6:29 Skuhale smo moga sina i pojele ga. A sutradan rekoh joj: ‘Daj
svoga sina da ga pojedemo.’ Ali je ona skrila svoga sina.”
2Kr 6:30 Kada je kralj çuo rijeçi te œene, razdrije na sebi haljine. I kad je
iæao po zidinama, narod vidje da mu je na tijelu kostrijet.
2Kr 6:31 I reçe tada kralj: “Neka mi Bog uçini ovo zlo i doda drugo ako
glava Elizeja, sina Æafatova, ostane danas na njegovim ramenima!”
Elizej navijeæta kraj gladi
2Kr 6:32 Elizej sjedio u svojoj kuøi i starjeæine sjedile s njim. Kralj je
ispred sebe poslao glasnika, ali Elizej reçe starjeæinama, prije nego æto
je glasnik stigao do njega: “Vidite li da je onaj krvniçki sin naredio da mi
skinu glavu? Pazite: kada glasnik stigne, zatvorite vrata i odbijte ga od
vrata. Ne çuje li se topot koraka njegova gospodara za njim?”
2Kr 6:33 Dok im je joæ govorio, kralj stupi preda njega i reçe mu: “Ova je
nevolja, gle, od Jahve! Æto da joæ oçekujem od Jahve?”
2Kr 7:1 Elizej reçe tada: “Çuj rijeç Jahvinu! Ovako veli Jahve: ‘Sutra øe
u ovo doba na vratima Samarije biti mjera finoga braæna za æekel, a
dvije mjere jeçmenog braæna za æekel.’”
2Kr 7:2 Dvorjanik, o çiju se ruku kralj oslanjao, odgovori çovjeku
Boœjemu: “I kad bi Jahve naçinio okna na nebu, bi li to moglo biti?” A
Elizej odgovori: “Vidjet øeæ svojim oçima, ali neøeæ jesti.”
Aramejski tabor napuæten
2Kr 7:3 A pred gradskim vratima bijahu çetiri gubavca; rekoæe oni jedan
drugome: “Zaæto stojimo ovdje i oçekujemo smrt?
2Kr 7:4 Ako odluçimo uøi u grad, glad je u gradu te øemo ondje umrijeti;
ako ostanemo ovdje, opet øemo umrijeti. Hajde! Pobjegnimo i prijeåimo
u aramejski tabor: ako nas ostave na œivotu, œivjet øemo; ako nas ubiju,
pa dobro: umrijet øemo!”

317
2Kr 7:5 U sumraçje, ustavæi, krenuæe odande u aramejski tabor. Stigoæe
do ruba tabora, i gle - ondje nikoga!
2Kr 7:6 Jer je Jahve uçinio te se u taboru aramejskom çula buka kola i
konja, buka goleme vojske. I govorili su meåu sobom: “Eto, kralj Izraela
najmio je protiv nas kraljeve hetitske i kraljeve egipatske da krenu protiv
nas.”
2Kr 7:7 Digli su se i pobjegli u sumraku: ostavili su svoje æatore, konje i
magarce, sav tabor kakav bijaæe. Pobjegli su da iznesu œivu glavu.
2Kr 7:8 Kad su gubavci, dakle, doæli do ruba tabora, uvukoæe se u jedan
æator. Poæto su se najeli i napili, uzeæe odande srebro, zlato i haljine pa
odoæe da ih skriju. Vratiæe se onda pa uåoæe u drugi æator: uzeæe plijen
iz njega te odoæe i skriæe ga.
Konac opsade i glada
2Kr 7:9 Rekoæe tada jedan drugome: “Ne smijemo tako raditi. Danaænji
je dan pun dobrih vijesti, a mi æutimo. Ako doçekamo jutro, bit øemo
krivi. Zato poåimo! Javimo dvoru novost.”
2Kr 7:10 I vratiæe se, pozvaæe gradsku straœu i javiæe: “Otiæli smo u tabor
aramejski, a ondje nigdje çovjeka ni ljudskoga glasa; samo konji privezani
i magarci, a æatori ostavljeni kakvi jesu.”
2Kr 7:11 Straœari viknuæe i dojaviæe u unutraænjost dvora.
2Kr 7:12 Kralj ustade noøu i reçe svojim çasnicima: “Ja øu vam objasniti
æto su nam uçinili Aramejci. Kako znaju da smo gladni, iziæli su iz tabora
i skrili se u polju, misleøi: veø øe oni iziøi iz grada, a mi øemo ih œive
pohvatati i uøi u grad.”
2Kr 7:13 A jedan izmeåu njegovih çasnika odgovori: “Neka se uzme
ipak pet od preostalih konja. S njima øe biti kao sa svim mnoætvom
Izraelovim koje je ovdje preostalo. Poæaljimo ih pa øemo vidjeti.”
2Kr 7:14 I uzeæe dva konja kolska i kralj posla ljude za aramejskim
taborom govoreøi: “Idite, izvidite!”
2Kr 7:15 Iæli su za njima do Jordana; put bijaæe sav prekriven haljinama
i stvarima koje su Aramejci pobacali u bijegu. Glasnici se vratiæe i
obavijestiæe kralja.
2Kr 7:16 I narod iziåe i uze pljaçkati aramejski tabor: i bijaæe mjera finoga
braæna za æekel, a dvije mjere jeçmenoga za jedan æekel, prema
rijeçi Jahvinoj.
2Kr 7:17 Kralj je postavio na gradska vrata onoga dvorjanika o çiju se
ruku oslanjao; a narod ga izgazi na vratima i on umrije, prema rijeçi æto
ju je rekao Boœji çovjek kad mu kralj bijaæe doæao.
2Kr 7:18 Dogodilo se kako je çovjek Boœji rekao kralju: “Sutra u ovo
doba na vratima Samarije bit øe dvije mjere jeçmenoga braæna za æekel
i mjera finoga braæna za æekel.”
2Kr 7:19 Dvorjanik je odgovorio Elizeju: “Pa da Jahve naçini i okna na
nebu, bi li moglo biti æto kaœeæ?” Elizej mu je odgovorio: “Vidjet øeæ
svojim oçima, ali neøeæ jesti.”
2Kr 7:20 I doista, tako mu se dogodilo: izgazio ga narod na vratima te on
umrije.
2Kr 8:1 Elizej bijaæe savjetovao œeni kojoj je oœivio sina: “Ustani, poåi sa
svojom obitelji i skloni se kao tuåinka bilo kamo, jer je Jahve pustio glad;
veø je doæla u zemlju za sedam godina.”
2Kr 8:2 Œena usta i uçini kako joj je rekao çovjek Boœji: otiæla je, ona i
njena obitelj, i ostala sedam godina u zemlji filistejskoj.
2Kr 8:3 Na kraju sedme godine œena se vrati iz zemlje filistejske i ode
kralju da zatraœi svoju kuøu i njivu.
2Kr 8:4 Upravo je kralj razgovarao s Gehazijem, momkom Boœjega
çovjeka. Govorio mu je: “Pripovijedaj mi o svim velikim djelima koja je
Elizej uçinio.”
2Kr 8:5 I kad je pripovijedao kralju o uskrisenju djeteta, eto œene kojoj je
Elizej oœivio sina; ona se obrati kralju radi svoje kuøe i njive. A Gezahi
reçe: “Gospodaru kralju, evo one œene i evo njena sina koga je Elizej
oœivio.”
2Kr 8:6 Kralj upita œenu i ona mu sve pripovjedi. Tada joj kralj dade
jednoga slugu, komu naredi: “Neka joj se vrati sve æto je njeno i svi
prihodi od njive od dana kada je ostavila zemlju do danas!”
Elizej i Hazael iz Damaska
2Kr 8:7 Elizej doåe u Damask. Ben-Hadad, kralj aramejski, bijaæe obolio.
Odmah mu javiæe: “Boœji çovjek doæao ovamo.”
2Kr 8:8 Tada reçe kralj Hazaelu: “Uzmi sa sobom dar pa idi pred Boœjeg
çovjeka. I preko njega se posavjetuj s Jahvom da bi saznao hoøu li se
izlijeçiti od ove bolesti.”
2Kr 8:9 Hazael ode pred Elizeja i donese mu u dar æto bijaæe od ponajboljeg
u Damasku, sve to natovareno na çetrdeset deva. Doåe on i

318
stade preda njega i reçe: “Tvoj sin Ben-Hadad, kralj aramejski, æalje me
k tebi i pita hoøe li ozdraviti od one bolesti.”
2Kr 8:10 Elizej mu odgovori: “Idi i reci mu: ‘Ozdravit øeæ, dakako!’ Ali mi
je Jahve pokazao da øe umrijeti.”
2Kr 8:11 I çovjek Boœji uprije pogled preda se, smeten, i zaplaka.
2Kr 8:12 Hazael reçe: “Zaæto plaçeæ, moj gospodaru?” Elizej odgovori:
“Zato æto znam sva zla koja øeæ ti uçiniti Izraelcima: spalit øeæ im utvrde,
maçem øeæ poubijati njihove ratnike, njihovu øeæ djecu satirati, a trudne
œene parati.”
2Kr 8:13 Hazael reçe: “Ali æto je tvoj sluga? Zar je pas da uçini tako
straæne stvari?” Elizej odgovori: “U jednoj Jahvinoj objavi vidio sam tebe
kao kralja aramejskog.”
2Kr 8:14 Hazael ode od Elizeja i vrati se svome gospodaru, koji ga upita:
“Æto ti je rekao Elizej?” On odgovori: “Rekao mi je da øeæ ozdraviti.”
2Kr 8:15 Ali sutradan uze pokrivaç, namoçi ga u vodi i pokri kralja preko
lica te on umrije. A na njegovo mjesto zakralji se Hazael.
Joramovo kraljevanje u Judeji
2Kr 8:16 Pete godine kraljevanja Jorama, sina Ahabova, u Izraelu,
postade judejskim kraljem Joram, sin Joæafatov.
2Kr 8:17 Bile su mu trideset i dvije godine kad se zakraljio, a kraljevao
je osam godina u Jeruzalemu.
2Kr 8:18 Œivio je poput izraelskih kraljeva, kao i dom Ahabov, jer mu je
køi Ahabova bila œena; radio je æto je zlo u Jahvinim oçima.
2Kr 8:19 Ipak Jahve ne htjede razoriti Judeje zbog sluge svoga Davida,
zato æto mu obeøa da øe dati svjetiljku njemu i njegovim sinovima
zauvijek.
2Kr 8:20 U njegovo se vrijeme Edomci odmetnuæe ispod judejske vlasti
i postaviæe sebi kralja.
2Kr 8:21 Joram ode u Seir i s njim sva bojna kola. Diœe se noøu i pobi
Edomce koji su bili opkolili njega i zapovjednike bojnih kola. Narod
pobjeœe u svoje æatore.
2Kr 8:22 Ipak su se Edomci oslobodili ispod judejske vlasti sve do danas.
U isto se doba odmetnu i Libna.
2Kr 8:23 Ostala povijest Jorama, sve æto je uçinio, zar to nije zapisano
u knjizi Ljetopisa kraljeva judejskih?
2Kr 8:24 Joram poçinu kraj svojih otaca i bi pokopan k svojim ocima u
Davidovu gradu. Njegov sin Ahazja zakralji se mjesto njega.
Kraljevanje Ahazje u Judeji
2Kr 8:25 Dvanaeste godine Jorama, sina Ahabova, kralja Izraela,
postade judejskim kraljem Ahazja, sin Joramov.
2Kr 8:26 Ahazji bijahu dvadeset i dvije godine kad se zakraljio, a kraljevao
je godinu dana u Jeruzalemu. Mati mu se zvala Atalija, a bila je køi
izraelskog kralja Omrija.
2Kr 8:27 I on je hodio putem obitelji Ahabove i çinio je zlo u oçima
Jahvinim, kao i obitelj Ahabova, jer je s njom bio u rodu.
2Kr 8:28 On je poæao s Joramom, sinom Ahabovim, u Ramot Gilead u
boj protiv Hazaela, aramskog kralja.
2Kr 8:29 Kralj Joram vratio se u Jizreel da se lijeçi od rana æto mu ih
zadadoæe u Rami kad se borio s aramejskim kraljem Hazaelom. Joramov
sin Ahazja, judejski kralj, siæao je u Jizreel da posjeti Ahabova
sina Jorama jer se Joram razbolio.
Elizejev uçenik pomazao Jehua za kralja
2Kr 9:1 Prorok Elizej pozva jednoga od proroçkih sinova i reçe mu: “Opaæi
se, uzmi sa sobom ovu posudu s uljem pa idi u Ramot Gilead.
2Kr 9:2 Kad onamo stigneæ, potraœi Jehua, sina Joæafatova, sina
Nimæijeva. Kad ga naåeæ, izvedi ga izmeåu njegovih drugova i uvedi ga
u pokrajnju sobu.
2Kr 9:3 I uzmi posudu s uljem, izlij mu je na glavu i reci: ‘Ovako veli
Jahve: Pomazao sam te za kralja izraelskoga.’ Zatim otvori vrata i bjeœi,
ne oklijevaj.”
2Kr 9:4 Tada mladi prorok ode u Ramot Gilead.
2Kr 9:5 Kad je stigao, zapovjednici vojske upravo su sjedili na okupu.
On reçe: “Imam ti rijeç reøi, zapovjedniçe!” Jehu upita: “Komu od nas?”
On odgovori: “Tebi, zapovjedniçe!”
2Kr 9:6 Jehu tada ustade i uåe u kuøu. Mladi mu çovjek izli ulje na glavu
i reçe mu: “Ovako veli Jahve, Bog Izraelov: ‘Pomazao sam te za kralja
nad Jahvinim narodom, nad Izraelom.
2Kr 9:7 Ti øeæ pobiti obitelj Ahaba, gospodara tvoga, a ja øu osvetiti krv
svojih slugu proroka i krv sviju sluœbenika Jahvinih na Izebeli
2Kr 9:8 i na svoj obitelji Ahabovoj. Iskorijenit øu Ahabu sve æto mokri uza
zid, robove i slobodnjake u Izraelu.

319
2Kr 9:9 Uçinit øu s domom Ahabovim kao s domom Jeroboama, sina
Nebatova, i kao s domom Baæe, sina Ahijina.
2Kr 9:10 A Izebelu øe proœdrijeti psi na polju jizreelskom i nitko je neøe
pokopati.’” - Zatim otvori vrata i pobjeœe.
Jehu proglaæen za kralja
2Kr 9:11 Jehu iziåe k çasnicima svoga gospodara. Oni ga upitaæe: “Je
li sve u miru? Zaæto je ta budala dolazila k tebi?” On im odgovori: “Znate
çovjeka i besjedu njegovu.”
2Kr 9:12 Oni rekoæe: “Ne znamo! Kazuj nam!” On im reçe: “Govorio mi
je tako i tako i rekao mi: ‘Ovako veli Jahve: Pomazao sam te za kralja
nad Izraelom.’”
2Kr 9:13 Odmah oni uzeæe svoje ogrtaçe i prostrijeæe ih pred njim po
stepenicama, zatrubiæe u rogove i povikaæe: “Jehu je kralj!”
Jehu priprema otimanje vlasti
2Kr 9:14 Tako Jehu, sin Joæafata, sina Nimæijeva, skova urotu protiv
Jorama - Joram je tada branio Ramot Gilead sa svim Izraelcima protiv
Hazaela, aramejskog kralja.
2Kr 9:15 Ali se kralj Joram vratio u Jizreel da lijeçi rane koje su mu zadali
Aramejci u boju s Hazaelom, aramejskim kraljem. - I reçe Jehu: “Ako
vam je po volji, neka nitko ne utekne iz grada da odnese vijest u Jizreel.”
2Kr 9:16 Jehu se tada pope na kola i ode prema Jizreelu, jer je Joram
ondje bolovao, i Ahazja, kralj judejski, doæao ga posjetiti.
2Kr 9:17 Straœar koji je stajao na kuli u Jizreelu, videøi da dolazi Jehuova
çeta, javi: “Vidim nekakvu çetu.” Joram naredi: “Uzmi konjanika
i poæalji ga pred njih da upita: je li sve s mirom.”
2Kr 9:18 Ode konjanik preda njega i reçe: “Ovako veli kralj: je li sve s
mirom?” - Jehu odgovori: “Æto te briga je li s mirom! Hajde za mnom.”
Straœar javi: “Glasnik je stigao do njih, ali se ne vraøa.”
2Kr 9:19 Kralj posla drugoga konjanika. Taj doåe k njima i upita: “Ovako
veli kralj: je li sve s mirom?” - Jehu mu odgovori: “Æto te briga je li s
mirom! Hajde za mnom.”
2Kr 9:20 Straœar opet javi: “Doæao je do njih, ali se ne vraøa. A voœnja je
kao voœnja Jehua, sina Nimæijeva: vozi kao mahnit!”
2Kr 9:21 Joram reçe: “Preœi!” I upregoæe u njegova kola. Joram, kralj
Izraela, i judejski kralj Ahazja iziåoæe, svaki u svojim kolima, u susret
Jehuu. Susretoæe ga u polju Nabota Jizreelca.
Ubojstvo Jorama
2Kr 9:22 Kad Joram ugleda Jehua, upita ga: “Je li sve u miru, Jehu?”
Ovaj odgovori: “Kakvu miru dok traju bludniætva tvoje majke Izebele i
njena mnoga çaranja!”
2Kr 9:23 Joram okrenu i udari u bijeg govoreøi Ahazji: “Izdaja, Ahazja!”
2Kr 9:24 Jehu se lati luka, ustrijeli Jorama meåu pleøa: strijela mu proåe
posred srca te se on sruæi u kola.
2Kr 9:25 Jehu reçe svome dvorjaniku Bidkaru: “Digni ga i baci na njivu
Nabota Jizreelca. Sjeti se: kad smo ja i ti jahali za njegovim ocem
Ahabom, kako Jahve izreçe protiv njega:
2Kr 9:26 ‘Kunem se: kako sinoø vidjeh krv Nabotovu i krv njegovih
sinova,’ rijeç je Jahvina, ‘tako øu ti vratiti isto na ovome polju,’ rijeç je
Jahvina. Digni ga, dakle, i baci ga na to polje, prema rijeçi Jahvinoj.”
Ubojstvo Ahazje
2Kr 9:27 Kada je to vidio judejski kralj Ahazja, pobjeœe prema Bet Haganu,
ali ga je Jehu gonio i naredio: “Ubijte i njega!” Ranili su ga u kolima
na brdu Guru, koje se nalazi kod Jibleama. Ali je umakao u Megido i
ondje umrije.
2Kr 9:28 Njegove su ga sluge u kolima prenijele u Jeruzalem i sahranile
ga u grobnici kraj njegovih otaca, u Davidovu gradu.
2Kr 9:29 Jedanaeste godine kraljevanja Jorama, sina Ahabova, Ahazja
postade kralj nad Judejom.
Ubojstvo Izebele
2Kr 9:30 A Jehu bijaæe uæao u Jizreel. Kad je to çula Izebela, namaza
oçi, uresi glavu i pogleda s prozora.
2Kr 9:31 I kad je Jehu ulazio na vrata, ona reçe: “Kako je, Zimri, ubojico
svoga gospodara?”
2Kr 9:32 Jehu okrenu lice prema prozoru i reçe: “Tko je sa mnom, tko?”
I dva-tri dvoranina pogledaæe prema njemu.
2Kr 9:33 On reçe: “Bacite je dolje.” I oni je baciæe. Njena je krv poprskala
zidove i konje, koji je pogaziæe.
2Kr 9:34 Uæao je on, jeo i pio, a zatim naredio: “Pogledajte onu prokletnicu
i sahranite je, jer je bila kraljevska køi.”
2Kr 9:35 I odoæe da je sahrane, ali ne naåoæe niæta od nje, osim lubanje,
nogu i ruku.

320
2Kr 9:36 Vratiæe se i javiæe, a Jehu reçe: “To je rijeç koju je Jahve objavio
preko svoga sluge Ilije Tiæbijca: ‘U polju jizreelskom psi øe proœdrijeti
Izebelino tijelo.
2Kr 9:37 Izebelino truplo bit øe kao gnoj u polju, da se neøe moøi kazati:
Ovo je Izebela.’”
Uniætenje izraelske kraljevske obitelji
2Kr 10:1 U Samariji bijaæe sedamdeset Ahabovih sinova. Jehu napisa
pismo i posla ga u Samariju zapovjednicima grada, starjeæinama i skrbnicima
Ahabove djece. Kazivaæe u njemu:
2Kr 10:2 “Sada, kad vam stigne ovo pismo - vi, u kojih su sinovi vaæeg
gospodara, koji imate kola i konje, tvrde gradove i oruœje -
2Kr 10:3 pogledajte koji je izmeåu sinova vaæeg gospodara najbolji i
najdostojniji, pa ga postavite na prijestolje njegova oca i borite se za
dom svoga gospodara.”
2Kr 10:4 Ali se oni veoma uplaæiæe i rekoæe: “Eto, dva mu kralja nisu
mogla odoljeti, kako øemo mu mi odoljeti?”
2Kr 10:5 Upravitelj dvora, zapovjednik grada, starjeæine i skrbnici
poruçiæe ovo Jehuu: “Mi smo tvoje sluge, çinit øemo sve æto nam budeæ
naredio; kraljem proglaæavati neøemo nikoga. Çini æto misliæ da je dobro.”
2Kr 10:6 Jehu im napisa drugo pismo i u njemu reçe: “Ako ste za mene
i œelite me sluæati, uzmite glave ljudi, sinova svoga gospodara, i potraœite
me sutra u ovo doba u Jizreelu.” Sedamdeset je naime kraljevih sinova
bilo kod uglednih graåana koji su ih odgajali.
2Kr 10:7 I kad im je stiglo ovo pismo, uzeli su kraljeve sinove i pobili ih
svih sedamdeset. Njihove su glave metnuli u koæare i poslali su ih njemu
u Jizreel.
2Kr 10:8 Glasnik doåe i javi mu: “Donijeli su glave kraljevih sinova.” On
reçe: “Stavite ih do sutra kod ulaznih vrata, u dvije hrpe.”
2Kr 10:9 Ujutro iziåe, stade i reçe svomu narodu: “Vi ste pravedni! Ja
sam se urotio protiv svoga gospodara i ja sam ga ubio, ali tko pobi sve
ove?
2Kr 10:10 Znajte, dakle, da nije izostala nijedna rijeç koju reçe Jahve o
obitelji Ahabovoj; nego je Jahve izvræio sve æto je rekao preko sluge
svoga Ilije.”
2Kr 10:11 I Jehu pobi sve koji su u Jizreelu ostali iz kuøe Ahabove, sve
velikaæe njegove, pouzdanike i sveøenike njegove. Nije poætedio nikoga.
Pokolj Ahazjine braøe
2Kr 10:12 Potom usta Jehu i poåe u Samariju. Kad je bio na cesti kod
Bet Ekeda pastirskoga,
2Kr 10:13 naåe braøu judejskog kralja Ahazje te ih upita: “Tko ste?” Oni
mu odgovoriæe: “Mi smo braøa Ahazjina, a silazimo da pozdravimo
sinove kraljeve i sinove kraljiçine.”
2Kr 10:14 Tada zapovjedi: “Pohvatajte ih œive!” I œive ih pohvataæe i
pobiæe ih na studencu kod Bet Ekeda, njih çetrdeset i dvojicu. Nije ostavio
ni jednoga od njih.
Jehu i Jonadab
2Kr 10:15 Otiæavæi odatle, naåe Jonadaba, sina Rekabova, koji mu je
dolazio u susret. On ga pozdravi i reçe mu: “Je li tvoje srce iskreno
prema mome, kao æto je moje prema tvome srcu?” Jonadab odgovori:
“Jest.” - “Ako je tako, daj mi ruku.” Jonadab mu pruœi ruku i Jehu ga
posadi kraj sebe na kola.
2Kr 10:16 I reçe mu: “Hodi sa mnom, divit øeæ se mojoj revnosti za Jahvu.”
I odvede ga na svojim kolima.
2Kr 10:17 Uæao je u Samariju i poubijao sve preœivjele iz obitelji Ahabove
u Samariji. Sve ih je iskorijenio po rijeçi koju Jahve bijaæe rekao Iliji.
Pokolj Baalovih vjernika i ruæenje njegova hrama
2Kr 10:18 Jehu je sakupio sav narod i rekao mu: “Ahab je malo poætivao
Baala; Jehu øe ga viæe poætivati.
2Kr 10:19 Sada mi pozovite sve proroke Baalove, sve njegove sluge i
sve njegove sveøenike, neka ni jedan ne izostane, jer øu œrtvovati veliku
œrtvu Baalu. Tko izostane, izgubit øe œivot.” Jehu je radio lukavo, da bi
uniætio Baalove vjernike.
2Kr 10:20 Jehu reçe: “Sazovite sveçani zbor Baalu.” I sazvaæe ga.
2Kr 10:21 Jehu je nato poslao glasnike po svem Izraelu i doæli su svi
Baalovi vjernici: nije bilo ni jednoga da bi izostao. Skupili su se u Baalov
hram, koji se ispunio od jednoga zida do drugoga.
2Kr 10:22 Jehu reçe çuvaru haljina: “Iznesi haljine svim Baalovim vjernicima.”
I iznese im haljine.
2Kr 10:23 Jehu uåe u hram Baalov s Jonadabom, sinom Rekabovim, i
reçe Baalovim vjernicima: “Provjerite dobro da nema ovdje meåu vama
Jahvina sluge nego samih Baalovih vjernika.”

321
2Kr 10:24 I poåe œrtvovati klanice i paljenice.
Ali je Jehu postavio vani osamdeset svojih ljudi i rekao im: “Ako koji od
vas pusti da utekne i jedan od ovih ljudi æto ih predajem u vaæe ruke,
svojim øe œivotom platiti njegov œivot.”
2Kr 10:25 Kad je Jehu zavræio prinos paljenice, naredi tjelesnoj straœi i
dvoranima: “Uåite, pobijte ih! Nitko neka ne iziåe!” Tjelesna straœa i
dvorani uåoæe, pobiæe ih oætricom maça i prodrijeæe sve do svetiæta
Baalova hrama.
2Kr 10:26 Iznesoæe Baalov lik iz hrama i spaliæe ga.
2Kr 10:27 Raskopaæe œrtvenik Baalov, sruæiæe i hram Baalov i pretvoriæe
ga u jame za neçist, koje su ostale do danas.
Kraljevanje Jehuovo u Izraelu
2Kr 10:28 Tako je Jehu istrijebio Baala iz Izraela.
2Kr 10:29 Ali se Jehu nije okrenuo od grijeha Jeroboama, sina Nebatova,
kojima je zavodio Izraela, od zlatnih telaca u Betelu i Danu.
2Kr 10:30 Jahve je rekao Jehuu: “Zato æto si dobro izvræio ono æto mi je
po volji i æto si uçinio sve æto sam nosio u srcu protiv kuøe Ahabove, tvoji
øe sinovi sve do çetvrtoga koljena sjediti na prijestolju Izraelovu.”
2Kr 10:31 Ali Jehu nije vjerno i svim srcem svojim slijedio zakon Jahve,
Boga Izraelova. Nije se odvratio od grijeha kojima je Jeroboam zavodio
Izraela.
2Kr 10:32 U ono je vrijeme Jahve poçeo krnjiti zemlju izraelsku, i Hazael
se tukao s Izraelcima na svom podruçju,
2Kr 10:33 od Jordana prema sunçevu izlasku, u svoj zemlji Gileadu, u
zemlji Gadovoj, Rubenovoj i Manaæeovoj, sve od Aroera na obali Arnona,
do Gileada i Baæana.
2Kr 10:34 Ostala povijest Jehuova, sve æto je uçinio, sva njegova djela,
zar to nije zapisano u knjizi Ljetopisa kraljeva izraelskih?
2Kr 10:35 Poçinuo je kraj svojih otaca i pokopaæe ga u Samariji. Joahaz,
sin njegov, zakralji se mjesto njega.
2Kr 10:36 Jehu je vladao u Samariji nad Izraelom dvadeset i osam
godina.
2Kr 11:1 Zato Ahazjina mati Atalija, vidjevæi gdje joj sin poginu, ustade
i posmica sav kraljevski rod.
2Kr 11:2 Ali Joæeba, køi kralja Jorama i sestra Ahazjina, uze Ahazjina
sina Joaæa; ukravæi ga izmeåu kraljevih sinova koje su ubijali, metnu ga
s dojiljom u loœnicu. Tako ga je skrila od Atalije te nije pogubljen.
2Kr 11:3 Bio je skriven u Domu Jahvinu æest godina, sve dok je zemljom
vladala Atalija.
2Kr 11:4 Sedme godine Jojada posla po satnike Karijaca i tjelesnu straœu
i pozva ih k sebi u Dom Jahvin. Sklopi s njima savez, zakle ih i pokaza
im kraljeva sina.
2Kr 11:5 I reçe im: “Evo æto valja da uçinite: treøina vas koji subotom
ulazite u sluœbu neka çuva straœu kod kraljevskoga dvora.
2Kr 11:6 Druga treøina, ona kod Surskih vrata, i treøa treøina, ona kod
straœnjih straœarskih vrata, neka çuvaju straœu kod ulaza u dvor;
2Kr 11:7 a ostala dva vaæa odreda, svi koji subotom izlaze iz sluœbe,
neka çuvaju straœu u Domu Jahvinu kod kralja.
2Kr 11:8 Tako øete okruœiti kralja, svaki s oruœjem u ruci. I tko god pokuæa
proøi kroz vaæe redove, neka bude pogubljen. Budite uz kralja kamo
god poåe ili izaåe.”
2Kr 11:9 Satnici su uçinili sve kako im je naredio sveøenik Jojada. Svaki
je od njih uzeo svoje ljude koji subotom ulaze u sluœbu s onima koji
subotom izlaze. I svi su doæli sveøeniku Jojadi.
2Kr 11:10 Sveøenik dade satnicima koplja i ætitove kralja Davida æto su
bili u Domu Jahvinu.
2Kr 11:11 Straœari se svrstaæe, s oruœjem u ruci, od juœne do sjeverne
strane Doma i prema œrtveniku i Domu oko kralja unaokolo.
2Kr 11:12 Tada Jojada izvede sina kraljeva, stavi mu krunu i dade mu
Svjedoçanstvo te ga pomaza za kralja. Pljeskali su i vikali: “Œivio kralj!”
2Kr 11:13 Kad Atalija çu viku naroda, doåe k narodu u Dom Jahvin.
2Kr 11:14 Pogleda bolje, kad gle, kralj, po obiçaju, stoji na svojem mjestu,
a pred kraljem zapovjednici i sviraçi; sav puk klikøe od radosti i trubi u
trube. Tad Atalija razdrije haljine i povika: “Izdaja! Izdaja!”
2Kr 11:15 Sveøenik Jojada naredi satnicima i vojnim zapovjednicima:
“Izvedite je kroz redove i tko krene za njom pogubite ga maçem.” Joæ je
sveøenik dodao: “Nemojte je smaknuti u Domu Jahvinu.”
2Kr 11:16 Staviæe ruke na nju; a kad je kroz Konjska vrata stigla do
kraljevskog dvora, ondje je pogubiæe.
2Kr 11:17 Tada Jojada sklopi savez izmeåu Jahve, kralja i naroda da
narod bude narod Jahvin.

322
2Kr 11:18 Potom sav narod ode u Baalov hram i razoriæe ga, poruæiæe
œrtvenike i polomiæe likove; a Baalova sveøenika Matana ubiæe pred
œrtvenicima. A sveøenik opet postavi straœe kod Doma Jahvina.
2Kr 11:19 Zatim uze satnike Karijaca, straœu i sav narod. Oni izvedoæe
kralja iz Doma Jahvina i uvedoæe ga u dvor kroz Vrata straœarska. I Joaæ
sjede na kraljevsko prijestolje.
2Kr 11:20 Sav se puk veselio i grad se smirio kad su Ataliju ubili maçem
u kraljevskom dvoru.
Joaæevo kraljevanje u Judeji
2Kr 12:1 Joaæu je bilo sedam godina kad se zakraljio.
2Kr 12:2 Sedme godine Jehuova kraljevanja Joaæ je postao kraljem i
kraljevao je çetrdeset godina u Jeruzalemu. Majka mu se zvala Sibja i
bila je iz Beer Æebe.
2Kr 12:3 Joaæ je çinio æto je pravo u oçima Jahve svega svog vijeka jer
ga je pouçavao sveøenik Jojada.
2Kr 12:4 Ali uzviæica nisu sruæili i narod je svejednako prinosio œrtve i
kad na uzviæicama.
2Kr 12:5 Joaæ reçe sveøenicima: “Sav novac od posveøenih darova æto
se donosi u Dom Jahvin, novac koji je nekomu nametnut procjenom i
novac æto ga tko od svoje volje donose u Dom Jahvin
2Kr 12:6 neka sveøenici uzimaju svaki od svoga znanca i oni neka tim
poprave Dom gdje god se naåe koje oæteøenje.”
2Kr 12:7 Ali u dvadeset i treøoj godini kraljevanja Joaæeva sveøenici
nisu joæ popravili Doma.
2Kr 12:8 Tada kralj Joaæ pozva sveøenika Jojadu i druge sveøenike i
reçe im: “Zaæto ne popravljate Dom? Odsad ne smijete viæe sebi uzimati
novac od svojih znanaca nego ga morate dati za popravak Doma.”
2Kr 12:9 Sveøenici pristadoæe da ne uzimaju novac od naroda, ali ni
Doma da ne popravljaju.
2Kr 12:10 Tada sveøenik Jojada uze kovçeg, proreza rupu na zaklopcu
i stavi ga uza œrtvenik, zdesna od ulaza u Dom Jahvin. Sveøenici, çuvari
praga, stavljali su u njega sav novac skupljen u Domu Jahvinu.
2Kr 12:11 Kad bi se vidjelo da u kovçegu ima mnogo novaca, doæao bi
kraljev tajnik s velikim sveøenikom te bi prebrojili i zavezali novac koji se
nalazio u Domu Jahvinu.
2Kr 12:12 Prebrojeni novac uruçivao se upraviteljima poslova oko popravka
Doma Jahvina, a oni su isplaøivali drvodjeljama i graditeljima
koji su radili u Domu Jahvinu
2Kr 12:13 i zidarima i klesaçima kamena, i za nabavu drveta i tesanog
kamena odreåena za popravak Doma Jahvina, ukratko: za troækove
oko popravka Doma.
2Kr 12:14 Ali u Domu Jahvinu nisu se pravile srebrne çaæe, ni noœevi, ni
plitice, ni trube, niti bilo kakav predmet od zlata ili srebra za novac koji je
darovan,
2Kr 12:15 nego su ga davali radnicima koje su najmili za popravak
Jahvina Doma.
2Kr 12:16 Nije se traœio obraçun od ljudi kojima su predavali novac da
ga daju radnicima, jer su oni radili savjesno.
2Kr 12:17 Novac naknadnice i okajnice nije se unosio u Dom Jahvin,
nego je pripao sveøenicima.
2Kr 12:18 Tada Hazael, aramejski kralj, poåe u rat protiv Gata i osvoji
ga. Zatim odluçi poøi protiv Jeruzalema.
2Kr 12:19 Joaæ, judejski kralj, uze sve posveøene darove koje su posvetili
judejski kraljevi, njegovi oci: Joæafat, Joram i Ahazja, sve æto je sam
prikazao i sve zlato koje se naælo u riznicima Doma Jahvina i kraljevskog
dvora. Sve to posla Hazaelu, aramejskom kralju, i tako se ovaj udalji od
Jeruzalema.
2Kr 12:20 Ostala povijest Joaæeva i sve æto je uçinio, zar sve to nije
zapisano u knjizi Ljetopisa kraljeva judejskih?
2Kr 12:21 Njegovi çasnici ustadoæe i skovaæe zavjeru; ubiæe Joaæa u
Bet Milu kad je u njega silazio.
2Kr 12:22 Njegovi çasnici Jozakar, sin Æimatov, i Jozabad, sin Æomerov,
zadaæe mu smrtni udarac. Pokopali su ga kraj njegovih otaca u Davidovu
gradu, a njegov sin Amasja zakralji se mjesto njega.
Joahazovo kraljevanje u Izraelu
2Kr 13:1 Dvadeset i treøe godine kraljevanja judejskog kralja Joaæa,
sina Ahazjina, postade Joahaz, sin Jehuov, izraelskim kraljem u Samariji.
Kraljevao je sedamnaest godina.
2Kr 13:2 On je çinio æto je zlo u oçima Jahvinim i poveo se za grijesima
Jeroboama, sina Nebatova, koji je zavodio Izraela. Od njih nije odstupao.
2Kr 13:3 Tada Jahve uskipje gnjevom na Izraela i predade ga u ruke

323
aramejskog kralja Hazaela i u ruke Ben-Hadada, sina Hazaelova, za
sve ono vrijeme.
2Kr 13:4 Ali je Joahaz ublaœio lice Jahvino i Jahve ga je usliæio, jer je
vidio nevolju koju je aramejski kralj nanosio Izraelu.
2Kr 13:5 Jahve je dao Izraelu izbavitelja koji ga je izbavio od ruke
aramejske te su Izraelci œivjeli u svojim æatorima kao i prije.
2Kr 13:6 Ali nisu odstupali od grijeha kojim Jeroboam bijaæe zaveo
Izraela: ustrajali su u njemu, pa i aæere ostadoæe u Samariji.
2Kr 13:7 Jahve je ostavio Joahazu samo pedeset konjanika kao vojsku,
deset bojnih kola i deset tisuøa pjeæaka; kralj aramejski bijaæe ih uniætio
i zgazio ih kao prah u vræidbi.
2Kr 13:8 Ostala povijest Joahazova, sve æto je uçinio i poduzimao, zar
sve to nija zapisano u knjizi Ljetopisa kraljeva izraelskih?
2Kr 13:9 Joahaz je poçinuo sa svojim ocima i bi pokopan u Samariji, a
njegov sin Joaæ zakralji se mjesto njega.
Joaæevo kraljevanje u Izraelu
2Kr 13:10 Trideset i sedme godine kraljevanja judejskoga kralja Joaæa
postade Joaæ, sin Joahazov, izraelskim kraljem u Samariji; kraljevao je
æesnaest godina.
2Kr 13:11 Çinio je æto je zlo u oçima Jahvinim. Nije odstupao od grijeha
Jeroboama, sina Nebatova, koji je zaveo Izraela. Za njim se poveo.
2Kr 13:12 Ostala povijest Joaæeva, sve æto je uçinio, junaætva njegova,
kako je ratovao s Amasjom, judejskim kraljem, zar sve to nije zapisano
u knjizi Ljetopisa kraljeva izraelskih?
2Kr 13:13 Joaæ je poçinuo sa svojim ocima, a Jeroboam se popeo na
njegovo prijestolje. Joaæa pokopaæe u Samariji uz izraelske kraljeve.
2Kr 13:14 Kad se Elizej razbolio od bolesti od koje mu valjade umrijeti,
doåe mu izraelski kralj Joaæ, rasplaka se nad njim i reçe mu: “Oçe moj,
oçe moj! Kola Izraelova i konjanici njegovi!”
2Kr 13:15 Elizej mu reçe: “Uzmi luk i strijele.” I on dohvati luk i strijele.
2Kr 13:16 Elizej øe tada kralju: “Nategni luk!” I on ga nateœe. Elizej stavi
ruke na ruke kraljeve,
2Kr 13:17 zatim reçe: “Otvori prozor prema istoku.” I on ga otvori, a nato
øe Elizej: “Odapni!” I on odape, a Elizej reçe: “Pobjedonosna strijela
Jahvina! Pobjedniçka strijela nad Aramejcima! Do nogu øeæ potuøi
Aramejce kod Afeka.”
2Kr 13:18 I nastavi: “Uzmi strijele!” On ih uze. Elizej tada reçe kralju:
“Udri o zemlju!” On udari tri puta i stade.
2Kr 13:19 Tada se rasrdi na njega Boœji çovjek i reçe: “Pet ili æest puta
trebalo je da udariæ! Tada bi potpuno potukao Aramejce; ovako øeæ ih
pobijediti samo tri puta.”
2Kr 13:20 Elizej zatim umrije i pokopaæe ga. A pljaçkaæke çete Moabaca
napadale zemlju svake godine.
2Kr 13:21 Dogodilo se te su neki, sahranjujuøi çovjeka, opazili razbojnike:
baciæe mtrvaca u grob Elizejev i odoæe. Mrtvac, dotakavæi se Elizejevih
kostiju, oœivje i stade na noge.
2Kr 13:22 Aramejski kralj Hazael ugnjetavaæe Izraelce svega vijeka
Joahazova.
2Kr 13:23 Ali im se Jahve smilova i raœali se nad njima. Pogleda na njih
zbog svoga Saveza koji je sklopio s Abrahamom, Izakom i Jakovom.
Nije ih htio uniætiti i nije ih odbacio daleko od svoga lica do danas.
2Kr 13:24 Hazael, aramejski kralj, umrije, a njegov sin Ben-Hadad
zavlada namjesto njega.
2Kr 13:25 Tada Joaæ, sin Joahazov, opet uze iz ruke Ben-Hadada, sina
Hazaelova, gradove koje Hazael u ratu bijaæe oteo njegovu ocu Joahazu.
Joaæ ga je tri puta potukao i vratio gradove Izraelove.
2Kr 14:1 Druge godine kraljevanja Joaæa, sina Joahazova, nad Izraelom,
postade judejskim kraljem Amasja, sin Joaæev.
2Kr 14:2 Bilo mu je dvadeset i pet godina kad se zakraljio, a kraljevao je
dvadeset i devet godina u Jeruzalemu. Mati mu se zvala Joadana i bila
je iz Jeruzalema.
2Kr 14:3 Çinio je æto je pravo u Jahvinim oçima, ali ne sasvim kao praotac
njegov David. U svemu je slijedio Joaæa, svoga oca.
2Kr 14:4 Ali uzviæica nije razruæio i narod je svejednako prinosio œrtve i
kad na uzviæicama.
2Kr 14:5 Kad je uçvrstio kraljevstvo, smakao je one çasnike koji su mu
ubili oca.
2Kr 14:6 Ali nije pogubio sinova onih ubojica, prema onome æto je
napisano u knjizi Zakona Mojsijeva, gdje Jahve zapovijeda: “Neka se
oçevi ne pogubljuju za sinove ni sinovi za oçeve, nego svatko neka gine
za svoj grijeh.”

324
2Kr 14:7 On je potukao Edomce u Slanoj dolini, deset tisuøa njih, i u bitki
je zauzeo Selu; dao joj je ime Jokteel, koje nosi do danaænjega dana.
2Kr 14:8 Tada Amasja posla glasnike izraelskom kralju Joaæu, sinu
Jehuova sina Joahaza, i poruçi mu: “Doåi da se ogledamo!”
2Kr 14:9 A izraelski kralj Joaæ odvrati judejskom kralju Amasji: “Libanonski
je trn jedanput poslao glasnike k libanonskom cedru: ‘Daj køer
mome sinu za œenu’, ali su divlje zvijeri libanonske proæle i trn izgazile.
2Kr 14:10 Potukao si Edomce, pa ti se srce uzobijestilo i traœiæ slavu!
Radije ostani kod kuøe. Zaæto izazivaæ zlo i hoøeæ da propadneæ ti i svi
Judejci s tobom?”
2Kr 14:11 Ali Amasja ne posluæa. Izaåe izraelski kralj Joaæ te se ogledaæe
u boju on i judejski kralj Amasja u Bet Æemeæu u Judeji.
2Kr 14:12 Izraelci poraziæe Judejce i oni pobjegoæe svaki pod svoj æator.
2Kr 14:13 Izraelski kralj Joaæ uhvati u Bet Æemeæu judejskoga kralja
Amasju, sina Joaæeva, sina Ahazjina, i odvede ga u Jeruzalem. Tada
sruæi jeruzalemski zid od Efrajimovih vrata do Ugaonih vrata, u duœini
od çetiri stotine lakata.
2Kr 14:14 Uzevæi sve zlato, srebro i posuåe æto se nalazilo u Domu
Jahvinu i u riznici kraljevskog dvora, povrh toga i taoce, vrati se u Samariju.
2Kr 14:15 Ostala povijest Joaæeva, sve æto je çinio i poduzimao i kako
je ratovao s Amasjom, judejskim kraljem, zar sve to nije zapisano u
knjizi Ljetopisa izraelskih kraljeva?
2Kr 14:16 Joaæ je poçinuo sa svojim ocima i pokopan je u Samariji uz
kraljeve izraelske. Sin njegov Jeroboam zakralji se mjesto njega.
2Kr 14:17 Amasja, sin Joaæev, judejski kralj, œivio je joæ petnaest godina
poslije smrti izraelskog kralja Joaæa, sina Joahazova.
2Kr 14:18 A ostala povijest Amasjina zar nije zapisana u knjizi Ljetopisa
kraljeva judejskih?
2Kr 14:19 Protiv njega je skovana urota u Jeruzalemu. Iako je on
pobjegao u Lakiæ, poslaæe za njim u Lakiæ ljude koji ga ondje ubiæe.
2Kr 14:20 Odande su ga prenijeli na konjima i sahranili u Jeruzalemu
kraj njegovih otaca, u Davidovu gradu.
2Kr 14:21 Tada sav judejski narod uze Azahju, komu bijaæe æesnaest
godina, i zakralji ga namjesto njegova oca Amasje.
2Kr 14:22 On opet sagradi Elat povrativæi ga Judeji, poæto je kralj poçinuo
kod svojih otaca.
2Kr 14:23 Petnaeste godine kraljevanja judejskog kralja Amasje, sina
Joaæeva, postade izraelskim kraljem u Samariji Jeroboam, sin Joaæev.
On je kraljevao çetrdeset i jednu godinu.
2Kr 14:24 Çinio je æto je zlo u oçima Jahvinim, nije se ostavio nijednoga
grijeha Jeroboama, sina Nebatova, koji je zaveo Izraela.
2Kr 14:25 On je dobio natrag izraelsko podruçje od Ulaza u Hamat do
Mrtvoga mora, prema rijeçi koju je Jahve, Bog Izraelov, rekao preko
sluge svoga Jone, sina Amitajeva, proroka iz Gat Hahefera.
2Kr 14:26 Jer je Jahve vidio ljutu nevolju Izraelovu da viæe nema ni
slobodnih ni robova i nikoga da pomogne Izraelu.
2Kr 14:27 Ali Jahve nije odluçio izbrisati ispod neba ime Izraelovo: spasio
ga je rukom Jeroboama, sina Joaæeva.
2Kr 14:28 Ostala povijest Jeroboama, sve æto je uçinio i sve æto je
poduzimao, kako je ratovao i kako je vratio Damask Judi i Izraelu, zar
sve to nije zapisano u knjizi Ljetopisa kraljeva izraelskih?
2Kr 14:29 Jeroboam je poçinuo sa svojim ocima. Pokopali su ga u Samariji
uz kraljeve izraelske, a njegov sin Zaharija zakralji se mjesto njega.
Azarjino kraljevanje u Judeji
2Kr 15:1 Dvadeset i sedme godine kraljevanja Jeroboama, kralja
izraelskog, postade judejskim kraljem Azarja, sin Amasjin.
2Kr 15:2 Bilo mu je æesnaest godina kad se zakraljio, a kraljevao je
pedeset i dvije godine u Jeruzalemu. Mati mu se zvala Jekolija, a bila je
iz Jeruzalema.
2Kr 15:3 Çinio je æto je pravo u Jahvinim oçima, sasvim kao i njegov otac
Amasja.
2Kr 15:4 Samo uzviæica nije sruæio i narod je svejednako prinosio œrtve
i kad na uzviæicama.
2Kr 15:5 Ali Jahve udari kralja i ostade on gubav do smrti. Stanovao je
u odvojenoj kuøi. Kraljev sin Jotam bio upravitelj dvora i sudio je puku
zemlje.
2Kr 15:6 Ostala povijest Azarjina i sve æto je uçinio, zar sve to nije
zapisano u knjizi Ljetopisa kraljeva judejskih?
2Kr 15:7 Azarja je poçinuo i sahraniæe ga kraj njegovih otaca u Davidovu
gradu. A na njegovo se mjesto zakralji sin mu Jotam.

325
2Kr 15:8 Trideset i osme godine Azarjina kraljevanja u Judeji postade
izraelskim kraljem u Samariji za æest mjeseci Zaharija, sin Jeroboamov.
2Kr 15:9 On je çinio æto je zlo u oçima Jahvinim, kao æto su çinili njegovi
oci; nije odstupao od grijeha Jeroboama, sina Nebatova, koji je na grijeh
naveo Izraela.
2Kr 15:10 Æalum, sin Jabeæov, uroti se protiv njega; udario ga je i usmrtio
u Jibleamu te se zakraljio mjesto njega.
2Kr 15:11 Ostala povijest Zaharijina zapisana je u knjizi Ljetopisa
izraelskih kraljeva.
2Kr 15:12 Ispunila se rijeç koju je Jahve rekao Jehuu: “Tvoji øe sinovi
sjediti na prijestolju Izraela sve do çetvrtog koljena.” I tako je bilo.
Kraljevanje Æaluma u Izraelu
2Kr 15:13 Æalum, sin Jabeæov, postade kraljem trideset i devete godine
kraljevanja Uzije, judejskog kralja, i kraljevao je mjesec dana u Samariji.
2Kr 15:14 Menahem, sin Gadijev, ode iz Tirse, uåe u Samariju te udari
Æaluma, sina Jabeæova, usmrti ga i zakralji se mjesto njega.
2Kr 15:15 Ostala povijest Æalumova i urota koju je skovao, sve je
zapisano u knjizi Ljetopisa kraljeva izraelskih.
2Kr 15:16 Tada je Menahem razorio Tifnah i sve æto je u njem bilo i
njegovo podruçje od Tirse jer mu nisu otvorili vrata. Razorio ga je i rasporio
sve trudnice u njemu.
2Kr 15:17 Trideset i devete godine kraljevanja Azarje u Judeji postade
Menahem, sin Gadijev, kraljem Izraela. Kraljevao je deset godina u
Samariji.
2Kr 15:18 Çinio je æto je zlo u oçima Jahvinim; nije odstupao od grijeha
Jeroboama, sina Nebatova, koji je zaveo Izraela.
2Kr 15:19 Pul, kralj Asirije, osvoji zemlju. Menahem dade Pulu tisuøu
talenata srebra da mu pomogne uçvrstiti kraljevsku vlast u njegovim
rukama.
2Kr 15:20 Menahem ubra taj novac od Izraela, od svih imuønih ljudi, da
bi ga mogao dati asirskom kralju. Po osobi je bilo pedeset æekela srebra.
Tako se asirski kralj vratio i nije ondje ostao u zemlji.
2Kr 15:21 Ostala povijest Menahema i sve æto je uçinio, zar sve to nije
zapisano u knjizi Ljetopisa kraljeva izraelskih?
2Kr 15:22 Menahem je poçinuo sa svojim ocima, a sin njegov Pekahja
zakralji se na njegovo mjesto.
2Kr 15:23 Pedesete godine kraljevanja judejskog kralja Azarje postade
kraljem izraelskim u Samariji Pekahja, sin Menahemov. Kraljevao je
dvije godine.
2Kr 15:24 On je çinio æto je zlo u oçima Jahvinim; nije odstupao od
grijeha Jeroboama, sina Nebatova, koji je zaveo Izraela.
2Kr 15:25 Njegov dvoranin Pekah, sin Remalijin, uroti se protiv njega i
ubi ga u Samariji, u kuli kraljevskog dvora, s Argobom i Arjeom. Imao je
sa sobom pedeset ljudi iz Gileada. Ubio je kralja i zakraljio se mjesto
njega.
2Kr 15:26 Ostala povijest Pekahje i sve æto je uçinio, sve je to zapisano
u knjizi Ljetopisa izraelskih kraljeva.
2Kr 15:27 Pedeset i druge godine kraljevanja Azarje, judejskoga kralja,
postade kraljem u Samariji Pekah, sin Remalijin. Kraljevao je dvadeset
godina.
2Kr 15:28 On je çinio æto je zlo u oçima Jahvinim; nije odstupao od
grijeha Jeroboama, sina Nebatova, koji je zaveo Izraela.
2Kr 15:29 U vrijeme izraelskog kralja Pekaha doæao je asirski kralj Tiglat
Pileser i zauzeo Ijon, Abel Bet Maaku, Janoah, Kedeæ, Hasor, Gilead,
Galileju i svu zemlju Naftalijevu. I odveo je stanovniætvo u Asiriju.
2Kr 15:30 Hoæea, sin Elin, uroti se protiv Pekaha, sina Remalijina, ubi
ga i zakralji mjesto njega dvadesete godine Jotama, sina Uzijina.
2Kr 15:31 Ostala povijest Pekahova, sve æto je uçinio, sve je to zapisano
u knjizi Ljetopisa izraelskih kraljeva.
Jotamovo kraljevanje u Judeji
2Kr 15:32 Druge godine kraljevanja Pekaha, sina Remalijina, nad Izraelom,
postade judejskim kraljem Jotam, sin Uzijin.
2Kr 15:33 Bilo mu je dvadeset i pet godina kad se zakraljio, a kraljevao
je æesnaest godina u Jeruzalemu. Materi mu bjeæe ime Jeruæa,
Sadokova køi.
2Kr 15:34 Çinio je æto je pravo u Jahvinim oçima, sasvim kao i otac mu
Uzija.
2Kr 15:35 Ali ni on nije sruæio uzviæica; narod je svejednako prinosio
œrtve i kad na uzviæicama. On je sagradio Gornja vrata na Domu Jahvinu.
2Kr 15:36 Ostala povijest Jotama i sve æto je uçinio, zar to nije sve
zapisano u knjizi Ljetopisa judejskih kraljeva?

326
2Kr 15:37 U njegove je dane Jahve poçeo slati protiv Judeje aramejskog
kralja Resina i Pekaha, sina Remalijina.
2Kr 15:38 Tada Jotam poçinu kod otaca i sahraniæe ga u gradu njegova
praoca Davida. A na njegovo se mjesto zakralji sin mu Ahaz.
2Kr 16:1 Sedamnaeste godine vladanja Pekaha, sina Remalijina,
postade judejskim kraljem Ahaz, sin Jotamov.
2Kr 16:2 Ahazu je bilo dvadeset godina kad se zakraljio, a kraljevao je
æesnaest godina u Jeruzalemu, ali nije çinio æto je pravo u oçima Jahve,
Boga njegova, kao æto je çinio predak mu David.
2Kr 16:3 Œivio je poput izraelskih kraljeva i sam je proveo svoga sina
kroz oganj po gnusnom obiçaju naroda æto ih je Jahve protjerao pred
Izraelovim sinovima.
2Kr 16:4 Prinosio je œrtve i kad po uzviæicama i breœuljcima i pod svakim
zelenim drvetom.
2Kr 16:5 Tada aramejski kralj Resin i Pekah, sin Remalijin, kralj Izraela,
poåoæe u rat protiv Jeruzalema. Opsjedoæe ga, ali ga ne mogoæe osvojiti.
2Kr 16:6 U to vrijeme aramejski kralj Resin vrati Elat Edomcima; protjerao
je Judejce iz Elata; uæli su Edomci u njega i ondje su ostali do danas. -
2Kr 16:7 Tada Ahaz uputi poslanike asirskom kralju Tiglat-Pileseru da
mu kaœu: “Ja sam tvoj sluga i sin tvoj! Doåi i izbavi me iz ruku aramejskog
kralja i kralja Izraela, koji su se digli protiv mene.”
2Kr 16:8 Ahaz je uzeo srebro i zlato æto se nalazilo u Domu Jahvinu i u
riznicama kraljevskog dvora i sve je poslao na dar asirskom kralju.
2Kr 16:9 I posluæa ga asirski kralj: otiæao je na Damask i osvojio ga.
Stanovniætvo je odveo u suœanjstvo u Kir, a Resina je pogubio.
2Kr 16:10 Kralj Ahaz otiæao je u Damask u susret asirskom kralju Tiglat-
Pileseru. I vidio je œrtvenik koji bijaæe u Damasku. Tada kralj Ahaz posla
sveøeniku Uriji mjere œrtvenika, njegov nacrt i sve pojedinosti njegove
graåe.
2Kr 16:11 Sveøenik Urija sagradi œrtvenik; sve je upute æto ih je kralj
Ahaz uputio iz Damaska izvræio sveøenik Urija prije nego æto se kralj
Ahaz vratio iz Damaska.
2Kr 16:12 Poæto je kralj Ahaz stigao iz Damaska, vidio je œrtvenik, priæao
mu i popeo se na njega.
2Kr 16:13 Spalio je na œrtveniku svoju paljenicu i svoju prinosnicu, izlio
svoju ljevanicu i krvlju priçesnica poækropio œrtvenik.
2Kr 16:14 A mjedeni œrtvenik, koji bijaæe pred Jahvom, maknuo je ispred
Hrama, gdje je bio izmeåu novoga œrtvenika i Doma Jahvina. I postavio
ga je pokraj novoga œrtvenika sa sjevera.
2Kr 16:15 Kralj Ahaz zapovjedio je sveøeniku Uriji: “Na velikom øeæ
œrtveniku spaljivati jutarnju paljenicu i veçernju prinosnicu, kraljevu
paljenicu i njegovu prinosnicu, i paljenice, prinosnice i ljevanice svega
naroda. Po njemu øeæ izlijevati svu krv paljenica i klanica. A o œrtveniku
od mjedi joæ øu razmisliti.”
2Kr 16:16 Sveøenik Urija uçini sve æto mu je naredio kralj Ahaz.
2Kr 16:17 Kralj Ahaz skinuo je okvire s podnoœja; s njih je skinuo i
umivaonike. A mjedeno more skinuo je s volova koji su stajali pod njim
i stavio ga na kameni pod.
2Kr 16:18 Pred asirskim je kraljem uklonio iz Jahvina Doma Subotnji
hodnik koji bijahu sagradili i vanjski kraljevski prilaz.
2Kr 16:19 Ostala povijest Ahazova i sve æto je uçinio, zar to nije sve
zapisano u knjizi Ljetopisa judejskih kraljeva?
2Kr 16:20 Ahaz je poçinuo sa svojim ocima i sahranjen je u Davidovu
gradu. Na njegovo se mjesto zakraljio sin mu Ezekija.
Kraljevanje Hoæee u Izraelu
2Kr 17:1 Dvanaeste godine kraljevanja Ahaza u Judeji, postao je Hoæea,
sin Elin, izraelskim kraljem u Samariji. Kraljevao je devet godina.
2Kr 17:2 On je çinio æto je zlo u oçima Jahvinim, ali ne kao izraelski
kraljevi, njegovi prethodnici.
2Kr 17:3 Asirski kralj Salmanasar poæao je protiv Hoæee, koji mu se
pokorio i plaøao mu danak.
2Kr 17:4 Ali je asirski kralj otkrio da mu Hoæea sprema zavjeru: joæ je
Hoæea poslao poslanike egipatskom kralju Sou i nije platio danaka asirskom
kralju kao svake godine. Tada ga asirski kralj baci u tamnicu.
2Kr 17:5 Asirski kralj osvoji svu zemlju i krenu opsjedati Samariju. Opsjedao
ju je tri godine.
2Kr 17:6 Devete godine Hoæeine vladavine zauze asirski kralj Samariju
i odvede Izraelce u suœanjstvo u Asiriju. Naselio ih je u Helahu, i na
Haboru, rijeci u Gozanu, i u gradovima medijskim.
2Kr 17:7 I tako se dogodilo zato æto su Izraelci sagrijeæili protiv Jahve,

327
Boga svoga, koji ih je izveo iz zemlje egipatske, ispod vlasti faraona,
kralja egipatskog. Ætovali su druge bogove,
2Kr 17:8 slijedili obiçaje naroda æto ih je Jahve protjerao pred sinovima
Izraelovim, œivjeli po obiçajima æto su ih uveli kraljevi Izraelovi.
2Kr 17:9 Izraelci i njihovi kraljevi potajno su çinili neprikladna djela protiv
Jahve, Boga svoga. Podigli su uzviæice u svim svojim naseljima: od
straœarskih kula pa do utvråenih gradova.
2Kr 17:10 Podizali su stupove i aæere na svakom humku i pod svakim
zelenim drvetom.
2Kr 17:11 Ondje su, na svim uzviæicama, palili kad po obiçaju naroda
æto ih je Jahve protjerao ispred njih i çinili su zla djela te izazivali gnjev
Jahvin.
2Kr 17:12 Sluœili su idolima, premda im Jahve bijaæe rekao: “Ne çinite
toga!”
2Kr 17:13 A Jahve opominjaæe Izraelce i Judejce preko svih svojih
proroka i sviju vidjelaca: “Obratite se od zlog puta svoga”, govorio je, “i
pokoravajte se naredbama i zapovijedima mojim prema Zakonu koji
sam naloœio ocima vaæim i prema svemu æto sam vam objavio preko
slugu svojih - proroka.”
2Kr 17:14 Ali oni nisu posluæali nego su ostali tvrdovrati kao i njihovi oci,
koji nisu vjerovali u Jahvu, Boga svoga.
2Kr 17:15 Prezreli su njegove zakone i Savez koji je sklopio s njihovim
ocima i opomene njegove koje im je upuøivao. Teœili su za ispraznoæøu,
pa su i sami postali isprazni slijedeøi narode oko sebe, premda im je
Jahve zapovjedio da ne çine kao oni.
2Kr 17:16 Odbacili su sve zapovijedi Jahve, Boga svoga, i naçinili su
sebi salivene idole, dva teleta. Podigli su aæere, klanjali se svoj vojsci
nebeskoj i sluœili Baalu.
2Kr 17:17 Provodili su svoje sinove i køeri kroz oganj, odavali se vraçanju
i gatanju, çineøi tako zlo u oçima Jahvinim i razjarujuøi ga.
2Kr 17:18 Tada se Jahve razgnjevi na Izraela i odbaci ga ispred svoga
lica. Ostalo je samo pleme Judino.
2Kr 17:19 Ali ni pleme Judino nije drœalo zapovijedi Jahve, Boga svoga,
i slijedilo je obiçaje kojih su se drœali Izraelci.
2Kr 17:20 I Jahve odbaci sav rod Izraela, ponizi ga i predade ga
pljaçkaæima, dok ih konaçno ne odbaci daleko od svoga lica.
2Kr 17:21 On je, konaçno, otrgnuo Izraelce od kuøe Davidove, a Izrael
je proglasio kraljem Jeroboama, sina Nebatova. Jeroboam je odvratio
Izraela od Jahve i naveo ih na veliku grehotu.
2Kr 17:22 Izraelci su slijedili svaki grijeh koji je Jeroboam poçinio i od
njega se nisu odvraøali,
2Kr 17:23 dok konaçno Jahve nije odbacio Izraela ispred svoga lica,
kako to bijaæe objavio po svojim slugama, prorocima. Odveo je Izraelce
iz njihove zemlje u suœanjstvo u Asiriju, gdje su do danaænjega dana.
2Kr 17:24 Asirski je kralj doveo ljude iz Babilona, iz Kute, iz Ave, Hamata
i iz Sefarvajima, i naselio ih u gradovima Samarije mjesto Izraelaca. Oni
su zaposjeli Samariju i nastanili se u gradovima njezinim.
2Kr 17:25 U vrijeme naseljavanja u zemlju nisu ætovali Jahve i on je
poslao protiv njih lavove da ih rastrgaju.
2Kr 17:26 Zato su rekli asirskom kralju: “Narodi koje si preselio da ih
nastaniæ u gradovima Samarije ne znaju kako valja ætovati Boga ove
zemlje i on je na njih poslao lavove, koji ih usmrøuju, jer ti narodi ne
poznaju bogoætovlja ove zemlje.”
2Kr 17:27 Tada je asirski kralj izdao ovu zapovijed: “Neka ide onamo
jedan od sveøenika koje sam odande doveo u suœanjstvo; neka ide,
neka se ondje nastani i pouçi ih u ætovanju Boga one zemlje.”
2Kr 17:28 Tako ode jedan od sveøenika koji su bili odvedeni iz Samarije
i nastani se u Betelu. On ih je pouçio kako treba ætovati Jahvu.
2Kr 17:29 Svaki je narod imao likove svojih bogova i postavili su ih u
hramove na uzviæicama koje su podigli Samarijanci, svaki narod u svojim
gradovima u kojima œivljaæe.
2Kr 17:30 Babilonci naçiniæe Sukot Benota, Kuæani Nergala, Hamaøani
Aæimu;
2Kr 17:31 Avijci naçiniæe Nibhaza i Tartaka, a Sefarvajimci spaljivahu
svoju djecu na ognju u çast Adrameleka i Anameleka, sefarvajimskih
bogova.
2Kr 17:32 Oni su ætovali i Jahvu i postavili su neke izmeåu sebe za
sveøenike uzviæica koji su im prinosili œrtve u hramovima uzviæica.
2Kr 17:33 Ætovali su Jahvu i sluœili su svojim bogovima po obiçaju onih
naroda izmeåu kojih su ih preselili.
2Kr 17:34 Oni se joæ i danas drœe starih obiçaja. Ne ætuju Jahve i ne

328
usklaåuju svojih pravila i obiçaja sa Zakonom i zapovijedima æto ih je
Jahve naredio djeci Jakova komu je nadjenuo ime Izrael.
2Kr 17:35 Jahve bijaæe s njima sklopio Savez i zapovjedio im: “Ne ætujte
tuåih bogova niti im se klanjajte. Nemojte ih ætovati niti im œrtava prinositi.
2Kr 17:36 Samo je Jahve onaj koji vas je velikom snagom svoje
ispruœene ruke izveo iz zemlje egipatske; njega ætujte, njemu se klanjajte
i njemu œrtve prinosite.
2Kr 17:37 Drœite se pravila i obiçaja, zakona i naredaba koje vam je
propisao da ih vjerno ispunjavate uvijek i ne ætujte tuåih bogova.
2Kr 17:38 Nemojte zaboraviti Saveza koji sam sklopio s vama i nemojte
ætovati drugih bogova,
2Kr 17:39 samo Jahvu, Boga svoga, poætujte i on øe vas izbaviti iz ruke
svih vaæih neprijatelja.”
2Kr 17:40 Ali oni nisu posluæali, nego su se i dalje drœali svoga starog
obiçaja.
2Kr 17:41 Tako su ti narodi ætovali Jahvu, a sluœili su i svojim idolima.
Njihovi sinovi i sinovi njihovih sinova çine do dana danaænjega onako
kako su çinili njihovi oci.
2Kr 18:1 Treøe godine kraljevanja Hoæee, sina Elina, u Izraelu, postao
je judejskim kraljem Ezekija, sin Ahazov.
2Kr 18:2 Bilo mu je dvadeset i pet godina kad se zakraljio. Kraljevao je
dvadeset i devet godina u Jeruzalemu. Materi mu je bilo ime Abija,
Zaharijina køi.
2Kr 18:3 Çinio je æto je pravo u oçima Jahvinim, sasvim kao njegov otac
David.
2Kr 18:4 On je uklonio uzviæice, sruæio je stupove, sasjekao je aæere i
razbio zmiju od mjedi koju bijaæe naçinio Mojsije. Izraelci su joj sve do
tada prinosili œrtve. Zvali su je Nehuætan.
2Kr 18:5 Pouzdavao se u Jahvu, Boga Izraelova. Ni prije njega ni poslije
njega ne bijaæe mu ravna meåu kraljevima judejskim.
2Kr 18:6 Prionuo je uz Jahvu i nikada se nije okrenuo od njega. Drœao
je sve zapovijedi æto ih je Jahve dao preko Mojsija.
2Kr 18:7 I Jahve bijaæe s njim, pomagaæe ga u svim njegovim pothvatima.
Pobunio se protiv asirskog kralja i nije mu viæe bio podloœan.
2Kr 18:8 On je potukao Filistejce do Gaze, opustoæio njihovo podruçje
od straœarskih kula sve do utvråenih gradova.
Odjek osvajanja Samarije
2Kr 18:9 Çetvrte godine vladavine Ezekijine, a to je bila sedma godina
kraljevanja izraelskog kralja Hoæee, sina Elina, napade asirski kralj
Salmanasar Samariju i opsjede je.
2Kr 18:10 Osvojio ju je nakon tri godine. Æeste godine Ezekijine vladavine,
a devete godine izraelskog kralja Hoæee, pala je Samarija.
2Kr 18:11 Asirski je kralj odveo Izraelce u suœanjstvo u Asiriju i naselio
ih u Halahu, na Haboru, rijeci gozanskoj, i u medijskim gradovima.
2Kr 18:12 Bijaæe to stoga æto nisu posluæali glas Jahve, Boga svoga, i
æto su prekræili njegov Savez i sve æto im je naredio Mojsije, sluga Jahvin.
Nisu niæta sluæali niti vræili.
2Kr 18:13 Çetrnaeste godine Ezekijina kraljevanja asirski kralj Sanherib
napade utvråene judejske gradove i osvoji ih.
2Kr 18:14 Tada judejski kralj Ezekija poruçi asirskom kralju u Lakiæ:
“Pogrijeæio sam! Obustavi svoje napade na me. Snosit øu sve æto mi
nametneæ.” Asirski kralj zatraœi od Ezekije, judejskog kralja, tri stotine
talenata srebra i trideset talenata zlata.
2Kr 18:15 I dade Ezekija sve srebro æto se naælo u Domu Jahvinu i u
riznicama kraljevskog dvora.
2Kr 18:16 U to je vrijeme Ezekija obio vrata i vratnice na Svetiætu Jahvinu
æto ih bijaæe pozlatio on sam, judejski kralj Ezekija, i posla to asirskom
kralju.
2Kr 18:17 Asirski je kralj poslao iz Lakiæa u Jeruzalem kralju Ezekiji
vrhovnog zapovjednika vojske, velikog dvoranina i peharnika s jakom
vojskom. Krenuæe oni, a kad su stigli u Jeruzalem, stadoæe kod vodovoda
Gornjeg ribnjaka, na putu u Valjarevo polje.
2Kr 18:18 Oni pozvaæe kralja. Pred njim je izaæao upravitelj dvora Elijakim,
sin Hilkijin, pisar Æebna i savjetnik Joah, sin Asafov.
2Kr 18:19 Veliki peharnik reçe im: “Kaœite Ezekiji: ‘Ovako veli veliki kralj,
kralj asirski: kakvo je to pouzdanje u koje se uzdaæ?
2Kr 18:20 Misliæ li da su prazne rijeçi veø savjet i snaga za rat? U koga
se uzdaæ da si se pobunio protiv mene?
2Kr 18:21 Eto, oslanjaæ se na Egipat, na slomljenu trsku koja probada
i prodire dlan onomu tko se na nju nasloni. Takav je faraon, kralj egipatski,
svima koji se uzdaju u njega.’

329
2Kr 18:22 Moœda øete mi odgovoriti: ‘Uzdamo se u Jahvu, Boga svojega.’
Ali nije li njemu Ezekija uklonio uzviæice i œrtvenike i zapovjedio Judejcima
i Jeruzalemu: ‘Samo se pred ovim œrtvenikom u Jeruzalemu klanjajte.’
2Kr 18:23 Hajde, okladi se s mojim gospodarom, asirskim kraljem: dat
øu ti dvije tisuøe konja ako mogneæ naøi jahaçe za njih!
2Kr 18:24 Kako øeæ onda odoljeti jednome jedinom od najmanjih slugu
moga gospodara? Ali se ti uzdaæ u Egipat da øe ti dati kola i konjanika.
2Kr 18:25 Naposljetku, zar sam ja mimo volju Jahvinu krenuo protiv
ovoga mjesta da ga razorim? Sam mi je Jahve rekao: ‘Idi na tu zemlju i
razori je!’”
2Kr 18:26 Elijakim, Æebna i Joah rekoæe velikom peharniku: “Molimo te,
govori svojim slugama aramejski, jer mi razumijemo; ne govori s nama
judejski da çuje narod koji je na zidinama!”
2Kr 18:27 Ali im veliki peharnik odgovori: “Zar me moj gospodar poslao
da ovo kaœem tvome gospodaru i tebi, a ne upravo onim ljudima koji
sjede na zidinama, osuåeni da s vama jedu svoju neçist i piju svoju
mokraøu?”
2Kr 18:28 Tada se veliki peharnik uspravi i u sav glas povika na judejskom
ove rijeçi: “Çujte rijeç velikoga kralja, kralja asirskog!
2Kr 18:29 Ovako veli kralj: ‘Neka vas Ezekija ne zavarava, jer vas ne
moœe izbaviti iz moje ruke.
2Kr 18:30 Neka vas Ezekija ne hrabri pouzdanjem u Jahvu govoreøi:
Jahve øe nas sigurno izbaviti, ovaj grad neøe pasti u ruke kralju asirskom.’
2Kr 18:31 Ne sluæajte Ezekije, jer ovako veli asirski kralj: ‘Sklopite mir sa
mnom, predajte mi se, pa neka svaki od vas jede plodove iz svoga
vinograda i sa svoje smokve i neka pije vode iz svojega studenca
2Kr 18:32 dok ne doåem i ne odvedem vas u zemlju kao æto je vaæa, u
zemlju pæenice i moæta, u zemlju kruha i vinograda, u zemlju ulja i meda
da biste œivjeli i da ne pomrete. Ne dajte da vas Ezekija zaludi govoreøi
vam: Jahve øe vas izbaviti.’
2Kr 18:33 Jesu li bogovi drugih naroda izbavili svoje zemlje iz ruku asirskoga
kralja?
2Kr 18:34 Gdje su bogovi hamatski i arpadski, gdje su bogovi sefarvajimski,
henski i ivski, gdje su bogovi samarijski da izbave Samariju iz
ruke moje?
2Kr 18:35 Koji su meåu svim bogovima tih zemalja izbavili svoju zemlju
iz moje ruke da bi Jahve izbavio Jeruzalem iz ruke moje?”
2Kr 18:36 Æutjeli su i ni rijeçi mu nisu odgovorili, jer kralj bijaæe zapovjedio:
“Ne odgovarajte mu!”
2Kr 18:37 Upravitelj dvora Elijakim, sin Hilkijin, pisar Æebna i savjetnik
Joah, sin Asafov, doåoæe k Ezekiji, razdrijevæi haljine, i priopøiæe mu
rijeçi velikoga peharnika
2Kr 19:1 Çuvæi to, kralj Ezekija razdrije svoje haljine, obuçe kostrijet i
ode u Dom Jahvin.
2Kr 19:2 Zatim posla Elijakima, upravitelja dvora, pisara Æebnu i
sveøeniçke starjeæine, odjevene u kostrijet, k proroku Izaiji, sinu
Amosovu.
2Kr 19:3 Oni mu rekoæe: “Ovako veli Ezekija: ‘Ovo je dan nevolje, kazne
i rugla. Prispjeæe djeca do roåenja, a nema snage da se rode.
2Kr 19:4 Moœda je Jahve, Bog tvoj, çuo æto je rekao veliki peharnik koga
je asirski kralj, gospodar njegov, poslao da se izruguje Bogu œivome i
moœda øe Jahve, Bog tvoj, kazniti rijeçi koje je çuo! Pomoli se poboœno
za Ostatak koji je joæ preostao.’”
2Kr 19:5 Kad su sluge kralja Ezekije stigle k Izaiji,
2Kr 19:6 on im reçe: “Kaœite svome gospodaru: ‘Ovako veli Jahve: Ne
boj se rijeçi koje si çuo kada su na me hulile sluge kralja asirskoga.
2Kr 19:7 Udahnut øu u njega duh i kad çuje jednu vijest, vratit øe se u
svoju zemlju. I uçinit øu da u svojoj zemlji pogine od maça.’”
Povlaçenje velikog peharnika
2Kr 19:8 Veliki peharnik vrati se i naåe asirskoga kralja gdje opsjeda
Libnu, jer bijaæe çuo da je kralj otiæao iz Lakiæa.
2Kr 19:9 Doçuo je, naime, vijest o Tirhaku, kralju etiopskome: “Evo,
izaæao je da se bori protiv tebe.”
Tada Sanherib ponovo uputi poslanike da kaœu Ezekiji:
2Kr 19:10 “Ovako recite judejskom kralju Ezekiji: ‘Neka te ne vara tvoj
Bog, u koga se uzdaæ, govoreøi ti: Jeruzalem neøe pasti u ruke asirskog
kralja!
2Kr 19:11 Ti znaæ æto su asirski kraljevi uçinili svim zemljama izruçivæi ih
prokletstvu! A ti, ti li øeæ se spasiti?

330
2Kr 19:12 Jesu li bogovi spasili narode æto su ih uniætili moji oci: Gozance,
Harane, Resefce i Edence, u Tel Basaru?
2Kr 19:13 Gdje je kralj hamatski, kralj arpadski, kralj Sefarvajima, Hene
i Ive?’”
2Kr 19:14 Ezekija primi pismo iz ruke poslanikove i proçita ga. Zatim
uåe u Dom Jahvin i razvi ga ondje pred Jahvom.
2Kr 19:15 I pomoli se Ezekija Jahvi ovako: “Jahve, Boœe Izraelov, koji
stolujeæ nad kerubima, ti si Bog jedini nad svim zemaljskim kraljevstvima,
ti si stvorio nebo i zemlju.
2Kr 19:16 Prikloni uho, Jahve, i poçuj, otvori oçi, Jahve, i vidi!
Sanheribove çuj rijeçi koje poruçi da izruga Boga œivoga.
2Kr 19:17 Istina je, o Jahve, asirski su kraljevi zatrli narode i zemlje
njihove;
2Kr 19:18 pobacali im u oganj bogove; jer ne bijahu bogovi to, veø djela
ruku ljudskih, od drveta i kamena; zato ih i uniætiæe.
2Kr 19:19 Ali sada, Jahve, Boœe naæ, izbavi nas iz ruke njegove da
spoznaju sva kraljevstva zemlje da si ti, Jahve, Bog jedini.”
2Kr 19:20 Tada Izaija, sin Amosov, poruçi Ezekiji: “Ovako veli Jahve,
Bog Izraelov: ‘Usliæah molitvu koju mi uputi zbog Sanheriba, kralja asirskog.’
2Kr 19:21 Evo rijeçi æto je Jahve objavi protiv njega: Prezire te, ruga ti se
djevica, køi sionska; za tobom maæe glavom køi jeruzalemska.
2Kr 19:22 Koga si grdio, hulio? Na koga si glasno vikao, ohol pogled
dizao? Na Sveca Izraelova!
2Kr 19:23 Po slugama si svojim vrijeåao Gospoda. Govorio si: s
mnoætvom kola ja popeh se na vrh gora, na najviæe vrhunce Libanona.
Posjekoh mu cedre najviæe i çemprese ponajljepæe. Dosegoh mu vrh
najviæi i vrt njegov æumoviti.
2Kr 19:24 Kopao sam i pio sam vode tuåe; stopalima tad isuæih sve
rijeke egipatske.
2Kr 19:25 Çujeæ li dobro? Odavna to sam snovao, od iskona smiæljao,
sada to ostvarujem: na tebi je da prometneæ gradove tvrde u razvaline.
2Kr 19:26 Stanovnici njini, nemoøni, prepadnuti i smeteni, bijahu kao
trava u polju, kao mlado zelenilo, kao trava vrh krovova opaljena vjetrom
istoçnim.
2Kr 19:27 Znam kad se diœeæ i kad sjedaæ, kad izlaziæ i kad se vraøaæ.
2Kr 19:28 Jer bjesnio si na me i jer obijest tvoja do uæiju mi doåe, prsten
øu ti provuøi kroz nozdrve, uzde staviti u ‘vale, vratit øu te putem kojim si
i doæao!
2Kr 19:29 A znak neka ti bude ovo: Ove øe se godine jesti æto se samo
okruni,
dogodine æto samo uzraste, a treøe godine sijte i œanjite, sadite
vinograde, jedite im rod.
2Kr 19:30 Preœivjeli iz kuøe Judine œilje øe pustiti u dubinu, plodom roditi
u visinu.
2Kr 19:31 Jer øe iz Jeruzalema iziøi Ostatak, Saçuvani s gore Siona.
Sve øe to uçiniti ljubomora Jahvina!
2Kr 19:32 Zato ovo govori Jahve o kralju asirskom: ‘U ovaj grad on uøi
neøe, ovamo strijele svoje neøe izmetati, k njemu neøe ni ætit okrenuti,
niti oko njega nasipe kopati.
2Kr 19:33 Vratit øe se putem kojim je i doæao, u grad ovaj neøe uøi’ -
Jahvina je rijeç.
2Kr 19:34 Grad øu ovaj ætitit, spasiti ga, sebe radi i rad sluge svoga
Davida.”
2Kr 19:35 Te iste noøi iziåe Anåeo Jahvin i pobi u asirskom taboru stotinu
osamdeset i pet tisuøa ljudi. Ujutro kad je valjalo ustati, gle, bijahu ondje
sve sami mrtvaci.
2Kr 19:36 Sanherib podiœe tabor i ode. Vratio se u Ninivu.
2Kr 19:37 Jednoga dana, dok se klanjao u hramu svoga boga Nisroka,
njegovi ga sinovi Adramelek i Sareser ubiæe maçem i pobjegoæe u zemlju
araratsku. Na njegovo se mjesto zakralji sin mu Asar-Hadon.
Ezekijina bolest i ozdravljenje
2Kr 20:1 U ono se vrijeme Ezekija razbolje nasmrt. Prorok Izaija, sin
Amosov, doåe mu i reçe: “Ovako veli Jahve: ‘Uredi kuøu svoju jer øeæ
umrijeti; neøeæ ozdraviti.’”
2Kr 20:2 Ezekija se okrenu zidu i ovako se pomoli Jahvi:
2Kr 20:3 “Ah, Jahve! Sjeti se milostivo da sam pred tobom hodio vjerno
i poætena srca i da sam çinio æto je dobro u tvojim oçima.” I Ezekija briznu
u gorak plaç.
2Kr 20:4 Izaija joæ ne bijaæe iziæao iz srediænjeg predvorja kad mu je
stigla rijeç Jahvina:

331
2Kr 20:5 “Vrati se i reci Ezekiji, glavaru moga naroda. Ovako veli Jahve,
Bog tvoga oca Davida: ‘Usliæao sam tvoju molitvu, vidio sam tvoje suze.
Izlijeçit øu te; za tri dana uziøi øeæ u Dom Jahvin.
2Kr 20:6 Dodat øu tvome vijeku joæ petnaest godina. Izbavit øu tebe i
ovaj grad iz ruku asirskoga kralja; zakrilit øu ovaj grad radi sebe i sluge
svoga Davida.’”
2Kr 20:7 Izaija naloœi: “Uzmite oblog od smokava, privijte mu ga na çir
i on øe ozdraviti.”
2Kr 20:8 Ezekija upita Izaiju: “Po kojem øu znaku prepoznati da øe me
Jahve izlijeçiti i da øu za tri dana uziøi u Dom Jahvin?”
2Kr 20:9 Izaija odgovori: “Evo ti znaka od Jahve da øe uçiniti æto je rekao:
hoøeæ li da se sjena pomakne za deset stupnjeva naprijed ili da se vrati
za deset stupnjeva?”
2Kr 20:10 Ezekija odgovori: “Lako je sjeni pomaknuti se deset stupnjeva
naprijed! Ne! Neka se sjena vrati natrag za deset stupnjeva!”
2Kr 20:11 Prorok Izaija zazva Jahvu i on uçini da se sjena vrati za deset
stupnjeva. Siæla je za deset posljednjih stupnjeva na Ahazovu sunçaniku.
2Kr 20:12 U to vrijeme posla babilonski kralj Merodak-Baladan, sin
Baladanov, pisma s darom Ezekiji, jer bijaæe çuo da se razbolio i ozdravio.
2Kr 20:13 Ezekija se obradova tome i pokaza poslanicima svoju riznicu
- srebro, zlato, miomirise, mirisavo ulje - svoju oruœanu i sve æto je bilo
u skladiætima. Nije bilo niçega u njegovu dvoru i svemu njegovu gospodarstvu
æto im Ezekija nije pokazao.
2Kr 20:14 Tada prorok Izaija doåe kralju Ezekiji i upita ga: “Æto su rekli
ti ljudi i odakle su doæli k tebi?” Ezekija odgovori: “Doæli su iz daleke
zemlje, iz Babilona.”
2Kr 20:15 Izaija upita dalje: “Æto su vidjeli u tvojem dvoru?” Ezekija
odgovori: “Vidjeli su sve æto je u mojem dvoru; nema u mojim skladiætima
niçega æto im nisam pokazao.”
2Kr 20:16 Tada Izaija reçe Ezekiji: “Çuj rijeç Jahvinu:
2Kr 20:17 ‘Evo dolaze dani kada øe sve æto je u tvojem dvoru, sve æto su
tvoji oci nakupili do danas, biti odneseno u Babilon. Niæta neøe ostati,’
kaœe Jahve.
2Kr 20:18 A od sinova æto poteku od tebe, æto ti se rode, neke øe uzeti
da budu uækopljeni dvorani u palaçi babilonskoga kralja.”
2Kr 20:19 Ezekija odgovori Izaiji: “Povoljna je rijeç koju ti je Jahve
objavio.” A mislio je: “Zaæto ne? Ako bude mira i sigurnosti za moga
œivota!”
2Kr 20:20 Ostala povijest Ezekijina, svi njegovi pothvati i kako je sagradio
ribnjak i prorov da dovede vodu u grad, zar sve to nije zapisano u knjizi
Ljetopisa judejskih kraljeva?
2Kr 20:21 Ezekija je poçinuo sa svojim ocima, a njegov sin Manaæe
zakralji se mjesto njega.
2Kr 21:1 Manaæeu je bilo dvanaest godina kad se zakraljio. Pedeset i
pet godina kraljevao je u Jeruzalemu. Njegova se majka zvala Hefsi-
Bah.
2Kr 21:2 Çinio je æto je zlo u Jahvinim oçima, povodeøi se za gnusobama
naroda æto ih je Jahve protjerao pred Izraelovim sinovima.
2Kr 21:3 Obnovio je uzviæice æto ih bijaæe oborio otac mu Ezekija, podigao
je œrtvenik Baalu, naçinio aæere kako bijaæe uçinio izraelski kralj Ahab;
i stao se klanjati svoj vojsci nebeskoj i sluœiti joj.
2Kr 21:4 Podigao je œrtvenike i u Domu Jahvinu, za koji bijaæe rekao
Jahve: “U Jeruzalemu øe prebivati moje Ime zauvijek.”
2Kr 21:5 Sagradio je œrtvenike svoj nebeskoj vojsci u oba predvorja
Doma Jahvina.
2Kr 21:6 I sinove je svoje proveo kroz oganj. Vraçao je, gatao, stvorio
bajaçe i opsjenare, uçinio je premnogo zla u oçima Jahve i razjarivao
ga.
2Kr 21:7 Dao je naçiniti lik Aæere i posadio ga u Domu, za koji Jahve
bijaæe rekao Davidu i njegovu sinu Salomonu: “U ovom Domu i u Jeruzalemu,
koji sam izabrao meåu svim izraelskim plemenima, postavit øu
svoje Ime zauvijek.
2Kr 21:8 Neøu viæe dati da noga Izraelaca uzmakne iz zemlje koju sam
dao u baætinu njihovim oçevima, samo ako budu drœali i provodili u djelo
sve æto sam im zapovjedio: Zakon æto im ga je objavio moj sluga Mojsije.”
2Kr 21:9 Ali oni nisu posluæali, Manaæe ih je zaveo te su radili joæ gore
nego narodi æto ih je Jahve iskorijenio pred Izraelovim sinovima.
2Kr 21:10 Tada je Jahve ovako govorio preko slugu svojih proroka:
2Kr 21:11 “Zato æto je judejski kralj Manaæe çinio te gnusobe, zato æto je
uçinio viæe zla nego æto su prije njega radili Amorejci i æto je zaveo Judejce
svojim idolima,

332
2Kr 21:12 ovako veli Jahve, Bog Izraelov: ‘Evo, uçinit øu da doåe nevolja
na Jeruzalem i Judeju, takva da øe zazujati oba uha onima koji o njoj
çuju.
2Kr 21:13 Nategnut øu nad Jeruzalemom isto uœe kao nad Samarijom,
isto mjerilo kao nad kuøom Ahabovom; zbrisat øu Jeruzalem kao æto se
briæe zdjela pa se tad izvrne.
2Kr 21:14 Odbacit øu ostatke svoje baætine, predat øu ih u ruke njihovih
neprijatelja; sluœit øe za plijen i grabeœ svim svojim neprijateljima
2Kr 21:15 jer su çinili æto je zlo u mojim oçima jer su izazivali moj gnjev
od dana kada su njihovi oci iziæli iz Egipta pa sve do danas.’”
2Kr 21:16 I mnogo je neduœne krvi prolio Manaæe, tako da se njome
napunio Jeruzalem od jednoga kraja do drugoga, da se i ne spominje
njegov grijeh kojim je zaveo Judu da çini æto je zlo u oçima Jahvinim.
2Kr 21:17 Ostala povijest Manaæeova, njegova djela i grijesi koje je
poçinio, zar sve to nije zapisano u knjizi Ljetopisa judejskih kraljeva?
2Kr 21:18 Manaæe je poçinuo kraj svojih otaca i sahranjen je u vrtu svojeg
dvora, u vrtu Uzinu. Sin mu Amon zakralji se mjesto njega.
2Kr 21:19 Amonu bijahu dvadeset i dvije godine kad je zavladao, a
kraljevao je dvije godine u Jeruzalemu. Njegova se majka zvala
Meæulemet, køi Harusova, i bila je iz Jotbe.
2Kr 21:20 On je çinio æto je zlo u oçima Jahvinim, kao æto je çinio njegov
otac Manaæe.
2Kr 21:21 U svemu je slijedio put svoga oca, sluœio je idolima kojima je
sluœio i njegov otac i klanjao im se.
2Kr 21:22 On je ostavio Jahvu, Boga svojih praotaca, i nije hodio putem
Jahvinim.
2Kr 21:23 Amonovi se çasnici urotiæe protiv njega i ubiæe kralja u dvoru.
2Kr 21:24 Ali je prosti puk pobio sve one koji se bijahu urotili protiv kralja
Amona i na njegovo mjesto zakraljio sina mu Joæiju.
2Kr 21:25 Ostala povijest Amonova i sve æto je çinio, zar sve to nije
zapisano u knjizi Ljetopisa judejskih kraljeva?
2Kr 21:26 Pokopali su ga u grobnicu njegova oca, u vrtu Uzinu, a njegov
sin Joæija zakralji se mjesto njega.
2Kr 22:1 Joæiji je bilo osam godina kad se zakraljio. Kraljevao je trideset
i jednu godinu u Jeruzalemu. Mati mu se zvala Jedida, køi Adajina, i bila
je iz Boskata.
2Kr 22:2 Çinio je æto je pravo u Jahvinim oçima. U svemu je hodio putem
svoga oca Davida, ne skreøuøi ni desno ni lijevo.
2Kr 22:3 Osamnaeste godine svoga kraljevanja Joæija posla svoga
tajnika Æafana, sina Asalijahina, sina Meæulamova, u Dom Jahvin i reçe
mu:
2Kr 22:4 “Idi velikom sveøeniku Hilkiji da ti pripremi novac koji je odnesen
u Dom Jahvin i koji su çuvari praga sakupili od naroda.
2Kr 22:5 Neka ga uruçi poslovoåama postavljenim u Domu Jahvinu, a
oni neka isplate radnike koji popravljaju Dom Jahvin,
2Kr 22:6 drvodjelje, graditelje i zidare, i da se kupuje drvo i kamenje
klesano æto je potrebno za popravak Doma.
2Kr 22:7 Ali neka se ne traœi od njih raçun za uruçeni novac jer oni rade
poæteno.”
2Kr 22:8 Veliki sveøenik Hilkija reçe tajniku Æafanu: “Naæao sam Knjigu
Zakona u Domu Jahvinu.” I Hilkija dade knjigu Æafanu, koji ju je proçitao.
2Kr 22:9 Tajnik Æafan doåe kralju te ga izvijesti: “Tvoje sluge”, reçe on,
“pokupile su novac koji se naæao u Domu i predale su ga poslovoåama
postavljenim u Domu Jahvinu.”
2Kr 22:10 Tada tajnik Æafan obavijesti kralja: “Sveøenik Hilkija dade mi
jednu knjigu.” I Æafan je poçe çitati pred kraljem.
2Kr 22:11 Çuvæi rijeçi Knjige Zakona, kralj razdrije haljine svoje.
2Kr 22:12 I naredi sveøeniku Hilkiji, Æafanovu sinu Ahikamu, Mikinu
sinu Akboru, tajniku Æafanu i kraljevu sluzi Asaji:
2Kr 22:13 “Idite i upitajte Jahvu o meni, i o narodu, i o svoj Judeji zbog
ove knjige æto je naåena, jer je velika Jahvina jarost æto se izlila na nas
zato æto naæi oçevi nisu sluæali rijeçi ove knjige, nisu vræili æto nam je u
njoj napisano.”
2Kr 22:14 Sveøenik Hilkija, Ahikam, Akbor, Æafan i Asaja odoæe proroçici
Huldi, œeni Æaluma, sina Tikvina, sina Harkasova, çuvara odjeøe; ona je
œivjela u Jeruzalemu, u novom gradu. Kad joj to kazaæe,
2Kr 22:15 ona im reçe: “Ovako veli Jahve, Bog Izraelov: ‘Kaœite çovjeku
koji vas je poslao k meni:
2Kr 22:16 Ovako veli Jahve: Evo, dovest øu nesreøu na ovaj grad i na
njegove stanovnike, izvræit øu sve æto kaœe knjiga koju je proçitao judejski
kralj.

333
2Kr 22:17 Jer su me ostavili i prinose œrtve tuåim bogovima da bi me
ljutili svim djelima ruku svojih, planut øe jarost moja na to mjesto i neøe
se ugasiti.’
2Kr 22:18 A judejskom kralju, koji vas je poslao po Jahvin savjet, recite
ovo: ‘Ovako veli Jahve, Bog Izraelov: Rijeçi si çuo.
2Kr 22:19 Ali kako ti je omekæalo srce i jer si se ponizio pred Jahvom
çuvæi æto sam objavio tome gradu i njegovim stanovnicima, koje øe
pogoditi pustoæenje i prokletstvo, i jer si razdro haljine svoje i plakao
preda mnom, zato sam te usliæio’ - rijeç je Jahvina.
2Kr 22:20 ‘Evo, sjedinit øu te s ocima tvojim i s mirom øeæ leøi u grob da
ne vidiæ svojim oçima svu nesreøu koju øu svaliti na ovo mjesto.’” Oni
odnesoæe taj odgovor kralju.
Sveçano çitanje Zakona
2Kr 23:1 Tada kralj posla da se skupe kod njega sve judejske i jeruzalemske
starjeæine.
2Kr 23:2 Kralj potom uzaåe u Dom Jahvin s Judejcima, Jeruzalemcima,
sveøenicima i prorocima i sa svim narodom, od najmanjega do
najveøega. I proçita im sve rijeçi Knjige Saveza koja je naåena u Domu
Jahvinu.
2Kr 23:3 Kralj, stojeøi na svome mjestu, obnovi pred Jahvom Savez da
øe slijediti Jahvu i drœati se njegovih zapovijedi, pouka i uredaba svim
srcem i svom duæom da bi ispunio sve stavke toga Saveza zapisane u
ovoj knjizi. Sav je narod stupio u Savez.
Vjerska obnova u Judeji
2Kr 23:4 Kralj je zapovjedio velikom sveøeniku Hilkiji, sveøenicima
drugog reda i çuvarima hramskog praga da iz Svetiæta Jahvina iznesu
sve bogosluœne predmete æto bijahu naçinjeni za Baala, za Aæeru i za
svu nebesku vojsku. Odredio je da sve to spale izvan Jeruzalema u
poljima kidronskim, a pepeo je odnio u Betel.
2Kr 23:5 Uklonio je laœne sveøenike koje su judejski kraljevi postavili da
pale kad na uzviæicama, u gradovima judejskim i u okolici Jeruzalema;
i one koji su palili kad Baalu, suncu, mjesecu, zvijezdama i svoj vojsci
nebeskoj.
2Kr 23:6 Izvan Jeruzalema iznio je iz Doma Jahvina, u dolinu kidronsku,
Aæeru i spalio ju je u dolini kidronskoj, satro u prah, a prah bacio na
groblje sinova puçkih.
2Kr 23:7 Razorio je stanove posveøenih bludnica koji su bili u Domu
Jahvinu i u kojima su œene tkale haljine Aæeri.
2Kr 23:8 Iz svih judejskih gradova doveo je sveøenike i oskvrnuo je
uzviæice gdje su ti sveøenici prinosili kad, od Gebe do Beer Æebe. Zatim
je sruæio uzviæice pred vratima, one koje su bile na ulazu vrata Joæue,
upravitelja grada, nalijevo kad se prilazi gradskim vratima.
2Kr 23:9 Isto tako sveøenici uzviæica nisu mogli uzlaziti œrtveniku Jahvinu
u Jeruzalemu, ali su jeli kruhove bez kvasa meåu svojom braøom.
2Kr 23:10 Oskvrnio je Tofet u dolini Ben Hinom, kako nitko ne bi svoga
sina ili køerku provodio kroz oganj u çast Moleku.
2Kr 23:11 Razagnao je konje koje su judejski kraljevi prinijeli suncu na
ulazu u Dom Jahvin, kraj sobe dvoranina Netan Meleka, koja se nalazila
u blizini, i spalio je u ognju sunçana kola.
2Kr 23:12 Œrtvenike na krovu koje bijahu sagradili judejski kraljevi i one
koje je sagradio Manaæe u oba predvorja Hrama Jahvina, kralj je sruæio,
uklonio ih odatle i bacio njihov prah u dolinu kidronsku.
2Kr 23:13 Uzviæice koje su bile suçelice Jeruzalemu, na juœnom dijelu
Maslinske gore, i koje je izraelski kralj Salomon bio sagradio Aætarti,
sramoti sidonskoj, Kemoæu, sramoti moapskoj, i Milkomu, nakazi amonskoj
- sve ih je kralj oskvrnio.
2Kr 23:14 Razbio je stupove, iskorijenio aæere i njihova je mjesta ispunio
ljudskim kostima.
Proæirenje obnove na staro sjeverno kraljevstvo
2Kr 23:15 Isto tako i œrtvenik u Betelu, uzviæicu koju je sagradio Jeroboam,
sin Nebatov, koji je naveo Izraela na grijeh, kralj je sruæio, oborio
œrtvenik i tu uzviæicu, satro kamenje u prah, spalio aæere.
2Kr 23:16 A kad se Joæija okrenuo i vidio grobove koji bijahu ondje na
gori, posla da se sakupe kosti iz onih grobova i spali ih na œrtveniku.
Tako ga je oskvrnuo, izvræavajuøi rijeç Jahvinu, koju je objavio çovjek
Boœji (dok je Jeroboam bio na œrtveniku za vrijeme sveçanosti).
Okrenuvæi se, Joæija baci oçi na grob çovjeka Boœjeg koji je objavio sve
to
2Kr 23:17 i upita: “Kakav je ono spomenik æto ga vidim?” Ljudi iz grada
odgovoriæe mu: “To je grob çovjeka Boœjeg koji je doæao iz Judeje i koji
je prorekao sve ovo æto si ti uçinio s betelskim œrtvenikom.”

334
2Kr 23:18 “Pustite ga na miru”, reçe kralj, “i neka nitko ne dira njegove
kosti.” Tako su ostale njegove kosti netaknute s kostima proroka koji je
doæao iz Samarije.
2Kr 23:19 Joæija je jednako razorio sve hramove uzviæica koje su izraelski
kraljevi sagradili po gradovima Samarije da bi srdili Jahvu i uçinio je s
njima kao æto je uçinio u Betelu.
2Kr 23:20 Sve sveøenike uzviæica poklao je na œrtvenicima; na njima je
spalio i ljudske kosti. Potom se vratio u Jeruzalem.
2Kr 23:21 Kralj naredi svemu narodu: “Svetkujte Pashu u çast Jahve,
Boga svoga, po obiçaju koji je zapisan u ovoj Knjizi Saveza.”
2Kr 23:22 Takva se Pasha nije svetkovala od vremena sudaca koji su
sudili Izraelu i za sve vrijeme kraljeva izraelskih i judejskih.
2Kr 23:23 Samo je osamnaeste godine kraljevanja Joæijina svetkovana
takva Pasha u çast Jahve, u Jeruzalemu.
Zakljuçak o vjerskoj obnovi
2Kr 23:24 Osim toga, sve bajaçe i sve vraçare, sve kuøne bogove i idole
i sve sramote koje se mogu vidjeti u zemlji judejskoj i Jeruzalemu - sve
je to Joæija uklonio da izvræi rijeçi Zakona, zapisane u knjizi koju je naæao
Hilkija, sveøenik Doma Jahvina.
2Kr 23:25 Nije bilo prije njega takva kralja koji se obratio Jahvi svim
srcem svojim, svom duæom svojom i svom snagom svojom, u svemu
vjeran Zakonu Mojsijevu, a ni poslije njega nije mu bilo ravna.
2Kr 23:26 Ipak Jahve nije odustao od plamena svoga velikoga gnjeva
kojim je uskipio protiv Judejaca zbog svih izazova kojima ga je Manaæe
ljutio.
2Kr 23:27 Jahve je odluçio: “Maknut øu Judejce ispred sebe kao æto
sam maknuo Izraela; odbacit øu ovaj grad koji sam izabrao, Jeruzalem,
i Dom o kojem rekoh: ‘Tu øe biti Ime moje.’”
2Kr 23:28 Ostala povijest Joæijina i sve æto je uçinio, zar sve to nije
zapisano u knjizi Ljetopisa judejskih kraljeva?
2Kr 23:29 U njegovo je vrijeme faraon Neko, egipatski kralj, krenuo
protiv asirskoga kralja na rijeci Eufratu. Kralj Joæija poæao je preda njega,
ali ga on ubi u Megidu, pri prvom susretu.
2Kr 23:30 Sluge njegove prenesoæe mu tijelo kolima iz Megida, odvezoæe
ga u Jeruzalem i sahraniæe u njegovoj grobnici. Sav narod zemlje primi
Joahaza, sina Joæijina; pomazaæe ga i proglasiæe kraljem namjesto
njegova oca.
2Kr 23:31 Joahazu bijahu dvadeset i tri godine kad se zakraljio. Kraljevao
je tri mjeseca u Jeruzalemu. Njegova se majka zvala Hamitah, køi Jeremije,
i bila je iz Libne.
2Kr 23:32 On je çinio æto je zlo u oçima Jahvinim, sve kao æto su çinili oci
njegovi.
2Kr 23:33 Faraon Neko bacio ga je u okove u Ribli, na podruçju Hamata,
da ne vlada u Jeruzalemu i udario je na zemlju danak od stotinu talenata
srebra i deset talenata zlata.
2Kr 23:34 Faraon Neko postavio je za kralja Elijakima, sina Joæijina, na
mjesto njegova oca Joæije. I ime mu je promijenio u Jojakim. A Joahaza
je uzeo i odveo u Egipat te on umrije ondje.
2Kr 23:35 Jojakim je dao faraonu srebro i zlato, ali je nametnuo zemlji
porez da bi smogao svotu koju je faraon zahtijevao. Svakome je nametnuo
prema njegovu stanju, uzimao srebro i zlato koje je morao davati
faraonu Neku.
2Kr 23:36 Jojakimu je bilo dvadeset i pet godina kad je postao kraljem
i kraljevao je jedanaest godina u Jeruzalemu. Materi mu je bilo ime
Zebida, køi Pedajina, i bila je iz Rume.
2Kr 23:37 On je çinio æto je zlo u oçima Jahvinim, sve kao æto su çinili i
oci njegovi.
2Kr 24:1 U njegovo je vrijeme doæao Nabukodonozor, kralj babilonski,
i Jojakim mu je bio podloœan tri godine, zatim se ponovno pobunio protiv
njega.
2Kr 24:2 Ovaj pak posla protiv njega kaldejske pljaçkaæke çete,
aramejske, moapske i amonske, sve ih posla protiv Judeje da je
opustoæe, potvråujuøi rijeç koju je Jahve bio objavio po slugama svojim
prorocima.
2Kr 24:3 To se dogodilo Judeji prema prijetnji Jahvinoj da øe je istrijebiti
ispred svoga lica zbog grijeha Manaæeovih: zbog svega æto je Manaæe
uçinio
2Kr 24:4 i zbog neduœne krvi koju je prolio, natopio Jeruzalem krvlju
neduœnom. Jahve nije htio oprostiti.
2Kr 24:5 Ostala povijest Jojakimova i sve æto je uçinio, zar sve to nije
zapisano u knjizi Ljetopisa judejskih kraljeva?

335
2Kr 24:6 Jojakim je poçinuo kraj svojih otaca, a njegov sin Jojakin zavlada
mjesto njega.
2Kr 24:7 Egipatski kralj nije viæe izlazio iz zemlje, jer je babilonski kralj
osvojio od Egipatskog potoka do rijeke Eufrata sve æto je pripadalo
egipatskom kralju.
2Kr 24:8 Jojakinu je bilo osamnaest godina kad se zakraljio i kraljevao
je tri mjeseca u Jeruzalemu. Materi mu je bilo ime Nehuæta, køi Elnatana,
i bila je iz Jeruzalema.
2Kr 24:9 On je çinio æto je zlo u oçima Jahvinim, sve kao æto je çinio i
njegov otac.
2Kr 24:10 U ono vrijeme krenu ljudstvo babilonskog kralja
Nabukodonozora protiv Jeruzalema i grad je bio opkoljen.
2Kr 24:11 Doåe i babilonski kralj Nabukodonozor da napadne grad,
dok ga je njegovo ljudstvo opsjedalo.
2Kr 24:12 Tada je judejski kralj Jojakin iziæao pred babilonskoga kralja:
on, njegova majka, njegove sluge, njegove vojskovoåe i dvorani, a
babilonski kralj zarobi ga - osme godine svoga kraljevanja.
2Kr 24:13 On je odnio sve iz riznice Doma Jahvina i iz riznica kraljevskog
dvora i razbio je sve zlatne predmete koje je Salomon, kralj Izraela,
naçinio za Svetiæte Jahvino. Tako se ispunila rijeç Jahvina.
2Kr 24:14 Odveo je u progonstvo sav Jeruzalem, sve vojskovoåe i sve
vrsne ratnike, oko deset tisuøa prognanika, sa svim kovaçima i bravarima.
Jedino je preostao najsiromaæniji narod zemlje.
2Kr 24:15 Odveo je Jojakina u Babilon; tako isto i kraljevu majku i sve
œene kraljeve, njegove dvorane, plemenitaæe zemlje, sve ih je odveo iz
Jeruzalema u progonstvo u Babilon.
2Kr 24:16 Sve sposobne ljude, njih sedam tisuøa na broju; kovaçe i
bravare, tisuøu na broju; sve ljude sposobne za boj, sve ih je kralj babilonski
odveo u Babilon, u suœanjstvo.
2Kr 24:17 Babilonski je kralj postavio za kralja mjesto Jojakina njegova
strica Mataniju, ali mu je promijenio ime u Sidkija.
2Kr 24:18 Sidkiji je bila dvadeset i jedna godina kad se zakraljio, a
kraljevao je jedanaest godina u Jeruzalemu. Materi mu bijaæe ime
Hamitala, køi Jeremije, i bila je iz Libne.
2Kr 24:19 Çinio je æto je zlo u oçima Jahvinim, sve kao æto je çinio Jojakin.
2Kr 24:20 To je zadesilo Jeruzalem i Judu zbog gnjeva Jahvina; Jahve
ih napokon i odbaci ispred lica svoga. Sidkija se pobuni protiv babilonskog
kralja.
2Kr 25:1 Devete godine njegova kraljevanja, desetoga dana desetoga
mjeseca, krenu sam babilonski kralj Nabukodonozor sa svom svojom
vojskom na Jeruzalem. Utabori se pred gradom i opasa ga opkopom.
2Kr 25:2 Grad osta opkoljen do jedanaeste godine Sidkijina kraljevanja.
2Kr 25:3 Devetoga dana çetvrtoga mjeseca, kad je u gradu zavladala
takva glad da priprosti puk nije imao ni kruha,
2Kr 25:4 neprijatelj provali u grad. Tada kralj i svi ratnici pobjegoæe noøu
kroz vrata izmeåu dva zida nad Kraljevim vrtom - Kaldejci bijahu opkolili
grad - i krenuæe putem prema Arabi.
2Kr 25:5 Kaldejske çete nagnuæe u potjeru za kraljem i sustigoæe ga na
Jerihonskim poljanama, a sva se njegova vojska razbjeœala.
2Kr 25:6 Kaldejci uhvatiæe kralja i odvedoæe ga u Riblu pred kralja babilonskog,
koji mu izreçe presudu.
2Kr 25:7 Sidkijine sinove pokla pred njegovim oçima, Sidkiji iskopa oçi,
okova ga verigama i odvede u Babilon.
2Kr 25:8 Sedmoga dana petoga mjeseca - devetnaeste godine
kraljevanja Nabukodonozora, kralja babilonskog - uåe u Jeruzalem
Nebuzaradan, zapovjednik kraljeve tjelesne straœe i çasnik babilonskog
kralja.
2Kr 25:9 On zapali Dom Jahvin, kraljevski dvor i sve kuøe u Jeruzalemu.
2Kr 25:10 Kaldejske çete, pod zapovjednikom kraljevske tjelesne straœe,
razoriæe zidine koje su okruœivale Jeruzalem.
2Kr 25:11 Nebuzaradan, zapovjednik kraljeve tjelesne straœe, odvede
u suœanjstvo ostatak naroda koji bijaæe ostao u gradu, a tako i prebjege
babilonskom kralju i ostalu svjetinu.
2Kr 25:12 Neke od malih ljudi ostavi zapovjednik u zemlji kao vinogradare
i ratare.
2Kr 25:13 Kaldejci razbiæe tuçane stupove u Domu Jahvinu, podnoœja
i mjedeno more koji su bili u Domu Jahvinu i tuç odnijeæe u Babilon.
2Kr 25:14 Uzeæe i lonce, lopate, noœeve, posudice i uopøe sav tuçani
pribor koji se upotrebljavao za bogosluœja.

336
2Kr 25:15 Zapovjednik uze i kadionice i ækropionice, uopøe sve æto bijaæe
od zlata i srebra,
2Kr 25:16 dva stupa, jedno more i podnoœja, æto je Salomon dao izraditi
za Dom Jahvin. Nije moguøe procijeniti koliko je tuça bilo u svim tim
predmetima.
2Kr 25:17 Prvi stup bijaæe visok osamnaest lakata, imao je glavicu od
tuça, visoku pet lakata; obvijaæe je oplet i mogranji, sve od tuça. Takav
je bio i drugi stup.
2Kr 25:18 Zapovjednik straœe odveo je sveøeniçkog poglavara Seraju,
drugog sveøenika, Sefaniju, i tri çuvara praga.
2Kr 25:19 Iz grada je odveo jednog dvoranina, vojniçkog zapovjednika,
pet ljudi iz kraljeve pratnje koji se zatekoæe u gradu, pisara zapovjednika
vojske koji je novaçio puk i æezdeset puçana koji se takoåer zatekoæe u
gradu.
2Kr 25:20 Zapovjednik kraljevske tjelesne straœe Nebuzaradan odvede
ih pred kralja babilonskoga u Riblu.
2Kr 25:21 I kralj babilonski zapovjedi da ih pogube u Ribli, u zemlji hamatskoj.
Tako su judejski narod odveli s njegove rodne grude.
Gedalija, upravitelj Judeje
2Kr 25:22 Narodu æto je ostao u zemlji judejskoj i æto ga je ostavio babilonski
kralj Nabukodonozor - postavio je ovaj za upravitelja Gedaliju,
sina Ahikamova, unuka Æafanova.
2Kr 25:23 Svi vojni zapovjednici i njihovi ljudi saznaæe da je babilonski
kralj postavio zemlji za namjesnika Gedaliju i doåoæe pred njega u Mispu:
Netanijin sin Jiæmael; Kareahov sin Johanan; sin Tanhumeta iz Netofe,
Seraja; Maakatijev sin Jaazanija - oni i svi njihovi ljudi.
2Kr 25:24 Gedalija se zakle njima i njihovim ljudima i reçe: “Ne bojte se
sluœiti Kaldejcima; ostanite u zemlji, budite podloœni babilonskom kralju
i bit øe vam dobro.”
2Kr 25:25 Ali sedmoga mjeseca Jiæmael, sin Netanijin, unuk Eliæamin,
koji bijaæe kraljevskog roda, i joæ deset ljudi s njim ubiæe Gedaliju te on
umrije kao i svi Judejci i Kaldejci koji bijahu s njim u Mispi.
2Kr 25:26 Tada sav narod, od maloga do velikog, i svi zapovjednici çeta
ustadoæe i odoæe u Egipat jer se bojahu Kaldejaca.
Pomilovanje kralja Jojakina
2Kr 25:27 Trideset i sedme godine otkako je zasuœnjen judejski kralj
Jojakin, dvadeset i sedmog dana dvanaestoga mjeseca, babilonski kralj
Evil Merodak u prvoj godini svoje vladavine pomilova judejskog kralja
Jojakina i pusti ga iz tamnice.
2Kr 25:28 Ljubezno je s njime razgovarao i stolicu mu postavio viæe
nego ostalim kraljevima koji bijahu s njim u Babilonu.
2Kr 25:29 Jojakin je odloœio svoje tamniçke haljine i jeo s kraljem za
istim stolom svega svoga vijeka.
2Kr 25:30 Do kraja njegova œivota babilonski mu je kralj trajno, iz dana
u dan, davao uzdrœavanje.
1 LJETOPISI
1Lj 1:1 Adam, Set, Enoæ,
1Lj 1:2 Kenan, Mahalalel, Jared,
1Lj 1:3 Henok, Metuæalah, Lamek,
1Lj 1:4 Noa, Æem, Ham i Jafet.
1Lj 1:5 Sinovi Jafetovi: Gomer, Magog, Madaj, Javan, Tubal, Meæek i
Tiras.
1Lj 1:6 Gomerovi sinovi: Aækenaz, Rifat i Togarma.
1Lj 1:7 Javanovi sinovi: Eliæa, Taræiæ, Kitijci i Dodanci.
1Lj 1:8 Hamovi sinovi: Kuæ, Misrajim, Put i Kanaan.
1Lj 1:9 Kuæevi sinovi: Seba, Havila, Sabta, Rama i Sabteka; Ramini
sinovi: Æeba i Dedan.
1Lj 1:10 Kuæu se rodi Nimrod, koji bijaæe prvi vlastodrœac na zemlji.
1Lj 1:11 Od Misrajima potekli su Ludijci, Anamijci, Lehabijci, Neftuhijci,
1Lj 1:12 Patruæani i Kasluhijci, od kojih su potekli Filistejci i Kaftorci.
1Lj 1:13 Kanaan rodi Sidona, svog prvenca, i Heta,
1Lj 1:14 i Jebusejce, Amorejce, Girgaæane,
1Lj 1:15 Hivijce, Arkijce, Sinijce,
1Lj 1:16 Arvadijce, Semarijce i Hamatijce.
1Lj 1:17 Æemovi sinovi: Elam, Aæur, Arpakæad, Lud i Aram. Aramovi
sinovi: Us, Hul, Geter i Meæek.
1Lj 1:18 Arpakæadu se rodi Æelah, Æelahu se rodi Eber.

337
1Lj 1:19 Eberu se rodiæe dva sina: jednom bjeæe ime Peleg, jer se za
njegova doba razdijelila zemlja. Njegovu je bratu bilo ime Joktan.
1Lj 1:20 Od Joktana se rodiæe Almodad, Æelef, Hasarmavet, Jerah,
1Lj 1:21 Hadoram, Uzal, Dikla,
1Lj 1:22 Obal, Abimael, Æeba,
1Lj 1:23 Ofir, Havila i Jobab. Svi su to sinovi Joktanovi.
1Lj 1:24 Æem, Arpakæad, Æalah,
1Lj 1:25 Eber, Peleg, Rau,
1Lj 1:26 Serug, Nahor, Tarah,
1Lj 1:27 Abram, to jest Abraham.
1Lj 1:28 Abrahamovi sinovi: Izak i Jiæmael.
1Lj 1:29 Ovo je njihovo rodoslovlje: Jiæmaelci Jiæmaelov prvenac
Nebajot, zatim Kedar, Adbeel, Mibsam,
1Lj 1:30 Miæma, Duma, Masa, Hadad, Tema,
1Lj 1:31 Jetur, Nafiæ i Kedma. To su Jiæmaelovi sinovi.
1Lj 1:32 Sinovi Keture, Abrahamove inoçe: ona rodi Zimrana, Jokæana,
Medana, Midjana, Jiæbaka i Æuaha. Sinovi Jokæanovi jesu: Æeba i Dedan.
1Lj 1:33 Midjanovi su sinovi bili: Efa, Efer, Henok, Abida i Eldaa. Svi su
oni bili Keturini sinovi.
1Lj 1:34 Abrahamu se rodi Izak; Izakovi su sinovi bili: Ezav i Izrael.
1Lj 1:35 Ezavovi su sinovi bili: Elifaz, Reuel, Jeuæ, Jalam i Korah.
1Lj 1:36 Elifazovi su sinovi bili: Teman, Omar, Sefi, Gatan, Kenaz, Timna
i Amalek.
1Lj 1:37 Reuelovi su sinovi bili: Nahat, Zerah, Æama i Miza.
Seir
1Lj 1:38 Seirovi su sinovi bili: Lotan, Æobal, Sibeon, Ana, Diæon, Eser i
Diæan.
1Lj 1:39 Lotanovi su sinovi bili: Hori i Homam; Lotanova je sestra bila
Timna.
1Lj 1:40 Æobalovi su sinovi bili: Alvan, Manahat, Ebal, Æefi i Onam.
Sibeonovi su sinovi bili: Aja i Ana.
1Lj 1:41 Anin je sin bio Diæon, a Diæonovi su sinovi bili: Hamram, Eæban,
Jitran i Keran.
1Lj 1:42 Eserovi su sinovi bili: Bilhan, Zaavan i Jaakan. Diæonovi su
sinovi bili Us i Aran.
1Lj 1:43 Evo kraljeva koji su kraljevali u zemlji edomskoj prije nego je
zavladao kralj sinova Izraelovih: Bela, sin Beorov; gradu mu je bilo ime
Dinhaba.
1Lj 1:44 Kad je umro Bela, na njegovo se mjesto zakraljio Jobab, sin
Zareha iz Bosre.
1Lj 1:45 Kad je umro Jobab, zakraljio se na njegovo mjesto Huæam iz
temanske zemlje.
1Lj 1:46 Kad je umro Huæam, zakraljio se na njegovo mjesto Bedadov
sin Hadad, koji je potukao Midjance na Moapskom polju; gradu mu je
bilo ime Avit.
1Lj 1:47 Kad je umro Hadad, zakraljio se na njegovo mjesto Samla iz
Masreke.
1Lj 1:48 Kad je umro Samla, zakraljio se na njegovo mjesto Æaul iz
Rehobota na Rijeci.
1Lj 1:49 Kad umrije Æaul, zavlada Baal Hanan, Akborov sin.
1Lj 1:50 Kad je umro Baal Hanan, zavladao je Hadad; gradu mu je bilo
ime Pai. Œena mu se zvala Mehetabela. Bila je køi Matredova iz Me
Zahaba.
1Lj 1:51 Kad je umro Hadad, nastali su knezovi u Edomu: knez Timna,
knez Alva, knez Jetet,
1Lj 1:52 knez Oholibama, knez Ela, knez Pinon,
1Lj 1:53 knez Kenaz, knez Teman, knez Mibsar,
1Lj 1:54 knez Magdiel i knez Iram. To su bili knezovi edomski.
Izraelovi sinovi
1Lj 2:1 Evo Izraelovih sinova: Ruben, Æimun, Levi, Juda, Jisakar i
Zebulun,
1Lj 2:2 Dan, Josip i Benjamin, Naftali, Gad i Aæer.
Judini potomci
1Lj 2:3 Judini sinovi: Er, Onan i Æela. Ta mu je tri rodila Kanaanka, Æuina
køi. Ali Er, Judin prvenac, bijaæe nevaljao u Jahvinim oçima i Jahve ga
pogubi.
1Lj 2:4 Njegova nevjesta Tamara rodi mu Peresa i Zeraha. U svemu je
bilo pet Judinih sinova.
1Lj 2:5 Peresovi su sinovi bili: Hesron i Hamul.
1Lj 2:6 Zerahovi su sinovi bili: Zimri, Etan, Heman, Kalkol i Dara; u svemu
pet.

338
1Lj 2:7 Karmijevi su sinovi bili: Akar, koji je nanio zlo Izraelu prekræivæi
kletvu.
1Lj 2:8 A sinovi Etanovi: Azarja.
1Lj 2:9 Hesronovi sinovi koji mu se rodiæe bijahu: Jerahmeel, Ram i
Kelubaj.
1Lj 2:10 Ram rodi Aminadaba, a Aminadab rodi Nahæona, kneza Judinih
sinova.
1Lj 2:11 Nahæon rodi Salmu, Salma rodi Boaza.
1Lj 2:12 Boaz rodi Obeda, Obed rodi Jiæaja.
1Lj 2:13 Jiæaj rodi prvenca Eliaba, drugog Abinadaba, treøeg Æimu,
1Lj 2:14 çetvrtog Netanela, petog Radaja,
1Lj 2:15 æestog Osema, sedmoga Davida.
1Lj 2:16 Sestre im: Sarviju i Abigajilu. Sarvijini su sinovi bili: Abiæaj, Joab,
Asahel, trojica.
1Lj 2:17 Abigajila je rodila Amasu, Amasin je otac bio Jiæmaelac Jeter.
Kaleb
1Lj 2:18 Hesronov sin Kaleb imao je sa œenom Azubom i s Jeriotom
sinove, a sinovi su mu bili: Jeæer, Æobab i Ardon.
1Lj 2:19 Kad je umrla Azuba, uze Kaleb za œenu Efratu i ona mu rodi
Hura.
1Lj 2:20 Hur rodi Urija, a Uri rodi Besalelu.
1Lj 2:21 Potom Hesron uze køer Makira, oca Gileadova; uzeo ju je za
œenu kad mu je bilo æezdeset godina i ona mu rodi Seguba.
1Lj 2:22 Segub rodi Jaira, koji je imao dvadeset i tri grada u gileadskoj
zemlji.
1Lj 2:23 Ali su Geæurci i Aramejci osvojili od njih Jairova Sela, Kenat sa
selima, æezdeset gradova. To su sve osvojili sinovi Makira, oca
Gileadova.
1Lj 2:24 Kad je umro Hesron u Kaleb Efrati, Hesronova œena Abija rodi
mu Aæhura, oca Tekoina.
1Lj 2:25 Sinovi Jerahmeela, Hesronova prvenca, bili su: prvenac Ram,
pa Buna, Oren, Osem i Ahija.
1Lj 2:26 Jerahmeel je imao i drugu œenu, zvala se Atara, koja je bila
Onamova majka.
1Lj 2:27 Sinovi Rama, Jerahmeelova prvenca, bili su Maas, Jamin i
Eker.
1Lj 2:28 Onamovi su sinovi bili: Æamaj i Jada; Æamajevi sinovi: Nadab
i Abiæur.
1Lj 2:29 Abiæurova se œena zvala Abihajla, koja mu rodi Ahbana i Molida.
1Lj 2:30 Nadabovi su sinovi bili: Seled i Afajim, ali je Seled umro bez
djece.
1Lj 2:31 Sinovi su Afajimovi bili: Jiæi; Jiæijevi sinovi: Æeæan; Æeæanov sin
Ahlaj.
1Lj 2:32 Sinovi Jade, brata Æamajeva, bili su: Jeter i Jonatan; ali je Jeter
umro bez djece.
1Lj 2:33 Jonatanovi su sinovi bili: Pelet i Zaza.
To su bili Jerahmeelovi sinovi.
1Lj 2:34 Æeæan nije imao sinova, nego køeri; ali je Æeæan imao slugu
Egipøanina po imenu Jarhu.
1Lj 2:35 Zato je Æeæan dao køer sluzi Jarhi za œenu i ona mu rodi Ataja.
1Lj 2:36 Ataj rodi Natana, Natan rodi Zabada.
1Lj 2:37 Zabad rodi Eflala, Eflal rodi Obeda;
1Lj 2:38 Obed rodi Jehua, Jehu rodi Azarju,
1Lj 2:39 Azarja rodi Helesa, Heles rodi Elasu;
1Lj 2:40 Elasa rodi Sismaja, Sismaj rodi Æaluma,
1Lj 2:41 Æalum rodi Jekamju, Jekamja rodi Eliæamu.
1Lj 2:42 Sinovi Kaleba, Jerahmeelova brata, bili su: njegov prvenac
Meæa, otac Zifov; sinovi oca Mareæe bili su: Hebron.
1Lj 2:43 Hebronovi sinovi Korah, Tapuah, Rekem i Æema.
1Lj 2:44 Æema rodi Rahama, oca Jorkoamova, a Rekem rodi Æamaja.
1Lj 2:45 Æamajev je sin bio Maon, a Maon je bio otac Bet-Sarov.
1Lj 2:46 Efa, Kalebova inoça, rodila je Harana, Mosu i Gazeza; Haran
je rodio Gazeza.
1Lj 2:47 Johdajevi su sinovi bili: Regem, Jotam, Geæan, Felet, Efa i
Æaaf.
1Lj 2:48 Maaka, Kalebova inoça, rodila je Æebera i Tirhanu.
1Lj 2:49 Rodila je Æaafa, oca Madmanina, Æevu, oca Makbenina, i oca
Gibina; a Kalebova je køi bila Aksa.
1Lj 2:50 To su bili sinovi Kalebovi.
Hur
A sinovi Hura, Efratina prvenca: Æobal, otac Kirjat Jearimov,

339
1Lj 2:51 Salma, otac Betlehemov, i Haref, otac Bet-Gaderov.
1Lj 2:52 A sinovi Æobala, oca Kirjat Jearimova: Reaja, polovica
Manahaøana.
1Lj 2:53 Kirjatjearimske su porodice bile: Jitrani, Puøani, Æumaøani i
Miærani; od njih su potekli Soraøani i Eætaoljani.
1Lj 2:54 Salmini su sinovi: Betlehem, Netofaøani, Atrot, Bet Joab i
polovina Manahaøana, Saraøani.
1Lj 2:55 Knjiœevniçke obitelji koje su œivjele u Jabesu bile su: Tiraøani,
Simeaøani, Sukaøani. To su Kinejci koji su potekli od Hamata, oca
Rekabova doma.
Davidovi sinovi
1Lj 3:1 Ovo su Davidovi sinovi koji mu se rodiæe u Hebronu: prvenac
Amnon od Jizreelke Ahinoame, drugi Daniel od Karmelke Abigajle,
1Lj 3:2 treøi Abæalom, sin Maake, køeri Talmaja, geæurskoga kralja,
çetvrti Adonija, sin Hagitin,
1Lj 3:3 peti Æefatja od Abitale, æesti Jitream od njegove œene Egle.
1Lj 3:4 Æest mu se sinova rodilo u Hebronu, gdje je kraljevao sedam
godina i æest mjeseci; a trideset je i tri godine kraljevao u Jeruzalemu.
1Lj 3:5 Ovi mu se sinovi rodiæe u Jeruzalemu: Æimeja, Æobab, Natan i
Salomon; çetiri od Bat-Æebe, køeri Amielove.
1Lj 3:6 Jibhar, Eliæama, Elifalet,
1Lj 3:7 Nogah, Nefeg, Jafija,
1Lj 3:8 Eliæama, Elijada, Elifelet: devet.
1Lj 3:9 Sve Davidovi sinovi osim inoçkih sinova i njihove sestre Tamare.
Judini kraljevi
1Lj 3:10 Salomonov je sin bio Roboam, njegov sin Abija, njegov sin
Asa, njegov sin Joæafat,
1Lj 3:11 njegov sin Joram, njegov sin Ahazja, njegov sin Joaæ,
1Lj 3:12 njegov sin Amasja, njegov sin Azarja, njegov sin Jotam,
1Lj 3:13 njegov sin Ahaz, njegov sin Ezekija, njegov sin Manaæe,
1Lj 3:14 njegov sin Amon, njegov sin Joæija.
1Lj 3:15 Joæijini su sinovi bili: prvenac Johanan, drugi Jojakim, treøi
Sidkija, çetvrti Æalum.
1Lj 3:16 Jojakimovi su sinovi bili: Jekonija, njegov sin, i Sidkija, njegov
sin.
1Lj 3:17 Sinovi suœnja Jekonje bili su Æealtiel, njegov sin,
1Lj 3:18 Malkiram, Pedaja, Æenasar, Jekamja, Joæama i Nebadja.
1Lj 3:19 Pedajini su sinovi bili: Zerubabel i Æimej; Zerubabelovi sinovi:
Meæulam i Hananija, i sestra im Æelomita.
1Lj 3:20 Haæuba, Ohel, Berekja, Hasadja i Juæab-Hesed, njih petorica.
1Lj 3:21 Hananijini su sinovi bili: Pelatja i Jiæaja, Refajini sinovi, Arnanov
sin, Obadjin sin, Æekanijin sin.
1Lj 3:22 Æekanijini su sinovi bili: Æemaja, a Æemajini su sinovi bili: Hatuæ,
Jigal, Barijah, Nearja i Æafat, æestorica.
1Lj 3:23 Nearjini su sinovi bili Elijoenaj, Ezekija i Azrikam, trojica.
1Lj 3:24 Elijoenajevi su sinovi bili Hodavja, Elijaæib, Felaja, Akub, Johanan,
Delaja i Anani, sedmorica.
Juda - Æobal
1Lj 4:1 Judini su sinovi bili: Peres, Hesron, Karmi, Hur i Æobal.
1Lj 4:2 Æobalov sin Reaja rodi Jahata, a Jahat rodi Ahumaja i Lahada.
To su soratski rodovi.
1Lj 4:3 Ovo su sinovi od oca Etama: Jizreel, Jiæma i Jidbaæ, a njihovoj je
sestri bilo ime Haslelponija.
1Lj 4:4 Fenuel je bio otac Gedoru, a Ezer je bio Huæin otac.
Aæhur
To su bili sinovi Hura, prvenca Efrate, oca Betlehema.
1Lj 4:5 A otac Tekoe Aæhur imao je dvije œene, Helu i Naaru.
1Lj 4:6 Naara mu je rodila Ahuzama, Hefera, Temnance i Ahaætarce. To
su Naarini sinovi.
1Lj 4:7 Helini su sinovi bili: Seret, Sohar i Etnan.
1Lj 4:8 Kos rodi Anuba i Hasobebu i porodice Harumova sina Aharhela.
1Lj 4:9 Jabes je bio izvrsniji meåu braøom i mati mu je nadjela ime Jabes
govoreøi: “Rodila sam ga s bolom.”
1Lj 4:10 Jabes je prizvao Izraelova Boga govoreøi: “Ako me odista
blagoslivljaæ, raæiri moje podruçje, neka bude tvoja ruka uza me i saçuvaj
me oda zla, tako da se ne muçim!” Ispuni mu Bog za æto ga je molio.
1Lj 4:11 Æuhin brat Kelub rodi Mehira; on je bio Eætonov otac.
1Lj 4:12 Od Eætona poteçe Bet Rafa, Paseah i Tehina, otac Ir Nahaæa.
To su Rekini ljudi.
1Lj 4:13 A Kenazovi su sinovi bili: Otniel i Seraja. Otnielovi sinovi: Hatat
i Meonotaj.

340
1Lj 4:14 Meonotaj rodi Ofru; Æeraja rodi Joaba, oca onih æto œive u Dolini
rukotvoraca, jer bijahu rukotvorci.
1Lj 4:15 Sinovi Jefuneova sina Kaleba bili su: Ir, Ela i Naam; Elin je sin
bio Kenaz.
1Lj 4:16 Jehalelelovi su sinovi bili Zif, Zifa, Tirja i Asrael.
1Lj 4:17 Ezrini sinovi: Jeter, Mered, Efer i Jalon; Jeter rodi Mirjamu,
Æamaja i Jiæboha, Eætemoina oca.
1Lj 4:18 Njegova œena Judejka rodila je Jereda, Gedorova oca, Hebera,
Sokova oca, i Jekutiela, Zanoahova oca. To su bili sinovi Bitje,
faraonove køeri koju je za œenu uzeo Mered.
1Lj 4:19 Sinovi Hodijine œene, sestre Nahama, Keilina oca, bili su: Æimun,
otac Jomama Garmijca, i Eætemoa Maakaøanin.
1Lj 4:20 Æimunovi su sinovi bili: Amnon, Rina, Ben-Hanan i Tilon. Iæijevi
sinovi: Zohet i Ben-Zohet.
1Lj 4:21 Sinovi Judina sina Æele bili su: Er, Lekin otac, Lada, Mareæin
otac, i obitelji platnarske kuøe u Bet Aæbeji;
1Lj 4:22 Jokim i ljudi iz Kozebe Joaæ i Saraf, koji su vladali nad Moabom
i vratili se u Betlehem. Ali su to stari dogaåaji.
1Lj 4:23 To su bili lonçari koji su œivjeli u Netajimu i u Gederi kod kralja
i bili su ondje zaposleni u njega.
1Lj 4:24 Æimunovi su sinovi bili Nemuel, Jamin, Jarib, Zerah i Æaul.
1Lj 4:25 Njegov je sin bio Æalum, a njegov je sin Mibsam, njegov sin
Miæma.
1Lj 4:26 Miæmini su sinovi bili: Hamuel, sin mu, i njegov sin Zakur i njegov
sin Æimej.
1Lj 4:27 Æimej je imao æesnaest sinova i æest køeri; njegova braøa nisu
imala mnogo sinova, i sve njihove porodice nije bilo tako mnogo kao
Judinih sinova.
1Lj 4:28 Œivjeli su u Beer Æebi, Moladi i Hasar Æualu,
1Lj 4:29 u Bilhi, u Esemu, u Toladu,
1Lj 4:30 u Betuelu, u Hormi, u Siklagu,
1Lj 4:31 u Bet Markabotu, u Hasar Susimu, u Bet Biriju i u Æaarajimu. To
su bili njihovi gradovi do Davidova kraljevanja.
1Lj 4:32 A njihova su naselja bila: Etam i Ajin, Rimon, Token i Aæan, pet
gradova.
1Lj 4:33 I sva njihova naselja æto su bila oko tih gradova do Baala. To su
bili njihovi stanovi i njihovi plemenski popisi.
1Lj 4:34 Meæobad, Jamlek i Amasjin sin Joæa,
1Lj 4:35 Joel i Jehu, sin Joæibje, sina Serajina, sina Asielova,
1Lj 4:36 Elijoenaj, Jaakoba, Jeæohaja, Asaja, Adiel, Jesimiel i Benaja,
1Lj 4:37 Ziza, sin Æifija, sina Alonova, sina Jedajeva, sina Æimrijeva,
sina Æemajina.
1Lj 4:38 Ti su imenovani bili starjeæine svojim rodovima i njihove su se
porodice veoma umnoœile.
1Lj 4:39 Zato su otiæli do mjesta kako se ide u Gedor do istoçne strane
doline da traœe paæu stoci.
1Lj 4:40 Naæli su obilatu i dobru paæu i prostranu, sigurnu i mirnu zemlju.
Buduøi da su ondje prije œivjeli Hamovi potomci,
1Lj 4:41 Æimunovci, poimence popisani, navaliæe za vremena judejskoga
kralja Ezekije te razbiæe njihove æatore i njihove zaklone koji se naåoæe
ondje. Baciæe na njih kletvu, koja traje do danaænjega dana, i nastaniæe
se na njihovo mjesto jer su ondje bili paænjaci za njihovu stoku.
1Lj 4:42 Onda su neki meåu onima æto su pripadali Æimunovim sinovima,
njih pet stotina, izbili na planinu Seir, na çelu s Felatjom, Nearjom,
Refajom i Uzielom, Iæijevim sinovima.
1Lj 4:43 Oni pobiæe ostatak koji se spasio izmeåu Amaleçana i naseliæe
se ondje do danaænjega dana.
1Lj 5:1 Sinovi Izraelova prvenca Rubena. On je doista bio prvenac; ali
kad je oskvrnuo oçevu postelju, njegovo je pravo prvorodstva bilo dano
sinovima Izraelova sina Josipa, ali im nije bilo upisano u rodovnik,
1Lj 5:2 jer je Juda nadvladao meåu braøom, a od njega se rodio knez.
Ipak je pravo prvorodstva pripalo Josipu.
1Lj 5:3 Sinovi Izraelova prvenca Rubena bili su Henok, Falu, Hesron i
Karmi.
1Lj 5:4 Joelovi sinovi: njegov sin Æemaja, njegov sin Gog, njegov sin
Æimej,
1Lj 5:5 njegov sin Mika, njegov sin Reaja, njegov sin Baal,
1Lj 5:6 njegov sin Beera, koga je odveo u suœanjstvo asirski kralj Tiglat
Pileser; on je bio poglavar Rubenova plemena.
1Lj 5:7 Njegovoj braøi, po obiteljima, kad su se zapisali u plemenski
rodovnik po naraætajima, bio je poglavar Jeiel, Zaharija,

341
1Lj 5:8 Bela, sin Azazov, sin Æemin, sin Joelov. On je œivio u Aroeru i do
Neba i Baal Meona.
1Lj 5:9 Prema istoku njegova se zemlja prostirala do ulaza u pustinju,
od rijeke Eufrata, jer mu se stoka umnoœila u gileadskoj zemlji.
1Lj 5:10 Za Æaulovih vremena vojevali su s Hagrijcima koji su izginuli od
njihove ruke; tako su se naselili u njihove æatore po svemu istoçnom
podruçju od Gileada.
1Lj 5:11 Gadovi su sinovi œivjeli blizu njih u baæanskoj zemlji do Salke.
1Lj 5:12 Poglavar je bio Joel, a drugi Æafan, pa Janaj i Æafat u Baæanu.
1Lj 5:13 Njihova su braøa po svojim rodovima bila: Mihael, Meæulam,
Æeba, Joraj, Jakan, Zija, Eber, sedmorica.
1Lj 5:14 To su bili sinovi Abihajila, sina Hurija, sina Jaroaha, sina Gileada,
sina Mihaela, sina Jeæiæaja, sina Jahdona, sina Buza.
1Lj 5:15 Ahi, sin Abdiela, Gunijeva sina, bio je poglavar njihova roda.
1Lj 5:16 Œivjeli su u Gileadu i u njihovim zaseocima te po svim æaronskim
paænjacima do njihovih krajeva.
1Lj 5:17 Svi su bili zapisani u plemenski rodovnik za vremena judejskoga
kralja Jotama i za vremena izraelskoga kralja Jeroboama.
1Lj 5:18 Rubenovih i Gadovih sinova, i polovine Manaæeova plemena,
hrabrih junaka koji su nosili ætit i maç te zapinjali luk i bili vjeæti boju,
bijaæe çetrdeset tisuøa sedam stotina i æezdeset vojnika.
1Lj 5:19 Ratovali su protiv Hagrijaca, Iturejaca, Nafiæejaca i Nodabejaca.
1Lj 5:20 U boju su zavapili k Bogu i on ih je usliæao jer su se pouzdali u
njega: potpomognuti su protiv neprijatelja te su im predani u ruke Hagrijci
sa svim njihovim saveznicima.
1Lj 5:21 Zaplijenili su njihovu stoku - pedeset tisuøa deva, dvije stotine
i pedeset tisuøa ovaca i koza i dvije tisuøe magaraca - i odveli u ropstvo
sto tisuøa ljudi.
1Lj 5:22 Pobijenih je mnogo palo, jer je taj boj bio od Boga; onda se
naseliæe na njihovo mjesto do suœanjstva.
Pola Manaæeova plemena
1Lj 5:23 Sinovi polovine Manaæeova plemena nastanili su se u toj zemlji
od Baæana do Baal Hermona i Æenira i do Hermonske gore. I bijahu se
umnoœili.
1Lj 5:24 Ovo su bili poglavari njihovih rodova: Efer, Jiæi, Eliel, Azriel,
Jeremija, Hodavja i Jahdiel, hrabri junaci i ugledni muœevi: poglavari u
svojim rodovima.
1Lj 5:25 Ali kad su se iznevjerili Bogu svojih otaca i odali se preljubu s
bogovima naroda one zemlje koje je Bog iskorijenio pred njima,
1Lj 5:26 probudio je Izraelov Bog neprijateljstvo asirskoga kralja Pula i
neprijateljstvo asirskoga kralja Tiglat Pilesera. Oni su odveli u suœanjstvo
Rubenovo i Gadovo pleme i polovinu Manaæeova plemena. Doveli su ih
u Helah, Habor i Haru i na Gozansku rijeku do danaænjega dana.
1Lj 5:27 Levijevi su sinovi bili Geræom, Kehat i Merari.
1Lj 5:28 Kehatovi sinovi: Amram, Jishar, Hebron i Uziel.
1Lj 5:29 Amramovi sinovi: Aron, Mojsije i Mirjama. Aronovi sinovi: Nabad
i Abihu, Eleazar i Itamar.
1Lj 5:30 Eleazar rodi Pinhasa, Pinhas rodi Abiæuu;
1Lj 5:31 Abiæua rodi Bukija, Buki rodi Uziju;
1Lj 5:32 Uzija rodi Zerahju; Zerahja rodi Merajota.
1Lj 5:33 Merajot rodi Amarju; Amarja rodi Ahituba;
1Lj 5:34 Ahitub rodi Sadoka; Sadok rodi Ahimaasa;
1Lj 5:35 Ahimaas rodi Azarju, Azarja rodi Johanana;
1Lj 5:36 Johanan rodi Azarju, koji je bio sveøenik u Hramu æto ga je
sagradio Salomon u Jeruzalemu.
1Lj 5:37 Azarja rodi Amarju; Amarja rodi Ahituba;
1Lj 5:38 Ahitub rodi Sadoka, Sadok rodi Æaluma;
1Lj 5:39 Æalum rodi Hilkiju, Hilkija rodi Azarju;
1Lj 5:40 Azarja rodi Seraju; Seraja rodi Josadaka.
1Lj 5:41 Josadak je otiæao kad je Jahve odveo u suœanjstvo Judu i
Jeruzalem Nabukodonozorovom rukom.
Levijevci
1Lj 6:1 Levijevi su sinovi bili Geræom, Kehat i Merari.
1Lj 6:2 Evo imena Geræomovih sinova: Libni i Æimej.
1Lj 6:3 Kehatovi su sinovi bili: Amram, Jishar, Hebron i Uziel.
1Lj 6:4 Merarijevi sinovi: Mahli i Muæi. Ovo su rodovi Levijevaca po svojim
ocima.
1Lj 6:5 Od Geræoma: sin mu Libni, njegov sin Jahat, njegov sin Zima,
1Lj 6:6 njegov sin Joah, njegov sin Ido, njegov sin Zerah, njegov sin
Jeatraj.

342
1Lj 6:7 Kehatovi sinovi: sin mu Aminadab, njegov sin Korah, njegov sin
Asir,
1Lj 6:8 njegov sin Elkana, njegov sin Ebjasaf, njegov sin Asir;
1Lj 6:9 njegov sin Tahat, njegov sin Uriel, njegov sin Uzija, njegov sin
Æaul.
1Lj 6:10 Elkanini sinovi: Amasaj i Ahimot;
1Lj 6:11 njegov sin Elkana, njegov sin Sufaj, njegov sin Nahat;
1Lj 6:12 njegov sin Eliab, njegov sin Jeroham, njegov sin Elkana. Elkanini
sinovi:
1Lj 6:13 Samuel, njegov prvenac, drugi Abija.
1Lj 6:14 Merarijevi sinovi: Mahli, njegov sin Libni, njegov sin Æimej, njegov
sin Uza,
1Lj 6:15 njegov sin Æima, njegov sin Hagija, njegov sin Asaja.
1Lj 6:16 Ovo su oni koje je postavio David da se brinu za pjevanje u
Domu Jahvinu kad je Kovçeg ondje naæao svoje poçivaliæte;
1Lj 6:17 oni koji su sluœili pred Prebivaliætem, Æatorom sastanka,
pjevajuøi, dok nije Salomon sagradio Dom Jahvin u Jeruzalemu i koji su
obavljali sluœbu po propisanom redoslijedu.
1Lj 6:18 Evo onih æto su obavljali sluœbu i njihovih sinova: od Kehatovih
sinova: pjevaç Heman, sin Joela, sina Samuela,
1Lj 6:19 sina Elkane, sina Jerohama, sina Eliela, sina Toaha,
1Lj 6:20 sina Sifa, sina Elkane, sina Mahata, sina Amasaja,
1Lj 6:21 sina Elkane, sina Joela, sina Azarje, sina Sefanije,
1Lj 6:22 sina Tahata, sina Asira, sina Abjasafa, sina Koraha,
1Lj 6:23 sina Jishara, sina Kehata, sina Levija, sina Izraelova.
1Lj 6:24 Brat mu Asaf stajao je s desne strane; Asaf je bio sin Berekje,
sina Æime,
1Lj 6:25 sina Mihaela, sina Baaseja, sina Malkije,
1Lj 6:26 sina Etnija, sina Zeraha, sina Adaje,
1Lj 6:27 sina Etana, sina Zime, sina Æimeja,
1Lj 6:28 sina Jahata, sina Geræoma, sina Levijeva.
1Lj 6:29 Merarijevi sinovi, njihova braøa, stajala su mu s lijeve strane:
Etan, sin Kuæija, sina Abdija, sina Maluka,
1Lj 6:30 sina Haæabje, sina Amasje, sina Hilkije,
1Lj 6:31 sina Amsija, sina Banija, sina Æomera,
1Lj 6:32 sina Mahlija, sina Muæija, sina Merarija, sina Levijeva.
Ostali leviti
1Lj 6:33 Njihova braøa leviti bili su postavljeni za svu sluœbu u svetom
Prebivaliætu, u Domu Boœjem.
1Lj 6:34 Aron i njegovi sinovi prinosili su kad na œrtveniku za paljenice
i na kadionom œrtveniku, obavljajuøi sav posao u Svetinji nad svetinjama
i izvræujuøi obred pomirenja nad Izraelom, prema svemu æto je zapovjedio
Boœji sluga Mojsije.
1Lj 6:35 Ovo su Aronovi sinovi: sin mu Eleazar, njegov sin Pinhas, njegov
sin Abiæua,
1Lj 6:36 njegov sin Buki, njegov sin Uzi, njegov sin Zerahja,
1Lj 6:37 njegov sin Merajot, njegov sin Amarja, njegov sin Ahitub,
1Lj 6:38 njegov sin Sadok, njegov sin Ahimaas.
1Lj 6:39 Ovo su im boraviæta po naseljima u njihovu podruçju:
Aronovim sinovima od Kehatove obitelji - jer na njih je pao œdrijeb -
1Lj 6:40 dali su Hebron u judejskoj zemlji s paænjacima oko njega.
1Lj 6:41 Gradsko polje i njegova sela dali su Jefuneovu sinu Kalebu.
1Lj 6:42 Dali su, dakle, Aronovim sinovima gradove-utoçiæta Hebron i
Libnu s paænjacima, Jatir i Eætemou s paænjacima,
1Lj 6:43 Hilez s paænjacima, Debir s paænjacima,
1Lj 6:44 Aæan s paænjacima i Bet Æemeæ s paænjacima.
1Lj 6:45 Od Benjaminova plemena: Gebu s paænjacima, Alemet s
paænjacima i Anatot s paænjacima; dakle trinaest gradova po njihovim
rodovima.
1Lj 6:46 Ostalim Kehatovim sinovima prema plemenskim rodovima
pripalo je œdrijebom deset gradova od polovine Manaæeova plemena.
1Lj 6:47 Geræomovim sinovima po njihovim rodovima pripalo je od
Jisakarova plemena, od Aæerova plemena, od Naftalijeva plemena i od
Manaæeova plemena u Baæanu trinaest gradova.
1Lj 6:48 Merarijevim sinovima po njihovim rodovima pripalo je œdrijebom
od Rubenova plemena, od Gadova plemena i od Zebulunova plemena
dvanaest gradova.
1Lj 6:49 Tako su Izraelovi sinovi dali levitima te gradove s paænjacima.
1Lj 6:50 Dali su œdrijebom od plemena Judinih sinova, od plemena
Æimunovih sinova i od plemena Benjaminovih sinova te gradove koje
su spomenuli poimence.

343
1Lj 6:51 Onima koji su bili od rodova Kehatovih sinova te dobili œdrijebom
gradove od Efrajimova plemena
1Lj 6:52 dali su kao gradove-utoçiæta Æekem s paænjacima u Efrajimovoj
gori i Gezer s paænjacima,
1Lj 6:53 Jokmeam s paænjacima, Bet Horon s paænjacima,
1Lj 6:54 Ajalon s paænjacima i Gat-Rimon s paænjacima.
1Lj 6:55 Od polovine Manaæeova plemena dali su rodovima ostalih
Kehatovih sinova: Aner s paænjacima i Bileam s paænjacima.
1Lj 6:56 Geræomovim sinovima dali su od rodova polovine Manaæeova
plemena Golan u Baæanu s paænjacima i Aætarot s paænjacima.
1Lj 6:57 Od Jisakarova plemena Kedeæ s paænjacima, Dobrat s
paænjacima,
1Lj 6:58 Ramot s paænjacima i Anem s paænjacima.
1Lj 6:59 Od Aæerova plemena Maæal s paænjacima, Abdon s paænjacima,
1Lj 6:60 Hukok s paænjacima i Rehob s paænjacima.
1Lj 6:61 Od Naftalijeva plemena Kedeæ u Galileji s paænjacima, Hamon
s paænjacima i Kirjatajim s paænjacima.
1Lj 6:62 Ostalim Merarijevim sinovima dali su od Zebulunova plemena
Rimon s paænjacima i Tabor s paænjacima.
1Lj 6:63 S onu stranu Jordana, prema Jerihonu, na istoçnoj strani
Jordana, dali su im od Rubenova plemena Beser u pustinji s paænjacima,
Jahsu s paænjacima,
1Lj 6:64 Kedemot s paænjacima i Mefaat s paænjacima.
1Lj 6:65 Od Gadova plemena Ramot u Gileadu s paænjacima,
Mahanajim s paænjacima,
1Lj 6:66 Heæbon s paænjacima i Jazer s paænjacima.
Jisakar
1Lj 7:1 Jisakarovi su sinovi bili Tola i Fua, Jaæub i Æimron, njih çetvorica.
1Lj 7:2 Tolini sinovi: Uzi, Refaja, Jeriel, Jahmaj, Jibsam i Samuel, glavari
obitelji od Tole, hrabri junaci svrstani po srodstvu; bilo ih je na broju za
Davidova vremena dvadeset i dvije tisuøe i æest stotina.
1Lj 7:3 Uzijevi sinovi: Jizrahja; Jizrahjini sinovi: Mihael, Obadja, Joel i
Jiæija, u svemu pet glavara.
1Lj 7:4 S njima je po obiteljima srodnih bilo u vojnim çetama za rat trideset
i æest tisuøa ljudi, jer su imali mnogo œena i sinova.
1Lj 7:5 Njihove braøe po svim Jisakarovim rodovima, hrabrih junaka,
bilo je svega osamdeset i sedam tisuøa i svi su bili popisani u plemenskim
rodovnicima.
Benjamin
1Lj 7:6 Benjaminovi sinovi: Bela, Beker i Jediael, njih trojica.
1Lj 7:7 Belini sinovi: Esbon, Uzi, Uziel, Jerimot i Iri, pet obiteljskih glavara,
hrabrih junaka; u plemenskom popisu bilo je zapisanih dvadeset dvije
tisuøe i trideset çetiri.
1Lj 7:8 Bekerovi sinovi: Zimra, Joaæ, Eliezer, Elijoenaj, Omri, Jerimot,
Abija, Anatot i Alamet, svi Bekerovi sinovi.
1Lj 7:9 U plemenskom popisu po koljenima, po obiteljskim glavarima,
hrabrih junaka, bilo je zapisano dvadeset tisuøa i dvije stotine.
1Lj 7:10 Jediaelovi sinovi: Bilhan, Bilhanovi sinovi: Jeuæ, Benjamin,
Ahud, Kenaana, Zetan, Taræiæ i Ahiæahar.
1Lj 7:11 Svih Jediaelovih sinova po obiteljskim glavarima, hrabrih junaka,
bilo je sedamnaest tisuøa i dvije stotine, sve za rat sposobnih.
1Lj 7:12 Æupim i Hupim. Sinovi Irovi: Huæim; njegov sin Aher.
1Lj 7:13 Naftalijevi sinovi: Jahasiel, Guni, Jeser i Æalum. Bilhini sinovi.
1Lj 7:14 Manaæeovi sinovi: Asriel, koga je rodila Manaæeova inoça
Aramejka; ona je rodila i Makira, Gileadova oca.
1Lj 7:15 Makir je oœenio Hupima i Æupima; sestra mu se zvala Maaka;
ime drugome bilo je Selofhad, a Selofhad je imao køeri.
1Lj 7:16 Makirova œena Maaka rodila je sina, komu je nadjela ime Pereæ.
Bratu mu je dala ime Æareæ, a njegovi su sinovi bili Ulam i Rakem.
1Lj 7:17 Ulamovi sinovi: Bedan. To su sinovi Gileada, sina Makira,
Manaæeova sina.
1Lj 7:18 Njegova sestra Hamoleketa rodila je Iæhoda, Abiezera i Mahlu.
1Lj 7:19 Æemidini su sinovi bili: Ahjan, Æekem, Likhi i Aniam.
1Lj 7:20 Efrajimovi sinovi: Æutelah, njegov sin Bered, njegov sin Tahat,
njegov sin Elada, njegov sin Tahat,
1Lj 7:21 njegov sin Zabad, njegov sin Æutelah, Ezer i Elad.
Njih su ubili gatski graåani, roåeni u zemlji, jer su siæli da im otmu stoku.
1Lj 7:22 Zato je njihov otac Efrajim tugovao dugo vremena, a braøa su
mu odlazila da ga tjeæe.
1Lj 7:23 Onda je uæao k svojoj œeni i ona je zatrudnjela i rodila sina, a on
mu nadjenu ime Berija, jer se nesreøa dogodila u njegovoj kuøi.

344
1Lj 7:24 Køi mu je bila Æeera, koja je sagradila Donji i Gornji Bet Horon
i Uzen Æeeru.
1Lj 7:25 Sin mu je bio Refah i Reæef, njegov sin Telah, njegov sin Tahan,
1Lj 7:26 njegov sin Ladan, njegov sin Amihud, njegov sin Eliæama,
1Lj 7:27 njegov sin Nun, njegov sin Joæua.
1Lj 7:28 Njihov posjed i njihova naselja bili su Betel i njegova sela, s
istoka Naaran, sa zapada Gazer i njegova sela, Æekem i njegova sela
do Gaze s njezinim selima.
1Lj 7:29 U rukama Manaæeovih sinova bio je Bet Æean sa svojim selima,
Tanak sa svojim selima, Megido sa svojim selima, Dor sa svojim selima.
U njima su œivjeli sinovi Izraelova sina Josipa.
1Lj 7:30 Aæerovi su sinovi bili: Jimna, Jiæva, Jiævi i Berija, i njihova sestra
Seraha.
1Lj 7:31 Berijini sinovi: Heber i Malkiel; on je bio Birzajitov otac.
1Lj 7:32 Heber postade otac Jafletu, Æomeru, Hotamu i njihovoj sestri
Æui.
1Lj 7:33 Jafletovi su sinovi bili: Pasak, Bimhal i Aævat; to su bili Jafletovi
sinovi.
1Lj 7:34 A sinovi njegova brata Æomera: Rohga, Huba i Aram.
1Lj 7:35 Sinovi njegova brata Helema: Sofah, Jimna, Æeleæ i Amal.
1Lj 7:36 Sofahovi sinovi: Suah, Harnefer, Æual, Beri, Jimra,
1Lj 7:37 Beser, Hod, Æama, Æilæa, Jitran i Bera.
1Lj 7:38 Jeterovi sinovi: Jefune, Fispa i Ara.
1Lj 7:39 Ulini sinovi: Arah, Haniel i Risja.
1Lj 7:40 Svi su oni bili Aæerovi sinovi, obiteljski glavari, probrani hrabri
junaci, glavari meåu knezovima; kad su bili popisani, bilo ih je dvadeset
i æest tisuøa ljudi u bojnim çetama.
1Lj 8:1 Benjamin rodi prvenca Belu, drugog Aæbela, treøeg Ahraba,
1Lj 8:2 çetvrtog Nohu i petog Rafu.
1Lj 8:3 Belini su sinovi bili: Adar, Gera, Ehudov otac,
1Lj 8:4 Abiæua, Naaman, Ahoah,
1Lj 8:5 Gera, Æefufan i Huram.
U Gebi
1Lj 8:6 Oni su bili Ehudovi sinovi i bili su obiteljski glavari onima koji su
œivjeli u Gebi, odakle su ih odveli u suœanjstvo u Manahat;
1Lj 8:7 Naaman, Ahija i Gera; on ih je vodio u suœanjstvo i rodio Uzu i
Ahihuda.
1Lj 8:8 Æaharajim, poæto je otpustio œene Huæimu i Baru, dobio je sinove
u Moapskom polju:
1Lj 8:9 sa svojom œenom Hodeæom imao je sinove Jobaba, Sibju, Meæu,
Malkama,
1Lj 8:10 Jeusa, Sakju i Mirmu; to su bili njegovi sinovi, obiteljski glavari.
U Onu i Ludu
1Lj 8:11 S Huæimom je rodio Abituba i Elpaala.
1Lj 8:12 Elpaalovi su sinovi bili: Eber, Miæam i Æamed; on je sagradio
Ono i Lod s njihovim selima.
U Ajalonu
1Lj 8:13 Zatim Berija i Æema. Oni su bili obiteljski glavari onima koji su
œivjeli u Ajalonu i istjerali su gatske stanovnike.
1Lj 8:14 Njegov brat: Æeæak.
U Jeruzalemu Jeremot,
1Lj 8:15 Zabadja, Arad i Eder,
1Lj 8:16 Mihael, Jiæpa i Joha bili su Berijini sinovi.
1Lj 8:17 Zebadja, Meæulam, Hizki, Haber,
1Lj 8:18 Jiæmeraj, Jizlia i Jobab bili su Elpaalovi sinovi.
1Lj 8:19 Jakim, Zikri, Zabdi,
1Lj 8:20 Elijoenaj, Siltaj, Eliel,
1Lj 8:21 Adaja, Beraja i Æimrat bili su Æimijevi sinovi.
1Lj 8:22 Jiæpan, Eber, Eliel,
1Lj 8:23 Abdon, Zikri, Hanan,
1Lj 8:24 Hananija, Elam, Antotija,
1Lj 8:25 Jifdeja, Fenuel bili su Æeæakovi sinovi.
1Lj 8:26 Æamæeraj, Æeharja, Atalija,
1Lj 8:27 Jaareæja, Elija i Zikri bili su Jerohamovi sinovi.
1Lj 8:28 To su bili glavari obitelji svrstanih po koljenima. Œivjeli su u
Jeruzalemu.
1Lj 8:29 U Gibeonu su œivjeli: praotac Gibeon, çija se œena zvala Maaka.
1Lj 8:30 Njegov je sin prvenac bio Abdon, pa Sur, Kiæ, Baal, Nadab,
1Lj 8:31 Gedor, Ahjo, Zaker,
1Lj 8:32 i Miklot, koji je rodio Æimu; pa su i oni œivjeli kod svoje braøe u
Jeruzalemu, sa svojom braøom.

345
1Lj 8:33 Ner rodi Kiæa, a Kiæ rodi Æaula, Æaul rodi Jonatana, Malki-Æua,
Abinadaba, Eæbaala,
1Lj 8:34 Jonatanov je sin bio Merib Baal; Merib Baal rodi Miku.
1Lj 8:35 Mikini su sinovi bili: Piton, Melek, Tarea i Ahaz.
1Lj 8:36 Ahaz rodi Joadu; Joada rodi Alemeta, Azmaveta i Zimrija; Zimri
rodi Mosu.
1Lj 8:37 Mosa rodi Biniju, çiji je sin bio Rafa, a njegov sin Elasa, njegov
sin Asel.
1Lj 8:38 Asel je imao æest sinova, kojima su imena: Azrikam, njegov
prvenac, Bokru, Jiæmael, Æearja, Obadja i Hanan; svi su oni bili Aselovi
sinovi.
1Lj 8:39 Sinovi njegova brata Eæeka bili su: Ulam, prvenac mu, drugi
Jehuæ, treøi Elifelet.
1Lj 8:40 Ulamovi su sinovi bili hrabri junaci koji su zapinjali luk i imali
mnogo sinova i unuka, sto pedeset. Svi su oni bili od Benjaminovih
sinova.
Sveti grad Jeruzalem
1Lj 9:1 Svi su Izraelci bili upisani u plemenskim rodovnicima, a zapisani
su i u Knjizi izraelskih kraljeva. A Judejci su zbog nevjere bili odvedeni
u suœanjstvo u Babilon.
1Lj 9:2 Prvi su stanovnici na svojem posjedu i u svojim gradovima bili
Izraelci, sveøenici, leviti i netinci.
1Lj 9:3 U Jeruzalemu su œivjeli ljudi od Judinih sinova, od Benjaminovih
sinova, od Efrajimovih i Manaæeovih sinova, i to:
1Lj 9:4 Utaj, sin Amihuda, sina Omrija, sina Imrija, sina Banija, od sinova
Judina sina Peresa.
1Lj 9:5 Od Æilonaca: Asaja, prvenac, sa svojim sinovima.
1Lj 9:6 Od Zarehovih sinova: Jeuel i njegova braøa, æest stotina i
devedeset.
1Lj 9:7 Od Benjaminovih sinova Salu, sin Meæulama, sina Hodavje,
Hasenuina sina;
1Lj 9:8 Ibneja, Jerohamov sin, i Ela, sin Uzije, Mokrijeva sina, i Meæulam,
sin Æefatje, sina Reuela, Ibnijina sina.
1Lj 9:9 Imali su po svojim rodovima devet stotina pedeset i æestero braøe.
Svi su oni bili glavari, svaki svoga roda.
1Lj 9:10 Od sveøenika: Jedaja, Jojarib i Jakin,
1Lj 9:11 Azarja, sin Hilkije, sina Meæulama, sina Sadoka, sina Merajota,
Ahitubova sina, predstojnik Doma Boœjeg.
1Lj 9:12 Adaja, sin Jerohama, sina Paæhura, Malkijina sina, Masaj, sin
Adiela, sina Jahzere, sina Meæulama, sina Meæilemita, Imerova sina.
1Lj 9:13 Njihove braøe, glava obitelji, boraca æto su obavljali sluœbu u
Domu Boœjem, bilo je tisuøu sedam stotina i æezdeset.
1Lj 9:14 Od levita Æemaja, sin Haæuba, sin Azrikama, Haæabjina sina,
izmeåu Merarijevih sinova;
1Lj 9:15 Bakbakar, Hereæ, Galal i Matanija, sin Mike, sina Zikrija, Asafova
sina;
1Lj 9:16 Obadja, sin Æemaje, sina Galala, Jedutunova sina, i Berekja,
sin Ase, Elkanina sina, koji je œivio u Netofatskim selima.
1Lj 9:17 Vratari: Æalum, Akub, Talmon i Ahiman, i njihova braøa; Æalum
je bio poglavar,
1Lj 9:18 i dosad je bio na kraljevskim vratima prema istoku. Oni su bili
vratari po çetama levita.
1Lj 9:19 Æalum, sin Korea, sina Abjasafa, Korahova sina, sa svojom
braøom Korahovcima iz njihove obitelji, bili su odgovorni za bogosluœje;
oni su çuvali pragove Æatora, dok su njihovi oci çuvali ulaz u Jahvin
tabor.
1Lj 9:20 Eleazarov sin Pinhas bio je predstojnik nad njima nekada (Jahve
bio s njim!).
1Lj 9:21 Meæelemjin sin Zaharija bio je vratar na vratima Æatora sastanka.
1Lj 9:22 Svih izabranih vratara pragova bilo je dvjesta i dvanaest. Bili su
upisani u rodovnike u svojim selima. Postavili su ih u sluœbu David i
vidjelac Samuel zbog njihove vjernosti.
1Lj 9:23 Oni i njihovi sinovi çuvali su straœu na vratima Doma Jahvina,
Doma Æatora.
1Lj 9:24 Vratari su stajali na çetiri strane: na istoku, na zapadu, na sjeveru
i na jugu.
1Lj 9:25 Njihova braøa po selima dolazila su od vremena do vremena
da im se pridruœe po sedam dana.
1Lj 9:26 Samo su çetiri vratarska predstojnika bila neprestano u sluœbi.
Bili su leviti, postavljeni nad sobama i nad riznicama Boœjega Doma.

346
1Lj 9:27 Noøivali su oko Boœjega Doma jer im je bila duœnost da straœare
i da otkljuçavaju svako jutro.
1Lj 9:28 Neki su od njih bili odgovorni za bogosluœno posuåe. Prebrojavali
su ga kad bi ga unosili i kad bi ga iznosili.
1Lj 9:29 Neki su se od njih brinuli za pokuøstvo, sve posveøene stvari,
fino braæno, vino, ulje, tamjan i miomirise;
1Lj 9:30 a neki od sveøeniçkih sinova mijeæali su pomast od miomirisa.
1Lj 9:31 Matitja, jedan od levita, prvenac Æaluma Korahovca, brinuo se
za stvari koje se peku na tavi.
1Lj 9:32 Neki od Kehatovaca, njihove braøe, bili su odgovorni za kruhove
æto se postavljaju svake subote.
1Lj 9:33 Oni su bili i pjevaçi, glavari levitskih obitelji. Kad su bili slobodni,
œivjeli su u hramskih sobama, jer su dan i noø bili na duœnosti.
1Lj 9:34 To su bili glavari levitskih obitelji prema svom srodstvu. Ti su
poglavari œivjeli u Jeruzalemu.
Æaulovo rodoslovlje
1Lj 9:35 U Gibeonu su œivjeli: Gibeonov otac Jeiel, çijoj je œeni bilo ime
Maaka.
1Lj 9:36 Sin mu je prvenac bio Abdon, pa Sur, Kiæ, Baal, Ner, Nadab,
1Lj 9:37 Gedor, Ahjo, Zaharija i Miklot.
1Lj 9:38 Miklot rodi Æimeama. I oni su œivjeli u Jeruzalemu, naprama
svojoj braøi.
1Lj 9:39 Ner rodi Kiæa; a Kiæ rodi Æaula; Æaul rodi Jonatana, Malki-Æuu,
Abinadaba i Eæbaala.
1Lj 9:40 Jonatanov je sin bio Merib Baal. Merib Baal rodi Miku.
1Lj 9:41 Mikini su sinovi bili: Piton, Melek, Tahrea i Ahaz.
1Lj 9:42 Ahaz rodi Jaru; Jara rodi Alemeta, Azmaveta i Zimrija; Zimri
rodi Mosu.
1Lj 9:43 Mosa rodi Binu; njegov je sin bio Rafaja, njegov sin Elasa,
njegov sin Asel.
1Lj 9:44 Asel je imao æest sinova, kojima su imena: Azrikam, Bokru,
Jiæmael, Æearja, Obadja i Hanan; to su Aselovi sinovi.
Æaulova smrt
1Lj 10:1 Filistejci su zavojætili na Izraelce. Izraelci su pobjegli pred njima
i padali pobijeni po gori Gilboi.
1Lj 10:2 Filistejci stisnuæe Æaula i njegove sinove i pogubiæe Æaulove
sinove Jonatana, Abinadaba i Malki-Æuu.
1Lj 10:3 Boj je postao œeæøi oko Æaula. Iznenadiæe ga strijelci s lukovima
i on pade ranjen od strijelaca.
1Lj 10:4 Tada Æaul reçe svome ætitonoæi: “Izvuci svoj maç i probodi me
da ne doåu ti neobrezanci i ne narugaju mi se.” Ali se njegov ætitonoæa
prestravi i ne htjede toga uçiniti. Zato Æaul uze maç i baci se na njega.
1Lj 10:5 Kad je ætitonoæa vidio da je Æaul umro, baci se i on na svoj maç
i umrije s njim.
1Lj 10:6 Tako onog dana pogiboæe zajedno Æaul, njegova tri sina i sav
njegov dom.
1Lj 10:7 Kad su svi Izraelci koji su bili u dolini vidjeli da su sinovi Izraelovi
pobjegli i da je poginuo Æaul sa sinovima, ostavili su svoje gradove i
razbjeœali se. Filistejci doåoæe i nastaniæe se u njima.
1Lj 10:8 Kad su sutradan doæli Filistejci da oplijene pobijene, naæli su
Æaula s njegovim sinovima gdje leœe mrtvi na gori Gilboi.
1Lj 10:9 Svukavæi ga, uzeæe mu glavu i oruœje te poslaæe po filistejskoj
zemlji unaokolo javljajuøi veselu vijest svojim idolima i narodu.
1Lj 10:10 Potom su oruœje metnuli u hram svoga boga, a lubanju mu
izloœili u Dagonovu hramu.
1Lj 10:11 Kad su çuli svi Jabeæ-Gileaåani æto su Filistejci uçinili od Æaula,
1Lj 10:12 ustali su svi hrabri ljudi i uzeli Æaulovo mrtvo tijelo i tjelesa
njegovih sinova i, donijevæi ih u Jabeæ, pokopali su njihove kosti pod
tamarisom u Jabeæu; i postiæe sedam dana.
1Lj 10:13 Tako je poginuo Æaul za svoju nevjeru kojom se iznevjerio
Jahvi: nije drœao Jahvine zapovijedi i povrh toga je pitao za savjet
bajaçicu,
1Lj 10:14 a nije pitao Jahvu; zato ga je ubio i prenio kraljevstvo na Jiæajeva
sina Davida.
1Lj 11:1 Tada se skupiæe svi Izraelci k Davidu u Hebron i rekoæe: “Evo,
mi smo od tvoje kosti i tvojeg mesa.
1Lj 11:2 Joæ prije, dok je Æaul bio kralj, ti si upravljao svim pokretima
Izraela; Jahve, tvoj Bog, rekao ti je: ‘Ti øeæ pasti moj izraelski narod i ti
øeæ biti knez nad mojim narodom Izraelom.’”
1Lj 11:3 Tako doåoæe sve izraelske starjeæine kralju u Hebron, a kralj
David s njima sklopi savez u Hebronu pred Jahvom i pomazaæe Davida

347
za kralja nad Izraelom, kako bijaæe Jahve rekao Samuelu.
Osvojenje Jeruzalema
1Lj 11:4 Onda je otiæao David sa svim Izraelom na Jeruzalem, a to je
Jebus, jer su ondje bili Jebusejci i œivjeli su u onoj zemlji.
1Lj 11:5 Ali su Jebusejci poruçili Davidu: “Neøeæ uøi ovamo!” Ipak David
osvoji Sionsku tvråavu, to jest Davidov grad.
1Lj 11:6 Jer je David rekao: “Tko prvi porazi Jebusejce, bit øe vrhovni
vojvoda i knez.” Prvi se popeo Sarvijin sin Joab i postao vojvoda.
1Lj 11:7 Tada se David nastanio u toj tvråavi; zato su je prozvali Davidovim
gradom.
1Lj 11:8 Sazidao je tada grad unaokolo, od Milona do ograde, a Joab je
obnovio ostali dio grada.
1Lj 11:9 David je postajao sve silniji, jer je Jahve nad vojskama bio s
njim.
1Lj 11:10 Evo vojvoda Davidovim junacima koji su junaçki radili uza
njega za njegovo kraljevstvo sa svim Izraelom da ga po Jahvinoj rijeçi
zakralje nad Izraelom.
1Lj 11:11 Evo popisa Davidovih junaka: Hakmonijev sin Jaæobam, glavar
nad tridesetoricom; on je mahnuo svojim kopljem na tri stotine i pobio ih
odjednom.
1Lj 11:12 Za njim Dodonov sin Eleazar, Ahoæanin, jedan izmeåu tri
junaka.
1Lj 11:13 On je bio s Davidom u Pas Damimu, kad su se Filistejci skupili
na boj, a ondje je bilo polje puno jeçma; kad je narod poçeo bjeœati
ispred Filistejaca,
1Lj 11:14 oni su stali usred toga polja i obranili ga pobivæi Filistejce.
Tako im Jahve dade veliku pobjedu.
1Lj 11:15 Trojica su izmeåu tridesetorice jednom siæla do hridi k Davidu
u Adulamsku peøinu kad su filistejske çete stajale u taboru u Refaimskoj
dolini.
1Lj 11:16 David je tada bio u svojoj kuli, a filistejska je posada tada bila
u Betlehemu.
1Lj 11:17 David uzdahnu: “O kad bi me tko napojio vodom iz betlehemskoga
studenca æto je kod vrata!”
1Lj 11:18 Tada ta trojica prodrijeæe kroz filistejski tabor i, zahvativæi vode
iz betlehemskoga studenca æto je kod vrata, donesoæe je i dadoæe Davidu.
Ali je David ne htjede piti nego je proli kao ljevanicu Jahvi
1Lj 11:19 govoreøi: “Ne dao mi moj Bog da to uçinim! Zar da pijem krv
ovih ljudi? Ta izlaœuøi œivot pogibli donijeli su vode.” I nije htio piti. To su,
eto, uçinila ta tri junaka.
1Lj 11:20 Abiæaj, Joabov brat, bio je vojvoda nad tridesetoricom; on je
vitlao kopljem na tri stotine, pobio ih i proslavio se meåu tridesetoricom.
1Lj 11:21 Bio je meåu trojicom ugledniji od druge dvojice i bio im vojvoda,
ali prve trojice nije dostigao.
1Lj 11:22 Jojadin sin Benaja, junak iz Kabseela, bogat junaçkim djelima,
ubio je dva sina Ariela iz Moaba; on je jednoga snjeœnog dana siæao i
ubio lava usred jame.
1Lj 11:23 Ubio je i nekog Egipøanina, çovjeka od pet lakata. Egipøanin
je imao u ruci koplje kao tkalaçko vratilo, a on je iziæao preda njega sa
ætapom i, istrgavæi Egipøaninu koplje iz ruke, ubio ga njegovim kopljem.
1Lj 11:24 To je uçinio Jojadin sin Benaja i proslavio se imenom meåu
ona tri junaka.
1Lj 11:25 Bio je najznamenitiji meåu tridesetoricom, ali one prve trojice
nije dostigao. David ga postavi za zapovjednika svoje tjelesne straœe.
1Lj 11:26 Hrabri su junaci bili: Joabov brat Asahel, Dodonov sin Elhanan
iz Betlehema,
1Lj 11:27 Haroranin Æamot, Pelonjanin Heles;
1Lj 11:28 Akeæov sin Ira, Tekoanin, Abiezer Anatoøanin;
1Lj 11:29 Sibkaj Huæaøanin, Ilaj Ahoæanin;
1Lj 11:30 Mahraj Netofaøanin, Baanin sin Heled, Netofaøanin;
1Lj 11:31 Ribajev sin Itaj iz Gibeata sinova Benjaminovih, Benaja Piratonjanin;
1Lj 11:32 Huraj iz Gaaækih potoka, Abiel Arbaøanin;
1Lj 11:33 Azmavet Bahurimljanin, Eljahba Æaalbonjanin.
1Lj 11:34 Sinovi Haæema Gizonjanina: Sagejin sin Jonatan, Hararanin;
1Lj 11:35 Sakarov sin Ahiam, Hararanin, Urov sin Elipal;
1Lj 11:36 Hefer Mekeranin, Ahija Pelonjanin;
1Lj 11:37 Hesro Karmelac, Ezbajev sin Naaraj;
1Lj 11:38 Natanov brat Joel, Hagrijev sin Mibhar;
1Lj 11:39 Amonac Selek, Beroøanin Nahraj, ætitonoæa Sarvijina sina
Joaba;

348
1Lj 11:40 Ira Jitranin, Gareb Jitranin;
1Lj 11:41 Urija Hetit, Ahlajev sin Zabad;
1Lj 11:42 Æizin sin Adina, Rubenovac, vojvoda Rubenova plemena, i s
njime tridesetorica.
1Lj 11:43 Maakin sin Hanan i Joæafat Mitnjanin.
1Lj 11:44 Uzija Aætaroøanin, Æama i Jeiel, sinovi Aroerca Hotama;
1Lj 11:45 Æimrijev sin Jediael i njegov brat Joha Tiæanin.
1Lj 11:46 Mahavac Eliel i Elnaamovi sinovi Jeribaj i Joæavja i Moabac
Jitma;
1Lj 11:47 Eliel i Obed i Mesobajanin Jaasiel.
1Lj 12:1 Evo onih æto doåoæe k Davidu u Siklag dok se joæ uklanjao od
Kiæeva sina Æaula i bili su mu meåu junacima pomagaçi u boju;
1Lj 12:2 umjeli su rukovati lukom i desnicom i ljevicom i znali se sluœiti
kamenjem i strijelama.
Izmeåu Æaulove braøe, Benjaminovaca:
1Lj 12:3 vojvoda Ahiezer i Joaæ, sinovi Gibeanca Æemaje, pa Jeziel i
Pelet, Azmavetovi sinovi, i Beraka i Jehu Anatoøanin;
1Lj 12:4 Gibeonac Iæmaja, junak meåu tridesetoricom i nad tridesetoricom,
1Lj 12:5 Jeremija, Jahaziel, Johanan i Jozabad Gederoøanin;
1Lj 12:6 Eluzaj, Jerimot, Bealja, Æemarja i Æefatja Harufejac;
1Lj 12:7 Elkana, Jiæija, Azarel, Joezer i Jaæobam Korhinjani,
1Lj 12:8 Joel i Zebadja, sinovi Jerohama Gedorca.
1Lj 12:9 Neki su Gadovci preæli k Davidu u tvråavu u pustinju, hrabri
junaci, ratnici vjeæti boju, naoruœani ætitom i kopljem; lica im bijahu kao
lavovska, a brzi bijahu kao gazele po gorama: 1Lj 12:10 vojvoda Ezer,
drugi Obadja, treøi Eliab;
1Lj 12:11 çetvrti Miæmana, peti Jeremija,
1Lj 12:12 æesti Ataj, sedmi Eliel;
1Lj 12:13 osmi Johanan, deveti Elzabad,
1Lj 12:14 deseti Jeremija, jedanaesti Makbanaj.
1Lj 12:15 To su bile od Gadovih sinova vojne starjeæine, najmanji nad
stotinom, a najveøi nad tisuøom.
1Lj 12:16 To su oni koji su prvoga mjeseca preæli preko Jordana kad se
razlio preko svih svojih obala i koji su rastjerali sve stanovnike iz dubokih
dolina na istok i na zapad.
1Lj 12:17 Doæli su i od Benjaminovih i Judinih sinova k Davidu u tvråavu.
1Lj 12:18 David je izaæao pred njih i, progovorivæi, rekao im: “Ako dolazite
s mirom k meni da mi pomognete, moje øe se srce ujediniti s vama; ako
li ste doæli da me izdate mojim neprijateljima, neka Bog naæih otaca vidi
i neka osudi, jer nema nepravde na mojim rukama!”
1Lj 12:19 Tada duh obuze Amasaja, vojvodu nad tridesetoricom, i on
reçe:
”Tebi, Davide! S tobom, sine Jiæajev, mir! Mir s tobom, mir s onim tko ti
pomaœe, jer tvoj pomoønik jest tvoj Bog!” Tako ih je David primio i postavio
ih meåu vojvode nad çetama.
1Lj 12:20 Od Manaæeovih su sinova neki preæli k Davidu kad je iæao s
Filistejcima na Æaula u boj, ali im nije pomogao, jer su ga filistejski
knezovi, dobro promislivæi, otpustili govoreøi: “Mogao bi prijeøi k svome
gospodaru Æaulu, a to bi nas stajalo glava.”
1Lj 12:21 Kad se, dakle, vraøao u Siklag, preæli su k njemu od Manaæeova
plemena: Adna, Jozabad, Jedael, Mihael, Jozabad, Elihu i Siltaj, glavari
tisuønici u Manaæeovu plemenu.
1Lj 12:22 Oni su pomagali Davidu protiv razbojniçkih çeta jer su svi bili
hrabri junaci te su postali zapovjednici u njegovoj vojsci.
1Lj 12:23 Iz dana u dan odista su dolazili k Davidu da mu pomaœu, sve
dok njegov tabor ne postade divovski, kao Boœji tabor.
Ratnici koji Davida uzdiœu za kralja
1Lj 12:24 Evo broja ljudi naoruœanih za rat koji su doæli k Davidu u Hebron
da Æaulovo kraljevstvo prenesu na njega po Jahvinoj zapovijedi:
1Lj 12:25 Judinih sinova, koji su nosili ætit i koplje, æest tisuøa i osam
stotina naoruœanih za rat.
1Lj 12:26 Od Æimunovih sinova, hrabrih junaka za rat, sedam tisuøa i
sto.
1Lj 12:27 Od Levijevih sinova çetiri tisuøe i æest stotina.
1Lj 12:28 Tako i Jojada, poglavar Aronovim potomcima, i s njim tri tisuøe
i sedam stotina;
1Lj 12:29 i mladi Sadok, hrabar junak, i od njegova roda dvadeset i dva
kneza.
1Lj 12:30 A od Benjaminovih sinova, Æaulove braøe, tri tisuøe, jer ih je
dotad najveøi dio joæ ostao vjeran Æaulovoj kuøi.

349
1Lj 12:31 Efrajimovih sinova dvadeset tisuøa i osam stotina, sve hrabrih
junaka, ljudi na glasu u svojim porodicama.
1Lj 12:32 Od polovine Manaæeova plemena osamnaest tisuøa,
poimence spomenutih, da doåu da zakralje Davida.
1Lj 12:33 Od Jisakarovih sinova, koji su umjeli proniknuti svoje vrijeme
i spoznati æto treba da uçini Izrael; njihovih poglavara dvije stotine. Sva
su im njihova braøa bila podloœna.
1Lj 12:34 Od Zebulunovih sinova, sposobnih za rat i naoruœanih za boj
svakojakim bojnim oruœjem, pedeset tisuøa, koji su se odvaœna srca
vrstali u bojne redove.
1Lj 12:35 Od Naftalijeva plemena tisuøu knezova i s njima trideset i
sedam tisuøa ljudi sa ætitovima i kopljima;
1Lj 12:36 od Danova plemena dvadeset i osam tisuøa i æest stotina
naoruœanih za boj,
1Lj 12:37 a od Aæerova plemena çetrdeset tisuøa sposobnih za vojsku
i za boj opremljenih.
1Lj 12:38 Od onih s onu stranu Jordana, od Rubenova, od Gadova i od
polovine Manaæeova plemena, sto i dvadeset tisuøa ljudi sa svakojakim
ratnim oruœjem.
1Lj 12:39 Svi ti vojnici, svrstani u bojne redove, doåoæe poætena srca u
Hebron da zakralje Davida nad svim Izraelom; i svi su ostali Izraelci bili
jednoduæni da Davida postave za kralja.
1Lj 12:40 Proveli su s Davidom tri dana, jeduøi i pijuøi. Braøa sve spremiæe
za njih.
1Lj 12:41 Njihovi su najbliœi susjedi, sve do Jisakara, Zebuluna i Naftalija,
donosili hranu na magarcima, devama i mazgama, a na volovima jela:
braæna, smokvenih kolaça, suha groœåa, vina, ulja, krupne i sitne stoke
izobilja, jer je bilo veselje u Izraelu.
Kovçeg saveza prenose iz Kirjat Jearima
1Lj 13:1 David je vijeøao s tisuønicima, stotnicima i sa svim voåama.
1Lj 13:2 I reçe on svemu zboru Izraelovu: “Ako vam je pravo te ako je
naæ Bog Jahve odluçio tako, poslat øemo glasnike k svojoj ostaloj braøi
u svim izraelskim zemljama, a tako i sveøenicima s njima i levitima po
gradovima paænjaka njihovih, da se ujedine s nama.
1Lj 13:3 Prenijet øemo k sebi Kovçeg svoga Boga, jer ga nismo doista
traœili za Æaulovih dana.”
1Lj 13:4 Sav zbor odluçi da se tako uçini, jer je to bilo pravo u oçima
svega naroda.
1Lj 13:5 Tako je David skupio sav narod Izraelov od Egipatskoga Æihora
pa do Ulaza u Hamat da donesu Kovçeg Boœji iz Kirjat Jearima.
1Lj 13:6 Poæao je David sa svim Izraelom u Baalu, u Kirjat Jearim, koji
je u Judi, da odande ponesu Kovçeg Boœji nazvan imenom Jahve, koji
stoluje nad kerubinima.
1Lj 13:7 Povezli su Kovçeg Boœji na novim kolima iz Abinadabove kuøe;
a Uza i Ahjo upravljali su kolima.
1Lj 13:8 David i sav Izrael igrali su pred Bogom iz sve snage pjevajuøi
uza zvuke citara, harfa, bubnjeva, cimbala i truba.
1Lj 13:9 Kad su doæli do Kidonova gumna, posegnu Uza rukom da pridrœi
Kovçeg jer ga volovi umalo ne prevrnuæe.
1Lj 13:10 Ali se Jahve razgnjevio na Uzu i udario ga zato æto je pruœio
ruku prema Kovçegu. Umro je ondje pred Bogom.
1Lj 13:11 Davidu bijaæe œao æto je Jahve onako udario Uzu i on prozva
ono mjesto Peres Uza, kako se zove i dan-danas.
1Lj 13:12 Toga se dana David uplaæi Boga i reçe: “Kako øu donijeti k
sebi Kovçeg Boœji?”
1Lj 13:13 Nije dao svratiti Kovçega k sebi u Davidov grad nego ga skloni
u kuøu Obed-Edoma Gitejca.
1Lj 13:14 I ostade Kovçeg Boœji kod Obed-Edomove obitelji, u njegovoj
kuøi, tri mjeseca. Jahve stoga blagoslovi Obed-Edomovu kuøu i sve æto
je imao.
Davidov dvor
1Lj 14:1 Tirski kralj Hiram posla k Davidu izaslanstvo i cedrovih drva,
zidara i tesara da mu grade dvor.
1Lj 14:2 Tada David spozna da ga je Jahve potvrdio za kralja nad Izraelom
i da je uzvisio njegovo kraljevstvo radi svojega izraelskog naroda.
1Lj 14:3 David je uzeo joæ œena u Jeruzalemu i imao joæ sinova i køeri.
1Lj 14:4 Evo imena djece koja mu se rodiæe u Jeruzalemu: Æamua,
Æobab, Natan, Salomon,
1Lj 14:5 Jibhar, Eliæua, Elpalet,
1Lj 14:6 Nogah, Nefeg, Jafija,
1Lj 14:7 Eliæama, Beeljada i Elifelet.

350
1Lj 14:8 Kad su Filistejci çuli da su Davida pomazali za kralja nad svim
Izraelom, iziåoæe svi da se doçepaju Davida. David, çuvæi to, iziåe pred
njih.
1Lj 14:9 Filistejci doåoæe i raæiriæe se po Refaimskoj dolini.
1Lj 14:10 Tada David upita Boga: “Mogu li napasti Filistejce? Hoøeæ li ih
predati meni u ruke?” Jahve mu odgovori: “Napadni, jer øu ih predati
tebi u ruke!”
1Lj 14:11 Tada krenuæe u Baal Perasim i David ih ondje pobi. David
reçe: “Bog je prodro meåu moje neprijatelje mojom rukom, kao æto voda
prodire.” Stoga se ono mjesto prozvalo Baal Perasim.
1Lj 14:12 Ostavili su ondje svoje bogove; a David zapovjedi da ih spale.
1Lj 14:13 Opet se Filistejci raæiriæe po onoj dolini.
1Lj 14:14 David opet upita Boga, a Bog mu odgovori: “Ne idi za njima
nego ih opkoli i navali na njih s protivne strane Bekaima.
1Lj 14:15 Pa kad zaçujeæ topot koraka po bekaimskim vrhovima, onda
izaåi u boj, jer øe tada iøi Bog pred tobom da pobije filistejsku vojsku.”
1Lj 14:16 David uçini kako mu je zapovjedio Bog; i pobili su filistejsku
vojsku od Gibeona do Gezera.
1Lj 14:17 Davidovo se ime proçulo po svim zemljama, a Jahve uli strah
od njega svim narodima.
Priprave za prijenos
1Lj 15:1 Onda je David sazidao dvore u Davidovu gradu, pripravio mjesto
za Kovçeg Boœji i razapeo mu Æator.
1Lj 15:2 Potom je rekao David: “Ne smije nositi Kovçeg Boœji nitko osim
levita, jer je njih izabrao Jahve da nose Kovçeg Jahvin i da mu sluœe
dovijeka.”
1Lj 15:3 David je sakupio sav Izrael u Jeruzalem da prenesu Kovçeg
Jahvin gore na njegovo mjesto koje mu bijaæe pripravio.
1Lj 15:4 Skupio je David i Aronove sinove i levite.
1Lj 15:5 Od Kehatovih sinova: kneza Uriela i sto dvadeset njegove braøe;
1Lj 15:6 od Merarijevih sinova: kneza Asaju i dvjesta dvadeset njegove
braøe;
1Lj 15:7 od Geræomovih sinova: kneza Joela i sto trideset njegove braøe.
1Lj 15:8 Od Elisafanovih sinova: kneza Æemaju i dvjesta njegove braøe.
1Lj 15:9 Od Hebronovih sinova: kneza Eliela i osamdeset njegove braøe;
1Lj 15:10 od Uzielovih sinova: kneza Aminadaba i sto dvanaest njegove
braøe.
1Lj 15:11 Tada David pozva sveøenike Sadoka i Ebjatara i levite Uriela,
Asaju, Joela, Æemaju, Eliela i Aminadaba,
1Lj 15:12 pa im reçe: “Vi ste glavari levitskih porodica; posvetite sebe i
svoju braøu da prenesete gore Kovçeg Jahve, Izraelova Boga, na mjesto
koje sam mu pripravio.
1Lj 15:13 Jer nas je pobio Jahve, Bog naæ, zato æto prvi put vi niste bili
nazoçni i æto ga nismo traœili onako kako je trebalo.”
1Lj 15:14 Posvetiæe se tada sveøenici i leviti da prenesu gore Kovçeg
Jahve, Izraelova Boga.
1Lj 15:15 Levitski su sinovi ponijeli Boœji Kovçeg, na svojim ramenima,
o motkama, kako je zapovjedio Mojsije po Jahvinoj rijeçi.
1Lj 15:16 Tada David reçe levitskim knezovima da izmeåu svoje braøe
postave pjevaçe s glazbalima, s harfama, citrama i cimbalima da se
çuje i da gromko odjekuje radosno pjevanje.
1Lj 15:17 Leviti su postavili Joelova sina Hemana, a od njegove braøe
Berekjina sina Asafa, i od njihove braøe, Merarijevih sinova, Kuæajina
sina Etana.
1Lj 15:18 S njima njihovu braøu drugoga reda: Zahariju, sina Jaazielova,
Æemiramota, Jehiela, Unija, Eliaba, Benaju, Maaseju, Matitju, Eliflehua,
Mikneju, Obed Edoma i Jeiela, vratare.
1Lj 15:19 A pjevaçi, Heman, Asaf i Etan gromko su udarali u mjedene
cimbale.
1Lj 15:20 A Zaharija, Uziel, Æemiramot, Jehiel, Uni, Eliab, Maaseja i
Benaja u harfe s visokim zvucima;
1Lj 15:21 a Matitja, Eliflehu, Mikneja, Obed Edom, Jeiel i Azazja u citre,
u osminskoj pratnji.
1Lj 15:22 Kenanja, knez onih levita koji su nosili Kovçeg, upravljao je
prenoæenjem jer je bio vjeæt u tome.
1Lj 15:23 Berekja i Elkana bili su vratari kod Kovçega.
1Lj 15:24 Æebanija, Joæafat, Netanel, Amasaj, Zaharija, Benaja i Eliezer,
sveøenici, trubili su u trube pred Boœjim Kovçegom; Obed Edom i Jehija
bili su vratari kod Kovçega.
1Lj 15:25 Tako je David s izraelskim starjeæinama i tisuønicima radosno
iæao prenoseøi gore Kovçeg saveza Jahvina iz Obed-Edomove kuøe.

351
1Lj 15:26 Kad je Bog pomogao levitima koji su nosili Kovçeg saveza
Jahvina, œrtvovali su sedam junaca i sedam ovnova.
1Lj 15:27 David bijaæe ogrnut plaætem od tanka platna, a tako i svi leviti
æto su nosili Kovçeg, kao i pjevaçi i Kenanija koji je upravljao pjevaçima.
David je imao na sebi lanen opleøak.
1Lj 15:28 Tako je sav Izrael prenosio gore Kovçeg saveza Jahvina,
radosno kliçuøi uz jeku rogova, truba i cimbala, igrajuøi uza zvuke harfe
i citre.
1Lj 15:29 Kad je Kovçeg saveza Jahvina ulazio u Davidov grad, Æaulova
køi Mikala, gledajuøi s prozora, vidje kralja Davida kako skaçe i igra i
prezre ga ona u svom srcu.
1Lj 16:1 Tada unesoæe Kovçeg Boœji i postaviæe ga usred æatora koji mu
bijaæe razapeo David. Onda su prinijeli paljenice i priçesnice pred Bogom.
1Lj 16:2 Poæto je prinio paljenice i priçesnice, David blagoslovi narod
Jahvinim imenom.
1Lj 16:3 Onda razdijeli svim Izraelcima, ljudima i œenama, svakome po
jedan okrugao kruh, komad mesa i kolaç od suhoga groœåa.
1Lj 16:4 Onda je postavio pred Jahvinim Kovçegom sluœbenike meåu
levitima da uznose, slave i hvale Jahvu, Boga Izraelova, i to:
1Lj 16:5 poglavara Asafa, a drugoga za njim Zahariju, zatim Jeiela,
Æemiramota, Jehiela, Matitju, Eliaba, Benaju, Obed Edoma i Jeiela s
harfama i citrama; Asaf je udarao u cimbale.
1Lj 16:6 Sveøenici Benaja i Jahaziel bili su bez prijekida s trubama pred
Kovçegom saveza Jahvina.
1Lj 16:7 Toga dana povjeri David prvi put Asafu i njegovoj braøi da slave
Jahvu ovom pohvalnicom:
1Lj 16:8 “Hvalite Jahvu, prizivajte mu ime; navjeæøujte meåu narodima
djela njegova!
1Lj 16:9 Pjevajte mu, svirajte mu, propovijedajte sva njegova çudesa!
1Lj 16:10 Diçite se svetim imenom njegovim, neka se raduje srce onih
æto traœe Jahvu!
1Lj 16:11 Traœite Jahvu i njegovu snagu, traœite svagda njegovo lice!
1Lj 16:12 Sjetite se çudesa koja uçini, njegovih çuda i sudova usta
njegovih.
1Lj 16:13 Izraelov rod njegov je sluga, sinovi Jakovljevi njegovi izabranici.
1Lj 16:14 On je Jahve, Bog naæ; po svoj su zemlji njegovi sudovi!
1Lj 16:15 Sjeøajte se uvijek njegova Saveza, Rijeçi koju objavi tisuøi
naraætaja;
1Lj 16:16 Saveza koji sklopi s Abrahamom i njegove zakletve Izaku.
1Lj 16:17 Ustanovi je kao zakon Jakovu, Izraelu vjeçni Savez.
1Lj 16:18 Govoreøi ‘Tebi øu dati kanaansku zemlju kao dio u baætinu
vaæu,
1Lj 16:19 kad vas joæ bjeæe malo na broju, vrlo malo, i kad bjeste pridoælice
u njoj.’
1Lj 16:20 Iæli su od naroda do naroda, iz jednoga kraljevstva k drugom
narodu.
1Lj 16:21 Ne dopusti nikom da ih tlaçi, kaœnjavaæe zbog njih kraljeve:
1Lj 16:22 ‘Ne dirajte u moje pomazanike, ne çinite zla mojim prorocima!’
1Lj 16:23 Pjevaj Jahvi, sva zemljo, Navjeæøujte iz dana u dan spasenje
njegovo!
1Lj 16:24 Kazujte poganima njegovu slavu, svim narodima çudesa
njegova.
1Lj 16:25 Velik je Jahve, hvale predostojan, straæniji od svih bogova.
1Lj 16:26 Niætavni su svi bozi naroda. Jahve stvori nebesa.
1Lj 16:27 Slava je i veliçanstvo pred njim, sila i radost u Svetiætu njegovu.
1Lj 16:28 Dajte Jahvi, narodna plemena, dajte Jahvi slavu i silu!
1Lj 16:29 Dajte Jahvi slavu imena njegova, nosite prinose i dolazite
pred njegovo lice! Poklonite se Jahvi u sjaju svetosti njegove!
1Lj 16:30 Strepi pred njim, zemljo sva! Uçvrstio je svemir da se ne poljulja.
1Lj 16:31 Neka se vesele nebesa i neka klikøe zemlja; neka se govori
meåu poganima: ‘Jahve kraljuje!’
1Lj 16:32 Neka huçi more i æto je u njemu; neka se raduje polje i æto je
na njemu!
1Lj 16:33 Neka klikøe æumsko drveøe pred Jahvom, jer dolazi da sudi
zemlji.
1Lj 16:34 Slavite Jahvu jer je dobar, jer je vjeçna ljubav njegova.
1Lj 16:35 I recite: ‘Spasi nas, o Boœe, Spasitelju naæ, i skupi nas i izbavi
nas od bezboœnih naroda, da slavimo tvoje sveto ime, da se ponosimo
tvojom slavom.

352
1Lj 16:36 Blagoslovljen Jahve, Bog Izraelov, od vijeka do vijeka!’ Sav
narod neka kaœe: ‘Amen!
Aleluja!’”
1Lj 16:37 I ondje pred Kovçegom saveza Jahvina ostaviæe Asafa i
njegovu braøu da sluœe pred Kovçegom bez prestanka, koliko treba iz
dana u dan;
1Lj 16:38 i Obed-Edoma s njegovom braøom, njih æezdeset i osam, i
Obed-Edoma, Jedutunova sina, i Hosu, da budu vratari;
1Lj 16:39 a sveøenika Sadoka s njegovom braøom sveøenicima pred
Jahvinim Prebivaliætem na uzviæici u Gibeonu
1Lj 16:40 da prinose paljenice Jahvi na œrtveniku za paljenice bez
prestanka, jutrom i veçerom, i da vræe sve æto je napisano u Zakonu koji
je Jahve odredio Izraelu;
1Lj 16:41 s njima Hemana i Jedutuna i ostale izabrane, koji su bili
poimence spomenuti, da slave Jahvu, “jer je vjeçna njegova ljubav”;
1Lj 16:42 i to Hemana i Jedutuna da trube u trube i udaraju u cimbale i
druga glazbala Bogu na çast; a Jedutunove sinove da budu vratari.
1Lj 16:43 Tada se raziæao sav narod, svatko svojoj kuøi; a David se
vratio da blagoslovi svoj dvor.
1Lj 17:1 Kad se David nastanio u dvoru, rekao je proroku Natanu:
“Pogledaj! Ja, evo, stojim u dvoru od cedrovine, a Kovçeg saveza
Jahvina pod zavjesama!”
1Lj 17:2 Natan odgovori Davidu: “Æto ti je god na srcu, çini, jer je Bog s
tobom.”
1Lj 17:3 Ali joæ iste noøi doåe Natanu ova Boœja rijeç:
1Lj 17:4 “Idi i reci mome sluzi Davidu: ‘Ovako govori Jahve: Ti mi neøeæ
sagraditi kuøe da prebivam u njoj.
1Lj 17:5 Nisam nikad prebivao u kuøi otkako sam izveo Izraela iz Egipta
pa do danaænjega dana, nego sam iæao od æatora do æatora i od
prebivaliæta do prebivaliæta.
1Lj 17:6 Dok sam hodio sa svim Izraelom, jesam li ijednu rijeç rekao
nekom od Izraelovih sudaca, kojima sam zapovjedio da budu pastiri
mojem narodu, i kazao: Zaæto mi ne sagradite kuøu od cedrovine?’
1Lj 17:7 Zato sad ovo reci mome sluzi Davidu: ‘Ovako govori Jahve nad
vojskama: Ja sam te doveo s paænjaka, od ovaca i koza, da budeæ knez
nad mojim izraelskim narodom.
1Lj 17:8 Bio sam s tobom kuda si god iæao, iskorijenio sam sve tvoje
neprijatelje pred tobom. Ja øu ti pribaviti veliko ime, kao æto je velikaæko
ime na zemlji.
1Lj 17:9 Odredit øu prebivaliæte svome izraelskom narodu i posadit øu
ga da œivi na svojem mjestu i da ne luta viæe naokolo niti da ga zlikovci
muçe kao prije,
1Lj 17:10 onda kad sam odredio suce nad svojim izraelskim narodom.
Pokorit øu sve tvoje neprijatelje i uçinit øu te velikim. Jahve øe ti podiøi
dom.
1Lj 17:11 Jer kad se ispune tvoji œivotni dani i doåe vrijeme da poçineæ
kod otaca, podiøi øu tvoga potomka nakon tebe, koji øe biti izmeåu tvojih
sinova, i utvrdit øu njegovo kraljevstvo.
1Lj 17:12 On øe mi sagraditi dom, a ja øu utvrditi njegovo prijestolje
zauvijek.
1Lj 17:13 Ja øu njemu biti otac, a on øe meni biti sin: svoje naklonosti
neøu odvratiti od njega, kao æto sam je odvratio od tvoga prethodnika.
1Lj 17:14 Utvrdit øu ga u svojem domu i u svom kraljevstvu zauvijek, i
prijestolje øe mu çvrsto stajati zasvagda.’”
1Lj 17:15 Natan prenese Davidu sve te rijeçi i cijelo viåenje.
Davidova molitva
1Lj 17:16 Tada kralj David doåe i stade pred Jahvu i reçe:
”Tko sam ja, o Boœe Jahve, i æto je moj dom te si me doveo dovde?
1Lj 17:17 Pa i to je bilo premalo u tvojim oçima, o Boœe, nego si dao
obeøanja domu svoga sluge i za daleku buduønost i pogledao si na me
kako se gleda na ugledna çovjeka, o Boœe Jahve!
1Lj 17:18 Pa æto da ti joæ David govori o slavi tvoga sluge; ta ti poznajeæ
svoga slugu!
1Lj 17:19 Jahve, radi svoga sluge i po svome srcu uçinio si sve ovo
veliko djelo, obznanivæi ove veliçajnosti.
1Lj 17:20 Jahve, nema takvoga kakav si ti, niti ima Boga osim tebe, po
svemu æto smo uæima svojim çuli.
1Lj 17:21 Postoji li ijedan narod na zemlji kao tvoj izraelski narod, radi
kojega je Bog iæao da ga izbavi sebi za narod, da tako steçeæ sebi ime
velikim i straænim çudesima, izgoneøi krivoboœaçka plemena pred svojim
narodom koji si otkupio iz Egipta?

353
1Lj 17:22 Tako si uçinio svoj izraelski narod svojim narodom zauvijek,
a ti si mu, Jahve, postao Bogom.
1Lj 17:23 Zato sada, Jahve, neka bude çvrsta dovijeka rijeç koju si dao
svome sluzi i njegovu domu i uçini kako si obrekao.
1Lj 17:24 Neka bude çvrsta, da se veliça tvoje ime zauvijek i da se govori:
Jahve nad vojskama, Izraelov Bog, jest Bog nad Izraelom, a dom tvoga
sluge Davida neka stoji çvrsto pred tobom.
1Lj 17:25 Jer si ti, moj Boœe, javio uhu svoga sluge da øeæ mu podiøi
dom, zato je tvoj sluga smogao hrabrosti da se pomoli pred tobom.
1Lj 17:26 Uistinu, Jahve, ti si Bog i ti si ovo lijepo obeøanje dao svome
sluzi.
1Lj 17:27 Zato se sada udostoj blagosloviti dom svoga sluge da ostane
dovijeka pred tobom, jer kad ti, Jahve, blagosloviæ, bit øe blagoslovljen
zasvagda.”
Davidove pobjede
1Lj 18:1 Poslije toga David porazi Filistejce i pokori ih te ote Gat s
njegovim selima iz filistejskih ruku.
1Lj 18:2 Porazio je i Moapce i oni postadoæe Davidovi podanici koji su
mu donosili danak.
1Lj 18:3 David je porazio i Hadadezera, sopskoga kralja u Hamatu, kad
je iziæao da utvrdi svoju vlast do rijeke Eufrata.
1Lj 18:4 David zarobi od njega tisuøu bojnih kola, sedam tisuøa konjanika
i dvadeset tisuøa pjeæaka; ispresijecao je petne œile svim konjima
od bojnih kola, ostavio ih je samo stotinu.
1Lj 18:5 Damaæçanski su Aramejci bili doæli u pomoø Hadadezeru,
sopskome kralju, ali je David pobio meåu Aramejcima dvadeset i dvije
tisuøe ljudi.
1Lj 18:6 Postavio je namjesnike u Damaæçanskom Aramu. Tako
Aramejci postadoæe Davidovi podanici i moradoæe mu plaøati danak.
Jahve je davao pobjedu Davidu kuda je god iæao.
1Lj 18:7 David zaplijeni zlatne ætitove æto ih imahu Hadadezerove sluge
i donese ih u Jeruzalem.
1Lj 18:8 I iz Hadadezerovih gradova Tibhata i Kuna odnio je silni tuç od
kojega je Salomon naçinio mjedeno more, stupove i tuçano posuåe.
1Lj 18:9 Kad je çuo hamatski kralj Tou da je David porazio svu vojsku
Hadadezera, sopskoga kralja,
1Lj 18:10 posla svoga sina Hadorama kralju Davidu da ga pozdravi i da
mu çestita æto je vojevao protiv Hadadezera i porazio ga, jer je Tou bio
u ratu s Hadadezerom; i da mu odnese svakojakih zlatnih, srebrnih i
tuçanih predmeta.
1Lj 18:11 I njih je kralj David posvetio Jahvi sa srebrom i zlatom æto ga
bijaæe uzeo od svih naroda, od Edomaca, Moabaca, Amonaca, Filistejaca
i Amaleçana.
1Lj 18:12 Sarvijin sin Abiæaj pobio je osamnaest tisuøa Edomaca u Slanoj
dolini.
1Lj 18:13 David je postavio namjesnike po Edomu. Tako su svi Edomci
postali Davidove sluge. I kuda je god David iæao, Jahve mu davaæe
pobjedu.
Davidovi dvorani i çasnici
1Lj 18:14 David kraljevaæe nad svim Izraelom çineøi pravo i pravicu
svemu svome narodu.
1Lj 18:15 Sarvijin je sin Joab bio zapovjednik vojske; Ahiludov sin Joæafat
bijaæe tajni savjetnik.
1Lj 18:16 Ahitubov sin Sadok i Ahimelekov sin Ebjatar bili su sveøenici,
Æavæa pisar.
1Lj 18:17 Jojadin sin Benaja bio je nad Kereøanima i Peleøanima, a
Davidovi su sinovi bili prvi do kralja.
1Lj 19:1 Poslije toga umrije Nahaæ, kralj Amonaca, i zakralji mu se sin
na njegovo mjesto.
1Lj 19:2 David reçe u sebi: “Iskazat øu ljubav Nahaæevu sinu Hanunu jer
je i njegov otac iskazao milost meni.” David uputi poslanike da mu izraze
suøut zbog smrti njegova oca. Kad su Davidove sluge doæle u zemlju
Amonaca k Hanunu da mu izraze suøut,
1Lj 19:3 rekoæe knezovi Amonaca Hanunu: “Zar misliæ da je David poslao
ljude da ti izraze suøut zato æto bi htio iskazati çast tvome ocu? Nisu
li zato doæle njegove sluge k tebi da razvide, istraœe i uhode zemlju?”
1Lj 19:4 Tada Hanun pograbi Davidove sluge i obrija ih, podreza im
haljine dopola, do zadnjice, i posla ih natrag!
1Lj 19:5 Kad su to javili Davidu, posla on çovjeka pred njih, jer su bili vrlo
osramoøeni, i poruçi im: “Ostanite u Jerihonu dok vam ne naraste brada
pa se onda vratite.”

354
1Lj 19:6 Kad su Amonovi sinovi vidjeli da su se omrazili s Davidom,
poslao je Hanun s Amonovim sinovima tisuøu srebrnih talenata da za
plaøu najme bojnih kola i konjanika iz Aram Naharajima, iz Aram Maake
i iz Soba.
1Lj 19:7 Najmili su za plaøu trideset i dvije tisuøe bojnih kola, i kralja
Maake s njegovim narodom te su oni doæli i utaborili se pred Medebom.
Amonovi su se sinovi skupili iz svojih gradova i doæli u boj.
1Lj 19:8 Kad je to çuo David, poslao je Joaba sa svom svojom junaçkom
vojskom.
1Lj 19:9 Amonovi sinovi iziåoæe i svrstaæe se u bojni red pred gradskim
vratima; a kraljevi koji su doæli stajali su zasebno na polju.
1Lj 19:10 Vidjevæi postavljene bojne redove prema sebi, sprijeda i straga,
Joab probra najvrsnije meåu Izraelcima i svrsta ih prema Aramejcima.
1Lj 19:11 Ostalu vojsku predade bratu Abiæaju da je svrsta prema
Amoncima.
1Lj 19:12 I reçe mu: “Ako Aramejci budu jaçi od mene, onda ti meni
priskoçi u pomoø; ako li Amonci budu jaçi od tebe, ja øu tebi pohrliti u
pomoø.
1Lj 19:13 Budi hrabar i junaçki se drœimo radi naroda i radi gradova
svoga Boga; a Jahve neka uçini æto je dobro u njegovim oçima.”
1Lj 19:14 Tada se Joab i vojska koja je bila s njim poçeæe primicati da
udare na Aramejce, ali oni pobjegoæe pred njima.
1Lj 19:15 Kad su Amonci vidjeli da su Aramejci pobjegli, umakoæe i oni
ispred njegova brata Abiæaja i povukoæe se u grad. Tada se Joab vrati
u Jeruzalem.
1Lj 19:16 A Aramejci, vidjevæi gdje su ih potukli Izraelci, uputili su
poslanike i doveli Aramejce æto su s onu stranu Rijeke, na çelu sa
Æofakom, vojvodom Hadadezerove vojske.
1Lj 19:17 Poæto su to javili Davidu, on skupi sve Izraelce i, preæavæi
preko Jordana, primaçe se Aramejcima i svrsta se prema njima; kad se
David svrstao prema Aramejcima u bojni red, oni zametnuæe s njime
boj.
1Lj 19:18 Ali Aramejci udariæe u bijeg ispred Izraelaca i David im pobi
sedam tisuøa konja od bojnih kola i çetrdeset tisuøa pjeæaka; pogubio je
i vojvodu Æofaka.
1Lj 19:19 Kad Hadadezerove sluge vidjeæe da ih je razbio Izrael, sklopiæe
mir s Davidom i poçeæe mu sluœiti. A Aramejci se viæe nisu usuåivali
pomagati Amoncima.
1Lj 20:1 Slijedeøe godine, u doba kad kraljevi izlaze u rat, izvede Joab
vojsku i poçe pustoæiti zemlju amonsku. Doæavæi, opsjeo je Rabu; David
bijaæe ostao u Jeruzalemu. Joab je osvojio Rabu i razorio je.
1Lj 20:2 Tada je David uzeo njihovu kralju s glave krunu i vidio da je
teæka jedan zlatni talenat, a na njoj je bilo drago kamenje. Stavili su je na
glavu Davidu, koji je iz grada odnio vrlo velik plijen.
1Lj 20:3 Narod koji bijaæe u gradu izvede van i stavi ga da radi pilama,
gvozdenim pijucima i sjekirama. Tako je David uçinio svim gradovima
Amonovih sinova. Potom se vratio sa svim narodom u Jeruzalem.
1Lj 20:4 Poslije toga opet izbi rat s Filistejcima u Gezeru; tada je Huæanin
Sibkaj pogubio Sipaja, koji je bio od Refaimovih potomaka; i bili su pokoreni.
1Lj 20:5 Uz to je nastao i rat s Filistejcima, u kojem je Jairov sin Elhanan
pogubio Lahmija, brata Golijata Gitejca, koji je imao kopljaçu kao
tkalaçko vratilo.
1Lj 20:6 Potom opet izbi rat u Gatu, gdje je bio neki çovjek visoka rasta:
imaæe taj na svakoj ruci i nozi po æest prstiju, dakle dvadeset i çetiri; i on
bijaæe Rafin potomak.
1Lj 20:7 Kad je poçeo ruœiti Izraela, ubi ga Jonatan, sin Davidova brata
Æimeja.
1Lj 20:8 To su bili Rafini potomci u Gatu koji su izginuli od Davidove ruke
i od ruke njegovih slugu.
Prebrojavanje naroda
1Lj 21:1 Tada Satan ustade na Izraela i potaçe Davida da izbroji Izraelce.
1Lj 21:2 Kralj reçe Joabu i narodnim knezovima: “Idite, izbrojte Izraelce
od Beer Æebe pa do Dana, onda se vratite i kaœite mi koliko ih je na
broju.”
1Lj 21:3 Joab reçe: “Neka Jahve dade svome narodu joæ sto puta ovoliko
koliko ga je sada! Nisu li, moj gospodaru kralju, svi oni sluge mome
gospodaru? Zaæto traœi to moj gospodar? Zaæto da bude na krivicu
Izraelu?”
1Lj 21:4 Ali kraljeva rijeç bijaæe jaça od Joabove. Tako je Joab otiæao i
poçeo obilaziti sav Izrael, a onda se, najposlije, vrati u Jeruzalem.

355
1Lj 21:5 Joab dade Davidu popis naroda; Izraelaca bijaæe milijun i sto
tisuøa ljudi viçnih maçu, a Judejaca çetiri stotine i sedamdeset tisuøa
viçnih maçu.
1Lj 21:6 Ali nije pobrojio meåu njima ni Levijeva ni Benjaminova plemena,
jer je Joabu bila odvratna kraljeva zapovijed.
Boœja kazna i oproætenje
1Lj 21:7 Bilo je to mrsko i u Boœjim oçima, pa Bog udari Izraela.
1Lj 21:8 David reçe Bogu: “Veoma sam sagrijeæio æto sam to uçinio. Ali
oprosti krivicu svome sluzi jer sam vrlo ludo radio!”
1Lj 21:9 Jahve reçe Davidovu vidiocu Gadu:
1Lj 21:10 “Idi i kaœi Davidu: ‘Ovako veli Jahve: Troje stavljam preda te;
izaberi sebi jedno od toga da ti uçinim!’”
1Lj 21:11 Doæavæi k Davidu, Gad mu reçe: “Ovako veli Jahve: ‘Biraj sebi
1Lj 21:12 ili glad za tri godine, ili da tri mjeseca bjeœiæ pred neprijateljima
i maç tvojih neprijatelja da te stiœe, ili da tri dana Jahvin maç i kuga bude
na zemlji i Jahvin anåeo da ubija po svim izraelskim krajevima.’ Sada
promisli i gledaj æto da odgovorim onome koji me poslao!”
1Lj 21:13 David reçe Gadu: “Na velikoj sam muci! Ah, neka padnem u
Jahvine ruke, jer je veliko njegovo milosråe, a u ljudske ruke da ne zapadnem!”
1Lj 21:14 Tako je Jahve poslao kugu na Izraela te pomrije sedamdeset
tisuøa Izraelaca.
1Lj 21:15 Bog je poslao anåela na Jeruzalem da ga istrebljuje; a kad je
poçeo istrebljivati, pogledao je Jahve i saœalilo mu se zbog zla, pa je
rekao anåelu zatorniku: “Dosta je sada, spusti ruku!”
Jahvin je anåeo stajao kraj gumna Jebusejca Ornana.
1Lj 21:16 David, podigavæi oçi, vidje Jahvina anåela kako stoji izmeåu
zemlje i neba drœeøi u ruci isukan maç koji je podigao na Jeruzalem, i on
pade niçice sa starjeæinama obuçenim u kostrijet.
1Lj 21:17 David reçe Bogu: “Nisam li ja zapovjedio da se izbroji narod?
Ja sam, dakle, onaj koji sam sagrijeæio i grdno zlo naçinio, a æto uçiniæe
te ovce? Jahve, Boœe moj, neka tvoja ruka doåe na me i na moju obitelj,
a ne na taj narod da ga pomori!”
Œrtvenik na Ornanovu gumnu
1Lj 21:18 Tada Jahvin anåeo reçe Gadu da kaœe Davidu neka uziåe i
neka podigne œrtvenik Jahvi na gumnu Jebusejca Ornana.
1Lj 21:19 David je otiæao po rijeçi koju mu je Gad rekao u Jahvino ime.
1Lj 21:20 A Ornan, okrenuvæi se, opazi anåela, a njegova se çetiri sina
skriæe. Ornan je vræio pæenicu.
1Lj 21:21 Uto doåe David do Ornana, a on, pogledavæi i opazivæi Davida,
doåe s gumna i pokloni se Davidu licem do zemlje.
1Lj 21:22 Tada David reçe Ornanu: “Daj mi to gumno da sagradim na
njemu œrtvenik Jahvi; za potpunu cijenu daj mi ga da bi prestao pomor
u narodu!”
1Lj 21:23 Ornan odgovori Davidu: “Neka ga uzme i neka çini moj
gospodar kralj æto je dobro u njegovim oçima; evo, dajem ti goveda za
paljenice, i mlatilice za drva, i pæenicu za prinosnicu; sve ti to poklanjam.”
1Lj 21:24 Kralj David reçe Ornanu: “Ne, nego hoøu da kupim u tebe i da
platim, jer neøu da prinosim Jahvi æto je tvoje, da prinosim paljenice koje
su mi poklonjene.”
1Lj 21:25 I David dade Ornanu za ono mjesto æest stotina zlatnih æekela
na mjeru.
1Lj 21:26 Tada sagradi ondje œrtvenik Jahvi i prinese paljenice i
priçesnice; a kad je prizvao Jahvu, on ga usliæa spustivæi oganj s neba
na œrtvenik za paljenice.
1Lj 21:27 Jahve zapovjedi anåelu da vrati maç u korice.
1Lj 21:28 U ono vrijeme, vidjevæi da ga je Jahve usliæio na gumnu
Jebusejca Ornana, David poçe prinositi œrtve ondje.
1Lj 21:29 Jahvino prebivaliæte, koje je napravio Mojsije u pustinji, i
œrtvenik za paljenice bio je u to vrijeme na uzvisini u Gibeonu.
1Lj 21:30 David nije mogao iøi k njemu da traœi Boga jer ga je bio spopao
strah od maça Jahvina anåela.
1Lj 22:1 Zato David reçe: “Ovo je Dom Jahve i ovo je œrtvenik za paljenice
Izraelu!”
Neposredne pripreme za gradnju
1Lj 22:2 David zapovjedi da se skupe stranci koji su bili u izraelskoj
zemlji i odredi klesare da propisno kleæu kamenje za gradnju Doma
Boœjeg.
1Lj 22:3 David je pripravio mnogo œeljeza za çavle na vratnim krilima i
za kvaçice; i bez mjere mnogo tuça.

356
1Lj 22:4 Mnogo cedrovine, jer su Sidonci i Tirci dovozili mnogo cedrovih
drva Davidu.
1Lj 22:5 Jer David miæljaæe: “Moj je sin Salomon mlad i njeœan, a Dom
koji treba graditi Jahvi mora biti veliçanstven, na slavu i çast po svim
zemljama. Hajde da mu sve pripravim.” I David je pripravio mnogo toga
prije svoje smrti.
1Lj 22:6 Potom dozva sina Salomona i zapovjedi mu da sagradi Dom
Jahvi, Bogu Izraelovu.
1Lj 22:7 Joæ David reçe Salomonu: “Sine! Bio sam nakanio u srcu da
sagradim Dom imenu Jahve, svoga Boga.
1Lj 22:8 Ali mi je doæla Jahvina rijeç: ‘Mnogo si krvi prolio i velike si
ratove vodio; neøeæ ti graditi Doma mome imenu jer si mnogo krvi prolio
na zemlju preda mnom.
1Lj 22:9 Gle, rodit øe ti se sin; on øe biti miroljubac i dat øu mu mir od svih
njegovih neprijatelja odasvud unaokolo; ime øe mu biti Salomon. Mir i
pokoj dat øu Izraelu za njegova vremena.
1Lj 22:10 On øe sagraditi Dom mome imenu, on øe mi biti sin, a ja øu
njemu biti otac i utvrdit øu njegovo kraljevsko prijestolje nad Izraelom
zauvijek.’
1Lj 22:11 Sada, moj sine, neka bude Jahve s tobom da izvræiæ i sagradiæ
Dom Jahve, svoga Boga, kao æto je rekao za te.
1Lj 22:12 Samo neka ti Jahve poda razum i mudrost kad te postavi nad
Izraelom zato da se drœiæ Zakona Jahve, svoga Boga!
1Lj 22:13 Bit øeæ sretan budeæ li briœno vræio uredbe i zakone koje je
Jahve preko Mojsija dao Izraelu. Budi junak i hrabar, ne boj se i ne plaæi
se!
1Lj 22:14 Ja sam, evo, svojim trudom pripravio za Dom Jahvin sto tisuøa
zlatnih talenata i milijun srebrnih talenata, a tuça i œeljeza bez mjere, jer
ga je tako mnogo. Pripravio sam i drva i kamenja, a i ti dodaj neæto k
tomu.
1Lj 22:15 Imaæ mnogo valjanih radnika, klesara, zidara, tesara i svakovrsnih
vjeætaka u svakom umijeøu;
1Lj 22:16 zlatu, srebru, tuçu i œeljezu nema mjere; idi, dakle, i gradi, i
neka Jahve bude s tobom!”
1Lj 22:17 Tada David zapovjedi svim izraelskim knezovima da pomaœu
njegovu sinu Salomonu:
1Lj 22:18 “Nije li s vama Jahve, Bog vaæ, koji vam je dao mir odasvud
unaokolo jer je predao u moje ruke stanovnike ove zemlje i zemlja je
pokorena pred Jahvom i pred njegovim narodom.
1Lj 22:19 Sada, dakle, pregnite svojim srcem i svojom duæom da traœite
Jahvu, svoga Boga; idite i gradite Svetiæte Bogu Jahvi, unesite Kovçeg
saveza Jahvina i Boœje sveto posuåe u Dom koji øe se sagraditi Jahvinu
imenu!”
Rodovi i sluœbe levita
1Lj 23:1 Ostarjevæi i nauœivæi se dana, postavi David svoga sina Salomona
kraljem nad Izraelom.
1Lj 23:2 Potom skupi sve izraelske knezove, sveøenike i levite.
1Lj 23:3 On izbroji levite od trideset godina naviæe, i bilo ih je po muækim
glavama trideset i osam tisuøa.
1Lj 23:4 Izmeåu njih bilo je dvadeset i çetiri tisuøe onih koji su upravljali
poslom oko Jahvina Doma, a æest tisuøa nadzornika i sudaca,
1Lj 23:5 çetiri tisuøe vratara i çetiri tisuøe onih koji su hvalili Jahvu uz
glazbala æto ih je napravio za hvalu.
1Lj 23:6 David ih razdijeli na redove po Levijevim sinovima: Geræonu,
Kehatu i Merariju.
1Lj 23:7 Od Geræonova su koljena bili: Ladan i Æimej.
1Lj 23:8 Ladanovi sinovi: poglavari Jehiel, Zetam i Joel, njih trojica.
1Lj 23:9 Æimejevi sinovi: Æelomit, Haziel i Haram, njih trojica; to su poglavari
Ladanovih obitelji.
1Lj 23:10 Æimejevi sinovi: Jahat, Zina, Jeuæ i Berija. Ta su çetvorica
Æimejevi sinovi.
1Lj 23:11 Jahat je bio poglavar, a drugi Ziza; a Jeuæ i Berija nisu imali
mnogo djece, zato su se brojili u jednu obitelj, u jedan razred.
1Lj 23:12 Kehatovi sinovi: Amram, Jishar, Hebron i Uziel, çetvorica.
1Lj 23:13 Amramovi sinovi: Aron i Mojsije. Aron je bio odreåen da
posveøuje Svetinju nad svetinjama; on i njegovi sinovi dovijeka da kade
pred Jahvom, da mu sluœe i da blagoslivljaju u njegovo ime dovijeka.
1Lj 23:14 Mojsije je bio Boœji çovjek. Njegovi se sinovi broje u Levijevo
pleme.
1Lj 23:15 Mojsijevi su sinovi Geræom i Eliezer.
1Lj 23:16 Geræomovi sinovi: poglavar Æebuel.

357
1Lj 23:17 Eliezerovi su sinovi bili: poglavar Rehabja. Eliezer nije imao
drugih sinova, nego su se Rehabjini sinovi vrlo namnoœili.
1Lj 23:18 Jisharovi sinovi: poglavar Æelomit.
1Lj 23:19 Hebronovi sinovi: poglavar Jerija, drugi Amarja, treøi Jahaziel,
çetvrti Jekamam.
1Lj 23:20 Uzielovi sinovi: poglavar Mika, drugi Jeæija.
1Lj 23:21 Merarijevi sinovi: Mahli i Muæi. Mahlijevi sinovi: Eleazar i Kiæ.
1Lj 23:22 Eleazar je umro nemajuøi sinova, nego samo køeri, koje su
sebi uzeli za œene njihovi roåaci, Kiæevi sinovi.
1Lj 23:23 Muæijevi sinovi: Mahli, Eder i Jerimot, trojica.
1Lj 23:24 To su bili Levijevi sinovi po obiteljima, poglavari porodica, koji
su bili popisani poimence; oni su radili posao za sluœbu Jahvina Doma
u dobi od dvadeset godina naviæe.
1Lj 23:25 David je rekao: “Jahve, Izraelov Bog, dao je mir svojem narodu
i œivjet øe u Jeruzalemu zauvijek.
1Lj 23:26 Zato ni leviti neøe viæe nositi Prebivaliæta ni svakovrsnog pribora
za njegovu sluœbu.”
1Lj 23:27 Po posljednjim Davidovim rijeçima, bili su izbrojeni Levijevi
sinovi od dvadeset godina naviæe.
1Lj 23:28 Bili su odreåeni da budu kraj Aronovih sinova u sluœbi u Jahvinu
Domu, u predvorjima i u dvoranama, da çiste sve svete stvari, da rade
u sluœbi oko Jahvina Doma,
1Lj 23:29 oko prinesenih hljebova, oko sitnog braæna za prinos, oko
beskvasnih kolaça pripravljenih na tavi i u ulju zamijeæenih i oko mjera
za sadrœaj i duœinu;
1Lj 23:30 da pristupaju svakoga jutra, da slave i hvale Jahvu; tako i
veçerom.
1Lj 23:31 A kad se god prinose paljenice Jahvi, subotom, za mlaåaka i
na blagdane, da dolaze prema svom broju, po svom redu, svagdje pred
Jahvu.
1Lj 23:32 I da vræe æto treba vræiti u Æatoru sastanka, sluœbu u Svetiætu
i sluœbu za svoju braøu, Aronove sinove, u sluœbi oko Jahvina Doma.
Sveøeniçki redovi
1Lj 24:1 Aronovi su sinovi imali svoje redove. Sinovi Aronovi bili su:
Nadab, Abihu, Eleazar i Itamar.
1Lj 24:2 Ali su Nadab i Abihu umrli prije oca i nisu imali djece; zato su
sveøeniçku sluœbu vræili Eleazar i Itamar.
1Lj 24:3 David je razdijelio na redove njih i Sadoka, od Eleazarovih
sinova, i Ahimeleka, od Itamarovih sinova, po njihovu redu u njihovoj
sluœbi.
1Lj 24:4 Ali se u Eleazarovih sinova naælo viæe muækih poglavara nego
u Itamarovih sinova, pa kad ih podijeliæe, od Eleazarovih je sinova bilo
æesnaest porodiçnih poglavara, a od Itamarovih sinova samo osam
porodiçnih poglavara.
1Lj 24:5 Zato su ih razdijelili œdrebovima, jedne i druge, jer su posveøeni
knezovi i Boœji knezovi bili i od Eleazarovih sinova i od Itamarovih sinova.
1Lj 24:6 Popisao ih je Netanelov sin Æemaja, pisar od Levijeva plemena,
pred kraljem, knezovima, sveøenikom Sadokom, Ebjatarovim sinom
Ahimelekom, pred poglavarima porodica meåu sveøenicima i levitima,
uzevæi po jednu porodicu za Eleazara, a po jednu opet za Itamara.
1Lj 24:7 Prvi je œdrijeb pao na Jojariba, drugi na Jedaju,
1Lj 24:8 treøi na Harima, çetvrti na Seorima,
1Lj 24:9 peti na Malkiju, æesti na Mijamina,
1Lj 24:10 sedmi na Hakosa, osmi na Abiju,
1Lj 24:11 deveti na Jeæuu, deseti na Æekaniju,
1Lj 24:12 jedanaesti na Elijaæiba, dvanaesti na Jakima,
1Lj 24:13 trinaesti na Hupu, çetrnaesti na Jeæebaba,
1Lj 24:14 petnaesti na Bilgu, æesnaesti na Imera,
1Lj 24:15 sedamnaesti na Hezira, osamnaesti na Hapisesa,
1Lj 24:16 devetnaesti na Petahju, dvadeseti na Ezekiela,
1Lj 24:17 dvadeset i prvi na Jakina, dvadeset i drugi na Gamula,
1Lj 24:18 dvadeset i treøi na Delaju, dvadeset i çetvrti na Maazju.
1Lj 24:19 To je njihov red u sluœbi kojim treba da idu u Jahvin Dom, po
svom pravilu, primljenu od oca im Arona, kako mu je zapovjedio Jahve,
Bog Izraelov.
1Lj 24:20 Od ostalih Levijevih sinova bio je od Amramovih sinova Æubael;
od Æubaelovih sinova Jehdeja;
1Lj 24:21 od Rehabje, od Rehabjinih sinova poglavar Jiæija;
1Lj 24:22 od Jisharovaca Æelomot; od Æelomotovih sinova Jahat.
1Lj 24:23 Od Jerijinih sinova: drugi Amarja, treøi Jahaziel, çetvrti Jekaman.

358
1Lj 24:24 Od sinova Uzielovih Mika; od Mikinih sinova Æamir;
1Lj 24:25 Mikin brat Jiæija; od Jiæijinih sinova Zaharija;
1Lj 24:26 Merarijevi sinovi: Mahli i Muæi; sinovi Jaazije, njegova sina.
1Lj 24:27 Merarijevi sinovi po Jaaziji, njegovu sinu: Æoham, Zakur i Ibri;
1Lj 24:28 po Mahliju Eleazar, koji nije imao djece;
1Lj 24:29 po Kiæu, Kiæovi sinovi, Jerahmeel.
1Lj 24:30 Muæijevi sinovi: Mahli, Eder i Jerimot.
To su bili levitski sinovi po svojim porodicama.
1Lj 24:31 I oni su bacali œdrebove kao njihovi roåaci, Aronovi sinovi,
pred kraljem Davidom, Sadokom, Ahimelekom i porodiçnim poglavarima
meåu sveøenicima i levitima, i to jednako glavar obitelji kao i
njegov najmlaåi brat.
1Lj 25:1 David je s vojniçkim zapovjednicima izabrao za sluœbu Asafove,
Hemanove i Jedutunove sinove koji øe zanosno pjevati hvalu uz
citre, harfe i cimbale; izmeåu njih su bili izbrojeni ljudi za posao u svojoj
sluœbi:
1Lj 25:2 od Asafovih sinova: Zakur, Josip, Netanija i Asarela; Asafovi
sinovi pod upravom Asafa, koji je zanosno pjevao hvalu po kraljevoj
uredbi.
1Lj 25:3 Od Jedutuna: Jedutunovih æest sinova: Gedalija, Sori, Jeæaja,
Æimej, Haæabja i Matitja pod upravom svog oca Jedutuna koji je zanosno
pjevao hvalu uz citru slaveøi i hvaleøi Jahvu.
1Lj 25:4 Od Hemana: Hemanovi sinovi: Bukija, Matanija, Uziel, Æebuel,
Jerimot, Hananija, Hanani, Eliata, Gidalti, Romamti-Ezer, Joæbekaæa,
Maloti, Hotir, Mahaziot.
1Lj 25:5 Svi su oni bili sinovi kraljeva vidioca Hemana koji je objavljivao
Boœje stvari da uzvisi njegovu moø; a Bog je dao Hemanu çetrnaest
sinova i tri køeri.
1Lj 25:6 Svi su oni pod vodstvom svoga oca Asafa te Jedutuna i Hemana
pjevali u Jahvinu Domu uz cimbale, harfe i citre za sluœbu u Boœjem
Domu, po kraljevoj uredbi.
1Lj 25:7 Bilo ih je, s njihovom braøom, uvjeœbanih u pjevanju Jahvinih
pjesama, dvjesta osamdeset i osam, sve samih vjeætaka.
1Lj 25:8 Bacili su œdrebove za svoju sluœbenu duœnost, najmanji isto
kao i najveøi, uçitelj kao i uçenik.
1Lj 25:9 Prvi je œdrijeb pao na Asafovca Josipa, drugi na Gedaliju s
njegovom braøom i sinovima, njih dvanaest,
1Lj 25:10 treøi na Zakura s njegovim sinovima i braøom, njih dvanaest;
1Lj 25:11 çetvrti na Jisrija s njegovim sinovima i braøom, njih dvanaest;
1Lj 25:12 peti na Netaniju s njegovim sinovima i braøom, njih dvanaest;
1Lj 25:13 æesti na Bukiju s njegovim sinovima i braøom, njih dvanaest,
1Lj 25:14 sedmi na Isarelu s njegovim sinovima i braøom, njih dvanaest;
1Lj 25:15 osmi na Jeæaja s njegovim sinovima i braøom, njih dvanaest;
1Lj 25:16 deveti na Mataniju s njegovim sinovima i braøom, njih dvanaest;
1Lj 25:17 deseti na Æimeja s njegovim sinovima i braøom, njih dvanaest;
1Lj 25:18 jedanaesti na Azarela s njegovim sinovima i braøom, njih
dvanaest;
1Lj 25:19 dvanaesti na Haæabju s njegovim sinovima i braøom, njih
dvanaest;
1Lj 25:20 trinaesti na Æubaela s njegovim sinovima i braøom, njih
dvanaest;
1Lj 25:21 çetrnaesti na Matitju s njegovim sinovima i braøom, njih
dvanaest;
1Lj 25:22 petnaesti na Jeremota s njegovim sinovima i braøom, njih
dvanaest;
1Lj 25:23 æesnaesti na Hananiju s njegovim sinovima i braøom, njih
dvanaest;
1Lj 25:24 sedamnaesti na Joæbekaæa s njegovim sinovima i braøom,
njih dvanaest;
1Lj 25:25 osamnaesti na Hananija s njegovim sinovima i braøom, njih
dvanaest;
1Lj 25:26 devetnaesti na Malotija s njegovim sinovima i braøom, njih
dvanaest;
1Lj 25:27 dvadeseti na Elijatu s njegovim sinovima i braøom, njih
dvanaest;
1Lj 25:28 dvadeset i prvi na Hotira s njegovim sinovima i braøom, njih
dvanaest;
1Lj 25:29 dvadeset i drugi na Gidaltija s njegovim sinovima i braøom,
njih dvanaest;
1Lj 25:30 dvadeset i treøi na Mahaziota s njegovim sinovima i braøom,
njih dvanaest;

359
1Lj 25:31 dvadeset i çetvrti na Romamti-Ezera s njegovim sinovima i
braøom, njih dvanaest.
1Lj 26:1 Vratarski su redovi bili: od Korahovaca: Korahov sin Meæelemja
izmeåu Asafovih sinova;
1Lj 26:2 a Meæelemjini sinovi: prvenac Zaharija, drugi Jediael, treøi
Zebadja, çetvrti Jatniel;
1Lj 26:3 peti Elam, æesti Johanan, sedmi Elijoenaj.
1Lj 26:4 Sinovi Obed-Edomovi: prvenac Æemaja, drugi Jozabad, treøi
Joah, çetvrti Sakar, a peti Netanel,
1Lj 26:5 æesti Amiel, sedmi Jisakar, osmi Peuletaj, jer ga je blagoslovio
Bog,
1Lj 26:6 a njegovu su se sinu Æemaji rodili sinovi koji su bili poglavari u
porodici jer bijahu hrabri junaci.
1Lj 26:7 Æemajini su sinovi bili: Otni, Rafael, Obed, Elzabad sa svojom
braøom, vrsnim ljudima, Elihu i Semakja.
1Lj 26:8 Svi su oni bili od Obed-Edomovih sinova, oni i njihovi sinovi i
njihova braøa, vrsni ljudi, sposobni za sluœbu; bilo ih je æezdeset i dva od
Obed-Edoma.
1Lj 26:9 Meæelemjinih sinova i braøe, vrsnih ljudi, bilo je osamnaest.
1Lj 26:10 Hosini sinovi od Merarijevih sinova: poglavar Æimri, iako nije
bio prvenac, njegov ga je otac postavio za poglavara;
1Lj 26:11 drugi Hilkija, treøi Tebalija, çetvrti Zaharija; Hosinih svih sinova
i braøe bilo je trinaest.
1Lj 26:12 Ovo su vratarski redovi. Glavari ovih junaka bili su, kao i njihova
braøa, çuvari u sluœbi Jahvina Doma.
1Lj 26:13 Bacali su œdrebove, najmanji kao i najveøi, po obiteljima za
svaka pojedina vrata.
1Lj 26:14 Œdrijeb na istok pao je Æelemji; njegov sin Zaharija bio je mudar
savjetnik. Kad su bacili œdrebove, dopao mu je œdrijeb na sjever,
1Lj 26:15 Obed-Edomu na jug; a njegovim sinovima na spremiæte;
1Lj 26:16 Æufimu i Hosi na zapad Æaleketskim vratima, na putu koji vodi
k usponu; straœa je bila do straœe.
1Lj 26:17 S istoka æest levita, sa sjevera çetiri na dan, s juga çetiri na
dan; a kod spremiæta po dva.
1Lj 26:18 Na hramskoj prigradnji, sa zapada, çetiri na usponu, dva kod
prigradnje.
1Lj 26:19 To su vratarski redovi meåu Korahovim i Merarijevim sinovima.
1Lj 26:20 Leviti, njihova braøa, bili su: Ahija nad blagom Boœjega Doma
i nad blagom posveøenih stvari.
1Lj 26:21 Ladanovi sinovi, Geræonovci po Ladanu, poglavari obitelji
Ladana Geræonovca, bili su Jehielovci.
1Lj 26:22 Jehielovci Zetam i brat mu Joel bili su nadstojnici nad blagom
Jahvina Doma.
1Lj 26:23 Od Amramovaca, Jisharovaca, Hebronovaca i Uzielovaca
bili su:
1Lj 26:24 Æebuel, sin Mojsijeva sina Geræoma, nadstojnik nad blagom.
1Lj 26:25 Njegova braøa po Eliezeru: Rehabja, sin mu, njegov sin Izaija,
njegov sin Joram, njegov sin Zikri, njegov sin Æelomit.
1Lj 26:26 Taj je Æelomit sa svojom braøom bio odgovoran za sve blago
od posveøenih stvari koje je posvetio kralj David s porodiçnim poglavarima,
s tisuønicima, stotnicima i vojnim zapovjednicima.
1Lj 26:27 Posvetili su dio ratnog plijena da se bolje ojaça Jahvin Dom.
1Lj 26:28 Æto je god bio posvetio vidjelac Samuel, Kiæev sin Æaul, Nerov
sin Abner i Sarvijin sin Joab, sve posveøeno, bilo je pod nadzorom
Æelomita i njegove braøe.
1Lj 26:29 Jisharovci Kenanija i njegovi sinovi bili su nad svjetovnim
poslovima kao nadzornici i suci u Izraelu.
1Lj 26:30 Hebronovci Haæabja i njegova braøa, tisuøu i sedam stotina
vrsnih ljudi, upravljali su Izraelom s ovu stranu Jordana na zapadu u
svakom Jahvinu poslu i u kraljevskoj sluœbi.
1Lj 26:31 Poglavar Hebronovaca bio je Jerija. Çetrdesete godine Davidova
kraljevanja potraœili su obiteljska rodoslovlja Hebronovaca i naælo
se meåu njima vrsnih ljudi u Gileadskom Jazeru.
1Lj 26:32 Njegove braøe, vrsnih ljudi, bilo je dvije tisuøe i sedam stotina
porodiçnih poglavara; kralj David postavio ih je nad Rubenovim i
Gadovim plemenom i nad polovinom Manaæeova plemena za sve Boœje
poslove i za kraljevske poslove.
1Lj 27:1 Izraelovi sinovi po svome broju. Poglavari porodica, tisuønici,
stotnici i nadzornici sluœili su kralju u svakom poslu. U redovima su dolazili
i odlazili od mjeseca do mjeseca, u svim godiænjim mjesecima; svaki je
red imao dvadeset i çetiri tisuøe ljudi.

360
1Lj 27:2 Nad prvim je redom, prvoga mjeseca, bio Zabdielov sin
Jaæobam. U svom je redu imao dvadeset i çetiri tisuøe ljudi.
1Lj 27:3 Pripadao je Peresovim sinovima i bio zapovjednik svih vojvoda
u vojsci prvoga mjeseca.
1Lj 27:4 Nad redom drugoga mjeseca bio je Ahoæanin Dodaj, a predstojnik
u njegovu redu bio je Mikelot. U svom je redu imao dvadeset i çetiri
tisuøe ljudi.
1Lj 27:5 Vojvoda treøe vojske, treøega mjeseca, bio je sin sveøenika
Jojade, poglavar Benaja. U svom je redu imao dvadeset i çetiri tisuøe.
1Lj 27:6 Taj je Benaja bio junak meåu tridesetoricom i nad tridesetoricom
i u njegovu je redu bio sin mu Amizabad.
1Lj 27:7 Çetvrti, çetvrtoga mjeseca, bio je Joabov brat Asahel, a za njim
sin mu Zebadja. U svom je redu imao dvadeset i çetiri tisuøe.
1Lj 27:8 Peti, petoga mjeseca, bio je vojvoda Jizrahanin Æamhut. U
svom je redu imao dvadeset i çetiri tisuøe.
1Lj 27:9 Æesti, æestoga mjeseca, bio je Ikeæov sin Ira, Tekoanac. U svom
je redu imao dvadeset i çetiri tisuøe.
1Lj 27:10 Sedmi, sedmoga mjeseca, bio je Pelonjanin Heles od
Efrajimovih sinova. U svom je redu imao dvadeset i çetiri tisuøe.
1Lj 27:11 Osmi, osmoga mjeseca, bio je Huæaøanin Sibkaj, Zarhijevac.
U svom je redu imao dvadeset i çetiri tisuøe.
1Lj 27:12 Deveti, devetoga mjeseca, bio je Anatoøanin Abiezer, Benjaminovac.
U svom je redu imao dvadeset i çetiri tisuøe.
1Lj 27:13 Deseti, desetoga mjeseca, bio je Netofaøanin Mahraj, Zarhijevac.
U svom je redu imao dvadeset i çetiri tisuøe.
1Lj 27:14 Jedanaesti, jedanaestoga mjeseca, bio je Piratonjanin Benaja,
Efrajimovac. U svom je redu imao dvadeset i çetiri tisuøe.
1Lj 27:15 Dvanaesti, dvanaestoga mjeseca, bio je Netofaøanin Heldaj,
Otnielovac. U svom je redu imao dvadeset i çetiri tisuøe.
1Lj 27:16 Nad Izraelovim plemenima bili su knezovi: nad Rubenovim
Zikrijev sin knez Eliezer; nad Æimunovim Maakin sin Æefatja;
1Lj 27:17 nad Levijevim Kemuelov sin Haæabja; nad Aronovim Sadok;
1Lj 27:18 nad Judinim Elihu od Davidove braøe; nad Jisakarovim Mihaelov
sin Omri;
1Lj 27:19 nad Zebulunovim Obadjin sin Jiæmaja; nad Naftalijevim Azrielov
sin Jerimot.
1Lj 27:20 Nad Efrajimovim sinovima Azazjin sin Hoæea; nad polovinom
Manaæeova plemena Pedajin sin Joel,
1Lj 27:21 nad drugom polovinom Manaæeova plemena u Gileadu Zaharijin
sin Jido; nad Benjaminom Abnerov sin Jaasiel;
1Lj 27:22 nad Danom Jerohamov sin Azarel. To su bili knezovi izraelskih
plemena.
1Lj 27:23 Ali David nije dao izbrojiti onih kojima bijaæe dvadeset godina
i manje, jer Jahve bijaæe rekao da øe umnoœiti Izraelce kao nebeske
zvijezde.
1Lj 27:24 Sarvijin je sin Joab poçeo vræiti popis, ali ga nije dovræio. Stoga
je Srdœba doæla na Izrael i zato taj broj nije bio primljen u brojçani izvjeætaj
Ljetopisa kralja Davida.
1Lj 27:25 Nadstojnik nad kraljevim blagom bio je Adielov sin Azmavet,
a nadstojnik za blago u zemlji, u gradovima, selima i tvråavama, bio je
Uzijin sin Jonatan.
1Lj 27:26 Nadstojnik nad poljskim radnicima koji su obraåivali zemlju
bio je Kelubov sin Ezri.
1Lj 27:27 Nadstojnik nad vinogradarima Ramaøanin Æimej. Nadstojnik
nad vinogradrskim klijetima bio je Æifmejac Zabdi.
1Lj 27:28 Nadstojnik nad maslinama i dudovima æto su po Æefeli bio je
Gederac Hanan; nadstojnik nad skladiætima ulja Joaæ.
1Lj 27:29 Nadstojnik nad govedima æto su pasla u Æaronu bio je Æaronac
Æitraj. Nadstojnik nad krupnom stokom u dolinama bio je Edlajev sin
Æafat.
1Lj 27:30 Nadstojnik nad devama Jiæmaelac Obil. Nadstojnik nad
magaricama Meronoøanin Jehdeja.
1Lj 27:31 Nadstojnik nad ovcama i kozama Hagrijac Jaziz. Svi su oni bili
nadstojnici nad imanjem kralja Davida.
1Lj 27:32 Savjetnik je bio Davidov stric Jonatan, mudar çovjek; bio je i
knjiœevnik; a Hakmonijev sin Jehiel bio je s kraljevim sinovima.
1Lj 27:33 Ahitofel je bio kraljev savjetnik, Arkijac Huæaj kraljev prijatelj.
1Lj 27:34 Ahitofela su naslijedili Benajin sin Jojada i Ebjatar, kraljev je
vojvoda bio Joab.
1Lj 28:1 David sakupi u Jeruzalem sve izraelske knezove, plemenske
knezove i poglavare od redova koji su sluœili kralja, tisuønike, stotnike i

361
nadstojnike nad svim imanjem i blagom kraljevim i blagom njegovih
sinova, zajedno s dvoranima i junacima i svim hrabrim vojnicima.
1Lj 28:2 Ustavæi na noge, kralj David reçe:
”Çujte me, moja braøo i moj narode! Ja sam bio namislio u svom srcu da
sagradim dom gdje bi poçivao Kovçeg saveza Jahvina i da bude
podnoœje nogama naæega Boga te sam pripravio æto treba za gradnju.
1Lj 28:3 Ali mi je Bog rekao: ‘Neøeæ ti sagraditi Doma mome imenu jer
si ratnik i prolijevao si krv.’
1Lj 28:4 Jahve, Izraelov Bog, izabrao je mene od sveg moga roda da
budem kralj nad Izraelom zauvijek; jer je Judu izabrao za kneza, a iz
Judina doma dom moga oca; izmeåu sinova moga oca bilo mu je drago
da mene postavi kraljem nad svim Izraelom.
1Lj 28:5 Tako je izmeåu mojih sinova, jer mi je mnogo sinova dao Jahve,
izabrao moga sina Salomona da sjedi na prijestolju Jahvina kraljevstva
nad Izraelom.
1Lj 28:6 I rekao mi je: ‘Tvoj sin Salomon sagradit øe meni Dom i moja
predvorja; jer sam njega izabrao sebi za sina i ja øu mu biti otac.
1Lj 28:7 Utvrdit øu njegovo kraljevstvo zauvijek ako bude postojano
vræio moje zapovijedi i moje zakone kao danas.’
1Lj 28:8 Sada, dakle, pred oçima sveg Izraela, Jahvina zbora, i pred
svojim Bogom, koji nas sluæa, velim: drœite i traœite sve zapovijedi Jahve,
svoga Boga, da biste zadrœali u posjedu ovu dobru zemlju i ostavili je u
baætinu svojim sinovima nakon sebe dovijeka.
1Lj 28:9 A ti, sine moj Salomone, poznaj Boga, svoga oca, i sluœi mu
çitavim srcem i spremnom duæom, jer Jahve ispituje sva srca i zna sve
misli i namjere; ako ga budeæ traœio, dat øe ti se da ga naåeæ; ako li ga
ostaviæ, odbacit øe te zauvijek.
1Lj 28:10 Uvidi sada da te Jahve izabrao da gradiæ Dom za Svetiæte,
budi junak i radi!”
1Lj 28:11 Tada David predade sinu Salomonu uzorak trijema, njegovih
kuøa, riznica, gornjih soba, øelija i doma Pomiriliæta;
1Lj 28:12 uzorak svega æto bijaæe smislio u duhu za predvorja Jahvina
Doma, za sve sobe unaokolo, za riznicu Doma Boœjega, za riznicu
posveøenih stvari,
1Lj 28:13 za sveøeniçke i levitske redove, za svaki posao u sluœbi oko
Doma Jahvina:
1Lj 28:14 zlato u æipkama, zlato potrebno za sve zlatno posuåe ove ili
one sluœbe; srebro u æipkama potrebno za sve srebrno posuåe, za sve
posuåe ove ili one sluœbe;
1Lj 28:15 æipke za zlatne svijeønjake sa zlatnim svjetiljkama, prema
teœini svakoga svijeønjaka i njegovih svjetiljaka, i za srebrne svijeønjake
prema teœini svakoga svijeønjaka i njegovih svjetiljaka i prema namjeni
svakog svijeønjaka;
1Lj 28:16 zlato u æipkama za stolove na kojima øe stajati prineseni
hljebovi, za svaki stol; srebro za srebrne stolove,
1Lj 28:17 za viljuæke i kotliøe, za çaæe od çista zlata, za zlatne pehare,
zlato u æipkama za svaki pehar; za srebrne pehare, srebro u æipkama za
svaki pehar,
1Lj 28:18 za kadioni œrtvenik œeœenoga zlata u æipkama; za uzorak od
kola sa zlatnim kerubinima koji øe raæirenim krilima zaklanjati Jahvin
Kovçeg.
1Lj 28:19 Sve to u skladu s onim æto Jahve napisa vlastitom rukom da
bi razjasnio cijelo djelo za koje on pribavi uzorak.
1Lj 28:20 Tada David reçe svome sinu Salomonu: “Budi junak, hrabar,
i radi! Ne boj se i ne plaæi se, jer øe Jahve, Bog, moj Bog, biti s tobom!
Neøe te napustiti niti te ostaviti dok ne svræiæ sav posao za sluœbu oko
Jahvina Doma.
1Lj 28:21 Evo sveøeniçkih i levitskih redova za svaku sluœbu u Boœjem
Domu; imaæ uza se za svaki posao svakovrsnih ljudi, spremnih i vjeætih
svakoj sluœbi, knezovi i sav narod pod tvojim su zapovjedniætvom.”
Prinosi
1Lj 29:1 Kralj David reçe svemu zboru: “Bog je izabrao moga sina Salomona,
mlado i njeœno momçe, a ovo je velik posao, jer neøe biti za çovjeka
dvor nego za Boga Jahvu.
1Lj 29:2 Pripremio sam, koliko sam mogao, za Dom svoga Boga zlata
za zlatne stvari i srebra za srebrne, tuça za tuçane, œeljeza za œeljezne,
drva za drvene; oniksova kamenja i dragulja za ukivanje, dragulja za
ukras i æarenih dragulja, svakojakoga dragog kamenja i izobilja mramora.
1Lj 29:3 Iz ljubavi prema Bogu dajem joæ i svoga zlata i srebra za Dom
svoga Boga, osim svega æto sam pripravio za sveti Dom.

362
1Lj 29:4 Tri tisuøe zlatnih talenata ofirskoga zlata i sedam tisuøa talenata
çistoga srebra da se obloœe zidovi prostorija.
1Lj 29:5 Zlato za zlatne stvari, a srebro za srebrne i za svako djelo
umjetniçkih ruku. Bi li danas joæ tko htio dragovoljno æto priloœiti svojom
rukom Jahvi?”
1Lj 29:6 Tada su dragovoljno priloœili knezovi obitelji i knezovi izraelskih
plemena, tisuønici, stotnici i nadstojnici nad kraljevskim poslovima.
1Lj 29:7 Dali su za sluœbu u Boœjem Domu zlata pet tisuøa talenata i
deset tisuøa zlatnih darika, srebra deset tisuøa talenata, tuça osamnaest
tisuøa talenata, œeljeza sto tisuøa talenata.
1Lj 29:8 U koga se god naælo dragulja, svi su darivali u riznicu Jahvina
Doma na ruke Jehiela Geræonovca.
1Lj 29:9 Narod se veselio æto su dragovoljno prilagali, jer su prilagali
iskrena srca Jahvi; i kralj David radovao se od srca.
1Lj 29:10 Potom David blagoslovi Jahvu pred svim zborom. I reçe David:
“Blagoslovljen da si, Jahve, Boœe naæeg oca Izraela, od vijeka do vijeka!
1Lj 29:11 Tvoja je, Jahve, veliçina, sila, slava, sjaj i veliçanstvo, jer je
tvoje sve æto je na nebu i na zemlji; tvoje je, Jahve, kraljevstvo i ti si
uzviæen povrh svega, Poglavar svega!
1Lj 29:12 Od tebe je bogatstvo i slava, ti vladaæ nad svim, u tvojoj je ruci
sila i moø, u tvojoj je vlasti da uçiniæ velikim i jakim sve.
1Lj 29:13 I slavimo te, Boœe naæ, i hvalimo tvoje diçno ime.
1Lj 29:14 Tko sam ja i æto je moj narod da bismo imali snage ovoliko
prinijeti tebi dragovoljno? Od tebe je sve, i iz tvojih ruku primivæi, dali
smo tebi!
1Lj 29:15 Pridoælice smo pred tobom, naseljenici kao svi naæi oçevi;
naæi dani na zemlji prolaze kao sjena i nema nade.
1Lj 29:16 Jahve, Boœe naæ, sve ovo mnogo blago koje smo pripravili za
gradnju Doma tebi, tvome svetom imenu, iz tvoje je ruke i sve je tvoje!
1Lj 29:17 Ali znam, o Boœe moj, da ti iskuæavaæ srca i da ljubiæ iskrenost;
ja sam iskrena srca dragovoljno prinio sve ovo i s radoæøu sam gledao
tvoj narod koji je ovdje kako ti dragovoljno prinosi.
1Lj 29:18 Jahve, Boœe naæih otaca Abrahama, Izaka i Jakova, saçuvaj
dovijeka u srcu svoga naroda tu misao i namjeru i upravi njegovo srce
k sebi!
1Lj 29:19 A mome sinu Salomonu daj poæteno srce da bi se drœao tvojih
zapovijedi, tvojih odredaba i tvojih uredaba, da bi vræio sve i da bi sagradio
dvor za koji sam sve spremio!”
1Lj 29:20 Tada David reçe svemu zboru: “Blagoslovite sada Jahvu,
svoga Boga!” I sav je zbor blagoslovio Jahvu, Boga svojih otaca, i, pavæi
niçice, poklonio se Jahvi i kralju.
1Lj 29:21 Œrtvovali su Jahvi klanice i prinijeli Jahvi paljenice sutradan:
tisuøu junaca, tisuøu ovnova, tisuøu jaganjaca s njihovim ljevanicama,
mnogo drugih œrtava za sav Izrael.
1Lj 29:22 Jeli su i pili pred Jahvom onoga dana vrlo se radujuøi. Zakraljili
su po drugi put Davidova sina Salomona i pomazali ga po Jahvinoj volji
za kneza, a Sadoka za sveøenika.
1Lj 29:23 Tako je Salomon sjeo na Jahvino prijestolje da kraljuje
namjesto svoga oca Davida. Bio je sretan i sluæao ga je sav Izrael.
1Lj 29:24 Svi su knezovi i junaci i svi sinovi kralja Davida pruœili ruku
kralju Salomonu i sveçano mu obeøali pokornost.
1Lj 29:25 Jahve je vrlo uzvisio Salomona pred oçima sveg Izraela i dao
njegovu kraljevstvu veliçanstvo kakvo nijedan kralj prije njega nije imao
u Izraelu.
1Lj 29:26 Tako je Jiæajev sin David kraljevao nad svim Izraelom.
1Lj 29:27 Nad Izraelom je kraljevao çetrdeset godina; u Hebronu je
kraljevao sedam godina, u Jeruzalemu je kraljevao trideset i tri godine.
1Lj 29:28 Umro je u lijepoj starosti, nauœivæi se œivota, bogatstva i slave.
Na njegovo se mjesto zakraljio sin mu Salomon.
1Lj 29:29 Djela kralja Davida, od prvog do posljednjeg, zapisana su u
povijesti vidioca Samuela, u povijesti proroka Natana i u povijesti vidioca
Gada,
1Lj 29:30 sa svim njegovim kraljevanjem, njegovim junaætvom i
dogaåajima æto prijeåoæe preko njega i Izraela i svih drugih kraljevstava
zemaljskih.

2 LJETOPISI
363
2Lj 1:1 Salomon, sin Davidov, bio se uçvrstio na prijestolju. Jahve, Bog
njegov, bijaæe s njim i uzvisi ga veoma.
2Lj 1:2 Salomon se tada obrati svem Izraelu, tisuønicima, satnicima,
sucima, svim knezovima izraelskim, glavama obitelji,
2Lj 1:3 te se on i s njim sav Zbor popeæe na uzviæicu koja bjeæe u Gibeonu,
jer je ondje bio Æator sastanka æto ga u pustinji podiœe Mojsije, sluga
Boœji.
2Lj 1:4 David bijaæe prenio Kovçeg Boœji iz Kirjat Jearima do mjesta koje
je sam pripravio za njega; jer je bio podigao Æator u Jeruzalemu.
2Lj 1:5 Tuçani œrtvenik æto ga napravi Besalel, sin Hurova sina Urija,
bijaæe ondje pred Prebivaliætem Jahvinim, kamo doåoæe Salomon i zbor
da mu se obrate.
2Lj 1:6 Ondje se Salomon pred Jahvom pope na tuçani œrtvenik, koji
bjeæe tik do Æatora sastanka, i prinese na njemu tisuøu paljenica.
2Lj 1:7 Iste se noøi Bog ukaza Salomonu i reçe mu: “Traœi æto da ti
dadem.”
2Lj 1:8 Salomon odgovori: “Veoma si naklon bio mome ocu Davidu i
zakraljio si mene na njegovo mjesto.
2Lj 1:9 Boœe Jahve, neka se ispuni sada obeøanje æto si ga dao mome
ocu Davidu, jer si me zakraljio nad narodom kojega ima mnogo kao
zemaljske praæine.
2Lj 1:10 Daj mi sada mudrost i znanje da uzmognem upravljati ovim
narodom, jer tko øe upravljati tolikim narodom kao æto je ovaj tvoj!”
2Lj 1:11 Bog reçe Salomonu: “Buduøi da ti je to u srcu, a nisi iskao ni
bogatstva, ni blaga, ni slave, ni smrti neprijatelja i jer nisi traœio duga
œivota nego mudrosti i znanja kako bi upravljao mojim narodom nad
kojim te zakraljih,
2Lj 1:12 dajem ti mudrost i znanje. Ali ti dajem i bogatstva, blaga i slave
kakve nije imao nijedan kralj æto bjeæe prije tebe i kakve neøe imati ni oni
koji doåu poslije tebe.”
2Lj 1:13 Salomon s uzviæice u Gibeonu ode u Jeruzalem, podalje od
Æatora sastanka, i kraljevaæe nad Izraelom.
2Lj 1:14 Sakupi bojnih kola i konjanika: imao je tisuøu çetiri stotine kola
i dvanaest tisuøa konjanika i razmjesti ih po gradovima gdje mu bijahu
kola i kod sebe u Jeruzalemu.
2Lj 1:15 Salomon uçini da srebra i zlata bude u Jeruzalemu izobilja kao
kamenja, a cedrova mnogo kao dudova u Æefeli.
2Lj 1:16 Konji Salomonovi bili su uvezeni iz Musrija i Koe; kraljevski
dvorani kupovahu ih u Koi za srebro.
2Lj 1:17 Dovozila su se i prodavala jedna bojna kola iz Egipta po æest
stotina srebrnih æekela, a konji po sto i pedeset; to bjeæe isto tako za sve
hetitske i aramejske kraljeve koji su ih uvozili preko njih.
Prve priprave - Huram iz Tira
2Lj 1:18 Salomon naumi sagraditi Dom - jedan Imenu Jahvinu, a drugi
sebi za kraljevski dvorac.
2Lj 2:1 Odbroji sedamdeset tisuøa nosaça, osamdeset tisuøa kamenolomaca
u gori i tri tisuøe i æest stotina poslovoåa.
2Lj 2:2 Tada posla ovu poruku Hiramu, tirskomu kralju: “Kao æto si mome
ocu Davidu slao cedrovine da gradi dvor gdje øe œivjeti, tako uçini i meni.
2Lj 2:3 Kanim podiøi Dom Imenu Jahve, svojega Boga, i posvetiti mu ga
da se diœe pred njim miomirisni kad, da se uvijek postavljaju kruhovi, da
se prinose paljenice jutrom i veçerom, subotom, na dane mlaåaka i na
blagdane Jahve, Boga naæega; i tako da zauvijek ostane u Izraelu.
2Lj 2:4 Dom koji gradim bit øe velik, jer je naæ Bog najveøi meåu svim
bozima.
2Lj 2:5 Ta tko bi imao dovoljno snage da njemu sazda Dom kad ga ni
nebesa, ni nebesa nad nebesima ne mogu obuhvatiti? I tko sam ja da
mu zidam Dom, osim zato da mu se kad diœe pred lice?
2Lj 2:6 Poæalji mi çovjeka viçna obradi zlata, srebra, tuça, œeljeza,
grimiza, karmezina i ljubiçastog baræuna, i viçna umjetnosti rezbarstva:
radit øe s rukotvorcima kod mene u Judi i u Jeruzalemu, s onima æto mi
ih ostavi moj otac David.
2Lj 2:7 Poæalji mi iz Libanona cedrovine, çempresovine i sandalovine,
jer znam da tvoje sluge umiju sjeøi libanonska stabla. Moje øe sluge
raditi s tvojima.
2Lj 2:8 Morat øe mi pripraviti mnogo drva, jer øe kuøa æto je mislim graditi
biti velika i veliçanstvena.

364
2Lj 2:9 Drvosjeçama æto øe obarati stabla dajem dvadeset tisuøa kora
pæenice, dvadeset tisuøa kora jeçma, dvadeset tisuøa bata vina i
dvadeset tisuøa bata ulja za izdrœavanje tvojih slugu.”
2Lj 2:10 Hiram, tirski kralj, odgovori pismom æto ga posla Salomonu:
“Zato æto voli svoj narod, Jahve te zakraljio nad njim.”
2Lj 2:11 Dometnu joæ i ovo: “Neka je blagoslovljen Jahve, Bog Izraelov,
koji je stvorio nebesa i zemlju. On je kralju Davidu dao mudra, pametna
i umna sina koji øe jedan dom graditi Jahvi, a drugi sebi da iz njega
kraljuje.
2Lj 2:12 Stoga ti æaljem çovjeka mudra, vjeæta i razumna, Hurama Abija,
2Lj 2:13 sina jedne Danovke i oca Tirca. Umije obraåivati zlato, srebro,
tuç, œeljezo, kamen, drvo, grimiz, ljubiçasti baræun, bez i karmezin, umije
rezbariti svakovrsne rezbarije i zamisliti svako djelo koje mu se povjeri.
On øe raditi s tvojim umjetnicima i umjetnicima moga gospodara Davida,
tvoga oca.
2Lj 2:14 Neka, dakle, sada moj gospodar svojim slugama poæalje
pæenice, jeçma, ulja i vina kako je obeøao.
2Lj 2:15 A mi øemo nasjeøi stabala s Libanona koliko ti god treba i dovest
øemo ti ih na splavima morem u Jafu, a ti ih prevezi gore u Jeruzalem.”
Izvoåenje radova
2Lj 2:16 Salomon pobroji sve strance koji se zatekoæe u Izraelovoj zemlji
poslije popisa æto ga bijaæe proveo njegov otac David i naåe ih sto
pedeset tri tisuøe i æest stotina.
2Lj 2:17 Od njih odredi sedamdeset tisuøa nosaça, osamdeset tisuøa
tesara u planini, tri tisuøe i æest stotina ljudi da upravljaju radom naroda.
2Lj 3:1 Salomon tada poçe graditi Dom Jahvi u Jeruzalemu, na Morijskoj
gori, ondje gdje je njegov otac David imao viåenje. To je mjesto
koje je pripravio David, gumno Jebusejca Ornana.
2Lj 3:2 Salomon otpoçe gradnju drugoga mjeseca çetvrte godine
svojega vladanja.
2Lj 3:3 Ovo su temelji koje je Salomon postavio za gradnju Doma
Boœjega: æezdeset lakata u duljinu - po staroj mjeri lakta - a u æirinu
dvadeset lakata.
2Lj 3:4 Trijem, koji je bio pred Domom, imao je, po æirini ovoga potonjega,
u duœinu dvadeset lakata, a visok je bio sto i dvadeset lakata.
Obloœio ga je iznutra çistim zlatom.
2Lj 3:5 Veliku je dvoranu obloœio çempresovinom, koju je prekrio çistim
zlatom i postavio palme i cvjetne vijence.
2Lj 3:6 Optoçio je potom Dvoranu blistavim draguljima; zlato je bilo zlato
parvajimsko.
2Lj 3:7 Prekrio je njime Dvoranu: grede, pragove, zidove i vratna krila te
izrezao kerubine po zidovima.
2Lj 3:8 Potom sazda dvoranu Svetinje nad svetinjama. Bila je, prema
hramskoj æirini, dvadeset lakata duga i dvadeset lakata æiroka i obloœi je
sa æest stotina talenata suhog zlata.
2Lj 3:9 Za çavle je dao na mjeru pedeset zlatnih æekela. I gornje je odaje
obloœio zlatom.
2Lj 3:10 U dvorani Svetinje nad svetinjama napravi dva kerubina, liveno
djelo. I njih obloœi zlatom.
2Lj 3:11 Krila kerubina bila su dvadeset lakata duga: jedno krilo od pet
lakata dodirivaæe hramski zid, a drugo od pet lakata doticaæe krilo
drugoga kerubina.
2Lj 3:12 Tako je i krilo drugoga kerubina, od pet lakata, dodirivalo hramski
zid, a drugo mu se krilo, od pet lakata, spajalo s krilom drugoga
kerubina.
2Lj 3:13 Raæirena, krila kerubina imala su dvadeset lakata. Stajali su
kerubini uspravno, lica okrenutih Dvorani.
2Lj 3:14 Napravi zastor od ljubiçastog baræuna, od grimiza, karmezina
i beza te na njemu izveze kerubine.
2Lj 3:15 Pred Dvoranom napravi dva stupa dugaçka trideset i pet lakata,
a glavice im na vrhu pet lakata.
2Lj 3:16 U Debiru on splete vijence te ih postavi navrh stupova i napravi
sto mogranja koje postavi meåu vijence.
2Lj 3:17 Postavi stupove pred Hekal, jedan zdesna, drugi slijeva, te
nazva Jakin onaj zdesna, a Boaz onaj slijeva.
2Lj 4:1 Napravi tuçani œrtvenik dugaçak dvadeset lakata, æirok dvadeset
i visok deset.
2Lj 4:2 Tada od rastaljene kovine izli more koje je od ruba do ruba mjerilo
deset lakata; bilo je okruglo uokolo, pet lakata visoko, a u opsegu, mjereno
vrpcom, imalo je trideset lakata.
2Lj 4:3 Pod njim bijahu likovi volovski æto ga opasivahu uokrug. Po deset

365
ih je bilo na jednom laktu te okruœivahu more uokolo; dva je reda bilo tih
volova, salivenih s morem.
2Lj 4:4 More je poçivalo na dvanaest volova; tri su gledala na sjever, tri
na zapad, tri na jug, tri na istok: more je stajalo na njima i svi su straœnjim
dijelom bili okrenuti unutra.
2Lj 4:5 Bilo je debelo pedalj, rub mu kao rub u çaæe, kao cvijet, a moglo
je primiti tri tisuøe bata.
2Lj 4:6 Napravi deset umivaonika i postavi ih pet zdesna, pet slijeva da
se u njima pere; u njima su prali æto je trebalo za paljenice; more je bilo
namijenjeno sveøenicima da se umivaju u njemu.
2Lj 4:7 Napravi deset zlatnih svijeønjaka prema propisu i stavi ih u Hekal,
pet s desne strane, pet s lijeve.
2Lj 4:8 Onda napravi deset stolova i postavi ih u Hekalu, pet zdesna, a
pet slijeva. Napravi stotinu zlatnih kotliøa.
2Lj 4:9 Onda naçini trijem sveøeniçki veliko dvoriæte s vratima koja
prevuçe tuçem.
2Lj 4:10 More stavi s desne strane prema jugoistoku.
2Lj 4:11 Huram naçini lonce, lopate i kotliøe. Dovræi sav posao æto ga je
obavljao kralju Salomonu za Dom Boœji:
2Lj 4:12 dva stupa; dvije glavice æto su bile navrh stupova; dva opleta da
prekriju dvije glavice æto bijahu navrh stupova;
2Lj 4:13 çetiri stotine mogranja za oba opleta; dva reda mogranja za
svaki oplet da prekriju dvije glavice navrh stupova;
2Lj 4:14 deset podnoœja i deset umivaonika na podnoœjima;
2Lj 4:15 jedno more i dvanaest volova pod njim;
2Lj 4:16 lonce, lopate, viljuæke i sav pribor za njih napravi od tuça Huram
Abi kralju Salomonu za Dom Jahvin.
2Lj 4:17 Kralj odredi da ih saliju u Jordanskoj ravnici, kod gaza Adame,
izmeåu Sukota i Serede.
2Lj 4:18 Salomon napravi tako mnogo tih predmeta da se nije mogla
izmjeriti teœina tuça.
2Lj 4:19 Onda napravi sve predmete namijenjene Domu Boœjemu: zlatni
œrtvenik i stolove na kojima bijahu prineseni kruhovi,
2Lj 4:20 zlatne svijeønjake sa svjetiljkama od çistoga zlata æto su se, po
propisu, trebale paliti pred Debirom;
2Lj 4:21 cvjetove, svjetiljke i usekaçe od zlata; bilo je to çisto zlato;
2Lj 4:22 noœice, kotliøe, maæice i kadionice od çistoga zlata; ulaz u Dom,
nutarnja vrata - Svetinje nad svetinjama - i vrata Doma - Hekala - bila su
zlatna.
2Lj 5:1 Tako bi priveden kraju posao æto ga Salomon obavi za Dom
Jahvin. Salomon unese sve svete darove oca svoga Davida - srebro,
zlato i sve posuåe - i stavi ih u riznicu Boœjega Doma.
Prijenos Kovçega
2Lj 5:2 Tada Salomon sazva u Jeruzalem sve Izraelove starjeæine,
knezove plemenske i glavare obiteljske, da se prenese Kovçeg saveza
Jahvina iz Davidova grada, to jest sa Siona.
2Lj 5:3 Svi se ljudi Izraelovi skupiæe pred kraljem na blagdan æto je u
sedmom mjesecu.
2Lj 5:4 Kad se skupiæe sve Izraelove starjeæine, leviti ponesoæe Kovçeg
2Lj 5:5 i Æator sastanka sa svim posveøenim priborom æto bjeæe u Æatoru;
sveøenici ih i leviti prenesoæe.
2Lj 5:6 Potom kralj Salomon i sva izraelska zajednica æto se skupi k
njemu œrtvovaæe pred Kovçegom toliko ovaca i goveda da se ne mogahu
ni prebrojiti ni procijeniti.
2Lj 5:7 Sveøenici donesoæe Kovçeg saveza Jahvina na njegovo mjesto,
u Debir Doma, to jest u Svetinju nad svetinjama, pod krila kerubina.
2Lj 5:8 Kerubini su imali raæirena krila nad mjestom gdje stajaæe Kovçeg
i zaklanjahu Kovçeg i njegove motke.
2Lj 5:9 Motke su bile tako dugaçke da su im se krajevi vidjeli iz Svetiæta
nasuprot Debiru, ali se nisu vidjele izvana i ondje stoje do dana danaænjega.
2Lj 5:10 U Kovçegu nije bilo niæta, osim dviju ploça koje metnu Mojsije
na Horebu, gdje Jahve sklopi Savez s Izraelcima poæto iziåoæe iz Egipta.
Bog ulazi u posjed Hrama
2Lj 5:11 Svi sveøenici izaåoæe iz Svetiæta, jer su se svi nazoçni sveøenici
posvetili bez obzira na redove.
2Lj 5:12 Svi levitski pjevaçi, Asaf, Heman, Jedutun sa sinovima i braøom,
stajahu obuçeni u bez, s cimbalima, harfama i citrama, istoçno od
œrtvenika, a s njima sto i dvadeset sveøenika koji su trubili u trube.
2Lj 5:13 I dok su trubili i pjevali sloœno kao jedan i jednoglasno hvalili i
slavili Jahvu, podiœuøi glas uz trube, cimbale i druga glazbala, hvaleøi

366
Jahvu “jer je dobar i jer je vjeçna njegova ljubav”, oblak ispuni Dom
Jahvin.
2Lj 5:14 Sveøenici ne mogoæe od oblaka nastaviti sluœbe: slava Jahvina
ispuni Boœji dom!
2Lj 6:1 Tada reçe Salomon: “Jahve odluçi prebivati u tmastu oblaku,
2Lj 6:2 a ja ti sagradih uzviæen Dom da u njemu prebivaæ zauvijek.”
Salomonova rijeç puku
2Lj 6:3 I, okrenuvæi se, kralj blagoslovi sav izraelski zbor, a sav je izraelski
zbor stajao.
2Lj 6:4 Reçe on: “Neka je blagoslovljen Jahve, Bog Izraelov, koji svojom
rukom ispuni obeøanje æto ga na svoja usta dade ocu mome Davidu,
rekavæi:
2Lj 6:5 ‘Od dana kad izvedoh svoj narod iz egipatske zemlje nisam izabrao
grada ni iz kojeg Izraelova plemena da se u njemu sagradi Dom
gdje bi prebivalo moje Ime, niti sam izabrao ikoga da vlada nad mojim
narodom izraelskim.
2Lj 6:6 Ali sam izabrao Jeruzalem da u njemu obitava moje Ime i odabrao
Davida da zapovijeda mojem narodu izraelskom.’
2Lj 6:7 Otac mi David naumi podiøi Dom Imenu Jahve, Boga Izraelova,
2Lj 6:8 ali mu Jahve reçe: ‘Naumio si podiøi Dom Imenu mojem, i dobro
uçini,
2Lj 6:9 ali neøeæ ti podiøi toga Doma, nego tvoj sin koji izaåe iz tvoga
krila; on øe podiøi Dom Imenu mojem.’
2Lj 6:10 Jahve ispuni obeøanje svoje: naslijedio sam oca Davida i sjeo
na prijestolje Izraelovo, kako obeøa Jahve, podigao Dom Imenu Jahve,
Boga Izraelova,
2Lj 6:11 i namjestio Kovçeg u kojem je Savez æto ga Jahve sklopi sa
sinovima Izraelovim.”
2Lj 6:12 Tada Salomon stupi, u nazoçnosti svega zbora Izraelova, pred
œrtvenik Jahvin i raæiri ruke.
2Lj 6:13 Salomon je, naime, bio napravio tuçano podnoœje, dugo pet
lakata i æiroko pet lakata, a visoko tri lakta, i stavio ga nasred predvorja;
stavæi na njega, kleknuo je pred svim zborom Izraelovim i, raæirivæi ruke
k nebu,
2Lj 6:14 rekao: “Jahve, Boœe Izraelov! Nijedan ti bog nije sliçan ni na
nebesima ni na zemlji, tebi koji drœiæ Savez i ljubav svojim slugama æto
kroçe pred tobom sa svim svojim srcem.
2Lj 6:15 Sluzi svome Davidu, mojem ocu, ispunio si æto si mu obeøao.
Æto si obeøao na svoja usta, ispunio si svojom rukom upravo danas.
2Lj 6:16 Jahve, Boœe Izraelov, sada ispuni svome sluzi, ocu mome
Davidu, æto si mu obeøao kad si rekao: ‘Neøe ti preda mnom nestati
nasljednika koji bi sjedio na izraelskom prijestolju, samo ako tvoji sinovi
budu çuvali svoje putove hodeøi po mojem zakonu kako si ti hodio preda
mnom.’
2Lj 6:17 Jahve, Boœe Izraelov, neka se sada dakle ispuni obeøanje koje
si dao svome sluzi Davidu!
2Lj 6:18 Ali zar øe Bog doista boraviti s ljudima na zemlji? Ta nebesa ni
nebesa nad nebesima ne mogu ga obuhvatiti, a kamoli ovaj Dom æto
sam ga sagradio!
2Lj 6:19 Pomno poçuj molitvu i vapaj svoga sluge, Jahve, Boœe moj, te
usliæi proænju i molitvu æto je tvoj sluga k tebi upuøuje!
2Lj 6:20 Neka tvoje oçi obdan i obnoø budu otvorene nad ovim Domom,
nad ovim mjestom za koje reçe da øeæ u njega smjestiti svoje Ime. Usliæi
molitvu koju øe sluga tvoj izmoliti na ovome mjestu.
Molitva za narod
2Lj 6:21 I usliæi molitvu sluge svoga i naroda svojega izraelskog koju
bude upravljao prema ovome mjestu. Usliæi s mjesta gdje prebivaæ, s
nebesa, usliæi i oprosti!
2Lj 6:22 Ako tko zgrijeæi protiv bliœnjega i bude mu nareåeno da se zakune
i zakletva doåe pred tvoj œrtvenik u ovom Domu,
2Lj 6:23 ti je çuj s neba, postupaj i sudi svojim slugama, osudi krivca
okreøuøi njegova nedjela na njegovu glavu, a nevina oslobodi
postupajuøi s njime po nevinosti njegovoj.
2Lj 6:24 Ako narod tvoj poraze neprijatelji jer se ogrijeæio o tebe, ali se
ipak k tebi obrati i proslavi Ime tvoje i u ovom se Domu pomoli i zavapije
k tebi,
2Lj 6:25 onda ti çuj to s neba, oprosti grijehe svojem narodu izraelskom
i dovedi ga natrag u zemlju koju si dao njima i njihovim oçevima.
2Lj 6:26 Ako se zatvori nebo i ne padne kiæa jer su se ogrijeæili o tebe, pa
ti se pomole na ovom mjestu i proslave Ime tvoje i obrate se od svojega
grijeha kad ih ti poniziæ,

367
2Lj 6:27 tada çuj s neba i oprosti grijeh svojim slugama i svojem
izraelskom narodu, pokazujuøi mu valjan put kojim øe iøi, i pusti kiæu na
zemlju koju si narodu svojem dao u baætinu.
2Lj 6:28 Kad u zemlji zavlada glad, kuga, snijet i råa, kad navale skakavci
i gusjenice, kad neprijatelj ovoga naroda pritisne koja od njegovih vrata
ili kad udari kakva druga nevolja ili boleætina,
2Lj 6:29 poçuj svaku molitvu, svaki vapaj od kojega god çovjeka ili od
cijeloga tvoga naroda izraelskog; ako svaki osjeti bol u srcu i raæiri ruke
k ovom Domu,
2Lj 6:30 usliæi im molitvu i vapaj njihov u nebu gdje boraviæ i oprosti i daj
svakomu po njegovim putovima, jer ti poznajeæ srce njegovo; jer ti jedini
prozireæ srca ljudi
2Lj 6:31 da te se boje iduøi tvojim putovima dokle god œive na zemlji æto
je ti dade naæim oçevima.
2Lj 6:32 Pa i tuåinca, koji nije od tvojega naroda izraelskog, nego je
stigao iz daleke zemlje radi veliçine tvoga Imena i radi tvoje snaœne ruke
i podignute miæice, ako doåe i pomoli se u ovom Domu,
2Lj 6:33 usliæi s neba, gdje prebivaæ, usliæi sve vapaje njegove da bi svi
zemaljski narodi upoznali Ime tvoje i bojali te se kao narod tvoj izraelski
i da znaju da je tvoje Ime prizvano nad ovaj Dom koji sam sagradio.
2Lj 6:34 Kad narod tvoj krene na neprijatelja putem kojim ga ti uputiæ i
pomoli se tebi, okrenut gradu æto si ga izabrao i prema Domu koji sam
podigao tvome Imenu,
2Lj 6:35 usliæi mu s neba molitvu i proænju i uçini mu pravdu.
2Lj 6:36 Kad ti sagrijeæe, jer nema çovjeka koji ne grijeæi, a ti ih, rasrdiv
se na njih, predaæ neprijateljima da ih zarobe i odvedu kao roblje u daleku
ili blizu zemlju,
2Lj 6:37 pa ako se pokaju srcem u zemlji u koju budu dovedeni te se
obrate i poçnu te moliti za milost u zemlji svojih osvajaça govoreøi:
‘Zgrijeæili smo’
2Lj 6:38 i tako se obrate tebi svim srcem i svom duæom u zemlji svoga
ropstva u koju budu dovedeni kao roblje, i pomole se okrenuti k zemlji
æto je ti dade njihovim oçevima i prema gradu koji si odabrao i prema
Domu æto sam ga podigao tvom Imenu,
2Lj 6:39 usliæi s neba, gdje prebivaæ, njihovu molbu i njihove proænje,
uçini im pravdu i oprosti svome narodu æto ti je zgrijeæio.
Svræetak molitve
2Lj 6:40 Sada, Boœe moj, neka tvoje oçi budu otvorene i tvoje uæi paœljive
na molitve na ovom mjestu!
2Lj 6:41 Pa sada ustani, o Boœe Jahve, poåi k svojem poçivaliætu, ti i
Kovçeg tvoje snage; neka se obuku u spasenje tvoji sveøenici, o Boœe
Jahve, i vjerni tvoji neka se raduju u sreøi!
2Lj 6:42 Boœe Jahve, ne odvrati lica od svog pomazanika, spomeni se
milosti æto ih dade sluzi svome Davidu!”
2Lj 7:1 Kad Salomon dovræi molitvu, spusti se oganj s neba i spali
paljenicu i klanice i slava Jahvina ispuni Dom.
2Lj 7:2 Sveøenici ne mogoæe uøi, jer slava Jahvina bjeæe ispunila Dom
Jahvin.
2Lj 7:3 Svi sinovi Izraelovi, videøi gdje se oganj sa slavom Jahvinom
spustio na Dom, padoæe niçice k zemlji do kamenog poda; pokloniv se,
poçeæe slaviti Jahvu “jer je dobar i jer je vjeçna njegova ljubav”.
2Lj 7:4 Potom kralj i çitav narod stadoæe œrtvovati œrtve pred Jahvom.
2Lj 7:5 Kralj Salomon prinese za œrtvu dvadeset i dvije tisuøe goveda,
sto i dvadeset tisuøa ovaca; i tako posvetiæe Dom Jahvin i kralj i sav
narod.
2Lj 7:6 Dok su sveøenici stajali na duœnostima, leviti su na glazbalima
za Jahvine pjesme, æto ih uçini kralj David, slavili Jahvu “jer je vjeçna
njegova ljubav”. Time je David preko njihovih ruku hvalio Jahvu. Pred
njima su sveøenici trubili u trube, dok su Izraelci stajali.
2Lj 7:7 Salomon je posvetio i sredinu predvorja koje je pred Jahvinim
Domom, jer je ondje prinio paljenice i pretilinu od priçesnica, jer na tuçani
œrtvenik koji bijaæe napravio Salomon nisu mogle stati paljenice ni prinosi
ni pretilina.
2Lj 7:8 U to je doba Salomon svetkovao blagdan sedam dana i sav
Izrael s njime, vrlo velik zbor, od Ulaza u Hamat pa do Egipatskoga
potoka.
2Lj 7:9 A osmoga su dana svetkovali sveçani zbor, jer su posvetu
œrtveniku svetkovali sedam dana i blagdan sedam dana.
2Lj 7:10 Dvadeset treøega dana sedmoga mjeseca posla ljude k njihovim
æatorima i odoæe vesela i zadovoljna srca zbog dobra koje je Jahve
uçinio Davidu i Salomonu i svem narodu izraelskom.

368
Boœji odgovor na Salomonovu molitvu
2Lj 7:11 Tako je Salomon dovræio Dom Jahvin i kraljevski dvor i izveo
sve æto god bjeæe zasnovano da izvræi u Domu Jahvinu i u svojem dvoru.
2Lj 7:12 Potom se Jahve ukaza Salomonu noøu i reçe mu: “Usliæao sam
tvoju molitvu i izabrao to mjesto da mi bude Dom œrtve.
2Lj 7:13 Ako zatvorim nebo da ne bude daœda, ili zapovjedim skakavcima
da popasu zemlju, ili pustim kugu na svoj narod,
2Lj 7:14 i ponizi se moj narod na koji je prizvano Ime moje i pomoli se i
potraœi lice moje i okani se zlih putova, ja øu ga tada usliæati s neba i
oprostiti mu grijeh i izlijeçit øu mu zemlju.
2Lj 7:15 Moje øe oçi biti otvorene i moje uæi paœljive na molitvu s ovoga
mjesta.
2Lj 7:16 Sada sam, dakle, izabrao i posvetio ovaj Dom da ovdje bude
Ime moje zauvijek i ovdje øe sve dane biti moje oçi i moje srce.
2Lj 7:17 A ti, budeæ li iæao preda mnom kako ti je iæao otac David, vræeøi
sve æto sam ti zapovjedio i drœeøi se mojih uredaba i zakona,
2Lj 7:18 uzdrœat øu tvoje kraljevsko prijestolje kako sam obeøao tvome
ocu Davidu govoreøi: ‘Neøe ti ponestati nasljednika koji bi vladao u
Izraelu.’
2Lj 7:19 Ali ako me ostavite i napustite uredbe i zapovijedi koje sam vam
dao, te otiåete i poçnete sluœiti tuåim bogovima i klanjati im se,
2Lj 7:20 istjerat øu Izraelce iz svoje zemlje koju sam im dao i odbacit øu
od sebe ovaj Dom koji sam posvetio svojem Imenu i uçinit øu od njega
priçu i sramotu meåu svim narodima.
2Lj 7:21 Tko god proåe mimo ovaj Dom koji bijaæe preslavan zaprepastit
øe se od uœasa i pitati: ‘Zaæto je Jahve tako uçinio s ovom zemljom i
s ovim Domom?’
2Lj 7:22 I odgovorit øe mu se: ‘Ostavili su Jahvu, Boga svojih otaca, koji
ih je izveo iz Egipta, i okrenuli se tuåinskim bogovima, i klanjali im se, i
sluœili im, i zato je Jahve pustio na njih sve ovo zlo.’”
Svræetak gradnje
2Lj 8:1 A kad je proælo dvadeset godina, za koliko je vremena Salomon
podigao Jahvin Dom i svoj dvor,
2Lj 8:2 posagradio je Salomon gradove, koje je dao Salomonu Hiram,
i naselio ondje Izraelove sinove.
2Lj 8:3 Potom otiåe Salomon na Sopski Hamat i osvoji ga.
2Lj 8:4 Sagradi Tadmor u pustinji i svakojaka mjesta za skladiæta u
Hamatu.
2Lj 8:5 Sagradi i Gornji Bet Horon i Donji Bet Horon, tvrde gradove sa
zidovima, vratima i prijevornicama;
2Lj 8:6 i Baalat, i sve gradove u kojima je imao skladiæta, sve gradove za
bojna kola i gradove za konjanike i æto je god Salomon zaœelio da gradi
u Jeruzalemu i na Libanonu i po svoj zemlji svojega kraljevstva.
2Lj 8:7 Svim preostalim Hetitima, Amorejcima, Periœanima, Hivijcima i
Jebusejcima, koji nisu bili Izraelci,
2Lj 8:8 sinovima njihovim koji ostadoæe iza njih u zemlji i koje Izraelci
nisu zatrli - Salomon nametnu tlaku do danaænjega dana.
2Lj 8:9 Sinove Izraelove nije Salomon pretvarao u robove za posao,
nego su bili vojnici, zapovjednici njegovih ætitonoæa i zapovjednici bojnih
kola i konjice.
2Lj 8:10 Bili su poglavari nad upravnicima, kojih je kralj Salomon imao
dvjesta i pedeset, i upravljali su narodom.
2Lj 8:11 Salomon preseli i faraonovu køer iz Davidova grada u kuøu
koju joj bijaæe sagradio, jer je mislio: “Neøe moja œena œivjeti u dvoru
izraelskoga kralja Davida, jer je svet otkako je u njega doæao Kovçeg
Jahvin.”
2Lj 8:12 Tada Salomon poçe prinositi paljenice Jahvi na Jahvinu
œrtveniku æto ga bijaæe sagradio pred trijemom,
2Lj 8:13 i to koliko je trebalo iz dana u dan da prinese po Mojsijevoj
zapovijedi, u subote, i na mlaåake, i na blagdane tri puta u godini, na
Blagdan beskvasnih kruhova, i na Blagdan sedmica, i na Blagdan
sjenica.
2Lj 8:14 Postavio je, po uredbi oca Davida, sveøeniçke redove po njihovoj
sluœbi i levitske po njihovim duœnostima da pjevaju hvale i da sluœe pred
sveøenicima, koliko treba iz dana u dan, i vratare po njihovim redovima
na svakim vratima, jer je takva bila zapovijed Boœjega çovjeka Davida.
2Lj 8:15 Nisu odstupili od kraljeve zapovijedi za sveøenike i levite ni u
çemu, ni za riznice.
2Lj 8:16 Tako se svræio sav Salomonov posao od dana kad je bio zasnovan
Dom Jahvin pa dokle ga god nije dovræio. Tako bijaæe dovræen
Dom Jahvin.

369
Salomonova slava
2Lj 8:17 Tada je Salomon otiæao u Esjon-Geber i u Elat na morskoj obali
u zemlji edomskoj.
2Lj 8:18 A Hiram mu je poslao po slugama laåe i mornare viçne moru te
su otiæli sa Salomonovim slugama u Ofir; uzeæe odande çetiri stotine i
pedeset talenata zlata i donesoæe ih kralju Salomonu.
2Lj 9:1 Uto kraljica od Sabe çu glas o Salomonu; hoteøi iskuæati Salomona
zagonetkama, doåe u Jeruzalem s mnogobrojnom pratnjom i s
devama koje su nosile miomirise, mnogo zlata i dragulja. Doæavæi k
Salomonu, porazgovori se s njim o svemu æto joj bijaæe na srcu.
2Lj 9:2 Salomon joj odgovori na sva pitanja; nije bilo Salomonu skriveno
niæta da joj ne bi umio objasniti.
2Lj 9:3 Kad kraljica od Sabe vidje njegovu mudrost, dvor koji bijaæe
sagradio,
2Lj 9:4 jela na njegovu stolu, odaje njegove i dvorane, otmjenost njegove
posluge i njihova odijela, i njegove peharnike i njihova odijela, i njegove
paljenice koje je prinosio u Jahvinu domu, zastade joj dah.
2Lj 9:5 Tada reçe kralju: “Istina je bila æto sam u svojoj zemlji çula o tebi
i o tvojoj mudrosti.
2Lj 9:6 Ali nisam htjela vjerovati æto se pripovijeda dokle god nisam
doæla i vidjela na svoje oçi; i doista, ni pola mi nije bilo reçeno o tvojoj
velikoj mudrosti; nadvisio si glas koji sam sluæala.
2Lj 9:7 Blago tvojim ljudima i tvojim slugama koji stoje pred tobom i
sluæaju tvoju mudrost!
2Lj 9:8 Neka je blagoslovljen Jahve, tvoj Bog, komu si tako omilio da te
postavio na svoje prijestolje da kraljujeæ umjesto Jahve, svojega Boga,
jer Bog tvoj ljubi Izraela da bi ga odrœao dovijeka; i zato je postavio tebe
za kralja da çiniæ pravo i pravicu.”
2Lj 9:9 Dala je tada kralju sto i dvadeset zlatnih talenata i mnogo miomirisa
i dragulja. Nikad viæe nije bilo takvih miomirisa kakve je kraljica
od Sabe dala kralju Salomonu.
2Lj 9:10 Hiramove sluge, koje su sa Salomonovim slugama donosile
zlata iz Ofira, dovezle su takoåer sandalovine i dragulja.
2Lj 9:11 Kralj je napravio i citre i harfe za pjevaçe: nikad se prije nisu
vidjele takve stvari u zemlji judejskoj.
2Lj 9:12 Kralj Salomon dade kraljici od Sabe æto je zaœeljela i zatraœila,
izuzev ono æto je sama donijela kralju. Potom ona krenu i sa slugama
ode u svoju zemlju.
2Lj 9:13 Zlato æto je dolazilo Salomonu svake godine bilo je teæko æest
stotina æezdeset i æest zlatnih talenata,
2Lj 9:14 osim onoga æto je dolazilo od trgovaca i putujuøih prodavaça.
I svi su arapski kraljevi i zemaljski upravitelji Salomonu donosili zlato i
srebro.
2Lj 9:15 Kralj Salomon naçini dvjesta ætitova od kovanoga zlata; za svaki
je ætit upotrijebio æest stotina æekela kovanoga zlata;
2Lj 9:16 i naçini trista ætitiøa od kovanoga zlata; za svaki je ætitiø utroæio
trista zlatnih æekela. Kralj ih je pohranio u kuøu zvanu Libanonska æuma.
2Lj 9:17 Kralj je napravio i veliko prijestolje od bjelokosti i obloœio ga
çistim zlatom.
2Lj 9:18 Prijestolje je imalo æest stepenica i zlatno podnoœje sastavljeno
s prijestoljem, i ruçice s obiju strana prijestolja, a kraj ruçica stajala dva
lava.
2Lj 9:19 Dvanaest je lavova stajalo s obiju strana onih æest stepenica.
Takvo æto nije bilo izraåeno ni u jednom kraljevstvu.
2Lj 9:20 Sve posude iz kojih je pio kralj Salomon bijahu zlatne i sve
posuåe u kuøi zvanoj Libanonska æuma bijaæe od suhoga zlata; srebro
se smatralo bezvrijednim u Salomonovo vrijeme.
2Lj 9:21 Kraljeve su laåe iæle u Taræiæ s Hiramovim slugama; svake
treøe godine vraøale su se i dolazile taræiæke laåe donoseøi zlato i srebro,
slonovu kost, majmune i paune.
2Lj 9:22 Tako je kralj Salomon natkrilio sve zemaljske kraljeve bogatstvom
i mudroæøu.
2Lj 9:23 Svi su zemaljski kraljevi œeljeli vidjeti Salomona i çuti mudrost
koju mu je Bog ulio u srce.
2Lj 9:24 Svatko mu je donosio dar, srebrno i zlatno posuåe, haljine,
oruœje i miomirise, konje i mazge, iz godine u godinu.
2Lj 9:25 Salomon je imao çetiri tisuøe konjskih jasala i bojnih kola i
dvanaest tisuøa konjanika, koje je rasporedio po gradovima bojnih kola
i kod kralja u Jeruzalemu.
2Lj 9:26 Vladao je nad svim kraljevima od Rijeke do zemlje filistejske i
do egipatske meåe.

370
2Lj 9:27 Kralj je uçinio da u Jeruzalemu bude srebra kao kamenja, a
cedrova kao divljih smokava æto rastu u Judejskoj nizini.
2Lj 9:28 Salomon je uvozio konje iz Musrija i iz svih zemalja.
Salomonova smrt
2Lj 9:29 Ostala djela Salomonova, od prvih do posljednjih, zapisana su
u povijesti proroka Natana, u proroçkoj knjizi Æilonjanina Ahije i u
proroçkoj besjedi vidioca Adona o Nebatovu sinu Jeroboamu.
2Lj 9:30 Salomon je vladao u Jeruzalemu nad svim Izraelom çetrdeset
godina.
2Lj 9:31 Potom je poçinuo kod otaca i sahranili su ga u gradu oca mu
Davida, a na njegovo se mjesto zakraljio sin mu Roboam.
Rascjep
2Lj 10:1 Tada Roboam ode u Æekem, jer su u Æekem doæli svi Izraelci da
ga zakralje.
2Lj 10:2 Çim to çu Nebatov sin Jeroboam - koji je bio u Egiptu kamo
bijaæe pobjegao pred kraljem Salomonom - vrati se iz Egipta,
2Lj 10:3 jer bijahu poslali po njega i dozvali ga. Kad doåoæe Jeroboam
i sav zbor Izraelov, rekoæe Roboamu:
2Lj 10:4 “Tvoj nam je otac nametnuo teœak jaram, ti nam sada olakæaj
teæku sluœbu svoga oca i teæki jaram koji metnu na nas, pa øemo ti sluœiti.”
2Lj 10:5 On im odgovori: “Za tri dana doåite opet k meni.” I narod ode.
2Lj 10:6 Tada se kralj Roboam posavjetova sa starcima koji su sluœili
njegovu ocu Salomonu dok je bio œiv i upita ih: “Æto savjetujete da odgovorim
ovome narodu?”
2Lj 10:7 A oni mu odgovoriæe: “Ako udovoljiæ tim ljudima, budeæ im blagonaklon
i odgovoriæ im lijepim rijeçima, oni øe ti uvijek biti sluge.”
2Lj 10:8 Ali on odbaci savjet æto mu ga dadoæe starci i posavjetova se s
mladiøima koji su odrasli s njim i bili mu u sluœbi.
2Lj 10:9 Upita ih: “Æto savjetujete da odgovorim ovomu narodu koji mi
reçe: ‘Olakæaj jaram æto nam ga nametnu tvoj otac!’”
2Lj 10:10 Odgovoriæe mu mladiøi koji bijahu s njim odrasli: “Narodu koji
ti je rekao ‘Tvoj nam je otac nametnuo jaram, a ti nam ga olakæaj’, odvrati
ovako: ‘Moj je mali prst deblji od bedara moga oca!
2Lj 10:11 Dakle, moj vam je otac nametnuo teœak jaram, a ja øu joæ
oteœati vaæ jaram; moj vas je otac æibao biçevima, a ja øu vas æibati
biçevima sa œeljeznim ætipavcima.’”
2Lj 10:12 Treøega dana doåe Jeroboam i sav narod k Roboamu, jer im
kralj bijaæe naredio: “Vratite se k meni treøega dana.”
2Lj 10:13 Kralj im oætro odgovori; odbacivæi savjet starijih,
2Lj 10:14 odvrati po savjetu mladih: “Moj je otac oteœao vaæ jaram, a ja
øu joæ dometnuti na njega; moj vas je otac æibao biçevima, a ja øu vas
æibati biçevima sa œeljeznim ætipavcima.”
2Lj 10:15 Kralj, dakle, ne htjede posluæati naroda, jer tako upriliçi Bog da
se ispuni rijeç æto je preko Æilonjanina Ahije kaza Nabatovu sinu Jeroboamu.
2Lj 10:16 Kad Izraelci vidjeæe gdje se kralj ogluæio, odgovori mu narod:
“Kakav dio mi imamo s Davidom? Mi nemamo baætine s Jiæajevim sinom!
U æatore, Izraele! Sad se, Davide, brini za svoj dom!” I sav Izrael ode
pod svoje æatore.
2Lj 10:17 Roboam zavlada samo nad Izraelovim sinovima koji su œivjeli
po judejskim gradovima.
2Lj 10:18 Potom kralj Roboam posla Adorama, nadstojnika za tlaku, ali
ga Izraelci kamenovaæe i on umrije; a kralj se Roboam brœe-bolje pope
na kola te pobjeœe u Jeruzalem.
2Lj 10:19 Tako se Izrael odijelio od doma Davidova sve do danas.
Roboamovo vladanje
2Lj 11:1 Doæavæi u Jeruzalem, skupi sav dom Judin i Benjaminov, sto i
osamdeset tisuøa vrsnih ratnika, da udare na Izraela i da Roboamu
vrate kraljevstvo.
2Lj 11:2 Ali doåe Jahvina rijeç Boœjem çovjeku Æemaji:
2Lj 11:3 “Kaœi Salomonovu sinu Roboamu, judejskomu kralju, i svim
Izraelcima u Judinu i Benjaminovu plemenu:
2Lj 11:4 Ovako veli Jahve: ‘Ne idite se tuøi s braøom! Neka se svatko
vrati svojoj kuøi, jer je ovo poteklo od mene.’”
I oni posluæaæe rijeç Jahvinu, vratiæe se i ne udariæe na Jeroboama.
2Lj 11:5 Roboam, stolujuøi u Jeruzalemu, poçe dizati tvrde gradove po
Judeji.
2Lj 11:6 Tako je sagradio Betlehem, Etam, Tekou,
2Lj 11:7 Bet Sur, Sokon, Adulam,
2Lj 11:8 Gat, Maresu, Zif,
2Lj 11:9 Adorajim, Lakiæ, Azeku,

371
2Lj 11:10 Soru, Ajalon i Hebron, tvrde gradove u Judinu i Benjaminovu
plemenu.
2Lj 11:11 Utvrdivæi gradove, postavi im zapovjednike i dovuçe zalihe
hrane, ulja i vina;
2Lj 11:12 u svaki pojedini grad stavi ætitova i kopalja i utvrdi ih vrlo jako.
Tako je on imao Judino i Benjaminovo pleme.
Sveøenstvo prelazi k Roboamu
2Lj 11:13 Sveøenici i leviti, koji su bili po svem Izraelu, pristupiæe k njemu
iz svih krajeva.
2Lj 11:14 Leviti ostaviæe paænjake i posjed te otiåoæe u Judeju i Jeruzalem,
jer ih je bio odbacio Jeroboam i njegovi sinovi da ne obavljaju
sveøeniçku sluœbu Jahvi,
2Lj 11:15 a postavio je sveøenike za uzviæice, za jarce i za telad koju je
napravio.
2Lj 11:16 Za njima su iz svih izraelskih plemena dolazili u Jeruzalem da
œrtvuju Jahvi, Bogu svojih otaca, oni koji su srcem traœili Jahvu, Boga
Izraelova.
2Lj 11:17 Tako su utvrdili judejsko kraljevstvo i osokolili Salomonova
sina Roboama za tri godine, jer su tri godine œivjeli poput Davida i Salomona.
2Lj 11:18 Roboam je sebi uzeo za ‘emu Mahalatu, køer Davidova sina
Jerimota, i Abihajilu, køer Jiæajeva sina Eliaba,
2Lj 11:19 koja mu rodi sinove: Jeuæa, Æemarju i Zahama.
2Lj 11:20 A poslije nje oœenio se Abæalomovom køerju Maakom, koja
mu rodi Abiju, Etaja, Zizu i Æelomita.
2Lj 11:21 Roboam je ljubio Abæalomovu køer Maaku viæe od svih svojih
œena i inoça, iako je uzeo osamnaest œena i æezdeset inoça i rodio
dvadeset i osam sinova i æezdeset køeri.
2Lj 11:22 I Roboam postavi Maakina sina Abiju za poglavara i kneza
nad njegovom braøom, jer ga je naumio postaviti za kralja.
2Lj 11:23 I, mudro radeøi, razmjesti sinove po svim judejskim i Benjaminovim
krajevima, po svim tvrdim gradovima, davæi im hrane izobilja i
poœenivæi ih sa mnogo œena.
2Lj 12:1 Kad je Roboam utvrdio kraljevstvo i ojaçao, napustio je Jahvin
zakon i on i sav Izrael s njim.
2Lj 12:2 Ali pete godine Roboamova kraljevanja navali egipatski kralj
Æiæak na Jeruzalem, koji se bijaæe iznevjerio Jahvi.
2Lj 12:3 Doæao je sa tisuøu i dvjesta bojnih kola i sa æezdeset tisuøa
konjanika, a narodu koji je doæao s njim iz Egipta - Libijcima, Sukijcima
i Etiopljanima - nije bilo broja.
2Lj 12:4 Osvojivæi tvrde judejske gradove, dopro je do Jeruzalema.
2Lj 12:5 Tada doåe prorok Æemaja k Roboamu i judejskim knezovima,
koji se bijahu skupili u Jeruzalemu bjeœeøi od Æiæaka, i reçe im: “Ovako
veli Jahve: ‘Vi ste ostavili mene, pa i ja ostavljam vas u ruke Æiæaku.’”
2Lj 12:6 Tada se poniziæe izraelski knezovi i kralj i rekoæe: “Pravedan je
Jahve!”
2Lj 12:7 Kad ih Jahve vidje gdje se poniziæe, doåe njegova rijeç Æemaji:
“Ponizili su se; neøu ih uniætiti, nego øu im uskoro dati spasenje te se
moja srdœba neøe oboriti na Jeruzalem preko Æiæaka.
2Lj 12:8 Bit øe mu sluge, da vide æto znaçi sluœiti meni, a æto zemaljskim
kraljevstvima.”
2Lj 12:9 Tako egipatski kralj Æiæak navali na Jeruzalem, opljaçka blago
iz Doma Jahvina i riznicu kraljeva dvora; sve je uzeo; uze i zlatne ætitove
æto ih bijaæe napravio Salomon.
2Lj 12:10 Namjesto njih kralj Roboam napravi tuçane ætitove i povjeri ih
zapovjednicima straœe koja je çuvala vrata kraljevskoga dvora.
2Lj 12:11 Kad je god kralj iæao u Dom Jahvin, straœari su ih uzimali, a
poslije ih vraøali u straœaru.
2Lj 12:12 Kad se, dakle, ponizio, odvratio se od njega Jahvin gnjev te ga
nije sasvim uniætio, jer i u Judeji bijaæe dobra.
2Lj 12:13 Potom se kralj Roboam utvrdi u Jeruzalemu i stade kraljevati.
Roboamu je bila çetrdeset i jedna godina kad se zakraljio, a sedamnaest
je godina kraljevao u Jeruzalemu, u gradu koji Jahve izabra izmeåu svih
izraelskih plemena da ondje postavi Ime svoje. Majka mu se zvala
Naama, a bila je Amonka.
2Lj 12:14 Çinio je zlo, jer nije pregnuo srcem da traœi Jahvu.
2Lj 12:15 Roboamova prva i posljednja djela - i ratovi koji su se
neprestano vodili izmeåu Roboama i Jeroboama - zapisani su u povijesti
proroka Æemaje i u plemenskom popisu vidioca Adona.
2Lj 12:16 Potom Roboam poçinu sa svojim ocima i bi sahranjen u Davidovu
gradu; na njegovo se mjesto zakraljio sin mu Abija.

372
2Lj 13:1 Osamnaeste godine Jeroboamova kraljevanja zakralji se Abija
nad Judejom.
2Lj 13:2 Tri je godine kraljevao u Jeruzalemu. Materi mu je bilo ime
Mikaja, Urielova køi iz Gabe. Tada izbi rat izmeåu Abije i Jeroboama.
2Lj 13:3 Abija je izaæao u boj s hrabrim ratnicima, sa çetiri stotine tisuøa
izabranih junaka; Jeroboam je svrstao u bojni red protiv njega osam
stotina tisuøa ljudi, sve biranih junaka.
Abijin govor
2Lj 13:4 Abija je stao na vrh Semarajimske gore u Efrajimovu gorju i
rekao: “Çujte me, Jeroboame i sav Izraele!
2Lj 13:5 Ne znate li da je Jahve, Bog Izraelov, predao Davidu kraljevstvo
nad Izraelom zauvijek, njemu i njegovim sinovima, osoljenim savezom?
2Lj 13:6 Ali se podigao Nebatov sin Jeroboam, sluga Davidova sina
Salomona, i pobunio se protiv gospodara.
2Lj 13:7 Skupili su se oko njega ljudi praznovi i nevaljalci i stali prkositi
Salomonovu sinu Roboamu, koji je bio mlad i straæljiva srca te se nije
umio hrabro braniti od njih.
2Lj 13:8 Pa sada mislite da se moœete oprijeti Jahvinu kraljevstvu æto je
u ruci Davidovih sinova jer vas je veliko mnoætvo i imate kod sebe zlatnu
telad koju vam je napravio Jeroboam da vam budu bogovi.
2Lj 13:9 Otjerali ste Jahvine sveøenike, Aronove sinove i levite, i postavili
sebi sveøenike kao drugi zemaljski narodi. Tko je god doæao s juncem
i sa sedam ovnova, postao je sveøenik vaæim niætavim bogovima.
2Lj 13:10 Nama je Bog Jahve, nismo ga ostavili, a sveøenici koji sluœe
Jahvi jesu Aronovi sinovi i leviti u svojem poslu.
2Lj 13:11 Pale Jahvi na kad paljenice svakoga jutra i svake veçeri s
mirisnim kadom, postavljaju kruhove na çist stol i upaljuju svake veçeri
zlatan svijeønjak sa svijeøama; jer mi drœimo naredbu Jahve, svojega
Boga, a vi ste ga ostavili.
2Lj 13:12 Zato je, evo, nama na çelu Bog i njegovi sveøenici s glasnim
trubama da gromko trube protiv vas. Izraelovi sinovi, ne udarajte na
Jahvu, Boga svojih otaca, jer neøete imati sreøe!”
2Lj 13:13 Ali Jeroboam zavede zasjedu da im doåe za leåa; tako su
Judejcima bili jedni sprijeda, a zasjeda straga.
2Lj 13:14 Kad se Judejci obazreæe, a ono, gle, boj im bjeæe sprijeda i
otraga. Tada zavapiæe k Jahvi, a sveøenici stadoæe trubiti u trube.
2Lj 13:15 Uto Judejci snaœno povikaæe, a kad su poçeli vikati, Bog razbi
Jeroboama i sav Izrael pred Abijom i Judejcima.
2Lj 13:16 Izraelovi sinovi pobjegoæe pred Judejcima i Bog ih predade
njima u ruke.
2Lj 13:17 Abija je s narodom uçinio velik pokolj meåu njima te je od
Izraela palo pobijenih pet stotina tisuøa izabranih ljudi.
2Lj 13:18 Tako su sinovi Izraelovi bili poniœeni u to vrijeme, a Judini su
sinovi ojaçali, jer su se oslonili na Jahvu, Boga svojih otaca.
2Lj 13:19 Abija je potjerao Jeroboama i osvojio od njega gradove Betel
sa selima, Jeæanu sa selima i Efron sa selima.
2Lj 13:20 Jeroboam se viæe nije oporavio za Abijina œivota; Jahve ga je
udario tako da je umro.
2Lj 13:21 Abija se utvrdio i uzeo sebi çetrnaest œena te je rodio dvadeset
i dva sina i æesnaest køeri.
2Lj 13:22 A ostali Abijini doœivljaji i njegovi pothvati i besjede zapisani su
u tumaçenju proroka Adona.
2Lj 13:23 Potom Abija poçinu kraj svojih otaca. Sahraniæe ga u Davidovu
gradu; na njegovo se mjesto zakralji sin mu Asa. Za njegovih je
dana zemlja bila mirna deset godina.
2Lj 14:1 Asa je çinio æto je dobro i pravo u oçima Jahve, njegova Boga.
2Lj 14:2 Uklonio je tuåinske œrtvenike i uzviæice, polomio stupove i razbio
aæere.
2Lj 14:3 Naredio je Judejcima da traœe Jahvu, Boga svojih otaca, da se
drœe zakona i zapovijedi.
2Lj 14:4 Uklonio je iz svih judejskih gradova uzviæice i sunçane stupove,
a kraljevstvo je bilo mirno za njegova vremena.
2Lj 14:5 Sagradio je tvrde gradove u Judeji, jer je zemlja bila mirna.
Nitko se nije zaratio na njega onih godina, jer mu je Jahve dao mir.
2Lj 14:6 Zato je Asa rekao Judejcima: “Da pogradimo ove gradove i da
ih opaæemo zidom i kulama, vratima i prijevornicama; joæ je zemlja pred
nama naæa, jer smo traœili Jahvu, svoga Boga; traœili smo ga, i on nam
je dao mir odasvud uokolo!” Tako su gradili i bili sretni.
2Lj 14:7 Asa je imao vojske trista tisuøa ljudi izmeåu Judejaca koji su
nosili ætit i koplje, a od Benjaminova plemena dvjesta i osamdeset tisuøa
koji su nosili ætit i zapinjali luk. Svi su bili hrabri junaci.

373
Napad Zerahov
2Lj 14:8 Izaæao je na njih Etiopljanin Zerah sa tisuøu tisuøa vojnika i tri
stotine bojnih kola i doæao do Mareæe.
2Lj 14:9 Asa je izaæao preda njega; svrstali su se u bojni red u Sefatskoj
dolini kod Mareæe.
2Lj 14:10 Asa zavapi k Jahvi, Bogu svome: “O Jahve, tebi je niæta pomoøi
silnome ili nejakome! Pomozi nam, o Jahve, Boœe naæ, jer se na te oslanjamo
i u tvoje smo ime iziæli na ovo mnoætvo! Jahve, ti si Bog naæ, ne
daj snaœnu çovjeku protiv sebe!”
2Lj 14:11 Jahve razbi Etiopljane pred Asom i pred Judejcima te Etiopljani
pobjegoæe.
2Lj 14:12 Asa ih je s narodom koji bijaæe s njim potjerao sve do Gerara.
Etiopljani su popadali, tako da nijedan nije ostao œiv jer ih je satro Jahve
i njegove çete; i one su odnijele vrlo velik plijen.
2Lj 14:13 Osvojile su sve gradove oko Gerara jer je Jahvin strah doæao
na njih; oplijenile su sve te gradove, jer je u njima bilo mnogo plijena.
2Lj 14:14 Poharale su i æatore za stoku i zaplijenile mnoætvo sitne stoke
i deva; a onda su se vratile u Jeruzalem.
Proroætvo Azarjino i obnova
2Lj 15:1 Tada duh Boœji doåe na Odedova sina Azarju.
2Lj 15:2 On je iziæao pred Asu i rekao mu: “Çujte me, Asa i sve Judino
i Benjaminovo pleme! Jahve je s vama jer ste vi s njime; i ako ga budete
traœili, naøi øete ga; ako li ga ostavite, i on øe ostaviti vas.
2Lj 15:3 Dugo su Izraelci bili bez pravoga Boga i bez sveøenika-uçitelja
i bez Zakona.
2Lj 15:4 Kad su se u nevolji obratili Jahvi, Bogu Izraelovu, i stali ga
traœiti, naæli su ga.
2Lj 15:5 U ona vremena nitko nije mogao na miru ni izlaziti ni dolaziti, jer
su veliki nemiri vladali meåu svim zemaljskim stanovnicima.
2Lj 15:6 Udarao je narod na narod, grad na grad, jer ih je Jahve smeo
svakojakom nevoljom.
2Lj 15:7 Ali vi budite hrabri i neka vam ne klonu ruke, jer ima nagrada za
vaæa djela.”
2Lj 15:8 Çuvæi te rijeçi i proroçku besjedu proroka Odeda, Asa se ohrabri
i ukloni idolske gadove iz cijele Judine i Benjaminove zemlje i iz gradova
koje je bio osvojio u Efrajimovoj gori. Obnovio je i Jahvin œrtvenik koji je
bio pred Jahvinim trijemom.
2Lj 15:9 Onda je skupio sve Judino i Benjaminovo pleme i doæljake koji
su bili kod njih od Efrajimova, Manaæeova i Æimunova plemena, jer ih je
mnogo prebjeglo k njemu od Izraelaca kad su vidjeli da je s njim Jahve,
njegov Bog.
2Lj 15:10 I skupili su se u Jeruzalemu treøega mjeseca petnaeste godine
Asina kraljevanja.
2Lj 15:11 Onoga su dana prinijeli Jahvi œrtve od plijena koji su dognali,
sedam stotina goveda i sedam tisuøa sitne stoke.
2Lj 15:12 Zavjetovaæe se da øe traœiti Jahvu, Boga svojih otaca, svim
srcem i svom duæom.
2Lj 15:13 A tko god ne bi traœio Jahvu, Izraelova Boga, da se pogubi, bio
malen ili velik, çovjek ili œena.
2Lj 15:14 Zakleli su se Jahvi iza glasa i uz gromki poklik, uz trube i
rogove.
2Lj 15:15 Svi su se Judejci radovali zbog te zakletve jer su se iz svega
srca zakleli i od sve su ga svoje volje traœili i naæli ga. Jahve im je dao mir
odasvud uokolo.
Ostala djela Asina
2Lj 15:16 I svoju mater Maaku ukloni kralj Asa s vlasti jer je bila naçinila
kip Aæeri. Asa je sasjekao njezin kip, satro ga i spalio u potoku Kidronu.
2Lj 15:17 Ali uzviæice nisu bile uklonjene iz Izraela. Ipak je Asino srce
bilo privrœeno Jahvi svega njegova œivota.
2Lj 15:18 Unio je u Dom Boœji posveøene darove svoga oca i svoje:
srebro i zlato i posuåe.
2Lj 15:19 Nije bilo rata sve do trideset i pete godine Asina kraljevanja.
2Lj 16:1 Trideset i æeste godine Asina kraljevanja navali izraelski kralj
Baæa na Judeju i stade utvråivati Ramu da sprijeçi svako kretanje judejskom
kralju Asi.
2Lj 16:2 Asa tada uze srebra i zlata iz riznice Doma Jahvina i kraljevskoga
dvora i posla aramejskome kralju Ben-Hadadu, koji je stolovao u
Damasku, i poruçi mu:
2Lj 16:3 “Neka bude savez izmeåu mene i tebe i izmeåu moga i tvoga
oca; evo, æaljem ti na dar srebra i zlata, hajde, raskini savez s izraelskim
kraljem Baæom da bi otiæao od mene.”

374
2Lj 16:4 Ben-Hadad posluæa kralja Asu i posla svoje vojskovoåe na
izraelske gradove te oni pokoriæe Ijon, Dan, Abel Majinu i sve Naftalijeve
gradove-skladiæta.
2Lj 16:5 A kada to Baæa dozna, presta utvråivati Ramu i obustavi posao.
2Lj 16:6 Tada kralj Asa sazva sve Judejce i oni odnesoæe kamenje i
drvo kojima je Baæa utvråivao Ramu, pa time utvrdiæe Gebu i Mispu.
2Lj 16:7 U to vrijeme doåe vidjelac Hanani k judejskom kralju Asi i reçe
mu: “Buduøi da si se oslonio na aramejskoga kralja, a nisi se oslonio na
Jahvu, Boga svoga, vojska aramejskoga kralja izmakla ti je iz ruke.
2Lj 16:8 Nisu li Etiopljani i Libijci imali silne çete sa vrlo mnogo bojnih
kola i konjanika? Pa kad si se oslonio na Jahvu, predao ti ih je u ruke.
2Lj 16:9 Jer Jahve svojim oçima gleda po svoj zemlji da bi se ohrabrili
oni kojima je srce iskreno prema njemu. Ludo si u tome radio, zato øe se
od sada dizati ratovi na te.”
2Lj 16:10 Tada se Asa razgnjevi na vidioca i baci ga u tamnicu, jer se
razjario na njega. U to je vrijeme Asa potlaçio i neke iz naroda.
Asin svræetak
2Lj 16:11 I eto, Asina djela, od prvoga do posljednjeg, zapisana su u
Knjizi o judejskim i izraelskim kraljevima.
2Lj 16:12 Razbolio se trideset i devete godine kraljevanja, od nogu, te
mu se bolest veoma pogoræala, ali ni u bolesti nije traœio Jahvu nego
lijeçnike.
2Lj 16:13 Tako Asa poçinu sa svojim ocima i umrije çetrdeset i prve
godine svoga kraljevanja.
2Lj 16:14 Sahranili su ga u grobnici koju bijaæe iskopao sebi u Davidovu
gradu i poloœili ga na odar æto ga bijaæe napunio miomirisima i mastima,
zgotovljenima mastilaçkom vjeætinom, i spalili mu ih vrlo mnogo.
Joæafatova moø
2Lj 17:1 Onda se na njegovo mjesto zakralji sin mu Joæafat; on pokaza
svoju silu protiv Izraela.
2Lj 17:2 Razmjestio je vojsku po svim utvråenim judejskim gradovima
i postavio namjesnike po judejskoj zemlji i po Efrajimovim gradovima,
koje bijaæe zauzeo otac mu Asa.
Njegova briga za Zakon
2Lj 17:3 Jahve je bio s Joæafatom jer je hodio pravim putovima svoga
oca Davida i nije traœio baala.
2Lj 17:4 Traœio je Boga svojih otaca i hodio po njegovim zapovijedima,
ne çineøi kao Izraelovi sinovi.
2Lj 17:5 Zato je Jahve utvrdio kraljevstvo u njegovoj ruci, pa su svi Judejci
davali Joæafatu danak, tako da je stekao veliko bogatstvo i slavu.
2Lj 17:6 Njegovo se srce hrabrilo na Jahvinim putovima, pa je uklonio
joæ i uzviæice i aæere iz Judeje.
2Lj 17:7 Treøe godine kraljevanja posla knezove Ben-Hajila, Obadiju,
Zahariju, Netanela i Miheja da uçe po judejskim gradovima.
2Lj 17:8 I s njima levite: Æemaju, Netaniju, Zebadju, Asahela,
Æemiramota, Jonatana, Adoniju, Tobiju i Tob Adoniju; a s njima sveøenike
Eliæamu i Jorama.
2Lj 17:9 Pouçavali su po Judeji noseøi sa sobom Knjigu Zakona Jahvina
i obilazili sve judejske gradove uçeøi narod.
2Lj 17:10 Jahvin je strah spopao sva zemaljska kraljevstva oko Judeje,
tako da nisu smjela zaratiti na Joæafata.
2Lj 17:11 Sami su mu neki Filistejci donosili darove i novçani danak, a
Arapi mu dogonili sitnu stoku: po sedam tisuøa i sedam stotina ovnova
te sedam tisuøa i sedam stotina jaraca.
2Lj 17:12 Tako je Joæafat sve viæe napredovao dok ne postade vrlo
velik. Sazidao je u Judeji kule i gradove-skladiæta.
Vojska
2Lj 17:13 Imao je mnogo zaliha u judejskim gradovima, a hrabrih junaka
u Jeruzalemu.
2Lj 17:14 Evo njihova popisa po obiteljima: od Judina plemena tisuønici:
vojvoda Adna i s njim trista tisuøa hrabrih junaka;
2Lj 17:15 do njega vojvoda Johanan i s njim dvjesta i osamdeset tisuøa;
2Lj 17:16 za njim Zikrijev sin Amasja, koji se spremno stavio u Jahvinu
sluœbu, a s njim dvjesta tisuøa hrabrih junaka.
2Lj 17:17 Od Benjaminova plemena: hrabri junak Eliada i s njim dvjesta
tisuøa ljudi naoruœanih lukom i ætitom;
2Lj 17:18 za njim Jehozabad i s njim sto i osamdeset tisuøa pripravnih
za boj.
2Lj 17:19 To su oni koji su sluœili kralju, ne brojeøi one æto ih je kralj
namjestio u tvrdim gradovima po svoj Judeji.
Savez s Ahabom i proroci

375
2Lj 18:1 Joæafat je stekao veliko bogatstvo i slavu te se sprijateljio s
Ahabom.
2Lj 18:2 Poslije nekoliko godina doæao je k Ahabu u Samariju. Ahab
nakla mnogo sitne stoke i goveda njemu i ljudima æto su bili s njim i
nagovaraæe ga da poåe na Ramot Gilead.
2Lj 18:3 Izraelski kralj Ahab upita judejskoga kralja Joæafata: “Hoøeæ li
poøi sa mnom na Ramot Gilead?” On odgovori: “Ja sam kao i ti, moj je
narod kao i tvoj; s tobom øemo u rat.”
2Lj 18:4 Joæafat joæ reçe kralju izraelskom: “De, posavjetuj se prije s
Jahvom!”
2Lj 18:5 Tada kralj izraelski sakupi proroke, njih çetiri stotine, i upita ih:
“Hoøemo li zavojætiti na Ramot Gilead ili da se okanim toga?” Oni
odgovoriæe: “Idi, jer øe ga Bog predati kralju u ruke.”
2Lj 18:6 Ali Joæafat upita: “Ima li ovdje joæ koji prorok Jahvin da i njega
upitamo?”
2Lj 18:7 Kralj izraelski odgovori Joæafatu: “Ima joæ jedan çovjek preko
koga bismo mogli upitati Jahvu, ali ga mrzim jer mi ne proriçe dobra
nego uvijek samo zlo; to je Mihej, sin Jimlin.” Joæafat reçe: “Neka kralj ne
govori tako!”
2Lj 18:8 Tada kralj izraelski dozva jednoga dvoranina i reçe mu: “Brœe
dovedi Jimlina sina Miheja!”
2Lj 18:9 Izraelski kralj i judejski kralj Joæafat sjedili su svaki na svojem
prijestolju, u sveçanim haljinama, na gumnu pred Samarijskim vratima,
a proroci proricali pred njima.
2Lj 18:10 Kenaanin sin Sidkija napravi sebi œeljezne rogove i reçe:
“Ovako veli Jahve: njima øeæ bosti Aramejce dokle ih god ne zatreæ.”
2Lj 18:11 Tako su i svi drugi proroci proricali govoreøi: “Idi na Ramot
Gilead, uspjet øeæ: Jahve øe ga predati kralju u ruke.”
2Lj 18:12 Glasnik koji bijaæe otiæao da zove Miheja reçe mu: “Evo, svi
proroci sloœno proriçu dobro kralju. Govori i ti kao jedan od njih i proreci
uspjeh!”
2Lj 18:13 Ali Mihej odvrati: “Œivoga mi Jahve, govorit øu ono æto mi Bog
kaœe!”
2Lj 18:14 Kad doåe pred kralja, upita ga kralj: “Miheju, da poåem u rat
na Ramot Gilead ili da se okanim toga?” On odgovori: “Idite i uspjet
øete, jer øe vam se predati u ruke!”
2Lj 18:15 Na to mu kralj reçe: “Koliko øu te puta zaklinjati da mi kaœeæ
samo istinu u Jahvino ime?”
2Lj 18:16 Tada Mihej odgovori: “Sav Izrael vidim rasut po gorama kao
stado bez pastira. I Jahve veli: ‘Nemaju viæe gospodara, neka se u miru
kuøi vrate!’”
2Lj 18:17 Tada izraelski kralj reçe Joæafatu: “Nisam li ti rekao da mi neøe
proreøi dobro nego zlo?”
2Lj 18:18 A Mihej reçe: “Zato çujte rijeç Jahvinu. Vidio sam Jahvu gdje
sjedi na prijestolju, a sva mu vojska nebeska stajaæe zdesna i slijeva.
2Lj 18:19 Jahve upita: ‘Tko øe zavesti izraelskoga kralja Ahaba da otiåe
i padne u Ramot Gileadu?’ Jedan reçe ovo, drugi ono.
2Lj 18:20 Tada uåe jedan duh, stade pred Jahvu i reçe: ‘Ja øu ga zavesti!’
Jahve ga upita: ‘Kako?’
2Lj 18:21 On odvrati: ‘Izaøi øu i bit øu laœljiv duh u ustima svih njegovih
proroka.’ Jahve mu reçe: ‘Ti øeæ ga zavesti. I uspjet øeæ. Idi i uçini tako!’
2Lj 18:22 Tako je, evo, Jahve stavio laœljiva duha u usta tvojim prorocima;
ali ti Jahve navjeæøuje zlo.”
2Lj 18:23 Tada pristupi Kenaanin sin Sidkija i udari Miheja po obrazu
pitajuøi: “Zar je Jahvin duh mene napustio da bi govorio s tobom?”
2Lj 18:24 Mihej odvrati: “Vidjet øeæ onoga dana kad budeæ bjeœao iz
sobe u sobu da se skrijeæ.”
2Lj 18:25 Tada izraelski kralj naredi: “Uhvatite Miheja i odvedite ga gradskom
zapovjedniku Amonu i kraljeviøu Joaæu.
2Lj 18:26 Recite im: ‘Ovako veli kralj: Bacite ovoga u tamnicu i drœite ga
na suhu kruhu i vodi dok se sretno ne vratim.’”
2Lj 18:27 Mihej reçe: “Ako se doista sretno vratiæ, onda nije Jahve govorio
iz mene!” i nadoda: “Çujte, svi puci!”
2Lj 18:28 Izraelski kralj i judejski kralj Joæafat krenuæe na Ramot Gilead.
2Lj 18:29 Izraelski kralj reçe Joæafatu: “Ja øu se preobuøi i onda uøi u
boj, a ti ostani u svojoj odjeøi!” Preobuçe se tada izraelski kralj i oni
krenuæe u boj.
2Lj 18:30 Aramejski kralj naredi zapovjednicima bojnih kola: “Ne udarajte
ni na maloga ni na velikoga nego jedino na izraelskoga kralja!”
2Lj 18:31 Kad zapovjednici bojnih kola ugledaæe Joæafata, rekoæe: “To
je izraelski kralj!” I krenuæe na njega da udare. Ali Joæafat povika za

376
pomoø te mu Jahve pomoœe i odvrati ih od njega.
2Lj 18:32 Kad zapovjednici bojnih kola vidjeæe da to nije izraelski kralj,
okrenuæe se od njega.
2Lj 18:33 Jedan nasumce odape i ustrijeli izraelskoga kralja izmeåu
nabora na pojasu i oklopa. Kralj reçe vozaçu: “Potegni uzdu i izvedi me
iz boja jer sam ranjen.”
2Lj 18:34 Boj je onoga dana bio sve œeæøi, ali se izraelski kralj drœao
uspravno na bojnim kolima prema Aramejcima sve do veçeri. Umro je
o zalasku sunca.
2Lj 19:1 Kad se judejski kralj Joæafat sretno vrati kuøi u Jeruzalem,
2Lj 19:2 iziåe preda njega Hananijev sin vidjelac Jehu i reçe kralju
Joæafatu: “Zar da pomaœeæ bezboœniku i da ljubiæ Jahvine mrzitelje?
Zato i udara na te srdœba Jahvina.
2Lj 19:3 Ipak se naælo neæto dobro u tebe: uklonio si aæere iz zemlje i
pregnuo svim srcem da traœiæ Jahvu!”
2Lj 19:4 Od tada je Joæafat œivio u Jeruzalemu, opet zalazio meåu narod
od Beer Æebe do Efrajimske gore i obraøao ga Jahvi, Bogu njegovih
otaca.
2Lj 19:5 Postavi suce u zemlji u svim tvrdim judejskim gradovima, u
svakome gradu.
2Lj 19:6 I reçe im: “Gledajte æto radite, jer ne sudite u ime çovjeka nego
u ime Jahve. On je s vama dok sudite.
2Lj 19:7 Sada, dakle, neka bude Jahvin strah nad vama; pazite i savjesno
radite, jer u Jahve, Boga naæega, nema nepravde ni osobne pristranosti,
niti on prima mita.”
2Lj 19:8 Joæafat postavi levite, sveøenike i poglavare izraelskih obitelji
u Jeruzalemu da izriçu Jahvine sudove i da presuåuju u sporovima. Oni
su œivjeli u Jeruzalemu
2Lj 19:9 i on im dade naputke: “Radite u Jahvinu strahu vjerno i iskrena
srca.
2Lj 19:10 Kakav god spor iziåe pred vas od vaæe braøe æto œive u
gradovima: bilo da su posrijedi krvna osveta, Zakon, zapovijedi, uredbe
ili obiçaji, valja sve da im rastumaçite, kako ne bi sagrijeæili Jahvi i kako
se njegova srdœba ne bi oborila na vas i na vaæu braøu. Tako radite pa
neøete sagrijeæiti.
2Lj 19:11 I evo, sveøeniçki øe poglavar Amarja biti nad vama u svim
Jahvinim poslovima, a Jiæmaelov sin Zebadja, nadstojnik Judina doma,
u svim kraljevskim poslovima. Leviti øe vam sluœiti kao pisari. Budite
jaki, i na posao! Jahve øe biti s onim tko je dobar.”
Vjera i sveto pjevanje u edomskom ratu
2Lj 20:1 Poslije toga Moabovi i Amonovi sinovi, a s njima i neki od Meunjana,
zaratiæe na Joæafata.
2Lj 20:2 Ali Joæafat dobi ovu vijest: “Dolazi na te veliko mnoætvo s one
strane mora, iz Edoma; i eno ga u Haseson Tamaru, to jest u En Gediju.”
2Lj 20:3 Joæafat se uplaæi i stade traœiti Jahvu te oglasi post po svoj
Judeji.
2Lj 20:4 Skupili se Judejci da traœe Jahvu: dolazili iz svih judejskih
gradova da ga traœe.
2Lj 20:5 Tada Joæafat ustade u judejskom zboru u Jeruzalemu, u Domu
Jahvinu, pred novim predvorjem
2Lj 20:6 i reçe: “Jahve, Boœe otaca naæih, ti si Bog na nebu i vladaæ nad
svim krivoboœaçkim kraljevstvima. U tvojoj je ruci takva sila i jakost da
se nitko ne moœe odrœati pred tobom.
2Lj 20:7 Ti si, o Boœe naæ, istjerao stanovnike ove zemlje pred svojim
izraelskim narodom i dao je zasvagda potomstvu svoga prijatelja Abrahama;
2Lj 20:8 i nastanili su se u njoj i sagradili u njoj Svetiæte tvojem Imenu
govoreøi:
2Lj 20:9 ‘Kad navali na nas kakvo zlo, osvetni maç ili kuga, ili glad, te kad
stanemo pred ovim Domom i pred tobom, jer je tvoje Ime u ovom Domu,
i zavapimo k tebi iz svoje nevolje, usliæi nas i spasi.’
2Lj 20:10 Sada, evo, Amonovi i Moabovi sinovi, i oni iz Seirske gore,
preko kojih nisi dao Izraelu da proåe kad je dolazio iz zemlje egipatske,
nego ih je obiæao i nije ih zatro -
2Lj 20:11 sada, dakle, oni nama uzvraøaju zlom, doæavæi da nas otjeraju
s baætine koju si nam ti dao.
2Lj 20:12 O Boœe naæ, zar im neøeæ suditi? Jer u nas nema sile prema
tome velikom mnoætvu koje dolazi na nas niti mi znamo æto da radimo,
nego su nam oçi uprte u te.”
2Lj 20:13 Svi su Judejci stajali pred Jahvom, s malom djecom, sa œenama
i sinovima.

377
2Lj 20:14 Tada siåe Jahvin duh usred zbora na Jahaziela, sina Zaharije,
sina Benaje, sina Jeiela, sina Matanijina - levita od Asafovih sinova.
2Lj 20:15 On reçe: “Pozorno sluæajte, svi Judejci, Jeruzalemci i ti, kralju
Joæafate! Ovako vam govori Jahve: ‘Ne bojte se i ne plaæite se toga
velikog mnoætva, jer ovo nije vaæ rat, nego Boœji.
2Lj 20:16 Sutra siåite na njih; oni øe se penjati uz Hasiæki uspon, a vi
øete ih sresti nakraj doline prema Jeruelskoj pustinji.
2Lj 20:17 Ne treba da se bijete; postavite se, stojte pa gledajte kako øe
vam pomoøi Jahve. Oj Judo i Jeruzaleme, ne bojte se i ne plaæite se;
sutra iziåite pred njih, i Jahve øe biti s vama!’”
2Lj 20:18 Tada Joæafat pade niçice na zemlju i svi Judejci i Jeruzalemci
padoæe pred Jahvom da mu se poklone.
2Lj 20:19 Potom leviti od Kehatovih sinova i od Korahovih sinova
ustadoæe i poçeæe hvaliti na sav glas Jahvu, Boga Izraelova.
2Lj 20:20 Uranivæi ujutro, krenuæe prema pustinji Tekoi; kad su izlazili,
stade Joæafat i reçe: “Çujte me, oj Judejci i Jeruzalemci, pouzdajte se u
Jahvu svoga Boga i odrœat øete se; pouzdajte se u njegove proroke i
budite sretni!”
2Lj 20:21 Potom se posavjetova s narodom i postavi Jahvine pjevaçe i
hvalitelje koji øe u svetom ruhu iøi pred naoruœanim çetama i pjevati:
“Slavite Jahvu jer je vjeçna ljubav njegova!”
2Lj 20:22 Kad poçeæe klicati i pjevati pjesmu pohvalnicu, Jahve podiœe
zasjedu na Amonce, Moapce i na one iz Seirske gore koji su doæli na
Judu te biæe razbijeni.
2Lj 20:23 Jer su Amonovi sinovi i Moapci ustali na one iz Seirske gore
da ih zatru i uniæte; a kad su svræili s onima iz Seira, stadoæe udarati
jedan na drugoga te se poklaæe.
2Lj 20:24 Kad Judejci doåoæe do straœare prema pustinji i obazreæe se
na mnoætvo, a ono gle, mrtva tjelesa leœe po zemlji; nitko se nije spasio.
2Lj 20:25 Tada doåe Joæafat s narodom da pokupi plijen i naåoæe ga
mnogo: svakoga blaga, odjeøe i dragocjenih predmeta; naplijenili su
toliko da viæe nisu mogli nositi; tri su dana pljaçkali plijen jer ga je bilo
mnogo.
2Lj 20:26 Çetvrti se dan sakupiæe u Dolini blagoslova: ondje su hvalili
Jahvu, pa se zato ono mjesto prozvalo Emek Beraka, Dolina blagoslova,
do danas.
2Lj 20:27 Potom se okrenuæe svi Judejci i Jeruzalemci, s Joæafatom na
çelu, da se vrate u Jeruzalem u veselju, jer ih je Jahve razveselio nad
njihovim neprijateljima.
2Lj 20:28 Doæli su u Jeruzalem s harfama, citrama i trubama u Dom
Jahvin.
2Lj 20:29 A strah Boœji uæao je u sva zemaljska kraljevstva kad su çula
da je Jahve zavojætio na Izraelove neprijatelje.
2Lj 20:30 Tako je poçinulo Joæafatovo kraljevstvo, jer mu je Bog dao mir
odasvud uokolo.
Joæafatov svræetak
2Lj 20:31 Joæafat je kraljevao nad Judejcima. Bilo mu je trideset i pet
godina kad se zakraljio; kraljevao je dvadeset i pet godina u Jeruzalemu;
mati mu se zvala Azuba, a bila je køi Æilhijeva.
2Lj 20:32 Iæao je putem oca Ase ne skreøuøi s njega nego çineøi æto je
pravo u Jahvinim oçima.
2Lj 20:33 Samo, uzviæice nisu bile uklonjene, jer narod joæ nije bio upravio
svoje srce Bogu otaca.
2Lj 20:34 Ostala Joæafatova djela, od prvih do posljednjih, zapisana su
u povijesti Hananijeva sina Jehua i uvrætena su u Knjigu o izraelskim
kraljevima.
2Lj 20:35 Poslije toga udruœio se judejski kralj Joæafat s izraelskim kraljem
Ahazjom, koji je bezboœno radio.
2Lj 20:36 Udruœio se s njim zato da naprave laåe i da odu u Taræiæ;
napravili su laåe u Esjon Geberu.
2Lj 20:37 Dodavahuov sin Eliezer iz Mareæe prorekao je protiv Joæafata:
“Buduøi da si se udruœio s Ahazjom, Jahve øe razoriti tvoja djela.” Laåe
su se razbile i nisu mogle otploviti u Taræiæ.
2Lj 21:1 Joæafat poçinu kraj svojih otaca i bi sahranjen uz njih u Davidovu
gradu. Na njegovo se mjesto zakraljio sin mu Joram.
2Lj 21:2 Joram je imao æestoricu braøe, Joæafatovih sinova: Azarju,
Jehiela, Zahariju, Azarju, Mihaela i Æefatju. Svi su oni bili sinovi izraelskog
kralja Joæafata.
2Lj 21:3 Otac im je dao mnoge darove u srebru, zlatu i dragocjenostima,
s utvråenim gradovima u Judi; kraljevstvo je dao Joramu jer je bio
prvenac.

378
2Lj 21:4 Stupivæi na oçevo prijestolje i utvrdiv se, Joram pobi svu braøu
maçem, pa i neke izraelske knezove.
2Lj 21:5 Joramu su bile trideset i dvije godine kad se zakraljio, a kraljevao
je osam godina u Jeruzalemu.
2Lj 21:6 Œivio je poput izraelskih kraljeva, kao i dom Ahabov, jer mu je
køi Ahabova bila œena; radio je æto je zlo u Jahvinim oçima.
2Lj 21:7 Ipak Jahve ne htjede razoriti kuøe Davidu zbog Saveza æto ga
sklopi s njim i zato æto mu obeøa da øe dati svjetiljku njemu i njegovim
sinovima zauvijek.
Kazne
2Lj 21:8 U njegovo se vrijeme Edomci odmetnuæe ispod judejske vlasti
i postaviæe sebi kralja.
2Lj 21:9 Zato Joram poåe sa svojim vojskovoåama i sa svim bojnim
kolima. Diœe se noøu i pobi Edomce koji bijahu opkolili njega i
zapovjednike bojnih kola.
2Lj 21:10 Ipak su se Edomci oslobodili ispod judejske vlasti sve do danas.
U isto se doba odmetnu i Libna da ne bude pod njegovom vlaæøu, jer je
on ostavio Jahvu, Boga svojih otaca.
2Lj 21:11 Joæ je i uzviæice napravio po judejskim gorama, naveo na blud
Jeruzalemce i zaveo Judejce.
2Lj 21:12 Tada mu od proroka Ilije stiœe pismo: “Ovako veli Jahve, Bog
tvoga oca Davida: ‘Kako nisi iæao putovima oca Joæafata, ni putovima
judejskoga kralja Ase,
2Lj 21:13 nego si iæao putovima izraelskih kraljeva i naveo na blud Judejce
i Jeruzalemce, kao æto je uçinio dom Ahabov, a uz to si poubijao
vlastitu braøu, svoju obitelj, koji bijahu bolji od tebe:
2Lj 21:14 evo, Jahve øe svaliti veliku nesreøu na tvoj narod, na tvoje
sinove, tvoje œene, na sve tvoje imanje.
2Lj 21:15 Oboljet øeæ od mnogih bolesti: od bolesti u crijevima, tako da
øe ti crijeva izaøi od bolesti koja øe trajati dane i dane.’”
2Lj 21:16 Jahve podiœe na Jorama srdœbu Filistejaca i Arapa koji œive
kraj Etiopljana.
2Lj 21:17 Oni napadoæe Judeju i osvojiæe je, porobiæe sve blago æto se
naælo u kraljevu dvoru, pa i njegove sinove i njegove œene, tako da nije
ostao nitko, osim najmlaåega sina, Joahaza.
2Lj 21:18 Poslije svega toga udari ga Jahve neizljeçivom crijevnom
boleæøu.
2Lj 21:19 Ona je trajala dane i dane, a kad su se navræile dvije godine,
izaæla su mu crijeva s boleæøu te je umro u straænim mukama. Narod mu
nije priredio mirisna paljenja, kao æto je palio njegovim ocima.
2Lj 21:20 Bile su mu trideset i dvije godine kad se zakraljio, a osam je
godina kraljevao u Jeruzalemu. Preminuo je, a nitko nije poœalio za njim;
i sahraniæe ga u Davidovu gradu, ali ne u kraljevskoj grobnici.
Ahazjina vladavina
2Lj 22:1 Jeruzalemci zakraljiæe na njegovo mjesto najmlaåeg mu sina,
Ahazju, jer sve starije bijaæe poubijala çeta koja je s Arapima navalila na
tabor; tako se zakraljio Ahazja, sin judejskoga kralja Jorama.
2Lj 22:2 Bile su mu çetrdeset i dvije godine kad se zakraljio. Kraljevao
je jednu godinu u Jeruzalemu. Materi mu je bilo ime Atalija, Omrijeva
køi.
2Lj 22:3 I on je iæao putovima doma Ahabova, jer ga mati zlo svjetovaæe.
2Lj 22:4 Çinio je æto je zlo u Jahvinim oçima, kao dom Ahabov, jer mu
baæ oni bijahu savjetnici poslije oçeve smrti, na njegovu propast.
2Lj 22:5 Po njihovu je savjetu poæao s Joramom, sinom izraelskoga
kralja Ahaba, u boj na aramejskoga kralja Hazaela u Ramot Gilead. Ali
su Aramejci porazili Jorama.
2Lj 22:6 On se vratio da se lijeçi u Jizreelu od rana æto mu ih zadadoæe
u Rami kad se borio s aramejskim kraljem Hazaelom.
Joramov sin Ahazja, judejski kralj, siæao je u Jizreel da posjeti Ahabova
sina Jorama jer se Joram razbolio.
2Lj 22:7 Ali Bog uçini da taj posjet Joramu bude na propast Ahazji.
Doæavæi, iziæao je s Joramom na Nimæijeva sina Jehua, koga je Jahve
pomazao da iskorijeni Ahabovu kuøu.
2Lj 22:8 Dok je izvræavao osvetu nad Ahabovom kuøom, Jehu zateçe
judejske knezove i sinove Ahazjine braøe koji su posluœivali Ahazju i
pobi ih,
2Lj 22:9 a onda krenu u potragu za Ahazjom. Uhvatili su ga dok se krio
u Samariji, doveli ga k Jehuu, koji ga smaknu. Ukopali su ga, jer su rekli:
“Sin je onoga Joæafata koji je traœio Jahvu svim srcem.”
Atalijin zloçin
Tako ne ostade nitko od Ahazjine kuøe koji bi imao snage da bude kralj.

379
2Lj 22:10 Zato Ahazjina mati Atalija, vidjevæi gdje joj sin poginu, ustade
i posmica sav kraljevski rod Judina plemena.
2Lj 22:11 Ali kraljeva køi Joæeba uze Ahazjina sina Joaæa; ukravæi ga
izmeåu kraljevih sinova koje su ubijali, metnu ga s dojiljom u loœnicu.
Tako ga je Joæeba, køi kralja Jorama, œena sveøenika Jojade, skrila od
Atalije, jer je bila Ahazjina sestra, te nije bio pogubljen.
2Lj 22:12 Bio je skriven s njima u Domu Boœjem æest godina, sve dok je
zemljom vladala Atalija.
Sveøenstvo protiv Atalije
2Lj 23:1 Sedme se godine Jojada ojunaçi i poçe traœiti satnike: Jerohamova
sina Azarju, Johananova sina Jiæmaela, Obedova sina Azarju,
Adajina sina Maaseju, Zikrijeva sina Eliæafata, i sklopi s njima savez.
2Lj 23:2 Poçeæe obilaziti po Judeji i skupiæe levite iz svih judejskih
gradova i obiteljske glavare u Izraelu te doåoæe u Jeruzalem.
2Lj 23:3 Sav zbor sklopi savez s kraljem u Domu Boœjem. Jojada im
reçe: “Gle, kraljev øe sin kraljevati kao æto je obeøao Jahve za Davidove
sinove.
2Lj 23:4 Evo æto valja da uçinite: treøina vas koji subotom ulazite u sluœbu,
i sveøenici i leviti, neka budu vratari na pragovima;
2Lj 23:5 treøina neka bude u kraljevskom dvoru, treøina na Jesodskim
vratima, sav narod u predvorjima Doma Jahvina.
2Lj 23:6 Nitko neka ne ulazi u Dom Jahvin, osim sveøenika i levita koji
posluœuju; oni neka ulaze jer su posveøeni. Sav narod neka se drœi
Jahvine naredbe.
2Lj 23:7 Leviti neka okruœe kralja, svaki s oruœjem u ruci, i tko god pokuæa
uøi u Dom neka bude pogubljen. Budite uz kralja kamo god poåe ili
izaåe.”
2Lj 23:8 Leviti i sav judejski narod uçinili su sve onako kako je naredio
sveøenik Jojada. Svaki je uzeo svoje ljude koji subotom ulaze u sluœbu
s onima koji subotom izlaze. Jer sveøenik Jojada nije otpustio redova.
2Lj 23:9 Sveøenik Jojada dade satnicima koplja, ætitove i oklope kralja
Davida æto su bili u Boœjemu Domu.
2Lj 23:10 Postavio je sav narod, svakoga s kopljem u ruci, od juœne do
sjeverne strane Doma, prema œrtveniku i prema Domu oko kralja
unaokolo.
2Lj 23:11 Tada izvedoæe kraljeva sina, staviæe mu krunu na glavu,
dadoæe mu Svjedoçanstvo i pomazaæe ga za kralja. Tada Jojada i njegovi
sinovi povikaæe: “Œivio kralj!”
2Lj 23:12 Kad Atalija çu viku naroda koji se skupio i hvalio kralja, doåe
k narodu u Jahvin Dom.
2Lj 23:13 Pogleda bolje, kad gle, kralj stoji na svojem mjestu na ulazu,
a pred kraljem zapovjednici i sviraçi; sav puk kliçe od radosti i trubi u
trube, pjevaçi pjevaju uz glazbala i predvode hvalospjeve. Tad Atalija
razdrije haljine i povika: “Izdaja, izdaja!”
2Lj 23:14 Sveøenik Jojada naredi satnicima i vojnim zapovjednicima:
“Izvedite je kroz redove napolje i tko krene za njom pogubite ga maçem!”
Joæ je sveøenik dodao: “Nemojte je smaknuti u Jahvinu Domu!”
2Lj 23:15 Staviæe ruke na nju i kad je kroz Konjska vrata stigla do
kraljevskoga dvora, ondje je pogubiæe.
2Lj 23:16 Tada Jojada sklopi savez izmeåu Jahve, naroda i kralja da
narod bude Jahvin.
2Lj 23:17 Potom sav narod otiåe u Baalov hram, razori ga skupa sa
œrtvenicima i polomi likove; Baalova sveøenika Matana ubiæe pred
œrtvenicima.
2Lj 23:18 Zatim Jojada postavi straœe kod Jahvina Doma pod nadzorom
sveøenika i levita, koje David bijaæe porazdijelio za sluœbu u Jahvinu
Domu da bi Jahvi prinosili paljenice, kao æto je pisano u Mojsijevu Zakonu,
s veseljem i s pjesmama, kako uredi David.
2Lj 23:19 Postavio je i vratare na vratima Jahvina Doma da ne bi ulazio
çovjek neçist od bilo çega.
2Lj 23:20 Uzevæi satnike, odliçnike i uglednike u narodu i sav puk, izveo
je kralja iz Jahvina Doma, a onda su uæli kroz gornja vrata u kraljevski
dvor i posadili kralja na kraljevsko prijestolje.
2Lj 23:21 Sav se puk veselio, a grad se umirio, jer su Ataliju ubili maçem.
Joaæ obnavlja Hram
2Lj 24:1 Joaæu je bilo sedam godina kad se zakraljio, a kraljevao je
çetrdeset godina u Jeruzalemu. Materi mu je bilo ime Sibja iz Beer Æebe.
2Lj 24:2 Joaæ je çinio æto je pravo u Jahvinim oçima dok je bio œiv sveøenik
Jojada.
2Lj 24:3 Jojada ga je oœenio dvjema œenama i on je s njima imao sinova
i køeri.

380
2Lj 24:4 Poslije toga nakanio je u srcu obnoviti Jahvin Dom.
2Lj 24:5 Skupivæi sveøenike i levite, reçe im: “Zaåite po judejskim
gradovima i kupite od svih Izraelaca novaca da se obnovi Dom vaæega
Boga, od godine do godine, a vi pohitite s tim poslom.” Ali se levitima nije
htjelo.
2Lj 24:6 Zato kralj pozva poglavara Jojadu i reçe mu: “Zaæto ne traœiæ od
levita da donose iz Judeje i iz Jeruzalema porez koji je odredio Jahvin
sluga Mojsije i Izraelov zbor za Æator svjedoçanstva?
2Lj 24:7 Atalija i njeni sinovi bijahu poharali Boœji Dom, i sve stvari æto su
bile posveøene Jahvinu Domu upotrijebili su za baale.”
2Lj 24:8 Potom kralj zapovjedi da se napravi kovçeg i stavi izvana na
vrata Jahvina Doma.
2Lj 24:9 Oglasiæe po Judi i Jeruzalemu da se donosi Jahvi porez æto ga
bijaæe odredio Boœji sluga Mojsije Izraelu u pustinji.
2Lj 24:10 Obradovaæe se svi knezovi i sav narod i poçeæe donositi i
bacati u kovçeg dok se nije napunio.
2Lj 24:11 Leviti bi donosili kovçeg kraljevskom nadgledniætvu, i kad bi
se vidjelo da ima mnogo novaca, dolazio je kraljev tajnik i povjerenik
sveøeniçkog poglavara te bi ispraznili kovçeg. Onda su ga opet odnosili
i stavljali na njegovo mjesto. Tako su çinili svaki dan i skupili mnogo
novca.
2Lj 24:12 Onda su ga kralj i Jojada davali poslovoåama nad poslom oko
Jahvina Doma, a oni su za plaøu unajmljivali klesare i drvodjelce da se
obnovi Jahvin Dom, pa kovaçe i mjedare da se popravi Jahvin Dom.
2Lj 24:13 Poslovoåe su poslovale i popravljanje je napredovalo pod
njihovom upravom; vratili su Boœji Dom u red i obnovili ga.
2Lj 24:14 A kad su sve svræili, donijeli su pred kralja i Jojadu novce æto
su ostali; od toga su napravili posuåe za Jahvin Dom, posuåe za
posluœivanje, za paljenje, plitice i druge zlatne i srebrne predmete.
Paljenice su se prinosile u Jahvinu Domu bez prestanka dok je god œivio
Jojada.
2Lj 24:15 Onda je Jojada, ostarjevæi i nasitivæi se œivota, umro u sto i
tridesetoj godini.
2Lj 24:16 Sahranili su ga u Davidovu gradu kod kraljeva, jer je çinio
dobro u Izraelu i prema Bogu i njegovu Domu.
Joaæev otpad i kazna
2Lj 24:17 Poslije Jojadine smrti doæli su Judini knezovi i poklonili se
kralju. Tada ih kralj poçe sluæati.
2Lj 24:18 Judejci bijahu ostavili Jahvu, Boga otaca, i stali sluœiti aæerama
i likovima; doæla je Boœja srdœba na Judejce i na Jeruzalem za tu krivicu.
2Lj 24:19 Slao im je Bog proroke da ih obrate k Jahvi, oni su ih opominjali,
ali oni nisu htjeli sluæati.
2Lj 24:20 Tada Boœji duh napuni Jojadina sina, sveøenika Zahariju, koji,
stavæi poviæe naroda, reçe: “Ovako veli Bog: ‘Zaæto kræite Jahvine zapovijedi?
Zaæto neøete da budete sretni? Kako ste vi ostavili Jahvu, i on øe
vas ostaviti.’”
2Lj 24:21 Ali su se oni pobunili protiv njega i zasuli ga kamenjem po
kraljevoj zapovijedi u predvorju Jahvina Doma.
2Lj 24:22 Ni kralj Joaæ ne sjeti se ljubavi koju mu uçini otac Jojada, nego
mu ubi sina; a on je umiruøi rekao: “Jahve neka vidi i osveti!”
2Lj 24:23 Kad je proæla godina dana, diœe se na njega aramejska vojska
i, navalivæi na Judu i Jeruzalem, pobi sve knezove u narodu i posla sav
plijen kralju u Damask.
2Lj 24:24 Iako je aramejska vojska bila malena po ljudstvu, ipak joj je
Jahve predao u ruke vrlo brojnu vojsku, jer ostaviæe Jahvu, Boga svojih
otaca.
Tako su se Aramejci na Joaæu osvetili.
2Lj 24:25 Kad su otiæli od njega, ostaviv ga u teækim bolestima, pobuniæe
se protiv njega njegovi çasnici jer bijaæe ubio sina sveøenika Jojade, pa
i oni njega ubiæe na postelji te je poginuo; sahranili su ga u Davidovu
gradu, ali ga nisu ukopali u kraljevskoj grobnici.
2Lj 24:26 Evo onih æto se urotiæe protiv njega: Zabad, sin Amonke
Æimeate, i Jozabad, sin Moapke Æimrite.
2Lj 24:27 A o njegovim sinovima i o velikim proroætvima protiv njega, o
obnavljanju Doma Boœjega, sve je zapisano u tumaçenju Knjige o
kraljevima. Na njegovo se mjesto zakraljio sin mu Amasja.
Amasjini vjerski nazori
2Lj 25:1 Amasji je bilo dvadeset i pet godina kad se zakraljio; kraljevao
je dvadeset i devet godina u Jeruzalemu. Mati mu se zvala Joadana i
bila je iz Jeruzalema.
2Lj 25:2 Çinio je æto je pravo u Jahvinim oçima, ali ne svim srcem.

381
2Lj 25:3 Kad je uçvrstio kraljevstvo, pogubio je çasnike koji su ubili kralja,
njegova oca.
2Lj 25:4 Ali im sinova nije pogubio, prema onome æto je napisano u
knjizi Zakona Mojsijeva, gdje Jahve zapovijeda: “Neka se oçevi ne
pogubljuju za sinove, ni sinovi za oçeve, nego svatko neka gine za svoj
grijeh.”
2Lj 25:5 Potom Amasja skupi Judejce i svega Judu i Benjamina, razvrsta
ih prema obiteljima, tisuønicima i satnicima. Poæto popisa od
dvadeset godina naviæe, naåe trista tisuøa izabranih momaka za vojsku,
viçnih koplju i ætitu.
2Lj 25:6 Meåu Izraelcima najmi sto tisuøa hrabrih junaka za sto srebrnih
talenata.
2Lj 25:7 Ali k njemu doåe çovjek Boœji i reçe: “Kralju, neka ne ide s
tobom izraelska vojska, jer Jahve nije s Izraelcima ni s Efrajimovim
sinovima,
2Lj 25:8 nego idi ti sam, ponesi se junaçki u boju; inaçe øe te oboriti Bog
pred neprijateljem, jer Bog moœe pomoøi i oboriti.”
2Lj 25:9 Tada Amasja upita çovjeka Boœjeg: “A æto øe biti od sto talenata
koje sam dao izraelskim çetama?” Boœji çovjek odgovori: “Jahve ima da
ti dade viæe od toga.”
2Lj 25:10 Tada Amasja odvoji çete koje mu bijahu doæle od Efrajima, da
se vrate u svoje mjesto. Ali se vojnici razgnjeviæe na Judejce i vratiæe se
u svoje mjesto plamteøi od srdœbe.
Nevjera nakon edomskog rata
2Lj 25:11 A Amasja, ohrabriv se, povede narod, ode u Slanu dolinu i
pobi deset tisuøa seirskih sinova.
2Lj 25:12 Judini su sinovi zarobili deset tisuøa œivih, odveli ih na vrh hridi
te ih pobacali, tako da se svi razmrskaæe.
2Lj 25:13 Çeta koju je Amasja poslao natrag da ne ide s njima u boj
harala je po judejskim gradovima od Samarije pa do Bet Horona i pobila
u njima tri tisuøe ljudi i naplijenila silan plijen.
2Lj 25:14 Poslije toga, kad se Amasja vratio razbivæi Edomce, donio je
bogove seirskih sinova, postavio ih sebi za bogove i poçeo im se klanjati
i kaditi im.
2Lj 25:15 Tada se Jahve razgnjevi na Amasju i posla k njemu proroka
koji ga upita: “Zaæto traœiæ bogove toga naroda koji nisu izbavili svoga
naroda iz tvoje ruke?”
2Lj 25:16 Dok je on to govorio, kralj ga upita: “Jesi li postavljen kralju za
savjetnika? Prestani! Zaæto da te pogube?” Tada prorok uæutje, ali
nadoda: “Znam da te Bog odluçio uniætiti kad to çiniæ a ne sluæaæ mojega
savjeta.”
Slom kod Bet Æemeæa
2Lj 25:17 Tada judejski kralj Amasja smisli i poruçi izraelskom kralju
Joaæu, sinu Jehuova sina Joahaza: “Doåi da se ogledamo!”
2Lj 25:18 A izraelski kralj Joaæ odvrati judejskom kralju Amasji: “Libanonski
je trn jedanput poslao glasnike k libanonskom cedru i poruçio:
‘Daj køer mome sinu za œenu’, ali su divlje zvijeri libanonske proæle i trn
izgazile.
2Lj 25:19 Potukao si Edomce, pa ti se srce uzobijestilo i traœiæ slavu.
Radije ostani kod kuøe. Zaæto izazivaæ zlo i hoøeæ da padneæ i ti i svi
Judejci s tobom?”
2Lj 25:20 Ali Amasja ne posluæa, jer tako bijaæe odredio Bog, da ih preda
u ruke Joaæu zato æto su pristali uz edomske bogove.
2Lj 25:21 Izaåe izraelski kralj Joaæ te se ogledaæe u boju on i judejski
kralj Amasja u Bet Æemeæu u Judeji.
2Lj 25:22 Izraelci poraziæe Judejce i oni pobjegoæe pod svoj æator.
2Lj 25:23 Izraelski kralj Joaæ uhvati u Bet Æemeæu judejskog kralja
Amasju, sina Joaæeva, sina Joahazova, i odvede ga u Jeruzalem; onda
sruæi jeruzalemski zid od Efrajimovih vrata do Ugaonih vrata, u duœini
od çetiri stotine lakata.
2Lj 25:24 Uzevæi sve zlato, srebro i posuåe æto se nalazilo u Domu
Boœjem kod Obed Edoma i u riznici kraljevskog dvora, povrh toga i taoce,
vrati se u Samariju.
Amasjin svræetak
2Lj 25:25 Judejski je kralj Amasja, Joaæev sin, œivio joæ petnaest godina
poslije smrti izraelskoga kralja Joaæa, Joahazova sina.
2Lj 25:26 Ostala Amasjina djela, od prvih do posljednjih, zapisana su u
Knjizi o judejskim i izraelskim kraljevima.
2Lj 25:27 Otkako je Amasja ostavio Jahvu, kovala se protiv njega urota
u Jeruzalemu. Iako je pobjegao u Lakiæ, poslaæe za njim u Lakiæ ljude
koji ga ondje ubiæe.

382
2Lj 25:28 Odande su ga prenijeli na konjima i sahranili kraj njegovih
otaca u Judinu gradu.
Poçetak Uzijina kraljevanja
2Lj 26:1 Tada sav judejski narod uze Uziju, komu bijaæe æesnaest godina,
i zakraljiæe ga namjesto njegova oca Amasje.
2Lj 26:2 On je opet sagradio Elat vrativæi ga Judeji, poæto je kralj poçinuo
kod svojih otaca.
2Lj 26:3 Uziji bijaæe æesnaest godina kad se zakraljio, a kraljevao je
pedeset i dvije godine u Jeruzalemu. Mati mu se zvala Jekolija, a bila je
iz Jeruzalema.
2Lj 26:4 Çinio je æto je pravo u Jahvinim oçima, sasvim kao i njegov otac
Amasja.
2Lj 26:5 Traœio je Boga za œivota Zaharije, koji ga je uçio Boœjem strahu;
dokle je god traœio Jahvu, davao mu je Bog sreøu.
Uzijina moø
2Lj 26:6 On je iziæao i zavojætio na Filistejce, sruæio zid Gata, zid Jabne
i zid Aædoda; sagradio je mjesta po Aædodu i Filisteji.
2Lj 26:7 Bog mu je pomogao protiv Filistejaca i protiv Arapa, koji su
œivjeli u Gur Baalu, i protiv Meunjana.
2Lj 26:8 Amonci su davali danak Uziji, a njegov se glas pronio do Egipta,
jer se bijaæe vrlo osilio.
2Lj 26:9 Uzija je sagradio kule u Jeruzalemu kod Ugaonih vrata, kod
Dolinskih vrata i na uglu te ih utvrdio.
2Lj 26:10 Sagradio je i u pustinji kule i iskopao mnogo studenaca, jer je
imao mnogo stoke i u Æefeli i po Ravnici, ratara i vinogradara u gorama
i vrtovima, jer je volio poljodjelstvo.
2Lj 26:11 Uzija je imao vojsku vjeætu boju koja je iæla u rat u çetama po
broju kako ih je izbrojio tajnik Jeiel i nadzornik Maasja pod upravom
Hananije, jednoga od kraljevih knezova.
2Lj 26:12 Svega je na broj bilo, obiteljskih glavara, hrabrih junaka, dvije
tisuøe i æest stotina.
2Lj 26:13 Pod njihovom je upravom bilo silne vojske trista sedam tisuøa
i pet stotina boju viçnih ratnika da pomaœu kralju protiv neprijatelja.
2Lj 26:14 Uzija je pripravio svoj vojsci ætitove, koplja, kacige, oklope,
lukove i kamenje za praøke.
2Lj 26:15 Napravio je u Jeruzalemu vjeæto smiæljene bojne sprave,
iznaæaæøe nekoga graditelja, da stoje na kulama i na kruniætima, da
bacaju strijele i veliko kamenje; pronio mu se glas nadaleko jer je uœivao
çudesnu pomoø sve dok se nije osilio.
Oholost i kazna
2Lj 26:16 Ali kad se osilio, uzobijestilo mu se srce dotle da se pokvario
te se iznevjerio Jahvi, svome Bogu, jer je uæao u Jahvin Hekal i poçeo
prinositi kad na kadionom œrtveniku.
2Lj 26:17 Ali je za njim uæao sveøenik Azarja i s njim osamdeset Jahvinih
sveøenika, çestitih ljudi.
2Lj 26:18 Oni ustadoæe na kralja Uziju govoreøi: “Nije tvoje, Uzijo, da
kadiæ Jahvi, nego je to duœnost sveøenika, Aronovih sinova, koji su
posveøeni da kade. Izlazi iz Svetiæta! Iznevjerio si se. I ne sluœi ti na çast
pred Bogom Jahvom!”
2Lj 26:19 Tada se Uzija rasrdi drœeøi u ruci kadionicu da kadi; kad se
rasrdio na sveøenike, izbi mu guba na çelu pred sveøenicima u Domu
Jahvinu kraj kadionog œrtvenika.
2Lj 26:20 Kad ga sveøeniçki poglavar Azarja i svi sveøenici izbliœega
pogledaæe, a ono, gle, izbila mu guba na çelu; brœe ga otjeraæe odande,
a i on sam pohitje da iziåe jer ga Jahve bijaæe udario.
2Lj 26:21 Kralj Uzija ostade gubav do smrti i stanovaæe u odvojenoj
kuøi, jer bijaæe odstranjen od Doma Jahvina; njegov je sin Jotam bio
upravitelj kraljevskoga dvora i sudio je puku zemlje.
2Lj 26:22 Ostala Uzijina djela, od prvih do posljednjih, opisao je Amosov
sin, prorok Izaija.
2Lj 26:23 Uzija je poçinuo i sahranili su ga kraj njegovih otaca na polju
kod kraljevske grobnice, rekavæi: “Gubav je.” Na njegovo se mjesto
zakraljio sin mu Jotam.
Jotamovo kraljevanje
2Lj 27:1 Jotamu je bilo dvadeset i pet godina kad se zakraljio, a kraljevao
je æesnaest godina u Jeruzalemu. Materi mu je bilo ime Jeruæa,
Sadokova køi.
2Lj 27:2 Çinio je æto je pravo u Jahvinim oçima, sasvim kao otac mu
Uzija; samo æto nije uæao u Jahvin Hekal. Narod je i dalje bio pokvaren.
2Lj 27:3 Sagradio je Gornja vrata Doma Jahvina; i na Ofelskom zidu
mnogo je gradio.

383
2Lj 27:4 Podigao je i gradove po Judejskoj gori, a u æumama dvorove i
kule.
2Lj 27:5 Vojevao je s kraljem Amonovih sinova i pobijedio ih. Amonovi
su mu sinovi dali one godine sto srebrnih talenata i deset tisuøa kora
pæenice i deset tisuøa kora jeçma. Toliko su mu Amonovi sinovi priloœili
i druge i treøe godine.
2Lj 27:6 Tako se Jotam utvrdio, jer je uredio svoj œivot pred Jahvom,
svojim Bogom.
2Lj 27:7 Ostala su Jotamova djela i svi njegovi ratovi i putovi zapisani u
Knjizi o izraelskim i judejskim kraljevima.
2Lj 27:8 Bilo mu je dvadeset i pet godina kad se zakraljio. Kraljevao je
æesnaest godina u Jeruzalemu.
2Lj 27:9 Tada Jotam poçinu kod otaca i sahraniæe ga u Davidovu gradu.
Na njegovo se mjesto zakralji sin mu Ahaz.
2Lj 28:1 Ahazu je bilo dvadeset godina kad se zakraljio, a kraljevao je
æesnaest godina u Jeruzalemu, ali nije çinio æto je pravo u Jahvinim
oçima kao æto je çinio njegov otac David.
2Lj 28:2 Œivio je poput izraelskih kraljeva, pa je i likove salio baalima.
2Lj 28:3 Sam je prinosio kad u dolini Hinomova sina i proveo vlastite
sinove kroz oganj, po gnusnom obiçaju krivoboœaçkih naroda æto ih je
Jahve protjerao pred Izraelovim sinovima.
2Lj 28:4 Prinosio je œrtve i kadio po uzviæicama i breœuljcima i pod svakim
zelenim drvetom.
Najezda
2Lj 28:5 Zato ga Jahve, njegov Bog, predade u ruke aramejskom kralju
te ga on potuçe, zarobi mu veliko mnoætvo ljudi i odvede ih u Damask.
Joæ je bio predan u ruke izraelskom kralju koji ga je hametice porazio.
2Lj 28:6 Remalijin je sin Pekah pobio meåu Judejcima sto dvadeset
tisuøa hrabrih junaka u jedan dan, jer su bili ostavili Jahvu, Boga svojih
otaca.
2Lj 28:7 A junak od Efrajimova plemena Zikri pogubio je kraljeva sina
Maaseju i dvorskoga upravitelja Azrikama i Elkanu, drugoga do kralja.
2Lj 28:8 Izraelovi su sinovi zarobili od svoje braøe dvjesta tisuøa œena,
sinova i køeri, a zadobili su i silan plijen od njih i odnijeli ga u Samariju.
Prorok Oded
2Lj 28:9 Ondje bijaæe Jahvin prorok po imenu Oded; izaæao on pred
vojsku æto je iæla u Samariju i rekao: “Gle, Jahve, Bog vaæih otaca, razjario
se na Judejce i zato ih je predao u vaæe ruke te ste ih gnjevno pobili da
je do neba doprlo.
2Lj 28:10 A sada joæ mislite podjarmiti Judejce i Jeruzalemce da vam
budu robovi i robinje; a ipak, niste li i vi puni krivice prema Jahvi, svome
Bogu?
2Lj 28:11 Zato me posluæajte sada i vratite to roblje æto ga zarobiste od
svoje braøe, jer øe se izliti na vas Jahvin gnjev.”
2Lj 28:12 Tada ustadoæe neki izmeåu glavara Efrajimovih sinova, i to
Johananov sin Azarja, Meæilemotov sin Berekja i Æalumov sin Ezekija,
Hadlajev sin Amasa, na one æto su se vraøali s vojske.
2Lj 28:13 Pa im rekoæe: “Nemojte dovoditi ovamo toga roblja, jer, uz
krivicu koja je na nama pred Jahvom, vi mislite joæ dometnuti na naæe
grijehe i na naæu krivicu, kao da nije dosta velika naæa krivica i jarosni
gnjev na Izraelu.”
2Lj 28:14 Tada ostaviæe ratnici roblje i plijen pred knezovima i svim
zborom.
2Lj 28:15 Onda su poimence prozvani ljudi ustali, osokolili robove, obukli
sve gole u odjeøu iz plijena; a kad su ih obukli, obuli, nahranili, napojili i
namazali, poveli su na magarcima sve iznemogle i odveli ih u palmov
grad Jerihon do njihove braøe, a potom se vratili u Samariju.
Ahazovi prijestupi
2Lj 28:16 U to je doba kralj Ahaz zamolio asirske kraljeve da mu
pomognu.
2Lj 28:17 Edomci bijahu opet navalili i porazili Judejce te ih odveli u
roblje.
2Lj 28:18 Filistejci se raæirili po gradovima Judejske Æefele i Negeba i,
zauzevæi Bet-Æemeæ, Ajalon, Gederot i Soko sa selima, Timnu sa selima
i Gimzo sa selima, nastanili se ondje.
2Lj 28:19 Jahve je poçeo poniœavati Judejce zbog judejskoga kralja
Ahaza, jer je Ahaz razuzdao Judejce i teæko se iznevjerio Jahvi.
2Lj 28:20 Doæao je na njega asirski kralj Tiglat-Pileser i pritijesnio ga
umjesto da ga utvrdi.
2Lj 28:21 Ahaz bijaæe opljaçkao Jahvin Dom, kraljevski dvor i knezove,
i sve to dao asirskom kralju, ali mu niæta nije pomoglo.

384
2Lj 28:22 Dok je bio u nevolji, postao je joæ nevjerniji Jahvi; takav je bio
kralj Ahaz.
2Lj 28:23 Poçeo je œrtvovati damaæçanskim bogovima koji su ga porazili,
misleøi: “Kad bogovi aramejskih kraljeva njima pomaœu, œrtvovat øu
im da bi i meni pomagali.” Ali su oni bili na propast njemu i svem Izraelu.
2Lj 28:24 Ahaz je pokupio posuåe iz Boœjega Doma, slupao ga, zatvorio
vrata Jahvina Doma i podigao œrtvenike po svim uglovima u Jeruzalemu.
2Lj 28:25 I u svakom je pojedinom judejskom gradu podigao uzviæice
da kadi tuåim bogovima, draœeøi Jahvu, Boga otaca.
2Lj 28:26 Ostala su njegova djela i svi njegovi putovi, od prvih do
posljednjih, zapisani u Knjizi o judejskim i izraelskim kraljevima.
2Lj 28:27 Onda je Ahaz poçinuo kod otaca. Sahranili su ga u Gradu, u
Jeruzalemu, ali ga nisu unijeli u grobnicu judejskih kraljeva. Na njegovo
se mjesto zakraljio sin mu Ezekija.
2Lj 29:1 Ezekiji je bilo dvadeset i pet godina kad se zakraljio. Kraljevao
je dvadeset i devet godina u Jeruzalemu. Materi mu je bilo ime Abija, køi
Zaharijina.
2Lj 29:2 Çinio je æto je pravo u oçima Jahvinim, sasvim kao i njegov otac
David.
2Lj 29:3 Prve godine prvoga mjeseca svojega kraljevanja otvorio je vrata
Doma Jahvina i popravio ih.
2Lj 29:4 Onda je pozvao sveøenike i levite i, skupivæi ih na istoçni trg,
2Lj 29:5 rekao: “Çujte me, leviti! Sada se posvetite i posvetite Dom Jahve,
Boga svojih otaca, i uklonite neçist iz Svetinje.
2Lj 29:6 Naæi su se oci iznevjerili i radili æto je zlo u oçima Jahve, naæega
Boga. Ostavili su ga i odvratili lice od Jahvina Prebivaliæta, okrenuvæi
mu leåa.
2Lj 29:7 Zatvorili su trijemska vrata i potrnuli svjetiljke; nisu kadili kadom
niti su prinosili paljenice u Svetiætu Izraelova Boga.
2Lj 29:8 Zato se Jahve rasrdio na Judejce i na Jeruzalem te je dopustio
da budu zlostavljeni i da budu na uœas i ruglo, kako vidite svojim oçima.
2Lj 29:9 I oçevi su nam, eto, pali od maça, a sinovi, køeri i œene zato su
nam u ropstvu.
2Lj 29:10 Sad sam, dakle, namislio u svom srcu sklopiti Savez s Jahvom,
Izraelovim Bogom, da bi se odvratio od nas njegov jarosni gnjev.
2Lj 29:11 Moja djeco, sad se nemojte lijeniti, jer vas je izabrao Jahve da
stojite pred njim, da mu sluœite i da mu budete sluœbenici i da mu kadite.”
2Lj 29:12 Tada ustadoæe leviti: Amasajev sin Mahat i Azarjin sin Joel od
Kehatovih sinova; od Merarijevih sinova: Abdijev sin Kiæ i Jehalelelov
sin Azarja; od Geræonovaca: Zimin sin Joah i Joahov sin Eden;
2Lj 29:13 od Elisafanovih sinova: Æimri i Jeiel; od Asafovih sinova: Zaharija
i Matanija;
2Lj 29:14 od Hemanovih sinova: Jehiel i Æimej; od Jedutunovih sinova:
Æemaja i Uziel.
2Lj 29:15 Oni skupiæe braøu, posvetiæe se i doåoæe kako je bio zapovjedio
kralj po Jahvinim rijeçima da oçiste Jahvin Dom.
2Lj 29:16 Sveøenici uåoæe u Jahvin Dom da ga oçiste. Poçeli su svu
neçist æto su je naæli u Jahvinu Hekalu iznositi u predvorje Jahvina Doma;
leviti su je primali iznoseøi je napolje na potok Kidron.
2Lj 29:17 Poçeli su posveøivati prvoga dana prvoga mjeseca, a osmoga
su dana istoga mjeseca uæli u Jahvin trijem; posveøivali su Jahvin Dom
osam dana; æesnaestoga su dana prvoga mjeseca zavræili.
Œrtva okajnica
2Lj 29:18 Onda su uæli kralju Ezekiji i rekli: “Oçistili smo sav Jahvin Dom:
œrtvenik za paljenice sa svim njegovim priborom, stol za prinesene
kruhove sa svim njegovim priborom,
2Lj 29:19 a sve posuåe koje bijaæe zabacio kralj Ahaz za svojega
kraljevanja i nevjere opet smo obnovili i posvetili; eno ga pred Jahvinim
œrtvenikom.”
2Lj 29:20 Tada kralj Ezekija porani, skupi gradske knezove i ode u Jahvin
Dom.
2Lj 29:21 Dovedoæe sedam mladih junaca, sedam ovnova, sedam
jaganjaca, sedam jaraca za okajnicu, za kraljevstvo i za Svetiæte i za
Judu; on zapovjedi Aronovim sinovima sveøenicima da ih prinesu za
paljenicu na Jahvinu œrtveniku.
2Lj 29:22 Zaklavæi goveda, sveøenici uzeæe krv i poækropiæe œrtvenik;
zaklaæe ovnove i krvlju poækropiæe œrtvenik, zaklaæe jaganjce i krvlju
poækropiæe œrtvenik.
2Lj 29:23 Dovedoæe jarce za okajnicu pred kralja i pred zbor te metnuæe
ruke na njih.

385
2Lj 29:24 Onda ih zaklaæe sveøenici i prinesoæe kao okajnicu njihovu
krv na œrtveniku da izvræe obred pomirenja za sav Izrael, jer kralj bijaæe
zapovjedio da se prinese paljenica i okajnica za sav Izrael.
2Lj 29:25 Postavio je u Jahvinu Domu levite s cimbalima, harfama i
citrama, kako bijaæe zapovjedio David, kraljev vidjelac Gad i prorok
Natan, jer je od Jahve dolazila zapovijed po njegovim prorocima.
2Lj 29:26 Tako su leviti stajali s Davidovim glazbalima, a sveøenici s
trubama.
2Lj 29:27 Tada Ezekija zapovjedi da prinesu paljenice na œrtveniku.
Kad se stala prinositi paljenica, poçela je Jahvina pjesma uz trube i uz
glazbala izraelskoga kralja Davida.
2Lj 29:28 Sav se zbor klanjao, pjevaçi pjevali, a trubaçi trubili, i to sve
dok se nije svræila paljenica.
2Lj 29:29 Kad se svræilo prinoæenje paljenice, kralj i svi koji bijahu s njim
poboœno padoæe na koljena i pokloniæe se.
2Lj 29:30 Onda su kralj i knezovi zapovjedili levitima da hvale Jahvu
rijeçima Davida i vidioca Asafa; oni su poçeli hvaliti s najveøim veseljem
i padovæi niçice, poklonili se.
2Lj 29:31 Tada Ezekija progovori: “Sada ste posvetili ruke Jahvi;
pristupite i donesite klanice i zahvalnice u Dom Jahvin.” Sav je zbor
donio klanice i zahvalnice. Tko je god bio spremna srca, prinio je
paljenice.
2Lj 29:32 Paljenica æto ih je donio zbor bijaæe na broj: sedamdeset
goveda, sto ovnova, dvjesta jaganjaca, sve za paljenice Jahvi.
2Lj 29:33 Ostalih posveøenih darova bilo je æest stotina goveda i tri
tisuøe grla sitne stoke.
2Lj 29:34 Ali je sveøenika bilo premalo, tako da nisu mogli oderati svih
paljenica; zato su im pomagala braøa leviti, dok se nije svræio posao i
dok se nisu posvetili drugi sveøenici, jer su leviti bili gorljiviji srcem da se
posvete nego sveøenici.
2Lj 29:35 Bilo je i mnogo paljenica s pretilinom od priçesnica i s
ljevanicama na paljenice. Tako se opet obnovila sluœba u Jahvinu Domu.
2Lj 29:36 I Ezekija se veselio, i sav narod s njime, æto je Bog spremio
narodu, jer se sve to iznenada dogodilo.
2Lj 30:1 Potom Ezekija poruçi svim Izraelcima i Judejcima pa napisa i
pisma Efrajimovu i Manaæeovu plemenu da doåu u Jahvin Dom u
Jeruzalem da proslave Pashu Jahvi, Izraelovu Bogu.
2Lj 30:2 Kralj, vijeøajuøi s knezovima i sa svim zborom u Jeruzalemu,
odluçi da slave Pashu drugoga mjeseca.
2Lj 30:3 Toga nisu mogli uçiniti u pravo vrijeme jer nije bilo dosta
posveøenih sveøenika, i narod se ne bijaæe skupio u Jeruzalemu.
2Lj 30:4 I to je bilo pravo u kraljevim oçima i u oçima svega zbora,
2Lj 30:5 pa su odredili da se oglasi po svem Izraelu od Beer Æebe pa do
Dana da doåu i proslave Pashu Jahvi, Izraelovu Bogu, u Jeruzalemu,
jer je premnogi nisu svetkovali kako je propisano.
2Lj 30:6 Tako su otiæli glasnici s pismima od kralja i njegovih knezova po
svem Izraelu i Judi te su govorili po kraljevoj zapovijedi: “Izraelovi sinovi,
obratite se Jahvi, Abrahamovu, Izakovu i Izraelovu Bogu, pa øe se i on
obratiti k Ostatku koji vam je ostao od ruku asirskih kraljeva.
2Lj 30:7 I nemojte biti kao vaæi oçevi i vaæa braøa, koji su se iznevjerili
Jahvi, Bogu svojih otaca, te ih je predao propasti, kako i sami vidite.
2Lj 30:8 Nemojte, dakle, biti tvrdovrati kao vaæi oçevi: pruœite ruku Jahvi
i doåite u njegovu Svetinju koju je posvetio zauvijek i sluœite Jahvi, svome
Bogu, pa øe odvratiti od vas svoj œestoki gnjev.
2Lj 30:9 Ako se obratite Jahvi, vaæa øe braøa i vaæi sinovi naøi milost u
onih koji su ih zarobili pa øe se vratiti u ovu zemlju; jer je Jahve, vaæ Bog,
milostiv i milosrdan i neøe odvratiti lica od vas ako se vi obratite njemu.”
2Lj 30:10 I tako su glasnici krenuli od grada do grada po Efrajimovoj i
Manaæeovoj zemlji pa do Zebuluna, a ljudi im se podsmijavali i rugali.
2Lj 30:11 Ipak su se neki od Aæerova, od Manaæeova i od Zebulunova
plemena ponizili i doæli u Jeruzalem.
2Lj 30:12 Na Judejce je pak siæla Boœja ruka i proœela ih jednoduænoæøu
da çine æto bijaæe zapovjedio kralj i knezovi po Jahvinoj rijeçi.
2Lj 30:13 Skupilo se u Jeruzalemu mnogo naroda da slave Blagdan
beskvasnih kruhova, drugoga mjeseca; zbor je bio vrlo velik.
2Lj 30:14 Tada su ustali i uklonili œrtvenike æto su bili u Jeruzalemu,
uklonili sve kadionike i bacili ih u potok Kidron.
Pasha i beskvasni kruhovi
2Lj 30:15 Onda su stali klati Pashu çetrnaestoga dana drugoga mjeseca,
a sveøenici i leviti postidjeli se i, posvetivæi se, poçeli unositi paljenice u
Jahvin Dom.

386
2Lj 30:16 Stali su na svoje mjesto po pravilu, po Zakonu Mojsija, çovjeka
Boœjeg; sveøenici su ækropili krvlju primajuøi je iz ruku levita.
2Lj 30:17 Kako ih bijaæe mnogo u zboru koji se nisu posvetili, leviti su
klali pashalne jaganjce za sve koji nisu bili çisti, da bi ih posvetili Jahvi.
2Lj 30:18 Najveøi se dio naroda, mnogi od Efrajimova i Manaæeova,
Jisakarova i Zebulunova plemena, nije oçistio te je jeo Pashu nepropisno.
Ali se za njih pomolio Ezekija govoreøi: “Blagi Jahve neka oçisti od
grijeha svakoga
2Lj 30:19 tko je upravio srce da traœi Boga Jahvu, Boga svojih otaca,
ako i nije çist kako dolikuje Svetiætu!”
2Lj 30:20 Jahve je usliæio Ezekiju i oprostio narodu.
2Lj 30:21 Tako su Izraelovi sinovi koji su se zatekli u Jeruzalemu svetkovali
Blagdan beskvasnih kruhova sedam dana s velikim veseljem, a
leviti i sveøenici hvalili Jahvu iz dana u dan uz glazbala za Jahvinu slavu.
2Lj 30:22 Ezekija je hrabrio levite koji su pokazivali divnu privrœenost
Jahvi. Jeli su sveçanu œrtvu sedam dana, œrtvujuøi œrtve priçesnice i
slaveøi Jahvu, Boga svojih otaca.
2Lj 30:23 Potom je sav zbor vijeøajuøi odluçio da svetkuje joæ sedam
dana; svetkovali su joæ sedam dana s veseljem.
2Lj 30:24 Judejski kralj Ezekija darovao je zboru tisuøu mladih junaca i
sedam tisuøa grla sitne stoke; a knezovi darivali zboru tisuøu mladih
junaca i deset tisuøa grla sitne stoke; tada se posvetilo mnogo sveøenika.
2Lj 30:25 Tako se proveselio sav judejski zbor, i sveøenici i leviti, i sav
zbor æto je bio doæao iz Izraela, i doæljaci koji bijahu doæli iz zemlje
izraelske, i stanovnici u Judeji.
2Lj 30:26 Bilo je veliko veselje u Jeruzalemu, jer od vremena Davidova
sina Salomona, izraelskoga kralja, nije bilo tako u Jeruzalemu.
2Lj 30:27 Onda su ustali sveøenici i leviti te blagoslovili narod: njihov je
glas bio usliæan, a njihova je molitva doprla do Boœjega svetog
Prebivaliæta na nebu.
2Lj 31:1 Kad se sve to svræilo, svi Izraelovi sinovi koji su se naæli ondje
zaåoæe po judejskim gradovima te su razbijali stupove, sjekli aæere i
obarali uzviæice i œrtvenike po svem Judinu, Benjaminovu, Efrajimovu i
Manaæeovu plemenu dokle god nisu zavræili. Onda se svi Izraelovi sinovi
vratiæe svaki na svoj posjed, u svoje gradove.
Obnova sveøeniætva
2Lj 31:2 Ezekija je opet uredio sveøeniçke i levitske redove po njihovim
redovima, svakoga prema njegovoj sluœbi, sveøenike i levite, za paljenice
i za priçesnice, da sluœe, slave i hvale Boga na vratima Jahvina tabora.
2Lj 31:3 Odredio je kraljevski doprinos od svoga imanja za paljenice, za
paljenice jutarnje i veçernje i za paljenice æto se prinose subotom, za
mlaåaka i na blagdane, kako je napisano u Zakonu Jahvinu.
2Lj 31:4 Zapovjedio je narodu, jeruzalemskim stanovnicima, da daju
dio sveøenicima i levitima da se utvrde u Zakonu Jahvinu.
2Lj 31:5 Kad se to razglasilo, poçeli su Izraelovi sinovi donositi najboljega
œita, novog vina, ulja i meda i svakojaka poljskog priroda i donosili su
obilne desetine od svega.
2Lj 31:6 Izraelovi i Judini sinovi, koji su œivjeli u judejskim gradovima,
takoåer su donosili desetinu od goveda i sitne stoke i desetinu od svetih
stvari posveøenih Jahvi, njihovu Bogu; donosili su i davali sve hrpu na
hrpu.
2Lj 31:7 Treøega su mjeseca poçeli slagati u hrpe, a sedmoga su
mjeseca zavræili.
2Lj 31:8 Onda je doæao Ezekija s knezovima i, ugledavæi hrpe,
blagosloviæe Jahvu i njegov izraelski narod.
2Lj 31:9 Potom se Ezekija propitao kod sveøenika i levita za hrpe.
2Lj 31:10 Odgovarajuøi, sveøeniçki poglavar Azarja, od Sadokova doma,
reçe: “Otkako su poçeli donositi ove prinose u Dom Jahvin, jedemo i siti
smo, a mnogo i pretjeçe, jer je Jahve blagoslovio svoj narod te je preteklo
ovo mnoætvo.”
2Lj 31:11 Tada Ezekija zapovjedi da se urede sobe u Jahvinu Domu;
kad su ih spremili,
2Lj 31:12 poçeli su onamo unositi prinose, desetine i svetinje; nad tim je
bio predstojnik levit Konanija i brat mu Æimej, drugi do njega.
2Lj 31:13 A Jehiel, Azazja, Nahat, Asahel, Jerimot, Jozabad, Eliel, Jismakja,
Mahat i Benaja biæe postavljeni kao nadglednici uz Konaniju i
brata mu Æimeja, po nalogu kralja Ezekije i Azarje, predstojnika u Boœjem
Domu.
2Lj 31:14 Kore, sin levita Jimne, vratar Istoçnih vrata, bio je nad dragovoljnim
Boœjim prinosima da bi prinosio Jahvine podizanice i svetinje
nad svetinjama.

387
2Lj 31:15 Pod njim su bili Eden, Minjamin, Jeæua, Æemaja, Amarja i
Æekanija po sveøeniçkim gradovima da savjesno dijele svojoj braøi po
njihovim redovima, kako velikome tako i malome -
2Lj 31:16 osim muækaraca starijih od trideset godina popisanih u rodovnicima
- svima koji su dolazili u Dom Jahvin na svoj svakidaænji posao
da obave obredne duœnosti po svojim redovima.
2Lj 31:17 U rodovnike su bili popisani sveøenici po obiteljima i leviti od
dvadeset godina naviæe po svojim sluœbama, po svojim redovima.
2Lj 31:18 U rodovnike bijahu popisana sva njihova djeca, njihove œene,
njihovi sinovi i njihove køeri, za svekoliki zbor, jer su se iskreno posvetili
svetinjama.
2Lj 31:19 Aronovi sinovi, sveøenici na poljskim paænjacima svojih
gradova, u svakom pojedinom gradu, bijahu poimence odreåeni da daju
dio svakome muækarcu meåu sveøenicima. Sve su rodovnike sastavili
leviti.
2Lj 31:20 Ezekija je uradio tako po svoj Judeji çineøi æto je dobro, pravo
i vjerno pred Jahvom, svojim Bogom.
2Lj 31:21 U svakom poslu koji je poçeo za sluœbu Boœjega Doma, i u
zakonu i u zapovijedi traœeøi Boga, trudio se svim svojim srcem i uspijevao.
Sanheribova najezda
2Lj 32:1 Poslije tih dogaåaja i dokaza vjernosti doåe asirski kralj Sanherib
i, uæavæi u Judeju, opkoli tvrde gradove misleøi ih osvojiti.
2Lj 32:2 Ezekija, vidjevæi gdje je doæao Sanherib i kako snuje da zavojæti
na Jeruzalem,
2Lj 32:3 posavjetova se s knezovima i s junacima da zaçepi vodene
izvore koji bijahu izvan grada. Oni mu poduprijeæe osnovu.
2Lj 32:4 Skupilo se mnogo naroda te su zaçepili sva vrela i potok koji
teçe posred zemlje; govorahu: “Zaæto da asirski kraljevi naåu toliko vode
kad doåu!”
2Lj 32:5 Ezekija se osokolio, obnovio sav oboreni zid i podigao kule na
njemu; izvana je sagradio drugi zid i utvrdio Milon u Davidovu gradu;
napravio je mnogo kopalja i ætitova,
2Lj 32:6 zatim postavio vojvode nad narodom i, pozvavæi ih k sebi na trg
kraj gradskih vrata, ohrabri ih ovim rijeçima:
2Lj 32:7 “Budite hrabri i junaci; ne bojte se i ne plaæite se asirskoga
kralja, ni svega mnoætva æto je s njim, jer je s nama moøniji nego s njim:
2Lj 32:8 s njim je tjelesna miæica, a s nama je Jahve, Bog naæ, da nam
pomaœe i da bije naæe bojeve.” Narod se uzda u rijeçi judejskoga kralja
Ezekije.
Sanheribove bogohulne rijeçi
2Lj 32:9 Poslije toga asirski je kralj Sanherib, dok bijaæe kod Lakiæa sa
svom bojnom silom, poslao sluge u Jeruzalem k judejskome kralju Ezekiji
i k svim Judejcima koji bijahu u Jeruzalemu i poruçio im:
2Lj 32:10 “Ovako veli asirski kralj Sanherib: ‘U æto se uzdate stojeøi
opsjednuti u Jeruzalemu?
2Lj 32:11 Ne zavodi li vas Ezekija da vas preda smrti od gladi i œeåi kad
govori: Jahve, Bog naæ, izbavit øe nas iz ruke asirskoga kralja?
2Lj 32:12 Nije li taj Ezekija uklonio njegove uzviæice i njegove œrtvenike;
i zapovjedio Judejcima i Jeruzalemcima govoreøi: Pred jednim se
œrtvenikom klanjajte i na njemu kadite!
2Lj 32:13 Zar ne znate æto sam uçinio ja i moji preci od svih zemaljskih
naroda? Zar su bogovi zemaljskih naroda mogli izbaviti svoje zemlje iz
moje ruke?
2Lj 32:14 Koji je meåu svim bogovima onih naroda æto su ih sasvim
uniætili moji preci mogao izbaviti narod iz moje ruke, da bi mogao vaæ
Bog izbaviti vas iz moje ruke?’
2Lj 32:15 Zato nemojte da vas sada Ezekija vara i da vas tako zavodi i
ne vjerujte mu! Jer nijedan bog nikojega naroda ili kraljevstva nije mogao
izbaviti svoga naroda iz moje ruke, ni iz ruke mojih predaka, a kamoli øe
vaæ Bog izbaviti vas iz moje ruke!”
2Lj 32:16 Joæ su viæe njegove sluge napadale Boga Jahvu i njegova
slugu Ezekiju.
2Lj 32:17 Napisao je i pismo ruœeøi Jahvu, Izraelova Boga: “Kao æto
bogovi zemaljskih naroda nisu izbavili svojih naroda iz moje ruke, tako
neøe ni Ezekijin Bog izbaviti svojega naroda iz moje ruke.”
2Lj 32:18 I vikahu iza glasa, na judejskom jeziku, jeruzalemskom narodu
koji bijaæe na zidu da ga uplaæe i prepadnu kako bi osvojili grad.
2Lj 32:19 Govorili su o jeruzalemskom Bogu kao o bogovima zemaljskih
naroda, bogovima koji su djelo çovjeçjih ruku.
Uspjeh Ezekijine molitve

388
2Lj 32:20 Stoga se pomoli kralj Ezekija i prorok Izaija, Amosov sin, i
zazvaæe nebo u pomoø.
2Lj 32:21 Tada Jahve posla anåela koji uniæti sve hrabre junake,
zapovjednike i vojvode u vojsci asirskoga kralja, tako da se vratio posramljen
u svoju zemlju. A kad je uæao u hram svoga boga, sasjekli su ga
ondje maçem neki koji su se rodili iz njegova krila.
2Lj 32:22 Tako je Jahve spasio Ezekiju i jeruzalemske stanovnike od
ruke asirskoga kralja Sanheriba i iz ruku neprijatelja, te im dao mir odasvud
uokolo.
2Lj 32:23 Mnogi su donosili darove Jahvi u Jeruzalem i dragocjenosti
judejskome kralju Ezekiji. Poslije toga Ezekija se uzvisio u oçima svih
naroda.
2Lj 32:24 U to se vrijeme Ezekija razbolio nasmrt, ali se pomolio Jahvi,
koji mu je progovorio i uçinio çudo.
2Lj 32:25 Ali se Ezekija nije oduœio dobroçinstvu koje mu je iskazano,
nego se uzoholio; stoga je doæla srdœba na njega, na Judu i na Jeruzalem.
2Lj 32:26 Ezekija se ponizio zato æto mu se bilo uzoholilo srce, i on i
Jeruzalemci, pa tako nije doæla na njih Jahvina srdœba za Ezekijina œivota.
2Lj 32:27 Ezekija je stekao vrlo veliko bogatstvo i slavu; napravio je
riznice za srebro i zlato, za drago kamenje, za miomirise, za ætitove i za
svakojake dragocjene posude;
2Lj 32:28 skladiæte za prirod od œita, od novog vina i ulja, staje za svakojaku
stoku, torove za stada.
2Lj 32:29 Podigao je i gradove, imao je mnogo blaga, sitne stoke i
goveda, jer mu je Bog dao vrlo veliko imanje.
Ezekijin svræetak
2Lj 32:30 Isti je Ezekija zaçepio gornji izvor Gihonske vode i svrnuo je
pravo na zapadnu stranu Davidova grada. Ezekija je bio sretan u svakom
poslu.
2Lj 32:31 Samo kad su doæli poslanici babilonskih knezova, poslani k
njemu da se propitaju za çudo koje se dogodilo u zemlji, ostavio ga je
Bog da bi ga iskuæao i da bi se doznalo sve æto mu je u srcu.
2Lj 32:32 Ostala Ezekijina djela, njegova poboœnost, zapisani su u
proroçkom viåenju proroka Izaije, Amosova sina, i u Knjizi o judejskim
i izraelskim kraljevima.
2Lj 32:33 Ezekija je poçinuo kod svojih otaca. Sahranili su ga na usponu
kako se ide ka grobovima Davidovih sinova. Po smrti su mu odali poçast
svi Judejci i Jeruzalemci. Na njegovo se mjesto zakraljio sin mu Manaæe.
Manaæe razara Ezekijino djelo
2Lj 33:1 Manaæeu je bilo dvanaest godina kad se zakraljio. Pedeset i
pet godina kraljevao je u Jeruzalemu.
2Lj 33:2 Çinio je æto je zlo u Jahvinim oçima, povodeøi se za gnusobama
naroda æto ih je Jahve protjerao pred sinovima Izraelovim.
2Lj 33:3 Obnovio je uzviæice æto ih bijaæe oborio otac mu Ezekija, podigao
je œrtvenike Baalu, naçinio aæere i stao se klanjati svoj nebeskoj vojsci
i sluœiti joj.
2Lj 33:4 Podigao je œrtvenike i u Domu Jahvinu, za koji bijaæe rekao
Jahve: “U Jeruzalemu øe prebivati Ime moje zauvijek.”
2Lj 33:5 Sagradio je œrtvenike svoj nebeskoj vojsci u oba predvorja Doma
Jahvina.
2Lj 33:6 I sinove je svoje proveo kroz oganj u dolini Hinomova sina.
Vraçao je, gatao, çarao, stvorio bajaçe i opsjenare i uopøe uçinio premnogo
zla u Jahvinim oçima razjarujuøi ga.
2Lj 33:7 Naçinio je idolski lik i posadio ga u Domu Boœjem, za koji Bog
bijaæe rekao Davidu i njegovu sinu Salomonu: “U ovom Domu i u Jeruzalemu,
koji sam izabrao meåu svim izraelskim plemenima, postavit øu
Ime svoje zauvijek.
2Lj 33:8 Neøu viæe dati da noga Izraelaca uzmakne iz zemlje koju sam
dao u baætinu vaæim oçevima, samo ako budu drœali i provodili u djelo
sve æto sam im zapovjedio: sav Zakon, uredbe i obiçaje dane preko
Mojsija.”
2Lj 33:9 Ali je Manaæe zaveo Judejce i Jeruzalemce te su radili joæ gore
nego narodi æto ih je Jahve iskorijenio pred sinovima Izraelovim.
2Lj 33:10 Jahve je opominjao Manaæea i njegov narod, ali oni nisu
posluæali.
2Lj 33:11 Stoga je Jahve doveo na njih vojskovoåe asirskoga kralja.
Uhvativæi Manaæea kukama, svezali su ga u dvoje mjedene verige i
odveli u Babilon.
2Lj 33:12 Kad se naæao u nevolji, poçeo se moliti za milost Jahvi, svome
Bogu, ponizivæi se veoma pred Bogom otaca.

389
2Lj 33:13 Molio se i Bog mu se smilovao te usliæa njegovu proænju i vrati
ga u Jeruzalem u kraljevstvo. Manaæe tada spozna da je Jahve Bog.
2Lj 33:14 Poslije toga sagradio je vanjski zid Davidovu gradu zapadno
od Gihona, od doline pa do Ribljih vrata, i opasao zidom Ofel, izvevæi ga
vrlo visoko. Postavio je bojne vojvode u svim tvrdim gradovima u Judi.
2Lj 33:15 Osim toga, uklonio je iz Jahvina Doma tuåinske bogove, onaj
idolski lik i sve œrtvenike æto ih bijaæe posagradio na gori Jahvina Doma
i u Jeruzalemu i sve ih baci izvan grada.
2Lj 33:16 Zatim opet podiœe Jahvin œrtvenik i œrtvova na njemu œrtve
priçesnice i zahvalnice. Zapovjedi i Judejcima da sluœe Jahvi, Bogu
Izraelovu.
2Lj 33:17 Ipak je narod joæ œrtvovao po uzviæicama, ali samo Jahvi,
svojem Bogu.
2Lj 33:18 Ostala Manaæeova djela i njegova molitva Bogu, rijeçi koje su
mu govorili vidioci u ime Jahve, Izraelova Boga, zapisane su u Povijesti
izraelskih kraljeva.
2Lj 33:19 Njegova molitva i kako je bio usliæan, svi njegovi grijesi i njegova
nevjera te mjesta na kojima je pogradio uzviæice, podigao aæere i idole
prije nego æto se ponizio - sve je to zapisano u povijesti Hozajevoj.
2Lj 33:20 Tada Manaæe poçinu kraj svojih otaca. Sahranili su ga u dvoru.
Na njegovo se mjesto zakraljio sim mu Amon.
Amonova okorjelost
2Lj 33:21 Dvadeset su i dvije godine bile Amonu kad se zakraljio, a
kraljevao je dvije godine u Jeruzalemu.
2Lj 33:22 Çinio je æto je zlo u Jahvinim oçima, kao i otac mu Manaæe, jer
je svim idolima koje bijaæe naçinio njegov otac Manaæe on prinosio œrtve
i sluœio im.
2Lj 33:23 Ali se nije ponizio pred Jahvom kako se ponizio otac mu
Manaæe, nego je joæ i umnoœio svoju krivicu.
2Lj 33:24 Tada se protiv njega urotiæe njegove sluge i ubiæe ga u dvoru.
2Lj 33:25 Ali je prosti puk pobio sve one koji se bijahu urotili protiv kralja
Amona i na njegovo mjesto zakraljio sina mu Joæiju.
2Lj 34:1 Joæiji je bilo osam godina kad se zakraljio. Kraljevao je trideset
i jednu godinu u Jeruzalemu.
2Lj 34:2 Çinio je æto je pravo u Jahvinim oçima. U svemu je hodio putovima
oca Davida, ne skreøuøi ni desno ni lijevo.
2Lj 34:3 Osme godine kraljevanja, dok joæ bijaæe djeçak, poçeo je traœiti
Boga oca Davida, a dvanaeste je godine stao çistiti Judeju i Jeruzalem
od uzviæica, aæera, od rezanih i livenih likova.
2Lj 34:4 Pred njim su oborili œrtvenike Baalu, polomio je sunçane stupove
koji bijahu na njima; izlomio je i satro aæere i rezane i livene likove, prosuo
ih po grobovima onih æto su im prinosili œrtve.
2Lj 34:5 Sveøeniçke je kosti spalio na njihovim œrtvenicima i tako oçistio
Judeju i Jeruzalem.
2Lj 34:6 Isto je uçinio i po gradovima Manaæeova, Efrajimova i Æimunova
plemena, pa do Naftalijeva, po njihovim opustoæenim mjestima
unaokolo.
2Lj 34:7 Oborio je œrtvenike i aæere, raskovao i satro rezane likove i
isjekao sve sunçane stupove po svoj zemlji izraelskoj, a onda se vratio
u Jeruzalem.
2Lj 34:8 Osamnaeste godine kraljevanja, oçistivæi zemlju i Dom, posla
Asalijahina sina Æafana, gradskoga upravitelja Maaseju, Johazova sina
Joaha, tajnika, da poprave Dom Jahve, njegova Boga.
2Lj 34:9 Oni su doæli k velikom sveøeniku Hilkiji i predali mu novce donesene
u Boœji Dom, koje bijahu skupili leviti, çuvari hramskog praga, iz
ruke Manaæeovih i Efrajimovih sinova i od svega Izraelova Ostatka, od
svega Judina i Benjaminova plemena, od jeruzalemskih stanovnika.
2Lj 34:10 Dali su to na ruku poslovoåama, postavljenim nad Domom
Jahvinim, a oni su izdavali poslenicima koji su radili u Domu Jahvinu,
popravljajuøi æto je bilo troæno i obnavljajuøi Hram.
2Lj 34:11 Dali su drvodjeljama i graditeljima da kupuju tesanac i drvo za
grede i da se pobrvnaju kuøe koje bijahu poruæili judejski kraljevi.
2Lj 34:12 Ti su ljudi savjesno obavljali posao; nad njima su bili postavljeni
Jahat i Obadja, leviti od Merarijevih sinova, i Zaharija i Meæulam od
Kehatovih sinova da upravljaju radom. Svi su leviti bili viçni glazbalima.
2Lj 34:13 Jedni su bili nad bremenoæama i nadstojnicima svih poslenika
u svakoj sluœbi, a drugi su od levita bili pisari, nadzornici i vratari.
2Lj 34:14 Kad su iznosili novce donesene u Jahvin Dom, naæao je
sveøenik Hilkija Knjigu Zakona Jahvina, danu preko Mojsija.
2Lj 34:15 I, progovorivæi, Hilkija reçe tajniku Æafanu: “Naæao sam Knjigu
Zakona u Domu Jahvinu.” Hilkija dade knjigu Æafanu.

390
2Lj 34:16 Æafan odnese knjigu kralju i izvijesti ga: “Tvoje sluge rade sve
æto im se povjerilo.
2Lj 34:17 Izasuvæi novce æto su se naæli u Domu Jahvinu, dadoæe ih na
ruku poslovoåama i poslenicima.”
2Lj 34:18 Tada tajnik Æafan javi kralju: “Sveøenik Hilkija dade mi jednu
knjigu.” I Æafan je poçe çitati pred kraljem.
2Lj 34:19 Çuvæi rijeçi Zakona, kralj razdrije haljine svoje.
2Lj 34:20 I naredi Hilkiji, Æafanovu sinu Ahikamu, Mikinu sinu Abdonu,
tajniku Æafanu i kraljevu sluzi Asaji:
2Lj 34:21 “Idite i upitajte Jahvu o meni i Ostatku Izraela i Judeje zbog
ove knjige æto je naåena, jer je velika Jahvina jarost æto se izlila na nas
zato æto naæi oçevi nisu çuvali Jahvine rijeçi, nisu vræili æto je pisano u
knjizi.”
2Lj 34:22 Hilkija s kraljevim ljudima ode proroçici Huldi, œeni Æaluma,
Tokhatova sina, sina Hasre, çuvara odjeøe; ona je œivjela u Jeruzalemu,
u novom gradu. Kad joj to kazaæe,
2Lj 34:23 ona im reçe: “Ovako veli Jahve, Bog Izraelov: ‘Kaœite çovjeku
koji vas je poslao k meni:
2Lj 34:24 Ovako veli Jahve: Evo, dovest øu nesreøu na ovaj grad i na
njegove stanovnike, izvræit øu sve kletve napisane u knjizi æto je proçitaæe
pred judejskim kraljem.
2Lj 34:25 Jer su me ostavili i kadili tuåim bogovima da bi me ljutili svim
djelima ruku svojih, planut øe jarost moja na to mjesto i neøe se ugasiti.
2Lj 34:26 A judejskome kralju, koji vas je poslao po Jahvin savjet, recite
ovo: Ovako govori Jahve, Bog Izraelov: Rijeçi si çuo.
2Lj 34:27 Ali kako ti je omekæalo srce i jer si se ponizio pred Bogom çuvæi
æto sam objavio tome gradu i njegovim stanovnicima, i ponizivæi se preda
mnom, razdro si haljine i plakao, zato sam te usliæio - rijeç je Jahvina!
2Lj 34:28 Evo, sjedinit øu te s ocima tvojim i s mirom øeæ leøi u grob da
ne vidiæ svu nesreøu koju øu svaliti na ovo mjesto i njegove stanovnike.’”
Oni odnesoæe taj odgovor kralju.
Obnova Saveza
2Lj 34:29 Tada posla kralj da se skupe sve judejske i jeruzalemske
starjeæine.
2Lj 34:30 Kralj se potom pope u Dom Jahvin, sa svim Judejcima,
Jeruzalemcima, sveøenicima, levitima i sa svim narodom, od najveøega
do najmanjeg. I proçita im sve rijeçi Knjige Saveza æto je naåena u Domu
Jahvinu.
2Lj 34:31 Kralj, stojeøi na svome mjestu, obnovi pred Jahvom Savez da
øe slijediti Jahvu, drœati se njegovih zapovijedi, pouka i uredaba svim
srcem i svom duæom da bi izvræio sve stavke toga Saveza æto su napisane
u knjizi.
2Lj 34:32 I sve koji su se naæli u Jeruzalemu i Benjaminovu plemenu
pozva da pristupe; i Jeruzalemci prionuæe uza Savez Boga, Boga svojih
otaca.
2Lj 34:33 Tada Joæija ukloni sve gnusobe iz svih izraelskih krajeva i
uçini te svi koji su se naæli u Izraelu poçeæe sluœiti Jahvi, svojem Bogu.
Za svega njegova œivota nisu odstupili od Jahve, Boga svojih otaca.
Priprava za Pashu
2Lj 35:1 Potom je Joæija svetkovao Pashu Jahvi u Jeruzalemu: klalo se
pashalno jagnje çetrnaestoga dana prvoga mjeseca.
2Lj 35:2 Postavio je sveøenike na njihove sluœbe, osokolivæi ih na sluœbu
u Jahvinu Domu.
2Lj 35:3 Zatim je rekao levitima koji su pouçavali sve Izraelce i bili
posveøeni Jahvi: “Metnite sveti Kovçeg u Dom koji je sagradio Davidov
sin Salomon, izraelski kralj; ne smijete ga viæe nositi na ramenima; sada
sluœite Jahvi, svojem Bogu, i njegovu izraelskom narodu!
2Lj 35:4 I pripravite se po otaçkim domovima, po redovima, kako je
napisao izraelski kralj David i propisao sin mu Salomon.
2Lj 35:5 Stojte u Svetinji po redovima otaçkih domova svoje braøe,
obiçnoga puka, i po redu levitskoga otaçkog doma.
2Lj 35:6 I tako koljite pashalno janje te se posvetite i pripravite svoju
braøu da svetkuju kako je zapovjedio Jahve preko Mojsija.”
Svetkovanje
2Lj 35:7 Joæija je darovao obiçnom puku od sitne stoke jaganjaca i jariøa,
sve za Pashu, svima koji su se naæli ondje, na broj trideset tisuøa, i tri
tisuøe goveda, sve to s kraljeva imanja.
2Lj 35:8 Njegovi su knezovi dragovoljno darovali narodu, sveøenicima
i levitima, i to: Hilkija, Zaharija i Jehiel, predstojnici u Boœjem Domu, dali
su sveøenicima za Pashu dvije tisuøe i æest stotina jaganjaca i jariøa i tri
stotine goveda.

391
2Lj 35:9 A Konanija, Æemaja i Netanel, njegova braøa Haæabja, Jehiel
i Jozabad, levitski knezovi, darovali su levitima za Pashu pet tisuøa grla
sitne stoke i pet stotina goveda.
2Lj 35:10 A kad je bila ureåena sluœba, stali su sveøenici na svoje mjesto
i leviti u svojim redovima po kraljevoj zapovijedi.
2Lj 35:11 Klali su Pashu, a sveøenici su ækropili krvlju, dok su leviti odirali
koœu.
2Lj 35:12 Onda su pripravili paljenice da ih dadu obiçnom puku po redovima
otaçkih domova da ih prinese Jahvi, kako je napisano u
Mojsijevoj knjizi. Tako su uçinili i s govedima.
2Lj 35:13 Pekli su Pashu na ognju po obiçaju, a ostale su posveøene
stvari kuhali u loncima, kotlovima i zdjelama i brzo ih raznosili svemu
obiçnom puku.
2Lj 35:14 Poslije su pripravljali Pashu sebi i sveøenicima, jer su sveøenici,
Aronovi sinovi, bili zaposleni prinoæenjem paljenica i pretiline do noøi;
zato su leviti pripravljali sebi i sveøenicima, Aronovim sinovima.
2Lj 35:15 A pjevaçi, Asafovi sinovi, stajali su na svojem mjestu, kako je
bio zapovjedio David, Asaf, Heman i kraljev vidjelac Jedutun. Vratari su
stajali na svakim vratima; oni se nisu micali od sluœbe, nego su im njihova
braøa leviti pripravljala sve.
Nesretni svræetak Joæijin
2Lj 35:16 Tako je bila ureåena sva Jahvina sluœba onoga dana da se
proslavi Pasha i da se prinesu paljenice na Jahvinu œrtveniku po zapovijedi
kralja Joæije.
2Lj 35:17 Tako su Izraelovi sinovi, koji su se naæli ondje, u to doba sedam
dana slavili Pashu i Blagdan beskvasnih kruhova.
2Lj 35:18 Pasha kao ova u Izraelu nije se slavila od vremena proroka
Samuela niti je ijedan od izraelskih kraljeva slavio Pashu kao æto ju je
slavio Joæija - sa sveøenicima, levitima i sa svim Judejcima i Izraelcima,
koliko ih se god naælo, i s Jeruzalemcima.
2Lj 35:19 Ta se Pasha svetkovala osamnaeste godine Joæijina
kraljevanja.
2Lj 35:20 Poslije svega toga, kad je Joæija uredio Dom, doæao je egipatski
kralj Neko da se bije kod Karkemiæa na Eufratu, a Joæija je iziæao preda
njega.
2Lj 35:21 Kralj Neko poslao je Joæiji glasnike i poruçio: “Æto ja imam s
tobom, judejski kralju? Ne idem ja danas na tebe, nego na dom s kojim
sam u ratu, i Bog mi je zapovjedio da se poœurim. Okani se Boga koji je
sa mnom da te ne upropastim!”
2Lj 35:22 Ali Joæija nije odvratio lica od njega, nego se ojunaçio da se
bije s njim; ne posluæavæi Nekovih rijeçi iz Boœjih usta, doæao je da se
bije na Megidskom polju.
2Lj 35:23 Strijelci ustrijeliæe kralja Joæiju, a on reçe slugama: “Izvedite
me jer sam teæko ranjen.”
2Lj 35:24 Sluge ga skinuæe s bojnih kola i metnuæe u druga kola koja je
imao, pa ga odvezoæe u Jeruzalem; ondje je umro i bio sahranjen u
grobnici otaca. Sva Judeja s Jeruzalemom plakala je za Joæijom.
2Lj 35:25 I Jeremija je protuœio za Joæijom. I svi pjevaçi i pjevaçice spominju
u tuœbalicama Joæiju do danas; uveli su ih u obiçaj u Izraelu, i eno su
zapisane u Tuœbalicama.
2Lj 35:26 Ostala Joæijina djela i njegova poboœnost, vræeni onako kako
piæe u Jahvinu Zakonu,
2Lj 35:27 svi njegovi pothvati, od prvih do posljednjih, zapisani su u
Knjizi o izraelskim i judejskim kraljevima.
2Lj 36:1 Tada priprosti puk uze Joæijina sina Joahaza i zakralji ga u
Jeruzalemu namjesto njegova oca.
2Lj 36:2 Dvadeset i tri godine bile su Joahazu kad se zakraljio. Kraljevao
je tri mjeseca u Jeruzalemu.
2Lj 36:3 Svrgao ga je egipatski kralj u Jeruzalemu i udario na zemlju
danak od sto srebrnih talenata i jedan zlatni talenat.
2Lj 36:4 Egipatski kralj postavi za kralja nad Judejom i nad Jeruzalemom
njegova brata Elijakima, promijenivæi mu ime na Jojakim; njegova
je brata Joahaza uzeo Neko i odveo u Egipat.
Jojakim i Jojakin
2Lj 36:5 Dvadeset je i pet godina bilo Jojakimu kad se zakraljio. Kraljevao
je jedanaest godina u Jeruzalemu; çinio je æto je zlo u oçima Jahve,
njegova Boga.
2Lj 36:6 Na njega je zaratio babilonski kralj Nabukodonozor i, svezavæi
ga u dvoje mjedene verige, odveo ga u Babilon.
2Lj 36:7 Dio posuåa iz Jahvina Doma odnio je Nabukodonozor u Babilon
i metnuo ga u svoj dvorac u Babilonu.

392
2Lj 36:8 Ostala Jojakimova djela i gnusobe koje je çinio i æto se na njemu
naælo, sve je zapisano u Knjizi o izraelskim i judejskim kraljevima. Na
njegovo se mjesto zakraljio sin mu Jojakin.
2Lj 36:9 Osam je godina bilo Jojakinu kad se zakraljio, a kraljevao je tri
mjeseca i deset dana u Jeruzalemu; çinio je æto je zlo u Jahvinim oçima.
2Lj 36:10 O godiænjoj je mijeni poslao kralj Nabukodonozor te su ga
odveli u Babilon s dragocjenostima iz Jahvina Doma, a nad Judom i nad
Jeruzalemom zakraljio je njegova roåaka Sidkiju.
2Lj 36:11 Dvadeset je i jedna godina bila Sidkiji kad se zakraljio, a
kraljevao je jedanaest godina u Jeruzalemu.
2Lj 36:12 Çinio je æto je zlo u oçima Jahve, njegova Boga; nije se ponizio
pred prorokom Jeremijom, koji mu je govorio iz Jahvinih usta,
2Lj 36:13 nego se joæ i pobunio protiv kralja Nabukodonozora, koji ga
bijaæe zakleo Bogom; ostao je tvrdoglav i uporan u srcu da se ne obrati
Jahvi, Bogu Izraelovu.
2Lj 36:14 Pa i svi su sveøeniçki poglavari i narod gomilali nevjeru na
nevjeru slijedeøi gnusna djela krivoboœaçkih naroda, oskvrnjujuøi Dom
Jahvin, posveøen u Jeruzalemu.
2Lj 36:15 Jahve, Bog njihovih otaca, slao je k njima zarana svoje glasnike,
slao ih svejednako, jer mu bijaæe œao svojega naroda i svojega
Prebivaliæta.
2Lj 36:16 Ali su se oni rugali Boœjim glasnicima, preziruøi njegove rijeçi
i podsmjehujuøi se njegovim prorocima, dok se nije podigla Jahvina
jarost na njegov narod te viæe nije bilo lijeka.
2Lj 36:17 Doveo je na njih kaldejskoga kralja, koji okrenu pod maç njihove
mladiøe u domu njihova Svetiæta, ne ætedeøi ni mladiøa ni djevojke, ni
starca ni nemoøna. Sve mu je predao u ruke.
2Lj 36:18 Sve posuåe Boœjega Doma, veliko i malo, blago Jahvina Doma
i kraljevo blago, blago njegovih knezova, sve je odnio u Babilon.
2Lj 36:19 Spalili su Boœji Dom, oborili jeruzalemski zid i sve su njegove
dragocjenosti uniætili.
2Lj 36:20 One æto izbjegoæe maçu odvede Nabukodonozor u Babilon u
suœanjstvo. Postali su robovi njemu i njegovim sinovima, dokle nije
nastalo perzijsko kraljevstvo.
2Lj 36:21 Da bi se ispunila rijeç koju Jahve reçe na Jeremijina usta:
“Dokle se zemlja ne oduœi svojim subotama, poçivat øe za sve vrijeme
u pustoæi dok se ne ispuni sedamdeset godina.”
Prema buduønosti
2Lj 36:22 Ali prve godine perzijskoga kralja Kira, da bi se ispunila rijeç
Jahvina objavljena na Jeremijina usta, podiœe Jahve duh perzijskoga
kralja Kira te on oglasi po svemu svojem kraljevstvu usmeno i pismeno:
2Lj 36:23 “Ovako veli perzijski kralj Kir: ‘Sva zemaljska kraljevstva dade
mi Jahve, Bog nebeski. On mi naloœi da mu sagradim Dom u Jeruzalemu,
u Judeji. Tko je god meåu vama od svega njegova naroda, Bog njegov
bio s njim, pa neka ide onamo!’”
EZRA
Povratak Sionista
Ezr 1:1 Prve godine perzijskoga kralja Kira, da bi se ispunila rijeç Jahvina
objavljena na Jeremijina usta, nadahnu Jahve perzijskoga kralja Kira te
on objavi po svemu svojem kraljevstvu, usmeno i pismeno:
Ezr 1:2 “Ovako veli perzijski kralj Kir: ‘Sva zemaljska kraljevstva dade
mi Jahve, Bog nebeski. On mi naloœi da mu sagradim Dom u Jeruzalemu,
u Judeji.
Ezr 1:3 Tko je god meåu vama od svega njegova naroda, Bog njegov
bio s njim! Neka ide u Jeruzalem u Judeji i neka gradi Dom Jahvi, Bogu
Izraelovu, Bogu koji stoluje u Jeruzalemu.
Ezr 1:4 I gdje god se joæ zadrœao ostatak toga naroda, neka ga
stanovniætvo mjesta u kojima boravi podupre srebrom i zlatom, imanjem
i stokom i dragovoljnim prinosima za Dom Boœji u Jeruzalemu.’”
Ezr 1:5 Tada ustadoæe glavari obitelji Jude i Benjamina, sveøenici i leviti,
i svi kojima je Bog potaknuo duh i krenuæe graditi Dom Jahvin u
Jeruzalemu.
Ezr 1:6 I svi su im susjedi pomagali: srebrom, zlatom, darovima u naravi,
stokom, dragocjenostima mnogim, osim svega æto su dragovoljno
prilagali.
Ezr 1:7 Kralj Kir iznese posuåe Jahvina Doma koje Nabukodonozor
bijaæe odnio iz Jeruzalema i stavio u hram svoga boga.

393
Ezr 1:8 Kir, kralj perzijski, uruçi ga Mitredatu, rizniçaru, koji ga izbroji
judejskom knezu Æeæbasaru.
Ezr 1:9 Evo njegova popisa. Zlatnih zdjela: trideset; srebrnih zdjela:
tisuøu i dvadeset devet;
Ezr 1:10 zlatnih çaæa: trideset; srebrnih çaæa: çetiri stotine i deset; ostalog
posuåa: tisuøu.
Ezr 1:11 Svega zlatnog i srebrnog posuåa: pet tisuøa i çetiri stotine. Sve
je to odnio Æeæbasar kada se suœnji vraøahu iz Babilona u Jeruzalem.
Popis Sionista
Ezr 2:1 Ovo su ljudi one pokrajine koji su se vratili iz suœanjstva u Babilonu,
kamo ih bijaæe odveo babilonski kralj Nabukodonozor. Vratili su
se u Jeruzalem i Judeju, svaki u svoj grad.
Ezr 2:2 Stigli su oni i s njima Zerubabel, Jeæua, Nehemija, Seraja,
Reelaja, Nahamani, Mordokaj, Bilæan, Mispar, Bigvaj, Rehum i Baana.
Evo popisa ljudi od naroda Izraelova:
Ezr 2:3 sinovi Paroæevi: dvije tisuøe stotinu sedamdeset i dva;
Ezr 2:4 sinovi Æefatjini: tri stotine sedamdeset i dva;
Ezr 2:5 Arahovi sinovi: sedam stotina sedamdeset i pet;
Ezr 2:6 sinovi Pahat-Moabovi, to jest sinovi Jeæuini i Joabovi sinovi:
dvije tisuøe osam stotina i dvanaest;
Ezr 2:7 Elamovi sinovi: tisuøu dvije stotine pedeset i çetiri;
Ezr 2:8 sinovi Zatuovi: devet stotina çetrdeset i pet;
Ezr 2:9 Zakajevi sinovi: sedam stotina i æezdeset;
Ezr 2:10 Banijevi sinovi: æest stotina çetrdeset i dva;
Ezr 2:11 Bebajevi sinovi: æest stotina dvadeset i tri;
Ezr 2:12 sinovi Azgadovi: tisuøu dvije stotine dvadeset i dva;
Ezr 2:13 Adonikamovi sinovi: æest stotina æezdeset i æest;
Ezr 2:14 sinovi Bigvajevi: dvije tisuøe pedeset i æest;
Ezr 2:15 Adinovi sinovi: çetiri stotine pedeset i çetiri;
Ezr 2:16 sinovi Aterovi, od Ezekije: devedeset i osam;
Ezr 2:17 Besajevi sinovi: tri stotine dvadeset i tri;
Ezr 2:18 sinovi Jorini: stotinu i dvanaest;
Ezr 2:19 Haæumovi sinovi: dvije stotine dvadeset i tri;
Ezr 2:20 sinovi Gibarovi: devedeset i pet;
Ezr 2:21 ljudi iz Betlehema: stotinu dvadeset i tri;
Ezr 2:22 ljudi iz Netofe: pedeset i æest;
Ezr 2:23 ljudi iz Anatota: stotinu dvadeset i osam;
Ezr 2:24 ljudi iz Bet Azmaveta: çetrdeset i dva;
Ezr 2:25 ljudi iz Kirjat Jearima, Kefire i Beerota: sedam stotina çetrdeset
i tri;
Ezr 2:26 ljudi iz Rame i Gebe: æest stotina dvadeset i jedan;
Ezr 2:27 ljudi iz Mikmasa: stotinu dvadeset i dva;
Ezr 2:28 ljudi iz Betela i Aja: dvije stotine dvadeset i tri;
Ezr 2:29 nebonski sinovi: pedeset i dva;
Ezr 2:30 sinovi Magbiæa: stotinu pedeset i æest;
Ezr 2:31 sinovi jednoga drugog Elama: tisuøu dvije stotine pedeset i
çetiri;
Ezr 2:32 Harimovi sinovi: tri stotine i dvadeset;
Ezr 2:33 sinovi Loda, Hadida i Onona: sedam stotina dvadeset i pet;
Ezr 2:34 sinovi Jerihona: tri stotine çetrdeset i pet;
Ezr 2:35 sinovi Senajini: tri tisuøe æest stotina trideset.
Ezr 2:36 Sveøenici: Jedajini sinovi, to jest iz kuøe Jeæuine: devet stotina
sedamdeset i tri;
Ezr 2:37 sinovi Imerovi: tisuøu pedeset i dva;
Ezr 2:38 Paæhurovi sinovi: tisuøu dvije stotine çetrdeset i sedam;
Ezr 2:39 sinovi Harimovi: tisuøu i sedamnaest.
Ezr 2:40 Leviti: sinovi Jeæuini i Kadmielovi od Hodavjinovaca: sedamdeset
i çetiri.
Ezr 2:41 Pjevaçi: sinovi Asafovi: stotinu dvadeset i osam.
Ezr 2:42 Vratari: sinovi Æalumovi, sinovi Aterovi, sinovi Talmonovi, sinovi
Akubovi, sinovi Hatitini i sinovi Æobajevi: u svemu stotinu trideset i devet.
Ezr 2:43 Netinci - sluge hramske: Sihini sinovi, sinovi Hasufini, sinovi
Tabaotovi,
Ezr 2:44 Kerosovi sinovi, Siahini sinovi, Fadonovi sinovi,
Ezr 2:45 sinovi Lebanovi, sinovi Hagabini, sinovi Akubovi,
Ezr 2:46 Hagabovi sinovi, Æamlajevi sinovi, Hananovi sinovi,
Ezr 2:47 sinovi Gidelovi, sinovi Gaharovi, sinovi Reajini,
Ezr 2:48 Resinovi sinovi, Nekodini sinovi, Gazamovi sinovi,
Ezr 2:49 sinovi Uzini, sinovi Faseahini, sinovi Besajevi,
Ezr 2:50 Asnanini sinovi, Meunimovi sinovi, Nefusimovi sinovi,
Ezr 2:51 sinovi Bakbukovi, sinovi Hakufini, sinovi Harhurovi,

394
Ezr 2:52 Baslutovi sinovi, Mehidini sinovi, Haræini sinovi,
Ezr 2:53 sinovi Barkosovi, sinovi Sisrini, sinovi Tamahovi,
Ezr 2:54 Nesiahovi sinovi, Hatifini sinovi.
Ezr 2:55 Sinovi slugu Salomonovih: sinovi Sotajevi, sinovi Hasoferetovi,
sinovi Farudini,
Ezr 2:56 Jalini sinovi, Darkonovi sinovi, Gidelovi sinovi,
Ezr 2:57 sinovi Æefatjini, sinovi Hatilovi, sinovi Pokeret-Hasebajimovi,
sinovi Amijevi.
Ezr 2:58 Svega netinaca i sinova slugu Salomonovih: tri stotine dvadeset
i dva.
Ezr 2:59 Oni koji su poæli iz Tel Melaha, Tel Haræe, Keruba, Adana,
Imera, a nisu mogli dokazati da li je njihov dom i njihovo sjeme izraelskog
podrijetla:
Ezr 2:60 sinovi Dalajini, sinovi Tobijini, sinovi Nekodini - njih æest stotina
pedeset i dva.
Ezr 2:61 A od sveøeniçkih sinova: Hobajini sinovi, Hakosovi sinovi, sinovi
Barzilaja - onoga koji je uzeo za œenu jednu køer Barzilaja Gileaåanina
te se prozvao tim imenom.
Ezr 2:62 Oni su traœili svoje rodoslovne popise, ali ih nisu naæli. Bili su
izluçeni iz sveøeniætva.
Ezr 2:63 I namjesnik im zabrani jesti od svetinja sve dok se ne pojavi
sveøenik za Urim i Tumim.
Ezr 2:64 Sav je zbor brojio çetrdeset i dvije tisuøe tri stotine i æezdeset
duæa,
Ezr 2:65 ne raçunajuøi njihove sluge i sluækinje, kojih bijaæe sedam tisuøa
tri stotine i sedam. Bijaæe i dvije stotine pjevaça i pjevaçica.
Ezr 2:66 Njihovih je konja bilo sedam stotina trideset i æest, njihovih
mazga dvije stotine çetrdeset i pet,
Ezr 2:67 deva je bilo çetiri stotine trideset i pet, a njihovih magaraca
ukupno æest tisuøa sedam stotina i dvadeset.
Ezr 2:68 Stanovit broj obiteljskih glavara kad su stigli u Dom Jahvin, koji
je u Jeruzalemu, dragovoljno su priloœili darove za Dom Boœji da bi se
podigao na svome mjestu.
Ezr 2:69 Dali su prema svojim moguønostima u riznicu æezdeset tisuøa
drahmi zlata, pet tisuøa mina srebra i stotinu sveøeniçkih haljina.
Ezr 2:70 Sveøenici, leviti i dio naroda nastaniæe se u Jeruzalemu; a
vratari, pjevaçi, netinci i svi ostali Izraelci u svojim gradovima.
Ezr 3:1 Kad je doæao sedmi mjesec - sinovi su Izraelovi bili veø u svojim
gradovima - skupio se sav narod kao jedan çovjek u Jeruzalemu.
Ezr 3:2 Tada Jeæua, sin Josadakov, sa svojom braøom sveøenicima, i
Zerubabel, sin Æealtielov, sa svojom braøom, poçeæe graditi œrtvenik
Bogu Izraelovu da bi prinosili paljenice, kako je pisano u Zakonu Mojsija,
çovjeka Boœjeg.
Ezr 3:3 I podigoæe œrtvenik na starome mjestu - iako su bili u strahu od
naroda u zemlji - i prinosili su paljenice Jahvi, paljenice jutarnje i veçernje;
Ezr 3:4 i slavili su Blagdan sjenica, kako je pisano: prinosili su svakodnevno
broj paljenica propisan za svaki dan.
Ezr 3:5 Osim toga prinosili su svakidaænje paljenice, zatim œrtve
odreåene za mlaåak i za sve blagdane Jahvine i za sve one koji su htjeli
dragovoljno œrtvovati Jahvi.
Ezr 3:6 Od prvoga dana u sedmom mjesecu poçeli su prinositi Jahvi
œrtve paljenice, premda joæ nisu bili poloœeni temelji svetiæta Jahvina.
Ezr 3:7 I dadoæe novac kamenarima i drvodjelcima; Sidoncima i Tircima
poslaæe hranu i piøe i ulje da dovezu drva cedrova s Libanona do Jafe
po dopuætenju perzijskoga kralja Kira.
Ezr 3:8 A druge godine poslije njihova dolaska k Domu Boœjemu u
Jeruzalemu, drugoga mjeseca kako su Zerubabel, sin Æealtielov, i
Jeæua, sin Josadakov, s ostalom svojom braøom sveøenicima, levitima
i sa svim narodom koji se iz ropstva vratio u Jeruzalem poçeli graditi,
postavili su levite od dvadeset godina naviæe da upravljaju poslovima
oko Doma Jahvina.
Ezr 3:9 Jeæua, njegovi sinovi i braøa njegova Kadmiel, Binuj i Hodavja
bijahu postavljeni da kao jedan upravljaju poslenicima na gradnji Doma
Boœjega.
Ezr 3:10 Kad su zidari bili postavili temelje Svetiæta Jahvina, postavili su
se sveøenici u sveçanim odjeøama, s trubama, a tako i leviti, sinovi
Asafovi, s cimbalima da slave Jahvu prema odredbama Davida, kralja
Izraelova.
Ezr 3:11 I pjevahu Jahvi hvalu i slavu: “Jer je dobar, jer je vjeçna njegova
ljubav prema Izraelu.” I sav je narod klicao hvaleøi Jahvu, jer je Dom
Jahvin bio postavljen na svoje temelje.

395
Ezr 3:12 Zaista, mnogi sveøenici, mnogi leviti i glavari obiteljski i
starjeæine, koji su svojim oçima vidjeli temelje prijaænjega Hrama,
plakahu iza glasa, a mnogi opet snaœno klicahu od radosti.
Ezr 3:13 I tako nitko nije mogao razlikovati radosno klicanje od plaça u
narodu; jer je narod glasno klicao i vika se çula vrlo daleko.
Protusamarijansko raspoloœenje - samarijanske smetnje pod Kirom
Ezr 4:1 Ali kada su çuli Judini i Benjaminovi neprijatelji da povratnici iz
suœanjstva grade svetiæte Jahvi, Bogu Izraelovu,
Ezr 4:2 potraœiæe Zerubabela, Jeæuu i glavare obiteljske i rekoæe im: “Mi
œelimo s vama graditi, jer, kao i vi, traœimo Boga vaæega i njemu prinosimo
œrtve od vremena Esar Hadona, asirskoga kralja, koji nas je ovamo
doveo.”
Ezr 4:3 Zerubabel, Jeæua i glavari izraelskih obitelji odgovoriæe im: “Nije
na vama da s nama gradite Dom naæemu Bogu: gradit øemo mi sami
Jahvi, Bogu Izraelovu, kako nam je naredio Kir, kralj perzijski.”
Ezr 4:4 Tada je narod one zemlje plaæio ljude Judeje i smetao im u
gradnji.
Ezr 4:5 Podmitili su savjetnike da im ometaju naum: tako je bilo za vrijeme
perzijskoga kralja Kira sve do perzijskoga kralja Darija.
Samarijanske smetnje za Kserksove i Artakserksove vladavine
Ezr 4:6 Za Kserksova kraljevanja, na poçetku njegove vladavine,
sastaviæe tuœbu protiv stanovnika Judeje i Jeruzalema.
Ezr 4:7 I za vremena Artakserksova pisali su Biælam, Mitredat, Tabel i
ostali njihovi drugovi protiv Jeruzalema perzijskom kralju Artakserksu.
Podnesak je bio pisan aramejskim pismom i jezikom.
Ezr 4:8 Zatim su upravitelj Rehum i tajnik Æimæaj napisali kralju Artakserksu
slijedeøe pismo protiv Jeruzalema -
Ezr 4:9 upravitelj Rehum, tajnik Æimæaj i ostali drugovi njihovi: perzijski
suci, poslanici, çinovnici; Arkevajci, Babilonci, Suzanci - to jest Elamci -
Ezr 4:10 i ostali narodi koje je veliki i slavni Asurbanipal bio odveo u
suœanjstvo i naselio ih u gradove Samarije i druge krajeve s onu stranu
Rijeke.
Ezr 4:11 Evo prijepisa pisma koje su mu poslali: “Kralju Artakserksu,
tvoje sluge, ljudi s onu stranu Rijeke. Sada, dakle,
Ezr 4:12 neka zna kralj da su Judejci stigli k nama od tebe; doæavæi u
Jeruzalem, œele ponovo sagraditi odmetniçki i opaki grad; podiœu zidine,
a temelje su veø postavili.
Ezr 4:13 Neka zna kralj: ako ovaj grad bude sagraåen i zidovi podignuti,
neøe se viæe plaøati porez, ni danak, ni carina, i ovaj øe grad biti na ætetu
kraljevske riznice.
Ezr 4:14 Buduøi da jedemo dvorsku sol, ne çini nam se doliçnim gledati
ovu sramotu nanesenu kralju. Zato, dakle, obavjeætavamo kralja:
Ezr 4:15 neka se poduzmu istraœivanja u ljetopisima tvojih oçeva: u tim
øeæ ljetopisima naøi i utvrditi da je ovaj grad odmetniçki grad, nesretan
za kraljeve i pokrajine i da su se u njemu od davnine dizale bune. Zato
je ovaj grad bio razoren.
Ezr 4:16 Obavjeæøujemo kralja da neøe biti viæe tvoje podruçje preko
Rijeke ako ovaj grad bude ponovo sagraåen i zidovi podignuti!”
Ezr 4:17 Kralj je poslao ovaj odgovor: “Rehumu, upravitelju, Æimæaju,
tajniku, i ostalim drugovima njihovim koji borave u Samariji i drugdje, s
onu stranu Rijeke - mir! Evo,
Ezr 4:18 podnesak koji ste mi poslali bio je preda mnom proçitan u
njegovu prijevodu.
Ezr 4:19 Po mojoj su naredbi poduzeli istraœivanja i utvrdili da se taj grad
dizao od davnine protiv kraljeva i da su u njemu bivali ustanci i bune.
Ezr 4:20 I moøni su kraljevi kraljevali u Jeruzalemu, koji su gospodarili
svime s onu stranu Rijeke: njima se plaøao danak, porez i carina.
Ezr 4:21 Zapovjedite, dakle, da se prekine pothvat onih ljudi: taj se grad
neøe zidati dok ja o tome ne odluçim.
Ezr 4:22 Çuvajte se svakog propusta u postupku, da ne bi zlo poraslo na
ætetu kraljeva.”
Ezr 4:23 Poæto je prijepis otpisa kralja Artakserksa proçitan pred Rehumom,
upraviteljem, Æimæajem, tajnikom, i pred njihovim drugovima, oni
brzo odoæe u Jeruzalem k Judejcima te im oruœanom snagom zabraniæe
radove.
Ezr 4:24 Tako su obustavljeni poslovi oko gradnje Doma Boœjega u
Jeruzalemu. Bili su prekinuti sve do druge godine kraljevanja Darija,
perzijskoga kralja.
Ezr 5:1 Tada su proroci Hagaj i Zaharija, sin Adonov, poçeli prorokovati
Judejcima u Judeji i Jeruzalemu, u ime Boga Izraelova, koji je bio nad
njima;

396
Ezr 5:2 na to ustadoæe Zerubabel, sin Æealtielov, i Jeæua, sin Josadakov,
i poçeæe zidati Dom Boœji u Jeruzalemu: proroci su Boœji bili s ljudima
i bodrili ih.
Ezr 5:3 U to vrijeme doåoæe k njima Tatnaj, satrap s onu stranu Rijeke,
Setar Boznaj i drugovi njihovi poslanici i upitaæe ih: “Tko vam je dopustio
da gradite ovaj hram i da podiœete ove zidove?
Ezr 5:4 Kako se zovu ljudi koji su sagradili ovu zgradu?”
Ezr 5:5 Ali je oko Boœje bdjelo nad starjeæinama judejskim, te im nisu
zabranili da rade dok obavijest nije otiæla Dariju i stigao o tom pismeni
odgovor.
Ezr 5:6 Ovo je prijepis pisma koje su kralju Dariju poslali Tatnaj, satrap
s one strane Rijeke, Setar Boznaj i njihovi drugovi poslanici s one strane
Eufrata.
Ezr 5:7 Oni su mu uputili izvjeæøe ovog sadrœaja:
”Kralju Dariju svaki mir!
Ezr 5:8 Neka znade kralj da smo doæli u pokrajinu Judeju k Domu Boga
velikoga: grade ga od krupnog kamenja, drvetom oblaœu zidove; posao
se briœljivo izvodi i napreduje u njihovim rukama.
Ezr 5:9 Zapitali smo njihove starjeæine i rekli smo im: ‘Tko vam je dopustio
da gradite ovaj hram i da podignete njegove zidove?’
Ezr 5:10 Pitali smo ih i za njihova imena da bismo ti javili. Tako smo i
zapisali imena onih koji zapovijedaju ljudstvu.
Ezr 5:11 A oni nam ovako odgovoriæe: ‘Mi smo sluge Boga neba i zemlje;
gradimo Hram koji je bio sagraåen prije mnogo godina i koji je bio
sagradio i podigao veliki kralj Izraela.
Ezr 5:12 Ali kad su naæi oci rasrdili Boga neba, on ih je predao u ruke
Nabukodonozora Kaldejca, babilonskog kralja, koji je razorio ovaj Hram
i odveo narod u suœanjstvo u Babilon.
Ezr 5:13 Ali prve godine Kira, kralja babilonskog, zapovjedio je kralj Kir
da se ponovo sazida ovaj Dom Boœji.
Ezr 5:14 Joæ i zlatno i srebrno posuåe Doma Boœjega, koje
Nabukodonozor bijaæe odnio iz svetiæta u Jeruzalemu i prenio ga u
svetiæte babilonsko, uzeo je kralj Kir iz svetiæta u Babilonu i predao
çovjeku po imenu Æeæbasaru, koga je postavio upraviteljem,
Ezr 5:15 i rekao mu je: ‘Uzmi ovo posuåe, poåi i metni ga u svetiæte
jeruzalemsko, i neka se Dom Boœji zida na svome starom mjestu.’
Ezr 5:16 Taj je Æeæbasar doæao, dakle, i postavio temelje Doma Boœjega
u Jeruzalemu. I od tada pa do danas gradi se, i joæ nije dovræen.’
Ezr 5:17 Sada, dakle, ako kralj œeli, neka se istraœi u pismohrani kraljevoj
u Babilonu je li zaista kralj Kir izdao zapovijed da se sagradi Dom Boœji
u Jeruzalemu. A kraljeva odluka o tome neka nam se saopøi.”
Ezr 6:1 Tada, po naredbi kralja Darija, uzeæe traœiti u Babilonu, u
spremiætu gdje je bila pismohrana,
Ezr 6:2 i naåoæe u Ekbatani, tvråavi u medijskoj pokrajini, svitak s ovom
poveljom: “Na spomen.
Ezr 6:3 Prve godine kraljevanja Kira proglasio je kralj Kir:
Dom Boœji u Jeruzalemu. Dom neka se sagradi kao mjesto gdje øe se
prinositi œrtve i gdje øe se donositi prinosi za paljenje. Neka bude visok
æezdeset lakata i æirok æezdeset lakata.
Ezr 6:4 Tri reda neka budu od velikog kamenja, a jedan od drveta. Troæak
øe se podmiriti iz kraljevskog dvora.
Ezr 6:5 Povrh toga, posuåe zlatno i srebrno iz Doma Boœjeg koje
Nabukodonozor bijaæe uzeo iz svetiæta u Jeruzalemu i prenio u Babilon
neka se vrati i bude na svome mjestu u svetiætu jeruzalemskom i neka
se postavi u Domu Boœjem.”
Ezr 6:6 “Sada, dakle, Tatnaju, satrape s onu stranu Rijeke, Setar Boznaju
i drugovi vaæi poslanici s onu stranu Rijeke, udaljite se odatle!
Ezr 6:7 Pustite neka taj Dom Boœji grade upravitelji i starjeæine œidovske.
Dom Boœji treba sagraditi na njegovu prvotnom mjestu.
Ezr 6:8 Evo mojih naredaba o vaæem drœanju prema starjeæinama judejskim
kako bi se ponovo sagradio taj Dom Boœji: od kraljevskog blaga -
to jest od danka s onu stranu Rijeke - neka se plaøa onim ljudima briœljivo,
bez prijekida,
Ezr 6:9 i æto im bude trebalo za œrtve paljenice Bogu neba: junaca, ovnova
i jaganjaca, i pæenice, soli, vina i ulja, neka im se redovito daje svakoga
dana, prema uputama sveøenika u Jeruzalemu.
Ezr 6:10 Neka prinose œrtve na ugodan miris Bogu neba, neka mole za
œivot kralja i njegovih sinova.
Ezr 6:11 Nareåujem osim toga: tko god prekræi ovu naredbu, neka mu
se izvadi greda iz kuøe pa neka na njoj bude pogubljen, a kuøa da mu
zato postane buniæte.

397
Ezr 6:12 I Bog, koji je ondje nastanio svoje Ime, neka obori svakog kralja
i narod koji bi se drznuo da prekræi moju naredbu i sruæi Dom Boœji u
Jeruzalemu! Ja, Darije, izdao sam ovu zapovijed. Neka se toçno vræi!”
Ezr 6:13 Tada Tatnaj, satrap s onu stranu Rijeke, Setar Boznaj i njihovi
drugovi uçiniæe onako kako je zapovjedio kralj Darije.
Ezr 6:14 A œidovske su starjeæine nastavile uspjeæno graditi po
nadahnuøu proroka Hagaja i Zaharije, sina Adonova. Dovræili su gradnju
po naredbi Boga Izraelova i po naredbi Kira i Darija i Artakserksa, kralja
perzijskoga.
Ezr 6:15 Hram je zavræen dvadeset i treøeg dana mjeseca Adara. Bilo
je to æeste godine vladavine kralja Darija.
Ezr 6:16 Izraelci - sveøenici, leviti i ostatak povratnika iz suœanjstva -
radosno posvetiæe taj Dom Boœji.
Ezr 6:17 Œrtvovaæe za posveøenje Doma Boœjega stotinu junaca, dvije
stotine ovnova, çetiri stotine janjaca i, kao œrtvu za grijehe svega Izraela,
dvanaest jaraca - prema broju plemena Izraelovih.
Ezr 6:18 Zatim postaviæe sveøenike po njihovim redovima i levite po
njihovim razredima za sluœbu Domu Boœjem u Jeruzalemu, kako je propisano
u knjizi Mojsijevoj.
Ezr 6:19 Povratnici iz suœanjstva slavili su Pashu çetrnaestog dana
prvoga mjeseca.
Ezr 6:20 Svi su se leviti, kao jedan çovjek, oçistili: svi su bili çisti; œrtvovali
su pashu za sve povratnike iz ropstva, za svoju braøu sveøenike i za
sebe.
Ezr 6:21 Blagovali su pashu Izraelci koji su se vratili iz ropstva i svi oni
koji su im se, prekinuvæi s neçistoøom naroda zemlje, pridruœili da traœe
Jahvu, Boga Izraelova.
Ezr 6:22 I svetkovahu radosno Blagdan beskvasnih hljebova sedam
dana: jer ih je Jahve ispunio radoæøu i obratio prema njima srce asirskog
kralja da ojaça njihove ruke u radovima oko Doma Boga, Boga
Izraelova.
Zadaøa i liçnost Ezrina
Ezr 7:1 Poslije tih dogaåaja, za kraljevanja Artakserksa, kralja perzijskoga,
Ezra - sin Seraje, sina Azarje, sina Hilkije,
Ezr 7:2 sina Æaluma, sina Sadoka, sina Ahituba,
Ezr 7:3 sina Amarje, sina Azarje, sina Merajota,
Ezr 7:4 sina Zerahje, sina Uzije, sina Bukija,
Ezr 7:5 sina Abiæue, sina Pinhasa, sina Eleazara, sina vrhovnog
sveøenika Arona -
Ezr 7:6 taj Ezra vrati se iz Babilona. Bio je knjiœevnik vjeæt Mojsijevu
Zakonu, koji je dao Jahve, Bog Izraelov. Kako je ruka Jahve, Boga
njegova, bila nad njim, kralj mu je dao sve æto je traœio.
Ezr 7:7 Stanovit broj Izraelaca, sveøenika, levita, pjevaça, vratara i sluga
krenuæe u Jeruzalem sedme godine kralja Artakserksa.
Ezr 7:8 A Ezra je doæao u Jeruzalem petoga mjeseca: bilo je to sedme
godine kraljeve.
Ezr 7:9 Poæao je iz Babilona prvoga dana prvoga mjeseca, a stigao je u
Jeruzalem prvoga dana petoga mjeseca: nad njim je bila blaga ruka
Boga njegova!
Ezr 7:10 Jer je Ezra nastojao svim srcem proniknuti Zakon Jahvin, vræiti
ga i pouçavati Izraela u zakonima i obiçajima.
Artakserksov ukaz
Ezr 7:11 Evo prijepisa isprave koju je kralj Artakserkso dao sveøeniku
Ezri, knjiœevniku vjeætu naredbama i zakonima æto ih je Jahve dao Izraelu:
Ezr 7:12 “Artakserkso, kralj kraljeva, sveøeniku Ezri, pisaru Zakona Boga
nebeskoga, potpuni mir.
Ezr 7:13 Evo mojih zapovijedi: Tko god u mome kraljevstvu od naroda
izraelskog, njegovih sveøenika ili od njegovih levita œeli poøi u Jeruzalem,
moœe iøi s tobom.
Ezr 7:14 Osim toga, æalje te kralj i njegovih sedam savjetnika da
pregledaæ Judeju i Jeruzalem prema Zakonu Boga tvoga, koji ti je u ruci,
Ezr 7:15 i da odneseæ srebro i zlato koje kralj i njegovih sedam savjetnika
dragovoljno prinose Bogu Izraelovu, koji prebiva u Jeruzalemu,
Ezr 7:16 i sve srebro i zlato koje skupiæ po svoj pokrajini babilonskoj s
dragovoljnim prinosima koje narod i sveøenici prinesu za Dom svoga
Boga u Jeruzalemu.
Ezr 7:17 I pobrini se da tim novcem kupiæ junaca, ovnova i jaganjaca, a
tako i darova i naljeva koji uz to idu: to prinesi na œrtvenik Doma Boga
vaæega u Jeruzalemu.
Ezr 7:18 Sa srebrom i zlatom æto preostane uçinite ti i tvoja braøa kako
vam se bude najviæe svidjelo, vræeøi volju Boga vaæega.

398
Ezr 7:19 Posuåe koje si primio za sluœbu Domu Boga tvoga ostavi pred
Bogom tvojim, u Jeruzalemu.
Ezr 7:20 I æto bi joæ trebalo za Dom Boga tvoga i æto bi trebalo nabaviti
primit øeæ iz kraljevskih riznica.
Ezr 7:21 Ja, kralj Artakserkso, joæ zapovijedam svim rizniçarima s one
strane Rijeke: sve æto od vas zatraœi sveøenik Ezra, pisar Zakona Boga
nebeskoga, podajte odmah najtoçnije,
Ezr 7:22 do stotinu talenata srebra, stotinu kora pæenice, do stotinu bata
vina, do stotinu bata ulja, a soli po œelji.
Ezr 7:23 Sve æto naredi Bog nebeski, neka se odmah izvræi u svoj gorljivosti
za Dom Boga nebeskog, da gnjev njegov ne doåe na kraljevstvo
kraljevo i na djecu njegovu.
Ezr 7:24 I joæ vam javljamo da se ne smije udariti danak, ni porez, ni
carina ni na jednoga od sveøenika, levita, pjevaça, netinaca i drugih
sluœbenika toga Doma Boœjega.
Ezr 7:25 A ti, Ezra, po mudrosti Boga svoga koju imaæ u rukama, postavi
çinovnike i suce koji øe suditi svemu narodu s onu stranu Rijeke, to jest
svima koji poznaju Zakon Boga tvoga. Tko ne zna, vi ga pouçite.
Ezr 7:26 Tko ne bude drœao Zakona Boga tvojega - koji je i kraljev zakon
- neka se oætro osudi: na smrt, na progonstvo, na novçanu globu ili na
tamnicu.”
Ezrino putovanje iz Babilona
u Palestinu
Ezr 7:27 “Blagoslovljen neka je Jahve, Bog otaca naæih, koji je nadahnuo
srce kraljevo da proslavi Dom Jahvin u Jeruzalemu
Ezr 7:28 i koji je okrenuo prema meni naklonost kralja, njegovih savjetnika
i svih najmoønijih kraljevskih çinovnika. A ja se osmjelih jer ruka
Jahve, Boga mojega, bijaæe nada mnom i skupih glavare Izraela da
poåu sa mnom.”
Ezr 8:1 Evo glavara obitelji s rodoslovljem koji su sa mnom poæli iz Babilona
za vladavine kralja Artakserksa:
Ezr 8:2 Od Pinhasovih sinova: Geræom; od Itamarovih sinova: Daniel;
od Davidovih sinova: Hatuæ,
Ezr 8:3 Æekanijini sinovi; od sinova Paroæevih: Zaharija i s njim upisanih
muækaraca stotinu i pedeset;
Ezr 8:4 od Pahat-Moabovih sinova: Elijoenaj, sin Zerahjin, i s njim dvije
stotine muækaraca;
Ezr 8:5 od Zatuovih sinova: Æekanija, sin Jahazielov, i s njim tri stotine
muækaraca;
Ezr 8:6 od sinova Adinovih: Ebed, sin Jonatanov, i s njim pedeset
muækaraca;
Ezr 8:7 od Elamovih sinova: Izaija, sin Atalijin, i s njim sedamdeset
muækaraca;
Ezr 8:8 od Æefatjinih sinova: Zebadja, sin Mihaelov, i s njim osamdeset
muækaraca;
Ezr 8:9 od Joabovih sinova: Obadja, sin Jehielov, i s njim dvije stotine i
osamnaest muækaraca;
Ezr 8:10 od sinova Banijevih: Æelomit, sin Josifjin, i s njim stotinu i
æezdeset muækaraca;
Ezr 8:11 od Bebajevih sinova: Zaharija, sin Bebajev, i s njim dvadeset
i osam muækaraca;
Ezr 8:12 od Azgadovih sinova: Johanan, sin Hakatanov, i s njim stotinu
i deset muækaraca;
Ezr 8:13 od posljednjih Adonikamovih sinova poimence: Elifelet, Jeiel
i Æemaja, i s njima æezdeset muækaraca;
Ezr 8:14 i od sinova Bigvajevih: Utaj, sin Zabudov, i s njim sedamdeset
muækaraca.
Ezr 8:15 Skupio sam ih kod rijeke koja teçe prema Ahavi. Utaborili smo
se za tri dana ondje. Pregledao sam svjetovnjake i sveøenike, ali nisam
ondje naæao ni jednog levita.
Ezr 8:16 Tada sam poslao glavare Eliezera, Ariela, Æemaju, Elnatana,
Jariba, Elnatana, Natana, Zahariju, Meæulama i uçitelje Jojariba i Elnatana
Ezr 8:17 i uputio sam ih Idonu, poglavaru mjesta Kasifje. Stavio sam u
njihova usta rijeçi koje øe reøi Idonu i njegovoj braøi koja su se nalazila
u mjestu Kasifji da nam pribave sluge za Dom Boga naæega.
Ezr 8:18 Milostiva ruka Boga naæega bijaæe nad nama i oni nam
dovedoæe razumna çovjeka izmeåu sinova Mahlija, sina Levijeva, sina
Izraelova: Æerebju s njegovim sinovima i braøom - njih osamnaest.
Ezr 8:19 Joæ Haæabju i s njim njegova brata Izaiju, sina Merarijeva, i
njihove sinove: njih dvadeset.

399
Ezr 8:20 A od posluœitelja koje su David i glavari postavili levitima da im
sluœe: dvije stotine i dvadeset posluœitelja. Svi su bili poimence
zabiljeœeni.
Ezr 8:21 Ja sam ondje, kraj rijeke Ahave, proglasio post: da bismo se
ponizili pred Bogom svojim i od njega izmolili sretan put sebi, svojoj
djeci i svemu blagu svojem.
Ezr 8:22 Jer bih se stidio moliti od kralja vojske i konjanika da nas ætite
putem od neprijatelja; izjavili smo, naprotiv, kralju: “Ruka je Boga naæega
ispruœena da blagoslovi sve one koji ga traœe; njegova snaga i gnjev
njegov nad onima su koji ga ostavljaju.”
Ezr 8:23 I tako smo postili i molili Boga svoga na ovu nakanu, i on nas
usliæa.
Ezr 8:24 Izabrao sam dvanaest glavara sveøeniçkih, Æerebju i Haæabju,
i s njima desetoricu njihove braøe;
Ezr 8:25 izmjerih im srebro, zlato i posuåe, darove koje su kralj, njegovi
savjetnici, velikaæi i svi Izraelci darovali za Dom Boga naæega.
Ezr 8:26 Izmjerih i stavih u njihove ruke æest stotina i pedeset talenata
srebra, stotinu srebrnih posuda od po dva talenta, stotinu talenata zlata,
Ezr 8:27 dvadeset zlatnih çaæa od tisuøu darika i dva vrça od dobre
pozlaøene mjedi, skupocjene kao zlato.
Ezr 8:28 I rekoh im: “Vi ste Jahvi posveøeni; ovo je posuåe posveøeno,
ovo srebro i zlato dragovoljno je darovano Jahvi, Bogu otaca vaæih.
Ezr 8:29 Pazite i çuvajte ovo sve dok ne izmjerite pred glavarima
sveøeniçkim i pred levitima i glavarima obitelji Izraelovih u Jeruzalemu,
u dvoranama Doma Jahvina.”
Ezr 8:30 Sveøenici i leviti primiæe, dakle, izmjereno srebro, zlato i posuåe
da ga odnesu u Jeruzalem, u Dom Boga naæega.
Ezr 8:31 Dvanaestog dana prvoga mjeseca krenusmo od rijeke Ahave
da poåemo u Jeruzalem: ruka Boga naæega bijaæe nad nama; on nas je
na putu ætitio od napada neprijatelja i od pljaçkaæa.
Ezr 8:32 Stigli smo u Jeruzalem i ondje smo se tri dana odmarali.
Ezr 8:33 Çetvrtoga dana izmjereno je srebro, zlato i posuåe u Domu
Boga naæega i predano je u ruke Merimotu, sinu Urijinu, s kojim je bio
Eleazar, sin Pinhasov; a pred njima bijahu leviti: Jozabad, sin Jeæuin, i
Noadja, sin Binujev.
Ezr 8:34 Sve je bilo na broju i teœini. Zabiljeœena je tada sveukupna teœina.
Ezr 8:35 oni koji su se vratili iz suœanjstva, povratnici, prinijeæe œrtvu
paljenicu Bogu Izraelovu: dvanaest junaca za sav Izrael, devedeset i
æest ovnova, sedamdeset i sedam janjaca, dvanaest jaraca za grijehe
- sve to kao paljenicu Jahvi.
Ezr 8:36 Zatim predaæe kraljeve naredbe kraljevskim satrapima i upraviteljima
s one strane Rijeke i oni pomogoæe narod i Dom Boœji.
Prekid brakova sa strancima
Ezr 9:1 Poæto je sve to ureåeno, doåoæe mi glavari govoreøi: “Izraelski
narod, sveøenici i leviti nisu se odvojili od naroda zemlje, okorjelih u
njihovim gnusobama: nisu se odijelili od Kanaanaca, Hetita, Periœana,
Jebusejaca, Amonaca, Moabaca, Egipøana i Amorejaca,
Ezr 9:2 nego su za sebe i za sinove svoje uzimali za œene njihove køeri:
sveti rod pomijeæao se s narodima zemlje; glavari i savjetnici prvi su
poçinili tu nevjernost.”
Ezr 9:3 Na tu vijest razderah svoju odjeøu i svoj ogrtaç, çupao sam kosu
i bradu svoju i sjedoh utuçen.
Ezr 9:4 Svi koji su strahovali od rijeçi Boœje sakupili se oko mene zbog
nevjernosti onih povratnika. A ja sam sveudilj sjedio utuçen, sve do
veçernje œrtve.
Ezr 9:5 A o veçernjoj œrtvi trgnuh se iz svoga jada i, razderane odjeøe i
ogrtaça, padoh na koljena, raæirih ruke prema Jahvi, Bogu svome,
Ezr 9:6 i rekoh: “Boœe moj! Stid me i bojim se podiøi svoje lice k tebi,
Boœe moj! Jer su se umnoœila zlodjela naæa preko glave i grijesi su se
naæi nagomilali do neba.
Ezr 9:7 Od vremena otaca svojih pa do danas u krivnji smo velikoj i zbog
zlodjela svojih bijasmo predani u ruke zemaljskih kraljeva: mi, kraljevi
naæi i sveøenici naæi - pod maç, u suœanjstvo, u plijen i na sramotu, kao
æto je to i danas.
Ezr 9:8 Ali sada, za kratko vrijeme, uçinio nam je Jahve, Bog naæ, milost
i ostavi nam Ostatak i dade nam utoçiæte u svome svetom mjestu: tako
nam je Bog naæ prosvijetlio oçi i dao nam malo œivota u robovanju naæem.
Ezr 9:9 Jer mi smo robovi, ali nas u ropstvu naæem nije nikada ostavio
Bog naæ: nego nam dade te naåosmo milost u perzijskih kraljeva, dade
nam snage da podignemo Dom Boga naæega i da obnovimo njegove
ruæevine i pribavi nam utoçiæte u Judeji i Jeruzalemu.

400
Ezr 9:10 Ali sada, æto moœemo reøi, Boœe moj, kad smo poslije svega
toga odnemarili zapovijedi tvoje
Ezr 9:11 koje si zapovjedio preko svojih slugu proroka ovim rijeçima:
‘Zemlja u koju ulazite da je zaposjednete neçista je zemlja od neçistoøe
naroda zemlje, od gnusoba njihovih kojima su se napunili od jednoga
kraja do drugoga.
Ezr 9:12 Stoga ne dajite køeri svojih za njihove sinove i ne uzimajte
njihovih køeri za svoje sinove, ne œelite nikakav njihov mir i sreøu njihovu,
da biste postali snaœni i jeli najbolje plodove zemlje i ostavili je zauvijek
u nasljedstvo sinovima svojim.’
Ezr 9:13 I poslije svega æto nas je stiglo zbog zlih djela naæih i zbog naæe
velike krivice, dobro je, o Boœe naæ, æto si naæa zlodjela smatrao manjima
nego æto je zloøa njihova i æto si nam ostavio ovaj Ostatak!
Ezr 9:14 Zar moœemo i dalje kræiti naredbe tvoje i vezivati se s ovim
gnusnim narodima? Ne bi li se ti razgnjevio i satro nas da ni Ostatka ni
ikoga spaæena viæe ne bi bilo?
Ezr 9:15 Jahve, Boœe Izraelov, po pravednosti tvojoj mi ostadosmo
Ostatak, kao æto smo danas: evo nas pred tobom s grijehom svojim!
Zaista ne bismo zbog njega smjeli stajati pred tobom!”
Ezr 10:1 Dok je Ezra molio i priznavao grijehe, plaçuøi i leœeøi pred
Domom Boœjim, skupilo se oko njega mnoætvo Izraelaca, ljudi, œena i
djece: i taj je narod gorko plakao.
Ezr 10:2 Tada Æekanija, sin Jehielov, jedan od sinova Elamovih,
uzimajuøi rijeç reçe Ezri: “Mi smo izdali Boga svoga œeneøi se tuåinkama
iz naroda zemlje. Ali joæ ima nade Izraelu.
Ezr 10:3 Obnovimo sada Savez s Bogom svojim: obeøajmo da øemo,
prema savjetu moga gospodara i onih koji osjeøaju strahopoçitanje
prema zapovijedi Boga naæega, otpustiti svoje œene tuåinke i djecu koju
su rodile. Uçinimo dakle po Zakonu!
Ezr 10:4 Ustani, jer to je tvoja duœnost, a mi øemo biti uza te. Budi hrabar
i na djelo!”
Ezr 10:5 Tada ustade Ezra i zakle glavare sveøeniçke, i levite, i sve
Izraelce da øe uçiniti kako im bijaæe rekao. I zakleæe se.
Ezr 10:6 Ezra se udalji ispred Doma Boœjega i uåe u dvoranu Johanana,
sina Elijaæibova. Ondje provede noø i nije jeo ni kruha niti je pio vode jer
tugovaæe zbog nevjernosti povratnika.
Ezr 10:7 Zatim je objavljeno u Judeji i Jeruzalemu svima povratnicima
da se skupe u Jeruzalemu:
Ezr 10:8 a tko ne bude doæao u Jeruzalem za tri dana, toga øe pozvati
glavari i starjeæine, bit øe mu zaplijenjeno imanje i iskljuçit øe ga iz zbora
povratnika.
Ezr 10:9 Svi su se ljudi od Jude i Benjamina sakupili tako za tri dana u
Jeruzalemu. Bilo je to devetoga mjeseca, dvadesetoga dana u mjesecu.
Sav se narod smjestio na trgu pred Domom Boœjim, dræøuøi zbog svega
toga i zbog jake kiæe.
Ezr 10:10 Tada, ustavæi, sveøenik Ezra reçe im: “Vi ste se iznevjerili kad
ste se oœenili tuåinkama. Tako ste poveøali grijeh Izraelov!
Ezr 10:11 Ali podajte sada hvalu Jahvi, Bogu otaca svojih, i izvræite volju
njegovu te se rastavite od naroda zemlje i od œena tuåinki.”
Ezr 10:12 Sav je zbor odgovorio snaœnim glasom: “Jest, duœnost nam
je uçiniti po tvome savjetu!
Ezr 10:13 Ali naroda ima mnogo i daœd nahodi: vani se ne moœe stajati.
Osim toga, nije to posao od dan-dva, jer nas je mnogo koji smo u tome
sagrijeæili.
Ezr 10:14 Mogu nas na zajedniçkom zboru zastupati naæi glavari: svi
koji su po naæim gradovima oœenjeni tuåinkama mogu doøi u odreåeno
vrijeme u pratnji starjeæina i sudaca svakoga grada, sve dok ne budemo
odvratili gnjev Boga svojega zbog ovoga.”
Ezr 10:15 Samo Jonatan, sin Asahelov, i Jahzija, sin Tikvin, bijahu se
usprotivili; a podupirahu ih Meæulam i levit Æabetaj.
Ezr 10:16 Povratnici uçiniæe tako: rastaæe se. Sveøenik Ezra izabra za
pomoønike glavare obitelji, prema njihovim domovima, i svi su bili
poimence odreåeni. Poçeli su zasjedati prvoga dana desetoga mjeseca
da bi sve ispitali.
Ezr 10:17 I prvoga dana prvoga mjeseca zavræiæe sa svima koji se bijahu
oœenili tuåinkama.
Ezr 10:18 Meåu pripadnicima sveøenstva evo koji bijahu oœenjeni
tuåinkama: izmeåu sinova Jeæue, sina Josadakova, i meåu njegovom
braøom: Maaseja, Eliezer, Jarib i Gedalija;
Ezr 10:19 oni dadoæe svoju ruku da øe otpustiti svoje œene i da øe za svoj
grijeh prinijeti ovna kao naknadnicu.

401
Ezr 10:20 Od sinova Imerovih: Hanani i Zebadja;
Ezr 10:21 od Harimovih sinova: Maaseja, Ilija, Æemaja, Jehiel i Uzija;
Ezr 10:22 od Paæhurovih sinova: Elijoenaj, Maaseja, Jiæmael, Netanel,
Jozabad i Elasa.
Ezr 10:23 Od levita: Jozabad, Æimej, Kelaja - nazvan Kelita - Petahja,
Juda i Eliezer.
Ezr 10:24 Od pjevaça: Elijaæib i Zakur. Od vratara: Æalum, Telem i Uri.
Ezr 10:25 A izmeåu Izraelaca: od sinova Paroæevih: Ramja, Jizija,
Malkija, Mijamin, Eleazar, Malkija i Benaja;
Ezr 10:26 od sinova Elamovih: Matanija, Zaharija, Jehiel, Abdi, Jeremot
i Ilija;
Ezr 10:27 od sinova Zatuovih: Elijoenaj, Elijaæib, Matanija, Jeremot,
Zabad i Aziza;
Ezr 10:28 od sinova Bebajevih: Johanan, Hananija, Zabaj i Atlaj;
Ezr 10:29 od Banijevih sinova: Meæulam, Maluk, Adaja, Jaæub, Æeal i
Ramot;
Ezr 10:30 od Pahat-Moabovih sinova: Adna, Kelal, Benaja, Maaseja,
Matanija, Besalel, Binuj i Manaæe;
Ezr 10:31 od sinova Harimovih: Eliezer, Jiæija, Malkija, Æemaja, Æimun,
Ezr 10:32 Benjamin, Maluk, Semarja;
Ezr 10:33 od sinova Haæumovih: Matnaj, Matata, Zabad, Elifelet, Jeremaj,
Manaæe, Æimej;
Ezr 10:34 od sinova Banijevih: Maadaj, Amram, Joel,
Ezr 10:35 Benaja, Bedja, Kelu,
Ezr 10:36 Vanija, Meremot, Elijaæib,
Ezr 10:37 Matanija, Matnaj i Jaasaj;
Ezr 10:38 od sinova Binujevih: Æimej,
Ezr 10:39 Æelemja, Natan i Adaja;
Ezr 10:40 od Zakajevih sinova: Æaæaj, Æaraj,
Ezr 10:41 Azareel, Æelemja, Æemarja,
Ezr 10:42 Æalum, Amarja, Josip;
Ezr 10:43 od Nebovih sinova: Jeiel, Matitja, Zabad, Zebina, Jadaj, Joel,
Benaja.
Ezr 10:44 Svi su ovi bili oœenjeni tuåinkama, ali su ih otpustili, œene i
djecu.
NEHEMIJA
Poziv Nehemijin - Njegovo poslanje u Judeji
Neh 1:1 Povijest Nehemije, sina Hakalijina. Mjeseca Kisleva, dvadesete
godine, kad sam bio u Susi,
Neh 1:2 doåe Hanani, jedan od moje braøe, s nekim ljudima iz Judeje.
Ja ih zapitah o Œidovima - o Ostatku æto se spasio od suœanjstva i o
Jeruzalemu.
Neh 1:3 Oni mi odgovoriæe: “Ostatak, oni koji su nakon suœanjstva ostali
u zemlji, u velikoj su nevolji i sramoti. Jeruzalemski je zid sav razoren, a
vrata mu ognjem spaljena.”
Neh 1:4 Kad sam çuo te vijesti, sjedoh i zaplakah. Tugovao sam viæe
dana, postio i molio se pred Bogom nebeskim.
Neh 1:5 I rekoh: “O, Jahve, Boœe nebeski, veliki i straæni Boœe koji çuvaæ
Savez i naklonost onima koji te ljube i drœe zapovijedi tvoje!
Neh 1:6 Neka uho tvoje bude paœljivo i oçi tvoje otvorene da çujeæ molitvu
sluge svoga. Molim ti se sada, danju i noøu, za sinove Izraelove, sluge
tvoje, i ispovijedam grijehe sinova Izraelovih koje smo uçinili protiv tebe;
sagrijeæili smo i ja i kuøa oca mojega!
Neh 1:7 Veoma smo zlo çinili prema tebi, ne drœeøi naredaba tvojih,
zakona i obiçaja koje si ti naredio po Mojsiju, sluzi svome.
Neh 1:8 Ali se opomeni rijeçi koje si povjerio Mojsiju, sluzi svome: ‘Ako
budete nevjerni, ja øu vas rasuti meåu narode;
Neh 1:9 ali ako se obratite meni i budete poætovali moje naredbe i drœali
ih, budu li neki od vas prognani i nakraj neba, ja øu vas skupiti i odvesti
na mjesto koje sam izabrao da ondje prebiva moje Ime.’
Neh 1:10 A, eto, oni su tvoje sluge i tvoj narod, koji si izbavio svojom
velikom moøi i snaœnom rukom svojom.
Neh 1:11 Ah, Gospode, neka uho tvoje bude paœljivo na molitvu sluge
tvoga, na molitvu slugu tvojih, koji su spremni bojati se tvoga Imena.
Smjerno te molim, udijeli danas sreøu sluzi svome i uçini da naåe milost
pred ovim çovjekom.” A ja bijah tada peharnik kraljev.
Neh 2:1 Mjeseca Nisana, dvadesete godine kraljevanja Artakserksova,

402
stajalo je vino pred kraljem. Uzeh ga i ponudih kralju. Nikada pred njim
nisam bio tuœan.
Neh 2:2 Tada mi kralj reçe: “Æto ti je tuœno lice? Nisi li moœda bolestan?
Nije drugo nego je tuga u tvome srcu!” Ja se veoma uplaæih
Neh 2:3 i rekoh kralju: “Neka uvijek œivi kralj! Kako mi lice ne bi bilo tuœno
kad je grad gdje su grobovi mojih otaca razoren, a vrata mu ognjem
spaljena?”
Neh 2:4 Kralj me upita: “Æto, dakle, œeliæ?”
Neh 2:5 Zazvah Boga nebeskoga i odgovorih kralju: “Ako je kralju po
volji i ako ti je mio sluga tvoj, pusti me da odem u Judeju, u grad grobova
mojih otaca, da ga obnovim.”
Neh 2:6 Kralj me upita pred kraljicom, koja je sjedila kraj njega: “Koliko
bi trajao tvoj put? Kada øeæ se vratiti?” Poæto sam utvrdio vrijeme koje
je odgovaralo kralju, pusti me da odem.
Neh 2:7 Joæ rekoh kralju: “Ako je kralju po volji, mogao bih ponijeti pisma
upraviteljima s onu stranu Rijeke da me propuste do Judeje;
Neh 2:8 i pismo Asafu, nadgledniku kraljeve æume, da mi dadne drva za
gradnju vrata na tvråi Hrama, za gradski bedem i za kuøu u kojoj øu se
nastaniti.”
I dade mi kralj, jer dobrostiva ruka Boga moga bijaæe nada mnom.
Neh 2:9 I doåoh tako k upraviteljima s onu stranu Rijeke i dadoh im
kraljeva pisma. A kralj posla sa mnom çasnike i konjanike.
Neh 2:10 Kad to çu Sanbalat, Horonac, i sluga Tobija, Amonac, bi im
vrlo mrsko æto je doæao çovjek da se zauzme za dobro Izraelaca.
Odluka o obnovi jeruzalemskog zida
Neh 2:11 Stigavæi u Jeruzalem, ostadoh ondje tri dana.
Neh 2:12 Zatim ustah noøu, u pratnji nekoliko ljudi, nikomu ne povjerivæi
æto mi je Bog moj nadahnuo da uçinim za Jeruzalem; a nisam imao
druge œivotinje osim kljuseta na kojem sam jahao.
Neh 2:13 Iziåoh, dakle, noøu na Dolinska vrata i uputih se Zmajevskom
izvoru, a zatim prema Smetliænim vratima: razgledao sam jeruzalemski
zid gdje je bio razoren i vrata koja su bila spaljena.
Neh 2:14 Nastavio sam put prema Izvorskim vratima i Kraljevskom
ribnjaku, ali nisam naæao prolaza za œivotinju na kojoj sam jahao.
Neh 2:15 Uspeo sam se zato noøu uz Potok, i dalje razgledajuøi zid, i
ponovo sam uæao na Dolinska vrata. Tako sam se vratio,
Neh 2:16 a da savjetnici nisu primijetili kamo sam otiæao i æto sam uçinio.
Sve do sada nisam niæta rekao Œidovima: ni sveøenicima, ni velikaæima,
ni savjetnicima, ni drugima nadstojnicima.
Neh 2:17 Tada im rekoh: “Vidite u kakvoj smo nevolji: Jeruzalem je u
ruæevinama, a vrata mu spaljena. Hajte, sagradimo jeruzalemski zid da
viæe ne budemo izloœeni ruglu.”
Neh 2:18 I objasnih im kako je dobrostiva ruka Boga moga bila nada
mnom, a saopøih im i rijeçi koje mi kralj bijaæe rekao. “Ustanimo”,
povikaæe oni, “i gradimo!” I ukrijepiæe im se ruke na dobro djelo.
Neh 2:19 Na te vijesti poçeæe nam se rugati Sanbalat, Horonac, i sluga
Tobija, Amonac, i Geæem, Arapin. Prezirno su nam govorili: “Æto radite
ovdje? Hoøete li se pobuniti protiv kralja?”
Neh 2:20 Ali im ja odgovorih ovim rijeçima: “Nebeski øe nam Bog dati da
uspijemo. Mi, sluge njegove, ustasmo da gradimo. A vi nemate ni dijela,
ni prava, ni spomena u Jeruzalemu.”
Dragovoljni graditelji
Neh 3:1 Tada usta veliki sveøenik Elijaæib sa svojom braøom sveøenicima
te sagradiæe Ovçja vrata. Posvetiæe ih, postaviæe im krila i nastaviæe
graditi sve do kule Meaha i do Hananelove kule.
Neh 3:2 Kraj njih su gradili Jerihonci, a do njih je gradio Zakur, sin Imrijev.
Neh 3:3 Sinovi Hasnaini gradili su Riblja vrata, stavili dovratke, utvrdili
krila, stoœere i prijevornice.
Neh 3:4 Kraj njih je popravljao Merimot, sin Urije, sina Hakosova; a do
njega je popravljao Meæulam, sin Berekje, sina Meæezabelova; a do
njega je popravljao Sadok, sin Baanin.
Neh 3:5 Kraj njih su popravljali Tekoanci, ali su njihovi plemenitaæi odbili
da prignu æiju na sluœbu svojim gospodarima.
Neh 3:6 Stara vrata popravljali su Jojada, sin Paseahov, i Meæulam, sin
Besodjin. Oni su stavili dovratke, uçvrstili krila, stoœere i prijevornice.
Neh 3:7 A kraj njih obnavljahu Melatja Gibeonjanin, Jadon Meronoøanin
i ljudi iz Gibeona i Mispe, podloœnici upravitelja s onu stranu Rijeke.
Neh 3:8 A do njih je popravljao Uziel, Harhajin sin, zlatar, a do njega je
popravljao Hananija, jedan od pomastara: oni su utvrdili Jeruzalem sve
do Æirokog zida.

403
Neh 3:9 Do njih je popravljao Refaja, sin Hurov, glavar polovice
jeruzalemskog okruga.
Neh 3:10 A do njega je popravljao Jedaja, sin Harumafov, pred svojom
kuøom; a do njega je popravljao Hatuæ, sin Haæabnejin.
Neh 3:11 Malkija, sin Harimov, i Haæub, sin Pahat-Moabov, popravljali
su dio sve do Peøne kule.
Neh 3:12 A do njih je popravljao Æalum, sin Haloheæov, glavar polovice
okruga, on i njegovi sinovi.
Neh 3:13 Dolinska vrata popravljao je Hanum i stanovnici Zanoaha:
sagradili su ih, uçvrstili krila, stoœere i prijevornice i postavili tisuøu lakata
zida do Smetliænih vrata.
Neh 3:14 Smetliæna vrata popravljao je Malkija, sin Rekabov, glavar
bethakeremskog okruga, sa svojim sinovima: uçvrstili su krila, stoœere
i prijevornice.
Neh 3:15 Izvorska vrata popravljao je Æalum, sin Kol-Hozeov, glavar
nad mispanskim okrugom: sagradio ih je, pokrio ih, utvrdio vratna krila,
stoœere i prijevornice. On je popravio i zid kod ribnjaka Æiloaha, koji se
proteœe od Kraljevskog vrta do stepenica æto silaze iz Davidova grada.
Neh 3:16 Za njim je popravljao Nehemija, sin Azbukov, glavar nad polovicom
betsurskog okruga, sve do nasuprot Davidovim grobnicama i do
umjetnog ribnjaka i Vojarne.
Neh 3:17 Za njim su popravljali leviti: Rehum, sin Banijev; a do njega je
popravljao Haæabja, glavar nad polovicom keilskog okruga, za svoje
podruçje.
Neh 3:18 Do njih su popravljala njihova braøa: Bavaj, sin Henadadov,
glavar nad polovicom keilskog kotara;
Neh 3:19 a do njega Ezer, sin Jeæuin, glavar Mispe, popravljao je drugi
dio, suçelice usponu prema Oruœarnici na uglu.
Neh 3:20 Za njim je popravljao Baruk, sin Zabajev, i popravio je drugi
dio, od ugla do kuønih vrata velikog sveøenika Elijaæiba.
Neh 3:21 Za njim je popravljao Meremot, sin Urije, sina Hakosova, drugi
dio: od Elijaæibova kuønog ulaza do kraja Elijaæibove kuøe.
Neh 3:22 Za njima su radili na popravcima sveøenici koji su œivjeli u
Okruœju.
Neh 3:23 Za njima su pak popravljali Benjamin i Haæub suçelice svojim
kuøama. Za njima je popravljao Azarja, sin Ananijina sina Maaseje,
nasuprot svojoj kuøi.
Neh 3:24 Za njima je popravljao Binuj, sin Henadadov, drugi dio - od
Azarjine kuøe do ugla, do zidnog kruniæta.
Neh 3:25 Palal, sin Uzajev, popravljao je nasuprot uglu i kuli koja se
uzdiœe iznad Gornje kraljevske palaçe, a nalazi se prema dvoriætu
Tamnice. Za njim je Pedaja, sin Paroæev, popravljao
Neh 3:26 sve do Vodenih vrata, u smjeru istoka, i sve do pred Uzdignutu
kulu.
Neh 3:27 Za njima su popravljali Tekoanci drugi dio nasuprot velikoj
Uzdignutoj kuli, sve do Ofelskog zida.
Neh 3:28 Od Konjskih vrata popravljali su sveøenici, svaki nasuprot
svojoj kuøi.
Neh 3:29 Za njima je Sadok, sin Imerov, popravljao nasuprot svojoj
kuøi. Za njim je popravljao Æemaja, sin Æekanijin, çuvar Istoçnih vrata.
Neh 3:30 Za njim su Hananija, sin Æelemjin, i Hanun, æesti sin Salafov,
popravljali drugi dio. Za njima je popravljao Meæulam, sin Berekjin,
nasuprot svome stanu.
Neh 3:31 Za njim je Malkija, zlatar, popravljao sve do prebivaliæta netinaca
i trgovaca, nasuprot Nadgledniçkim vratima do Gornje dvorane
na zidnom kruniætu.
Neh 3:32 A zlatari su i trgovci popravljali izmeåu Gornje dvorane na
zidnom kruniætu do Ovçjih vrata.
Neh 3:33 Kad je Sanbalat çuo da gradimo zid, razljutio se. Bio je veoma
srdit, ismijavao je Œidove
Neh 3:34 i vikao je pred svojom braøom i samarijanskom vojskom: “Æto
poduzimaju ovi jadni Œidovi? Kane li moœda popraviti, œrtvovati i zavræiti
sve u jedan dan? Zar øe iz hrpe praha dozvati u œivot spaljeno kamenje?”
Neh 3:35 Tobija, Amonac, koji je bio uz njega, reçe: “Neka samo grade!
Ali popne li se lisica, sruæit øe im kamene zidove.”
Neh 3:36 Çuj, o Boœe naæ, kako nas preziru! Navrni njihove poruge na
njihovu glavu. Predaj ih kao plijen u zemlju ropstva.
Neh 3:37 Ne pokrivaj njihova bezakonja i grijeh njihov neka ne bude
izbrisan pred licem tvojim jer su se rugali graditeljima.
Neh 3:38 Tako smo gradili zid, koji je uskoro bio zavræen do pola visine.
Narod je imao oduæevljenja za rad.

404
Neh 4:1 Kad su Sanbalat, Tobija, Arapi, Amonci i Aædoåani çuli da
napreduje popravljanje jeruzalemskih zidova - jer su se poçele zatvarati
pukotine - veoma se raœestiæe.
Neh 4:2 Zakleæe se svi zajedno da øe napasti Jeruzalem i da øe nas
smesti.
Neh 4:3 Mi smo tada zazvali Boga naæega i postavljali smo dnevnu i
noønu straœu da bismo zaætitili grad.
Neh 4:4 A Œidovi govorahu: “Snage su nosaçima klonule, a ruæevina je
mnogo: neøemo nikada stiøi sagraditi zida!”
Neh 4:5 A naæi neprijatelji rekoæe: “Uvuøi øemo se meåu njih prije nego
æto doznaju i opaze nas: tada øemo ih poubijati i tako osujetiti pothvat!”
Neh 4:6 A kad bi doæli Œidovi koji œive kraj njih, po deset bi nas puta
upozoravali: “Idu protiv vas iz svih mjesta u kojima stanuju!”
Neh 4:7 Postavili smo se u nizinama, iza zida i na goletima; rasporedio
sam narod po rodovima, s maçevima, kopljima i lukovima.
Neh 4:8 Kad sam vidio kako se boje, ustao sam i objavio velikaæima,
odliçnicima i ostalom narodu ovo: “Ne bojte se ovih ljudi! Mislite na
Gospoda, velikoga i straænoga, i borite se za svoju braøu, za sinove i
køeri svoje, za œene i kuøe svoje!”
Neh 4:9 Kad su naæi neprijatelji çuli da smo obavijeæteni i da je Bog
osujetio njihovu osnovu, mogli smo se vratiti k zidu, svaki svome poslu.
Neh 4:10 Ali je od toga dana samo polovica mojih momaka obavljala
posao, a ostali su drœali koplja, ætitove, lukove i oklope, a glavari stajali
iza doma Judina,
Neh 4:11 koji je gradio zid. I nosaçi tereta drœali su oruœje: jednom je
rukom svaki radio svoj posao, a u drugoj mu bilo oruœje.
Neh 4:12 Svaki je od graditelja, dok je radio, nosio maç pripasan uz bok.
Trubaç je stajao kraj mene.
Neh 4:13 Rekao sam velikaæima, odliçnicima i ostalom narodu: “Posao
je velik i zamaæan, a mi se rasuli po zidu, daleko jedni od drugih:
Neh 4:14 skupite se oko nas na mjesto gdje çujete glas trube, a Bog naæ
borit øe se za nas.”
Neh 4:15 Tako smo obavljali posao od rane zore do prvih zvijezda.
Polovica je bila naoruœana kopljima.
Neh 4:16 U to sam vrijeme joæ rekao narodu: “Svaki sa svojim slugom
neka noøi u Jeruzalemu: po redu øemo noøu straœariti, a danju raditi.”
Neh 4:17 Ni ja, ni moja braøa, ni moji momci, ni straœari koji su me pratili
nismo skidali svojih haljina, svatko je drœao pri ruci svoje oruœje.
Druætvene poteækoøe za Nehemije - Obrana njegove uprave
Neh 5:1 Velika se vika digla meåu ljudima i œenama protiv njihove braøe
Œidova.
Neh 5:2 Jedni su govorili: “Zalaœemo svoje sinove i køeri da bismo mogli
nabaviti pæenice te jesti i œivjeti.”
Neh 5:3 Drugi su govorili: “Zalaœemo svoja polja, vinograde svoje i kuøe
svoje da bismo mogli nabaviti pæenice za vrijeme gladi.”
Neh 5:4 Drugi su opet govorili: “Moramo uzaimati novac na polja svoja
i vinograde da bismo mogli isplatiti kraljeve namete.
Neh 5:5 Tijelo je naæe kao tijelo braøe naæe, sinovi su naæi kao i njihovi,
a mi moramo predavati u ropstvo svoje sinove i køeri; meåu naæim
køerima neke su veø robinje! A mi ne moœemo niæta jer polja naæa i
vinograde drœe drugi.”
Neh 5:6 Razljutio sam se veoma kad sam çuo njihovu viku i te rijeçi.
Neh 5:7 Poæto sam u sebi promislio, prekorio sam velikaæe i odliçnike
rijeçima: “Vi nameøete teret svojoj braøi!” I sazvao sam protiv njih velik
zbor.
Neh 5:8 I rekao sam: “Mi smo, koliko smo mogli, otkupili svoju œidovsku
braøu koja bijahu prodana poganima. A sada vi prodajete svoju braøu
da bismo ih otkupili!” Svi su æutjeli i nitko nije odgovorio.
Neh 5:9 Nastavio sam: “Nije dobro to æto çinite. Ne treba li da hodite u
strahu Boga naæega da se tako uklonimo ruglu neprijateljskih naroda?
Neh 5:10 I ja, i moja braøa, i moji momci davali smo im novaca i œita. Ali
smo im dug oprostili.
Neh 5:11 Vratite im i vi joæ danas njihova polja, vinograde, maslinike i
kuøe njihove i oprostite im postotak u novcu, u œitu, u vinu, u ulju, æto ste
im ga nametnuli.”
Neh 5:12 A oni odgovoriæe: “Vratit øemo; neøemo od njih niæta traœiti.
Uçinit øemo kako si rekao.” Tada pozvah sveøenike i naredih neka se
zakunu da øe uçiniti kako su obeøali.
Neh 5:13 Zatim istresoh skute svoje odjeøe govoreøi: “Neka Bog ovako
istrese iz vlastite kuøe i imanja svakog çovjeka koji se ne bude drœao
ovog obeøanja! Tako bio istresen i ispraœnjen!” A sav zbor odgovori

405
“Amen!” hvaleøi Jahvu. I narod je uçinio prema ovom dogovoru.
Neh 5:14 I od dana kad mi je kralj naredio da budem upravitelj u zemlji
Judinoj, od dvadesete do trideset i druge godine kraljevanja Artakserksa,
za dvanaest godina ja i moja braøa nismo nikada jeli upraviteljskog kruha.
Neh 5:15 Ali prijaænji upravitelji, moji prethodnici, ugnjetavahu narod:
svakoga su dana od njega uzimali çetrdeset æekela srebra za kruh; i
njihove su sluge ugnjetavale narod. A ja nisam nikada tako çinio, zbog
straha Boœjega.
Neh 5:16 Çak sam se jednako drœao posla oko zida i nisam kupio ni
jedne njive! Svi su moji momci bili ondje okupljeni na poslu.
Neh 5:17 Za mojim su stolom jeli Œidovi i odliçnici, njih stotinu i pedeset
na broju, osim onih koji su k nama dolazili iz okolnih naroda.
Neh 5:18 Svakoga se dana o mom troæku pripremalo jedno goveçe,
æest biranih ovaca i peradi; svakih deset dana donosilo se obilje vina za
sve. A opet nisam nikada traœio upraviteljskog poreza na kruh, jer je
narod veø bio teæko optereøen.
Neh 5:19 Spomeni se, Boœe moj, za moje dobro svega æto sam uçinio
ovome narodu!
Spletke Nehemijinih neprijatelja - Svræetak zida
Neh 6:1 Kad su Sanbalat, Tobija, Geæem Arapin i ostali naæi neprijatelji
doçuli da sam obnovio zid i da nije u njemu ostalo pukotine - do toga
vremena nisam zapravo bio namjestio krila na vratima -
Neh 6:2 poruçiæe mi Sanbalat i Geæem: “Doåi da se sastanemo u Kefiri,
u Dolini ononskoj.” Ali su mi oni zlo mislili.
Neh 6:3 Zato sam im poslao glasnike s ovim odgovorom: “Zauzet sam
velikim poslom i ne mogu siøi: posao bi zastao kad bih ga ostavio da
doåem k vama!”
Neh 6:4 Çetiri su mi puta slali isti poziv i ja sam im odvraøao isti odgovor.
Neh 6:5 Tada, peti put, s istom nakanom, posla mi Sanbalat svoga slugu
s otvorenim pismom.
Neh 6:6 U njemu je pisalo: “Çuje se u narodima - a Gaæmu potvråuje -
da se ti i Œidovi spremate na bunu; zato da i gradiæ zid i da œeliæ postati
njihovim kraljem, kako vele.
Neh 6:7 I da si postavio proroke da proglase tvoj uspjeh u Jeruzalemu
i da kaœu: Judeja ima kralja! Sada øe ti glasovi stiøi kralju do uæiju: zato
doåi da se posavjetujemo.”
Neh 6:8 Ali sam mu ja odgovorio: “Niæta nije tako kao æto tvrdiæ; sve je
to samo izmiæljotina tvoga srca.”
Neh 6:9 Jer su nas oni htjeli uplaæiti govoreøi: “Klonut øe im ruke od
posla i neøe ga zavræiti nikada.” A ja sam, naprotiv, ukrijepio ruke svoje!
Neh 6:10 Poæao sam Æemaji, sinu Delaje, sina Mehetabelova, koji se
bijaæe zatvorio u svojoj kuøi. On mi objavi: “Naåimo se u Domu Boœjemu,
usred Hekala, i zatvorimo vrata Hekala jer øe doøi da te ubiju. Jest, joæ
noøas doøi øe da te ubiju!”
Neh 6:11 A ja odgovorih: “Zar da bjeœi çovjek kao æto sam ja? Koji çovjek,
meni sliçan, moœe uøi u Hekal i ostati œiv? Ne, ja ne idem.”
Neh 6:12 I tada razabrah: nije ga poslao Bog, nego mi je objavio
proroætvo, jer su ga Tobija i Sanbalat podmitili,
Neh 6:13 da bih, uplaæen, uçinio onako te sagrijeæio. To bi im posluœilo
da me ozloglase i da mi se rugaju!
Neh 6:14 Sjeti se, Boœe moj, Tobije i Sanbalata prema ovim njihovim
djelima, a i proroçice Noadje i ostalih proroka æto me htjedoæe uplaæiti.
Neh 6:15 Zid je zavræen dvadeset i petog Elula, za pedeset i dva dana.
Neh 6:16 A kad su çuli svi naæi neprijatelji i vidjeli svi pogani oko nas, bilo
je to çudo u oçima njihovim, jer su shvatili da je Bog naæ uçinio to djelo.
Neh 6:17 A onih dana mnogi su œidovski velikaæi çesto slali svoja pisma
Tobiji i mnoga su primali od Tobije.
Neh 6:18 Jer u Judeji bijahu mnogi s njime zakletvom povezani: ta bio
je u rodu sa Æekanijom, sinom Arahovim, i sinom njegovim Johananom,
koji je uzeo za œenu køer Meæulama, sina Berekjina.
Neh 6:19 I veliçali su preda mnom njegova djela, a njemu prenosili moje
rijeçi. Zato je Tobija i slao pisma da me uplaæi.
Neh 7:1 A kad je zid bio sagraåen i kad sam namjestio vratna krila,
postavljeni su çuvari na vratima i pjevaçi i leviti.
Neh 7:2 Upravu sam Jeruzalema povjerio Hananiju, svome bratu, i
Hananiji, zapovjedniku tvråave, jer je ovaj bio çovjek povjerenja i bojao
se Boga kao malo tko.
Neh 7:3 Rekao sam im: “Jeruzalemska vrata neka se ne otvaraju dok
sunce ne ogrije; a dok ono bude joæ visoko, neka ih zatvore i prebace
prijevornice. Treba postaviti straœe uzete izmeåu œitelja jeruzalemskih:
svakoga na njegovo mjesto, svakoga nasuprot njegovoj kuøi.

406
Neh 7:4 Grad je bio prostran i velik, ali je u njemu bilo malo stanovnika
jer nije bilo sagraåenih kuøa.
Neh 7:5 A Bog me moj nadahnuo te sam skupio velikaæe, odliçnike i
narod da se unesu u rodovnike. Tada sam naæao rodovnik onih koji su
se prije vratili. U njemu naåoh zapisano:
Neh 7:6 Evo ljudi iz pokrajine koji su doæli iz suœanjstva u koje ih bijaæe
odveo Nabukodonozor, babilonski kralj. Vratili su se u Jeruzalem i
Judeju, svaki u svoj grad.
Neh 7:7 Doæli su sa Zerubabelom, Jeæuom, Nehemijom, Azarjom,
Raamjom, Nahamanijem, Mordokajem, Bilæanom, Misperetom, Bigvajem,
Nehumom, Baanom. Broj ljudi naroda Izraelova:
Neh 7:8 Paroæevih sinova: dvije tisuøe stotinu sedamdeset i dva;
Neh 7:9 sinova Æefatjinih: tri stotine sedamdeset i dva;
Neh 7:10 Arahovih sinova: æest stotina pedeset i dva!
Neh 7:11 Pahat-Moabovih sinova, to jest Jeæuinih i Joabovih sinova:
dvije tisuøe osam stotina i osamnaest;
Neh 7:12 sinova Elamovih: tisuøu dvjesta pedeset i çetiri;
Neh 7:13 Zatuovih sinova: osam stotina çetrdeset i pet;
Neh 7:14 sinova Zakajevih: sedam stotina i æezdeset;
Neh 7:15 Binujevih sinova: æest stotina çetrdeset i osam;
Neh 7:16 sinova Bebajevih: æest stotina dvadeset i osam;
Neh 7:17 Azgadovih sinova: dvije tisuøe tri stotine dvadeset i dva;
Neh 7:18 sinova Adonikamovih: æest stotina æezdeset i sedam;
Neh 7:19 Bigvajevih sinova: dvije tisuøe æezdeset i sedam;
Neh 7:20 sinova Adinovih: æest stotina pedeset i pet;
Neh 7:21 Aterovih sinova, to jest od Ezekije: devedeset i osam;
Neh 7:22 sinova Haæumovih: trista dvadeset i osam;
Neh 7:23 Besajevih sinova: trista dvadeset i çetiri;
Neh 7:24 sinova Harifovih: stotinu i dvanaest;
Neh 7:25 Gibeonovih sinova: devedeset i pet;
Neh 7:26 ljudi iz Betlehema i Netofe: stotinu osamdeset i osam;
Neh 7:27 ljudi iz Anatota: stotinu dvadeset i osam;
Neh 7:28 ljudi iz Bet Azmaveta: çetrdeset i dva;
Neh 7:29 ljudi iz Kirjat Jearima, Kefire i Beerota: sedam stotina çetrdeset
i tri;
Neh 7:30 ljudi iz Rame i Gabe: æest stotina dvadeset i jedan;
Neh 7:31 ljudi iz Mikmasa: stotinu dvadeset i dva;
Neh 7:32 10:7 Zatim je objavljeno u Judeji i Jeruzale
Neh 7:33 ljudi iz Neba: pedeset i dva;
Neh 7:34 sinova drugoga Elama: tisuøu dvjesta pedeset i çetiri;
Neh 7:35 Harimovih sinova: trista dvadeset;
Neh 7:36 ljudi iz Jerihona: trista çetrdeset i pet;
Neh 7:37 ljudi iz Loda, Hadida i Onona: sedam stotina dvadeset i jedan;
Neh 7:38 sinova Senajinih: tri tisuøe devet stotina i trideset.
Neh 7:39 Sveøenika: sinova Jedajinih, to jest iz kuøe Jeæuine: devet
stotina sedamdeset i tri;
Neh 7:40 Imerovih sinova: tisuøu pedeset i dva;
Neh 7:41 sinova Faæhurovih: tisuøu dvjesta çetrdeset i sedam;
Neh 7:42 Harimovih sinova: tisuøu i sedamnaest.
Neh 7:43 Levita: Jeæuinih sinova, to jest Kadmielovih i Hodvinih: sedamdeset
i çetiri.
Neh 7:44 Pjevaça: Asafovih sinova: stotinu çetrdeset i osam.
Neh 7:45 Vratara: sinova Æalumovih, sinova Aterovih, sinova Talmonovih,
sinova Akubovih, Hatitinih sinova, sinova Æobajevih: stotinu
trideset i osam.
Neh 7:46 Netinaca: sinova Sihinih, sinova Hasufinih, sinova Tabaotovih,
Neh 7:47 sinova Kerosovih, sinova Sijajevih, sinova Fadonovih,
Neh 7:48 sinova Lebaninih, sinova Hagabinih, sinova Æalmajevih,
Neh 7:49 sinova Hananovih, sinova Gidelovih, sinova Gaharovih,
Neh 7:50 sinova Reajinih, sinova Resinovih, sinova Nekodinih,
Neh 7:51 sinova Gazamovih, sinova Uzinih, sinova Fasealovih,
Neh 7:52 sinova Besajevih, sinova Merinimovih, sinova Nefiæesimovih,
Neh 7:53 sinova Bakbukovih, sinova Hakufinih, sinova Harhurovih,
Neh 7:54 sinova Baslitovih, sinova Mehidinih, sinova Haræinih,
Neh 7:55 sinova Barkoæovih, sinova Sisrinih, sinova Tamahovih,
Neh 7:56 sinova Nasijahovih, sinova Hatifinih.
Neh 7:57 Sinova Salomonovih slugu: sinova Sotajevih, sinova
Soferetovih, sinova Feridinih,
Neh 7:58 sinova Jaalinih, sinova Darkonovih, sinova Gidelovih,
Neh 7:59 sinova Æefatjinih, sinova Hatilovih, sinova Pokeret-Sebajinih,
sinova Amonovih.

407
Neh 7:60 Svega netinaca i sinova Salomonovih slugu tri stotine
devedeset i dva.
Neh 7:61 Slijedeøi ljudi koji su doæli iz Tel Melaha, Tel Haræe, Keruba,
Adona i Imera nisu mogli dokazati da su njihove obitelji i njihov rod
izraelskog podrijetla:
Neh 7:62 sinovi Delajini, sinovi Tobijini, sinovi Nekodini: æest stotina
çetrdeset i dva.
Neh 7:63 A od sveøenika: sinovi Hobajini, sinovi Hakosovi, sinovi Barzilaja
- onoga koji se oœenio jednom od køeri Barzilaja Gileaåanina te
uzeo njegovo ime.
Neh 7:64 Ovi su ljudi traœili svoj zapis u rodovnicima, ali ga nisu mogli
naøi: bili su iskljuçeni iz sveøeniætva
Neh 7:65 i namjesnik im zabrani blagovati od svetinja sve dok se ne
pojavi sveøenik za Urim i Tumin.
Neh 7:66 Ukupno je na zboru bilo çetrdeset i dvije tisuøe tri stotine i
æezdeset osoba,
Neh 7:67 ne raçunajuøi njihove sluge i sluækinje, kojih bijaæe sedam
tisuøa tri stotine trideset i sedam. Bilo je i dvije stotine çetrdeset i pet
pjevaça i pjevaçica,
Neh 7:68 çetiri stotine trideset i pet deva i æest tisuøa sedam stotina i
dvadeset magaraca.
Neh 7:69 Pojedini glavari obitelji dadoæe priloge za gradnju. Namjesnik
je poloœio u riznicu tisuøu drahmi zlata, pedeset vrçeva, trideset
sveøeniçkih haljina.
Neh 7:70 Neki su od glavara obitelji dali u poslovnu riznicu dvadeset
tisuøa drahmi zlata i dvije tisuøe dvije stotine mina srebra.
Neh 7:71 A darova ostalog puka bilo je do dvadeset tisuøa drahmi zlata,
dvije tisuøe mina srebra i æezdeset i sedam sveøeniçkih haljina.
Neh 7:72 Sveøenici, leviti, vratari, pjevaçi, netinci i sav Izrael naseliæe
se svaki u svoj grad. A kada se pribliœio sedmi mjesec, veø su sinovi
Izraelovi bili u svojim gradovima.
Neh 8:1 Tada se skupi sav narod kao jedan çovjek na trg koji je pred
Vodenim vratima. Rekoæe knjiœevniku Ezri da donese knjigu Mojsijeva
zakona æto ga je Jahve dao Izraelu.
Neh 8:2 I prvoga dana sedmoga mjeseca sveøenik Ezra donese Zakon
pred zbor ljudi, œena i sviju koji su bili sposobni da ga razumiju.
Neh 8:3 Na trgu koji je pred Vodenim vratima poçeo je çitati knjigu, od
ranoga jutra do podneva, pred ljudima, œenama i pred onima koji su bili
zreli. Sav je narod pozorno sluæao knjigu Zakona.
Neh 8:4 Knjiœevnik Ezra stajaæe na drvenu besjediætu koje su podigli za
tu zgodu. Kraj njega stajahu: s desne strane Matitja, Æema, Anaja, Urija,
Hilkija i Maaseja, a s lijeve strane Pedaja, Miæael, Malkija, Haæum,
Haæbadana, Zaharija i Meæulam.
Neh 8:5 Ezra je otvorio knjigu naoçigled svemu narodu - jer je bio poviæe
od svega naroda - a kad ju je otvorio, sav narod ustade.
Neh 8:6 Tada Ezra blagoslovi Jahvu, Boga velikoga, a sav narod, podignutih
ruku, odgovori: “Amen! Amen!” Zatim su kleknuli i poklonili se
pred Jahvom, licem do zemlje.
Neh 8:7 A leviti Jeæua, Bani, Æerebja, Jamin, Akub, Æabtaj, Hodija,
Maaseja, Kelita, Azarja, Jozabad, Hanan i Pelaja objaænjavahu Zakon
narodu, a narod stajaæe na svome mjestu.
Neh 8:8 I çitahu iz knjige Boœjeg zakona po odlomcima i razlagahu
smisao da narod moœe razumjeti æto se çita.
Neh 8:9 Potom namjesnik Nehemija, i sveøenik i knjiœevnik Ezra, i leviti
koji pouçavahu narod rekoæe svemu narodu: “Ovo je dan posveøen
Jahvi, Bogu vaæemu! Ne tugujte, ne plaçite!” Jer sav narod plakaæe
sluæajuøi rijeçi Zakona.
Neh 8:10 I joæ im reçe Nehemija: “Poåite i jedite masna jela, i pijte slatko,
i poæaljite dio onima koji nemaju niæta pripremljeno, jer ovo je dan
posveøen naæem Gospodu. Ne œalostite se: radost Jahvina vaæa je jakost.”
Neh 8:11 I leviti umirivahu sav narod govoreøi: “Umirite se: ovaj je dan
svet. Ne tugujte!”
Neh 8:12 I ode sav narod da jede i pije, i da æalje obroke, i da slavi veliko
slavlje: jer su shvatili rijeçi koje su im objavljene.
Neh 8:13 Drugog dana skupiæe se glavari obitelji svega naroda, sveøenici
i leviti oko knjiœevnika Ezre da prouçe rijeçi Zakona.
Neh 8:14 I naåoæe napisano u Zakonu æto ga je Jahve naredio preko
sluge Mojsija: “Sinovi Izraelovi neka borave pod sjenicama za sveçanosti
u sedmom mjesecu.”
Neh 8:15 Çim su çuli, proglasiæe u svim svojim gradovima i u Jeruzal-

408
emu: “Idite u goru i donesite granja maslinova i granja divlje masline,
mirtovih i palmovih grana i granja ostaloga lisnatog drveøa da naçinimo
sjenice, kako je propisano.”
Neh 8:16 I ode narod i donese granja i naçiniæe sjenice, svaki na svom
krovu i svojim dvoriætima, u predvorjima Doma Boœjega, na trgu kod
Vodenih vrata i na onom kod Efrajimovih vrata.
Neh 8:17 Sav zbor onih koji su se vratili iz suœanjstva naçini sjenice i
boravili su u njima - Izraelci nisu toga çinili od vremena Joæue, sina
Nunova, sve do toga dana. I bila je veoma velika radost.
Neh 8:18 Ezra je çitao knjigu Zakona Boœjeg svakog dana, od prvoga
do posljednjega. Sedam se dana svetkovao blagdan, a osmoga je dana
bio sveçani zbor, kako je propisano.
Neh 9:1 Dvadeset i çetvrtoga dana toga mjeseca skupiæe se Izraelci na
post, u pokorniçkim vreøama i posuti praæinom.
Neh 9:2 Rod se Izraelov odvojio od svih tuåinaca: pristupili su i ispovijedali
svoje grijehe i bezakonja svojih otaca.
Neh 9:3 Stajali su, svatko na svome mjestu, i çitali knjigu Zakona Jahve,
Boga svoga, çetvrtinu dana; za druge su çetvrtine ispovijedali svoje
grijehe i klanjali se Jahvi, Bogu svome.
Neh 9:4 A Jeæua, Bani, Kadmiel, Æebanija, Buni, Æerebja, Bani i Kenani,
popevæi se na poviæe mjesto za levite, vapili su snaœnim glasom
Jahvi, Bogu svome.
Neh 9:5 I govorahu leviti Jeæua, Kadmiel, Bani, Haæabneja, Æerebja,
Hodija, Æebanija i Petahja:
“Ustanite, blagoslivljajte Jahvu, Boga naæega! Blagoslovljen da si,
Jahve, Boœe naæ, odvijeka dovijeka! I neka je blagoslovljeno tvoje Ime
slavno, iznad svakog blagoslova i hvale uzviæeno.
Neh 9:6 Ti si, Jahve, Jedini! Ti si stvorio nebo, i nebesa nad nebesima,
i vojsku njihovu, zemlju i sve æto je na njoj, mora i æto je u njima. Ti sve
to oœivljavaæ, i vojske se nebeske tebi klanjaju.
Neh 9:7 Ti si, Jahve, Bog, koji si Abrama izabrao, iz Ura kaldejskoga
njega izveo i dao mu ime Abraham.
Neh 9:8 Vjerno si srce njegovo pred sobom naæao i Savez s njim sklopio
da øeæ mu dati zemlju kanaansku, i hetitsku i amorejsku, i periœansku,
jebusejsku i girgaæansku, njemu i potomstvu njegovu. I svoja si obeøanja
ispunio, jer si pravedan.
Neh 9:9 Nevolju si otaca naæih u Egiptu vidio, i vapaj si njihov çuo kraj
Mora crvenoga.
Neh 9:10 Znacima si se i çudesima obori ona faraona i na sve sluge
njegove, i na sav narod zemlje njegove; jer znao si kolika je bila protiv
njih drskost njihova. Sebi si ime stekao koje do danas traje.
Neh 9:11 More si pred njima razdvojio: preæli su usred mora po suhu. U
dubine si utopio progonitelje njihove kao kamen meåu vode silovite.
Neh 9:12 Stupom oblaka danju si ih vodio, a noøu si stupom ognjenim
svijetlio im po putu kojim su hodili.
Neh 9:13 Na goru si Sinajsku siæao i s neba im govorio; i dao si im
pravedne naredbe, çvrste zakone, zapovijedi izvrsne i uredbe.
Neh 9:14 Ti si im objavio svoju svetu subotu, zapovijedi, naredbe i Zakon
si im propisao po glasu sluge svoga Mojsija.
Neh 9:15 S neba si ih hranio kruhom za njihove gladi, za njihovu si œeå
iz stijene vodu izveo. Ti si im zapovjedio da poåu zaposjesti zemlju za
koju si se zakleo da øeæ im dati.
Neh 9:16 Ali se oni i oci naæi uzjoguniæe, vratove ukrutiæe i zapovijedi
tvojih nisu sluæali.
Neh 9:17 Posluænost su odbili, zaboravili çudesa æto si ih za njih uçinio;
ukrutili su vratove, a u glavu uvrtjeli da u ropstvo se svoje vrate, u Egipat.
Ali ti si Bog opraætanja, milosrdan i blag, na gnjev si spor, a u milosråu
velik: i nisi ih ostavio!
Neh 9:18 Çak su naçinili tele saliveno, ‘To bog je tvoj’, rekoæe, ‘koji te
izveo iz Egipta!’ I teæko su hulili,
Neh 9:19 a ti u beskrajnom milosråu nisi ih napuætao u pustinji: stup se
oblaka nije pred njima skrivao, danju ih je putem vodio, a stup je plameni
noøu pred njima svijetlio putem kojim su hodili.
Neh 9:20 Dao si im svoga Duha dobrog da ih nauçiæ mudrosti, mane
svoje nisi uskratio njihovim ustima, i u œeåi si im vode pruœio.
Neh 9:21 Çetrdeset godina krijepio si ih u pustinji: niæta im nije
nedostajalo: niti im se odijelo deralo, niti su im noge oticale.
Neh 9:22 I dao si im kraljevstva i narode i razdijelio ih granicama: zaposjeli
su zemlju Sihona, kralja heæbonskoga, i zemlju Oga, kralja baæanskoga.
Neh 9:23 I sinove si im umnoœio kao zvijezde nebeske, i u zemlju si ih
doveo

409
za koju si rekao njihovim ocima da øe uøi u nju i zaposjesti je.
Neh 9:24 Sinovi su uæli i pokorili zemlju, a ti si pred njima svladao
stanovnike zemlje, Kanaance, i predao si u ruke njihove kraljeve i narode
zemlje da rade s njima æto ih je volja;
Neh 9:25 osvojili su gradove tvrde i zemlju plodnu i naslijedili kuøe pune
svakog dobra, isklesane zdence, vinograde, maslinike i mnogo plodnog
drveøa: jeli su, sitili se i debljali i uœivali u velikoj dobroti tvojoj.
Neh 9:26 Ali su se bunili i odvrgli tebe, i Zakon su tvoj bacili za leåa,
ubijali su proroke, koji su ih obraøali da se tebi vrate, i grdno su hulili.
Neh 9:27 U ruke si ih tada predao osvajaçima, koji su ih tlaçili. A u vrijeme
muke svoje tebi su vapili i ti si ih s neba usliæio i u velikoj dobroti svojoj
slao si im izbavitelje, koji su ih iz ruku tlaçitelja njihovih izbavljali.
Neh 9:28 Ali çim bi se smirili, opet su pred tobom zlo çinili, a ti si ih puætao
u ruke neprijatelja njihovih, koji su ih muçili. I opet su k tebi vapili i ti si ih
s neba usliæio: u milosråu svojem mnogo si ih puta izbavio.
Neh 9:29 Ti si ih opominjao da se vrate tvome Zakonu: ali se oni
uzjoguniæe,
nepokorni tvojim zapovijedima; grijeæili su protiv naredaba tvojih, a çovjek
œivi kad ih obdrœava. Leåa su izvlaçili, æije ukruøivali i nisu sluæali.
Neh 9:30 Mnogo si godina bio strpljiv s njima i svojim si ih Duhom opominjao
po sluœbi svojih proroka; no nisu sluæali. Tada si ih predao u ruke naroda
zemaljskih.
Neh 9:31 U velikom milosråu svojem ti ih nisi uniætio, ni ostavio ih nisi, jer
si ti Bog milostiv i pun samilosti.
Neh 9:32 A sada, o Boœe naæ, veliki Boœe, jaki i straæni, koji çuvaæ Savez
i dobrohotnost, neka ne bude pred licem tvojim neznatna sva ova nevolja
koja je snaæla nas, kraljeve naæe i knezove, sveøenike i proroke naæe,
oçeve naæe i sav narod tvoj od vremena asirskih kraljeva pa do danas.
Neh 9:33 Ti si pravedan u svemu æto nas je snaælo, jer si ti pokazao
vjernost,
a mi zloøu svoju.
Neh 9:34 Kraljevi naæi i knezovi, sveøenici i oci naæi nisu vræili Zakona
tvoga,
nisu osluækivali naredaba tvojih i opomena koje si im davao.
Neh 9:35 Premda su bili u svom kraljevstvu, u velikim dobrima koja si im
çinio,
u prostranoj i plodnoj zemlji koju si im dao, oni ti nisu sluœili i od svojih zlih
djela nisu se odvraøali.
Neh 9:36 Mi smo danas, evo, robovi i u zemlji koju si bio dao ocima
naæim da uœivaju njene plodove i njena dobra, evo u njoj mi robujemo.
Neh 9:37 Njeni obilni prihodi idu kraljevima koje si nam postavio zbog
grijeha
naæih, i gospodare oni po volji svojoj tjelesima naæim i stokom naæom.
Ah, u velikoj smo nevolji!
Obveze zajednice
Neh 10:1 I zbog svega toga obvezujemo se pismeno na vjernost.” Na
zapeçaøenoj ispravi stajala su imena naæih knezova, levita i sveøenika
...
Neh 10:2 Na zapeçaøenoj ispravi su bili: namjesnik Nehemija, sin Hakalijin,
i Sidkija,
Neh 10:3 Seraja, Azarja, Jeremija,
Neh 10:4 Paæhur, Amarja, Malkija,
Neh 10:5 Hatuæ, Æebanija, Maluk,
Neh 10:6 Harim, Meremot, Obadja,
Neh 10:7 Daniel, Gineton, Baruk,
Neh 10:8 Meæulam, Abija, Mijamin,
Neh 10:9 Maazja, Bilgaj, Æemaja - to su sveøenici.
Neh 10:10 Zatim leviti: Jeæua, sin Azanijin, Binuj, od sinova Henadadovih
- Kadmiel,
Neh 10:11 i braøa njihova: Æekanija, Hodija, Kelita, Pelaja, Hanan,
Neh 10:12 Mika, Rehob, Haæabja,
Neh 10:13 Zakur, Æerebja, Æebanija,
Neh 10:14 Hodija, Bani, Beninu.
Neh 10:15 Glavari naroda: Paroæ, Pahat Moab, Elam, Zatu, Bani,
Neh 10:16 Buni, Azgad, Bebaj,
Neh 10:17 Adonija, Bigvaj, Adin,
Neh 10:18 Ater, Ezekija, Azur,
Neh 10:19 Hodija, Haæum, Besaj,
Neh 10:20 Harif, Anatot, Nebaj,
Neh 10:21 Magpijaæ, Meæulam, Hazir,

410
Neh 10:22 Meæezabel, Sadok, Jadua,
Neh 10:23 Pelatja, Hanan, Anaja,
Neh 10:24 Hoæea, Hananija, Haæub,
Neh 10:25 Haloheæ, Pilha, Æobek,
Neh 10:26 Rehum, Haæabna, Maaseja,
Neh 10:27 Ahija, Hanan, Anan,
Neh 10:28 Maluk, Harim, Baana.
Neh 10:29 ... ali i ostali narod, sveøenici, leviti - vratari, pjevaçi, netinci
- i svi koji su se prema Zakonu Boœjem odvojili od zemaljskih naroda, a
i njihove œene, sinovi i køeri, svi koji su bili sposobni da razumiju,
Neh 10:30 prikljuçili su se svojoj braøi i glavarima te su se obvezali
prisegom i zakletvom da øe stupati prema Zakonu Boœjem, koji je dan
po rukama Mojsija, sluge Boœjega, i da øe drœati i vræiti sve zapovijedi
Jahve, Boga naæega, njegove naredbe i zakone.
Neh 10:31 I osobito: da neøemo davati svojih køeri narodima zemaljskim
i njihovih køeri neøemo uzimati svojim sinovima.
Neh 10:32 I ako narodi zemlje donesu na prodaju robu ili kakvo god œito
u dan subotnji, mi niæta neøemo od njih kupovati u subotu ni u drugi
posveøeni dan. Svake sedme godine ostavljat øemo zemlju da poçine
i otpuætati dugove svake ruke.
Neh 10:33 Uzeli smo kao obvezu: da øemo svake godine davati treøinu
æekela za bogosluœje u Domu Boga svojega:
Neh 10:34 za postavljeni kruh, za trajne prinosnice i za svagdanje
paljenice, za œrtve subotnje, mladog mjeseca, blagdanske i za okajnice,
da se pomiri Izrael; i za svaku sluœbu u Domu Boga naæega.
Neh 10:35 Mi sveøenici, leviti i narod bacili smo œdrijeb za prinos drva
koja treba da odreåenog dana svake godine prema svojim obiteljima
donosimo u Dom Boga naæega za vatru na œrtveniku Jahve, Boga
naæega, kako je zapisano u Zakonu;
Neh 10:36 da øemo svake godine donositi u Dom Jahvin prvine od
plodova zemlje i prve plodove svakoga drveta
Neh 10:37 i prvoroåene sinove i prvine svoje stoke, kako je to pisano u
Zakonu - prvine od krupne i sitne stoke neka se odnose u Dom Boga
naæega, jer su odreåene sveøenicima koji sluœe u Domu Boga naæega.
Neh 10:38 Povrh toga prvine svojih naøava, plodova svakog drveta,
novoga vina i ulja nosit øemo sveøenicima u sobe Doma Boga naæega;
a desetinu od svoje zemlje levitima, jer leviti uzimaju desetinu u svim
mjestima gdje radimo.
Neh 10:39 Sveøenik, sin Aronov, neka prati levite kad skupljaju desetinu.
Leviti neka donose desetinu desetine u Dom Boga naæega, u sobe
riznice,
Neh 10:40 jer su onamo duœni, Izraelci i leviti donositi prinos od œita, vina
i ulja. Ondje se nalaze posude svetiæta, sveøenici u sluœbi, vratari i pjevaçi.
Neøemo viæe zanemarivati Doma Boga svojega.
Neh 11:1 Tada se nastaniæe knezovi narodni u Jeruzalemu. Ostali je
narod bacao œdrijeb da od svakih deset ljudi izaåe jedan koji øe stanovati
u svetom gradu Jeruzalemu, dok øe ostalih devet ostati u drugim
gradovima.
Neh 11:2 I narod je blagoslovio sve ljude koji su dragovoljno htjeli œivjeti
u Jeruzalemu.
Neh 11:3 A evo glavara pokrajinskih koji su se nastanili u Jeruzalemu i
po gradovima Judeje. Izrael, sveøenici, leviti, netinci i sinovi Salomonovih
slugu nastanili su se u svojim gradovima, svaki na svome posjedu.
Neh 11:4 U Jeruzalemu se nastaniæe sinovi Judini i sinovi Benjaminovi.
Od sinova Judinih: Ataja, sin Uzije, sina Zaharijina, sina Amarjina, sina
Æefatjina, sina Mahalalelova, od sinova Faresovih;
Neh 11:5 Maaseja, sin Baruha, sina Kol-Hozea, sina Hazaje, sina Adaje,
sina Jojariba, sina Zaharije, sina Æelina.
Neh 11:6 Svega je bilo Faresovih sinova u Jeruzalemu çetiri stotine
æezdeset i osam ljudi sposobnih za boj.
Neh 11:7 Evo Benjaminovih sinova: Salu, sin Meæulama, sina Joedova,
sina Pedajina, sina Kolajina, sina Maasejina, sina Itielova, sina Jeæajina,
Neh 11:8 i braøa njegova: sposobnih za boj devet stotina dvadeset i
osam.
Neh 11:9 Joel, sin Zikrijev, bio je njihov zapovjednik, i Juda, sin Hasenuin,
drugi upravitelj grada.
Neh 11:10 Od sveøenika: Jedaja, Jojarib, Jakin,
Neh 11:11 Seraja, sin Hilkije, sina Meæulama, sina Sadoka, sina Merajota,
sina Ahituba, predstojnik Doma Boœjega, i
Neh 11:12 njihova braøa koja su vræila sluœbu u Domu: osam stotina
dvadeset i dvojica; i Adaja, sin Jerohama, sina Pelalije, sina Amsija,

411
sina Zaharije, sina Paæhura, sina Malkijina,
Neh 11:13 i njegova braøa, glavari obitelji: dvjesta çetrdeset i dvojica; i
Amasaj, sin Azarela, sina Ahzaja, sina Meæilemota, sina Imerova,
Neh 11:14 i njihove braøe, sposobnih za boj: stotinu dvadeset i osam.
Zapovjednik nad njima bio je Zabdiel, sin Hagedolimov.
Neh 11:15 Od levita: Æemaja, sin Haæuba, sina Azrikama, sina Haæabje,
sina Bunijeva;
Neh 11:16 i Æabtaj i Jozabad, od glavara levitskih, za nadzor vanjskih
poslova Doma Boœjega;
Neh 11:17 i Matanija, sin Miheja, sina Zabdijeva, sina Asafova, koji je
ravnao psalmima, poçinjao zahvale i molitve; i Bakbukja, drugi meåu
svojom braøom; i Abda, sin Æamue, sina Galala, sina Jedutunova.
Neh 11:18 Svega je levita bilo u Svetom gradu: dvjesta osamdeset i
çetiri.
Neh 11:19 A vratari: Akub, Talmon i njihova braøa koja su çuvala straœu
na vratima: stotinu sedamdeset i dva.
U ostalim gradovima
Neh 11:20 A ostali Izraelci, sveøenici i leviti, nastaniæe se u svim
gradovima Judeje, svaki na svojoj baætini i po naseljima u njihovim
poljima.
Neh 11:21 Netinci su stanovali u Ofelu; Siha i Giæpa bijahu na çelu netinaca.
Neh 11:22 Predstojnik je levitima u Jeruzalemu bio Uzi, sin Banija, sina
Haæabje, sina Matanije, sina Mihejina. On je bio od sinova Asafovih, koji
su bili pjevaçi za sluœbu Doma Boœjega.
Neh 11:23 Jer je za njih bila kraljeva zapovijed i uredba za svakodnevnu
sluœbu.
Neh 11:24 Petahja, sin Meæezabelov, od sinova Zeraha, sina Judina,
bio je kraljev povjerenik za sve poslove s narodom.
Neh 11:25 Od sinova Judinih nastanili su se u Kirjat Haarbi i njezinim
zaseocima, u Dibonu i njegovim zaseocima, u Jekabseelu i njegovim
naseljima,
Neh 11:26 u Jesui, u Moladi, u Bet Peletu,
Neh 11:27 u Hasar Æualu, u Beer Æebi i u njenim zaseocima,
Neh 11:28 u Siklagu, u Mekoni i njenim zaseocima,
Neh 11:29 u En Rimonu, u Sori, u Jarmutu,
Neh 11:30 Zanoahu, Adulamu i njihovim naseljima; u Lakiæu i njegovim
poljima, u Azeki i njenim zaseocima: tako su se naselili od Beer Æebe
sve do Hinomske doline.
Neh 11:31 Benjaminovi sinovi œivljahu u Gebi, Mikmasu, Aju i Betelu i u
njihovim zaseocima,
Neh 11:32 u Anatotu, Nobu, Ananiji,
Neh 11:33 Hasoru, Rami, Gitajimu,
Neh 11:34 Hadidu, Seboimu, u Nebalatu,
Neh 11:35 Lodu, Ononu i u Dolini rukotvoraca.
Neh 11:36 Skupine levita nalazile su se u Judi i Benjaminu.
Sveøenici i leviti, povratnici iz suœanjstva
Neh 12:1 Ovo su sveøenici i leviti koji su doæli sa Zerubabelom, sinom
Æealtielovim, i Jeæuom: Seraja, Jeremija, Ezra,
Neh 12:2 Amarja, Maluk, Hatuæ,
Neh 12:3 Æekanija, Rehum, Meremot,
Neh 12:4 Ido, Gineton, Abija,
Neh 12:5 Mijamin, Maadja, Bilga,
Neh 12:6 Æemaja, Jojarib, Jedaja,
Neh 12:7 Salu, Amok, Hilkija i Jedaja. To su bili glavari sveøeniçki i
njihova braøa za Jeæuina vremena.
Neh 12:8 A leviti: Jeæua, Binuj, Kadmiel, Æerebja, Juda i Matanija - ovaj
potonji i njegova braøa ravnali su hvalospjevima.
Neh 12:9 Bakbukja i Uni i braøa njihova izmjenjivali su se s njima u
sluœbi.
Rodoslovlje velikih sveøenika
Neh 12:10 Jeæua rodi Jojakima; Jojakim rodi Elijaæiba, a Elijaæib Jojadu;
Neh 12:11 Jojada rodi Jonatana, a Jonatan rodi Jaduu.
Sveøenici i leviti u vrijeme velikog sveøenika Jojakima
Neh 12:12 U Jojakimovo vrijeme glavari sveøeniçkih obitelji bijahu:
Serajine obitelji Meraja; Jeremijine Hananja;
Neh 12:13 Ezrine Meæulam; Amarjine Johanan;
Neh 12:14 Malukove Jonatan; Æebanijine Josip;
Neh 12:15 Harimove Adna; Meremotove Helkaj;
Neh 12:16 Idove Zaharija; Ginetonove Meæulam;
Neh 12:17 Abijine Zikri; Minjaminove ...; obitelji Moadjine Piltaj;

412
Neh 12:18 Bilgine Æamua; Æemajine Jonatan;
Neh 12:19 Jojaribove Matenaj; Jedajine Uzi;
Neh 12:20 Saluove Kelaj; Amokove Eber;
Neh 12:21 Hilkijine Haæabja; Jedajine Netanel.
Neh 12:22 U vrijeme Elijaæiba, Jojade, Johanana i Jadue bili su popisani
glavari levitskih obitelji i sveøenici sve do kraljevanja Darija Perzijanca.
Neh 12:23 Sinovi Levijevi: glavari obitelji bili su zabiljeœeni u Knjizi
ljetopisa, do vremena Johanana, sina Elijaæibova.
Neh 12:24 Glavari levitski bili su: Haæabja, Æerebja, Jeæua, Binuj, Kadmiel,
a njihova braøa, koja su stajala prema njima da pjevaju
naizmjeniçno pohvale i zahvalnice prema uredbama Davida, Boœjeg
çovjeka,
Neh 12:25 bijahu: Matanija, Bakbukja i Obadja. A Meæulam, Talmon i
Akub, vratari, çuvali su straœu kod skladiæta blizu vrata.
Neh 12:26 Ti su œivjeli u vrijeme Jojakima, sina Jeæue, sina Josadakova,
i u vrijeme upravitelja Nehemije i knjiœevnika sveøenika Ezre.
Posveta jeruzalemskog zida
Neh 12:27 Kad je bila posveta jeruzalemskoga zida, potraœili su levite
svugdje gdje su stanovali da ih dovedu u Jeruzalem te proslave posvetu
radoæøu, zahvalnicama i pjesmom uz cimbale, harfe i citre.
Neh 12:28 I skupiæe se pjevaçi, sinovi Levijevi, iz kraja oko Jeruzalema,
iz netofatskih sela,
Neh 12:29 iz Bet Hagilgala, iz Gebe i polja Azmaveta: jer su pjevaçi sebi
sagradili sela oko Jeruzalema.
Neh 12:30 Sveøenici i leviti oçistili su sebe, a zatim su oçistili narod,
vrata i zid.
Neh 12:31 Tada sam izveo judejske knezove na zid i sastavio dva velika
zbora. Prvi je iæao desno niza zid, prema Smetliænim vratima;
Neh 12:32 za njima su iæli Hoæaja i polovina judejskih knezova -
Neh 12:33 Azarja, Ezra i Meæulam,
Neh 12:34 Juda, Benjamin, Æemaja i Jeremija,
Neh 12:35 a od sveøeniçkih sinova s trubljama: Zaharija, sin Jonatana,
sina Æemaje, sina Matanije, sina Mikaje, sina Zakura, sina Asafa,
Neh 12:36 s braøom njihovom Æemajom, Azarelom, Milalajem, Gilalajem,
Maajem, Netanelom, Judom, Hananijem, s glazbalima Davida,
Boœjega çovjeka. A Ezra, knjiœevnik, iæao je pred njima.
Neh 12:37 Kod Izvorskih vrata popeli su se njima nasuprot kraj stepenica
Davidova grada, zidnim usponom od Davidove palaçe sve do
Vodenih vrata na istoku.
Neh 12:38 Drugi zbor, a za njim ja i polovica narodnih knezova, iæao je
nalijevo zidom i Peøkom kulom sve do Trœnog zida,
Neh 12:39 pa onda iznad Efrajimovih vrata, Starih vrata, Ribljih vrata,
Hananelove kule, kule Meaha, sve do Ovçjih vrata. Zaustavili su se kod
Zatvorskih vrata.
Neh 12:40 Potom su oba zbora zauzela mjesto u Domu Boœjem. Tako
i ja i sa mnom polovica odliçnika,
Neh 12:41 sveøenici Elijakim, Maaseja, Minjamin, Mikaja, Elijoenaj,
Zaharija, Hananija s trubama,
Neh 12:42 zatim Maaseja, Æemaja, Eleazar, Uzi, Johanan, Malkija, Elam
i Ezer. Pjevaçi su pjevali pod ravnanjem Jizrahjinim.
Neh 12:43 Toga su dana prinesene velike œrtve, ljudi su dali oduæka
radosti, jer ih je Bog ispunio velikom radoæøu, veselile se i œene i djeca.
I radost Jeruzalema çula se nadaleko.
Neh 12:44 U to su vrijeme postavljeni ljudi da nadziru spremiæta prinosa,
prvina, desetina i da s polja uz gradove skupljaju dijelove koje Zakon
dodjeljuje sveøenicima i levitima. Jer su se Judejci radovali sveøenicima
i levitima koji su bili u sluœbi.
Neh 12:45 Oni su vræili sluœbu Bogu svome i sluœbu oçiæøenja - kao i
pjevaçi i vratari - prema odredbi Davida i njegova sina Salomona.
Neh 12:46 Jer od Davidovih i Asafovih dana, od davnine, postoje pjevaçki
glavari i pjesme pohvalne i zahvalnice Bogu.
Neh 12:47 Zato je sav Izrael u vrijeme Zerubabela i u Nehemijino vrijeme
dan za danom davao dijelove odreåene za pjevaçe i vratare. Davali su
levitima posveøene darove, a leviti su davali sinovima Aronovim.
Neh 13:1 U ono vrijeme çitala se narodu knjiga Mojsijeva i ondje se
naælo zapisano da Amonac i Moabac ne smiju nikada uøi u zbor Boœji,
Neh 13:2 jer nisu sinovima Izraelovima izaæli u susret s kruhom i vodom,
nego su çak najmili protiv njih Bileama da ih prokune, ali je naæ Bog
obratio kletvu u blagoslov.
Neh 13:3 Kad su çuli Zakon, iskljuçili su iz Izraela sve strance.
Drugo Nehemijino poslanje

413
Neh 13:4 A prije toga sveøenik Elijaæib, postavljen nad sobama Doma
Boga naæega, bijaæe svom roåaku Tobiji
Neh 13:5 uredio prostranu sobu gdje su se prije ostavljali prinosi, tamjan,
posuåe, desetine œita, vina i ulja, odreåene za levite, pjevaçe i vratare,
i doprinosi za sveøenike.
Neh 13:6 U to vrijeme nisam bio u Jeruzalemu, jer sam trideset i druge
godine babilonskog kralja Artakserksa otiæao kralju; ali poslije nekog
vremena izmolio sam u kralja
Neh 13:7 da se mogu vratiti u Jeruzalem. Tada doznadoh za zlo djelo
æto ga uçini Elijaæib uredivæi Tobiji sobu u predvorjima Doma Boœjega.
Neh 13:8 To me veoma rasrdilo: izbacih iz sobe sav namjeætaj Tobijina
stana
Neh 13:9 i naredih da se sobe oçiste, zatim unesoh onamo posuåe
Doma Boœjega, prinose i tamjan.
Neh 13:10 Doznadoh i to da levitima nisu davali njihovih dijelova i da su
se i leviti i pjevaçi, odreåeni za sluœbu, razbjeœali svaki u svoje polje.
Neh 13:11 I prekorih odliçnike i rekoh: “Zaæto je zapuæten Dom Boœji?”
Zatim skupih levite i pjevaçe i vratih ih k njihovim sluœbama.
Neh 13:12 Tada je sva Judeja donosila u spremiæta desetinu œita, vina
i ulja.
Neh 13:13 Nad spremiætima postavio sam sveøenika Æelemju,
knjiœevnika Sadoka i levita Pedaju, a uz njih Hanana, sina Zakura, sina
Matanijina. Njih su smatrali pouzdanima; njihova je duœnost bila da dijele
svojoj braøi.
Neh 13:14 Zato, sjeti se mene, Boœe moj: ne prezri mojih poboœnih djela
koja uçinih za Dom Boga svoga i za sluœbu u njemu.
Neh 13:15 U ono sam vrijeme vidio u Judeji ljude koji gaze u tijescima
u dan subotnji; drugi su nosili snopove œita, tovarili na magarce vino,
groόe, smokve i svakojake terete da ih u dan subotnji unesu u Jeruzalem.
I prekorih ljude æto u taj dan prodaju œiveœ.
Neh 13:16 A Tirci koji su œivjeli u Jeruzalemu donosili su onamo ribu i
svakovrsnu robu da je prodaju Œidovima u subotu.
Neh 13:17 Prekorih judejske velikaæe i rekoh im: “Kakvo to zlo djelo
çinite i oskvrnjujete dan subotnji?
Neh 13:18 Nisu li tako çinili i vaæi oci te je Bog naæ doveo svu ovu nesreøu
na nas i na ovaj grad? A zar vi œelite umnaœati gnjev protiv Izraela skvrneøi
subotu?”
Neh 13:19 I zapovjedih joæ da uoçi subote, kad se mrak spusti na jeruzalemska
vrata, zatvore njihova krila i rekoh neka se ne otvaraju do iza
subote! Postavio sam nekoliko svojih momaka na vrata da se ne unosi
nikakav tovar u dan subotnji.
Neh 13:20 Jednom su ili dvaput trgovci i prodavaçi svakovrsne robe
proveli noø izvan Jeruzalema,
Neh 13:21 ali sam ih upozorio i rekao im: “Zaæto provodite noø pod zidom?
Ako to ponovite, dignut øu na vas ruku!” Od toga vremena nisu viæe
dolazili u subotu.
Neh 13:22 Zapovjedio sam levitima da se oçiste i da doåu çuvati vrata,
kako bi se svetkovao dan subotnji. I za ovo se spomeni mene, Boœe
moj, i smiluj mi se po svome velikom milosråu!
Neh 13:23 Onih sam dana vidio i Œidove koji se bijahu oœenili
Aædoåankama, Amonkama i Moapkama.
Neh 13:24 Polovica njihovih sinova govorila je aædodski ili jezikom ovoga
ili onoga naroda: viæe nisu znali govoriti œidovski.
Neh 13:25 Korio sam ih i proklinjao, neke sam i tukao, çupao im kose i
zaklinjao ih Bogom: “Ne dajite svojih køeri njihovim sinovima i ne uzimajte
œene od njihovih køeri za svoje sinove, a ni za sebe!
Neh 13:26 Nije li u tome sagrijeæio Salomon, kralj Izraelov? Meåu
mnogim narodima nije bilo kralja njemu ravna. Bio je drag Bogu svome
i Gospod ga je postavio kraljem nad svim Izraelom. Ali su i njega tuåinke
navele na grijeh!
Neh 13:27 Treba li sluæati kako i vi çinite veliko zlo i postajete nevjerni
Bogu naæemu œeneøi se tuåinkama?”
Neh 13:28 Jedan od sinova Jojade, sina velikog sveøenika Elijaæiba,
bijaæe zet Horonjaninu Sanbalatu. Njega sam otjerao od sebe.
Neh 13:29 Spomeni se, Boœe moj, ovih ljudi, jer su oskvrnuli sveøeniætvo
i zavjet sveøeniçki i levitski.
Neh 13:30 Tako sam ih oçistio od svega tuåega i opet uspostavio sluœbe
sveøenika i levita dodijelivæi svakome njegov posao.
Neh 13:31 Uredio sam i da se nose drva u odreåene dane i prvine.
Sjeti me se, Boœe moj, za moje dobro!

ESTERA
414
Ahasverova gozba
Est 1:1 Bilo je u vrijeme Ahasvera, onoga Ahasvera koji je vladao nad
sto dvadeset i sedam pokrajina od Indije do Etiopije.
Est 1:2 U to vrijeme, dok je kralj Ahasver sjedio na prijestolju svoga
kraljevstva u tvråavi grada Suze,
Est 1:3 treøe godine svoga kraljevanja, priredi on gozbu za sve svoje
knezove i sluœbenike. Naæli su se tako pred njim zapovjednici perzijske
i medijske vojske, odliçnici i pokrajinski upravitelji.
Est :4 Punih sto i osamdeset dana pokazivaæe on bogatstvo i slavu
kraljevstva svoga i veliçanstveni sjaj veliçine svoje.
Est 1:5 Kad je proælo to vrijeme, priredi kralj u vrtnom trijemu svoje palaçe
sedmodnevnu gozbu za sav narod koji se nalazio u tvråavi grada Suze,
od najviæega pa do najniœega.
Est 1:6 Zavjese od najfinijeg lana, vune, ljubiçasta skrleta bile su
priçvræøene vrpcama od beza i crvena grimiza o srebrne prstenove na
stupovima od bijela mramora. Na podu od zelenog i bijelog mramora,
sedefa i skupocjenog kamenja, nalazile se postelje od srebra i zlata.
Est 1:7 Za piøe su sluœili zlatni pehari, sve jedan drukçiji od drugoga, a
vina je bilo kraljevski obilno, kako i dolikuje kraljevskoj moøi.
Est 1:8 Pilo se po nekom pravilu, ali ne prisilno, jer je kralj bio naredio
svim nadzirateljima svoga dvora da sa svakim postupaju prema njegovoj
œelji.
Est 1:9 I kraljica Vaæti priredi gozbu za œene u kraljevskoj palaçi kralja
Ahasvera.
Est 1:10 Sedmoga dana, kad srce kraljevo bijaæe veselo od vina, naredi
Mehumanu, Bizeti, Harboni, Bigti, Abagti, Zetaru i Karkasu, sedmorici
eunuha koji su mu sluœili,
Est 1:11 da dovedu preda njega kraljicu Vaæti s kraljevskom krunom, da
bi pokazao narodu i knezovima ljepotu njezinu. Ona je uistinu bila
privlaçna.
Est 1:12 Ali se kraljica Vaæti ne htjede odazvati kraljevu pozivu æto joj ga
prenesoæe dvorani. Kralj se tada veoma razbjesni i njegova se srdœba
rasplamsa.
Est 1:13 Onda zapita mudrace koji poznaju vremena. Jer svaki se kraljev
posao tako prouçavao meåu onima koji su poznavali zakone i pravo.
Est 1:14 Najbliœi su mu bili Karsena, Setar, Admata, Taræiæ, Mares,
Marsena i Memukan, sedam knezova Perzije i Medije. Oni su smjeli
gledati kraljevo lice i zauzimali su najistaknutija mjesta u kraljevstvu.
Est 1:15 Upita ih: “Æto treba prema zakonu poduzeti protiv kraljice Vaæti,
koja se nije pokorila zapovijedi kralja Ahasvera koju su joj saopøili
dvorani?”
Est 1:16 Memukan tada odgovori pred kraljem i knezovima: “Kraljica je
Vaæti skrivila ne samo kralju nego i svim poglavarima i svem narodu koji
prebiva u svim pokrajinama kralja Ahasvera.
Est 1:17 Jer øe za drœanje kraljiçino doznati sve œene pa øe prezirati
svoje muœeve govoreøi: ‘Kralj je Ahasver naredio da dovedu preda njega
kraljicu Vaæti, ali ona ne htjede doøi.’
Est 1:18 I œene øe knezova perzijskih i medijskih, poæto doznaju za
kraljiçino ponaæanje, joæ danas pripovijedati svim poglavarima kraljevim,
pa øe biti prkosa i prezira u izobilju.
Est 1:19 Stoga, svidi li se kralju, neka se objavi kraljevska naredba i
umetne meåu zakone Perzije i Medije, tako da se viæe ne moœe opozvati,
da se Vaæti ne smije viæe pojaviti pred kraljem Ahasverom, a kralj
neka preda kraljevsku çast drugoj œeni, boljoj od nje.
Est 1:20 Kad se ta naredba koju øe kralj uçiniti proçuje po svem
kraljevstvu, koje je zaista veliko, sve øe œene iskazivati poætovanje svojim
muœevima, od najviæega pa do najniœega.”
Est 1:21 Rijeç se svidje i kralju i njegovim knezovima. Stoga on uçini
kako mu je savjetovao Memukan.
Est 1:22 Uputi pisma u sve kraljevske pokrajine, svakoj pokrajini pismom
kojim se ona sluœila, a svakom narodu njegovim jezikom, da svaki
muœ bude gospodar u svojoj kuøi.
Traœi se nova kraljica
Est 2:1 Poslije tih dogaåaja, kako mu se utiæa gnjev, kralj Ahasver sjeti
se Vaætije, onoga æto je ona uçinila i æto je bilo odluçeno protiv nje.
Est 2:2 Rekoæe tada momci æto sluœahu kralja: “Neka se potraœe za
kralja mlade djevojke, djevice lijepa izgleda.

415
Est 2:3 Kralj neka odredi u svim pokrajinama svojega kraljevstva povjerenike
da mu sakupe sve djevice pristala izgleda u tvråavi grada Suze,
u haremu, pod upravom Hegeja, kraljeva eunuha, çuvara œena. On øe
se pobrinuti za njihovu njegu.
Est 2:4 Ona djevojka koja se najviæe svidi oçima kraljevim neka kraljuje
umjesto Vaætije.”
Bijaæe to po volji kralju, i on tako uradi.
Est 2:5 U tvråavi grada Suze bio je neki Œidov koji se zvao Mordokaj, sin
Jaira, sina Æimeja, sina Kiæova, iz plemena Benjaminova.
Est 2:6 On je bio protjeran iz Jeruzalema meåu prognanicima koje je
babilonski kralj Nabukodonozor odveo zajedno s judejskim kraljem
Jekonijom.
Est 2:7 On je odgajao Hadasu, to jest Esteru, køerku strica svoga, jer
ona ne imaåaæe ni oca ni majke. Djevojka je bila pristala i lijepa izgleda.
Poslije smrti njezina oca i njezine majke Mordokaj je uze k sebi kao
køerku.
Est 2:8 Kako se zaçu za kraljevu rijeç i njegovu naredbu, mnogo se
djevojaka skupi u tvråavi grada Suze pod Hegejevim nadzorom. Tako
dovedoæe i Esteru u kraljevu palaçu, pod nadzor Hegeja, çuvara œena.
Est 2:9 Djevojka se svidje njegovim oçima, steçe ona njegovu naklonost
i on se pobrinu za njezino uljepæavanje i uzdrœavanje. Uz to joj dade
sedam najvrednijih ropkinja kraljevskog dvora i premjesti je, skupa s
djevojkama, u najudobnije prostorije harema.
Est 2:10 Estera ne spomenu ni naroda ni obitelji kojoj je pripadala, jer joj
Mordokaj bijaæe zabranio da to uçini.
Est 2:11 Svakoga je dana Mordokaj æetao pred dvoriætem harema da bi
doznao kako se Estera osjeøa i kako se prema njoj odnose.
Est 2:12 Svaka je djevojka morala uøi kralju kad je na nju, prema uredbi
za œene, doæao red, to jest nakon dvanaest mjeseci. Jer tada se
zavræavalo razdoblje njihova uljepæavanja: æest mjeseci uljem iz mirne,
a æest mjeseci balzamom i ostalim pomastima za œensku njegu.
Est 2:13 Pa kad bi djevojka ulazila kralju, bilo joj je dopuæteno da sa
sobom iz harema u kraljevsku palaçu ponese sve æto bi zatraœila.
Est 2:14 Ona bi ulazila uveçer, a ujutro bi se vraøala u drugi harem, pod
nadzorom Æaaægaza, kraljeva eunuha, çuvara prileœnica. Viæe se ne bi
vraøala kralju, osim ako bi je posebno zaœelio i dozvao je k sebi poimence.
Est 2:15 Kada doåe red na Esteru, køerku Abihajla, koji je bio stric
Mordokaja koji ju je bio pokøerio, da uåe kralju, ona ne zatraœi niæta osim
onoga æto joj bijaæe rekao Hegej, kraljev eunuh, çuvar œena. Ipak je
pobuåivala udivljenje svih koji su je gledali.
Est 2:16 Esteru, dakle, uvedoæe kralju Ahasveru, u njegovu kraljevsku
palaçu, u desetom mjesecu, mjesecu Tebetu, sedme godine njegova
vladanja.
Est 2:17 Kralj zavolje Esteru viæe od svih drugih œena; viæe nego sve
ostale djevice ona mu omilje i predobi ona njegovu naklonost. I poloœi
on na njezinu glavu kraljevsku krunu, pa mjesto Vaætije ona posta kraljicom.
Est 2:18 Nakon toga priredi kralj u çast Estere veliku gozbu za svoje
knezove i sluœbenike; svim pokrajinama odredi odmor i razda darove
kraljevski dareœljivo.
Mordokaj i Haman
Est 2:19 Kad su drugi put djevojke bile skupljene, Mordokaj sjeåaæe na
vratima kraljevim.
Est 2:20 Estera ne oda ni naroda ni obitelji iz koje je potjecala, kao æto
joj Mordokaj bijaæe naredio. Estera se i dalje drœala svih Mordokajevih
uputa kao kad se nalazila pod njegovim skrbniætvom.
Est 2:21 U ono vrijeme kad je Mordokaj sjedio na vratima kraljevim,
Bigtan i Tereæ, dva kraljeva dvoranina, çuvari praga, planuæe gnjevom
i poçeæe snovati da podignu ruku na kralja Ahasvera.
Est 2:22 Za tu njihovu namjeru sazna Mordokaj. On je dojavi kraljici
Esteri, a Estera je u Mordokajevo ime saopøi kralju.
Est 2:23 Sve se izvidje i otkri se zavjera, pa obojica budu objeæena o
stup. To se pred kraljem zapisa u knjizi Ljetopisa.
Est 3:1 Poslije tih dogaåaja kralj Ahasver promaknu Hamana, Hamdatina
sina, Agaåanina: uzvisi ga i njegovo prijestolje postavi iznad svih ostalih
dostojanstvenika koji su bili s njim.
Est 3:2 Svi sluœbenici kraljevi koji su se nalazili na kraljevim vratima
prigibali bi koljena i padali niçice pred Hamanom, jer je tako zapovjedio
kralj. Ali Mordokaj ne bi prignuo koljeno niti bi pao niçice.
Est 3:3 Sluœbenici kraljevi koji su se nalazili na vratima kraljevim rekoæe
Mordokaju: “Zaæto prestupaæ kraljevu zapovijed?”

416
Est 3:4 Iako su mu oni to ponavljali svaki dan, on ih ne posluæa. Onda oni
to dojaviæe Hamanu, da vide vrijedi li Mordokajevo opravdanje. Jer im
bijaæe rekao da je Œidov.
Est 3:5 Kad Haman utvrdi da Mordokaj niti prigiba koljeno niti pada niçice
pred njim, jako se razljuti.
Est 3:6 A kad dozna kojemu narodu pripada, uçini mu se premalo podiøi
ruke na samog Mordokaja nego naumi s njim pobiti i sve Œidove koji su
œivjeli u svem kraljevstvu Ahasverovu.
Est 3:7 U prvom mjesecu, to jest u mjesecu Nisanu, dvanaeste godine
Ahasverova kraljevanja u nazoçnosti Hamana baciæe “Pur”, to jest
œdrijeb, da utvrde dan i mjesec. Œdrijeb pade na trinaesti dan
dvanaestoga mjeseca, to jest na mjeseca Adara.
Odluka o zatoru
Est 3:8 I Haman kaza kralju Ahasveru: “U svim pokrajinama tvoga
kraljevstva ima jedan narod razasut meåu drugim narodima i od njih
odvojen. Njegovi su zakoni drukçiji od zakona u svih ostalih naroda. Oni
se ne drœe kraljevskih odredaba. Kralj ih zato ne smije pustiti na miru.
Est 3:9 Ako je kralju po volji, neka se raspiæe da se oni zatru; a ja øu
izbrojiti deset tisuøa srebrnih talenata na ruke povjerenika da ih pohrane
u kraljevsku riznicu.”
Est 3:10 Nakon toga kralj skinu peçatni prsten s ruke i preda ga Hamanu,
sinu Hamdatinu, Agaåaninu, neprijatelju Œidova,
Est 3:11 i kaza mu: “Neka ti bude novac i narod, pa uçini s njim æto bude
dobro u tvojim oçima.”
Est 3:12 Trinaestoga dana prvoga mjeseca bijahu sazvani kraljevi pisari,
pa o onome æto je naloœio Haman sastaviæe pisma i upraviæe ih
kraljevskim namjesnicima, upraviteljima æto stajahu na çelu pojedinih
pokrajina, knezovima svakoga pojedinog naroda, svakoj pokrajini
njezinim pismom i svakom narodu njegovim jezikom. Pisma su napisana
u kraljevo ime i na njima je udaren kraljev peçat.
Est 3:13 Po skoroteçama razaslane su svim kraljevim pokrajinama
poslanice da se svi Œidovi, od djeçaka do staraca, djeca i œene uniæte,
pobiju, zatru, a njihova dobra da se zaplijene u jednom jedinom danu, i
to trinaestog dana dvanaestog mjeseca, mjeseca Adara.
Est 3:14 Sadrœaj ove naredbe, koja je imala postati zakonom u svakoj
pokrajini, bio je objavljen svim narodima da bi bili spremni za taj dan.
Est 3:15 Skoroteçe œurno potekoæe s kraljevskom naredbom. Zakon bi
objavljen i u tvråavi Suze, pa dok su kralj i Haman sjedili i çastili se, grad
je Suza bio uznemiren.
Mordokaj i Estera predusreøu opasnost
Est 4:1 Mordokaj doznade za sve æto se dogodilo: razdera na sebi haljine,
navuçe kostrijet, posu se pepelom i proåe posred grada kukajuøi glasno
i gorko.
Est 4:2 Doåe samo do kraljevih vrata, jer s onom kostrijeti na sebi ne
mogaæe kroz njih proøi.
Est 4:3 U svakoj je pokrajini, svuda gdje se doznala kraljeva rijeç i njegov
proglas, meåu Œidovima zavladala œalost: postili su, plakali i jadikovali.
Mnogima od njih kostrijet i pepeo posta leœaj.
Est 4:4 Esterine djevojke i njezini eunusi doåoæe da je o tome obavijeste.
Kraljica se veoma uznemiri. Posla Mordokaju haljine da bi ih obukao a
skinuo sa sebe kostrijet, ali on to odbi.
Est 4:5 Nato Estera pozva Hataka, jednog od kraljevih eunuha koji joj je
bio odreåen za sluœbu, pa ga posla k Mordokaju da dozna od njega æto
se dogodilo i zbog çega je takav.
Est 4:6 Hatak ode do Mordokaja na gradski trg, pred vrata kraljeva.
Est 4:7 Mordokaj mu pripovjedi æto mu se dogodilo i podrobno ga
obavijesti o novcu koji je Haman obeøao poloœiti u kraljevu riznicu da bi
mogao uniætiti Œidove.
Est 4:8 Dade mu i prijepis naredbe o njihovu zatoru, koja je objavljena
u Suzi, da je pokaœe Esteri te da joj javi i naloœi neka ide kralju: neka ga
moli za milost i posreduje kod njega za svoj narod.
Est 4:9 Hatak se vrati i donese Esteri Mordokajevu poruku.
Est 4:10 Estera odvrati Hataku i naredi mu da saopøi Mordokaju:
Est 4:11 “Svi sluœbenici kraljevi i narod kraljevih pokrajina znaju kako
svakoga onoga, bio on muækarac ili œena, koji nepozvan uåe kralju u
unutraænje predvorje çeka jedan jedini zakon: smrtna kazna, osim ako
kralj ne pruœi takvome svoje zlatno œezlo i poætedi mu œivot. A ja veø
trideset dana nisam bila pozvana kralju.”
Est 4:12 Mordokaju bijahu saopøene Esterine rijeçi,
Est 4:13 pa on poruçi Esteri: “Nemoj misliti da øeæ se zato æto se nalaziæ
u kraljevoj palaçi spasiti jedina od svih Œidova:

417
Est 4:14 jer budeæ li u ovoj prilici æutjela, doøi øe Œidovima pomoø i spas
s druge strane, a ti øeæ s kuøom svoga oca propasti. Tko zna nisi li se baæ
i popela do kraljevske çasti zbog çasa kao æto je ovaj?”
Est 4:15 Estera i opet poruçi Mordokaju:
Est 4:16 “Hajde, sakupi sve Œidove koji se nalaze u Suzi. Postite za me:
tri dana i tri noøi ne jedite niti pijte. I ja øu tako postiti sa svojim djevojkama.
Tako pripremljena uøi øu kralju i unatoç zakonu, pa treba li da
poginem, poginut øu.”
Est 4:17 Mordokaj se onda povuçe i uçini æto mu je naredila Estera.
Estera pred kraljem
Est 5:1 Treøega dana, Ester obuçe kraljevske haljine i kroza sva je vrata
uæla pred kralja. On je sjedio na svom kraljevskom prijestolju, Podigavæi
svoje lice i podigavæi zlatno œezlo, postavi ga na vrat Esteri, zagrli je i
reçe: “Govori mi!”
Est 5:2 Ona mu reçe: “Spazih te, gospodaru, kao anåela Boœjega, pa mi
se uznemiri srce od straha pred sjajem tvojim. Jer si, gospodaru, divan
i lice ti je puno draœesti.” Dok je joæ govorila, klonu od iznemoglosti. Kralj
se uznemiri, a sva ju je posluga njegova hrabrila.
Est 5:3 Kralj joj reçe: “Æto je tebi, kraljice Estero? Æto œeliæ? Bila to i
polovica kraljevstva, dobit øeæ je!”
Est 5:4 Estera odgovori: “Neka kralj, ako mu je drago, doåe s Hamanom
na gozbu koju sam danas priredila.”
Est 5:5 Kralj odvrati: “Obavijestite odmah Hamana da bi se izvræila Esterina
œelja.” Kralj dakle doåe s Hamanom na gozbu koju je Estera priredila.
Est 5:6 Dok su pili vino, kralj kaza Esteri: “Æto god zatraœiæ, dobit øeæ.
Æto god zaœeliæ, bila to i polovica kraljevstva, bit øe ti!”
Est 5:7 Estera odgovori: “Molba mi je i œelja,
Est 5:8 ako sam naæla milost u oçima kraljevim i ako se kralju svidi dati
mi æto molim i uçiniti æto œelim, da kralj ponovo doåe s Hamanom na
gozbu koju øu sutra pripremiti za njih i tad øu postupiti po rijeçi kraljevoj.”
Est 5:9 Toga dana Haman iziåe sretan i zadovoljna srca, ali se rasrdi
jako na Mordokaja kad vidje da na vratima kraljevim nije ustao ni maknuo
se pred njim.
Est 5:10 Haman se ipak svlada. Ode kuøi i posla po svoje prijatelje i po
œenu Zareæu.
Est 5:11 Pripovijedao im je o sjaju svoga bogatstva, o mnoætvu svojih
sinova i o svemu onome çime ga je kralj uzveliçao i çime ga je uzdignuo
nad sve svoje knezove i sluœbenike.
Est 5:12 Haman joæ dometnu: “I kraljica Estera nije uz kralja pozvala
nikoga osim mene na gozbu koju je priredila. I sutra sam samo ja uz
kralja njezin uzvanik.
Est 5:13 Ali me sve to ne moœe uçiniti sretnim dokle god gledam Œidova
Mordokaja kako sjedi na vratima kraljevim.”
Est 5:14 Reçe mu Zareæa, œena njegova, i svi prijatelji njegovi: “Podigni
vjeæala visoka pedeset lakata. Sutra ujutro zatraœi od kralja neka na njih
objese Mordokaja. Poslije toga idi sretan s kraljem na gozbu.” Savjet se
Hamanu uçini dobar, pa on naredi da se podignu vjeæala.
Est 6:1 Te noøi kralj ne mogaæe usnuti. Zato naredi da mu donesu i çitaju
knjigu znamenitih dogaåaja, Ljetopise.
Est 6:2 Tu se naåe zapisano kako je Mordokaj prokazao Bigtanu i Tereæa,
dva dvoranina kraljeva, çuvare praga, koji su se spremali da podignu
ruke na kralja Ahasvera.
Est 6:3 Kralj upita: “Kakva je çast i kakvo je odlikovanje zapalo Mordokaja
za sve to?” Kraljeve sluge, dvorani koji ga sluæahu, odgovoriæe: “Niæta
nije uçinjeno za njega.”
Est 6:4 Kralj onda zapita: “Tko je u predvorju?” A to u vanjsko predvorje
kraljevske palaçe bijaæe stigao Haman da traœi od kralja neka objese
Mordokaja na vjeæalima koja su veø bila podignuta za njega.
Est 6:5 Sluœbenici kraljevi odgovoriæe: “Eno se u predvorju nalazi Haman.”
“Neka uåe!” - naredi kralj.
Est 6:6 Kako Haman uåe, kralj ga upita: “Æto treba uçiniti çovjeku koga
kralj hoøe da poçasti?” Haman reçe u sebi: “Koga ako ne mene kralj œeli
poçastiti?”
Est 6:7 Zato odgovori kralju: “Za çovjeka koga kralj œeli poçastiti
Est 6:8 treba donijeti kraljevske haljine koje kralj sam oblaçi i dovesti
konja kojega kralj jaæe i poloœiti mu na glavu kraljevsku krunu.
Est 6:9 Haljine i konja neka kralj preda jednome od najuglednijih kneœeva
kraljevih da bi taj obukao onoga koga kralj œeli poçastiti i na konju ga
odveo na gradski trg uzvikujuøi pred njim: ‘Tako biva onome koga kralj
hoøe da poçasti!’”

418
Est 6:10 Kralj nato naredi Hamanu: “Uzmi odmah haljine i konja, kako
si rekao, pa uçini tako Mordokaju Œidovu koji sjedi na kraljevim vratima
i ne propusti niæta od onoga æto si rekao!”
Est 6:11 Haman uze haljine i konja: obuçe u haljine Mordokaja i provede
ga na konju po trgu grada viçuøi pred njim: “Tako biva onome koga kralj
hoøe da poçasti!”
Est 6:12 Malo zatim Mordokaj se vrati k vratima kraljevim, a Haman,
tuœan i zastrte glave, ode œurno kuøi
Est 6:13 te ispriça Zareæi, œeni svojoj, i svima prijateljima svojim æto se
dogodilo. Njegovi mu savjetnici i œena Zareæa rekoæe: “Ako Mordokaj,
pred kojim si poçeo posrtati, pripada œidovskom rodu, neøeæ ga nadjaçati,
nego øe te on zacijelo oboriti.”
Est 6:14 Joæ su o tom razgovarali, kad eto kraljevih dvorana. Doæli su
traœiti Hamana da ga œurno odvedu na gozbu koju je priredila Estera.
Est 7:1 Kralj i Haman doåoæe na gozbu kraljici Esteri.
Est 7:2 I toga drugoga dana, dok se pilo vino, reçe kralj Esteri: “Koja ti je
molba, kraljice Estero? Bit øe ti udovoljena! Koja je tvoja œelja? Ako je i
pola kraljevstva, bit øe ti!”
Est 7:3 Kraljica Estera odgovori: “Ako sam, kralju, naæla milost u tvojim
oçima i ako ti je s voljom, neka mi se u ime molbe pokloni œivot, a u ime
œelje moj narod!
Est 7:4 Jer smo ja i narod moj predani za zator, klanje, uniætenje. Da
smo predani u roblje, æutjela bih jer nevolja ne bi bila ætetna po kralja.”
Est 7:5 Ali kralj Ahasver upade kraljici Esteri u rijeç pa je upita: “Tko je
taj? Gdje je taj koji je namislio takvo æto uçiniti?” Estera tada odgovori:
“Progonitelj i neprijatelj jest Haman, ovaj zlikovac!”
Est 7:6 Haman se zaprepasti pred kraljem i kraljicom.
Est 7:7 Kralj, gnjevan, ostavi vino te ode u vrt palaçe. Haman osta uz
kraljicu da je moli za svoj œivot, jer je uvidio da je njegova nesreøa pred
kraljem gotova.
Est 7:8 Kralj se vrati iz vrta u dvoranu gdje se pilo vino. Dotle Haman
bijaæe pao na poçivaljku na kojoj se nalazila Estera. “Pokuæavaæ joæ i
nasilje nad kraljicom, i to u mome vlastitom domu?” - povika kralj. Tek
æto su te rijeçi izletjele iz kraljevih usta, pokriæe lice Hamanu.
Est 7:9 Tada kaza Harbona, jedan od dvorana koji su stajali u sluœbi
kraljevoj: “Eno i vjeæala æto ih je Haman pripravio za Mordokaja koji je
govorio u korist kraljevu. Nalaze se kraj Hamanove kuøe i visoka su
pedeset lakata.” Kralj zapovjedi: “Objesite ga na njih!”
Est 7:10 Hamana objesiæe na vjeæala koja bijaæe pripravio Mordokaju,
i kraljeva se srdœba utiæa.
Est 8:1 Onoga istog dana kralj Ahasver preda kraljici Esteri kuøu Hamana,
progonitelja Œidova, a Mordokaj je stupio pred kraljevo lice, jer je
Estera objasnila kralju æto joj je on.
Est 8:2 Kralj skinu peçatni prsten, koji je veø bio oduzeo Hamanu, i dade
ga Mordokaju, a Estera postavi Mordokaja nad Hamanovom kuøom.
Est 8:3 Estera tada ponovo progovori kralju. Baci mu se pred noge;
rasplaka se i najvruøe ga zamoli da osujeti zlo Hamana Agaåanina i
naum opaki æto ga bijaæe zasnovao protiv Œidova. Est 8:4 Kralj pruœi
prema Esteri zlatno œezlo. Estera se diœe, stade pred kraljem
Est 8:5 i reçe: “Ako je kralju po volji, ako sam naæla milost pred licem
njegovim, ako je kralju pravo te ako sam mila u njegovim oçima, neka
pismeno opozove sve æto napisa Haman, sin Hamdatin, Agaåanin, u
opakoj nakani da se pobiju Œidovi koji se nalaze u svim pokrajinama
kraljevstva.
Est 8:6 Ta kako bih ja mogla gledati nesreøu koja bi pogodila moj narod?
Kako bih mogla gledati zator roda svoga?”
Est 8:7 Kralj Ahasver odgovori kraljici Esteri i Mordokaju Œidovu: “Eto,
poklonio sam Esteri kuøu Hamanovu, a njega sam dao objesiti jer je bio
digao svoju ruku na Œidove,
Est 8:8 a vi u ime kraljevo napiæite o Œidovima æto vam se sviåa i zapeçatite
kraljevim prstenom. Jer neopoziv je proglas koji je u kraljevo ime napisan
te kraljevim peçatom zapeçaøen.”
Est 8:9 Tada, dvadeset i treøeg dana treøega mjeseca, to jest mjeseca
Sivana, budu sazvani pisari kraljevi i prema svemu æto bijaæe naredio
Mordokaj napisa se Œidovima, namjesnicima, upravljaçima i knezovima
pokrajina od Indije do Etiopije, a bijaæe sto dvadeset i sedam pokrajina,
svakoj pokrajini njezinim pismom, svakom narodu njegovim jezikom,
pa i Œidovima njihovim pismom i njihovim jezikom.
Est 8:10 On napisa pisma u ime kralja Ahasvera i zapeçati ih kraljevim
prstenom pa ih razasla po skoroteçama koji su jahali na konjima, pastusima
iz kraljevske ergele.

419
Est 8:11 Kralj je dopustio Œidovima po svim gradovima da se mogu
sastajati, braniti svoj œivot te uniætiti, ubiti i zatrti svaku vojsku narodnu
ili pokrajinsku koja bi ih napala, ne ætedeøi ni djecu ni œene, a slobodno
im je oplijeniti njihova dobra;
Est 8:12 sve istoga dana u svim pokrajinama kraljevstva Ahasverova:
trinaestog dana dvanaestoga mjeseca, to jest mjeseca Adara.
Est 8:13 Prijepis pisma, koje je imalo postati zakonom u svakoj pokrajini,
bijaæe objavljen meåu svim narodima, kako bi Œidovi toga dana bili
spremni osvetiti se svojim neprijateljima.
Est 8:14 Skoroteçe, konjanici na kraljevskim pastusima, krenuæe odmah
i pojuriæe, po kraljevoj zapovijedi. Naredba je bila objavljena i u tvråavi
Suzi.
Est 8:15 Mordokaj izaåe od kralja odjeven u grimiznu i lanenu kraljevsku
haljinu, s velikom zlatnom krunom i s ogrtaçem od fine tkanine i crvena
skrleta. Grad je Suza klicao i veselio se.
Est 8:16 Bio je to za Œidove dan svjetla, veselja, kliktanja i slavlja.
Est 8:17 U svakoj pokrajini, u svakom gradu i mjestu do kojega je dopro
kraljev ukaz i zakon, zavlada meåu Œidovima veselje, radost, gozba i
blagdan, i mnogi meåu pucima zemlje postadoæe Œidovi jer ih je spopao
strah od Œidova.
Est 9:1 Trinaestoga dana dvanaestog mjeseca, mjeseca Adara, kad je
morala biti izvræena odredba kraljevog ukaza, istoga dana u koji su se
neprijatelji Œidova nadali zavladati nad njima dogodi se obrnuto: Œidovi
zavladaæe nad neprijateljima svojim.
Est 9:2 Œidovi se sakupiæe po svojim gradovima u svim pokrajinama
kralja Ahasvera da udare na one koji su traœili njihovu propast. I nitko se
nije usuåivao da im pruœi otpor, jer je sve narode spopao strah od Œidova.
Est 9:3 Svi su knezovi pokrajina i namjesnici, upravljaçi i çinovnici kraljevi
ætitili Œidove jer ih je obuzeo strah od Mordokaja.
Est 9:4 Jer je Mordokaj postao velik na kraljevskom dvoru, i po svim
pokrajinama æirio se glas da Mordokaj postaje sve moøniji.
Est 9:5 Œidovi, dakle, udariæe maçem po svim svojim neprijateljima,
sasjekoæe ih i zatræe; sa svojim mrziteljima postupiæe kako im se htjelo.
Est 9:6 Samo u tvråavi Suzi smakoæe i zatræe Œidovi pet stotina ljudi;
Est 9:7 pogubiæe Paræandatu, Dalfona, Aspatu,
Est 9:8 Poratu, Adaliju, Aridatu,
Est 9:9 Parmaætu, Arisaja, Aridaja, Jezatu
Est 9:10 i deset sinova Hamana, sina Hamdatina, progonitelja Œidova.
Ali se ne pojagmiæe za plijenom.
Est 9:11 Toga istog dana, doznavæi za broj ubijenih u tvråavi Suzi,
Est 9:12 kralj reçe kraljici Esteri: “U tvråavi Suzi Œidovi su smaknuli i
uniætili pet stotina ljudi i deset Hamanovih sinova. Æto su tek onda izveli
u ostalim pokrajinama kraljevim? Koja je sada molba tvoja? Bit øe
usliæana! Koja je tvoja œelja? Bit øe ispunjena!”
Est 9:13 “Ako je kralju po volji,” reçe Estera, “neka se Œidovima koji œive
u Suzi dopusti joæ sutra primijeniti isti zakon kao i danas i neka se objesi
deset Hamanovih sinova.”
Est 9:14 Kralj naredi da se tako uçini: zakon bi u Suzi proglaæen i deset
Hamanovih sinova objeæeno.
Est 9:15 Tako se Œidovi Suze sakupiæe i çetrnaestoga dana mjeseca
Adara pa pobiæe u Suzi joæ tri stotine ljudi. Ali se ni tada ne pojagmiæe za
plijenom.
Est 9:16 Ostali Œidovi, oni koji su œivjeli u kraljevskim pokrajinama,
sakupiæe se da brane svoje œivote i mir od neprijatelja: pobiæe sedamdeset
i pet tisuøa duæmana. Ali se ni tada ne pojagmiæe za plijenom. Bio
je trinaesti dan mjeseca Adara.
Est 9:17 Çetrnaestoga dana Œidovi su mirovali: to bijaæe dan gozbe i
veselja.
Est 9:18 Œidovi u Suzi koji su se sakupili trinaestoga i çetrnaestoga dana
mirovahu petnaestoga dana; to je bio dan njihova veselja i gozbi.
Est 9:19 Zbog toga Œidovi pripoljci, oni koji œive po neutvråenim selima,
blagdanski svetkuju çetrnaesti dan mjeseca Adara veseleøi se i
gozbujuøi i meåu sobom izmjenjujuøi darove.
Est 9:20 Mordokaj opisa te dogaåaje i upravi pisma Œidovima svih bliœih
i dalekih pokrajina kralja Ahasvera.
Est 9:21 Naloœio im je da çetrnaesti i petnaesti dan mjeseca Adara svake
godine slave
Est 9:22 kao dane u kojima su Œidovi postigli spokoj od svojih neprijatelja
i kao mjesec koji je bio pretvorio u radost njihovu tugu a u blagdan
njihovo œalovanje. Neka ih slave gozbom i veseljem, izmjenjujuøi meåu
sobom darove i dijeleøi poklone ubogima.

420
Est 9:23 Œidovi prihvatiæe da drœe ono æto su veø sami od sebe poçeli
slaviti i o çemu im je pisao Mordokaj:
Est 9:24 “Haman, sin Hamdatin, Agaåanin, progonitelj svih Œidova, kako
je bio naumio sve ih uniætiti, baci ‘Pur’, to jest œdrijeb, za njihovo smaknuøe
i zator;
Est 9:25 ali kad je za njegovu zamisao doznao kralj, on pismeno naredi:
‘Neka se na njegovu glavu obori opaki naum æto ga bijaæe zasnovao
protiv Œidova i neka bude objeæen, on i sinovi njegovi.’”
Est 9:26 Zbog toga su ti dani nazvani Purim, prema rijeçi Pur. Zato prema
svem sadrœaju toga pisma i prema onome æto su vidjeli i æto im bijaæe
preneseno
Est 9:27 Œidovi se neopozivo obvezaæe i prihvatiæe za se, za svoje
potomke i za sve one koji se s njima budu udruœili da øe svake godine
slaviti ta dva dana prema tom propisu i u to vrijeme.
Est 9:28 Te dane valja slaviti i njih se sjeøati od pokoljenja do pokoljenja
u svakoj obitelji, pokrajini i gradu; ti dani Purima ne smiju iæçeznuti ispred
Œidova, ni spomen na njih biti izbrisan iz njihova roda.
Est 9:29 Kraljica Estera, køi Abihailova, i Œidov Mordokaj pisali su to æto
snaœnije da tako joæ jednom potkrijepe pismo o Purimu.
Est 9:30 Pisma su poslali svim Œidovima u sto dvadeset i sedam pokrajina
Ahasverova kraljevstva s porukom mira i vjernosti;
Est 9:31 da obdrœavaju te dane Purima u njihovo odreåeno vrijeme,
kako su to odredili Œidov Mordokaj i kraljica Estera, i da drœe post i molitve,
onako kako su to oni obvezali sebe i svoje potomke.
Est 9:32 Tako Esterina naredba ozakoni ove propise Purima i to bi
zapisano u knjigu.
Est 10:1 Kralj Ahasver udari danak na zemlju i na otoke morske.
Est 10:2 Sva djela njegove moøi i hrabrosti, a tako i izvjeætaj o uzdignuøu
Mordokaja koga je kralj uzvisio, zapisani su u Ljetopisima kraljeva Medije
i Perzije:
Est 10:3 kako je Œidov Mordokaj bio prvi iza kralja Ahasvera, velik u
oçima Œidova, voljen od mnoætva svoje subraøe kao pobornik blagostanja
svoga naroda i glasnik mira za svoj rod.
JOB
Job 1:1 Bijaæe nekoø u zemlji Usu çovjek po imenu Job. Bio je to çovjek
neporoçan i pravedan: bojao se Boga i klonio zla.
Job 1:2 Rodilo mu se sedam sinova i tri køeri.
Job 1:3 Imao je sedam tisuøa ovaca, tri tisuøe deva, pet stotina jarmova
goveda, pet stotina magarica i veoma mnogo sluœinçadi. Çovjek taj bijaæe
najugledniji meåu svim istoçnjacima.
Job 1:4 Sinovi su njegovi obiçavali naizmjence prireåivati gozbe kod
jednoga od njih, svaki u svoj dan, te su pozivali svoje tri sestre da jedu
i piju s njima.
Job 1:5 A kad bi se izredali s gozbama, Job bi ih pozvao na oçiæøenje.
Uranio bi izjutra i prinio paljenice za svakog od njih; mislio je: “Tko zna
nisu li mi sinovi grijeæili i u srcu Boga hulili!” Tako je Job svagda çinio.
Job na kuænji
Job 1:6 Jednoga dana doåu sinovi Boœji da stanu pred Jahvu, a meåu
njima pristupi i Satan.
Job 1:7 Jahve tad upita Satana: “Odakle dolaziæ?” - “Evo proåoh zemljom
i obiåoh je”, odgovori on.
Job 1:8 Nato øe Jahve: “Nisi li zapazio slugu mojega Joba? Njemu na
zemlji nema ravna. Çovjek je to neporoçan i pravedan, boji se Boga i
kloni zla!”
Job 1:9 A Satan odgovori Jahvi: “Zar se Job uzalud Boga boji?
Job 1:10 Zar nisi ogradio njega, kuøu mu i sav posjed njegov? Blagoslovio
si djelo njegovih ruku, stoka mu se namnoœila po zemlji.
Job 1:11 Ali pruœi jednom ruku i dirni mu u dobra: u lice øe te prokleti!”
Job 1:12 “Neka ti bude! - reçe Jahve Satanu. - Sa svime æto ima radi æto
ti drago; samo ruku svoju na njega ne diœi.” I Satan ode ispred lica
Jahvina.
Job 1:13 Jednoga dana, dok su Jobovi sinovi i køeri jeli i pili vino u kuøi
najstarijeg brata,
Job 1:14 doåe glasnik k Jobu i reçe: “Tvoji su volovi orali a magarice
pokraj njih pasle,
Job 1:15 kad iznenada Sabejci navaliæe na njih i oteæe ih, pobivæi momke
oætrim maçem. Jedini ja utekoh da ti ovo javim.”

421
Job 1:16 Dok je on joæ to govorio, doåe drugi i reçe: “Oganj Boœji udari
s neba, spali tvoje ovce i pastire te ih proœdrije. Jedini ja utekoh da ti
javim.”
Job 1:17 Dok je joæ govorio, doåe treøi i reçe: “Kaldejci navaliæe sa tri
çete na tvoje deve i oteæe ih, pobivæi momke oætrim maçem. Jedini ja
utekoh da ti javim.”
Job 1:18 Dok je ovaj joæ govorio, doåe çetvrti i reçe: “Tvoji su sinovi i
køeri jeli i pili vino u kuøi najstarijeg brata.
Job 1:19 I gle, vjetar se silan diœe iz pustinje, udari na sva çetiri ugla
kuøe, obori je na djecu te ona zaglaviæe. Jedini ja utekoh da ti javim.”
Job 1:20 Tad ustade Job, razdrije haljinu na sebi, obrija glavu pa niçice
pade na zemlju, pokloni se
Job 1:21 i reçe: “Go iziåoh iz krila majçina, go øu se onamo i vratiti.
Jahve dao, Jahve oduzeo!
Blagoslovljeno ime Jahvino!”
Job 1:22 Uza sve to, nije sagrijeæio Job niti je kakvu ludost protiv Boga
izustio.
Job 2:1 Jednoga dana doåu opet sinovi Boœji da stanu pred Jahvu, a
meåu njima pristupi i Satan.
Job 2:2 Jahve tad upita Satana: “Odakle dolaziæ?” - “Evo proåoh zemljom
i obiåoh je”, odgovori on.
Job 2:3 Nato øe Jahve: “Nisi li zapazio slugu moga Joba? Njemu na
zemlji nema ravna. Çovjek je to neporoçan i pravedan: boji se Boga i
kloni zla! On je joæ postojan u neporoçnosti, pa si me uzalud izazvao da
ga upropastim.”
Job 2:4 A Satan odvrati: “Koœa za koœu! Sve æto çovjek ima dat øe za
œivot.
Job 2:5 Ali pruœi ruku, dotakni se kosti njegove i mesa: u lice øe te prokleti!”
Job 2:6 “Neka ti bude! - reçe Jahve Satanu. - U tvojoj je ruci; œivot mu
samo saçuvaj!”
Job 2:7 I Satan ode ispred lica Jahvina.
On udari Joba zlim priætem od tabana do tjemena.
Job 2:8 Job uze crijep da se struœe njime i sjede u pepeo.
Job 2:9 Tada mu njegova œena reçe: “Zar si joæ postojan u neporoçnosti?
Prokuni Boga i umri!”
Job 2:10 Job joj odgovori: “Brbljaæ kao luåakinja! Kad od Boga primamo
dobro, zar da onda i zlo ne primimo?” U svemu tome Job nije sagrijeæio
svojim usnama.
Job 2:11 U to çuæe tri Jobova prijatelja za sve nevolje koje ga zadesiæe;
svaki se zaputi iz svoga kraja - Elifaz iz Temana, Bildad iz Æuaha, Sofar
iz Naama - i odluçiæe da odu zajedno oœaliti ga i utjeæiti.
Job 2:12 A kad su izdaleka upravili oçi na njega, nisu ga prepoznali. Tad
udariæe u plaç; svaki razdrije svoju haljinu i prosu prah po glavi.
Job 2:13 Potom sjedoæe kraj njega na zemlju i ostadoæe tako sedam
dana i sedam noøi. Nijedan mu ne progovori ni rijeçi, jer vidjeæe da je
velika njegova bol.
Job proklinje dan kada se rodio
Job 3:1 Napokon otvori Job usta i prokle dan svoj;
Job 3:2 poçe svoju besjedu i reçe:
Job 3:3 “O, ne bilo dana kad sam se rodio i noøi æto javi: ‘Zaçeo se
djeçak!’
Job 3:4 U crnu tminu dan taj nek se prometne! S visina se njega Bog ne
spominjao, svjetlost sunçeva ne svijetlila mu viæe!
Job 3:5 Mrak i sjena smrtna o njega se otimali, posvema ga tmina gusta
prekrila, pomrçine dnevne stravom ga morile!
Job 3:6 O, da bi ga tama svega presvojila, neka se ne dodaje danima
godine, neka ne ulazi u brojenje mjeseci!
Job 3:7 A noø ona bila œalosna dovijeka, ne çulo se u njoj radosno klicanje!
Job 3:8 Prokleli je oni ætono dan proklinju i Levijatana probuditi su kadri!
Job 3:9 Pomrçale zvijezde njezina svanuøa, zaludu se ona vidjelu
nadala, i zorinih vjeåa ne gledala nigda!
Job 3:10 Æto mi od utrobe ne zatvori vrata da skrije muku od mojih oçiju!
Job 3:11 Æto nisam mrtav od krila materina, æto ne izdahnuh izlazeøi iz
utrobe?
Job 3:12 Çemu su me dva koljena prihvatila i dojke dvije da me nejaka
podoje?
Job 3:13 U miru bih vjeçnom poçivao sada, spavao bih, pokoj svoj bih
uœivao
Job 3:14 s kraljevima i savjetnicima zemlje koji su sebi pogradili grobnice,

422
Job 3:15 ili s knezovima, zlatom bogatima, æto su kuøe svoje srebrom
napunili.
Job 3:16 Ne bih bio - kao nedonoæçe zakopano, kao novoroåençe æto
svjetla ne vidje.
Job 3:17 Zlikovci se viæe ne obijeste ondje, iznemogli tamo nalaze
poçinka.
Job 3:18 Suœnjeve na miru tamo ostavljaju: ne sluæaju viæe poviku
straœara.
Job 3:19 Malen ondje leœi zajedno s velikim, rob je slobodan od gospodara
svoga.
Job 3:20 Çemu darovati svjetlo nesretniku i œivot ljudima zagorçene
duæe
Job 3:21 koji smrt iætu, a ona ne dolazi, i kao za blagom za njome kopaju?
Job 3:22 Grobnom bi se humku oni radovali, klicali od sreøe kad bi grob
svoj naæli.
Job 3:23 Æto øe to çovjeku kom je put skriven, koga je Bog sa svih strana
zaprijeçio?
Job 3:24 Zato videøi hranu, uzdahnuti moram, kao voda se moji razlijevaju
krici.
Job 3:25 Obistinjuje se moje strahovanje, snalazi me, evo, çega god se
bojah.
Job 3:26 Pokoja ni mira meni viæe nema, u mukama mojim nikad mi
poçinka.”
Job 4:1 Tad prozbori Elifaz Temanac i reçe:
Job 4:2 “Moœeæ li podnijeti da ti progovorim? Ali tko se moœe uzdrœati od
rijeçi!
Job 4:3 Eto, mnoge ljude ti si pouçio, okrijepio si iznemogle miæice;
Job 4:4 rijeçju svojom klonule si pridizao, ojaçavao si koljena klecava.
Job 4:5 A kad tebe stiœe, klonuo si duhom, na tebe kad pade, çitav si se
smeo!
Job 4:6 Zar poboœnost tvoja nadu ti ne daje, neporoçnost tvoja œivotu
ufanje?
Job 4:7 Ta sjeti se: nevin - propade li kada? Kada su zatrti bili pravednici?
Job 4:8 Iz iskustva zborim: nesreøom tko ore i nevolju sije, nju øe i poœeti.
Job 4:9 Od daha Boœjega oni pogibaju, na gnjevni mu disaj nestaju sa
zemlje.
Job 4:10 Rika lavlja, urlik leopardov kræe se kao zubi u laviøa.
Job 4:11 Lav ugiba jer mu nesta plijena, rasuli se mladi laviçini.
Job 4:12 Tajna rijeç se meni objavila, æapat njen je uho moje çulo.
Job 4:13 Noøu, kada snovi duh obuzmu i san dubok kad na ljude pada,
Job 4:14 strah i trepet mene su svladali, kosti moje œestoko se stresle.
Job 4:15 Dah mi neki preko lica proåe, digoæe se dlake na mom tijelu.
Job 4:16 Stajao je netko - lica mu ne poznah - ali likom bjeæe pred oçima
mojim. Posvuda tiæina; uto zaçuh æapat:
Job 4:17 ‘Zar je smrtnik koji pred Bogom pravedan? Zar je çovjek çist
pred svojim Stvoriteljem?
Job 4:18 Ni slugama svojim viæe ne vjeruje, i anåele svoje za grijeh
okrivljuje -
Job 4:19 kako ne bi onda goste stanova glinenih kojima je temelj u prahu
zemaljskom. Gle, kao moljce njih sveudilj satiru:
Job 4:20 od jutra do mraka u prah pretvore, nestaju zasvagda - nitko i ne
vidi.
Job 4:21 Iæçupan je kolçiø njihova æatora, pogibaju skoro, mudrost ne
spoznavæi.’
Job 5:1 Daj zazivlji! Zar øe ti se tko odazvat’? Kojem li se svecu misliæ
sad obratit’?
Job 5:2 Doista, budalu njegov bijes ubija, luåaka øe sasvim skonçat
ljubomora.
Job 5:3 Bezumnika vidjeh kako korijen puæta, ali prokletstvo skoro na
kuøu mu pade.
Job 5:4 Njegovi su sinci daleko od spasa, njih nezaætiøene na Vratima
tlaçe.
Job 5:5 Ljetinu njihovu pojedoæe gladni, sam Bog ju je njima oteo iz
usta, a œedni hlepe za njihovim dobrima.
Job 5:6 Ne, opaçina ne izbija iz zemlje, niti nevolja iz tla moœe niøi sama,
Job 5:7 nego çovjek raåa muku i nevolju kao æto let orlov teœi u visinu.
Job 5:8 Ali ja bih se ipak Bogu utekao i pred njime stvar bih svoju razloœio.
Job 5:9 Nedokuçiva on djela silna stvori, çudesa koja se izbrojiti ne
mogu.

423
Job 5:10 On kiæom rosi po svem licu zemljinu i vodu æalje da nam polja
natapa.
Job 5:11 Da bi poniœene visoko digao, da bi ojaåene sreøom obdario,
Job 5:12 redom ruæi ono æto lukavci smisle, æto god zapoçeli, on im
izjalovi.
Job 5:13 On hvata mudre u njihovu lukavstvu, naume spletkara obraøa
u niæta.
Job 5:14 Posred bijela dana zapadnu u tamu, pipaju u podne kao usred
noøi.
Job 5:15 On iz njinih ralja izbavlja jadnika, iz silniçkih ruku diœe siromaha.
Job 5:16 Tako se pokaœe nada nevoljniku, i nepravda mora zatvoriti
usta.
Job 5:17 Da, blago çovjeku koga Bog odbaci! Stoga ti ne prezri karanje
Svesilnog!
Job 5:18 On ranjava, ali i ranu povija, udara i svojom zacjeljuje rukom.
Job 5:19 Iz æest øe nevolja tebe izbaviti, ni u sedmoj zlo te dotaknuti
neøe.
Job 5:20 U gladi, od smrti on øe te spasiti, a u ratu, oætru øe te otet maçu.
Job 5:21 Biçu zla jezika uklonit øe tebe, ispred otimaça bez straha øeæ
biti.
Job 5:22 Suæi i studeni ti øeæ se smijati i od divljih zvijeri strahovati neøeæ.
Job 5:23 Sklopiti ti øeæ savez s kamenjem na njivi, zvjerad divlja s tobom
u miru øe biti.
Job 5:24 U æatoru svome mir øeæ uœivati, dom svoj kad pohodiæ netaknut
øe stajat.
Job 5:25 Koljeno øeæ svoje gledati gdje se mnoœi i potomstvo gdje ti kao
trava raste.
Job 5:26 U grob ti øeæ leøi kada budeæ zreo, kao æto se œito snosi kad
dozori.
Job 5:27 Sve motrismo ovo: istina je œiva! zato sve za dobro svoje ti
posluæaj.”
Pogoåeni çovjek jedini zna svoju nevolju
Job 6:1 A Job progovori i reçe:
Job 6:2 “O, kad bi se jad moj izmjeriti mogao, a nevolje moje staviti na
tezulju!
Job 6:3 Teœe one jesu od sveg pijeska morskog, i stoga mi rijeçi zastraniti
znaju.
Job 6:4 Strijele Svesilnoga u mojem su mesu, ljuti otrov njihov ispija mi
duæu,
Boœje se strahote oborile na me.
Job 6:5 Ta, kraj svjeœe trave njaçe li magarac, muçe li goveçe kraj punih
jasala?
Job 6:6 Zar hranu bljutavu jedemo bez soli? Zar kakve slasti ima u
bjelancu?
Job 6:7 Ali ono æto mi se gadilo dotaøi, to mi je sada sva hrana u bolesti.
Job 6:8 O, da bi se molba moja usliæala, da mi Bog ispuni ono çem se
nadam!
Job 6:9 O, kada bi me Bog uniætiti htio, kada bi mahnuo rukom da me
satre!
Job 6:10 Za mene bi prava utjeha to bila, klicati bih mogao u mukama
teækim
æto se ne protivljah odluci Svetoga.
Job 6:11 Zar snage imam da mogu çekati? Radi kakve svrhe da ja duœe
œivim?
Job 6:12 Zar je snaga moja kao snaga kamena, zar je tijelo moje od
mjedi liveno?
Job 6:13 Na æto se u sebi osloniti mogu? Zar mi svaka pomoø nije
uskraøena?
Job 6:14 Tko odbija milost bliœnjemu svojemu, prezreo je strah od Boga
Svesilnoga.
Job 6:15 Kao potok me iznevjeriæe braøa, kao bujice zimske svoje korito.
Job 6:16 Od leda mutne vode im se nadimlju, ‘bujaju od snijega æto se
topiti stao;
Job 6:17 ali u doba suæno naskoro presahnu, od œege ishlape tada iz
korita.
Job 6:18 Karavane zbog njih skreøu sa putova, u pustinju zaåu i u njoj
se gube.
Job 6:19 Karavane temske oçima ih traœe, putnici iz Æebe nadaju se
njima.
Job 6:20 A kad do njih doåu, naåu se u çudu, jer su se u nadi svojoj
prevarili.

424
Job 6:21 U ovom ste çasu i vi meni takvi: vidjeste strahotu pa se
preplaæiste.
Job 6:22 Rekoh li vam moœda: ‘Darujte mi ætogod, poklonite neæto od
svojega blaga;
Job 6:23 iz æake duæmanske izbavite mene, oslobodite me silnikova
jarma?’
Job 6:24 Vi me pouçite, pa øu uæutjeti, u çem je moj prijestup, pokaœite
meni.
Job 6:25 O, kako su snaœne besjede iskrene! Ali kamo to vaæi smjeraju
prijekori?
Job 6:26 Mislite li moœda prekoriti rijeçi? Ta u vjetar ide govor oçajnikov!
Job 6:27 Nad sirotom kocku zar biste bacali i sa prijateljem trgovali
svojim?
Job 6:28 U oçi me sada dobro pogledajte, pazite neøu li vam slagati u
lice.
Job 6:29 Povucite rijeç! Kakve li nepravde! Povucite rijeç, neporoçan ja
sam!
Job 6:30 Zar pakosti ima na usnama mojim? Zar nesreøu svaku okusio
nisam?
Job 7:1 Nije li vojska œivot çovjekov na zemlji? Ne provodi li dane poput
najamnika?
Job 7:2 Kao æto trudan rob za hladom œudi, poput nadniçara ætono plaøu
çeka,
Job 7:3 mjeseci jada tako me zapadoæe i noøi su muçne meni dosuåene.
Job 7:4 Lijeœuøi mislim svagda: ‘Kada øu ustati?’ A diœuø se: ‘Kada veçer
doçekati!’ I tako se kinjim sve dok se ne smrkne.
Job 7:5 Put moju crvi i blato odjenuæe, koœa na meni puca i raæçinja se.
Job 7:6 Dani moji brœe od çunka proåoæe, promakoæe hitro bez ikakve
nade.
Job 7:7 Spomeni se: œivot moj je samo lahor i oçi mi neøe viæe vidjeti
sreøe!
Job 7:8 Prijateljsko oko neøe me gledati; pogled svoj u mene upro si te
sahnem.
Job 7:9 Kao æto se oblak gubi i raspline, tko u Æeol siåe, viæe ne izlazi.
Job 7:10 Domu svome natrag ne vraøa se nikad, njegovo ga mjesto viæe
ne poznaje.
Job 7:11 Ustima ja svojim stoga braniti neøu, u tjeskobi duha govorit øu
sada, u gorçini duæe ja øu zajecati.
Job 7:12 Zar sam more ili neman morska, pa si straœu nada mnom stavio?
Job 7:13 Kaœem li: ‘Na logu øu se smirit’, leœaj øe mi olakæati muke’,
Job 7:14 snovima me prestravljujeæ tada, prepadaæ me viåenjima
muçnim.
Job 7:15 Kamo sreøe da mi se zadavit’! Smrt mi je od patnja mojih draœa.
Job 7:16 Ja ginem i vjeçno œivjet neøu; pusti me, tek dah su dani moji!
Job 7:17 Æto je çovjek da ga toliko ti cijeniæ, da je srcu tvojem tako prirastao
Job 7:18 i svakoga jutra da njega pohodiæ i svakoga trena da ga
iskuæavaæ?
Job 7:19 Kada øeæ svoj pogled skinuti sa mene i dati mi barem pljuvaçku
progutat’?
Job 7:20 Ako sam zgrijeæio, æto uçinih tebi, o ti koji pomno nadzireæ
çovjeka? Zaæto si kao metu mene ti uzeo, zbog çega sam tebi na teret
postao?
Job 7:21 Zar prijestupa moga ne moœeæ podnijeti i ne moœeæ prijeøi
preko krivnje moje? Jer, malo øe proøi i u prah øu leøi, ti øeæ me traœiti,
ali me biti neøe.”
Neumitnost boœanske pravde
Job 8:1 Bildan iz Æuaha progovori tad i reçe:
Job 8:2 “Dokad øeæ joæte govoriti tako, dokle øe ti rijeç kao vihor biti?
Job 8:3 Ta zar moœe Bog pravo pogaziti, moœe li pravdu izvrnuti Svesilni?
Job 8:4 Ako mu djeca tvoja sagrijeæiæe, preda ih zato bezakonju njinu.
Job 8:5 Ali ako Boga potraœiæ iskreno i od Svesilnog milost ti izmoliæ;
Job 8:6 ako li budeæ çist i neporoçan, odsad øe svagda on nad tobom
bdjeti i obnovit øe kuøu pravedniku.
Job 8:7 Bit øe malena tvoja sreøa proæla prema buduøoj æto te oçekuje.
Job 8:8 No pitaj samo proæle naraætaje, na mudrost preåa njihovih pripazi.
Job 8:9 Od juçer mi smo i niæta ne znamo, poput sjene su na zemlji nam
dani.
Job 8:10 Oni øe te pouçiti i reøi ti, iz srca øe svog izvuøi besjede:
Job 8:11 ‘Izvan moçvare zar øe rogoz niøi? Zar øe bez vode trstika narasti?

425
Job 8:12 Zeleni se sva, ali i nekoæena usahne prije svake druge trave.
Job 8:13 To je kob svakog tko Boga zaboravi; tako propada nada bezboœnika:
Job 8:14 Nit je tanana njegovo uzdanje, a ufanje mu kuøa paukova.
Job 8:15 Nasloni li se, ona mu se ljulja, prihvati li se, ona mu se ruæi.
Job 8:16 Zeleni se i sav na suncu buja, vrt su mu cio mladice prerasle.
Job 8:17 Svojim korijenjem kræ je isprepleo te œivot crpe iz œiva kamena.
Job 8:18 A kad ga s mjesta njegova istrgnu, ono ga nijeçe: ‘Nikada te ne
vidjeh!’
Job 8:19 I evo gdje na putu sada trune dok drugo bilje veø niçe iz zemlje.
Job 8:20 Ne, Bog neøe odbaciti neporoçne, niti øe rukom poduprijeti
opake.
Job 8:21 Smijeh øe ti opet ispuniti usta, s usana øe odjeknuti klicanje.
Job 8:22 Duæmane øe ti odjenuti sramota i æatora øe nestati zlikovaçkog.’”
Boœja pravednost i ljudsko pravo
Job 9:1 Job progovori i reçe:
Job 9:2 “Zaista, dobro ja znadem da je tako: kako da pred Bogom çovjek
ima pravo?
Job 9:3 Ako bi se tkogod htio preti s njime, odvratio mu ne bi ni jednom
od tisuøu.
Job 9:4 Srcem on je mudar, a snagom svesilan, i tko bi se njemu
nekaœnjeno opro?
Job 9:5 On brda premjeæta, a ona to ne znaju, u jarosti svojoj on ih
preokreøe.
Job 9:6 Pokreøe on zemlju sa njezina mjesta, iz temelja njene potresa
stupove.
Job 9:7 Kad zaprijeti suncu, ono se ne raåa, on peçatom svojim i zvijezde
peçati.
Job 9:8 Jedini on je nebesa razapeo i puçinom morskom samo on hodao.
Job 9:9 Stvorio je Medvjede i Oriona, Vlaæiøe i zvijezåa na juœnome
nebu.
Job 9:10 Tvorac on je djela silnih, nepojmljivih çudesa koja se izbrojiti
ne mogu.
Job 9:11 Ide pored mene, a ja ga ne vidim; evo, on prolazi - ja ga ne
opaœam.
Job 9:12 Ugrabi li æto, tko øe mu to prijeçit, i tko ga pitat smije: ‘Æto si
uçinio?’
Job 9:13 Bog silni srdœbu svoju ne opoziva: pred njim poniçu saveznici
Rahaba.
Job 9:14 Pa kako onda da njemu odgovorim, koju rijeç da protiv njega
izaberem?
Job 9:15 I da sam u pravu, odvratio ne bih, u suca svojega milost bih
molio.
Job 9:16 A kad bi se na zov moj i odazvao, vjerovao ne bih da on glas
moj sluæa.
Job 9:17 Jer, za dlaku jednu on mene satire, bez razloga moje rane
umnoœava.
Job 9:18 Ni çasa jednoga predahnuti mi ne da, nego mene svakom
gorçinom napaja!
Job 9:19 Ako je na snagu - ta on je najjaçi! Ako je na pravdu - tko øe njega
na sud?
Job 9:20 Da sam i prav, usta bi me osudila, da sam i nevin, zlim bi me
proglasila.
Job 9:21 A jesam li nevin? Ni sam ne znam viæe, moj je œivot meni sasvim
omrzao!
Job 9:22 Jer, to je svejedno; i zato ja kaœem: nevina i greænika on
dokonçava.
Job 9:23 I biç smrtni kad bi odjednom ubijo ... ali on se ruga nevolji
nevinih.
Job 9:24 U zemlji predanoj u æake zlikovaca, on oçi sucima njezinim
zastire. Ako on to nije, tko je drugi onda?
Job 9:25 Od skoroteçe su brœi moji dani, bjeœe daleko, nigdje dobra ne
videø.’
Job 9:26 Kao çamci od rogoza hitro promiçu, kao orao na plijen kada se
zaleti.
Job 9:27 Kaœem li: zaboravit øu jadikovku, razvedrit øu lice i veseo biti,
Job 9:28 od mojih me muka groza obuzima, jer znadem da me ti ne drœiæ
nevinim.
Job 9:29 Ako li sam grijeæan, ta çemu onda da zalud muçim sebe.
Job 9:30 Kad bih i snijeœnicom sebe ja isprao, kad bih i lugom ruke svoje
umio,

426
Job 9:31 u veøu bi me neçist opet gurnuo, i moje bi me se gnuæale haljine!
Job 9:32 Nije çovjek kao ja da se s njime pravdam i na sud da idem s njim
se parniçiti.
Job 9:33 Niti kakva suca ima meåu nama da ruke svoje stavi na nas
dvojicu,
Job 9:34 da æibu njegovu od mene odmakne, da uœas njegov mene viæe
ne plaæi!
Job 9:35 Govorit øu ipak bez ikakva straha, jer ja nisam takav u svojim
oçima!
Job 10:1 Kad mi je duæi œivot omrznuo, neka mi tuœaljka poteçe slobodno,
zborit øu u gorçini duæe svoje.
Job 10:2 Reøi øu Bogu: Nemoj me osudit! Kaœi mi zaæto se na me obaraæ.
Job 10:3 Ta æto od toga imaæ da me tlaçiæ, da djelo ruku svojih zabacujeæ,
da pomaœeæ namjerama opakih?
Job 10:4 Jesu li u tebe oçi tjelesne? Zar ti vidiæ kao æto çovjek vidi?
Job 10:5 Zar su ti dani kao dani smrtnika a kao ljudski vijek tvoje godine?
Job 10:6 Zbog çega krivnju moju istraœujeæ i grijehe moje hoøeæ razotkriti,
Job 10:7 kad znadeæ dobro da sam neduœan, da ruci tvojoj izmaknut ne
mogu?
Job 10:8 Tvoje me ruke sazdaæe, stvoriæe, zaæto da me sada opet
raæçiniæ!
Job 10:9 Sjeti se, kao glinu si me sazdao i u prah øeæ me ponovo vratiti.
Job 10:10 Nisi li mene kao mlijeko ulio i uçinio da se kao sir zgruæam?
Job 10:11 Koœom si me i mesom odjenuo, kostima si me spleo i œilama.
Job 10:12 S miloæøu si mi œivot darovao, briœljivo si nad mojim bdio
dahom.
Job 10:13 Ali u svom srcu ovo si skrio, znam da je tvoja to bila namjera:
Job 10:14 da paziæ budno hoøu li zgrijeæiti i da mi grijeh ne proåe
nekaœnjeno.
Job 10:15 Ako sam grijeæan, onda teæko meni, ako li sam prav, glavu ne
smijem diøi - shrvan sramotom, nesreøom napojen!
Job 10:16 Ispravim li se, kao lav me nagoniæ, snagu svoju okuæavaæ na
meni,
Job 10:17 optuœbe nove na mene podiœeæ, jaroæøu veøom na mene
usplamtiæ i sa svjeœim se çetama obaraæ.
Job 10:18 Iz utrobe æto si me izvukao? O, æto ne umrijeh: vidjeli me ne
bi,
Job 10:19 bio bih kao da me ni bilo nije, iz utrobe u grob bi me stavili.
Job 10:20 Mog su œivota dani tako kratki! Pusti me da se joæ malo veselim
Job 10:21 prije nego øu na put bez povratka, u zemlju tame, zemlju
sjene smrtne,
Job 10:22 u zemlju tmine guste i meteœa, gdje je svjetlost sliçna noøi
najcrnjoj.”
Job 11:1 Sofar iz Naama progovori tad i reçe:
Job 11:2 “Zar na rijeçi mnoge da se ne odvrati?
Zar øe se brbljavac joæ i opravdati?
Job 11:3 Zar øe tvoje trice uæutkati ljude, zar øe ruganje ostati
neizrugano?
Job 11:4 Rekao si: ‘Nauk moj je neporoçan, u oçima tvojim çist sam i
bez ljage.’
Job 11:5 Ali kada bi Bog htio progovoriti i otvorit usta da ti odgovori
Job 11:6 kada bi ti tajne mudrosti otkrio koje um nijedan ne moœe doumit’,
znao bi da ti za grijehe raçun iæte.
Job 11:7 Moœeæ li dubine Boœje proniknuti, dokuçiti savræenstvo
Svesilnoga?
Job 11:8 Od neba je viæe: æto joæ da uçiniæ? Od Æeola dublje: æto joæ da
mudrujeæ?
Job 11:9 Duœe je od zemlje - æire je od mora!
Job 11:10 Ako se povuçe, ako te pograbi, ako na sud preda, tko øe mu
braniti?
Job 11:11 Jer on u çovjeku prozire prijevaru, vidi opaçinu ako i ne gleda.
Job 11:12 Çovjek se bezuman obraøa k pameti i divlji magarac uzdi se
pokori.
Job 11:13 Ako li srce svoje ti uspraviæ i ruke svoje pruœiæ prema njemu,
Job 11:14 ako li zloøu iz ruku odbaciæ i u æatoru svom ne daæ zlu stana,
Job 11:15 çisto øeæ çelo moøi tad podiøi, çvrst øeæ biti i bojati se neøeæ.
Job 11:16 Svojih se kuænja neøeæ sjeøati viæe kao ni vode koja je protekla.
Job 11:17 Jasnije øe tvoj œivot sjati no podne, tmina øe se obratiti u
svanuøe.

427
Job 11:18 U uzdanju svom œivjet øeæ sigurno i zaætiøen poçivat øeæ u
miru.
Job 11:19 Kad legneæ, nitko te buniti neøe; mnogi øe tvoju traœiti
naklonost.
Job 11:20 A zlikovcima ugasnut øe oçi, neøe im viæe biti utoçiæta: izdahnut’,
bit øe jedina im nada.”
Job 12:1 Job progovori i reçe:
Job 12:2 “Uistinu, vi ste cvijet naroda, sa vama øe izumrijeti mudrost.
Job 12:3 Ali i ja znam kao i vi misliti, ni u çemu od vas gori nisam: tko za
stvari takve ne bi znao?
Job 12:4 Prijateljima sam svojim ja na podsmijeh æto zazivam Boga da
mi odgovori! Na podsmijeh ja sam - pravednik neporoçan!
Job 12:5 Prezirati je nesretnika - sretni misle, udariti treba onog æto
posrøe!
Job 12:6 Dotle su na miru æatori pljaçkaæa, izazivaçi Boga œive bezbriœno
kao da Boga u æaci svojoj drœe!
Job 12:7 Ali pitaj zvijeri, i pouçit øe te; ptice nebeske pitaj, i razjasnit øe
ti.
Job 12:8 Guæteri zemlje to øe ti protumaçit’, ribe u moru ispripovjedit øe
ti.
Job 12:9 Od stvorenja sviju, koje ne bi znalo da je sve to Boœja ruka
uçinila?!
Job 12:10 U ruci mu leœi œivot svakog biøa i dah œivotvorni svakog ljudskog
tijela.
Job 12:11 Zar uhom mi ne sudimo besjedu kao æto kuæamo nepcem
okus jela?
Job 12:12 Sjedine mudrost donose çovjeku, a s vijekom dugim umnost
mu dolazi.
Job 12:13 Ali u Njemu mudrost je i snaga, u Njemu savjet je i sva razumnost.
Job 12:14 Æto razgradi, sagradit neøe nitko, koga zatvori, nitko ne
oslobaåa.
Job 12:15 Ustavi li vodu, suæa nastaje; pusti li je, svu zemlju ispremetne.
Job 12:16 Jer u njemu je snaga i sva mudrost, njegov je prevareni i
varalica.
Job 12:17 On savjetnike liæava razbora, suce pametne udara bezumljem.
Job 12:18 On otpasuje pojas kraljevima i uœetom im vezuje bokove.
Job 12:19 On bosonoge tjera sveøenike i moguønike sa vlasti obara.
Job 12:20 On diœe rijeç iz usta rjeçitima i starcima pravo rasuåivanje.
Job 12:21 On sasiplje prezir po plemiøima i junacima bedra raspasuje.
Job 12:22 On dubinama razotkriva tmine i sjenu smrtnu na svjetlo izvodi.
Job 12:23 On diœe narod pa ga uniætava, umnoœi ga a potom iskorijeni.
Job 12:24 On zaluåuje vladare naroda te po bespuøu lutaju pustinjskom
Job 12:25 i pipaju u tmini bez svjetlosti glavinjajuøi poput pijanaca.
Job 13:1 Oçima svojim sve to ja vidjeh, uæima svojim çuh i razumjeh.
Job 13:2 Sve æto vi znate znadem to i ja, ni u çemu od vas gori nisam.
Job 13:3 Zato, zboriti moram sa Svesilnim, pred Bogom svoj razlog
izloœiti.
Job 13:4 Jer, kovaçi laœi vi ste pravi, i svi ste vi zaludni lijeçnici!
Job 13:5 Kada biste bar znali æutjeti, mudrost biste svoju pokazali!
Job 13:6 Dokaze mi ipak posluæajte, razlog mojih usana poçujte.
Job 13:7 Zar zbog Boga govorite laœi, zar zbog njega rijeçi te prijevarne?
Job 13:8 Zar biste pristrano braniti htjeli Boga, zar biste mu htjeli biti
odvjetnici?
Job 13:9 Zar bi dobro bilo da vas on ispita? Zar biste ga obmanuli kao
çovjeka?
Job 13:10 Kaznom preteækom on bi vas pokarao poradi potajne vaæe
pristranosti.
Job 13:11 Zar vas veliçanstvo njegovo ne plaæi i zar vas od njega uœas
ne spopada?
Job 13:12 Razlozi su vam od pepela izreke, obrana je vaæa obrana od
blata.
Job 13:13 Umuknite sada! Dajte da govorim, pa neka me poslije snaåe
æto mu drago.
Job 13:14 Zar da meso svoje sam kidam zubima? Da svojom rukom
œivot upropaæøujem?
Job 13:15 On me ubiti moœe: nade druge nemam veø da pred njim svoje
drœanje opravdam.
Job 13:16 I to je veø zalog mojega spasenja, jer bezboœnik preda njega
ne moœe stupiti.

428
Job 13:17 Paœljivo mi rijeçi posluæajte, neka vam prodre u uæi besjeda.
Job 13:18 Gle: ja sam pripremio parnicu, jer u svoje sam pravo uvjeren.
Job 13:19 Tko se sa mnom hoøe parniçiti? - Umuknut øu potom te izdahnut’.
Job 13:20 Dvije mi molbe samo ne uskrati da se od tvog lica ne skrivam:
Job 13:21 digni s mene teæku svoju ruku i uœasom svojim ne straæi me.
Job 13:22 Tada me pitaj, a ja øu odgovarat’; ili ja da pitam, ti da odgovaraæ.
Job 13:23 Koliko poçinih prijestupa i grijeha? Prekræaj mi moj pokaœi i
krivicu.
Job 13:24 Zaæto lice svoje krijeæ sad od mene, zaæto u meni vidiæ neprijatelja?
Job 13:25 Zaæto strahom muçiæ list vjetrom progonjen, zaæto se na suhu
obaraæ slamçicu?
Job 13:26 O ti, koji mi gorke piæeæ presude i teretiæ mene grijesima
mladosti,
Job 13:27 koji si mi noge u klade sapeo i koji bdijeæ nad svakim mojim
korakom i tragove stopa mojih ispitujeæ!
Job 13:28 Œivot mi se kao trulo drvo raspada, kao haljina æto je moljci
izjedaju!
Job 14:1 Çovjek koga je œena rodila kratka je vijeka i pun nevolja.
Job 14:2 Kao cvijet je nikao i vene veø, poput sjene bjeœi ne zastajuø’.
Job 14:3 Na takva, zar, ti oçi otvaraæ i preda se na sud ga izvodiæ?
Job 14:4 Tko øe çisto izvuøi iz neçista? Nitko!
Job 14:5 Pa kad su njegovi dani odbrojeni, kad mu broj mjeseci o tebi
ovisi, kad mu granicu stavljaæ neprijelaznu,
Job 14:6 skini s njega pogled da poçinuti moœe, poput najamnika da
svoj dan uœiva.
Job 14:7 Ta ni drvu nije nada sva propala, posjeçeno, ono opet prozeleni
i mladice nove iz njega izbiju.
Job 14:8 Ako mu korijen i ostari u zemlji, ako mu se panj i sasuæi u prahu,
Job 14:9 oøutjevæi vodu, ono øe propupati i pustiti grane kao stablo novo.
Job 14:10 Ali kad çovjek umre, ostaje pokoæen, kad smrtnik izdahne,
gdje li je on tada?
Job 14:11 Moœe sva voda iz mora ispariti i presahnuti rijeke, isuæit posvema’,
Job 14:12 ali çovjek kad legne, ne ustaje viæe, dok nebesa bude, neøe
se podiøi,
od sna se svojega probuditi neøe.
Job 14:13 O, kad bi me htio skriti u Æeolu, zakloniti me dok srdœba ti ne
mine, dati mi rok kad øeæ me se spomenuti,
Job 14:14 - jer, kad umre çovjek, zar uskrsnuti moœe? - çekao bih te sve
dane vojske svoje dok ne bi doæao da mi smjenu dadeæ.
Job 14:15 Zvao bi me, a ja bih se odazvao: zaœelio si se djela svojih
ruku.
Job 14:16 A sad nad svakim mojim vrebaæ korakom, nijednog mi grijeha
neøeæ oprostiti,
Job 14:17 u vreøi si prijestup moj zapeçatio i krivicu moju svu si zapisao.
Job 14:18 Kao æto se jednom uruæi planina, kao æto se hridina s mjesta
svog odvali,
Job 14:19 kao æto voda kamen s vremenom istroæi, a pljusak bujicom
zemlju svu sapere, tako uniætavaæ nadu u çovjeku.
Job 14:20 Oborio si ga - on ode za svagda, nagråena lica, otjeran,
odbaçen.
Job 14:21 Djecu mu poætuju - o tom niæta ne zna; ako su prezrena - o tom
ne razmiælja.
Job 14:22 On jedino pati zbog svojega tijela, on jedino tuœi zbog svojeg
œivota.”
Job 15:1 Elifaz Temanac progovori tad i reçe:
Job 15:2 “Zar æupljom naukom odgovara mudrac i vjetrom istoçnim trbuh
napuhuje?
Job 15:3 Zar on sebe brani rijeçima ispraznim, besjedama koje niçem
ne koriste?
Job 15:4 Joæ viæe ti çiniæ: niætiæ strah od Boga, pred njegovim licem
pribranost ukidaæ.
Job 15:5 Tvoje rijeçi krivicu tvoju odaju, posluœio si se jezikom lukavih,
Job 15:6 vlastita te usta osuåuju, ne ja, protiv tebe same ti usne svjedoçe.
Job 15:7 Zar si prvi çovjek koji se rodio? Zar si na svijet prije bregova
doæao?
Job 15:8 Zar si tajne Boœje ti prisluækivao i mudrost çitavu za se prisvojio?
Job 15:9 Æto ti znadeæ, a da i mi ne znamo, æto ti razumijeæ, a da to ne
shvaøamo?

429
Job 15:10 Ima meåu nama i sijedih i starih kojima je viæe ljeta no tvom
ocu.
Job 15:11 Zar su ti utjehe Boœje premalene i blage rijeçi upuøene tebi?
Job 15:12 Æto te srce tvoje tako slijepo goni i æto tako divlje prevrøeæ
oçima
Job 15:13 kad proti Bogu jarost svoju okreøeæ, a iz usta takve rijeçi ti
izlaze!
Job 15:14 Æto je çovjek da bi çist mogao biti? Zar je itko roåen od œene
pravedan?
Job 15:15 Gle, ni u svece se On ne pouzdava, oku njegovu ni nebesa
çista nisu,
Job 15:16 a kamoli to biøe gadno i buntovno, çovjek æto kao vodu pije
opaçinu!
Job 15:17 Mene sad posluæaj, pouçiti te hoøu, æto god sam vidjeh, ispriçati
ti œelim,
Job 15:18 i ono æto nauçavahu mudraci ne tajeøi æto su primili od preåa
Job 15:19 kojima je zemlja ova bila dana kamo tuåin nije nikada stupio.
Job 15:20 Zlikovac se muçi cijelog svoga vijeka, nasilniku veø su ljeta
odbrojena.
Job 15:21 Krik strave svagda mu u uæima jeçi, dok miruje, na njega baca
se razbojnik.
Job 15:22 Ne nada se da øe izbjeøi tminama i znade dobro da je maçu
namijenjen,
Job 15:23 strvinaru da je kao plijen obeøan. On znade da mu se dan
propasti bliœi.
Job 15:24 Nemir i tjeskoba na njega navaljuju, kao kralj spreman na boj
na njega se obaraju.
Job 15:25 On je protiv Boga podizao ruku, usuåivao se prkositi Svesilnom
Job 15:26 Ohola je çela na njega srljao, iza ætita debela dobro zaklonjen.
Job 15:27 Lice mu bijaæe obloœeno salom a bokovi pretilinom oteœali.
Job 15:28 Razruæene je zaposjeo gradove i kuøiæta nastanio napuætena.
Sruæit øe se ono æto za sebe sazda;
Job 15:29 cvasti mu neøe, veø rasuti se blago, sjena mu se neøe po
zemlji æiriti.
Job 15:30 On se tami viæe izmaknuti neøe, oprœit øe oganj njegove
mladice, u dahu plamenih usta nestat øe ga.
Job 15:31 U taætinu svoju neka se ne uzda, jer øe mu ispraznost biti
svom nagradom.
Job 15:32 Prije vremena øe svenuti mu mladice, grane mu se nikad
neøe zazelenjeti.
Job 15:33 Kao loza, grozd øe stresati svoj nezreo, poput masline pobacit
øe cvatove.
Job 15:34 Da, bezboœniçko je jalovo koljeno, i vatra proœdire æator podmitljivca.
Job 15:35 Koji zlom zanesu, raåaju nesreøu i prijevaru nose u utrobi
svojoj.” O nepravdi ljudskoj i pravdi Boœjoj
Job 16:1 Job progovori i reçe:
Job 16:2 “Koliko se takvih nasluæah besjeda, kako ste mi svi vi muçni
tjeæioci!
Job 16:3 Ima li kraja tim rijeçima ispraznim? Æto te goni da mi tako
odgovaraæ?
Job 16:4 I ja bih mogao kao vi govoriti da vam je duæa na mjestu duæe
moje; i ja bih vas mogao zasuti rijeçima i nad sudbom vaæom tako kimati
glavom;
Job 16:5 i ja bih mogao ustima vas hrabriti, i ne bih œalio trud svojih
usana.
Job 16:6 Ali ako govorim, patnja se ne blaœi, ako li zaæutim, zar øe me
minuti?
Job 16:7 Zlopakost me sada shrvala posvema, çitava se rulja oborila na
me.
Job 16:8 Ustao je proti meni da svjedoçi i u lice mi se baca klevetama.
Job 16:9 Jaroæøu me svojom razdire i goni, ækrguøuøi zubima obara se
na me.
Moji protivnici sijeku me oçima,
Job 16:10 prijeteøi, na mene usta razvaljuju, po obrazima me sramotno
øuækaju, u çoporu svi tad navaljuju na me.
Job 16:11 Da, zloøudnicima Bog me predao, u ruke opakih on me izruçio.
Job 16:12 Mirno œivljah dok On ne zadrma mnome, za æiju me æçepa da
bi me slomio.

430
Job 16:13 Uze me za biljeg i strijelama osu, nemilosrdno mi bubrege
probode i mojom œuçi zemlju œednu natopi.
Job 16:14 Na tijelu mi ranu do rane otvara, kao bijesan ratnik nasrøe na
mene.
Job 16:15 Tijelo sam golo u kostrijet zaæio, zario sam çelo svoje u praæinu.
Job 16:16 Zapalilo mi se sve lice od suza, sjena tamna preko vjeåa mi
je pala.
Job 16:17 A nema nasilja na rukama mojim, molitva je moja bila uvijek
çista.
Job 16:18 O zemljo, krvi moje nemoj skriti i kriku mom ne daj nigdje da
poçine.
Job 16:19 Odsad na nebu imam ja svjedoka, u visini gore moj stoji branitelj.
Job 16:20 Moja vika moj je odvjetnik kod Boga dok se ispred njega suze
moje liju:
Job 16:21 o, da me obrani u parbi mojoj s Bogom ko æto smrtnik brani
svojega bliœnjega.
Job 16:22 No œivotu mom su odbrojena ljeta, na put bez povratka meni
je krenuti.
Job 17:1 Daha mi nestaje, gasnu moji dani i za mene veø se skupljaju
grobari.
Job 17:2 Rugaçi su evo mene dohvatili, od uvreda oka sklopiti ne mogu.
Job 17:3 Stoga me zaætiti i budi mi jamcem kad mi nitko u dlan neøe da
udari.
Job 17:4 Jer, srca si njina liæio razuma i dopustiti im neøeæ da opstanu.
Job 17:5 Kao taj æto imanje dijeli drugovima, a djeci njegovoj dotle oçi
gasnu,
Job 17:6 narodima svim sam na ruglo postao, onaj kom u lice svatko
pljunuti moœe.
Job 17:7 Od tuge vid mi se muti u oçima, poput sjene moji udovi postaju.
Job 17:8 Zaçudit øe se zbog toga pravednici, na bezboœnika øe planuti
çestiti;
Job 17:9 neporoçni øe na svom ustrajati putu, çovjek çistih ruku ojaçat
øe joæ viæe.
Job 17:10 Hajde, svi vi, neøete li opet poçet’, ta meåu vama ja mudra ne
nalazim!
Job 17:11 Minuli su dani, propale zamisli, œelje srca moga izjalovile se.
Job 17:12 ‘U noøi najcrnjoj, dan se pribliœava; blizu je veø svjetlo æto
tminu izgoni.’
Job 17:13 A meni je nada otiøi u Æeol i prostrijeti sebi leœaj u mrklini.
Job 17:14 Dovikujem grobu: ‘Oçe moj roåeni!’ a crve pozdravljam: ‘Mati
moja, sestro!’
Job 17:15 Ali gdje za mene ima joæte nade? Sreøu moju tko øe ikada
vidjeti?
Job 17:16 Hoøe li u Æeol ona sa mnom siøi da u prahu zajedno
otpoçinemo?”
Gnjev ne moœe niæta protiv pravde
Job 18:1 Bildad iz Æuaha progovori tad i reçe:
Job 18:2 “Kada kaniæ obuzdati svoje besjede? Opameti se sad da razgovaramo!
Job 18:3 Zaæto nas drœiæ za stoku nerazumnu, zar smo œivotinje u tvojim
oçima?
Job 18:4 O ti, koji se od jarosti razdireæ, hoøeæ li da zemlja zbog tebe
opusti da iz svoga mjesta iskoçe peøine?
Job 18:5 Ali ugasit øe se svjetlost opakoga, i neøe mu sjati plamen na
ognjiætu.
Job 18:6 Potamnjet øe svjetlo u njegovu æatoru i nad njime øe se utrnuti
svjetiljka.
Job 18:7 Krepki mu koraci postaju sputani, o vlastite on se spotiçe
namjere.
Job 18:8 Jer njegove noge vode ga u zamku, i evo ga gdje veø koraça
po mreœi.
Job 18:9 Tanka mu je zamka nogu uhvatila, i evo, uœeta çvrsto ga priteœu.
Job 18:10 Njega vreba omça skrivena na zemlji, njega çeka klopka
putem kojim hodi.
Job 18:11 Odasvuda strahovi ga prepadaju, ustopice sveudilj ga proganjaju.
Job 18:12 Glad je poœderala svu snagu njegovu, nesreøa je uvijek o
njegovu boku.
Job 18:13 Boleætina kobna koœu mu razjeda, prvenac mu smrti nagriza
udove.

431
Job 18:14 Njega izvlaçe iz æatora njegova da bi ga odveli vladaru
strahota.
Job 18:15 U njegovu stanu tuåinac stanuje, po njegovu domu prosipaju
sumpor.
Job 18:16 Odozdo se suæi njegovo korijenje, a odozgo grane sve mu
redom sahnu.
Job 18:17 Spomen øe se njegov zatrti na zemlji, njegovo se ime s lica
zemlje briæe.
Job 18:18 Iz svjetlosti njega u tminu tjeraju, izagnati ga hoøe iz kruga
zemaljskog.
Job 18:19 U rodu mu nema roda ni poroda, niti preœivjela na njegovu
ognjiætu.
Job 18:20 Sudba je njegova Zapad osupnula, i çitav je Istok obuzela
strepnja.
Job 18:21 Evo, takav usud snalazi zlikovca i dom onog koji ne priznaje
Boga.”
Vjera u pravednikovo konaçno izbavljenje
Job 19:1 Job progovori i reçe:
Job 19:2 “Ta dokle øete muçiti duæu moju, dokle øete me rijeçima satirat’?
Job 19:3 Veø deseti put pogrdiste mene i stid vas nije æto me zlostavljate.
Job 19:4 Pa ako sam zastranio doista, na meni moja zabluda ostaje.
Job 19:5 Mislite li da ste me nadjaçali i krivnju moju da ste dokazali?
Job 19:6 Znajte: Bog je to mene pritisnuo i svojom me je on stegnuo
mreœom.
Job 19:7 Viçem: ‘Nasilje!’ - nema odgovora; vapijem - ali za me pravde
nema.
Job 19:8 Sa svih strana put mi je zagradio, sve staze moje u tminu zavio.
Job 19:9 Slavu je moju sa mene skinuo, sa moje glave strgnuo je krunu.
Job 19:10 Podsijeca me odasvud te nestajem; kao drvo, nadu mi je
iæçupao.
Job 19:11 Raspalio se gnjev njegov na mene i svojim me drœi neprijateljem.
Job 19:12 U bojnom redu pristiœu mu çete, putove proti meni nasipaju,
odasvud moj opkoljavaju æator.
Job 19:13 Od mene su se udaljila braøa, otuåili se moji poznanici.
Job 19:14 Nestade bliœnjih mojih i znanaca, gosti doma mog zaboraviæe
me.
Job 19:15 Sluækinjama sam svojim kao stranac, neznanac sam u
njihovim oçima.
Job 19:16 Slugu zovnem, a on ne odgovara i za milost ga moram zaklinjati.
Job 19:17 Mojoj je œeni dah moj omrznuo, gadim se djeci vlastite utrobe.
Job 19:18 I deranima na prezir tek sluœim, ako se dignem, rugaju se
meni.
Job 19:19 Pouzdanicima sam svojim mrzak, protiv mene su oni koje
ljubljah.
Job 19:20 Kosti mi se za koœu prilijepiæe, osta mi jedva koœa oko zuba.
Job 19:21 Smilujte mi se, prijatelji moji, jer Boœja me je ruka udarila.
Job 19:22 Zaæto da me kao Bog sam progonite, zar se niste moga nasitili
mesa?
Job 19:23 O, kad bi se rijeçi moje zapisale i kad bi se u mjed tvrdu urezale;
Job 19:24 kad bi se œeljeznim dlijetom i olovom u spomen vjeçan u
stijenu uklesale!
Job 19:25 Ja znadem dobro: moj Izbavitelj œivi i posljednji øe on nad
zemljom ustati.
Job 19:26 A kad se probudim, k sebi øe me diøi: iz svoje øu puti tad vidjeti
Boga.
Job 19:27 Njega ja øu kao svojega gledati, i oçima mojim neøe biti
stranac: za njime srce mi çezne u grudima.
Job 19:28 Kad kaœete: ‘Kako øemo ga goniti? Koji øemo razlog protiv
njega naøi?’,
Job 19:29 maça tad se bojte: grijehu maç je kazna. Saznat øete tada da
imade suda!”
Pravda nikoga ne izuzima
Job 20:1 Sofar iz Naamata progovori tad i reçe:
Job 20:2 “Misli me tjeraju da ti odgovorim, i zato u meni vri to uzbuåenje
Job 20:3 dok sluæam ukore koji me sramote, ali odgovor mudar um øe
moj veø naøi.

432
Job 20:4 Zar tebi nije od davnine poznato, otkad je çovjek na zemlju
stavljen bio,
Job 20:5 da je kratka vijeka radost opakoga, da kao tren proåe sreøa
bezboœniçka.
Job 20:6 Pa ako stasom i do neba naraste, ako mu se glava dotakne
oblaka,
Job 20:7 poput utvare on zauvijek nestaje; koji ga vidjeæe kaœu: ‘Gdje je
sad on?’
Job 20:8 Kao san bez traga on se rasplinjuje, nestaje ga kao priviåenja
noønog.
Job 20:9 Nijedno ga oko viæe gledat neøe, niti øe ga mjesto njegovo
vidjeti
Job 20:10 Njegovu øe djecu goniti siromasi: rukama øe svojim vraøati
oteto.
Job 20:11 Kosti su njegove bujale mladoæøu; gle, zajedno s njome
pokoæen je sada.
Job 20:12 Zlo bijaæe slatko njegovim ustima te ga je pod svojim jezikom
skrivao;
Job 20:13 sladio se pazeøi da ga ne proguta i pod nepcem svojim
zadrœavao ga.
Job 20:14 Ali hrana ta mu trune u utrobi, otrovom zmijskim u crijevima
postaje.
Job 20:15 Blago progutano mora izbljuvati. Bog øe ga istjerati njemu iz
utrobe.
Job 20:16 Iz zmijine glave otrov je sisao: sada umire od jezika gujina.
Job 20:17 Potoke ulja on gledati viæe neøe, ni vidjeti gdje rijekom med i
mlijeko teku.
Job 20:18 Vratit øe dobitak ne okusivæi ga, neøe uœivati u plodu trgovine.
Job 20:19 Jer je sirotinju gnjeo i tlaçio, otimao kuøe koje ne sazida,
Job 20:20 jer ne bjeæe kraja poœudi njegovoj, njegova ga blaga neøe
izbaviti.
Job 20:21 Jer mu proœdrljivost niæta ne poætedi, ni sreøa njegova dugo
trajat neøe.
Job 20:22 Sred izobilja u ækripcu øe se naøi, svom øe snagom na njega
se oboriti bijeda.
Job 20:23 I dok hranom bude trbuh svoj punio, Bog øe na njega pustiti
jarost svoga gnjeva, sasuti daœd strelica na meso njegovo.
Job 20:24 Ako i izmakne gvozdenom oruœju, luk øe mjedeni njega prostrijeliti.
Job 20:25 Strijelu bi izvukao, ali mu probi leåa, a æiljak blistavi viri mu iz
œuçi. Kamo god krenuo, strepnje ga vrebaju,
Job 20:26 na njega tmine sve tajom oçekuju. Vatra ga niæti, ni od koga
zapaljena, i proœdire sve pod njegovim æatorom.
Job 20:27 Gle, nebo krivicu njegovu otkriva i çitava zemlja na njega se
diœe.
Job 20:28 Njegovu øe kuøu raznijeti poplava, otplaviti je u dan Boœje
jarosti.
Job 20:29 Takvu sudbinu Bog priprema zlikovcu i takvu baætinu on mu
dosuåuje.”
Job 21:1 Job progovori i reçe:
Job 21:2 “Sluæajte, sluæajte dobro æto øu reøi, utjehu mi takvu barem
udijelite.
Job 21:3 Otrpite da rijeç jednu ja izreçem, kad zavræim, tad se rugajte
slobodno.
Job 21:4 Zar protiv çovjeka diœem ja optuœbu? Kako da strpljenje onda
ne izgubim?
Job 21:5 Pogledajte na me: uœas øe vas spopast’, rukom øete svoja
zakloniti usta;
Job 21:6 pomislim li na to, prestravim se i sam i çitavim svojim tad protrnem
tijelom.
Job 21:7 Zaæto na œivotu ostaju zlikovci i, æto su stariji, moøniji bivaju?
Job 21:8 Potomstvo njihovo s njima napreduje a izdanci im se mnoœe
pred oçima.
Job 21:9 Strah nikakav kuøe njihove ne mori i æiba ih Boœja ostavlja na
miru.
Job 21:10 Njihovi bikovi plode pouzdano, krave im se tele i ne jalove se.
Job 21:11 Kao jagnjad djeca im slobodno skakuøu, veselo igraju njihovi
sinovi.
Job 21:12 Oni pjevaju uz harfe i bubnjeve i vesele se uz zvukove svirale.
Job 21:13 Dane svoje zavræavaju u sreøi, u Podzemlje oni silaze spokojno.

433
Job 21:14 A govorili su Bogu: ‘Ostavi nas, ne œelimo znati za tvoje putove!
Job 21:15 Ta tko je Svesilni da njemu sluœimo i kakva nam korist da ga
zazivamo?’
Job 21:16 Zar svoju sreøu u ruci ne imahu, makar do Njega ne drœe niæta
oni?
Job 21:17 Zar se luç opakog kada ugasila? Zar se na njega oborila
nesreøa? Zar mu u gnjevu svom On skroji sudbinu?
Job 21:18 Zar je kao slama na vjetru postao, kao pljeva koju vihor svud
raznosi?
Job 21:19 Hoøe li ga kazniti Bog u njegovoj djeci? Ne, njega neka kazni
da sam to osjeti!
Job 21:20 Vlastitim oçima neka rasap svoj vidi, neka se napije srdœbe
Svesilnoga!
Job 21:21 Ta æto poslije smrti on za dom svoj mari kad øe se presjeøi niz
njegovih mjeseci?
Job 21:22 Ali tko øe Boga uçiti mudrosti, njega koji sudi najviæim biøima?
Job 21:23 Jedan umire u punom blagostanju, bez briga ikakvih, u potpunom
miru,
Job 21:24 bokova od pretiline oteœalih i kostiju soçne moœdine prepunih.
Job 21:25 A drugi umire s gorçinom u duæi, nikad nikakve ne okusivæi
sreøe.
Job 21:26 Obojica leœe zajedno u prahu, crvi ih jednako prekrivaju oba.
Job 21:27 O, znam dobro kakve vaæe su namjere, kakvo zlo protiv mene
vi snujete.
Job 21:28 Jer pitate: ‘Gdje je kuøa plemiøeva, æator u kojem stanovahu
opaki?’
Job 21:29 Niste li na cesti putnike pitali, zar njihovo svjedoçanstvo ne
primate:
Job 21:30 ‘Opaki je u dan nesreøe poæteåen i u dan Boœje jarosti veseo
je.’
Job 21:31 Ali na postupcima tko øe mu predbaciti i tko øe mu vratiti æto
je poçinio?
Job 21:32 A kad ga na kraju na groblje odnesu, na grobni mu humak
postavljaju straœu.
Job 21:33 Lake su mu grude zemlje u dolini dok za njime ide çitavo
puçanstvo.
Job 21:34 O, kako su vaæe utjehe isprazne! Kakva su prijevara vaæi
odgovori!”
Bog kaœnjava samo u ime pravde
Job 22:1 Elifaz Temanac progovori tad i reçe:
Job 22:2 “Zar Bogu koristan moœe biti çovjek? Ta tko je mudar, sebi
samom koristi.
Job 22:3 Zar je Svesilnom milost æto si pravedan i zar mu je dobit æto si
neporoçan?
Job 22:4 Ili te zbog tvoje poboœnosti kara i zato se hoøe s tobom parniçiti?
Job 22:5 Nije li to zbog zloøe tvoje prevelike i zbog bezakonja kojim
broja nema?
Job 22:6 Od braøe si brao nizaæto zaloge i s golih si ljudi svlaçio haljine;
Job 22:7 ti nisi œednoga vodom napojio, uskraøivao si kruh izgladnjelima;
Job 22:8 otimao si od siromaha zemlju da bi na njoj svog nastanio ljubimca;
Job 22:9 puætao si praznih ruku udovice i siroçadi si satirao ruku.
Job 22:10 Eto zaæto tebe mreœe sad sapinju, zaæto te strahovi muçe
iznenadni.
Job 22:11 Svjetlost ti mrak posta i niæta ne vidiæ, vode su duboke tebe
potopile.
Job 22:12 Zar Bog nije u visini nebeskoj i zar zvijezdama tjeme on ne
vidi?
Job 22:13 Ali ti kaœeæ: ‘Æto Bog moœe znati? Kroz oblak tmasti zar æto
razabire?
Job 22:14 Oblaci pogled njegov zaklanjaju, i rubom kruga on hoda
nebeskog.’
Job 22:15 Ta kaniæ li se drevnog drœati puta kojim su iæli ljudi nepravedni?
Job 22:16 Prije vremena nestadoæe oni, bujica im je temelje raznijela.
Job 22:17 Govorahu Bogu: ‘Nas se ti ostavi! Æto nam Svesilni uçiniti
moœe?’
Job 22:18 A on im je dom punio dobrima makar do njega ne drœahu
niæta.
Job 22:19 Videøi im propast, klikøu pravednici, neporoçni se njima izruguju:

434
Job 22:20 ‘Gle, propadoæe protivnici naæi, æto od njih osta, vatra im
proœdrije!”
Job 22:21 S Bogom ti se sprijatelji i pomiri, i vraøena øe ti opet biti sreøa.
Job 22:22 Daj prihvati Zakon iz njegovih usta, u srce svoje rijeç njegovu
usadi.
Job 22:23 Ako se raskajan vratiæ Svesilnome i nepravdu iz svog æatora
odstraniæ,
Job 22:24 tad øeæ odbaciti zlato u praæinu i ofirsko blago u æljunak potoçni.
Job 22:25 Svesilni øe postati tvoje suho zlato, on øe biti tvoje gomile
srebrne.
Job 22:26 Da, Svesilni bit øe tvoje radovanje, i lice øeæ k Bogu dizati
slobodno.
Job 22:27 Molit øeæ mu se, i usliæat øe tebe, ispunit øeæ æto si mu
zavjetovao.
Job 22:28 Æto god poduzeo, sve øe ti uspjeti, i putove øe ti obasjavati
svjetlost.
Job 22:29 Jer, on ponizuje ponos oholima, dok u pomoø smjernim oçima
pritjeçe.
Job 22:30 Iz nevolje on izbavlja nevinoga; i tebe øe spasiti tvoje çiste
ruke.”
Job 23:1 Job progovori i reçe:
Job 23:2 “Zar mi je i danas tuœaljka buntovna? Teæka mu ruka iz mene
vapaj budi:
Job 23:3 o, kada bih znao kako øu ga naøi, do njegova kako doprijeti
prijestolja,
Job 23:4 pred njim parnicu bih svoju razloœio, iz mojih bi usta navrli
dokazi.
Job 23:5 Rad bih znati æto bi meni odvratio i razumjeti rijeç æto bi je
rekao!
Job 23:6 Zar mu treba snage velike za raspru? Ne, dosta bi bilo da me
on sasluæa.
Job 23:7 U protivniku bi vidio pravedna, i parnica moja tad bi pobijedila.
Job 23:8 Na istok krenem li, naøi ga ne mogu; poåem li na zapad, ne
razabirem ga.
Job 23:9 Iætem na sjeveru, ali ga ne opaœam; nevidljiv je ako se k jugu
okrenem.
Job 23:10 Pa ipak, on dobro zna put kojim kroçim! Neka me kuæa: çist
kao zlato øu iziøi!
Job 23:11 Noga mi se stopa njegovih drœala, putem sam njegovim iæao
ne skreøuøi;
Job 23:12 sluæao sam nalog njegovih usana, pohranih mu rijeçi u grudima
svojim.
Job 23:13 Ali htjedne li ætogod, tko øe ga odvratiti? Æto zaœeli duæom, to
øe ispuniti.
Job 23:14 Izvræit øe æto je dosudio meni, kao i sve drugo æto je odluçio!
Job 23:15 Zbog toga pred njime sav ustraæen ja sam, i æto viæe mislim,
jaçe strah me hvata.
Job 23:16 U komade Bog mi je srce smrvio, uœasom me svega proœeo
Svesilni,
Job 23:17 premda nisam ni u tminama propao, ni u mraku æto je lice
moje zastro.
Job 24:1 Zaæto Svesilni ne promatra vremena, a dane njegove ne vide
mu vjernici?
Job 24:2 Bezboœnici pomiçu granice, otimaju stado i pasu ga.
Job 24:3 Sirotama odvode magarca, udovi u zalog vola diœu.
Job 24:4 Siromahe tjeraju sa puta; skrivaju se ubogari zemlje.
Job 24:5 Kao magarci divlji u pustinji zarana idu da plijen ugrabe: pustinja
im hrani maliæane.
Job 24:6 Po tuåem polju oni pabirçe, paljetkuju vinograd opakog.
Job 24:7 Goli noøe, nemaju haljine, ni pokrivaça protiv studeni.
Job 24:8 Oni kisnu na planinskom pljusku; bez skloniæta uz hrid se zbijaju.
Job 24:9 Otkidaju od sise sirotu, ubogom u zalog dijete grabe.
Job 24:10 Goli hode, nemaju haljina; izgladnjeli, tuåe snoplje nose.
Job 24:11 Oni mlina za ulje nemaju; oœednjeli, gaze u kacama.
Job 24:12 Samrtnici hropøu iz gradova, ranjenici u pomoø zazivlju. Ali
na sve to Bog se ogluæuje.
Job 24:13 Ima onih koji mrze svjetlost: ne priznaju njezinih putova niti se
staza drœe njezinih.
Job 24:14 Za mraka se diœe ubojica, kolje ubogog i siromaha. U gluhoj
se noøi lopov skiøe a i u tmini provaljuje kuøe.

435
Job 24:15 Sumrak œudi oko preljubnika: ‘Nitko me vidjet neøe’, kaœe on
i zastire velom svoje lice.
Job 24:16 Za vidjela oni se skrivaju, oni neøe da za svjetlost znaju.
Job 24:17 Zora im je kao sjena smrtna: kad zarudi, silan strah ih hvata.
Job 24:18 Prije nego svane, on veø hitro bjeœi kloneøi se puta preko
vinograda. Njegova su dobra prokleta u zemlji.
Job 24:19 Kao æto vruøina i œega snijeg upija, tako i Podzemlje proœdire
greænike.
Job 24:20 Zaboravilo ga krilo æto ga rodi, ime se njegovo viæe ne
spominje: poput stabla zgromljena je opaçina.
Job 24:21 Œenu nerotkinju on je zlostavljao, udovici nije uçinio dobra.
Job 24:22 Ali Onaj æto snaœno hvata nasilnike, ustaje, a njima sva se
nada gasi.
Job 24:23 Dade mu sigurnost, i on se pouzda; okom je njegove nadzirao
staze.
Job 24:24 Dignu se za kratko, a onda nestanu, ruæe se i kao svi drugi
istrunu, posjeçeni kao glave klasovima.”
Job 24:25 Nije li tako? Tko øe me u laœ utjerati? Tko moje rijeçi poniætiti
moœe?” Himna Boœjoj svesilnosti
Job 25:1 Bildad iz Æuaha progovori tad i reçe:
Job 25:2 “Gospodstvo i strah u njegovoj su ruci i on stvara mir u svojim
visinama.
Job 25:3 Zar se njemu çete izbrojiti mogu i svjetlo njegovo nad kim ne
izlazi?
Job 25:4 Pa kako da çovjek prav bude pred Bogom i od œene roåen kako
da çist bude?
Job 25:5 Eto, i mjesec pred njime sjaj svoj gubi, njegovim oçima zvijezde
nisu çiste.
Job 25:6 Æto reøi onda o çovjeku, tom crvu, o sinu çovjekovu, crviøu
jadnom?
Job 26:1 Job progovori i reçe:
Job 26:2 “Kako dobro znadeæ pomoøi nemoønom i miæicu iznemoglu
poduprijeti!
Job 26:3 Kako dobar savjet dajeæ neukome; baæ si preveliku mudrost
pokazao.
Job 26:4 Kome li si ove uputio rijeçi i koji duh je iz tebe govorio?”
Neduœni Job poznaje Boœju moø
Job 26:5 Pred Bogom mrtvi pod zemljom dolje strepe, vode morske
dræøu i nemani njine.
Job 26:6 Pred njegovim okom otkriven zja Æeol i bezdan smrti nema
vela na sebi.
Job 26:7 On povrh praznine Sjever razapinje, on drœi zemlju o niæta
objeæenu.
Job 26:8 On zatvara vodu u svoje oblake, a oblaci se pod njome ne
prodiru.
Job 26:9 On zastire puno lice mjeseçevo razastiruøi svoj oblak preko
njega.
Job 26:10 On je na vodi oznaçio kruœnicu gdje prestaje svjetlost i tmine
poçinju.
Job 26:11 Svodu se nebeskom potresu stupovi i premru od straha kada
on zaprijeti.
Job 26:12 Svojom je snagom on ukrotio more i neman Rahaba smrvio
mudroæøu.
Job 26:13 Nebesa je svojim razbistrio dahom, a ruka mu je brzu zmiju
probola.
Job 26:14 Sve to samo djeliø je djela njegovih, od kojih tek slabu jeku mi
çujemo. Ali tko øe shvatiti grom njegove moøi?”
Job 27:1 Job nastavi svoju besjedu i reçe:
Job 27:2 “Œivoga mi Boga æto mi pravdu krati i Svesilnog koji duæu mi
zagorça:
Job 27:3 sve dok duha moga bude joæ u meni, dok mi dah Boœji u
nosnicama bude,
Job 27:4 usne moje neøe izustiti zloøu niti øe laœ kakva doøi na moj jezik.
Job 27:5 Daleko od mene da vam dadem pravo, neduœnost svoju do
zadnjeg daha branim.
Job 27:6 Pravde svoje ja se drœim, ne puætam je; zbog mojih me dana
srce koriti neøe.
Job 27:7 Neka mi duæmana kob opakog snaåe, a mog protivnika udes
bezboœnikov!
Job 27:8 Çemu se nadati moœe kad vapije i kada uzdiœe k Bogu duæu
svoju?

436
Job 27:9 Hoøe li çuti Bog njegove krikove kada se na njega obori nevolja?
Job 27:10 Zar øe se radovati on u Svesilnome, zar øe Boga svakog çasa
zazivati?
Job 27:11 Ali Boœju ruku ja øu vam pokazati i neøu vam skriti namjere
Svesilnog.
Job 27:12 Eto, sve ste sami mogli to vidjeti, æto se onda u ispraznosti
gubite?” Sofarova besjeda: prokletnik
Job 27:13 “Ovu sudbu Bog dosuåuje opakom, ovo baætini silnik od
Svemoguøeg.
Job 27:14 Ima li sinova mnogo, maç ih çeka, a porod mu neøe imati
dosta kruha.
Job 27:15 Smrt øe sahraniti preœivjele njegove i udovice ih oplakivat
neøe.
Job 27:16 Ako i srebra kao praha nagomila, ako i nakupi haljina kao
blata,
Job 27:17 neka ih skuplja, odjenut øe ih pravednik, ljudi øe neduœni
podijeliti srebro.
Job 27:18 Od pauçine je kuøu sagradio, kolibicu kakvu sebi diœe çuvar:
Job 27:19 bogat je legao, ali po posljednji put; kad oçi otvori, niçeg viæe
nema.
Job 27:20 Usred bijela dana strava ga spopada, noøu ga oluja zgrabi i
odnese.
Job 27:21 Istoçni ga vjetar digne i odvuçe, daleko ga baca od njegova
mjesta.
Job 27:22 Bez milosti njime vitla on posvuda, dok mu ovaj kuæa umaøi
iz ruke.
Job 27:23 Rukama pljeæøu nad njegovom propaæøu i zviœde na njega
kamo god doæao.
Mudrost je nedostupna çovjeku
Job 28:1 “Da, srebro ima svoja nalaziæta, a zlato mjesta gdje se
proçiæøava.
Job 28:2 Ruda œeljezna iz zemlje se vadi, a iz rudaçe rastaljene bakar.
Job 28:3 Ljudi tami postavljaju granice i kopaju do najveøih dubina za
kamenom u mraku zakopanim.
Job 28:4 Çeljad iz tuåine rovove dube do kojih ljudska ne dopire noga,
visi njiæuøi se, daleko od ljudi.
Job 28:5 Krilo zemlje iz kojeg kruh nam niçe kao od vatre sve je razrovano.
Job 28:6 Stijene njene safira su skroviæta, praæina zlatna krije se u njima.
Job 28:7 Tih putova ne znaju grabljivice, jastrebovo ih oko ne opaœa.
Job 28:8 Zvijeri divlje njima nisu kroçile niti je kada lav njima proæao.
Job 28:9 Ali na kamen diœe çovjek ruku te iz korijena prevraøa planine.
Job 28:10 U kamenu prokopava prolaze, oko mu sve dragocjeno opaœa.
Job 28:11 Œilama vode on tok zaustavlja; stvari skrivene nosi na vidjelo.
Job 28:12 Ali otkuda nam Mudrost dolazi? Na kojemu mjestu Razum
prebiva?
Job 28:13 Çovjek njezina ne poznaje puta, u zemlji œivih nisu je otkrili.
Job 28:14 Bezdan govori: ‘U meni je nema!’ a more: ‘Ne nalazi se kod
mene!’
Job 28:15 Zlatom se çistim kupiti ne moœe, ni cijenu njenu srebrom
odmjeriti;
Job 28:16 ne mjeri se ona zlatom ofirskim, ni oniksom skupim pa ni
safirom.
Job 28:17 Sa zlatom, staklom ne poreåuje se, niti se daje za sud od
suha zlata.
Job 28:18 Çemu spominjati prozirac, koralje, bolje je steøi Mudrost no
biserje.
Job 28:19 Æto je prema njoj topaz etiopski? Ni çistim zlatom ne procjenjuje
se.
Job 28:20 Ali otkuda nam Mudrost dolazi? Na kojemu mjestu Razum
prebiva?
Job 28:21 Skrivena je oçima svih œivih; ona izmiçe pticama nebeskim.
Job 28:22 Propast paklena i Smrt izjavljuju: ‘Za slavu njenu mi smo
samo çuli.’
Job 28:23 Jedino je Bog put njen proniknuo, on jedini znade gdje se
nalazi.
Job 28:24 Jer pogledom granice zemlje hvata i opaœa sve pod svodom
nebeskim.
Job 28:25 Kad htjede vjetru odredit teœinu i mjerilom svu vodu izmjeriti,
Job 28:26 kad je zakone daœdu nametnuo i oblacima gromovnim putove,
Job 28:27 tad ju je vidio te izmjerio, uçvrstio i do dna ispitao.

437
Job 28:28 A potom je rekao çovjeku: Strah Gospodnji - eto æto je mudrost;
‘Zla se kloni’ - to ti je razumnost.”
Job 29:1 Job nastavi svoju besjedu i reçe:
Job 29:2 “O, da mi je proæle proœivjeti mjesece, dane one kad je Bog
nada mnom bdio,
Job 29:3 kad mi je nad glavom njegov sjao œiœak a kroz mrak me svjetlo
njegovo vodilo,
Job 29:4 kao u dane mojih zrelih jeseni kad s mojim stanom Bog
prijateljevaæe,
Job 29:5 kada uz mene joæ bijaæe Svesilni i moji me okruœivahu djeçaci,
Job 29:6 kada mi se noge u mlijeku kupahu, a potokom ulja kljuçaæe mi
kamen!
Job 29:7 Kada sam na vrata gradska izlazio i svoju stolicu postavljao na
trg,
Job 29:8 vidjevæi me, sklanjali bi se mladiøi, starci bi ustavæi stojeøi ostali.
Job 29:9 Razgovor bi prekidali uglednici i usta bi svoja rukom zatvarali.
Job 29:10 Glavarima glas bi sasvim utihnuo, za nepce bi im se zalijepio
jezik.
Job 29:11 Tko god me sluæao, blaœenim me zvao, hvalilo me oko kad bi
me vidjelo.
Job 29:12 Jer, izbavljah bijednog kada je kukao i sirotu ostavljenu bez
pomoøi.
Job 29:13 Na meni bjeæe blagoslov izgubljenih, srcu udovice ja veselje
vraøah.
Job 29:14 Pravdom se ja kao haljinom odjenuh, nepristranost bijaæe mi
plaætem i povezom.
Job 29:15 Bijah oçi slijepcu i bijah noge bogalju,
Job 29:16 otac ubogima, zastupnik strancima.
Job 29:17 Kræio sam zube çovjeku opaku, plijen sam çupao iz njegovih
çeljusti.
Job 29:18 Govorah: ‘U svom øu izdahnuti gnijezdu, kao palma, bezbrojne
proœivjevæi dane.’
Job 29:19 Korijenje se moje sve do vode pruœa, na granama mojim
odmara se rosa.
Job 29:20 Pomlaåivat øe se svagda slava moja i luk øe mi se obnavljati
u ruci.’
Job 29:21 Sluæali su œeljno æto øu im kazati i æutjeli da od mene savjet
çuju.
Job 29:22 Na rijeçi mi ne bi niæta dometali i besjede su mi daœdile po
njima.
Job 29:23 Za mnom œudjeli su oni kao za kiæom, otvarali usta kao za
pljuskom ljetnim.
Job 29:24 Osmijeh moj bijaæe njima ohrabrenje; pazili su na vedrinu
moga lica.
Job 29:25 Njima ja sam izabirao putove, kao poglavar ja sam ih predvodio,
kao kralj meåu svojim kad je çetama kao onaj koji tjeæi ojaåene.
Sadaænja nevolja
Job 30:1 “Sada, gle, podruguju se mnome ljudi po ljetima mlaåi od mene
kojih oce ne bih bio metnuo ni s ovçarskim psima stada svojega.
Job 30:2 Ta æto øe mi jakost ruku njihovih kad im muœevna ponestane
snaga ispijena glaåu i oskudicom.
Job 30:3 Glodali su u pustinji korijenje i çestar opustjelih ruæevina.
Job 30:4 Lobodu su i s grmlja liæøe brali, kao kruh jeli korijenje smrekovo.
Job 30:5 Od druætva ljudskog oni su prognani, za njima viçu kao za
lopovima.
Job 30:6 Œivjeli su po straænim jarugama, po æpiljama i u raspuklinama.
Job 30:7 Urlik im se iz æikarja dizao; po trnjacima leœahu stisnuti.
Job 30:8 Sinovi bezvrijednih, soj bezimenih, biçevima su iz zemlje prognani.
Job 30:9 Rugalicom sam postao takvima i njima sada sluœim kao priça!
Job 30:10 Gnuæaju me se i bjeœe od mene, ne usteœu se pljunuti mi u
lice.
Job 30:11 I jer On luk mi slomi i satrije me, iz usta svojih izbaciæe uzdu.
Job 30:12 S desne moje strane rulja ustaje, noge moje u bijeg oni tjeraju,
put propasti prema meni nasiplju.
Job 30:13 Stazu mi ruæe da bi me satrli, napadaju i ne brani im nitko,
Job 30:14 prolomom oni æirokim naviru i kotrljaju se poput oluje.
Job 30:15 Strahote sve se okreøu na mene, mojeg ugleda kao vjetra
nesta, poput oblaka iæçeznu spasenje.
Job 30:16 Duæa se moja rasipa u meni, dani nevolje na me se sruæili.

438
Job 30:17 Noøu probada bolest kosti moje, ne poçivaju boli æto me gloåu.
Job 30:18 Muka mi je i halju nagrdila i stegla me kao ovratnik odjeøe.
Job 30:19 U blato me je oborila dolje, gle, postao sam kao prah i pepeo.
Job 30:20 K Tebi viçem, ali Ti ne odgovaraæ; pred Tobom stojim, ali Ti
i ne mariæ.
Job 30:21 Prema meni postao si okrutan; rukom preteækom na me se
obaraæ.
Job 30:22 U vihor me diœeæ, nosiæ me njime, u vrtlogu me olujnom
kovitlaæ.
Job 30:23 Da, znadem da si me smrti predao, saboriætu zajedniçkom
svih œivih.
Job 30:24 Ali ne pruœa li ruku utopljenik, ne viçe li kad padne u nevolju?
Job 30:25 Ne zaplakah li nad nevoljnicima, ne saœalje mi duæa siromaha?
Job 30:26 Sreøi se nadah, a doåe nesreøa; svjetlost çekah, a gle, zavi
me tama.
Job 30:27 Utroba vri u meni bez prestanka, svaki dan nove patnje mi
donosi.
Job 30:28 Smrknut idem, ali nitko me ne tjeæi; ustajem u zboru - da bih
kriknuo.
Job 30:29 Sa æakalima sam se zbratimio i nojevima postao sam drugom.
Job 30:30 Na meni sva je koœa pocrnjela, i kosti mi je saœgala ognjica.
Job 30:31 Tuœaljka mi je ugodila harfu, svirala mi glas narikaça ima.
Jobova obrana
Job 31:1 Sa svojim oçima savez sam sklopio da pogledat neøu nijednu
djevicu.
Job 31:2 A æto mi je Bog odozgo dosudio, kakva mi je baætina od
Svesilnoga?
Job 31:3 Ta nije li nesreøa za opakoga, a nevolja za one koji zlo çine?
Job 31:4 Ne proniçe li on sve moje putove, ne prebraja li on sve moje
korake?
Job 31:5 Zar sam ikad u druætvu laœi hodio, zar mi je noga k prijevari
hitjela?
Job 31:6 neka me na ispravnoj mjeri Bog izmjeri pa øe uvidjeti
neporoçnost moju!
Job 31:7 Ako mi je korak s puta kad zaæao, ako mi se srce za okom
povelo, ako mi je ljaga ruke okaljala,
Job 31:8 neka drugi jede æto sam posijao, neka sve moje iskorijene
izdanke!
Job 31:9 Ako mi zavede srce œena neka, ako za vratima svog bliœnjeg
kad vrebah,
Job 31:10 neka moja œena drugom mlin okreøe, neka s drugim svoju
podijeli postelju!
Job 31:11 Djelo bestidno time bih poçinio, zloçin kojem pravda treba da
presudi,
Job 31:12 uœego vatru æto œeœe do Propasti i æto bi svu moju saœgala
ljetinu.
Job 31:13 Ako kada prezreh pravo sluge svoga ili sluœavke, sa mnom
kad su se parbili,
Job 31:14 æto øu uçiniti kada Bog ustane? Æto øu odvratiti kad raçun
zatraœi?
Job 31:15 Zar nas oba on ne stvori u utrobi i jednako sazda u krilu
majçinu?
Job 31:16 Ogluæih li se na molbe siromaha ili rasplakah oçi udoviçine?
Job 31:17 Jesam li kada sam svoj jeo zalogaj a da ga nisam sa sirotom
dijelio?
Job 31:18 Ta od mladosti kao otac sam mu bio, vodio sam ga od krila
materina!
Job 31:19 Zar sam beskuønika vidio bez odjeøe ili siromaha koga bez
pokrivaça
Job 31:20 a da mu bedra ne blagosloviæe mene kad se runom mojih
ovaca ogrija?
Job 31:21 Ako sam ruku na nevina podigao znajuøi da mi je na vratima
branitelj,
Job 31:22 neka se rame moje od pleøa odvali i neka mi ruka od lakta
otpadne!
Job 31:23 Jer strahote Boœje na mene bi pale, njegovu ne bih odolio
veliçanstvu.
Job 31:24 Zar sam u zlato pouzdanje stavio i rekao zlatu: ‘Sigurnosti
moja!’
Job 31:25 Zar sam se veliku blagu radovao, bogatstvima koja su mi
stekle ruke?

439
Job 31:26 Zar se, gledajuøi sunce kako blista i kako mjesec sjajni nebom
putuje,
Job 31:27 moje srce dalo potajno zavesti da bih rukom njima poljubac
poslao?
Job 31:28 Grijeh bi to bio æto za sudom vapije, jer Boga viænjega bih se
odrekao.
Job 31:29 Zar se obradovah nevolji duæmana i likovah kad ga je zlo
zadesilo,
Job 31:30 ja koji ne dadoh grijeæiti jeziku, proklinjuøi ga i œeleøi da umre?
Job 31:31 Ne govorahu li ljudi mog æatora: ‘Ta koga nije on mesom
nasitio’?
Job 31:32 Nikad nije stranac vani noøivao, putniku sam svoja otvarao
vrata.
Job 31:33 Zar sam grijehe svoje ljudima tajio, zar sam u grudima skrivao
krivicu
Job 31:34 jer sam se plaæio govorkanja mnoætva i strahovao od prezira
plemenskog te sam muçao ne prelazeøi svoga praga?
Job 31:35 O, kad bi koga bilo da mene sasluæa! Posljednju sam svoju
rijeç ja izrekao: na Svesilnom je sad da mi odgovori! Neka mi optuœnicu
napiæe protivnik,
Job 31:36 i ja øu je nositi na svome ramenu, çelo øu njome kao krunom
uresiti.
Job 31:37 Dat øu mu raçun o svojim koracima i poput kneza pred njega
øu stupiti.”
Job 31:38 Ako je na me zemlja moja vikala, ako su s njom brazde njezine
plakale;
Job 31:39 ako sam plodove jeo ne plativæi i ako sam joj ojadio ratare,
Job 31:40 a neka mjesto œita po njoj niçe korov, a mjesto jeçma neka
posvud kukolj raste! Konac rijeçi Jobovih.
Elihu uzima rijeç
Job 32:1 Ona tri çovjeka prestadoæe Jobu odgovarati, jer je on sebe
smatrao nevinim.
Job 32:2 Nato se rasrdi Elihu, sin Barakeelov, iz Buza, od plemena
Ramova: planu gnjevom na Joba zato æto je sebe drœao pravednim
pred Bogom;
Job 32:3 a planu gnjevom i na tri njegova prijatelja jer nisu viæe naæli
niæta æto bi odgovorili te su tako Boga osudili.
Job 32:4 Dok su oni govorili s Jobom, Elihu je æutio, jer su oni bili stariji
od njega.
Job 32:5 Ali kad vidje da ona tri çovjeka nisu viæe imala odgovora u
ustima, planu od srdœbe.
Job 32:6 I progovorivæi, Elihu, sin Barakeelov, iz Buza, reçe: Proslov
“Po godinama svojim joæ mlad sam ja, a u duboku vi ste uæli starost;
bojaœeljivo se zato ja ustezah znanje svoje pokazati pred vama.
Job 32:7 Miæljah u sebi: ‘Govorit øe starost, mnoge godine pokazat øe
mudrost.’
Job 32:8 Uistinu, dah neki u ljudima, duh Svesilnog mudrim çini çovjeka.
Job 32:9 Dob poodmakla ne daje mudrosti a niti starost pravednosti uçi.
Job 32:10 Zato vas molim, posluæajte mene da vam i ja znanje svoje
izloœim.
Job 32:11 S paœnjom sam vaæe besjede pratio i razloge sam vaæe
sasluæao dok ste traœili æto øete kazati.
Job 32:12 Na vama moja sva bijaæe paœnja, ali ne bi nikog da Joba
pobije ni da mu od vas tko rijeç opovrgne.
Job 32:13 Nemojte reøi: ‘Na mudrost smo naiæli! Bog øe ga pobit jer
çovjek ne moœe.’
Job 32:14 Nije meni on besjedu upravio: odvratit mu neøu vaæim rijeçima.
Job 32:15 Poraœeni, otpovrgnut ne mogu, rijeçi zapeæe u grlu njihovu.
Job 32:16 Çekao sam! Ali, gle, oni ne zbore. Umukoæe, ni rijeç viæe da
kaœu!
Job 32:17 Na meni je da progovorim sada, znanje øu svoje i ja izloœiti.
Job 32:18 Rijeçi mnoge u meni naviru dok iznutra moj duh mene nagoni.
Job 32:19 Gle, nutrina mi je kao moæt zatvoren, kao nova øe se raspuøi
mjeæina.
Job 32:20 Da mi odlane, govorit øu stoga, otvorit øu usne i odvratiti
vama.
Job 32:21 Nijednoj strani priklonit se neøu niti laskat ja namjeravam
kome.
Job 32:22 Laskati ja ne umijem nikako, jer smjesta bi me Tvorac moj
smaknuo.
Jobova uobraœenost

440
Job 33:1 Çuj dakle, Jobe, æto øu ti kazati, prikloni uho mojim besjedama.
Job 33:2 Evo, usta sam svoja otvorio, a jezik rijeçi pod nepcem mi stvara.
Job 33:3 Iskreno øe ti zboriti srce moje, usne øe çistu izreøi istinu.
Job 33:4 Ta i mene je duh Boœji stvorio, dah Svesilnoga oœivio mene.
Job 33:5 Ako uzmogneæ, ti me opovrgni; spremi se da se suprotstaviæ
meni!
Job 33:6 Gle, kao i ti, i ja sam pred Bogom, kao i ti, od gline bijah naçinjen;
Job 33:7 zato ja strahom tebe motriti neøu, ruka te moja neøe pritisnuti.
Job 33:8 Dakle, na moje uæi rekao si - posve sam jasno tvoje çuo rijeçi:
Job 33:9 ‘Neduœan sam i bez ikakva grijeha; prav sam i nema krivice na
meni.
Job 33:10 Ali On izlike protiv mene traœi i za svojeg me drœi duæmanina.
Job 33:11 Noge je moje u klade metnuo, nad svakim mojim on pazi
korakom.’
Job 33:12 Ovdje, kaœem ti, u pravu ti nisi, jer s Bogom çovjek mjeriti se
ne moœe.
Job 33:13 Pa zaæto s njime zameøeæ prepirku æto ti na svaku rijeç ne
odgovara?
Job 33:14 Bog zbori nama jednom i dva puta, ali çovjek na to paœnju ne
obraøa.
Job 33:15 U snovima, u viåenjima noønim, kada san dubok ovlada
ljudima i na leœaju dok tvrdo snivaju,
Job 33:16 tad on govori na uho çovjeku i utvarama plaæi ga jezivim
Job 33:17 da ga od djela njegovih odvrati, da u çovjeku obori oholost,
Job 33:18 da duæu njegovu spasi od jame i œivot mu od puta u Podzemlje.
Job 33:19 Boleæøu on ga kara na leœaju kad mu se kosti tresu bez
prestanka,
Job 33:20 kad se kruh gadi njegovu œivotu i ponajbolje jelo duæi njegovoj;
Job 33:21 kada mu tijelo gine naoçigled i vide mu se kosti ogoljele,
Job 33:22 kad mu se duæa pribliœava jami a œivot njegov boraviætu mrtvih.
Job 33:23 Ako se uza njega naåe tad anåeo, posrednik jedan izmeåu
tisuøu, da çovjeka na duœnost opomene,
Job 33:24 pa se saœali nad njim i pomoli: ‘Izbavi ga da u jamu ne ide; za
œivot njegov naåoh otkupninu!
Job 33:25 Neka mu tijelo procvate mladoæøu, neka se vrati u dane
mladenaçke!’
Job 33:26 Vapije k Bogu i Bog ga usliæa: radosno On ga pogleda u lice;
vrati çovjeku pravednost njegovu.
Job 33:27 Tada çovjek pred ljudima zapjeva: ‘Grijeæio sam i pravo izvrtao,
ali mi Bog zlom nije uzvratio.
Job 33:28 On mi je duæu spasio od jame i œivot mi se veseli svjetlosti.’
Job 33:29 Gle, sve to Bog je spreman uçiniti do dva i do tri puta za
çovjeka:
Job 33:30 da duæu njegovu spasi od jame i da mu œivot svjetloæøu obasja.
Job 33:31 Pazi daj, Jobe, dobro me posluæaj; æuti, jer nisam sve joæ
izrekao.
Job 33:32 Ako rijeçi joæ imaæ, odvrati mi, zbori - rado bih opravdao tebe.
Job 33:33 Ako li nemaæ, posluæaj me samo: pazi, rad bih te pouçiti
mudrosti.”
Neuspjeh trojice mudraca da obrane Boga
Job 34:1 Elihu nastavi svoju besjedu i reçe:
Job 34:2 “I vi, mudraci, çujte æto øu reøi, vi, ljudi umni, posluæajte mene,
Job 34:3 jer uæi nam prosuåuju besjede isto kao æto nepce hranu kuæa.
Job 34:4 Zajedno ispitajmo æto je pravo i razmislimo skupa æto je dobro.
Job 34:5 Job je utvrdio: ‘Ja sam pravedan, ali Bog meni pravdu uskraøuje.
Job 34:6 U pravu sam, a laæcem prave mene, nasmrt prostrijeljen, a bez
krivnje svoje!’
Job 34:7 Zar gdje çovjeka ima poput Joba koji porugu pije kao vodu,
Job 34:8 sa zlikovcima koji skupa hodi i s opakima isti dijeli put?
Job 34:9 On tvrdi: ‘Kakva korist je çovjeku od tog æto Bogu ugoditi œeli?’
Job 34:10 Stoga me çujte, vi ljudi pametni! Od Boga zlo je veoma daleko
i nepravednost od Svemoguøega,
Job 34:11 te on çovjeku plaøa po djelima, daje svakom po njegovu vladanju.
Job 34:12 Odista, Bog zla nikada ne çini, niti Svesilni kad izvrøe pravo.
Job 34:13 Ta tko je njemu povjerio zemlju i visinski svijet tko je stvorio?
Job 34:14 Kad bi on dah svoj u se povukao, kad bi çitav svoj duh k sebi
vratio,
Job 34:15 sva biøa bi odjednom izdahnula i u prah bi se pretvorio çovjek.
Job 34:16 Ako razuma imaæ, sluæaj ovo, prikloni uho glasu rijeçi mojih.

441
Job 34:17 Moœe li vladati koji mrzi pravo? Najpravednijeg hoøeæ li osuditi?
-
Job 34:18 Onog koji kaœe kralju: ‘Nitkove!’ a odliçniku govori: ‘Zlikovçe!’
Job 34:19 Koji nije spram knezovima pristran i jednak mu je ubog i
moguønik, jer oni su djelo ruku njegovih?
Job 34:20 Zaglave za tren, usred gluhe noøi: komeæaju se narodi,
prolaze; ni od çije ruke moøni padaju.
Job 34:21 Jer, on nadzire pute çovjekove, pazi nad svakim njegovim
korakom.
Job 34:22 Nema toga mraka niti crne tmine gdje bi se mogli zlikovci
skriti.
Job 34:23 Bog nikome unaprijed ne kaœe kada øe na sud pred njega
stupiti.
Job 34:24 Bez sasluæanja on satire jake i stavlja druge na njihovo mjesto.
Job 34:25 Ta odveø dobro poznaje im djela! Sred noøi on ih obara i gazi.
Job 34:26 Øuækom ih bije zbog zloøe njihove na mjestu gdje ih svi vidjeti
mogu.
Job 34:27 Jer prestadoæe za njime hoditi, zanemariæe putove njegove,
Job 34:28 goneø uboge da vape do njega i potlaçene da k njemu utjeçu.
Job 34:29 Ali miruje li, tko da njega gane? Zastre li lice, tko ga vidjeti
moœe?
Job 34:30 Nad pucima bdi kao i nad çovjekom da ne zavlada tko narod
zavodi.
Job 34:31 Kada bezboœnik Bogu svome kaœe: ‘Zavedoæe me, viæe
grijeæiti neøu.
Job 34:32 Ne uviåam li, ti me sad pouçi, i ako sam kad nepravdu çinio,
ubuduøe ja çiniti je neøu!’
Job 34:33 Misliæ da Bog mora njega kazniti, dok ti zamisli njegove
prezireæ? Ali kada ti odluçujeæ, a ne ja, mudrost nam svoju istresi daj
sada!
Job 34:34 Svi ljudi umni sa mnom øe se sloœiti i svatko razuman koji çuje
mene:
Job 34:35 Nepromiæljeno Job je govorio, u rijeçima mu neima mudrosti.
Job 34:36 Stoga, neka se Job dokraja iskuæa, jer odgovara poput zlikovaca;
Job 34:37 a svom grijehu joæ pobunu domeøe, meåu nama on pljeæøe
dlanovima i hule svoje na Boga gomila.”
Bog nije ravnoduæan na ono æto çovjek çini
Job 35:1 Elihu nastavi svoju besjedu i reçe:
Job 35:2 “Zar ti misliæ da pravo svoje braniæ, da pravednost pred Bogom
dokazujeæ,
Job 35:3 kada mu kaœeæ: ‘Æto ti je to vaœno, i ako grijeæim, æto ti çinim
time?’
Job 35:4 Na sve to ja øu odgovoriti tebi i prijateljima tvojim ujedno.
Job 35:5 Po nebu se obazri i promatraj! Gledaj oblake: od tebe su viæi!
Job 35:6 Ako grijeæiæ, æto si mu uradio, prijestupom svojim æto si mu
zadao?
Job 35:7 Ako si prav, æto si dodao njemu i æto iz ruke tvoje on dobiva?
Job 35:8 Opakost tvoja tebi sliçne pogaåa i pravda tvoja çovjeku koristi.
Job 35:9 Ali kad ispod teækog stenju jarma, kad vapiju na nasilje moønika,
Job 35:10 nitko ne kaœe: ‘Gdje je Bog, moj tvorac, koji noø pjesmom
veselom ispunja,
Job 35:11 umnijim nas od zvijeri zemskih çini i mudrijima od ptica
nebeskih?’
Job 35:12 Tad vapiju, ali on ne odgovara poradi oholosti zlikovaca.
Job 35:13 Ali kako je isprazno tvrditi da Bog njihove ne çuje vapaje, da
pogled na njih ne svraøa Svesilni!
Job 35:14 A kamoli tek kada ti govoriæ: ‘On ne vidi mene, parnica moja
pred njime stoji, a ja na njega joæ çekam.’
Job 35:15 Ili: ‘Njegova srdœba ne kaœnjava, nimalo on za prijestupe ne
mari.’
Job 35:16 Isprazno tada otvara Job usta i besjede gomila nerazumne.”
Pravi smisao Jobovih patnja
Job 36:1 Elihu nastavi i reçe:
Job 36:2 “Strpi se malo, pa øu te pouçit’, jer joæ nisam sve rekao za
Boga.
Job 36:3 Izdaleka øu svoje iznijeti znanje da Stvoritelja svojega
opravdam.
Job 36:4 Zaista, za laœ ne znaju mi rijeçi, uza te je çovjek znanjem
savræen.
Job 36:5 Gle, Bog je silan, ali ne prezire, silan je snagom razuma svojega.

442
Job 36:6 Opakome on œivjeti ne daje, nevoljnicima pravicu pribavlja.
Job 36:7 S pravednika on oçiju ne skida, na prijestolje ih diœe uz kraljeve
da bi dovijeka bili uzviæeni.
Job 36:8 Ako su okovima oni okovani i uœetima nevolje sputani,
Job 36:9 djela njihova on im napominje, kazuje im grijeh njine oholosti.
Job 36:10 Tad im otvara uho k opomeni i poziva ih da se zla okane.
Job 36:11 Posluæaju li te mu se pokore, dani im zavræavaju u sreøi, u
uœicima godine njihove.
Job 36:12 Ne sluæaju li, od koplja umiru, zaglave, sami ne znajuøi kako.
Job 36:13 A srca opaka mrœnju njeguju, ne iætu pomoø kad ih on okuje;
Job 36:14 u cvatu svoga djeçinstva umiru i venu poput hramskih milosnika.
Job 36:15 Nevoljnog on bijedom njegovom spasava i u nesreøi otvara
mu oçi:
Job 36:16 izbavit øe te iz œdrijela tjeskobe k prostranstvima bezgraniçnim
izvesti,
k prepunu stolu mesa pretiloga.
Job 36:17 Ako sudio nisi opakima, ako si pravo krnjio siroti,
Job 36:18 neka te obilje odsad ne zavede i neka te dar prebogat ne
iskvari.
Job 36:19 Nek ti je gavan kao çovjek bez zlata, a çovjek jake ruke poput
slaba.
Job 36:20 Ne goni one koji su ti tuåi da rodbinu na njino mjesto staviæ.
Job 36:21 Pazi se da u nepravdu ne skreneæ, jer zbog nje snaåe tebe
iskuæenje.
Himna svemoguøoj Mudrosti
Job 36:22 Gle, uzviæen je Bog u svojoj snazi! Zar uçitelja ima poput
njega?
Job 36:23 Tko je njemu put njegov odredio? Tko øe mu reøi: ‘Radio si
krivo’?
Job 36:24 Spomeni se veliçati mu djelo æto ga pjesmama ljudi opjevaæe.
Job 36:25 S udivljenjem svijet çitav ga promatra, divi se çovjek, pa ma
izdaleka.
Job 36:26 Veøi je Bog no æto pojmiti moœemo, nedokuçiv je broj ljeta
njegovih!
Job 36:27 U visini on skuplja kapi vode te daœd u paru i maglu pretvara.
Job 36:28 Pljuskovi tada pljuæte iz oblaka, po mnoætvu ljudskom daœde
obilato.
Job 36:31 Pomoøu njih on podiœe narode, u izobilju hranom ih dariva.
Job 36:29 Tko li øe shvatiti æirenje oblaka, tutnjavu straænu njegovih
æatora?
Job 36:30 Gle, on nad sobom razastire svjetlost i dno morsko on vodama
pokriva.
Job 36:32 On munju drœi objema rukama i kazuje joj kamo øe zgoditi.
Job 36:33 Glasom gromovnim sebe navjeæøuje, stiœe s gnjevom da
zgromi opaçinu.
Job 37:1 Da, od toga i moje srce drhti i s mjesta svoga iskoçiti hoøe.
Job 37:2 Çujte, çujte gromor glasa njegova, tutnjavu æto mu iz usta izlazi.
Job 37:3 Gle, munja lijeøe preko cijelog neba - i sijevne blijesak s kraja
na kraj zemlje -
Job 37:4 iza nje silan jedan glas se ori: to On gromori glasom veliçajnim.
Munje mu lete, nitko ih ne prijeçi, tek æto mu je glas jednom odjeknuo.
Job 37:5 Da, Bog gromori glasom veliçajnim, djela velebna, neshvatljiva
stvara.
Job 37:6 Kad snijegu kaœe: ‘Zasnijeœi po zemlji!’ i pljuskovima: ‘Zapljuætite
silno!’
Job 37:7 svakom çovjeku zapeçati ruke da svi njegovo upoznaju djelo.
Job 37:8 U brlog se tad zvijeri sve uvuku i na svojem se æøuøure leœaju.
Job 37:9 S juœne se strane podiœe oluja, a studen vjetri sjeverni donose.
Job 37:10 Veø led od daha Boœjega nastaje i vodena se kruti povræina.
Job 37:11 I opet vodom puni on oblake, i sijevati stanu oblaci munjama;
Job 37:12 kruœe posvuda po volji njegovoj, æto im naloœi, to øe izvræiti na
licu cijelog kruga zemaljskoga.
Job 37:13 Æalje ih - ili da kazni narode, ili da ih milosråem obdari.
Job 37:14 Posluæaj ovo, Jobe, umiri se i promotri djela Boœja çudesna.
Job 37:15 Znaæ li kako Bog njima zapovijeda, kako munju iz oblaka
svog puæta?
Job 37:16 Znaæ li o çem vise gore oblaci? Çudesna to su znanja
savræenog.
Job 37:17 Kako ti gore od œege haljine u juœnom vjetru kad zemlja
obamre?

443
Job 37:18 Zar si nebesa s njim ti razapeo, çvrsta poput ogledala livenog?
Job 37:19 Daj naputi me æto da mu kaœemo: zbog tmine se ne snalazimo
viæe.
Job 37:20 Zar øeæ mu reøi: ‘Hoøu govoriti’? Ili na propast vlastitu pristati?
Job 37:21 Tko, dakle, moœe u svjetlost gledati na nebesima æto se sja
blistavo kada oblake rastjeraju vjetri?
Job 37:22 Sa sjevera kao zlato je bljesnulo: veliçanstvom straænim Bog
se odjenu!
Job 37:23 Da Svasilnog doseçi ne moœemo, neizmjeran je u moøi i sudu,
velik u pravdi, nikog on ne tlaçi.
Job 37:24 Zato ljudi svi neka ga se boje! Na mudrost oholu on i ne gleda!”
Job 38:1 Nato Jahve odgovori Jobu iz oluje i reçe:
Job 38:2 “Tko je taj koji rijeçima bezumnim zamraçuje boœanski
promisao?
Job 38:3 Bokove svoje opaæi kao junak: ja øu te pitat’, a ti me pouçi.
Job 38:4 Gdje si bio kad zemlju utemeljih? Kazuj, ako ti je znanje sigurno.
Job 38:5 Znaæ li tko joj je mjere odredio i nad njom uœe mjerniçko napeo?
Job 38:6 Na çemu joj poçivaju temelji? Tko joj postavi kamen ugaoni
Job 38:7 dok su klicale zvijezde jutarnje i Boœji uzvikivali dvorjani?
Job 38:8 Tko li zatvori more vratnicama kad je navrlo iz krila majçina;
Job 38:9 kad ga oblakom kao haljom odjenuh i kao pelenom ovih maglom
gustom;
Job 38:10 kad sam njegovu odredio meåu, vrata stavio sa prijevornicama?
Job 38:11 Dotle, ne dalje, rekao sam njemu, tu neka se lomi ponos tvog
valovlja!
Job 38:12 Zar si ikad zapovjedio jutru, zar si kazao zori mjesto njeno,
Job 38:13 da poduhvati zemlju za rubove i da iz nje sve bezboœnike
strese;
Job 38:14 da je pretvori u glinu peçatnu i oboji je kao kakvu haljinu.
Job 38:15 Ona uzima svjetlost zlikovcima i ruku im lomi uzdignutu.
Job 38:16 Zar si ti prodro do izvora morskih, po dnu bezdana zar si kad
hodio?
Job 38:17 Zar su ti vrata smrti pokazali; vidje li dveri kraja mrtvih sjena?
Job 38:18 Zar si prostranstvo zemlje uoçio? Govori, ako ti je znano sve
to.
Job 38:19 Koji putovi u dom svjetla vode, na kojem mjestu prebivaju
tmine,
Job 38:20 da ih odvedeæ u njine krajeve, da im put k stanu njihovu
pokaœeæ?
Job 38:21 Ti znadeæ to, ta davno ti se rodi, tvojih dana broj veoma je
velik!
Job 38:22 Zar si stigao do riznica snijega i zar si tuçe spremiæta vidio
Job 38:23 æto ih priçuvah za dane nevolje, za vrijeme boja krvava i rata?
Job 38:24 Kojim li se putem dijeli munja kada iskre po svoj zemlji prosipa?
Job 38:25 Tko li je jaz iskopao povodnju, tko prokrçio pute grmljavini
Job 38:26 da bi daœdjelo na kraj nenastanjen, na pustinju gdje œive duæe
nema,
Job 38:27 da bi neplodnu napojio pustoæ, da bi u stepi trava izniknula?
Job 38:28 Ima li kiæa svoga roditelja? Tko je taj koji kapi rose raåa?
Job 38:29 Iz çijeg li mraz izlazi krila, tko slanu stvara æto s nebesa
Job 38:30 Kako çvrsnu vode poput kamena i led se hvata povræja
bezdana?
Job 38:31 Moœeæ li lancem vezati Vlaæiøe i razdrijeæiti spone Orionu,
Job 38:32 u pravo vrijeme izvesti Danicu, voditi Medvjeda s njegovim
mladima?
Job 38:33 Zar poznajeæ ti zakone nebeske pa da njima moø na zemlji
dodijeliæ?
Job 38:34 Zar doviknuti moœeæ oblacima pa da pljuskovi tebe posluæaju?
Job 38:35 Zar na zapovijed tvoju munje lijeøu i tebi zar se odazivlju: ‘Evo
nas’?
Job 38:36 Tko je mudrost darovao ibisu, tko li je pamet ulio u pijetla?
Job 38:37 Tko to mudro prebrojava oblake i tko nebeske izlijeva mjehove
Job 38:38 dok se zemlja u tijesto ne zgusne i dok se grude njezine ne
slijepe?
Job 38:39 Zar øeæ ti plijen uloviti lavici ili øeæ glad utaœiti laviøima
Job 38:40 na leglu svojem dok gladni çekaju i vrebaju na œrtvu iz zaklona?
Job 38:41 Tko hranu gavranovima pribavlja kad Bogu ptiøi njegovi cijuçu
i naokolo oblijeøu bez hrane?

444
Job 39:1 Znaæ li kako se legu divokoze? Vidje li kako se mlade koæute?
Job 39:2 Izbroji li koliko nose mjeseci, znaæ li u koje doba se omlade?
Job 39:3 Sagnuvæi se, polegu lanad svoju i breme usred pustinje odlaœu,
Job 39:4 a kad im porod ojaça, poraste, ostave ga i ne vraøaju mu se.
Job 39:5 Tko dade divljem magarcu slobodu i tko to oglav skinu njemu
s glave?
Job 39:6 U zaviçaj mu dadoh ja pustinju i polja slana da ondje œivuje.
Job 39:7 Buci gradova on se podruguje i ne sluæa goniçevih povika.
Job 39:8 Luta brdima, svojim paænjacima, u potrazi za zeleni svakakvom.
Job 39:9 Moœeæ li slugom uçiniti bivola, zadrœati ga noø jednu za jaslama?
Job 39:10 Moœeæ li njega za brazdu prikovati da ralo vuçe po docima
tvojim?
Job 39:11 Moœeæ li se osloniti na njega jer je njegova snaga prevelika i
prepustiti mu teœak svoj posao?
Job 39:12 Misliæ li tebi da øe se vratiti i na gumno ti dotjerati œito?
Job 39:13 Krilima svojim noj trepøe radosno, iako krila oskudnih i perja.
Job 39:14 On svoja jaja na zemlji ostavlja, povjerava ih pijesku da ih
grije,
Job 39:15 ne mareøi æto ih zgaziti moœe noga ili nekakva divlja zvijer
zgnjeçiti.
Job 39:16 S nojiøima kao s tuåima postupa; æto mu je trud zaludu, on ne
mari.
Job 39:17 Jer Bog je njega liæio pameti, nije mu dao nikakva razbora.
Job 39:18 Ali kada na let krila raæiri, tada se ruga konju i konjaniku.
Job 39:19 Zar si ti konja obdario snagom zar si mu ti vrat grivom ukrasio?
Job 39:20 Zar ti çiniæ da skaçe kao skakavac, da u strah svakog nagoni
hrzanjem?
Job 39:21 Kopitom zemlju veselo raskapa, neustraæivo srlja na oruœje.
Job 39:22 Strahu se ruga, niçeg se ne boji, ni pred maçem uzmaknuti
neøe.
Job 39:23 Na sapima mu zvekeøe tobolac, koplje sijeva i ubojna sulica.
Job 39:24 Bijesan i nestrpljiv guta prostore; kad rog zasvira, tko øe ga
zadrœat’:
Job 39:25 na svaki zvuk roga on zarœe: Ha! Izdaleka on ljuti boj veø
njuæi, viku bojnu i pokliç vojskovoåa.
Job 39:26 Zar po promislu tvojem lijeøe soko i prema jugu krila svoja
æiri?
Job 39:27 Zar se na nalog tvoj diœe orao i vrh timora gnijezdo sebi vije?
Job 39:28 Na litici on stanuje i noøi, na grebenima vrleti visokih.
Job 39:29 Odatle na plijen netremice vreba, oçi njegove vide nadaleko.
Job 39:30 Krvlju se hrane njegovi orliøi; gdje je ubijenih, tamo je i on.”
Job 40:1 I Jahve se obrati Jobu i reçe mu:
Job 40:2 “Zar øe se s Jakim preti joæ kudilac? Tuœitelj Boœji neka sam
odgovori!”
Job 40:3 A Job odgovori Jahvi i reçe:
Job 40:4 “Odveø sam malen: æto da odgovorim? Rukom øu svoja zatisnuti
usta.
Job 40:5 Rijeç rekoh - neøu viæe zapoçeti; rekoh dvije - ali neøu nastaviti.”
Job 40:6 Nato Jahve odgovori Jobu iz oluje i reçe:
Job 40:7 “Bokove svoje opaæi kao junak, ja øu te pitati, a ti me pouçi.
Job 40:8 Zar bi i moj sud pogaziti htio, okrivio me da sebe opravdaæ?
Job 40:9 Zar ti miæica snagu Boœju ima, zar glasom grmjeti moœeæ poput
njega?
Job 40:10 Ogrni se sjajem i veliçanstvom, dostojanstvom se odjeni i
slavom.
Job 40:11 Plani daj bijesom ognja jarosnoga, pogledom jednim snizi
oholnika.
Job 40:12 Ponositoga pogledaj, slomi ga, na mjestu satri svakoga zlikovca.
Job 40:13 U zemlju sve njih zajedno zakopaj, u mraçnu ih pozatvaraj
tamnicu.
Job 40:14 Tada øu i ja tebi odati hvalu æto si se svojom desnicom spasio.
Behemot
Job 40:15 A sada, daj promotri Behemota! Travom se hrani poput
goveçeta,
Job 40:16 u bedrima je, gle, snaga njegova, a krepkost mu u miæiøju
trbuænom.
Job 40:17 Poput cedra rep podignut ukruti, sva su mu stegna ispreplele
œile.

445
Job 40:18 Mjedene cijevi kosti su njegove, zglobovi mu od œeljeza kvrge.
Job 40:19 Prvenac on je Boœjega stvaranja; maçem ga je naoruœao
tvorac.
Job 40:20 Gore mu danak u hrani donose i sve zvijerje æto po njima se
igra.
Job 40:21 Pod lotosom on zavaljen poçiva, guætik moçvarni i glib kriju
ga.
Job 40:22 Sjenu mu pravi lotosovo liæøe, pod vrbama on hladuje
potoçnim.
Job 40:23 Nabuja li rijeka, on ne strahuje: nimalo njega ne bi zabrinulo
da mu u œvale i sav Jordan jurne.
Job 40:24 Tko bi za oçi uhvatio njega i tko bi mu nos sulicom probio?
Levijatan
Job 40:25 Zar loviæ Levijatana udicom? Zar øeæ mu jezik zaœvaliti
uœetom?
Job 40:26 Zar mu nozdrve trskom probosti moœeæ ili mu kukom probiti
vilicu?
Job 40:27 Hoøe li te on preklinjati za milost, hoøe li s tobom blago govoriti?
Job 40:28 I zar øe s tobom savez on sklopiti da sveg œivota tebi sluga
bude?
Job 40:29 Hoøeæ li se s njim kao s pticom poigrati i vezati ga da køeri
razveseliæ?
Job 40:30 Hoøe li se za njega cjenkati ribari, meåu sobom podijeliti ga
trgovci?
Job 40:31 Moœeæ li kopljem njemu koœu izbost ili glavu mu probiti ostima?
Job 40:32 Podigni daj ruku svoju na njega: za boj se spremi - bit øe ti
posljednji!
Job 41:1 Zalud je nadu u njega gojiti, na pogled njegov çovjek veø pogiba.
Job 41:2 Junaka nema da njega razdraœi, tko øe mu se u lice
suprotstaviti?
Job 41:3 Tko se sukobi s njim i œiv ostade? Pod nebesima tog çovjeka
nema!
Job 41:4 Preæutjet neøu njegove udove, ni silnu snagu, ni ljepotu stasa.
Job 41:5 Tko mu smije razodjenuti odjeøu, tko li kroz dvostruk prodrijeti
mu oklop?
Job 41:6 Tko øe mu ralje rastvoriti dvokrilne kad strah vlada oko zubi
njegovih?
Job 41:7 Hrbat mu je od ljuskavih ætitova, zapeçaøenih peçatom
kamenim.
Job 41:8 Jedni uz druge tako se sljubiæe da meåu njima dah ne bi proæao.
Job 41:9 Tako su çvrsto slijepljeni zajedno: priljubljeni, razdvojiti se ne
mogu.
Job 41:10 Kad kihne, svjetlost iz njega zapræti, poput zorinih vjeåa oçi
su mu.
Job 41:11 Zublje plamsaju iz njegovih ralja, iskre ognjene iz njih se prosiplju.
Job 41:12 Iz nozdrva mu sukljaju dimovi kao iz kotla æto kipi na vatri.
Job 41:13 Dah bi njegov zapalio ugljevlje, jer mu iz ralja plamenovi suçu.
Job 41:14 U æiji leœi sva snaga njegova, a ispred njega uœas se prostire.
Job 41:15 Kad se ispravi, zastrepe valovi i prema morskoj uzmiçu puçini.
Job 41:16 Poput peøine srce mu je tvrdo, poput mlinskoga kamena
otporno.
Job 41:17 Pregibi tusta mesa srasli su mu, çvrsti su kao da su saliveni.
Job 41:18 Zgodi li ga maç, od njega se odbije, tako i koplje, sulica i
strijela.
Job 41:19 Poput slame je za njega œeljezo, mjed je kao drvo iscrvotoçeno.
Job 41:20 On ne uzmiçe od strelice s luka, stijenje iz praøke na njega
kao pljeva pada.
Job 41:21 Kao slamçica je toljaga za njega, koplju se smije kad zazviœdi
nad njim.
Job 41:22 Crepovlje oætro ima na trbuhu i blato njime ore kao drljaçom.
Job 41:23 Pod njim vrtlog sav kao lonac uskipi, uspjeni more kao pomast
u kotlu.
Job 41:24 Za sobom svijetlu ostavlja on brazdu, regbi, bijelo runo bezdan
prekriva.
Job 41:25 Niæta sliçno na zemlji ne postoji i niti je tko tako neustraæiv.
Job 41:26 I na najviæe on s visoka gleda, kralj je svakome, i najponosnijim.”
Posljednji Jobov odgovor

446
Job 42:1 A Job ovako odgovori Jahvi:
Job 42:2 “Ja znadem, moø je tvoja bezgraniçna: æto god naumiæ, to
izvesti moœeæ.
Job 42:3 Tko je taj koji rijeçima bezumnim zamraçuje boœanski
promisao? Govorah stoga, ali ne razumjeh, o çudesima meni neshvatljivim.
Job 42:4 O, posluæaj me, pusti me da zborim: ja øu te pitat’, a ti me pouçi.
Job 42:5 Po çuvenju tek poznavah te dosad, ali sada te oçi moje vidjeæe.
Job 42:6 Sve rijeçi svoje zato ja poriçem i kajem se u prahu i pepelu.”
Jahve kori tri mudraca
Job 42:7 Kada Jahve izgovori Jobu ove rijeçi, reçe on Elifazu Temancu:
“Ti i tvoja dva prijatelja raspalili ste gnjev moj jer niste o meni onako
pravo govorili kao moj sluga Job.
Job 42:8 Zato uzmite sada sedam junaca i sedam ovnova i poåite k
mome sluzi Jobu, pa prinesite za sebe paljenicu, a sluga moj Job molit
øe se za vas. Imat øu obzira prema njemu i neøu vam uçiniti niæta naœao
zato æto niste o meni onako pravo govorili kao moj sluga Job.”
Job 42:9 Tada odoæe Elifaz iz Temana, Bildad iz Æuaha i Sofar iz
Naamata i uçiniæe kako im je Jahve zapovjedio. I Jahve se obazre na
Joba.
Jahve vraøa Jobu sreøu
Job 42:10 I Jahve vrati Joba u prijaænje stanje jer se zaloœio za svoje
prijatelje, pa mu joæ udvostruçi ono æto je posjedovao.
Job 42:11 Tad se vratiæe Jobu sva njegova braøa, i sve njegove sestre,
i svi prijaænji znanci te su jeli s njim kruh u njegovoj kuøi, œaleøi ga i tjeæeøi
zbog svih nevolja æto ih Jahve bijaæe na njega poslao. Svaki mu darova
po jedan srebrnik i po jedan zlatan prsten.
Job 42:12 Jahve blagoslovi novo Jobovo stanje joæ viæe negoli prijaænje.
Blago mu je brojilo çetrnaest tisuøa ovaca, æest tisuøa deva, tisuøu
jarmova volova i tisuøu magarica.
Job 42:13 Imao je sedam sinova i tri køeri.
Job 42:14 Prvoj nadjenu ime Jemima, drugoj Kasija, a treøoj Keren-
Hapuk.
Job 42:15 U svem onom kraju ne bijaæe œena tako lijepih kao Jobove
køeri. I otac im dade jednaku baætinu kao i njihovoj braøi.
Job 42:16 Poslije toga Job doœivje dob od sto çetrdeset godina i vidje
djecu svoju i djecu svoje djece do çetvrtog koljena. Potom umrije Job,
star, nauœivæi se œivota.
PSALMI
PSALAM 1
Psa 1:1 Blago çovjeku koji ne slijedi savjeta opakih, ne staje na putu
greæniçkom i ne sjeda u zbor podrugljivaca,
Psa 1:2 veø uœiva u Zakonu Jahvinu, o Zakonu njegovu misli dan i noø.
Psa 1:3 On je kao stablo zasaåeno pokraj voda tekuøica æto u svoje
vrijeme plod donosi; liæøe mu nikad ne vene, sve æto radi dobrim urodi.
Psa 1:4 Nisu takvi opaki, ne, nisu takvi! Oni su kao pljeva æto je vjetar
raznosi.
Psa 1:5 Stoga se opaki neøe odrœati na sudu, ni greænici u zajednici
pravednih.
Psa 1:6 Jer Jahve zna put pravednih, a propast øe put opakih.
PSALAM 2
Mesijanska drama
Psa 2:1 Zaæto se bune narodi, zaæto puci ludosti snuju?
Psa 2:2 Ustaju kraljevi zemaljski, knezovi se rote protiv Jahve i Pomazanika
njegova:
Psa 2:3 “Skræimo okove njihove i jaram njihov zbacimo!”
Psa 2:4 Smije se onaj æto na nebu stoluje, Gospod im se podruguje.
Psa 2:5 Tad im veli u svom gnjevu, œestinom ih on zbunjuje:
Psa 2:6 “Ta ja kralja svog postavih nad Sionom, svojom svetom gorom.”
Psa 2:7 Obznanjujem odluku Jahvinu: Gospodin mi reçe: “Ti si sin moj,
danas te rodih.
Psa 2:8 Zatraœi samo, i dat øu ti puke u baætinu, i u posjed krajeve zemaljske.
Psa 2:9 Vladat øeæ njima palicom gvozdenom i razbit ih kao sud
lonçarski.”
Psa 2:10 Opametite se sada, vi kraljevi, Urazumite se, suci zemaljski.

447
Psa 2:11 Sluœite Jahvi sa strahom, s trepetom se pokorite njemu,
Psa 2:12 da se ne razgnjevi te ne propadnete na putu, kad uskoro plane
srdœba njegova. Blago svima koji se njemu utjeçu!
PSALAM 3
Jutarnji vapaj progonjena pravednika
Psa 3:1 Psalam. Davidov. Kad je David bjeœao pred sinom Abæalomom.
Psa 3:2 Jahve, koliko je tlaçitelja mojih, koliki se podiœu na me!
Psa 3:3 Mnogi su æto o meni zbore: “Nema mu spasenja u Bogu!”
Psa 3:4 Ti si ipak ætit moj, Jahve; slavo moja, ti mi glavu podiœeæ.
Psa 3:5 Iza sveg glasa Jahvi zavapih, i on me usliæa sa svete gore svoje.
Psa 3:6 Sad mogu leøi i usnuti, i onda ustati jer me Jahve drœi.
Psa 3:7 Ne bojim se tisuøa ljudi æto me opsjedaju duæmanski.
Psa 3:8 Ustani, o Jahve! Spasi me, o Boœe moj! Ti udaraæ po obrazu sve
neprijatelje moje, opakima zube razbijaæ.
Psa 3:9 U Jahve je spasenje: na tvom narodu tvoj je blagoslov!
PSALAM 4
Psa 4:1 Zborovoåi. Uz œiçana glazbala. Psalam. Davidov.
Psa 4:2 Kad zazovem, usliæi me, Boœe, pravdo moja, ti æto me u tjeskobi
izbavi:
smiluj mi se, usliæi moju molitvu!
Psa 4:3 Sinovi çovjeçji, dokle øe vam srca ostati tvrda? Zaæto ispraznost
ljubite, opsjenu slijedite?
Psa 4:4 Znajte: Jahve çudesno uzvisuje prijatelja svoga; Gospodin øe
me usliæiti kad ga zazovem.
Psa 4:5 Promislite u srcima i ne grijeæite, dræøite na svojim leœajima i
zanijemite.
Psa 4:6 Prinesite œrtve pravedne, u Jahvu se uzdajte!
Psa 4:7 Mnogi govore: “Tko øe nam pokazati sreøu?” Obasjaj nas, Jahve,
svjetlom svoga lica!
Psa 4:8 Viæe si u srce moje ulio radosti
nego kad obilno rode pæenica i vino.
Psa 4:9 Çim legnem, odmah u miru i usnem, jer mi samo ti, o Jahve,
dajeæ miran poçinak.
PSALAM 5
Psa 5:5 Zborovoåi. Uz frule. Psalam. Davidov.
Psa 5:2 Çuj, o Jahve, rijeçi moje, jecaje moje razaberi!
Psa 5:3 Osvrni se na glas mog prizivanja, o Kralju moj i Boœe moj, jer
tebe vruøe zazivam!
Psa 5:4 Jahve, zorom glas mi veø çujeæ, zorom ti veø lijem molitve u nadi
çekajuøi.
Psa 5:5 Jer ti nisi Bog kom je nepravda mila: zlobniku nema boravka s
tobom,
Psa 5:6 opaki ne mogu opstati pred tvojim pogledom. Mrziæ sve æto çine
bezakonje
Psa 5:7 i uniætavaæ laœljivce. Varalica i krvopija Jahvi se gadi.
Psa 5:8 Po velikoj dobroti tvojoj uniøi øu u Dom tvoj; past øu niçice pred
svetim Domom tvojim, Jahve, prepun poætovanja.
Psa 5:9 U svojoj me pravdi vodi poradi mojih duæmana, svoj put mi poravnaj
pred oçima.
Psa 5:10 U njihovim ustima iskrenosti nema, srce im je puno zloøe; grlo
im je grob otvoren, a jezikom laskaju.
Psa 5:11 Kazni ih, o Boœe! Neka propadnu oni i osnove njine, otjeraj ih
zbog mnogih nedjela njihovih; ta oni se digoæe na tebe.
Psa 5:12 neka se raduju svi æto se utjeçu tebi, neka kliçu sve dovijeka!
Ætiti ih i nek se vesele u tebi koji ljube ime tvoje,
Psa 5:13 jer pravednika, Jahve, ti blagoslivljaæ, dobrotom ga svojom
kao ætitom zaklanjaæ.
PSALAM 6
Psa 6:1 Zborovoåi. Uz œiçano glazbalo. U oktavi. Psalam. Davidov.
Psa 6:2 Jahve, nemoj me karati u srdœbi svojoj, ne kaœnjavaj me u svojoj
jarosti!
Psa 6:3 Smiluj mi se, Jahve, jer sam iznemogo, Jahve, ozdravi me jer
dræøu kosti moje.
Psa 6:4 Duboko mi je duæa potresena, a ti, o Jahve - dokle øeæ?
Psa 6:5 Vrati se, Jahve, duæu mi izbavi, spasi me rad svoje dobrote:
Psa 6:6 jer meåu mrtvima tko te se sjeøa, u Podzemlju tko ti hvale pjeva?
Psa 6:7 Iznemogoh od pusta jecanja, u noøi postelju plaçem zalijevam,

448
suzama leœaj natapam.
Psa 6:8 Od œalosti oko mi gasne i slabi, jer su mnogi neprijatelji moji.
Psa 6:9 Odstupite od mene, svi opaki, jer je Jahve plaç moj çuo.
Psa 6:10 Çuo je Jahve molbu moju, Jahve je primio moju molitvu.
Psa 6:11 Neka se postide i uœasno zbune svi moji duæmani, i puni srama
neka smjesta odstupe.
PSALAM 7
Psa 7:1 Tuœaljka. Davidova. Ispjeva je Jahvi zbog Kuæa Benjaminovca.
Psa 7:2 O Jahve, Boœe moj, tebi se utjeçem, od svih progonitelja spasi
me, oslobodi,
Psa 7:3 da mi duæu ne zgrabe kao lav æto razdire, a nema tko da izbavi.
Psa 7:4 Jahve, Boœe moj, ako to uçinih, ako je nepravda na rukama
mojim,
Psa 7:5 ako zlom uzvratih prijatelju, ili oplijenih nepravedna tuœitelja:
Psa 7:6 neka mi duæmanin progoni duæu i zgrabi je, neka mi œivot u
zemlju satre i jetru u praæinu baci.
Psa 7:7 Ustani, Jahve, u svom gnjevu, digni se na bijes tlaçitelja mojih.
Probudi se! Sud mi sazovi!
Psa 7:8 Neka te okruœi skupætina narodna, nad njom sjedni visoko!
Psa 7:9 O Jahve, dosudi mi pravo po pravosti mojoj i po nevinosti koja
je u meni.
Psa 7:10 Dokrajçi bezakonje zlotvora, pravedna podigni, pravedni Boœe
koji proniçeæ srca i bubrege.
Psa 7:11 Meni je ætit Bog koji spasava çestita srca.
Psa 7:12 Bog je pravedan sudac, on povazdan prijeti:
Psa 7:13 ako se ne obrate, maç øe naoætriti, luk øe svoj zapeti i pravo
smjeriti.
Psa 7:14 Spremit øe za njih smrtonosno oruœje, strijele øe svoje uœariti.
Psa 7:15 Eto, zlotvor zaçe nepravdu, otrudnje pakoæøu i podlost rodi.
Psa 7:16 Iskopa jamu i prodube; sam u jamu svoju pade!
Psa 7:17 Pakost øe njegova pasti njemu na glavu, njemu na tjeme
okrenut se nasilje njegovo.
Psa 7:18 A ja øu hvaliti Jahvu zbog pravde njegove i pjevat øu imenu
Jahve viænjega.
PSALAM 8
Psa 8:1 Zborovoåi. Po napjevu “Tijesci”. Psalam. Davidov.
Psa 8:2 Jahve, Gospode naæ, divno je ime tvoje po svoj zemlji,
veliçanstvom nebo natkriljujeæ!
Psa 8:3 U ustima djece i dojençadi hvalu si spremio protiv neprijatelja,
da postidiæ mrzitelja, zlotvora.
Psa 8:4 Gledam ti nebesa, djelo prstiju tvojih, mjesec i zvijezde æto ih
uçvrsti -
Psa 8:5 pa æto je çovjek da ga se spominjeæ, sin çovjeçji te ga pohodiæ?
Psa 8:6 Ti ga uçini malo manjim od Boga, slavom i sjajem njega okruni.
Psa 8:7 Vlast mu dade nad djelima ruku svojih, njemu pod noge sve
podloœi:
Psa 8:8 ovce i svakolika goveda, i zvijeri poljske k tome,
Psa 8:9 ptice nebeske i ribe morske, i æto god prolazi stazama morskim.
Psa 8:10 Jahve, Gospode naæ, divno je ime tvoje po svoj zemlji!
PSALAM 9
Psa 9:1 Zborovoåi. Po napjevu “Umri za sina”. Psalam. Davidov.
Psa 9:2 Slavim te, Jahve, svim srcem svojim, ispovijedam sva çudesna
djela tvoja.
Psa 9:3 Radujem se i kliçem tebi, pjevam imenu tvome, Sveviænji!
Psa 9:4 Duæmani moji natrag krenuæe, padoæe i pred licem tvojim
pogiboæe.
Psa 9:5 Jer ti se zauze za moje pravo i parbu moju, ti sjede na prijesto
- sudac pravedan:
Psa 9:6 ti pokara pogane, pogubi bezboæca, ime im izbrisa dovijeka.
Psa 9:7 Duæmani klonuæe, smrvljeni zauvijek, ti im gradove razori - nesta
im spomena.
Psa 9:8 Ali Jahve dovijeka stoluje, postavi prijesto svoj da sudi:
Psa 9:9 sam po pravdi sudi krug zemaljski, izreçe pucima osudu
pravednu.
Psa 9:10 Jahve je tvråava tlaçenom, tvråava spasa u danima tjeskobe.
Psa 9:11 Neka se uzdaju u te koji znaju ime tvoje, jer ne ostavljaæ onih
æto ljube tebe, o Jahve.

449
Psa 9:12 Pjevajte Jahvi koji prebiva na Sionu, razglaæujte meåu pucima
djela njegova,
Psa 9:13 jer ih se spomenu kao osvetnik krvi i siromaækog jauka ne
zaboravi.
Psa 9:14 Smiluj mi se, Jahve: pogledaj nevolju u koju me vrgoæe neprijatelji
moji, od vrata smrti izbavi me
Psa 9:15 da navijeætam sve hvale tvoje na vratima køeri Sionske, da
radostan kliçem zbog spasenja tvoga.
Psa 9:16 Pogani padoæe u jamu koju sami iskopaæe, zamka koju potajno
staviæe uhvati nogu njihovu.
Psa 9:17 Jahve se iskaza i sud odrœa; greænik se spleo u djela svoja.
Psa 9:18 Neka greænici odu u Podzemlje, svi pogani æto zaboraviæe
Boga.
Psa 9:19 Jer siromah neøe pasti u zaborav zauvijek, ufanje ubogih neøe
biti zaludu dovijeka.
Psa 9:20 Ustani, Jahve, da se ne osili çovjek, neka pogani budu osuåeni
pred tobom!
Psa 9:21 Strah im, o Jahve, utjeraj, neka spoznaju pogani da su smrtnici!
PSALAM 10
Psa 10:1 Zaæto, Jahve, stojiæ daleko, zaæto se skrivaæ u dane tjeskobe?
Psa 10:2 Obijesni bezboœnik jadnika goni, u zamke ga hvata koje mu
postavi.
Psa 10:3 Bezboœnik se pohlepom hvali, lakomac psuje i Jahvu prezire.
Psa 10:4 Bezboœnik zbori u obijesti svojoj: “Ne, istrage nema! Ta ni
Boga nema!”
I u tome sva mu je misao.
Psa 10:5 Puti su mu svagda uspjeæni, na sudove tvoje on i ne misli,
sve protivnike svoje prezire.
Psa 10:6 U srcu veli: “Neøu posrnuti! Ni u kojem koljenu neøu biti nesretan.”
Psa 10:7 Usta mu puna kletve, lukavstva i prijevare, pod jezikom
njegovim muka i nesreøa.
Psa 10:8 U zasjedi çuçi pokraj ograda, potajno ubija nevina, oçima
siromaha vreba.
Psa 10:9 U zaklonu sjedi kao lav u peøini, vreba da opljaçka jadnika i da
ga povuçe u mreœu.
Psa 10:10 Pritajen çuçi na zemlji, od nasilja mu siromasi padaju.
Psa 10:11 U srcu svome veli: “Zaboravi Gospod, odvrati lice i nikoga ne
vidi!”
Psa 10:12 Ustani, Gospode Boœe, podigni ruku, ne zaboravi siromaha.
Psa 10:13 Zaæto da bezboœnik prezire Boga, zaæto da kaœe u srcu: “Neøe
kazniti!”
Psa 10:14 Jer ti vidiæ, gledaæ jad i nevolju, u ruci je mjeriæ. Siromah se
tebi predaje, ubogu ti si pomoø!
Psa 10:15 Pakosnu greæniku satri miæicu, kazni mu pakost da je viæe ne
bude!
Psa 10:16 Jahve je kralj u vijeke vjekova, iz zemlje njegove nestat øe
pogana.
Psa 10:17 Poçuj, o Jahve, çeœnju siromaænih, okrijepi im srce, uho prikloni:
Psa 10:18 da zaætitiæ pravo ubogih i tlaçenih, da straha viæe ne zadaje
çovjek zemljani.
PSALAM 11
Psa 11:1 Zborovoåi. Psalam. Davidov. Jahvi se utjeçem! Zaæto dakle
govorite duæi mojoj: “Odleti u goru kao ptica!
Psa 11:2 Gle, bezboœnici veø luk napeæe, za tetivu strijelu zapeæe da iz
potaje ustrijele pravednika.
Psa 11:3 Kad su temelji uzljuljani, æto da uçini pravednik?”
Psa 11:4 Jahve je u svom svetom Hramu, na nebeskom sjedi prijestolju.
Oçi njegove motre, vjeåama proniçe sinove ljudske.
Psa 11:5 Jahve proniçe pravedna i nepravedna, iz dna duæe mrzi silnika.
Psa 11:6 Na greænike øe izliti œeravu i sumpor, vjetar ognjeni bit øe dio
njine sudbine.
Psa 11:7 Pravedan je Jahve i pravednost ljubi, çestiti øe gledati lice
njegovo.

450
PSALAM 12
Psa 12:1 Zborovoåi. U oktavi. Psalam. Davidov.
Psa 12:2 U pomoø, Jahve, jer nestaje poboœnih, vjernosti nema viæe
meåu ljudima!
Psa 12:3 Svatko laœe svome bliœnjemu, govori usnama laœljivim i srcem
dvoliçnim.
Psa 12:4 Istrijebi, Jahve, sve usne laœljive i jezik hvastavi;
Psa 12:5 one æto zbore: “Jezik je naæa snaga, naæe su usne za nas: tko
nam æto moœe?”
Psa 12:6 “Zbog nevolje tlaçenih i jauka ubogih sada øu ustati - govori
Jahve - spasenje donijeti onom tko ga œeli.”
Psa 12:7 Rijeçi su Jahvine rijeçi iskrene, srebro prokuæano, od zemlje
odvojeno,
sedam puta oçiæøeno.
Psa 12:8 O Jahve, ti øeæ bdjeti nad nama, od naraætaja ovog çuvati nas
svagda,
Psa 12:9 pa neka se okolo vrzu zlotvori, neka se izdiœu ljudi najgori.
PSALAM 13
Psa 13:1 Zborovoåi. Psalam. Davidov.
Psa 13:2 Ta dokle, Jahve, dokle øeæ me zaboravljati? Dokle øeæ skrivati
lice od mene?
Psa 13:3 Dokle øu nositi bol u duæi; tugu u srcu obdan i obnoø? Dokle øe
se duæmanin dizati na me?
Psa 13:4 Pogledaj, usliæi, Jahve, Boœe moj! Prosvijetli mi oçi da ne zaspim
nasmrt,
Psa 13:5 neka ne kaœe duæmanin: “Nadjaçah njega!” Neka ne kliçu
protivnici ako posrnem!
Psa 13:6 Ja se u tvoju dobrotu uzdam,
neka mi se srce raduje spasenju tvome! Pjevat øu Jahvi koji mi uçini
dobro, pjevat øu imenu Jahve Sveviænjega!
PSALAM 14
Psa 14:1 Zborovoåi. Davidov. Bezumnik reçe u srcu: “Nema Boga.”
Pokvareni rade gadosti; nitko da çini dobro.
Psa 14:2 Jahve s nebesa gleda na sinove ljudske da vidi ima li tko razuman
Boga da traœi.
Psa 14:3 No, svi skrenuæe zajedno, svi se pokvariæe: nitko da çini dobro
- nikoga nema.
Psa 14:4 Neøe li se urazumiti svi æto bezakonje çine, koji proœdiru narod
moj kao da jedu kruha? Ne zazivlju ime Jahvino:
Psa 14:5 jednom øe drhtati od straha, jer je Bog s rodom pravednim.
Psa 14:6 Œelite razbiti nakane ubogog: Jahve je utoçiæte njegovo.
Psa 14:7 O neka doåe sa Siona spas Izraelu! Kad Jahve promijeni udes
naroda svoga, klicat øe Jakov, radovat se Izrael.
PSALAM 15
Psa 15:1 Psalam. Davidov. Jahve, tko smije prebivati u æatoru tvome,
tko li stanovati na svetoj gori tvojoj?
Psa 15:2 Onaj samo tko œivi çestito, koji çini pravicu, i istinu iz srca zbori,
Psa 15:3 i ne kleveøe jezikom; koji bliœnjem zla ne nanosi i ne sramoti
susjeda svoga;
Psa 15:4 koji zlikovca prezire, a poætuje one æto se Jahve boje;
Psa 15:5 koji se zaklinje prijatelju, a ne kræi prisege, i ne daje novca na
lihvu, i ne prima mita protiv neduœna. Tko tako çini, pokolebati se neøe
dovijeka.
PSALAM 16
Psa 16:1 Miktam. Davidov. Çuvaj me, Boœe, jer se tebi utjeçem.
Psa 16:2 Jahvi rekoh: “Ti si moj gospodar, nema mi blaœenstva bez
tebe!”
Psa 16:3 Za svetima æto su u zemlji sav plamtim od çeœnje!
Psa 16:4 Gomilaju patnje moje koji slijede bogove tuåe. Ja im ljevanica
nalijevati neøu, ime im spominjati neøu usnama.
Psa 16:5 Jahve mi je baætina i kaleœ: Ti u ruci drœiæ moju sudbinu.
Psa 16:6 Na divnu zemlju padoæe mi konopi, vrlo mi je mila moja baætina.
Psa 16:7 Blagoslivljam Jahvu koji me svjetuje te me i noøu srce opominje.
Psa 16:8 Jahve mi je svagda pred oçima; jer mi je zdesna, neøu posrnuti.
Psa 16:9 Stoga mi se raduje srce i kliçe duæa, i tijelo mi spokojno poçiva.

451
Psa 16:10 Jer mi neøeæ ostaviti duæu u Podzemlju ni dati da pravednik
tvoj truleœi ugleda.
Psa 16:11 Pokazat øeæ mi stazu u œivot, puninu radosti pred licem svojim,
sebi zdesna blaœenstvo vjeçno.
PSALAM 17
Psa 17:1 Molitva. Davidova. Poçuj, Jahve pravedni, i vapaj mi posluæaj,
usliæi molitvu iz usta iskrenih!
Psa 17:2 Od tebe neka mi doåe presuda, tvoje oçi vide æto je pravo.
Psa 17:3 Istraœi mi srce, pohodi noøu, ognjem me iskuæaj, ali u meni
neøeæ naøi bezakonja. Ne zgrijeæiæe usta moja
Psa 17:4 kao æto grijeæe ljudi: po rijeçima usta tvojih çuvah putove
Zakona.
Psa 17:5 Korak mi çvrsto prionu za tvoje staze, ne zasta mi noga na
putima tvojim.
Psa 17:6 Zazivam te, Boœe, ti øeæ me usliæiti: prikloni mi uho i çuj rijeçi
moje.
Psa 17:7 Proslavi na meni dobrotu svoju, ti koji od duæmana izbavljaæ
one æto se utjeçu desnici tvojoj.
Psa 17:8 Çuvaj me kao zjenicu oka, skrij me u sjenu krila svojih
Psa 17:9 od zlotvora æto na me nasrøu. Duæmani me bijesni opkoljuju,
Psa 17:10 beæøutno srce zatvaraju i ustima zbore naduto,
Psa 17:11 Koraci njini sad me okruœuju, smjeraju da me na zemlju obore;
Psa 17:12 sliçni lavu dok se, zinuv, na plijen obara i laviøu æto vreba u
potaji.
Psa 17:13 Ustani, Jahve, presretni ga i obori, od greænika mi œivot maçem
spasi,
Psa 17:14 a rukom od ljudi, Gospodine: od ljudi kojih je dio ovaj œivot,
kojima œeludac puniæ dobrima; kojih su sinovi siti, a djeci daju æto im
pretekne.
Psa 17:15 A ja øu u pravdi gledati lice tvoje, i jednom kad se probudim,
sit øu ga se nagledati.
PSALAM 18
Psa 18:1 Uçitelju zbora. Od Jahvina sluge Davida koji Jahvi ispjeva ovu
pjesmu u onaj dan kad ga Jahve oslobodi iz ruku neprijatelja i iz ruke
Æaulove. On reçe:
Psa 18:2 Ljubim te, Jahve, kreposti moja!
Psa 18:3 Jahve, hridino moja, utvrdo moja spase moj; Boœe moj, peøino
moja kojoj se utjeçem, ætite moj, snago spasenja moga, tvråavo moja!
Psa 18:4 Zazvat øu Jahvu, hvale predostojna, i od duæmana bit øu izbavljen.
Psa 18:5 Valovi smrti okruœiæe mene, prestraviæe me bujice pogubne.
Psa 18:6 UŒad Podzemlja sputiæe me, smrtonosne zamke padoæe na
me:
Psa 18:7 u nevolji zazvah Jahvu i Bogu svome zavapih. Iz svog Hrama
zov mi zaçu, i vapaj moj mu do uæiju doprije.
Psa 18:8 I zemlja se potrese i uzdrhta, uzdrmaæe se temelji gora,
pokrenuæe se, jer On gnjevom planu.
Psa 18:9 Iz nosnica mu dim se diœe, iz usta mu oganj liznu, ugljevlje œivo
od njega plamsa.
Psa 18:10 On nagnu nebesa i siåe, pod nogama oblaci mu mraçni.
Psa 18:11 Na keruba stade i poletje; na krilima vjetra zaplovi.
Psa 18:12 Ogrnu se mrakom kao koprenom, prekri se tamnim vodama
i oblacima tmastim,
Psa 18:13 od blijeska pred licem njegovim uœga se ugljevlje plameno.
Psa 18:14 Jahve s neba zagrmje, Sveviænjega glas se ori.
Psa 18:15 Odape strijele i duæmane rasu, izbaci munje i na zemlju ih
obori.
Psa 18:16 Morska se dna pokazaæe, i temelji svijeta postaæe goli od
straæne prijetnje Jahvine, od olujna daha gnjeva njegova.
Psa 18:17 On pruœi s neba ruku i mene prihvati, iz silnih voda on me
izbavi.
Psa 18:18 Od protivnika moønog mene oslobodi, od duæmana mojih
jaçih od mene.
Psa 18:19 Navaliæe na me u dan zlosretni, ali me Jahve zaætiti,
Psa 18:20 na polje prostrano izvede me, spasi me jer sam mu mio.
Psa 18:21 Po pravednosti mojoj Jahve mi uzvrati, po çistoøi ruku mojih
on me nagradi,
Psa 18:22 jer çuvah putove Jahvine, od Boga se svoga ne udaljih.
Psa 18:23 Odredbe njegove sve su mi pred oçima, zapovijedi njegove

452
nisam odbacio,
Psa 18:24 do srœi odan njemu sam bio, çuvam se grijeha svakoga.
Psa 18:25 Jahve mi po pravdi mojoj vrati, çistoøu ruku mojih vidje.
Psa 18:26 S prijateljem ti si prijatelj, poætenu poætenjem uzvraøaæ.
Psa 18:27 S çovjekom çistim ti si çist, a lukavca izigravaæ,
Psa 18:28 jer narodu poniœenu spasenje donosiæ, a poniœavaæ oçi ohole.
Psa 18:29 Jahve, ti moju svjetiljku uœiœeæ, Boœe, tminu moju obasjavaæ:
Psa 18:30 s tobom udaram na çete duæmanske, s Bogom svojim
preskaçem zidine.
Psa 18:31 Savræeni su puti Gospodnji, i rijeç je Boœja ognjem kuæana.
On, samo on, ætit je svima koji se k njemu utjeçu.
Psa 18:32 Jer tko je Bog osim Jahve? Tko li je hridina osim Boga naæega?
Psa 18:33 Taj Bog me snagom opasuje, stere mi put besprijekoran,
Psa 18:34 noge mi dade brze kao u koæute i postavi me na visine çvrste,
Psa 18:35 ruke mi za borbu uvjeœba i miæice da luk mjedeni napinju.
Psa 18:36 Dajeæ mi ætit svoj koji spasava, tvoja me desnica drœi, tvoja
me briœeljivost uzvisi.
Psa 18:37 Pouzdanje dajeæ mom koraku, i noge mi viæe ne posrøu.
Psa 18:38 Pognah svoje duæmane i dostigoh, i ne vratih se dok ih ne
uniætih.
Psa 18:39 Obaram ih, ne mogu se diøi, padaju, pod nogama mi leœe.
Psa 18:40 Ti me opasa snagom za borbu, a protivnike moje meni podloœi.
Psa 18:41 Ti duæmane moje u bijeg natjera, i raspræih one koji su me
mrzili.
Psa 18:42 Vapiju u pomoø - nikog da pomogne; vapiju Jahvi - ne odaziva
se.
Psa 18:43 Smrvih ih kao prah na vjetru, zgazih ih kao blato na putu.
Psa 18:44 Ti me izbavi od bune u mom narodu, postavi me glavarom
pogana, puk koji ne poznavah sluœi mi.
Psa 18:45 Svaki moj æapat pokorno on sluæa, sinovi tuåinci meni laskaju;
Psa 18:46 sinovi tuåinski gube srçanost, izlaze dræøuøi iz svojih utvrda.
Psa 18:47 Œivio Jahve! Blagoslovljena hridina moja! Neka se uzvisi Bog,
spasenje moje!
Psa 18:48 Bog koji mi daje osvetu i narode meni pokorava.
Psa 18:49 Od duæmana me mojih izbavljaæ i nad protivnike me moje
izdiœeæ, ti mene od çovjeka silnika spasavaæ.
Psa 18:50 Zato te slavim, Jahve, meåu pucima i psalam pjevam tvome
Imenu:
Psa 18:51 umnoœio si pobjede kralju svojemu, pomazaniku svome milost
si iskazao, Davidu i potomstvu njegovu navijeke.
PSALAM 19
Psa 19:1 Zborovoåi. Psalam. Davidov.
Psa 19:2 Nebesa slavu Boœju kazuju, navijeæta svod nebeski djelo ruku
njegovih.
Psa 19:3 Dan danu to objavljuje, a noø noøi glas predaje.
Psa 19:4 Nije to rijeç, a ni govor nije, nije ni glas æto se moœe çuti,
Psa 19:5 ali po zemlji razlijeœe se jeka, rijeçi sve do nakraj svijeta seœu.
Ondje suncu razape æator,
Psa 19:6 te ono kao œenik iz loœnice ide, kao div kliçe kad prelijeøe stazu.
Psa 19:7 Izlazi ono od nebeskog kraja, i put mu se opet s krajem spaja,
ne skriva se niæta œaru njegovu.
Psa 19:8 Savræen je Zakon Jahvin - duæu krijepi; pouzdano je
Svjedoçanstvo Jahvino - neuka uçi;
Psa 19:9 prava je naredba Jahvina - srce sladi; çista je zapovijed Jahvina
- oçi prosvjetljuje;
Psa 19:10 neokaljan strah Jahvin - ostaje svagda; istiniti sudovi Jahvini
- svi jednako pravedni,
Psa 19:11 dragocjeniji od zlata, od zlata çistoga, slaåi od meda, meda
samotoka.
Psa 19:12 Sluga tvoj pomno na njih pazi, vrlo briœno on ih çuva.
Psa 19:13 Ali tko propuste svoje da zapazi? Od potajnih grijeha oçisti
me!
Psa 19:14 Od oholosti çuvaj slugu svoga da mnome ne zavlada. Tad øu
biti neokaljan, çist od grijeha velikoga.
Psa 19:15 Moje ti rijeçi omiljele i razmiæljanje srca moga pred licem
tvojim. Jahve, hridi moja, otkupitelju moj!

453
PSALAM 20
Psa 20:1 Zborovoåi. Psalam. Davidov.
Psa 20:2 Usliæio te Jahve u dan nevolje, ætitilo te ime Boga Jakovljeva!
Psa 20:3 Poslao ti pomoø iz Svetiæta, branio te sa Siona!
Psa 20:4 Spomenuo se svih ti prinosnica, bila mu mila paljenica tvoja!
Psa 20:5 Udijelio ti æto ti srce œeli, ispunio sve namisli tvoje!
Psa 20:6 Radovali se tvojoj pobjedi, u ime Boga svoga dizali stjegove!
Ispunio Jahve svaku molbu tvoju!
Psa 20:7 Znam evo: Jahve øe pobjedu dati svom pomazaniku, usliæit ga
iz svetih nebesa snagom pobjedne desnice svoje.
Psa 20:8 Jedni se hvale kolima bojnim, drugi konjima, mi imenom Jahve,
Boga naæega!
Psa 20:9 Oni posrøu i padaju, mi se drœimo i stojimo.
Psa 20:10 Jahve, daruj pobjedu kralju, usliæi nas u dan kad te zazovemo!
PSALAM 21
Psa 21:1 Zborovoåi. Psalam. Davidov.
Psa 21:2 Jahve, zbog tvoje se moøi kralj veseli, zbog pomoøi tvoje radosno
kliçe.
Psa 21:3 Ti mu ispuni œelju srca, ne odbi molitve usana njegovih.
Psa 21:4 Ti ga predusrete blagoslovima sretnim, na glavu mu krunu
stavi od suhoga zlata.
Psa 21:5 Za œivot te molio, i ti mu dade premnoge dane - za vijeke vjekova.
Psa 21:6 Pomoøu tvojom slava je njegova velika, uresio si ga
veliçanstvom i sjajem.
Psa 21:7 Ti ga uçini blagoslovom za vjekove, veseliæ ga radoæøu lica
svojega.
Psa 21:8 Doista, kralj se uzda u Jahvu i po dobroti Sveviænjega neøe se
pokolebati.
Psa 21:9 Tvoja ruka neka pronaåe sve duæmane tvoje, desnica tvoja
neka stigne one koji te mrze!
Psa 21:10 Neka budu kao u peøi ognjenoj kad se ukaœe lice tvoje! Neka
ih Jahve gnjevom uniæti, neka ih proguta oganj!
Psa 21:11 Njihovo potomstvo satri sa zemlje i rod im iz sinova ljudskih.
Psa 21:12 Ako li stanu zlo kovati protiv tebe, ako spremaju spletke,
neøe uspjeti.
Psa 21:13 Ti øeæ ih natjerati u bijeg, svoj luk øeæ usmjeriti na njih.
Psa 21:14 Ustani, Jahve, u sili svojoj! Daj nam da pjesmama slavimo
snagu tvoju!
PSALAM 22
Psa 22:1 Zborovoåi. Po napjevu “Koæuta u zoru”. Psalam. Davidov.
Psa 22:2 Boœe moj, Boœe moj, zaæto si me ostavio? Daleko si od ridanja
moga.
Psa 22:3 Boœe moj, viçem danju, ali ne odvraøaæ; noøu vapijem i nema
mi poçinka.
Psa 22:4 A ipak, ti u Svetiætu prebivaæ, Nado Izraelova!
Psa 22:5 U tebe se oçevi naæi uzdaæe, uzdaæe se, i ti ih izbavi;
Psa 22:6 k tebi su vikali i spasavali se, u tebe se uzdali, i postidjeli se
nisu.
Psa 22:7 A ja, crv sam, a ne çovjek, ruglo ljudi i naroda prezir.
Psa 22:8 Koji me vode, podruguju se meni, razvlaçe usne, maæu glavom:
Psa 22:9 “U Jahvu se on uzda, neka ga sad izbavi, neka ga spasi ako
mu omilje!”
Psa 22:10 Iz krila majçina ti si me izveo, mir mi dao na grudima majke.
Psa 22:11 Tebi sam predan iz materine utrobe, od krila majçina ti si Bog
moj.
Psa 22:12 Ne udaljuj se od mene, blizu je nevolja, a nikog nema da mi
pomogne.
Psa 22:13 Opkoliæe me junci mnogobrojni, baæanski bikovi okruœiæe
mene.
Psa 22:14 Œdrijela svoja razvaljuju na me kao lav koji plijen kida i riçe.
Psa 22:15 Kao voda razlih se, sve mi se kosti rasuæe; srce mi posta
poput voska, topi se u grudima mojim.
Psa 22:16 Grlo je moje kao crijep suho, i moj se jezik uz nepce slijepi: u
prah smrtni bacio si mene.
Psa 22:17 Opkolio me çopor pasa, rulje me zloçinaçke okruœile.
Probodoæe mi ruke i noge,
Psa 22:18 sve kosti svoje prebrojiti mogu, a oni me gledaju i zure na me.
Psa 22:19 Haljine moje dijele meåu sobom i kocku bacaju za odjeøu
moju.

454
Psa 22:20 Ali ti, o Jahve, daleko mi ne budi; snago moja, pohiti mi u
pomoø!
Psa 22:21 Duæu moju istrgni maçu, iz æapa pasjih œivot moj.
Psa 22:22 Spasi me iz ralja lavljih i jadnu mi duæu od rogova bivoljih!
Psa 22:23 A sada, braøi øu svojoj navijeætati ime tvoje, hvalit øu te usred
zbora.
Psa 22:24 “Koji se bojite Jahve, hvalite njega! Svi od roda Jakovljeva,
slavite njega! Svi potomci Izraelovi, njega se bojte!
Psa 22:25 Jer nije prezreo ni zaboravio muku jadnika, i nije skrio lice
svoje od njega; kad ga je zazvao, on ga je çuo.”
Psa 22:26 Zato øu te hvaliti u zboru veliku, pred vjernicima tvojim izvræiti
zavjete.
Psa 22:27 Siromasi øe jesti i nasitit øe se, hvalit øe Jahvu koji traœe
njega: neka œivi srce vaæe dovijeka!
Psa 22:28 Spomenut øe se i Jahvi se vratiti svi krajevi zemlje; pred njim
øe niçice pasti sve obitelji pogana.
Psa 22:29 Jer Jahvino je kraljevstvo, on je vladar pucima.
Psa 22:30 Njemu øe se jedinom klanjati svi koji snivaju u zemlji, pred
njim se sagnuti svi koji u prah silaze. I moja øe duæa za njega œivjeti,
Psa 22:31 njemu øe sluœiti potomstvo moje. O Gospodu øe se pripovijedati
Psa 22:32 slijedeøem koljenu, o njegovoj pravdi navijeætati narodu
buduøem: “Ovo uçini Jahve!”
PSALAM 23
Psa 23:1 Psalam. Davidov. Jahve je pastir moj: ni u çem ja ne oskudijevam;
Psa 23:2 na poljanama zelenim on mi daje odmora. Na vrutke me tihane
vodi
Psa 23:3 i krijepi duæu moju. Stazama pravim on me upravlja radi imena
svojega.
Psa 23:4 Pa da mi je i dolinom smrti proøi, zla se ne bojim, jer si ti sa
mnom. Tvoj ætap i palica tvoja utjeha su meni.
Psa 23:5 Trpezu preda mnom prostireæ na oçi duæmanima mojim. Uljem
mi glavu maœeæ, çaæa se moja prelijeva.
Psa 23:6 Dobrota i milost pratit øe mene sve dane œivota moga. U Jahvinu
øu domu prebivati kroz dane mnoge.
PSALAM 24
Psa 24:1 Psalam. Davidov. Jahvina je zemlja i sve na njoj, svijet i svi koji
na njemu œive.
Psa 24:2 On ga na morima utemelji i na rijekama uçvrsti.
Psa 24:3 Tko øe uziøi na Goru Jahvinu, tko øe stajati na svetom mjestu
njegovu?
Psa 24:4 Onaj u koga su ruke çiste i srce neduœno: duæa mu se ne
predaje ispraznosti, i ne kune se varavo.
Psa 24:5 On blagoslov prima od Jahve i nagradu od Boga, Spasitelja
svoga.
Psa 24:6 Takav je naraætaj onih koji traœe njega, koji traœe lice Boga
Jakovljeva.
Psa 24:7 “Podignite, vrata, nadvratnike svoje, diœite se, dveri vjeçne, da
uniåe Kralj slave!”
Psa 24:8 “Tko je taj Kralj slave?” “Jahve silan i junaçan, Jahve silan u
boju!”
Psa 24:9 “Podignite, vrata, nadvratnike svoje diœite se, dveri vjeçne, da
uniåe Kralj slave!”
Psa 24:10 “Tko je taj Kralj slave?” “Jahve nad Vojskama - on je Kralj
slave!”
PSALAM 25
Psa 25:1 Davidov. K tebi, Jahve, uzdiœem duæu svoju,
Psa 25:2 u tebe se uzdam, Boœe moj: ne daj da se postidim, da se ne
vesele nada mnom duæmani!
Psa 25:3 Koji se u tebe uzdaju, postidjet se neøe: postidjet øe se koji se
lako iznevjere.
Psa 25:4 Pokaœi mi, Jahve, svoje putove, nauçi me svojim stazama!
Psa 25:5 Istinom me svojom vodi i pouçi me, jer ti si Bog, moj Spasitelj:
u tebe se pouzdajem svagda.
Psa 25:6 Spomeni se, Jahve, svoje njeœnosti i ljubavi svoje dovijeka.
Psa 25:7 Ne spominji se grijeha moje mladosti ni prijestupa, spomeni
me se po svojoj ljubavi - radi dobrote svoje, o Jahve!

455
Psa 25:8 Jahve je sama dobrota i pravednost: greænike on na put privodi.
Psa 25:9 On ponizne u pravdi vodi i uçi malene putu svome.
Psa 25:10 Sve su staze Jahvine istina i ljubav za onog koji çuva Savez
njegov i propise.
Psa 25:11 Jahve, radi svojeg imena grijeh moj mi oprosti, jer je velik.
Psa 25:12 Ima li koga da se boji Jahve? On øe ga pouçiti kojim øe putem
krenuti.
Psa 25:13 Duæa øe mu u sreøi poçivati, a potomci øe njegovi zaposjesti
zemlju.
Psa 25:14 Blizak je Jahve s onima koji ga se boje i Savez svoj objavljuje
njima.
Psa 25:15 K Jahvi su svagda oçi moje upravljene, jer mi nogu izvlaçi iz
zamke.
Psa 25:16 Pogledaj na me i smiluj se meni, jer osamljen sam i nevoljan.
Psa 25:17 Odagnaj tjeskobe srca moga, iz bojazni mojih izbavi me!
Psa 25:18 Vidi nevolju moju i muku i oprosti sve grijehe moje!
Psa 25:19 Pogledaj duæmane moje: kako ih je mnogo i kakvom me
mrœnjom œestokom mrze.
Psa 25:20 Çuvaj duæu moju, izbavi me: neøu se postidjeti, jer se tebi
utekoh.
Psa 25:21 Neduœnost i çestitost neka me ætite, jer u tebe se uzdam, o
Jahve.
Psa 25:22 Izbavi, Boœe, Izraela iz sviju tjeskoba njegovih.
PSALAM 26
Psa 26:1 Davidov. Dosudi mi pravo, Jahve, jer hodih u neduœnosti, i
uzdajuøi se u Jahvu ja se ne pokolebah.
Psa 26:2 Ispitaj me, Jahve, iskuæaj me, istraœi mi bubrege i srce.
Psa 26:3 Jer tvoja je dobrota pred oçima mojim, u istini tvojoj ja hodim.
Psa 26:4 S ljudima opakim ja ne sjedim i ne svraøam podlima.
Psa 26:5 Mrsko mi je druætvo zlotvora, i s bezboæcima sjesti ne œelim.
Psa 26:6 U neduœnosti ruke svoje perem i obilazim œrtvenik tvoj, Jahve,
Psa 26:7 da tvoju hvalu javno razglasim i pripovijedam sva divna djela
tvoja.
Psa 26:8 O Jahve, ljubim dom u kojem prebivaæ i mjesto gdje slava tvoja
stoluje.
Psa 26:9 Ne pogubi mi duæu s greænicima ni œivot moj s krvolocima;
Psa 26:10 na rukama je njihovim zloçin, a desnica im puna mita.
Psa 26:11 A ja u neduœnosti svojoj hodim: izbavi me, milostiv mi budi.
Psa 26:12 Noga mi stoji na pravu putu: u zborovima blagoslivljat øu
Jahvu.
PSALAM 27
U Boœjoj blizini nema straha
Psa 27:1 Davidov. Jahve mi je svjetlost i spasenje: koga da se bojim?
Jahve je ætit œivota moga: pred kime da strepim?
Psa 27:2 Kad navale na me zlotvori da mi tijelo œderu, protivnici moji i
duæmani, oni posrøu i padaju.
Psa 27:3 Neka se vojska protiv mene utabori, srce se moje ne boji; neka
i rat plane protiv mene, i tada pun sam pouzdanja.
Psa 27:4 Za jedno molim Jahvu, samo to ja traœim: da œivim u Domu
Jahvinu
sve dane œivota svoga, da uœivam milinu Jahvinu i Dom njegov gledam.
Psa 27:5 U sjenici svojoj on me zaklanja u dan kobni; skriva me u
skroviætu Æatora svoga, na hridinu on me uzdiœe.
Psa 27:6 I sada izdiœem glavu iznad duæmana oko sebe. U njegovu øu
Æatoru prinositi œrtve radosne, Jahvi øu pjevati i klicati.
Psa 27:7 Sluæaj, o Jahve, glas moga vapaja, milostiv mi budi, usliæi me!
Psa 27:8 Moje mi srce govori: “Traœi lice njegovo!” Da, lice tvoje, o Jahve,
ja traœim.
Psa 27:9 Ne skrivaj lica svoga od mene. Ne odbij u gnjevu slugu svoga!
Ti, Pomoøi moja, nemoj me odbaciti! I ne ostavi me, Boœe, Spasitelju
moj!
Psa 27:10 Ako me otac i mati ostave, Jahve øe me primiti.
Psa 27:11 Nauçi me, Jahve, putu svojemu, ravnom me stazom povedi
poradi protivnika mojih.
Psa 27:12 Bijesu duæmana mojih ne predaj me, jer ustadoæe na mene
svjedoci laœni koji daæøu nasiljem.
Psa 27:13 Vjerujem da øu uœivati dobra Jahvina u zemlji œivih.
Psa 27:14 U Jahvu se uzdaj, ojunaçi se, çvrsto neka bude srce tvoje: u
Jahvu se uzdaj!

456
PSALAM 28
Psa 28:1 Davidov. K tebi, o Jahve, vapijem, hridino moja, ne ogluæi se
na me:
da neusliæan ne postanem kao oni koji u grob silaze.
Psa 28:2 Çuj moje zazivanje dok tebi vapijem, dok ruke uzdiœem svetomu
Hramu tvojem.
Psa 28:3 Ne uzmi me s bezboœnicima i s onima koji çine bezakonje, koji
govore slatko s bliœnjima a u srcu im je pakost.
Psa 28:4 Daj im po djelima njihovim i po zloøi njihovih nedjela! Po djelu
ruku njihovih plati im, uzvrati im po njihovoj zasluzi!
Psa 28:5 Jer ne mare za çine Jahvine ni za djelo ruku njegovih: neka ih
obori i viæe ne podigne!
Psa 28:6 Blagoslovljen Jahve æto usliæa zazivanje moje! Jahve mi je
zaklon, on ætit je moj.
Psa 28:7 U njega se srce moje pouzdalo i pomoø mi doåe; zato mi kliçe
srce i pjesmom njega slavim.
Psa 28:8 Jahve je jakost narodu svome, tvråava spasa svom pomazaniku.
Psa 28:9 Spasi narod svoj i blagoslovi svoju baætinu, pasi ih i nosi ih
dovijeka!
PSALAM 29
Psa 29:1 Psalam. Davidov. Prinesite Jahvi, o sinovi Boœji, prinesite
Jahvi slavu i moø!
Psa 29:2 Prinesite Jahvi slavu njegova imena, poklonite se Jahvi u
svetiætu njegovu!
Psa 29:3 Çuj! Jahve nad vodama, Jahve nad vodama silnim!
Psa 29:4 Çuj! Jahve u sili, Jahve u veliçanstvu!
Psa 29:5 Çuj! Jahve lomi cedre, Jahve lomi cedre libanske,
Psa 29:6 i Liban skakuøe poput teleta, a Sirion kao mlado bivolçe!
Psa 29:7 Çuj! Jahve sipa munje, Jahve sipa munje ognjene!
Psa 29:8 Çuj! Jahve potresa pustinjom, Jahve potresa pustinjom
kadeækom!
Psa 29:9 Çuj! Od straha se mlade koæute, prerano se mlade koæute
æumske. Çuj! Bog veliçanstveni zagrmje, a u Hramu njegovu svi kliknuæe:
Slava!
Psa 29:10 Jahve nad valovima stoluje, stoluje Jahve - kralj dovijeka!
Psa 29:11 Jahve narodu svom daje jakost, Jahve narod svoj mirom
blagoslivlje.
PSALAM 30
Psa 30:1 Psalam. Pjesma za posveøenje Doma. Davidov.
Psa 30:2 Veliçam te, Jahve, jer si me izbavio i nisi dao da se raduju nada
mnom duæmani.
Psa 30:3 Jahve, Boœe moj, zazvah te, i ti si me ozdravio;
Psa 30:4 Jahve, izveo si mi duæu iz Podzemlja, na rubu groba ti si me
oœivio.
Psa 30:5 Pjevajte Jahvi, vjernici njegovi, zahvaljujte svetom imenu
njegovu!
Psa 30:6 Jer samo za tren traje srdœba njegova, a çitav œivot dobrota
njegova. Veçer donese suze, a jutro klicanje.
Psa 30:7 U svojoj sreøi rekoh: “Neøu se pokolebati nikada!”
Psa 30:8 Dobrotom si me, o Jahve, na goru nade postavio, ali çim lice
skrijeæ, sav se uplaæim.
Psa 30:9 Tada, Jahve, zavapih k tebi i zazvah milosråe Boga svojega:
Psa 30:10 “Kakva je korist od krvi moje, kakva korist da u grob siåem?
Zar øe te praæina slaviti, zar øe navijeætati vjernost tvoju?”
Psa 30:11 Sluæaj, o Jahve, i smiluj se meni; Jahve, budi mi na pomoø!
Psa 30:12 Okrenuo si moj plaç u igranje, skinuo kostrijet s mene i opasao
me radoæøu.
Psa 30:13 Zato ti pjeva duæa moja i neøe zamuknuti: Jahve, Boœe moj,
dovijeka øu te hvaliti!
PSALAM 31
Psa 31:1 Zborovoåi. Psalam. Davidov.
Psa 31:2 Tebi se, Jahve, utjeçem, o, da se ne postidim nikada: u svojoj
me pravdi izbavi!
Psa 31:3 Prikloni k meni uho svoje, pohiti da me oslobodiæ! Budi mi hrid
zaætite, tvråava spasenja.
Psa 31:4 Jer ti si hrid moja, tvråava moja, radi svoga imena vodi me i
ravnaj.

457
Psa 31:5 Izvuci me iz mreœe koju mi zapeæe, jer ti si moje utoçiæte.
Psa 31:6 U tvoje ruke duh svoj predajem: otkupi me, Jahve, Boœe vjerni.
Psa 31:7 Ti mrziæ one koji ætuju niætavne kumire, a ja se u Jahvu uzdam.
Psa 31:8 Radosno øu klicati tvojoj milosti, jer si na moju bijedu pogledao,
pomogao u tjeskobi duæi mojoj.
Psa 31:9 Nisi me predao u ruke duæmana, noge si mi na prostran put
izveo.
Psa 31:10 Smiluj mi se, Jahve, jer sam u tjeskobi, od jada slabi mi oko,
duæa i tijelo.
Psa 31:11 Œivot mi se troæi u gorçini, ljeta moja u jecanju. U muci mi se
iscrpila snaga i kosti su moje klonule.
Psa 31:12 Duæmanima svojim postao sam ruglo, susjedima podsmijeh,
a znancima straæilo; koji me vide vani, bjeœe od mene.
Psa 31:13 Nestalo me kao mrtvaca iz sjeøanja ljudi, postadoh kao razbijena
posuda.
Psa 31:14 Çujem æaputanje mnogih, uœas odasvud: skupljaju se protiv
mene i smiæljaju kako da mi œivot oduzmu.
Psa 31:15 A ja se, Jahve, u tebe uzdam; govorim: Ti si Bog moj!
Psa 31:16 U tvojoj je ruci sudbina moja: istrgni me iz ruke duæmana i
onih koji me progone!
Psa 31:17 Rasvijetli lice nad slugom svojim, po svojoj me dobroti spasi.
Psa 31:18 Jahve, ne bilo me stid æto tebe zazvah! Neka se postide
zlotvori, neka u Podzemlju zamuknu.
Psa 31:19 Neka zanijeme usne laœljive koje protiv pravednika govore
drsko, oholo i prezirno.
Psa 31:20 O, kako je velika, Jahve, tvoja dobrota, koju çuvaæ za one koji
te se boje, koju iskazujeæ onima æto se tebi utjeçu naoçigled sinovima
çovjeçjim.
Psa 31:21 Zaklanjaæ ih ætitom lica svoga od zavjera ljudskih; u æatoru
svom ih skrivaæ od jezika svadljivih.
Psa 31:22 Blagoslovljen Jahve jer me obasu çudesnom dobrotom u
gradu tvrdom.
Psa 31:23 U tjeskobi svojoj veø miæljah: “Odbaçen sam od pogleda
tvoga.” Ali ti si çuo glas mog zaziva dok sam tebi vapio.
Psa 31:24 Ljubite Jahvu, svi sveti njegovi: çuva Jahve svoje vjernike, a
po zasluzi vraøa onima koji postupaju oholo.
Psa 31:25 Budite hrabri i jaka srca, svi koji se u Jahvu uzdate!
PSALAM 32
Psa 32:1 Davidov. Pouçna pjesma. Blaœen onaj kome je grijeh otpuæten,
kome je zloçin pokriven!
Psa 32:2 Blago çovjeku kome Jahve ne ubraja krivnju i u çijemu duhu
nema prijevare!
Psa 32:3 Preæutjeti sam htio, ali kosti mi klonuæe od neprestana jecanja.
Psa 32:4 Danju i noøu ruka me tvoja tiætala, snaga mi se troæila kao za
ljetnih œega.
Psa 32:5 Tad grijeh svoj tebi priznah i krivnju svoju viæe ne skrivah.
Rekoh: “Priznat øu Jahvi prijestup svoj”, i ti si mi krivnju grijeha oprostio.
Psa 32:6 Zato neka ti se moli poboœnik svaki u çasu nevolje. Kad bujice
silne navale, njega neøe stiøi.
Psa 32:7 Utoçiæte ti si moje, od tjeskobe ti øeæ me saçuvati, odjenuti me
radoæøu spasenja.
Psa 32:8 Uçit øu te, put ti kazati kojim ti je iøi, svjetovat øu te, oko øe moje
bdjeti nad tobom.
Psa 32:9 Ne budite kao konj ili mazga bez razuma: divljinu im krotiæ
voåicama i uzdom, inaçe im se ne primiçi!
Psa 32:10 Bezboœnika taru mnoge nevolje, a tko se uzda u Jahvu, njega
okruœuje milost.
Psa 32:11 Radujte se Jahvi i kliçite, pravedni, kliçite svi koji ste srca
çestita!
PSALAM 33
Psa 33:1 Pravednici, Jahvi kliçite! Hvaliti ga pristoji se çestitima.
Psa 33:2 Slavite Jahvu na harfi, na liri od deset œica veliçajte njega!
Psa 33:3 Pjesmu novu zapjevajte njemu i glazbala skladna popratite
poklicima.
Psa 33:4 Jer prava je rijeç Jahvina i vjernost su sva djela njegova.
Psa 33:5 On ljubi pravdu i pravo: puna je zemlja dobrote Jahvine.
Psa 33:6 Jahvinom su rijeçju nebesa sazdana i dahom usta njegovih
sva vojska njihova.
Psa 33:7 Vodu morsku on skuplja kao u mjeæinu i bezdane stavlja u
spremiæta.

458
Psa 33:8 Zemlja sva neka pred Jahvom strepi, neka ga se boje svi
stanovnici svijeta!
Psa 33:9 Jer on reçe - i sve postade, naredi - i sve se stvori.
Psa 33:10 Jahve razbija nakane pucima, mrsi namjere narodima.
Psa 33:11 Naum Jahvin dovijeka ostaje i misli srca njegova od koljena
do koljena.
Psa 33:12 Blago narodu kojemu je Jahve Bog, Narodu koji on odabra
sebi za baætinu!
Psa 33:13 Gospodin motri s nebesa i gleda sve sinove çovjeçje.
Psa 33:14 Iz svoga prebivaliæta motri sve stanovnike zemaljske:
Psa 33:15 on je svima srca stvorio i pazi na sva djela njihova.
Psa 33:16 Ne spasava kralja vojska mnogobrojna, ne spasava velika
sila junaka.
Psa 33:17 Isprazno se od konja nadati spasenju, jaçina njegova ne
izbavlja.
Psa 33:18 Oko je Jahvino nad onima koji ga se boje, nad onima koji se
uzdaju u milost njegovu:
Psa 33:19 da im od smrti œivot spasi, da ih hrani u danima gladi.
Psa 33:20 Naæa se duæa Jahvi nada, on je pomoø i zaætita naæa.
Psa 33:21 Srce nam se u njemu raduje, u njegovo sveto ime mi se
uzdamo.
Psa 33:22 Neka dobrota tvoja, o Jahve, bude nad nama, kao æto se mi
u tebe uzdamo!
PSALAM 34
Psa 34:1 Davidov. Kada se David pravio ludim pred Abimelekom, a on
ga otjera te tako David sretno izmaçe.
Psa 34:2 Blagoslivljat øu Jahvu u svako doba, njegova øe mi hvala biti
svagda na ustima!
Psa 34:3 Neka se Jahvom duæa moja hvali: neka çuju ponizni i neka se
raduju!
Psa 34:4 Veliçajte sa mnom Jahvu, uzvisujmo ime njegovo zajedno!
Psa 34:5 Traœio sam Jahvu, i on me usliæa, izbavi me od straha svakoga.
Psa 34:6 U njega gledajte i razveselite se, da se ne postide lica vaæa.
Psa 34:7 Eto, jadnik vapi, a Jahve ga çuje, izbavlja ga iz svih tjeskoba.
Psa 34:8 Anåeo Jahvin tabor podiœe oko njegovih ætovalaca da ih spasi.
Psa 34:9 Kuæajte i vidite kako dobar je Jahve: blago çovjeku koji se
njemu utjeçe!
Psa 34:10 Bojte se Jahve, vi sveti njegovi: ne trpe oskudice koji ga se
boje.
Psa 34:11 Osiromaæiæe moguønici i gladuju, a koji traœe Jahvu ne trpe
oskudice.
Psa 34:12 Doåite, djeco, i posluæajte me, uçit øu vas strahu Gospodnjem.
Psa 34:13 O çovjeçe, ljubiæ li œivot? Œeliæ li dane mnoge uœivati dobra?
Psa 34:14 Jezik svoj oda zla suspreœi i usne od rijeçi prijevarnih!
Psa 34:15 Zla se kloni, a çini dobro, traœi mir i za njim idi!
Psa 34:16 Oçi Jahvine gledaju pravedne, uæi mu sluæaju vapaje njihove.
Psa 34:17 Lice se Jahvino okreøe protiv zloçinaca da im spomen zatre
na zemlji.
Psa 34:18 Pravednici zazivaju, i Jahve ih çuje, izbavlja ih iz svih tjeskoba.
Psa 34:19 Blizu je Jahve onima koji su skræena srca, a klonule duæe
spasava.
Psa 34:20 Mnoge nevolje ima pravednik, ali ga Jahve od svih izbavlja.
Psa 34:21 On çuva sve kosti njegove: ni jedna mu se neøe slomiti.
Psa 34:22 Opakost bezboæca ubija, platit øe koji mrze pravednika.
Psa 34:23 Jahve izbavlja duæe slugu svojih, i neøe platiti tko god se
njemu utjeçe.
PSALAM 35
Psa 35:1 Davidov. Optuœi, Jahve, tuœitelje moje i napadni one koji mene
napadaju!
Psa 35:2 Stavi oklop, uzmi ætit svoj i ustani meni u pomoø!
Psa 35:3 Zavitlaj kopljem i presretni progonitelje moje, reci mojoj duæi:
“Ja sam tvoje spasenje.”
Psa 35:4 Neka se smetu i postide koji œivot moj traœe, neka uzmaknu i
neka se posrame koji mi propast snuju!
Psa 35:5 neka budu kao pljeva na vjetru kad ih Anåeo Jahvin potjera!
Psa 35:6 Mraçni i skliski bili im putovi kad ih Anåeo Jahvin bude gonio!
Psa 35:7 Bez razloga napeæe mi mreœu, bez razloga grob duæi mojoj
iskopaæe.

459
Psa 35:8 Propast øe ih stiøi iznenada, u mreœu koju napeæe sami øe se
uhvatiti,
past øe u jamu æto je iskopaæe!
Psa 35:9 A moja øe duæe klicati u Jahvi, radovat øe se u spasenju njegovu.
Psa 35:10 Sve øe kosti moje govoriti: Tko je, Jahve, poput tebe koji
ubogog spasavaæ od silnika, jadnika i siromaha od pljaçkaæa?
Psa 35:11 Ustadoæe svjedoci opaki: pitaju me za ono æto ne znam.
Psa 35:12 Vraøaju mi zlo za dobro, duæa moja zapada u osamu.
Psa 35:13 U bolesti njihovoj nosio sam kostrijet, duæu svoju postom
morio, i molitva mi se u krilo vraøala.
Psa 35:14 Kao za prijateljem, za bratom - obilaœah tuœan; od œalosti se
pogurih kao onaj æto za majkom œali.
Psa 35:15 A sada kad posrnuh ja, oni se raduju, skupiæe se protiv mene
da udare iznenada, i bez prestanka oni me razdiru.
Psa 35:16 Ruglom na ruglo iskuæavaju me i zubima ækripaju na mene.
Psa 35:17 O Jahve, dokle øeæ gledati? Istrgni mi duæu nasrtajima
njihovim, otmi lavovima jedino dobro moje!
Psa 35:18 Zahvalit øu ti u velikom zboru, slavit øu te meåu pukom brojnim.
Psa 35:19 neka se ne raduju nada mnom duæmani nepravedni, neka ne
namiguju oçima oni koji me nizaæto mrze!
Psa 35:20 Jer oni ne misle o miru, veø spletke snuju protiv mirnih u
zemlji.
Psa 35:21 Razvaljuju svoja usta na me i govore: “Ha, ha, vidjesmo oçima
svojim!”
Psa 35:22 Ti sve vidiæ, o Jahve! Nemoj æutjeti! Gospode, od mene se ne
udaljuj!
Psa 35:23 Preni se, ustani da me obraniæ, Boœe moj, Gospode, vodi
parnicu moju!
Psa 35:24 Po svojoj me pravdi sudi, Jahve, Boœe moj, neka se ne raduju
nada mnom!
Psa 35:25 neka ne misle u srcu: “Ispunila nam se œelja!” Neka ne reknu:
“Progutali smo ga!”
Psa 35:26 neka se postide i posrame svi zajedno koji se nesreøi mojoj
raduju! Neka se odjenu stidom i sramotom oni koji se podiœu na me!
Psa 35:27 neka radosno kliçu kojima je pravo moje na srcu i neka svagda
govore: “Velik je Jahve! Milo mu je spasenje sluge njegova!”
Psa 35:28 A moj øe jezik kazivati pravdu tvoju i hvalu tebi navijeke.
PSALAM 36
Psa 36:1 Zborovoåi. Od sluge Jahvina Davida.
Psa 36:2 Grijeæan je naum u srcu zlotvora, straha Boœjega nema on
pred oçima.
Psa 36:3 Sam sebi on laska suviæe, grijeha svog ne vidi i ne mrzi.
Psa 36:4 Rijeçi usta njegovih prijevara su i zlodjelo, za razumnost i dobro
on viæe ne mari.
Psa 36:5 Bezakonje smiælja na postelji svojoj, na opaku ostaje putu, od
zla ne odustaje.
Psa 36:6 Do neba je, Jahve, dobrota tvoja, do oblaka vjernost tvoja.
Psa 36:7 Pravednost je tvoja kao Boœji vrhunci, a sudovi tvoji kao duboko
more: ljude i stoku ti, Jahve, spasavaæ.
Psa 36:8 Kako li je dragocjena, Boœe, dobrota tvoja, pod sjenu krila
tvojih ljudi se sklanjaju;
Psa 36:9 site se pretilinom Doma tvojega, potocima svojih slasti ti ih
napajaæ.
Psa 36:10 U tebi je izvor œivotni, tvojom svjetloæøu mi svjetlost vidimo.
Psa 36:11 Zakrili dobrotom sve koji te ætuju i pravednoæøu svojom sve
koji su srca çestita.
Psa 36:12 Neka me ne zgazi noga ohola, i ruka greænika neka me ne
goni.
Psa 36:13 Gle, padoæe koji çine bezakonje: oboreni su da viæe ne ustanu.
PSALAM 37
Sudbina pravednika i bezboœnika
Psa 37:1 Davidov. Nemoj se œestiti na opake, zavidjet nemoj pakosnicima:
Psa 37:2 kao trava brzo se osuæe, kao mlada zelen brzo uvenu.
Psa 37:3 U Jahvu se uzdaj i çini dobro, da smijeæ stanovati u zemlji i
œivjeti u miru.
Psa 37:4 Sva radost tvoja neka bude Jahve: on øe ispuniti œelje tvoga
srca!
Psa 37:5 Prepusti Jahvi putove svoje, u njega se uzdaj i on øe sve voditi.

460
Psa 37:6 Pravda øe tvoja zasjati kao svjetlost i tvoje pravo kao sunce
podnevno.
Psa 37:7 Smiri se pred Jahvom i njemu se nadaj, ne œesti se na onog koji
ima sreøe, na çovjeka koji spletke kuje.
Psa 37:8 Stiæaj svoj gnjev i ostavi se srdœbe, ne œesti se da zlo ne uçiniæ.
Psa 37:9 Jer øe biti satrti zlikovci, a koji se u Jahvu uzdaju, baætinit øe
zemlju.
Psa 37:10 Joæ malo i nestat øe bezboœnika: mjesto øeæ njegovo traœiti,
a njega viæe nema.
Psa 37:11 Zemlju øe posjedovati krotki, obilje mira oni øe uœivati.
Psa 37:12 Bezboœnik smiælja zlo pravedniku i zubima ækrguøe na njega.
Psa 37:13 A Gospod se njemu smije jer vidi da dan njegov dolazi.
Psa 37:14 Maç poteœu bezboœnici i zapinju lukove da obore jadnika i
siromaha,
da pokolju one koji hode pravim putem.
Psa 37:15 Maçem øe vlastito srce probiti, slomit øe se njihovi lukovi.
Psa 37:16 Bolje je i malo u pravednika no golemo blago u zlotvora:
Psa 37:17 jer øe se ruke zlotvora slomiti, a Jahve je oslon pravedniku.
Psa 37:18 Jahve se brine za œivot çestitih, dovijeka øe trajati baætina
njihova.
Psa 37:19 Neøe se postidjeti u vrijeme nevolje, bit øe siti u danima gladi.
Psa 37:20 A bezboœnici øe propasti, duæmani Jahvini povenut øe kao
ures livada,
poput dima se rasplinuti.
Psa 37:21 Bezboœnik zaima, ali ne vraøa, pravednik se saœaljeva i daje.
Psa 37:22 Oni koje Jahve blagoslovi baætinit øe zemlju, a koje prokune
bit øe zatrti.
Psa 37:23 Jahve vodi i uçvræøuje korake çovjeku i mio mu je put njegov.
Psa 37:24 Ako i posrne, ne pada jer ga Jahve drœi za ruku.
Psa 37:25 Mlad bijah i ostarjeh, ali ne vidjeh pravednika napuætena ili da
mu djeca kruha prose.
Psa 37:26 Uvijek je milosrdan i u zajam daje, na njegovu je potomstvu
blagoslov.
Psa 37:27 Zla se kloni i çini dobro, i ostat øeæ dovijeka.
Psa 37:28 Jer Jahve ljubi pravdu i poboœnika svojih ne ostavlja. Zauvijek
øe biti zatrti zlikovci, istrijebit øe se potomstvo bezboœnika.
Psa 37:29 Zemlju øe posjedovati pravednici i œivjet øe na njoj dovijeka.
Psa 37:30 Pravednikova usta mudrost kazuju, a jezik njegov govori
pravo.
Psa 37:31 Zakon mu je Boœji u srcu, ne kolebaju se koraci njegovi.
Psa 37:32 Bezboœnik vreba pravednoga i smiælja da ga usmrti.
Psa 37:33 Jahve ga neøe ostaviti u njegovoj vlasti i neøe dopustiti da ga
na sudu osude.
Psa 37:34 U Jahvu se uzdaj i drœi se puta njegova: on øe te uzvisiti i
baætinit øeæ zemlju; radostan øeæ gledati propast bezboœnih.
Psa 37:35 Vidjeh obijesna zlotvora gdje se kao cedar kroænjat æiri.
Psa 37:36 Proåoh, i gle - nema ga viæe; potraœih ga i ne naåoh.
Psa 37:37 Promatraj çestita i gledaj neporoçna: mirotvorac ima
potomstvo.
Psa 37:38 A greænici bit øe svi iskorijenjeni, istrijebit øe se zlikovaçko
sjeme.
Psa 37:39 Od Jahve dolazi spas pravednicima, on im je zaklon u vrijeme
nevolje.
Psa 37:40 Jahve im pomaœe, on ih izbavlja: on øe ih izbaviti od zlotvora
i spasiti, jer u njemu traœe okrilje.
PSALAM 38
Prividna sreøa bezboœnika
Psa 38:1 Psalam. Davidov. Za spomen.
Psa 38:2 Jahve, u srdœbi svojoj nemoj ne karati, i nemoj me kazniti u
svojemu gnjevu.
Psa 38:3 Strijele se tvoje u me zabodoæe, ruka me tvoja teæko pritisnu:
Psa 38:4 na tijelu mi niæta zdravo nema zbog gnjeva tvog, od grijeha
mojih mira mi nema kostima.
Psa 38:5 Zloøe moje glavu su mi nadiæle, kao preteæko breme tiæte me.
Psa 38:6 Rane moje zaudaraju i gnjiju zbog bezumnosti moje.
Psa 38:7 Pogurih se sav i zgrçih, povazdan lutam œalostan.
Psa 38:8 Moji bokovi puni su ognjice, na tijelu mi niæta zdravo nema.
Psa 38:9 Iscrpljen sam i satrven posve, stenjem od jecanja srca svojega.
Psa 38:10 O Gospode, sve su mi œelje pred tobom, i vapaji moji nisu ti
skriveni.

461
Psa 38:11 Srce mi udara silno, snaga me ostavlja i svjetlost vida oçinjeg
gasi se.
Psa 38:12 Prijatelji i drugovi od rana mojih uzmakoæe, i moji najbliœi
stoje daleko.
Psa 38:13 Namjeætaju mi zamke oni koji mi œivot vrebaju, koji mi œele
nesreøu, propaæøu mi prijete i uvijek smiæljaju prijevare.
Psa 38:14 A ja sam kao gluh i niæta ne çujem i, kao nijem, usta ne otvaram.
Psa 38:15 Postadoh kao çovjek koji ne çuje i koji u ustima nema
odgovora.
Psa 38:16 Jer u tebe se, o Jahve, uzdam, ti øeæ me usliæati, Jahve, Boœe
moj!
Psa 38:17 Rekoh: “Neka se ne raduju nada mnom; kad mi noga posrne,
neka se ne uzdiœu nada mnom!”
Psa 38:18 Jer umalo ne propadoh, i moja je bol svagda preda mnom.
Psa 38:19 Bezakonje svoje ja priznajem i pun sam œalosti zbog grijeha
svojega.
Psa 38:20 A koji su bez razloga protiv mene, moøni su, i mnogi su koji
me mrze nepravedno.
Psa 38:21 Za dobro zlom mi uzvraøaju, protive mi se æto traœim dobro.
Psa 38:22 O Jahve, ne ostavljaj me! Boœe moj, ne udaljuj se od mene!
Psa 38:23 Poœuri se meni u pomoø, Gospode, spase moj!
PSALAM 39
Niætavilo çovjekovo pred Bogom
Psa 39:1 Zborovoåi. Jedutunu. Psalam. Davidov.
Psa 39:2 Odluçio sam: “Çuvat øu put svoj da ne zgrijeæim jezikom; usta
øu svoja zauzdati dokle god preda mnom bude bezboœnik.”
Psa 39:3 Zamukoh, zanijemjeh, glasa ne puætah, ali uzalud - bol mi
postade gorça.
Psa 39:4 U meni srce je gorjelo, na samu pomisao buknuo bi oganj; tad
progovorih svojim jezikom:
Psa 39:5 “Objavi mi, Jahve, moj svræetak i kolika je mjera mojih dana, da
znam kako sam niætavan.
Psa 39:6 Evo, pedljem si mi dane izmjerio, œivot moj je kao niæta pred
tobom:
tek daæak je svaki çovjek.
Psa 39:7 Poput sjene çovjek prolazi tek daæak je sve bogatstvo njegovo:
zgrøe, a ne zna tko øe ga pokupiti.”
Psa 39:8 A sada, çemu da se nadam, Gospode? Sva je nada moja u
tebi!
Psa 39:9 Izbavi me svih mojih bezakonja, ne daj da ruglo budem luåaku!
Psa 39:10 Æutim i usta ne otvaram, jer tako si ti uçinio.
Psa 39:11 Biç svoj otkloni od mene, jer uzdiæem pod teœinom ruke tvoje.
Psa 39:12 Ti kaznama popravljaæ çovjeka i sve mu najdraœe kao moljac
rastaçeæ:
tek daæak je svaki çovjek.
Psa 39:13 Çuj, o Jahve, molitvu moju, vapaje mi posluæaj, na suze se
moje ne ogluæi! Jer u tebe ja sam doæljak, pridoælica kao svi oci moji.
Psa 39:14 Odvrati pogled od mene, da odahnem prije nego odem i viæe
ne budem!
PSALAM 40
Psa 40:1 Zborovoåi. Psalam. Davidov.
Psa 40:2 Uzdah se u Jahvu uzdanjem silnim, i on se k meni prignu i
usliæa vapaj moj.
Psa 40:3 Izvuçe me iz jame propasti, iz blata kalnoga; noge mi stavi na
hridinu,
korake moje okrijepi.
Psa 40:4 U usta mi stavi pjesmu novu, slavopoj Bogu naæemu. Vidjet øe
mnogi i strah øe ih obuzeti: uzdanje øe svoje staviti u Jahvu.
Psa 40:5 Blago çovjeku koji se u Jahvu uzda, koji ne ide za ætovateljima
laœnih bogova, za onima koji se predaju prijevari.
Psa 40:6 Çudesa mnoga tvoriæ, o Jahve, Boœe moj, i namisli çudesne -
ravna ti nema! Kazivati ih i objavljivati œelim, ali odveø ih je da bi se
nabrojiti mogli.
Psa 40:7 Nisu ti mile ni œrtve ni prinosi, nego si mi uæi otvorio: paljenice
ni okajnice ne traœiæ.
Psa 40:8 Tada rekoh: “Evo dolazim! U svitku knjige piæe za mene:
Psa 40:9 Milje mi je, Boœe moj, vræit volju tvoju, Zakon tvoj duboko u srcu
ja nosim.”

462
Psa 40:10 Tvoju øu pravdu navijeætati u velikom zboru, i usta svojih
zatvoriti neøu, o Jahve, sve ti je znano.
Psa 40:11 Tvoju pravdu neøu kriti u srcu, kazivat øu vjernost tvoju i tvoj
spas. Tajit neøu dobrote tvoje, ni tvoje vjernosti velikoj skupætini.
Psa 40:12 A ti, o Jahve, milosråa mi svog ne krati, dobrota tvoja i vjernost
neka me svagda çuvaju.
Psa 40:13 Jer me okruœiæe nesreøe nebrojene, krivice me moje sustigoæe
da gledati ne mogu: viæe ih je no vlasi na glavi, i srce mi je stoga klonulo.
Psa 40:14 Bilo ti milo, o Jahve, da me izbaviæ; Gospodine, u pomoø mi
pohitaj!
Psa 40:15 Neka se postide i smetu svi koji mi o glavi rade. Neka uzmaknu
i neka se posrame koji se nesreøi mojoj raduju!
Psa 40:16 Neka se skamene u sramoti svojoj koji zlurado na me grohoøu!
Psa 40:17 Neka kliçu i neka se vesele u tebi svi koji te traœe! Neka govore
svagda: “Velik je Jahve!” svi koji spasenje tvoje ljube.
Psa 40:18 Bijedan sam ja i nevoljan, ali Jahve se brine za me. Ti si
pomoø moja i moj spasitelj; o Boœe moj, ne kasni!
PSALAM 41
Pouzdanje zapuætena bolesnika
Psa 41:1 Zborovoåi. Psalam. Davidov.
Psa 41:2 Blago onome koji misli na uboga i slaba: u dan nevolje Jahve
øe ga spasiti!
Psa 41:3 Jahve øe ga ætititi i œiva saçuvati, sreøu mu dati na zemlji i neøe
ga predati na volju duæmanima.
Psa 41:4 Jahve øe ga ukrijepiti na postelji boli, bolest mu okrenuti u
snagu.
Psa 41:5 Zavapih: “Jahve, smiluj mi se, iscijeli mi duæu jer tebi sagrijeæih!”
Psa 41:6 Neprijatelji zlo govore o meni: “Kad øe umrijeti i kad øe mu
nestati imena?”
Psa 41:7 I doåe li tko da me posjeti, himbeno govori, u srcu pakosti
skuplja i vani opada.
Psa 41:8 Mrzitelji moji svi sloœno æapuøu o meni; zlo mi dosuåuju:
Psa 41:9 “Pogubna se poæast na njega oborila.” Ili: “Tko jednom leœe,
viæe ne ustaje.”
Psa 41:10 Pa i prijatelj moj u koga se uzdah, koji blagovaæe kruh moj,
petu na me podiœe.
Psa 41:11 A ti, Jahve, smiluj se meni i podigni me da im mogu uzvratiti.
Psa 41:12 Po tome øu znati da sam mio tebi: æto se duæmanin moj neøe
veseliti nada mnom.
Psa 41:13 A mene øeæ zdrava uzdrœati i pred svoje me lice staviti dovijeka.
Psa 41:14 Blagoslovljen Jahve, Bog Izraelov, od vijeka do vijeka! Tako
neka bude! Amen!
PSALAM 42
Jadikovke prognanog levita
Psa 42:1 Zborovoåi. Pouçna pjesma. Sinova Korahovih.
Psa 42:2 Kao æto koæuta œudi za izvor-vodom, tako duæa moja çezne,
Boœe, za tobom.
Psa 42:3 Œedna mi je duæa Boga, Boga œivoga: o, kada øu doøi i lice
Boœje gledati?
Psa 42:4 Suze su kruh moj danju i noøu, dok me svednevice pitaju:
“Gdje ti je Bog tvoj?”
Psa 42:5 Duæa moja gine kada se spomenem kako koraçah u mnoætvu
predvodeøi ih k Domu Boœjem uz radosno klicanje i hvalopojke u povorci
sveçanoj.
Psa 42:6 Æto si mi, duæo, klonula i æto jecaæ u meni? U Boga se uzdaj, jer
opet øu ga slaviti, spasenje svoje, Boga svog!
Psa 42:7 Tuguje duæa u meni, stoga se tebe spominjem iz zemlje Jordana
i Hermona, s brda Misara.
Psa 42:8 Bezdan doziva bezdan bukom slapova tvojih: sve vode tvoje
i valovi preko mene prijeåoæe.
Psa 42:9 Neka mi danju Jahve naklonost udijeli, a noøu pjesmom øu
hvaliti Boga œivota svog.
Psa 42:10 Reøi øu Bogu: “Hridino moja, zaæto me zaboravljaæ? Zaæto
obilazim œalostan, pritisnut duæmanima?”
Psa 42:11 Kosti mi se lome od poruge neprijatelja dok me svednevice
pitaju: “Gdje ti je Bog tvoj?”
Psa 42:12 Æto si mi, duæo, klonula i æto jecaæ u meni? U Boga se uzdaj,
jer opet øu ga slaviti, spasenje svoje, Boga svog!

463
PSALAM 43
Psa 43:1 Dosudi mi pravo, Boœe, i povedi parbu moju protiv çeljadi
bezboœne,
izbavi me od çovjeka zlobna i opaka!
Psa 43:2 Jer ti si, Boœe, zaklon moj: zaæto me odbacujeæ? Zaæto obilazim
œalostan, pritisnut duæmanima?
Psa 43:3 Poæalji svjetlost svoju i vjernost: neka me vode,
neka me dovedu na tvoju svetu goru, u æatore tvoje!
Psa 43:4 I pristupit øu Boœjem œrtveniku, Bogu, radosti svojoj. Harfom
øu slaviti tebe, Boœe, o Boœe moj!
Psa 43:5 Æto si mi, duæo, klonula i æto jecaæ u meni? U Boga se uzdaj, jer
opet øu ga slaviti, spasenje svoje, Boga svog!
PSALAM 44
Vapaj za pomoø Izraelu
Psa 44:1 Zborovoåi. Sinova Korahovih. Pouçna pjesma.
Psa 44:2 Boœe, uæima svojim sluæasmo, oçevi nam pripovijedahu naæi,
o djelu koje si izveo u danima njihovim - u danima davnim.
Psa 44:3 Rukom si svojom izagnao pogane, a njih posadio, iskorijenio
narode, a njih raæirio.
Psa 44:4 Maçem svojim oni zemlju ne zauzeæe niti im miæica njihova
donese pobjedu, veø desnica tvoja i tvoja miæica i lice tvoje milosno jer
si ih ljubio.
Psa 44:5 Ti, o moj Kralju i Boœe moj, ti si dao pobjede Jakovu.
Psa 44:6 Po tebi duæmane svoje odbismo, u tvome imenu zgazismo
one koji se na nas digoæe.
Psa 44:7 U svoj se luk nisam pouzdavao, niti me maç moj spasavao.
Psa 44:8 Nego ti, ti si nas spasio od duæmana, ti si postidio one koji nas
mrze.
Psa 44:9 Diçili smo se Bogom u svako doba i tvoje ime slavili svagda.
Psa 44:10 A sad si nas odbacio i posramio nas i viæe ne izlaziæ, Boœe, sa
çetama naæim.
Psa 44:11 Pustio si da pred duæmanima uzmaknemo, i opljaçkaæe nas
mrzitelji naæi.
Psa 44:12 Dao si nas kao ovce na klanje i rasuo nas meåu neznaboæce.
Psa 44:13 U bescjenje si puk svoj prodao i obogatio se nisi prodajom.
Psa 44:14 Uçinio si nas ruglom susjedima naæim, na podsmijeh i igraçku
onima oko nas.
Psa 44:15 Na porugu smo neznaboæcima, narodi kimaju glavom nad
nama.
Psa 44:16 Svagda mi je sramota moja pred oçima i stid mi lice pokriva
Psa 44:17 zbog pogrdne graje podrugljivaca, zbog osvetljiva duæmanina.
Psa 44:18 Sve nas to snaåe iako te nismo zaboravili niti povrijedili Saveza
tvoga,
Psa 44:19 niti nam se srce odmetnulo od tebe, niti nam je noga s tvoje
skrenula staze,
Psa 44:20 kad si nas smrvio u boraviætu æakalskom i smrtnim nas zavio
mrakom.
Psa 44:21 Da smo i zaboravili ime Boga naæega, da smo ruke k tuåem
bogu podigli:
Psa 44:22 zar Bog toga ne bi saznao? Ta on poznaje tajne srdaca!
Psa 44:23 Ali zbog tebe ubijaju nas dan za danom, i mi smo im kao ovce
za klanje.
Psa 44:24 Preni se! Æto spavaæ, Gospode? Probudi se! Ne odbacuj nas
dovijeka!
Psa 44:25 Zaæto lice svoje skrivaæ, zaboravljaæ bijedu i nevolju naæu?
Psa 44:26 Jer duæa nam se u prah raspala, trbuh nam se uza zemlju
prilijepio.
Psa 44:27 Ustani, u pomoø nam priteci, izbavi nas radi ljubavi svoje!
PSALAM 45
Psa 45:1 Zborovoåi. Po napjevu “Ljiljani”. Sinova Korahovih. Pouçna
pjesma. Svadbena pjesma.
Psa 45:2 Iz srca mi naviru rijeçi divne: pjesmu svoju ja kralju pjevam,
jezik mi je kao pisaljka hitra pisara.
Psa 45:3 Lijep si, najljepæi od ljudskih sinova, po usnama ti se milina
prosula,
stoga te Bog blagoslovio dovijeka.
Psa 45:4 Pripaæi maç uz bedra, junaçe, ogrni se sjajem i veliçanstvom!
Psa 45:5 Zajaæi i kreni za istinu, za vjernost i pravdu, zapni luk i desnicu
svoju proslavi!

464
Psa 45:6 Oætre su strelice tvoje, narodi padaju pred tobom i kraljeve
duæmane ostavlja hrabrost.
Psa 45:7 Prijestolje je tvoje, Boœe, u vijeke vjekova, i pravedno œezlo -
œezlo je tvog kraljevstva!
Psa 45:8 Ti ljubiæ pravednost, a mrziæ bezakonje, stoga Jahve, Bog tvoj,
tebe pomaza uljem radosti kao nikog od tvojih drugova.
Psa 45:9 Smirnom, alojem i kasijom miriæu ti haljine, iz dvorova bjelokosnih
harfe te vesele.
Psa 45:10 Kraljevske ti køeri idu u susret, zdesna ti je kraljica u zlatu
ofirskom.
Psa 45:11 “Sluæaj, køeri, pogledaj, prisluhni: zaboravi svoj narod i dom
oca svog!
Psa 45:12 Zaœeli li kralj ljepotu tvoju, smjerno se pokloni njemu jer je on
gospodar tvoj.
Psa 45:13 Narod tirski dolazi s darovima, naklonost tvoju traœe prvaci
naroda.”
Psa 45:14 Sva lijepa koraça køi kraljeva u haljinama zlatom vezenim.
Psa 45:15 U haljini od veza æarena kralju je dovode, pratnja su joj djevice,
druge njezine.
Psa 45:16 S veseljem ih vode i s klicanjem u kraljeve dvore ulaze.
Psa 45:17 Oce tvoje naslijedit øe tvoji sinovi, postavit øeæ ih knezovima
na svoj zemlji.
Psa 45:18 Iz koljena u koljeno navijeætat øe ime tvoje, hvalit øe te narodi
u vijeke vjekova.
PSALAM 46
Jahve je naæa utvrda
Psa 46:1 Zborovoåi. Sinova Korahovih. Po napjevu “Djevice”. Pjesma.
Psa 46:2 Bog nam je zaklon i utvrda, pomoønik spreman u nevolji.
Psa 46:3 Stoga, ne bojmo se kad se ljulja zemlja, kad se bregovi ruæe u
more.
Psa 46:4 Neka buçe i bjesne valovi morski, neka bregovi dræøu od œestine
njihove: s nama je Jahve nad Vojskama, naæa je utvrda Bog Jakovljev!
Psa 46:5 Rijeka i rukavci njezini vesele Grad Boœji, presveti æator
Viænjega.
Psa 46:6 Bog je sred njega, poljuljat se neøe, od rane zore Bog mu
pomaœe.
Psa 46:7 Ma bjeænjeli puci, ruæila se carstva, kad glas njegov zagrmi,
zemlja se rastopi:
Psa 46:8 s nama je Jahve nad Vojskama, naæa je utvrda Bog Jakovljev!
Psa 46:9 Doåite, gledajte djela Jahvina, strahote koje on na zemlji uçini.
Psa 46:10 Do nakraj zemlje on ratove prekida, lukove kræi i lomi koplja,
ætitove ognjem saœiœe.
Psa 46:11 Prestanite i znajte da sam ja Bog, uzviæen nad pucima, nad
svom zemljom uzviæen!
Psa 46:12 S nama je Jahve nad Vojskama, naæa je utvrda Bog Jakovljev!
PSALAM 47
Jahve - Kralj Izraela i Kralj svijeta
Psa 47:1 Zborovoåi. Sinova Korahovih. Psalam.
Psa 47:2 Narodi svi, pljeæøite rukama, kliçite Bogu glasom radosnim.
Psa 47:3 Jer Jahve je to - sveviænji, straæan, kralj velik nad zemljom
svom.
Psa 47:4 Narode je nama podloœio, pogane stavio pod noge naæe,
Psa 47:5 baætinu nam odabrao - ponos Jakova, svoga ljubimca.
Psa 47:6 Uzlazi Bog uz klicanje, Jahve uza zvuke trublje.
Psa 47:7 Pjevajte Bogu, pjevajte, pjevajte kralju naæemu, pjevajte!
Psa 47:8 Jer on je kralj nad zemljom svom, pjevajte Bogu, pjevaçi vrsni!
Psa 47:9 Bog kraljuje nad narodima, stoluje Bog na svetom prijestolju.
Psa 47:10 Prvaci se pribiru poganski k narodu Boga Abrahamova. Boœji
su svi vlastodræci zemlje, nad svima on je uzviæen.
PSALAM 48
Sion - Gora Boœja
Psa 48:1 Pjesma. Psalam. Sinova Korahovih.
Psa 48:2 Velik je Jahve, hvale predostojan u gradu Boga naæega.
Psa 48:3 Sveto brdo njegovo, brijeg veliçanstven, radost je zemlji svoj.
Gora Sion, na krajnjem sjeveru, grad je Kralja velikog.
Psa 48:4 Bog u kulama njegovim jakom se pokaza utvrdom.
Psa 48:5 Jer gle, sloœiæe se kraljevi, navaliæe zajedno.
Psa 48:6 ^im vidjeæe, zapanjiæe se i zbunjeni u bijeg nagnuæe.

465
Psa 48:7 Ondje ih trepet obuze kao muka porodilje,
Psa 48:8 kao kad vjetar istoçni razbija brodove taræiæke.
Psa 48:9 Æto smo çuli, sada vidimo: grad Jahve nad Vojskama, grad
Boga naæega - Bog ga utvrdi dovijeka.
Psa 48:10 Spominjemo se, Boœe, tvoje dobrote usred Hrama tvojega.
Psa 48:11 Kao ime tvoje, Boœe, tako i slava tvoja do nakraj zemlje doseœe.
Puna je pravde desnica tvoja; neka se raduje brdo sionsko!
Psa 48:12 Neka kliçu gradovi Judini zbog tvojih sudova!
Psa 48:13 Obiåite Sion i proåite njime, prebrojite kule njegove!
Psa 48:14 Pogledajte dobro bedeme njegove, promotrite mu potanko
dvorove:
da biste kazivali buduøem koljenu:
Psa 48:15 “Takav je Bog, Bog naæ zasvagda i dovijeka!
On neka nas vodi!”
PSALAM 49
Prividna sreøa bezboœnika
Psa 49:1 Zborovoåi. Sinova Korahovih. Psalam.
Psa 49:2 Posluæajte ovo, svi narodi, çujte, svi stanovnici zemlje,
Psa 49:3 vi, djeco puka, i vi, odliçnici, bogati i siromaæni zajedno!
Psa 49:4 Moja øe usta zboriti mudrost, i moje srce misli razumne.
Psa 49:5 K pouçnoj izreci priklonit øu uho, uz harfu øu izloœiti svoju zagonetku.
Psa 49:6 Æto da se bojim u danima nesreøe kad me opkoli zloba izdajica
Psa 49:7 koji se u blago svoje uzdaju i silnim se hvale bogatstvom?
Psa 49:8 Ta nitko sebe ne moœe otkupiti ni za se dati Bogu otkupninu:
Psa 49:9 œivotu je cijena previsoka, i nikada je neøe platiti
Psa 49:10 tko œeli œivjeti dovijeka i ne vidjeti jamu grobnu.
Psa 49:11 Jer, i mudri umiru, pogiba i luåak i bezumnik: bogatstvo svoje
ostavlja drugima.
Psa 49:12 Grobovi im kuøe zasvagda, stanovi njihovi od koljena do
koljena, sve ako se zemlje nazivale imenima njihovim.
Psa 49:13 Çovjek koji nerazumno œivi sliçan je stoci koja ugiba.
Psa 49:14 Takav je put onih koji se ludo uzdaju, to je konac onih koji
uœivaju u sreøi:
Psa 49:15 Poput stada redaju se u Podzemlju, smrt im je pastir, a dobri
njima vladaju. Njihova øe lika brzo nestati, Podzemlje øe im biti postojbina.
Psa 49:16 A moju øe duæu Bog ugrabiti Podzemlju iz pandœa i milostivo
me primiti.
Psa 49:17 Ne boj se ako se tko obogati i ako se poveøa blago doma
njegova:
Psa 49:18 kad umre, niæta neøe ponijeti sa sobom, i blago njegovo neøe
s njime siøi.
Psa 49:19 Ako se u œivotu drœao sretnim - “Govorit øe se da ti je dobro
bilo!” -
Psa 49:20 i on øe doøi u skup otaca svojih, gdje svjetlosti viæe vidjeti
neøe.
Psa 49:21 Çovjek koji nerazumno œivi sliçan je stoci koja ugiba.
PSALAM 50
Za bogosluœje “u duhu i istini”
Psa 50:1 Psalam. Asafov. Bog nad bogovima, Jahve, govori i zove
zemlju od izlaza sunçeva do zalaza.
Psa 50:2 Sa Siona predivnog Bog zablista:
Psa 50:3 Bog naæ dolazi i ne æuti. Pred njim ide oganj æto proœdire, oko
njega silna bjesni oluja.
Psa 50:4 On zove nebesa odozgo i zemlju da sudi narodu svojemu:
Psa 50:5 “Saberite mi sve poboœnike koji œrtvom Savez sa mnom
sklopiæe!”
Psa 50:6 Nebesa objavljuju pravednost njegovu: on je Bog sudac!
Psa 50:7 “Sluæaj, narode moj, ja øu govoriti, o Izraele, svjedoçit øu protiv
tebe: ja, Bog - Bog tvoj!
Psa 50:8 Ne korim te zbog œrtava tvojih - paljenice su tvoje svagda preda
mnom.
Psa 50:9 Neøu od doma tvoga uzet junca, ni jaraca iz tvojih torova:
Psa 50:10 ta moje su sve œivotinje æumske, tisuøe zvjeradi u gorama
mojim.
Psa 50:11 Znam sve ptice nebeske, moje je sve æto se miçe u poljima.
Psa 50:12 Kad bih ogladnio, ne bih ti rekao, jer moja je zemlja i sve æto
je ispunja.

466
Psa 50:13 Zar da ja jedem meso bikova ili da pijem krv jaraca?
Psa 50:14 Prinesi Bogu œrtvu zahvalnu, ispuni Viænjemu zavjete svoje!
Psa 50:15 I zazovi me u dan tjeskobe: oslobodit øu te, a ti øeæ me slaviti.”
Psa 50:16 A greæniku Bog progovara: “Æto tumaçiæ naredbe moje, æto
meøeæ u usta Savez moj?
Psa 50:17 Ti, komu stega ne prija, te rijeçi moje iza leåa bacaæ?
Psa 50:18 Kad tata vidiæ, s njime se bratimiæ i druœiæ se s preljubnicima.
Psa 50:19 Svoja si usta predao pakosti, a jezik ti plete prijevare.
Psa 50:20 U druætvu na brata govoriæ i kaljaæ sina matere svoje.
Psa 50:21 Sve si to çinio, a ja da æutim? Zar misliæ da sam ja tebi sliçan?
Pokarat øu te i stavit øu ti sve to pred oçi.”
Psa 50:22 Shvatite ovo svi vi koji Boga zaboraviste, da vas ne pograbim
i nitko vas spasiti neøe.
Psa 50:23 Pravo me ætuje onaj koji prinosi œrtvu zahvalnu: i onomu koji
hodi stazama pravim - njemu øu pokazati spasenje svoje.
PSALAM 51
Ispovijed raskajana greænika
Psa 51:1 Zborovoåi. Psalam. Davidov.
Psa 51:2 Kad je k Davidu doæao prorok Natan poslije njegova grijeha s
Bat-Æebom.
Psa 51:3 Smiluj mi se, Boœe, po milosråu svome, po velikom smilovanju
izbriæi moje bezakonje!
Psa 51:4 Operi me svega od moje krivice, od grijeha me mojeg oçisti!
Psa 51:5 Bezakonje svoje priznajem, grijeh je moj svagda preda mnom.
Psa 51:6 Tebi, samom tebi ja sam zgrijeæio i uçinio æto je zlo pred tobom:
pravedan øeæ biti kad progovoriæ, bez prijekora kada presudiæ.
Psa 51:7 Evo, grijeæan sam veø roåen, u grijehu me zaçe majka moja.
Psa 51:8 Evo, ti ljubiæ srce iskreno, u dubini duæe uçiæ me mudrosti.
Psa 51:9 Poækropi me izopom da se oçistim, operi me, i bit øu bjelji od
snijega!
Psa 51:10 Objavi mi radost i veselje, neka se obraduju kosti satrvene!
Psa 51:11 Odvrati lice od grijeha mojih, izbriæi svu moju krivicu!
Psa 51:12 Çisto srce stvori mi, Boœe, i duh postojan obnovi u meni!
Psa 51:13 Ne odbaci me od lica svojega i svoga svetog duha ne uzmi od
mene!
Psa 51:14 Vrati mi radost svoga spasenja i uçvrsti me duhom spremnim!
Psa 51:15 Uçit øu bezakonike tvojim stazama, i greænici tebi øe se
obraøati.
Psa 51:16 Oslobodi me od krvi prolivene, Boœe, Boœe spasitelju moj!
Neka mi jezik kliçe pravednosti tvojoj!
Psa 51:17 Otvori, Gospodine, usne moje, i usta øe moja navijeætati hvalu
tvoju.
Psa 51:18 Œrtve ti se ne mile, kad bih dao paljenicu, ti je ne bi primio.
Psa 51:19 Œrtva Bogu duh je raskajan, srce raskajano, ponizno, Boœe,
neøeæ prezreti.
Psa 51:20 U svojoj dobroti milostiv budi Sionu i opet sagradi jeruzalemske
zidine!
Psa 51:21 Tada øe ti biti mile œrtve pravedne i tad øe se prinositi teoci na
œrtveniku tvojemu.
PSALAM 52
Kazna opakih
Psa 52:1 Zborovoåi. Pouçna pjesma. Davidova.
Psa 52:2 Kad je Edomac Doeg Æaulu javio: “David je uæao u kuøu
Abimelekovu.”
Psa 52:3 Æto se to hvaliæ pakoæøu, silniçe nesmiljeni?
Psa 52:4 Neprestano snujeæ o propasti, jezik ti je britva nabruæena,
spletkaru!
Psa 52:5 Zlo voliæ viæe nego dobro, i laœ viæe nego pravednost!
Psa 52:6 Mili su ti pogubni govori, laœljivi jeziçe!
Psa 52:7 Bog øe te zato satrti, zauvijek te ukloniti; iæçupat øe te iz tvog
æatora, iskorijeniti iz zemlje œivih.
Psa 52:8 Pravednici øe gledati s uœasom i njemu se smijati:
Psa 52:9 “Gle çovjeka koji ne uze Boga za svoju zaætitu, veø se uzdao
u veliko bogatstvo i osilio u svojim zloçinima!”
Psa 52:10 A ja, kao zelena maslina u Domu Boœjem, uzdam se u Boœju
dobrotu dovijeka.
Psa 52:11 Hvalit øu te svagda æto si to uçinio i slavit øu tvoje ime, jer je
dobrostivo, pred licem tvojih poboœnika.

467
PSALAM 53
Çovjek bez Boga
Psa 53:1 Zborovoåi. Prema napjevu “Bolest”. Pouçna pjesma. Davidova.
Psa 53:2 Bezumnik reçe u srcu: “Nema Boga!”
Pokvareni rade gadosti; nitko da çini dobro.
Psa 53:3 Bog s nebesa gleda na sinove ljudske da vidi ima li tko razuman
Boga da traœi.
Psa 53:4 No svi skrenuæe zajedno, svi se pokvariæe: nitko da çini dobro
- nikoga nema.
Psa 53:5 Neøe li se urazumiti svi æto çine bezakonje, koji proœdiru narod
moj kao da jedu kruh? Boga oni ne zazivlju:
Psa 53:6 od straha øe drhtati gdje straha i nema jer Bog øe rasuti kosti
onih koji tebe opsjedaju, bit øe posramljeni jer øe ih Bog odbaciti.
Psa 53:7 O, neka doåe sa Siona spas Izraelu! Kad Bog promijeni udes
naroda svoga, klicat øe Jakov, radovati se Izrael.
PSALAM 54
Zaziv za pomoø protiv duæmana
Psa 54:1 Zborovoåi. Uza œiçana glazbala. Pouçna pjesma. Davidova.
Psa 54:2 Kad su Zifijci doæli k Æaulu govoreøi: “David se kod nas skrio.”
Psa 54:3 Spasi me, Boœe, svojim imenom i jakoæøu svojom izbori mi
pravdu!
Psa 54:4 Posluæaj, Boœe, moju molitvu i usliæi rijeçi usta mojih!
Psa 54:5 Oholice ustadoæe na me i moj œivot traœe silnici: na Boga se ne
osvrøu.
Psa 54:6 Evo, Bog mi pomaœe, Gospodin krijepi œivot moj.
Psa 54:7 Okreni nesreøu na duæmane moje, zatri ih u vjernosti svojoj.
Psa 54:8 Od srca rado øu ti œrtvovati, slavit øu ti ime, Jahve, jer je dobrostivo,
Psa 54:9 jer ti me izbavi iz svake nevolje, i oko moje vidje postiåene
moje duæmane.
PSALAM 55
Molitva progonjenoga
Psa 55:1 Zborovoåi. Uza œiçana glazbala. Pouçna pjesma. Davidova.
Psa 55:2 Poçuj mi, Boœe, molitvu, ne krij se molbi mojoj:
Psa 55:3 obazri se na me i usliæi me! Muçim se u svojoj tjeskobi,
Psa 55:4 zbuni me vika duæmanska i tlaçenje greæniçko. Navaliæe na
me nesreøom, bijesno me progone.
Psa 55:5 Srce mi je ustreptalo i strah me samrtni spopade.
Psa 55:6 UŒas me i trepet hvata, groza me obuze.
Psa 55:7 Zavapih: “O, da su mi krila golubinja, odletio bih da otpoçinem!
Psa 55:8 Daleko, daleko bih letio, u pustinji se nastanio;
Psa 55:9 brzo bih si potraœio skloniæte od bijesne oluje i vihora.”
Psa 55:10 Smeti ih, Gospode, podvoji im jezike, jer nasilje i svaåu vidim
u gradu;
Psa 55:11 danju i noøu zidinama kruœe; bezakonja su i nevolje u njemu.
Psa 55:12 Usred njega zasjede, s ulica mu nepravda i podlost ne odlaze.
Psa 55:13 Da me pogrdio duæmanin, bio bih podnio; da se digao na me
koji me mrzi, pred njim bih se skrio.
Psa 55:14 Ali ti, ti si to bio, meni jednak, prijatelj moj, moj pouzdanik
Psa 55:15 s kojim sam slatko drugovao i sloœno hodismo u Domu
Boœjemu.
Psa 55:16 Smrt neka ih zaskoçi, œivi neka siåu u Podzemlje jer im je
pakost u stanu i srcu.
Psa 55:17 A ja øu Boga prizvati, i Jahve øe me spasiti.
Psa 55:18 Veçerom, jutrom i o podne tuœan øu jecati, i on øe çuti vapaj
moj.
Psa 55:19 Dat øe mi mira od onih koji me progone: jer mnogi su protiv
mene.
Psa 55:20 Bog øe çuti i njih poniziti, Onaj koji kraljuje odvijeka, jer se ne
popravljaju, Boga se ne boje.
Psa 55:21 Podiœu ruke na prijatelje, savez svoj oskvrnjuju.
Psa 55:22 Usta su im glaåa od maslaca, a srce ratoborno; rijeçi blaœe od
ulja, a oni - isukani maçevi.
Psa 55:23 Povjeri Jahvi svu svoju brigu, i on øe te pokrijepiti: neøe dati
da ikada posrne pravednik.
Psa 55:24 A njih ti, o Boœe, strmoglavi u jamu grobnu! Krvoloci i varalice
ni polovicu dana neøe doœivjeti! A ja se u tebe uzdam!

468
PSALAM 56
Psa 56:1 Zborovoåi. Prema napjevu “Golubica nijema u daljini”. Davidov.
Miktam. Kad su ga u Gatu uhitili Filistejci.
Psa 56:2 Smiluj mi se, moj Boœe, jer me duæmanin hoøe zgaziti, napadaç
me moj neprestano tlaçi.
Psa 56:3 Duæmani moji nasrøu na me povazdan, mnogo ih je koji se na
me obaraju. Sveviænji,
Psa 56:4 kad me strah spopadne, u te øu se uzdati.
Psa 56:5 Boœje obeøanje slavim, u Boga ja se uzdam i neøu se bojati:
æto mi moœe uçiniti smrtnik?
Psa 56:6 Od jutra do veçeri okruœuju me, svi naumi njihovi meni su na
zlo.
Psa 56:7 Skupljaju se i vrebaju, paze mi na korake, o glavi mi rade.
Psa 56:8 Plati im prema bezakonju, u gnjevu, o Boœe, obori pogane!
Psa 56:9 Ti izbroji dane mog progonstva, skupio si suze moje u mijehu
svom. Nije li sve zapisano u knjizi tvojoj?
Psa 56:10 Moji øe duæmani uzmaknuti çim te zazovem. Ovo sigurno
znam: Bog je za mene!
Psa 56:11 Boœje obeøanje slavim,
Psa 56:12 u Jahvu se uzdam i neøu se bojati: æto mi moœe uçiniti çovjek?
Psa 56:13 Veœu me zavjeti koje uçinih tebi, o Boœe: prinijet øu ti œrtve
zahvalne
Psa 56:14 jer si mi duæu od smrti spasio. Ti si oçuvao noge moje od
pada, da pred Bogom hodim u svjetlosti œivih.
PSALAM 57
Psa 57:1 Zborovoåi. Po napjevu “Ne pogubi!” Davidov. Miktam. Kad je
ispred Æaula pobjegao u peøinu.
Psa 57:2 Smiluj mi se, Boœe, o smiluj se meni jer mi se duæa utjeçe tebi!
U sjenu tvojih krila zaklanjam se dok pogibao ne mine.
Psa 57:3 Vapijem Bogu viænjemu, Bogu koji mi çini dobro.
Psa 57:4 Neka poæalje s nebesa i spasi me, neka postidi one æto me
progone: neka Bog poæalje dobrotu svoju i vjernost!
Psa 57:5 Leœim usred lavova koji proœdiru ljudske sinove. Zubi su im
koplja i strijele, a jezik im maç je naoætren.
Psa 57:6 Uzvisi se, Boœe, nad nebesa, slava tvoja neka je nad svom
zemljom!
Psa 57:7 Mreœu namjestiæe stopama mojim, stisnuæe duæu moju;
iskopaæe preda mnom jamu: sami neka u nju padnu!
Psa 57:8 Postojano je srce moje, Boœe, postojano je srce moje; pjevat
øu i svirati.
Psa 57:9 Probudi se, duæo moja! Probudi se, harfo i citaro! Probudit øu
zoru jutarnju.
Psa 57:10 Hvalit øu te, Gospode, meåu narodima, meåu pucima pjevat
øu tebi:
Psa 57:11 jer do neba je dobrota tvoja, do oblaka vjernost tvoja.
Psa 57:12 Uzvisi se, Boœe, nad nebesa, slava tvoja neka je nad svom
zemljom!
PSALAM 58
Psa 58:1 Zborovoåi. Po napjevu “Ne pogubi!” Davidov. Miktam.
Psa 58:2 Zar doista krojite pravdu, vi moøni, zar sudite pravo, sinovi
ljudski?
Psa 58:3 Ne, veø bezakonje smiæljeno çinite, po zemlji vam ruke dijele
nepravde.
Psa 58:4 Na krivu su putu bezboœnici od krila majçina, na krivu su putu
laæci od utrobe.
Psa 58:5 U njima je otrov kao u zmije, kao u ljutice æto uæi zaçepljuje
Psa 58:6 da glas çarobnjakov ne çuje ni glas bajaça vjeæta bajanju.
Psa 58:7 O Boœe, polomi im zube u ustima; razbij, o Jahve, çeljusti
laviøima!
Psa 58:8 Kao vode æto hitro otjeçu neka se razliju, kao zgaœena trava
neka se osuæe.
Psa 58:9 Neka budu kao puœ koji se puœuøi rastoçi, kao pometnut plot
neka sunca ne vide.
Psa 58:10 Prije nego vam kotlovi trnje osjete, dok je zeleno, neka ga
vihor odnese.
Psa 58:11 Radostan øe biti pravednik kad ugleda odmazdu, noge øe
prati u krvi zlotvora.
Psa 58:12 I reøi øe ljudi: “Pravednik plod svoj ima! Joæ ima Boga da sudi
na zemlji!”

469
PSALAM 59
Psa 59:1 Zborovoåi. Po napjevu “Ne pogubi!” Davidov. Miktam. Kad je
Æaul opkolio kuøu da ubije Davida.
Psa 59:2 Izbavi me od duæmana, Boœe moj, zaætiti me od mojih protivnika!
Psa 59:3 Izbavi me od bezakonika, od krvoloka spasi me!
Psa 59:4 Jer evo: duæu moju vrebaju, na me ustadoæe silnici. Nema na
meni krivnje, o Jahve, ni grijeha:
Psa 59:5 bez moje krivnje na me nasrøu. Probudi se! Doåi mi u pomoø
i pogledaj,
Psa 59:6 Jahve, Boœe nad Vojskama, Boœe Izraelov! Preni se, kazni
sve pogane, podlacima nemoj se smilovati!
Psa 59:7 Uveçer se vraøaju, reœe poput pasa i trçe po gradu.
Psa 59:8 Gle, kako bljuju ustima; kletve su im na usnama i govore: “Tko
nas çuje?”
Psa 59:9 No, ti im se smijeæ, o Jahve, i rugaæ se poganima svima.
Psa 59:10 Jakosti moja, gledat øu na te, jer ti si, Boœe, zaætita moja, Bog
moj, milosråe moje.
Psa 59:11 Bog neka mi pohiti u susret, neka me razveseli nad
duæmanima mojim!
Psa 59:12 Pobij ih, Boœe, da mi narod ne zavode, zbuni i obori ih jakoæøu
svojom, ætite naæ, Gospodine.
Psa 59:13 Grijeh je svaka rijeç usta njihovih: nek se uhvate u svoju
oholost, u kletve i laœi æto ih govore!
Psa 59:14 Istrijebi ih u gnjevu, istrijebi da nestanu, neka se zna da Bog
vlada u Jakovu i do nakraj zemlje!
Psa 59:15 Uveçer se vraøaju, reœe poput pasa i trçe po gradu.
Psa 59:16 Neka lutaju okolo traœeøi hranu; i kad se nasite, neka zavijaju.
Psa 59:17 A ja øu opjevati silu tvoju i klicat øu jutrom milosråu tvome, jer
mi ti postade utoçiæte i skloniæte u dan nevolje.
Psa 59:18 Jakosti moja, tebi øu pjevati, jer ti si, Boœe, zaætita moja, Bog
moj, milosråe moje.
PSALAM 60
Psa 60:1 Zborovoåi. Po napjevu “Ljiljan svjedoçanstva”. Miktam. Davidov.
Psa 60:2 Kad je David iziæao protiv Aram Naharajima i protiv Aram
Sobe i kad je Joab na povratku potukao dvanaest tisuøa Edomaca u
Slanoj dolini.
Psa 60:3 Boœe, ti nas “odbaci i bojne nam redove probi, razjari se, a sad
nas opet vrati!
Psa 60:4 Potrese zemlju, rasijeçe je, zatvori joj usjeline jer se poljuljala.
Psa 60:5 Zlu si kob na svoj narod navalio, napio nas vinom omamnim.
Psa 60:6 Ali si i stijeg dao vjernicima svojim da umaknu luku
duæmanskom.
Psa 60:7 Da ti se ljubimci izbave, desnicom pomozi, usliæi nas!
Psa 60:8 Bog reçe u svom Svetiætu: “Æekem øu razdijeliti kliçuøi, dolinu
Sukot izmjeriti.
Psa 60:9 Moj je Gilead, moj Manaæe, Efrajim mi kaciga, Judeja œezlo
moje!
Psa 60:10 Moab je sud iz kojeg se umivam, na Edom øu baciti obuøu,
nad Filistejcem slaviti pobjedu!”
Psa 60:11 Tko øe me dovesti do utvråena grada, tko øe me dovesti do
Edoma?
Psa 60:12 Zar neøeæ ti, o Boœe, æto nas odbaci? Zar viæe neøeæ, Boœe,
s çetama naæim?
Psa 60:13 Pomozi nam protiv duæmana, jer ljudska je pomoø niætavna!
Psa 60:14 S pomoøu Boœjom hrabro øemo se boriti, a on øe zgaziti naæe
duæmane.
PSALAM 61
Psa 61:1 Zborovoåi. Uza œiçana glazbala. Davidov.
Psa 61:2 O Boœe, vapaj mi posluæaj, budi pomnjiv na molitvu moju!
Psa 61:3 S kraja zemlje vapijem k tebi jer mi srce klonu. Dignut øeæ me
na liticu i pokoj mi dati,
Psa 61:4 jer ti si moje skloniæte, utvrda çvrsta protiv duæmana.
Psa 61:5 O, da mi je stanovati uvijek u tvom æatoru, da se sklanjati mogu
pod okrilje tvoje!
Psa 61:6 Jer ti, Boœe, usliæi molbe moje, dade mi baætinu onih æto ime ti
ætuju.

470
Psa 61:7 Kraljevim danima pridometni dana, kroz koljena mnoga neka
mu ljeta traju,
Psa 61:8 neka pred Bogom uvijek vlada; dobrotu i vjernost poæalji da ga
çuvaju!
Psa 61:9 Ovako øu pjevat svagda tvom imenu, dan za danom vræiti
zavjete svoje.
PSALAM 62
Bog - jedina nada
Psa 62:1 Zborovoåi. Po Jedutunu. Psalam. Davidov.
Psa 62:2 Samo je u Bogu mir, duæo moja, samo je u njemu spasenje.
Psa 62:3 Samo on je moja hrid i spasenje, utvrda moja: neøu se
pokolebati.
Psa 62:4 Dokle øete na bijednika nasrtati, obarati ga svi zajedno, kao
zid ruæevan ili ogradu nagnutu?
Psa 62:5 Urotiæe se da me s visa mog obore, u laœi uœivaju; ustima
blagoslivlju, a u srcu proklinju.
Psa 62:6 Samo je u Bogu mir, duæo moja, samo je u njemu nada moja.
Psa 62:7 Samo on je moja hrid i spasenje, utvrda moja: neøu se
pokolebati.
Psa 62:8 U Boga je spasenje moje i slava; Bog mi je hridina silna, utoçiæte.
Psa 62:9 U njega se, narode, uzdaj u svako doba; pred njim srca izlijevajte:
Bog je naæe utoçiæte!
Psa 62:10 Sinovi su ljudski samo daæak, laœ su djeca çovjeçja: svi da
stanu na tezulju, od daha bi lakæi bili.
Psa 62:11 U grabeœ se ne uzdajte niti se otetim taæto hvalite; umnoœi li
se blago, neka vam srce za njega ne prione.
Psa 62:12 Bog rekao jedno, a ja dvoje çuo:
Psa 62:13 “U Boga je snaga! U tebe je, Gospode, dobrota! Ti uzvraøaæ
svakom po djelima.”
PSALAM 63
Çeœnja za Bogom
Psa 63:1 Psalam. Davidov. Dok David bijaæe u Judejskoj pustinji.
Psa 63:2 O Boœe, ti si Bog moj: gorljivo tebe traœim; tebe œeåa duæa
moja, tebe œeli tijelo moje, kao zemlja suha, œedna, bezvodna.
Psa 63:3 U Svetiætu sam tebe motrio gledajuøi ti moø i slavu.
Psa 63:4 Ljubav je tvoja bolja od œivota, moje øe te usne slaviti.
Psa 63:5 Tako øu te slaviti za œivota, u tvoje øu ime ruke dizati.
Psa 63:6 Duæa øe mi biti kao sala i mrsa sita, hvalit øu te kliktavim ustima.
Psa 63:7 Na postelji se tebe spominjem, u bdjenjima noønim mislim na
tebe.
Psa 63:8 Ti postade meni pomoø, kliçem u sjeni krila tvojih.
Psa 63:9 Duæa se moja k tebi privija, desnica me tvoja drœi.
Psa 63:10 Oni æto duæu u propast guraju neka siåu u dubinu zemlje,
Psa 63:11 neka vlasti maça predani budu, neka postanu plijen æakalima.
Psa 63:12 A kralj øe se radovati u Bogu, slavit øe se tko se kune njime,
jer øe laæcima biti zaçepljena usta.
PSALAM 64
Molitva protiv klevetnika
Psa 64:1 Zborovoåi. Psalam. Davidov.
Psa 64:2 Posluæaj, Boœe, moje œalbe glas; od straæna duæmanina œivot
mi çuvaj!
Psa 64:3 Ætiti me od mnoætva opakih, skrij od bjesnila zlotvora
Psa 64:4 koji bruse jezike kao maçeve, otrovne rijeçi izbacuju kao strijele,
Psa 64:5 da iz potaje rane neduœna, da ga rane iznenada ne bojeøi se
niçega.
Psa 64:6 Spremni su na djelo pakosno, snuju kako øe kradom zamke
staviti i govore: “Tko øe nas vidjeti?”
Psa 64:7 Snuju zlodjela, smiæljene osnove kriju: pamet i srce çovjeçje
bezdan su duboki.
Psa 64:8 No Bog ih ranjava strijelom, odjednom ih rane prekriju.
Psa 64:9 Vlastiti jezik propast im donosi, kimaju glavom oni æto ih vide:
Psa 64:10 svi se boje, Boœje djelo slave i misle o onom æto on uçini.
Psa 64:11 Pravednik se raduje u Jahvi, njemu se utjeçe, i kliçu svim
srcem çestiti.

471
PSALAM 65
Zahvalnica
Psa 65:1 Zborovoåi. Psalam. Davidov. Pjesma.
Psa 65:2 Boœe, tebi dolikuje hvalospjev sa Sionu, tebi se ispunja zavjet
-
Psa 65:3 ti molitve usliæujeæ. Svaka put dolazi k tebi
Psa 65:4 pod teretom grijeha. Naæi nas prijestupi taru, ti ih pomirujeæ.
Psa 65:5 Blaœen koga izabra i k sebi uze: on boravi u dvorima tvojim. Daj
da se nasitimo dobrima Doma tvoga i svetoæøu tvoga Hrama.
Psa 65:6 Çudesno nas usliæujeæ u pravednosti svojoj, o Boœe, spasenje
naæe,
nado svih krajeva svijeta i mora dalekih.
Psa 65:7 Uçvræøujeæ bregove jakoæøu svojom silom opasan.
Psa 65:8 Krotiæ huku mora, huku valova i buku naroda.
Psa 65:9 Oni æto œive nakraj svijeta boje se znamenja tvojih; dveri jutra
i veçeri radoæøu napunjaæ.
Psa 65:10 Ti pohodi zemlju i ti je natopi, “obogati nju veoma. Boœja se
rijeka vodom napuni, ti pripravi ljudima œito. Ovako pripremi zemlju:
Psa 65:11 brazde joj natopi, grude joj poravna; kiæom je omekæa, usjeve
joj blagoslovi.
Psa 65:12 Ti okruni godinu dobrotom svojom, plodnost niçe za stopama
tvojim.
Psa 65:13 Pustinjski paænjaci kaplju od obilja, breœuljci se paæu radoæøu.
Psa 65:14 Njive se kite stadima, doline se pokrivaju œitom: svagdje klicanje,
pjesma.
PSALAM 66
Zahvalnica za osloboåenje
Psa 66:1 Zborovoåi. Pjesma. Psalam.
Psa 66:2 Kliçi Bogu, zemljo sva, opjevaj slavu imena njegova, podaj mu
hvalu dostojnu.
Psa 66:3 Recite Bogu: “Kako su potresna djela tvoja! Zbog velike sile
tvoje duæmani ti laskaju.
Psa 66:4 Sva zemlja neka ti se klanja i neka ti pjeva, neka pjeva tvom
imenu!”
Psa 66:5 Doåite i gledajte djela Boœja: çuda uçini meåu sinovima
ljudskim.
Psa 66:6 On pretvori more u zemlju suhu te rijeku pregaziæe. Stoga se
njemu radujmo!
Psa 66:7 Dovijeka vlada jakoæøu svojom, oçi mu paze na narode da se
ne izdignu ljudi buntovni.
Psa 66:8 Blagoslivljajte, narodi, Boga naæega, razglaæujte hvalu njegovu!
Psa 66:9 Naæoj je duæi darovao œivot i ne dade da nam posrne noga.
Psa 66:10 Iskuæavao si nas teæko, Boœe, iskuæavao ognjem kao srebro.
Psa 66:11 Pustio si da u zamku padnemo, stisnuo lancima bokove naæe.
Psa 66:12 Pustio si da nam zajaæu za vrat: proæli smo kroz oganj i vodu,
onda si pustio da odahnemo.
Psa 66:13 S paljenicama øu u Dom tvoj uøi, zavjete ispuniti pred tobom
Psa 66:14 æto ih obeøaæe usne moje, æto ih usta moja u tjeskobi obrekoæe.
Psa 66:15 Prinijet øu ti paljenice s kadom ovnova, œrtvovati volove i
jarad.
Psa 66:16 Doåite, poçujte, koji se Boga bojite, pripovjedit øu æto uçini
duæi mojoj!
Psa 66:17 Na svoja sam usta njega zvao, jezikom ga hvalio.
Psa 66:18 Da sam u srcu na zlo mislio, ne bi usliæio Gospod.
Psa 66:19 No Bog me usliæio: obazro se na glas molitve moje.
Psa 66:20 Blagoslovljen Bog koji mi molitvu ne odbi, naklonosti ne odvrati
od mene!
PSALAM 67
Zahvalnica za œetvu
Psa 67:1 Zborovoåi. Uza œiçana glazbala. Psalam. Pjesma.
Psa 67:2 Smilovao nam se Bog i blagoslovio nas, obasjao nas licem
svojim,
Psa 67:3 da bi sva zemlja upoznala putove tvoje, svi puci tvoje spasenje!
Psa 67:4 Neka te slave narodi, Boœe, svi narodi neka te slave!
Psa 67:5 Neka se vesele i kliçu narodi, jer sudiæ pucima pravedno i
narode vodiæ na zemlji.
Psa 67:6 Neka te slave narodi, Boœe, svi narodi neka te slave!
Psa 67:7 Zemlja plodom urodila! Bog nas blagoslovio, Bog naæ!
Psa 67:8 Bog nas blagoslovio! Neka ga ætuju svi krajevi svjetski!

472
PSALAM 68
Psa 68:1 Zborovoåi. Davidov. Psalam. Pjesma.
Psa 68:2 Bog neka ustane! Razbjeœali se duæmani njegovi! Svi mrzitelji
njegovi pobjegli pred njim!
Psa 68:3 Kao æto dim iæçezava, i njih neka nestane! Kako se vosak topi
na ognju, neka nestane greænika pred licem Boœjim!
Psa 68:4 Pravedni neka se raduju, neka klikøu pred Bogom, neka kliçu
od radosti.
Psa 68:5 Pjevajte Bogu, slavite mu ime! Poravnajte put onome koji ide
pustinjom - kojemu je ime Jahve - i kliçite pred njim!
Psa 68:6 Otac sirota, branitelj udovica, Bog je u svom svetom æatoru.
Psa 68:7 Napuætene okuøit øe Jahve, suœnjima pruœiti sretnu slobodu:
buntovnici samo ostaæe u saœganoj pustinji.
Psa 68:8 Kad si stupao, Boœe, pred narodom svojim, dok si prolazio
pustinjom,
Psa 68:9 tresla se zemlja, nebo se rosilo pred Bogom, Sinaj drhtao pred
Bogom, Bogom Izraela.
Psa 68:10 Blagoslovljen daœd pustio si, Boœe, na baætinu svoju, okrijepio
je umornu.
Psa 68:11 Stado se tvoje nastani u njoj, u dobroti, Boœe, ti je spremi
siromahu.
Psa 68:12 Jahve rijeç zadaje, veliko je mnoætvo radosnih vjesnika:
Psa 68:13 kraljevi vojska bjeœe te bjeœe, domaøice plijen dijele.
Psa 68:14 Dok vi poçivaste meåu stadima, krila golubice zablistaæe
srebrom, a njeno perje œuøkastim zlatom:
Psa 68:15 ondje Svemoguøi razbijaæe kraljeve, a ona poput snijega
zablista na Salmonu.
Psa 68:16 Boœanska je gora gora baæanska vrletna.
Psa 68:17 Zaæto vi, gore vrletne, zavidno gledate na goru gdje se svidje
Bogu prebivati? Jahve øe na njoj boraviti svagda!
Psa 68:18 Boœja su kola bezbrojna, tisuøu tisuøa: Jahve sa Sinaja u
Svetiæte dolazi!
Psa 68:19 Na visinu uzaåe vodeøi suœnje, na dar si ljude primio,
pa i one æto ne œele prebivati kod Boga.
Psa 68:20 Blagoslovljen Jahve dan za danom, nosi nas Bog, naæ Spasitelj.
Psa 68:21 Bog naæ jest Bog koji spasava, Jahve od smrti izbavlja.
Psa 68:22 Zaista, Bog øe satrti glave duæmana svojih, kuætravo tjeme
onog æto hodi u grijesima.
Psa 68:23 Reçe Gospodin: “Iz Baæana øu ih dovesti, dovest øu ih iz
dubine mora,
Psa 68:24 da okupaæ nogu u krvi, da jezici tvojih pasa imadnu dio od
duæmana.”
Psa 68:25 Ulazak ti, Boœe, gledaju, ulazak moga Boga i Kralja u Svetiæte:
Psa 68:26 sprijeda pjevaçi, za njima sviraçi, u sredini djevojke s
bubnjiøima.
Psa 68:27 “U sveçanim zborovima slavite Boga, slavite Jahvu, sinovi
Izraelovi!”
Psa 68:28 Predvodi ih najmlaåi, Benjamin, koji ide pred njima, ondje su
knezovi Judini sa çetama svojim, knezovi Zebulunovi i knezovi
Naftalijevi.
Psa 68:29 Pokaœi, Boœe, silu svoju, silu kojom se, Boœe, boriæ za nas
Psa 68:30 iz Hrama svojega u Jeruzalemu! Neka ti kraljevi darove
donose!
Psa 68:31 Ukroti neman u trsci, stado bikova s teladi naroda! Neka se
prostru pred tobom sa srebrnim œezlima: raspræi narode koji se ratu
vesele!
Psa 68:32 Neka doåu velikani iz Egipta, Etiopija neka pruœi ruke Bogu!
Psa 68:33 Sva kraljevstva svijeta, pjevajte Bogu, slavite Jahvu,
Psa 68:34 koji se vozi po nebu, po nebu iskonskom! Çuj, glasom grmi,
glasom svojim silnim:
Psa 68:35 “Priznajte silu Boœju!” Nad Izraelom veliçanstvo njegovo, u
oblacima sila njegova!
Psa 68:36 Straæan je Bog iz svojega Svetiæta. Bog Izraelov daje moø i
silu narodu svojemu. Blagoslovljen Bog!
PSALAM 69
Psa 69:1 Zborovoåi. Po napjevu “Ljiljani”. Davidov.
Psa 69:2 Spasi me, Boœe: vode mi doåoæe do grla!
Psa 69:3 U duboko blato zapadoh i nemam kamo nogu staviti; u duboku
tonem vodu, pokrivaju me valovi.

473
Psa 69:4 Iznemogoh od vikanja, grlo mi je promuklo, oçi mi klonuæe
Boga mog çekajuøi.
Psa 69:5 Brojniji su od vlasi na glavi mojoj oni koji me mrze nizaæto.
Tvråi su od kostiju mojih oni æto mi se nepravedno protive: zar mogu
vratiti æto nisam oteo?
Psa 69:6 Boœe, ti znadeæ bezumnost moju, moji ti grijesi nisu skriti.
Psa 69:7 Neka se ne postide zbog mene koji se u te uzdaju, Gospode,
Jahve nad Vojskama! Neka se ne posrame zbog mene koji traœe tebe,
Boœe Izraelov!
Psa 69:8 Jer zbog tebe podnesoh pogrdu, i stid mi pokri lice.
Psa 69:9 Tuåinac postadoh braøi i stranac djeci majke svoje.
Psa 69:10 Jer me izjela revnost za Dom tvoj i poruge onih koji se rugaju
tebi padoæe na me.
Psa 69:11 Duæu sam postom muçio, okrenulo mi se u ruglo.
Psa 69:12 Uzeh kostrijet za haljinu, i postah im igraçka.
Psa 69:13 Koji sjede na vratima protiv mene govore, vinopije mi rugalice
poju.
Psa 69:14 No tebi se molim, Jahve, u vrijeme milosti, Boœe; po velikoj
dobroti svojoj ti me usliæi po svojoj vjernoj pomoøi!
Psa 69:15 Izvuci me iz blata da ne potonem, od onih koji me mrze izbavi
me - iz voda dubokih.
Psa 69:16 Neka me ne pokriju valovi, neka me ne proguta dubina, neka
bezdan ne zatvori usta nada mnom!
Psa 69:17 Usliæi me, Jahve, jer je dobrostiva milost tvoja, po velikom
milosråu pogledaj na me!
Psa 69:18 Ne skrivaj lica pred slugom svojim; jer sam u stisci, usliæi me
brzo!
Psa 69:19 Pribliœi se duæi mojoj i spasi je; zbog duæmana mojih oslobodi
me!
Psa 69:20 Ti mi znadeæ porugu, stid i sramotu, pred tvojim su oçima svi
koji me muçe.
Psa 69:21 Ruganje mi slomilo srce i klonuh; çekao sam da se tko saœali
nada mnom, ali ga ne bi; i da me tko utjeæi, ali ga ne naåoh.
Psa 69:22 U jelo mi œuçi umijeæaæe, u mojoj me œeåi octom napojiæe.
Psa 69:23 Neka im stol bude zamka, a œrtvene gozbe stupica!
Psa 69:24 Neka im potamne oçi da ne vide, neka im bokovi zasvagda
oslabe!
Psa 69:25 Izlij na njih ljutinu, œar tvoga gnjeva neka ih zahvati!
Psa 69:26 Njihova kuøa neka opusti, u njihovu æatoru neka nitko ne
stanuje!
Psa 69:27 Jer su progonili koga ti pokara, bol poveøaæe onomu koga ti
rani.
Psa 69:28 Na njihovu krivnju krivnju joæ dodaj, ne opravdali se pred
tobom!
Psa 69:29 Neka budu izbrisani iz knjige œivih, meåu pravednike neka se
ne broje!
Psa 69:30 A ja sam jadnik i bolnik - neka me ætiti tvoja pomoø, o Boœe!
Psa 69:31 Boœje øu ime hvaliti popijevkom, hvalit øu ga zahvalnicom.
Psa 69:32 Bit øe to milije Jahvi no bik œrtveni, milije nego junac s papcima
i rozima.
Psa 69:33 Gledajte, ubogi, i radujte se, neka vam oœivi srce, svima koji
Boga traœite.
Psa 69:34 Jer siromahe Jahve çuje, on ne prezire suœanja svojih.
Psa 69:35 Neka ga hvale nebesa i zemlja, mora i sve æto se u njima
miçe.
Psa 69:36 Jer Bog øe spasiti Sion - on øe sagraditi gradove Judine -
tu øe oni stanovati, imati baætinu.
Psa 69:37 Baætinit øe ga potomci slugu njegovih; prebivat øe u njemu
oni æto ljube ime Boœje.
PSALAM 70
Vapaj za pomoø
Psa 70:1 Zborovoåi. Davidov. Za spomen.
Psa 70:2 O Boœe, spasi me, Jahve, u pomoø mi pohitaj!
Psa 70:3 Neka se postide i smetu svi koji mi o glavi rade! Neka odstupe
i neka se posrame koji se nesreøi mojoj raduju!
Psa 70:4 Neka uzmaknu u sramoti svojoj koji zlurado na me grohoøu!
Psa 70:5 Neka kliçu i neka se vesele u tebi svi koji tebe traœe! Neka
govore svagda: “Velik je Bog!” svi koji spasenje tvoje ljube!
Psa 70:6 A bijedan sam ja i nevoljan, o Boœe, u pomoø mi pohitaj! Ti si
pomoø moja i spasitelj; Jahve, ne kasni!

474
PSALAM 71
Psa 71:1 Tebi si, Jahve, utjeçem, ne daj da se ikada postidim!
Psa 71:2 U pravdi me svojoj spasi i izbavi, prikloni uho k meni i spasi me!
Psa 71:3 Budi mi hrid utoçiæta i çvrsta utvrda spasenja: jer ti si stijena i
utvrda moja.
Psa 71:4 Boœe moj, istrgni me iz ruke zlotvora, iz æake silnika i tlaçitelja:
Psa 71:5 jer ti si, o Gospode, ufanje moje, Jahve, uzdanje od moje
mladosti!
Psa 71:6 Na te se oslanjam od utrobe; ti si mi zaætitnik od majçina krila:
u te se svagda uzdam.
Psa 71:7 Mnogima postadoh çudo, jer ti si mi bio silna pomoø.
Psa 71:8 Usta mi bijahu puna tvoje hvale, slaviæe te svaki dan!
Psa 71:9 Ne zabaci me u starosti: kad mi malakæu sile, ne zapusti me!
Psa 71:10 Jer govore o meni moji duæmani, i koji me vrebaju sloœno se
svjetuju:
Psa 71:11 “Bog ga je napustio; progonite ga i uhvatite jer nema tko da
ga spasi!”
Psa 71:12 O Boœe, ne stoj daleko od mene, Boœe moj, pohitaj mi u
pomoø!
Psa 71:13 Neka se postide i propadnu koji traœe moj œivot; neka se
sramotom i stidom pokriju koji mi œele nesreøu!
Psa 71:14 A ja øu se uvijek uzdati, iz dana u dan hvaleøi te sve viæe.
Psa 71:15 Ustima øu navijeætati pravednost tvoju, povazdan pomoø
tvoju: jer im ne znam broja.
Psa 71:16 Kazivat øu silu Jahvinu, Gospode, slavit øu samo tvoju pravednost.
Psa 71:17 Boœe, ti mi bijaæe uçitelj od mladosti moje, i sve do sada
navijeætam çudesa tvoja.
Psa 71:18 Ni u starosti, kad posijedim, Boœe, ne zapusti me, da kazujem
miæicu tvoju naraætaju novom i svima buduøima silu tvoju,
Psa 71:19 i pravednost tvoju, Boœe, koja seœe do neba, kojom uçini
velika djela.
Boœe, tko je kao ti!
Psa 71:20 Trpljenja mnoga i velika bacio si na me: ali ti øeæ me opet
oœiviti i opet me podiøi iz dubine zemlje.
Psa 71:21 Poveøaj dostojanstvo moje i opet me utjeæi:
Psa 71:22 A ja øu uz harfu slaviti tvoju vjernost, o Boœe, svirat øu ti u
citaru, Sveçe Izraelov!
Psa 71:23 Moje øe usne klicati pjevajuøi tebi i moja duæa koju si spasio.
Psa 71:24 I moj øe jezik svagda slaviti pravdu tvoju, jer su postiåeni i
posramljeni oni æto traœe moju nesreøu.
PSALAM 72
Psa 72:1 Salomonov. Boœe, sud svoj daj kralju i svoju pravdu sinu
kraljevu.
Psa 72:2 Neka puku tvojem sudi pravedno, siromasima po pravici!
Psa 72:3 Neka bregovi narodu urode mirom, a breœuljci pravdom.
Psa 72:4 Sudit øe pravo ubogim puçanima, djeci siromaha donijet øe
spasenje, a tlaçitelja on øe smrviti.
Psa 72:5 I œivjet øe dugo kao sunce i kao mjesec u sva pokoljenja.
Psa 72:6 Siøi øe kao rosa na travu, kao kiæa æto natapa zemlju!
Psa 72:7 U danima njegovim cvjetat øe pravda i mir velik - sve dok bude
mjeseca.
Psa 72:8 I vladat øe od mora do mora i od Rijeke do granica svijeta.
Psa 72:9 Duæmani øe njegovi preda njega kleknuti i protivnici lizati
praæinu.
Psa 72:10 Kraljevi Taræiæa i otoka nosit øe dare, vladari od Arabije i
Sabe danak donositi.
Psa 72:11 Klanjat øe mu se svi vladari, svi øe mu narodi sluœiti.
Psa 72:12 On øe spasiti siromaha koji uzdiæe, nevoljnika koji pomoønika
nema;
Psa 72:13 smilovat øe se ubogu i siromahu i spasit øe œivot nevoljniku:
Psa 72:14 oslobodit øe ih nepravde i nasilja, jer je dragocjena u njegovim
oçima krv njihova.
Psa 72:15 Stoga neka œivi! Neka ga daruju zlatom iz Arabije, neka mole
za njega svagda i neka ga blagoslivljaju!
Psa 72:16 Neka bude izobilja œita u zemlji, po vrhuncima klasje neka
æuæti kao Libanon! I cvjetali stanovnici gradova kao trava na livadi.
Psa 72:17 Bilo ime njegovo blagoslovljeno dovijeka! Dok je sunca, œivjelo
mu ime! Njim se blagoslivljala sva plemena zemlje, svi narodi nazivali
blaœenima!

475
Psa 72:18 Blagoslovljen Jahve, Bog Izraelov, koji jedini tvori çudesa!
Psa 72:19 I blagoslovljeno slavno mu ime dovijeka! Sva se zemlja
napunila slave njegove! Tako neka bude. Amen!
Psa 72:20 Time se zavræavaju molitve Jiæajeva sina Davida.
PSALAM 73
Konaçna pravda
Psa 73:1 Psalam. Asafov Kako je dobar Bog çestitima, Bog onima koji
su çista srca!
Psa 73:2 A meni umalo noge ne posrnuæe, zamalo koraci ne okliznuæe,
Psa 73:3 jer zloçincima zavidjeh motreøi sreøu greænika.
Psa 73:4 Nikakvu patnju ne snose, pretilo je tijelo njihovo.
Psa 73:5 Ne œive u mukama smrtnika, ljudske ih nevolje ne biju.
Psa 73:6 Stoga je oholost ogrlica vratu njihovu, a nasilje haljina koja ih
pokriva.
Psa 73:7 Iz pretila srca izlazi opakost njihova, srca im se prelijevaju
ispraznim tlapnjama.
Psa 73:8 Podsmjehuju se i zlobno govore, nasiljem prijete odozgo.
Psa 73:9 Ustima na nebo nasrøu, a jezik se njihov obara na zemlju.
Psa 73:10 Zato moj narod za njima leti i srçe obilne vode
Psa 73:11 pa veli: “Kako da dozna Bog? Spoznaje li Sveviænji?”
Psa 73:12 Eto, takvi su greænici: uvijek spokojni, bogatstvo zgrøu.
Psa 73:13 Jesam li, dakle, samo ja uzalud çuvao srce çisto i u neduœnosti
prao ruke
Psa 73:14 kad sam primao udarce svaki dan i kaznu jutro za jutrom?
Psa 73:15 Da sam kazao: “Govorit øu kao i oni”, izdao bih rod sinova
tvojih.
Psa 73:16 Promiæljah tada da bih spoznao: ali mi se uçini muçno u oçima
mojim
Psa 73:17 sve dok ne naåoh ulaz u Boœje svetinje pa prozreh kakav im
je svræetak.
Psa 73:18 Zaista, na klizavu stazu ti ih postavljaæ, u propast ih obaraæ.
Psa 73:19 Kako uças propadoæe, nestaæe, uœas ih izjede!
Psa 73:20 Kao æto çovjek prezire san kad se probudi, tako øeæ, Gospode,
prezreti lik im kada ustaneæ.
Psa 73:21 Kad mi duæa bijaæe ojaåena, a bubrezi probodeni,
Psa 73:22 bezumnik bijah bez razbora, kao œivinçe pred tobom.
Psa 73:23 Ali øu odsad uvijek biti s tobom, jer ti prihvati desnicu moju:
Psa 73:24 vodit øeæ me po naumu svojem da me zatim uzmeæ u slavu
svoju.
Psa 73:25 Koga ja imam u nebu osim tebe? Kad sam s tobom, ne veselim
se zemlji.
Psa 73:26 Malaksalo mi tijelo i srce: okrilje srca moga, i baætino moja, o
Boœe, dovijeka!
Psa 73:27 Doista, propast øe oni koji se udaljuju od tebe, istrebljujeæ
svakog tko ti se iznevjeri.
Psa 73:28 A meni je milina biti u Boœjoj blizini, imati skloniæte svoje u
Jahvi.
Pripovijedat øu sva tvoja djela na vratima Køeri sionske.
PSALAM 74
Tuœaljka zbog opustoæenja Hrama
Psa 74:1 Pouçna pjesma. Asafova. Zaæto si, Boœe, posve zabacio, zaæto
kipiæ gnjevom na ovce paæe svoje?
Psa 74:2 Sjeti se zajednice koju si davno stekao, plemena koje namaçe
kao svoju baætinu i brda Siona gdje si Æator svoj udario!
Psa 74:3 Korakni k ruæevinama vjeçnim - sve je u Svetiætu razorio
neprijatelj.
Psa 74:4 Protivnici tvoji vikahu posred skupætine tvoje, znakove svoje
postaviæe kao pobjedne znakove.
Psa 74:5 Bijahu kao oni koji maæu sjekirom po guætari,
Psa 74:6 sjekirom i maljem vrata mu razbijali.
Psa 74:7 Ognju predadoæe Svetiæte tvoje, do zemlje oskvrnuæe
Prebivaliæte tvoga imena.
Psa 74:8 Rekoæe u srcu: “Istrijebimo ih zajedno; spalite sva svetiæta
Boœja na zemlji!”
Psa 74:9 Ne vidimo znakova svojih, proroka viæe nema, i nitko meåu
nama ne zna dokle ...
Psa 74:10 Dokle øe se joæ, o Boœe, duæmanin rugati? Hoøe li protivnik
dovijeka prezirati ime tvoje?
Psa 74:11 Zaæto povlaçiæ ruku, zaæto u krilu skrivaæ desnicu svoju?

476
Psa 74:12 No Bog je moj kralj od davnine, on koji posred zemlje spasava!
Psa 74:13 Ti svojom silom rasijeçe more, smrska glave nakazama u
vodi.
Psa 74:14 Ti si Levijatanu glave zdrobio, dao ga za hranu nemanima
morskim.
Psa 74:15 Ti si dao da provre izvor i bujica, ti si presuæio rijeke
nepresuæne.
Psa 74:16 Tvoj je dan i noø je tvoja, ti uçvrsti mjesec i sunce;
Psa 74:17 ti sazda sve granice zemlji, ti stvori ljeto i zimu.
Psa 74:18 Spomeni se ovoga: duæmanin ti se rugaæe, Jahve, i bezumni
narod pogrdi ime tvoje.
Psa 74:19 Ne predaj jastrebu œivot grlice svoje, i œivot svojih siromaha
ne zaboravi zauvijek!
Psa 74:20 Pogledaj na Savez svoj, jer svi su zakuci zemlje puni tmina
i nasilja.
Psa 74:21 Ne daj da jadnik otiåe postiåen: neka siromah i ubog hvale
ime tvoje!
Psa 74:22 Ustani, Boœe, zauzmi se za svoju parnicu, spomeni se pogrde
koju ti bezumnik svaki dan nanosi.
Psa 74:23 Ne zaboravi vike neprijatelja svojih: buka buntovnika joæ se
diœe k tebi!
PSALAM 75
Psa 75:1 Zborovoåi. Po napjevu “Ne razori!” Psalam. Asafov. Pjesma.
Psa 75:2 Slavimo te, Boœe, slavimo i zazivamo ime tvoje, pripovijedamo
çudesa tvoja.
Psa 75:3 “Kad odredim vrijeme, sudit øu po pravu.
Psa 75:4 Pa neka se strese zemlja sa stanovnicima svojim, ja sam
uçvrstio stupove njezine.”
Psa 75:5 Drznike opominjem: “Ne budite drski!” bezboœnike: “Ne budite
tako rogati!”
Psa 75:6 Ne diœite roga svog protiv Neba, nemojte govoriti drsko na
Boga!
Psa 75:7 Jer niti sa istoka niti sa zapada, niti iz pustinje niti sa bregova ...
Psa 75:8 Bog je koji sudi: ovoga snizuje, onog uzvisuje!
Psa 75:9 Jer je u Jahvinoj ruci pehar pun vina pjenuæava, zaçinjena
mirisnim travama; iz njega on napaja, do taloga øe ga iskapiti i ispiti svi
zlotvori svijeta.
Psa 75:10 A ja øu klicati dovijeka, pjevat øu Bogu Jakovljevu.
Psa 75:11 Rogove øu polomiti bezboœniku, a pravednik øe podiøi glavu.
PSALAM 76
Psa 76:1 Zborovoåi. Uza œiçana glazbala. Psalam. Asafov. Pjesma.
Psa 76:2 Na glasu je Bog u Judeji, u Izraelu veliko je ime njegovo!
Psa 76:3 U Æalemu je Æator njegov, na Sionu boraviæte.
Psa 76:4 Tu polomi strijele lukovima, ætitove, maçeve, sve oruœje.
Psa 76:5 Blistav si od svjetla, veliçanstveniji od bregova drevnih.
Psa 76:6 Opljaçkani su oni koji bijahu jaki srcem, i san svoj snivaju -
klonuæe ruke svim hrabrima.
Psa 76:7 Od prijetnje tvoje, Boœe Jakovljev, skameniæe se kola i konji.
Psa 76:8 Straæan si ti, i tko da opstane kraj œestine gnjeva tvojega.
Psa 76:9 S neba reçe presudu - od straha zemlja zadrhta i zanijemje
Psa 76:10 kad se diœe Bog da sudi, da spasi uboge na zemlji.
Psa 76:11 Jer øe te i bijes Edoma slaviti, i preœivjeli iz Hamata ætovat øe
te.
Psa 76:12 Zavjetujte i izvræite zavjete Jahvi, Bogu svojemu, svi oko
njega neka donose darove Straænome
Psa 76:13 koji obuzdava oholost knezova, koji je straæan kraljevima
zemlje.
PSALAM 77
Psa 77:1 Zborovoåi. Po Jedutunu. Asafov. Psalam.
Psa 77:2 Glasom svojim Bogu vapijem, glas mi se Bogu diœe i on me
çuje.
Psa 77:3 U dan nevolje traœim Gospodina, noøu mi se ruka neumorno
pruœa k njemu, ne moœe se utjeæiti duæa moja.
Psa 77:4 Spominjem se Boga i uzdiæem; kad razmiæljam, daha mi
nestane.
Psa 77:5 Vjeåe moje drœiæ, potresen sam, ne mogu govoriti.
Psa 77:6 Mislim na drevne dane i sjeøam se davnih godina;
Psa 77:7 razmiæljam noøu u srcu, mislim, i duh moj ispituje:

477
Psa 77:8 “Hoøe li Gospodin odbaciti zauvijek i hoøe li ikad joæ biti milostiv?
Psa 77:9 Je li njegova dobrota minula zauvijek, njegovo obeøanje
propalo za sva pokoljenja?
Psa 77:10 Zar Bog je zaboravio da se smiluje, ili je gnjevan zatvorio
smilovanje svoje?”
Psa 77:11 I govorim: “Ovo je bol moja: promijenila se desnica Viænjega.”
Psa 77:12 Spominjem se djela Jahvinih, sjeøam se tvojih pradavnih
çudesa.
Psa 77:13 Promatram sva djela tvoja, razmatram ono æto si uçinio.
Psa 77:14 Svet je tvoj put, o Boœe: koji je bog tako velik kao Bog naæ?
Psa 77:15 Ti si Bog koji çudesa stvaraæ, na pucima si pokazao silu svoju.
Psa 77:16 Miæicom si izbavio narod svoj, sinove Jakovljeve i Josipove.
Psa 77:17 Vode te ugledaæe, Boœe, ugledaæe te vode i ustuknuæe, bezdani
se uzburkaæe.
Psa 77:18 Oblaci prosuæe vode, oblaci zatutnjiæe gromom i tvoje strijele
poletjeæe.
Psa 77:19 Grmljavina tvoja u vihoru zaori, munje rasvijetliæe krug
zemaljski, zemlja se zatrese i zadrhta.
Psa 77:20 Kroz more put se otvori tebi i tvoja staza kroz vode goleme,
a tragova tvojih nitko ne vidje.
Psa 77:21 Ti si svoj narod vodio kao stado rukama Mojsija i Arona.
PSALAM 78
Psa 78:1 Pouçna pjesma. Asafova. Posluæaj, narode moj, moju nauku,
prikloni uho rijeçima usta mojih!
Psa 78:2 Otvorit øu svoja usta na pouku, iznijet øu tajne iz vremena
davnih.
Psa 78:3 Ono æto çusmo i saznasmo, æto nam kazivahu oci,
Psa 78:4 neøemo kriti djeci njihovoj, predat øemo buduøem koljenu:
slavu Jahvinu i silu njegovu i djela çudesna æto ih uçini.
Psa 78:5 Svjedoçanstvo podiœe on u Jakovu, Zakon postavi u Izraelu,
da ono æto naredi ocima naæim oni djeci svojoj objave,
Psa 78:6 da sazna buduøi naraætaj, i sinovi koji øe se roditi da djeci
svojoj kazuju
Psa 78:7 da u Boga ufanje svoje stave i ne zaborave djela Boœjih, veø da
vræe zapovijedi njegove,
Psa 78:8 kako ne bi bili, kao oci njihovi, naraætaj buntovan, prkosan -
naraætaj srcem nestalan i duhom Bogu nevjeran.
Psa 78:9 Sinovi Efrajimovi, ratnici s lukom, u dan bitke okrenuæe leåa.
Psa 78:10 Saveza s Bogom ne odrœaæe i ne htjedoæe hoditi po Zakonu
njegovu.
Psa 78:11 Zaboraviæe na djela njegova, na çudesa koja im pokaza.
Psa 78:12 Pred njihovim ocima çinio je znakove u Egiptu, u Soanskom
polju.
Psa 78:13 On more razdijeli i njih prevede, vode kao nasip uzdiœe.
Psa 78:14 Danju ih vodio oblakom, a svu noø ognjem blistavim.
Psa 78:15 U pustinji hrid prolomi i napoji ih obilno kao iz bezdana.
Psa 78:16 Iz stijene izbi potoke te izvede vode kao velike rijeke.
Psa 78:17 A oni jednako grijeæiæe, prkosiæe Viænjem u pustinji.
Psa 78:18 Boga su kuæali u srcima svojim iætuøi jela svojoj pohlepnosti.
Psa 78:19 Prigovarali su Bogu i pitali: “Moœe li Gospod stol u pustinji
prostrti?
Psa 78:20 Eno, udari u hrid, i voda poteçe i provreæe potoci: a moœe li
dati i kruha, i mesa pruœiti svome narodu?”
Psa 78:21 Kad to zaçu Jahve, gnjevom usplamtje: oganj se raspali protiv
Jakova, srdœba se razjari protiv Izraela,
Psa 78:22 jer ne vjerovaæe Bogu niti se u njegovu pomoø uzdaæe.
Psa 78:23 Pa ozgo naredi oblaku i otvori brane nebeske,
Psa 78:24 kao kiæu prosu na njih manu da jedu i nahrani ih kruhom
nebeskim.
Psa 78:25 Çovjek blagovaæe kruh Jakih; on im dade hrane do sitosti.
Psa 78:26 Probudi na nebu vjetar istoçni i svojom silom juœnjak dovede.
Psa 78:27 Prosu na njih mesa kao praæine i ptice krilatice kao pijeska
morskoga.
Psa 78:28 Padoæe usred njihova tabora i oko æatora njihovih.
Psa 78:29 Jeli su i nasitili se, œelju njihovu on im ispuni.
Psa 78:30 Joæ nisu svoju utaœili pohlepu i jelo im joæ bjeæe u ustima,
Psa 78:31 kad se srdœba Boœja na njih raspali: pokosi smrøu prvake
njihove i mladiøe pobi Izraelove.
Psa 78:32 Uza sve to grijeæiæe dalje i ne vjerovaæe u çudesna djela
njegova.

478
Psa 78:33 I skonça im dane jednim dahom i njihova ljeta naglim
svræetkom.
Psa 78:34 Kad ih ubijaæe, traœiæe ga i opet pitahu za Boga;
Psa 78:35 spominjahu se da je Bog hridina njihova i Sveviænji njihov
otkupitelj.
Psa 78:36 Ali ga opet ustima svojim varahu i jezikom svojim lagahu
njemu.
Psa 78:37 Njihovo srce s njime ne bijaæe, niti bijahu vjerni Savezu
njegovu.
Psa 78:38 A on im milosrdno grijeh opraætao i nije ih posmicao; çesto je
gnjev svoj susprezao da ne plane svom jaroæøu.
Psa 78:39 Spominjao se da su put i dah koji odlazi i ne vraøa se viæe.
Psa 78:40 Koliko mu prkosiæe u pustinji i œalostiæe ga u samotnom kraju!
Psa 78:41 Sve nanovo iskuæavahu Boga i vrijeåahu Sveca Izraelova
Psa 78:42 ne spominjuøi se ruke njegove ni dana kad ih od duæmana
izbavi,
Psa 78:43 ni znakova njegovih u Egiptu, ni çudesnih djela u polju Soanskom.
Psa 78:44 U krv im pretvori rijeke i potoke, da ne piju.
Psa 78:45 Posla na njih obade da ih œderu i œabe da ih more.
Psa 78:46 I predade skakavcu œetvu njihovu, i plod muke njihove
œderaçu.
Psa 78:47 Vinograde im tuçom udari, a mrazom smokvike njihove.
Psa 78:48 I predade gradu njihova goveda i munjama stada njihova.
Psa 78:49 Obori na njih svu œestinu gnjeva svog, jarost, bijes i nevolju:
posla na njih anåele nesreøe.
Psa 78:50 I put gnjevu svojem otvori: ne poætedje im œivot od smrti,
œivotinje im izruçi poæasti.
Psa 78:51 Pobi u Egiptu sve prvoroåeno, prvence u æatorju Hamovu.
Psa 78:52 I povede narod svoj kao ovce i voåaæe ih kao stado kroz
pustinju.
Psa 78:53 Pouzdano ih je vodio te se nisu bojali, a more je prekrilo
duæmane njihove.
Psa 78:54 U Svetu zemlju svoju on ih odvede, na bregove æto mu ih
osvoji desnica.
Psa 78:55 Pred njima istjera pogane, konopom im podijeli baætinu, pod
æatorjem njihovim naseli plemena izraelska.
Psa 78:56 A oni iskuæavali i gnjevili Boga Viænjega i nisu drœali zapovijedi
njegovih.
Psa 78:57 Otpadoæe, iznevjeriæe se kao oci njihovi, kao luk nepouzdan
oni zatajiæe.
Psa 78:58 Na gnjev ga nagnaæe svojim uzviæicama, na ljubomor
navedoæe kumirima svojim.
Psa 78:59 Bog vidje i gnjevom planu, odbaci posve Izraela.
Psa 78:60 I napusti boraviæte svoje u Æilu, Æator u kojem prebivaæe s
ljudima.
Psa 78:61 Preda u ropstvo snagu svoju i svoju diku u ruke duæmanske.
Psa 78:62 Narod svoj prepusti maçu, raspali se na svoju baætinu.
Psa 78:63 Mladiøe njihove oganj proguta, ne udaæe se djevice njihove.
Psa 78:64 Sveøenici njihovi padoæe od maça, ne zaplakaæe “udove
njihove.
Psa 78:65 Tad se kao oda sna trgnu Gospodin, kao ratnik vinom svladan.
Psa 78:66 Udari otraga duæmane svoje, sramotu im vjeçitu zadade.
Psa 78:67 On odbaci æator Josipov i Efrajimovo pleme ne odabra,
Psa 78:68 veø odabra pleme Judino i goru Sion koja mu omilje.
Psa 78:69 Sagradi Svetiæte kao nebo visoko, kao zemlju utemelji ga
dovijeka.
Psa 78:70 Izabra Davida, slugu svojega, uze ga od torova ovçjih;
Psa 78:71 odvede ga od ovaca dojilica da pase Jakova, narod njegov,
Izraela, baætinu njegovu.
Psa 78:72 I pasao ih je srcem çestitim i briœljivim rukama vodio.
PSALAM 79
Psa 79:1 Psalam. Asafov. Boœe, pogani, evo, provaliæe u baætinu tvoju,
tvoj sveti Hram oskvrnuæe, pretvoriæe Jeruzalem u ruæevine.
Psa 79:2 Trupla tvojih slugu dadoæe za hranu pticama nebeskim, meso
tvojih poboœnika zvijerima zemaljskim.
Psa 79:3 Krv im kao vodu prolijevahu oko Jeruzalema i ne bijaæe nikoga
da ih pokopa.
Psa 79:4 Postadosmo sramota susjedima svojim, podsmijeh i ruglo
svima oko nas.

479
Psa 79:5 Dokle joæ, Jahve? Zar øeæ se svagda srditi? Zar øe ljubomora
tvoja poput ognja gorjeti?
Psa 79:6 Izlij gnjev na pogane koji te ne priznaju i na kraljevstva æto ne
zazivlju ime tvoje!
Psa 79:7 Jer izjedoæe Jakova i opustoæiæe boraviæte njegovo.
Psa 79:8 Ne spominji se, protiv nas, grijeha otaca; neka nas pretekne
smilovanje tvoje jer smo jadni i nevoljni.
Psa 79:9 Pomozi nam, Boœe, pomoøi naæa, zbog slave imena svojega,
oslobodi nas i otpusti nam grijehe zbog imena svoga!
Psa 79:10 Zaæto da pogani govore: “Ta gdje je njihov Bog?” Neka se na
poganima pokaœe, pred oçima naæim, kako osveøujeæ prolivenu krv
slugu svojih!
Psa 79:11 Neka do tebe dopru uzdasi suœanja, snagom svoje miæice
poætedi predane smrti!
Psa 79:12 A naæim susjedima vrati sedmerostruko u krilo pogrdu koju
nanijeæe tebi, o Jahve!
Psa 79:13 A mi, tvoj puk i ovce paæe tvoje, slavit øemo te dovijeka, kazivat
øemo od koljena do koljena hvalu tvoju!
PSALAM 80
Psa 80:1 Zborovoåi. Po napjevu “Ljiljan svjedoçanstva”. Asafov. Psalam.
Psa 80:2 Pastiru Izraelov, poçuj, ti æto vodiæ Josipa kao stado ovaca! Ti
æto sjediæ nad kerubima, zablistaj
Psa 80:3 pred Efrajimom, Benjaminom, Manaæeom: probudi silu svoju,
priteci nam u pomoø!
Psa 80:4 Boœe, obnovi nas, razvedri lice svoje i spasi nas!
Psa 80:5 Jahve, Boœe nad Vojskama, dokle øeæ plamtjeti, premda se
moli narod tvoj?
Psa 80:6 Dokle øeæ nas hraniti kruhom suza i obilno pojiti suzama?
Psa 80:7 Dokle øe se oko nas svaåati susjedi i rugati nam se naæi
duæmani?
Psa 80:8 Boœe nad Vojskama, obnovi nas, razvedri lice svoje i spasi
nas!
Psa 80:9 Ti prenese çokot iz Egipta, pogane istjera, a njega zasadi.
Psa 80:10 Ti mu tlo pripravi, i on pusti korijenje i napuni zemlju.
Psa 80:11 Sjena mu prekri bregove, lozje mu kao Boœji cedrovi.
Psa 80:12 Mladice svoje ispruœi do mora i svoje ogranke do Rijeke.
Psa 80:13 Zaæto si mu sruæio ogradu da ga beru svi æto putem prolaze,
Psa 80:14 da ga pustoæi vepar iz æume, da ga pasu poljske zvijeri?
Psa 80:15 Vrati se, Boœe nad Vojskama, pogledaj s neba i vidi, obiåi
ovaj vinograd:
Psa 80:16 zakrili æto zasadi desnica tvoja, sina koga za se odgoji!
Psa 80:17 Oni koji ga spaliæe i posjekoæe neka izginu od prijetnje lica
tvojega!
Psa 80:18 Tvoja ruka neka bude nad çovjekom desnice tvoje, nad sinom
çovjeçjim koga za se odgoji!
Psa 80:19 Neøemo se viæe odmetnuti od tebe; poœivi nas, a mi øemo
zazivati ime tvoje.
Psa 80:20 Jahve, Boœe nad Vojskama, obnovi nas, razvedri lice svoje
i spasi nas!
PSALAM 81
Psa 81:1 Zborovoåi. Po napjevu “Tijesci”. Asafov.
Psa 81:2 Kliknite Bogu, naæoj jakosti, kliçite Bogu Jakovljevu!
Psa 81:3 Neka zazvuçe œice, neka se çuje bubanj, svirajte u milozvuçnu
harfu s citarom!
Psa 81:4 Zatrubite u rog za mlaåaka, za uætapa, na svetkovinu naæu!
Psa 81:5 Jer to je propis Izraelu, zapovijed Boga Jakovljeva.
Psa 81:6 Takav je zakon dao Josipu kad je izlazio iz zemlje Egipta.
Psa 81:7 Æapat tajnovit çuh: “Oslobodih od tereta rame njegovo,
ruke su mu slobodne od koæare.
Psa 81:8 U tjeskobi si zavapio i ja te izbavih; iz gromovna oblaka odgovorih
tebi, iskuæah te kod voda meripskih.
Psa 81:9 Sluæaj, puçe moj, i ja øu te opomenuti: o, da me posluæaæ,
Izraele!
Psa 81:10 Neka ne bude u tebe drugog boga i ne klanjaj se bogu tuåem!
Psa 81:11 Ja sam Jahve, Bog tvoj koji te izvedoh iz Egipta: otvori svoja
usta da ih napunim!”
Psa 81:12 “Ali moj narod ne sluæaæe glasa moga, Izrael me ne posluæa.
Psa 81:13 Zato ga pustih okorjelom srcu njegovu: neka hodi kako mu se
hoøe!

480
Psa 81:14 O, kad bi me narod moj sluæao, kad bi Izrael putovima mojim
hodio,
Psa 81:15 brzo bih pokorio duæmane njegove, ruku bih svoju okrenuo
na protivnike njegove.
Psa 81:16 Oni æto ga sada mrze dodvarali bi mu se i njihov bi udes bio
zapeçaøen zauvijek.
Psa 81:17 A svoj narod hranio bih pæenicom najboljom i sitio ga medom
iz peøine.
PSALAM 82
Psa 82:1 Psalam. Asafov. Bog ustaje u skupætini “bogova”, usred
“bogova” sud odrœava.
Psa 82:2 “Dokle øete suditi krivo, iøi na ruku bezboœnima?
Psa 82:3 Ætitite slaba i sirotu, vratite pravicu jadniku i siromahu!
Psa 82:4 Izbavite potlaçenog i ubogog: istrgnite ga iz ruku bezboœnih!”
Psa 82:5 Ne shvaøaju niti razumiju, po mraku hodaju: poljuljani su svi
temelji zemlje.
Psa 82:6 Rekoh doduæe: “Vi ste bogovi i svi ste sinovi Viænjega!
Psa 82:7 Ali øete kao svi ljudi umrijeti, past øete kao svatko od velikih!”
Psa 82:8 Ustani, Boœe, i sudi zemlju, jer si s pravom gospodar svih
naroda.
PSALAM 83
Psa 83:1 Pjesma. Psalam. Asafov.
Psa 83:2 Ne æuti, Jahve, ne budi nijem i nemoj mirovati, Boœe!
Psa 83:3 Jer evo: duæmani tvoji buçe, i mrzitelji tvoji glave podiœu.
Psa 83:4 Protiv naroda se tvoga rote i svjetuju se protiv ætiøenika tvojih.
Psa 83:5 Govore: “Doåite, zatrimo ih da ne budu narod, neka se ime
Izrael viæe ne spominje!”
Psa 83:6 Zaista, jednoduæno se svjetuju i protiv tebe savez sklopiæe:
Psa 83:7 æatori edomski i Jiæmaelci, Moapci i Hagrijci,
Psa 83:8 Gebal i Amon i Amalek, Filisteja sa stanovnicima Tira.
Psa 83:9 I Asirci se s njima udruœiæe, pruœiæe ruke potomcima Lotovim.
Psa 83:10 Uçini njima kao Midjancima, kao Siseri i Jabinu na potoku
Kiæonu:
Psa 83:11 koji padoæe blizu En-Dora i postaæe gnojivo njivi.
Psa 83:12 Kao Oreb i Zeb neka budu knezovi njihovi, kao Zebah i Salmuna
neka budu sve voåe njihove
Psa 83:13 koji jednoduæno vikahu: “Osvojimo krajeve Boœje!”
Psa 83:14 Daj, o Boœe, da budu kao kovitlac, kao pljeva koju nosi vjetar.
Psa 83:15 Kao æto oganj proœdire æumu, kao æto plamen saœiœe bregove,
Psa 83:16 tako ih goni olujom svojom, prestravi ih svojom œestinom!
Psa 83:17 Pokrij im lice sramotom, da traœe tvoje ime, Jahve!
Psa 83:18 Neka se stide i plaæe navijek, neka se posrame i neka izginu!
Psa 83:19 Neka znaju: ti si komu je ime Jahve, jedini Viænji nada svom
zemljom.
PSALAM 84
Hodoçasniçka pjesma
Psa 84:1 Zborovoåi. Po napjevu “Tijesci”. Sinova Korahovih.
Psa 84:2 Kako su mili stanovi tvoji, Jahve nad Vojskama!
Psa 84:3 Duæa mi gine i çezne za dvorima Jahvinim. Srce moje i moje
tijelo kliçu Bogu œivomu.
Psa 84:4 I vrabac sebi log nalazi, i lastavica gnjezdaæce gdje øe poloœiti
mlade svoje:
Psa 84:5 a ja œrtvenike tvoje, Jahve nad Vojskama, Kralju moj i Boœe
moj! Blaœeni koji prebivaju u Domu tvome slaveøi te bez prestanka!
Psa 84:6 Blaœen komu je pomoø u tebi dok se sprema na svete putove!
Psa 84:7 Prolaze li suhom dolinom, u izvor je vode promeøu i prva je
kiæa u blagoslov odijeva.
Psa 84:8 Snaga im raste od çasa do çasa: dok ne ugledaju Boga na
Sionu.
Psa 84:9 Jahve, Boœe nad Vojskama, çuj molitvu moju, posluæaj, Boœe
Jakovljev!
Psa 84:10 Pogledaj, ætite naæ, Boœe, pogledaj lice pomazanika svoga!
Psa 84:11 Zaista, jedan je dan u dvorima tvojim bolji od tisuøu drugih.
Volim biti na pragu Doma Boga svoga nego boraviti u æatorima greænika.
Psa 84:12 Jahve, Bog, sunce je i ætit: on daje milost i slavu. Ne uskraøuje
Jahve dobara onima koji idu u neduœnosti.
Psa 84:13 Jahve nad Vojskama, blago onom tko se u te uzda.

481
PSALAM 85
Psa 85:1 Zborovoåi. Sinova Korahovih. Psalam.
Psa 85:2 Zavolje opet, Jahve, zemlju svoju, na dobro okrenu udes
Jakovljev.
Psa 85:3 Otpusti krivnju narodu svome, pokri sve grijehe njegove.
Psa 85:4 Suspregnu svu ljutinu svoju, odusta od œestine gnjeva svoga.
Psa 85:5 Obnovi nas, Boœe, Spasitelju naæ, i odbaci zlovolju prema
nama!
Psa 85:6 Zar øeæ se dovijeka gnjeviti na nas, prenositi srdœbu svoju od
koljena na koljeno?
Psa 85:7 Zar nas neøeæ opet oœiviti da se narod tvoj raduje u tebi?
Psa 85:8 Pokaœi nam, Jahve, milosråe svoje i daj nam svoje spasenje.
Psa 85:9 Da posluæam æto mi to Jahve govori: Jahve obeøava mir narodu
svomu, vjernima svojim, onima koji mu se svim srcem vrate.
Psa 85:10 Zaista, blizu je njegovo spasenje onima koji ga se boje, i
slava øe njegova œivjeti u zemlji naæoj.
Psa 85:11 Ljubav øe se i Vjernost sastati, Pravda i Mir zagrliti.
Psa 85:12 Vjernost øe nicati iz zemlje, Pravda øe gledati s nebesa.
Psa 85:13 Jahve øe dati blagoslov i sreøu, i zemlja naæa urod svoj.
Psa 85:14 Pravda øe stupati pred njim, a Mir tragom stopa njegovih.
PSALAM 86
Psa 86:1 Molitva. Davidova. Prigni uho svoje, Jahve, i usliæi me jer sam
bijedan i ubog.
Psa 86:2 Çuvaj duæu moju jer sam posveøen tebi; spasi slugu svoga koji
se uzda u te! Ti si moj Bog;
Psa 86:3 o Gospode, smiluj mi se jer povazdan vapijem k tebi.
Psa 86:4 Razveseli duæu sluge svoga jer k tebi, Jahve, duæu uzdiœem.
Psa 86:5 Jer ti si, Gospode, dobar i rado opraætaæ, pun si ljubavi prema
svima koji te zazivaju.
Psa 86:6 Sluæaj, Jahve, molitvu moju i pazi na glas vapaja mog.
Psa 86:7 U dan tjeskobe vapijem k tebi jer øeæ me usliæati.
Psa 86:8 Nema ti ravna meåu bozima, Gospode, nema djela kakvo je
tvoje.
Psa 86:9 Svi narodi æto ih stvori doøi øe i klanjati se tebi, o Jahve, i slavit
øe ime tvoje.
Psa 86:10 Jer ti si velik i çiniæ çudesa: ti si jedini Bog.
Psa 86:11 Uçi me, Jahve, svojemu putu da hodim vjeran tebi, usmjeri
srce moje da se boji imena tvojega!
Psa 86:12 Hvalit øu te, Gospode, Boœe moj, svim srcem svojim, slavit øu
ime tvoje dovijeka,
Psa 86:13 jer tvoje ljubavi prema meni ima izobilja, istrgao si moju duæu
iz dubine Podzemlja.
Psa 86:14 O Boœe, oholice se digoæe na me, mnoætvo silnika œivot mi
vreba i nemaju tebe pred oçima.
Psa 86:15 No ti si, Gospode Boœe, milosrdan i blag, spor na srdœbu -
sama ljubav i vjernost.
Psa 86:16 Pogledaj na me i smiluj se meni; daj svome sluzi snage svoje
i spasi sina sluækinje svoje!
Psa 86:17 Daj mi milostivo znak naklonosti svoje, da vide moji mrzitelji
i da se postide, jer si mi ti, o Jahve, pomogao, ti me utjeæio.
PSALAM 87
Psa 87:1 Sinova Korahovih. Psalam. Pjesma. Zdanje svoje na svetim
gorama
Psa 87:2 ljubi Jahve; draœa su mu vrata sionska nego svi æatori Jakovljevi.
Psa 87:3 Divote se govore o tebi, grade Boœji!
Psa 87:4 “Rahab i Babilon brojit øu k onima æto me ætuju; Filisteja i Tir i
narod etiopski - i oni su roåeni ondje.”
Psa 87:5 O Sionu se govori: “Ovaj i onaj u njemu je roåen! Sveviænji ga
utemelji!”
Psa 87:6 Gospodin øe zapisati u knjigu naroda: “Ovi su roåeni ondje.”
Psa 87:7 I pjevat øe igrajuøi kolo: “Svi su izvori moji u tebi!”
PSALAM 88
Psa 88:1 Pjesma. Psalam. Sinova Korahovih. Zborovoåi. Po napjevu
“Bolest”. Za pjevanje. Pouçna pjesma. Ezrahijca Hemana.
Psa 88:2 Jahve, Boœe moj, vapijem danju, a noøu nariçem pred tobom.
Psa 88:3 Neka dopre do tebe molitva moja, prigni uho k vapaju mome.
Psa 88:4 Jer mi je duæa zasiøena patnjama, moj se œivot bliœi Podzemlju.

482
Psa 88:5 Broje me k onima æto u grob silaze, postadoh sliçan nemoøniku.
Psa 88:6 Meåu mrtvima moj je leœaj, poput ubijenih æto leœe u grobu
kojih se viæe ne spominjeæ, od kojih si ustegao ruku.
Psa 88:7 Smjestio si me u jamu duboku, u tmine, u bezdan.
Psa 88:8 Teæko me pritiæøe ljutnja tvoja i svim me valovima svojim
prekrivaæ.
Psa 88:9 Udaljio si od mene znance moje, “uçini da im gnusan budem:
zatvoren sam, ne mogu izaøi.
Psa 88:10 Od nevolje oçi mi gasnu: vapijem tebi, Jahve, iz dana u dan,
za tobom ruke pruœam.
Psa 88:11 Zar na mrtvima çiniæ çudesa? Zar øe sjene ustati i hvaliti
tebe?
Psa 88:12 Zar se u grobu pripovijeda o tvojoj dobroti? O vjernosti tvojoj
u Propasti?
Psa 88:13 Zar se u tmini objavljuju çudesa tvoja i tvoja pravda u zaboravu?
Psa 88:14 Ipak ja vapijem tebi, Jahve, prije jutra molitvom te pretjeçem.
Psa 88:15 Zaæto, Jahve, odbacujeæ duæu moju? Zaæto skrivaæ lice od
mene?
Psa 88:16 Bijedan sam i umirem veø od djeçinstva, klonuh noseøi tvoje
strahote.
Psa 88:17 Preko mene prijeåoæe vihori tvojega gnjeva, strahote me
tvoje shrvaæe,
Psa 88:18 okruœuju me kao voda sveudilj, optjeçu me svi zajedno.
Psa 88:19 Udaljio si od mene prijatelja i druga: mrak mi je znanac jedini.
PSALAM 89
Psa 89:1 Pouçna pjesma. Ezrahijca Etana.
Psa 89:2 O ljubavi Jahvinoj pjevat øu dovijeka, kroza sva koljena vjernost
øu tvoju navijeætati.
Psa 89:3 Ti reçe: “Zavijeke je sazdana ljubav moja!” U nebu utemelji
vjernost svoju:
Psa 89:4 “Savez sklopih s izabranikom svojim, zakleh se Davidu, sluzi
svome:
Psa 89:5 tvoje potomstvo odrœat øu dovijeka, za sva koljena sazdat øu
prijestolje tvoje.”
Psa 89:6 Nebesa veliçaju çudesa tvoja, Jahve, i tvoju vjernost u zboru
svetih.
Psa 89:7 Ta tko je u oblacima ravan Jahvi, tko li je Jahvi sliçan meåu
sinovima Boœjim?
Psa 89:8 Bog je strahovit u zboru svetih, velik i straæan svima oko sebe.
Psa 89:9 Jahve, Boœe nad Vojskama, tko je kao ti? Silan si, Jahve, i
vjernost te okruœuje.
Psa 89:10 Ti zapovijedaæ buçnome moru, obuzdavaæ silu valova
njegovih;
Psa 89:11 ti sasjeçe Rahaba i zgazi, snaœnom miæicom rasu duæmane
svoje.
Psa 89:12 Tvoja su nebesa i tvoja je zemlja, zemljin krug ti si sazdao i
sve æto je na njemu;
Psa 89:13 sjever i jug ti si stvorio, Tabor i Hermon kliçu imenu tvojemu.
Psa 89:14 Tvoja je miæica snaœna, ruka çvrsta, desnica dignuta.
Psa 89:15 Pravda i Pravednost temelj su prijestolja tvoga, Ljubav i Istina
koraçaju pred tobom.
Psa 89:16 Blago narodu viçnu svetom klicanju, on hodi u sjaju lica
tvojega, Jahve,
Psa 89:17 u tvom se imenu raduje svagda i tvojom se pravdom ponosi.
Psa 89:18 Jer ti si ures moøi njegove, po tvojoj milosti raste snaga naæa.
Psa 89:19 Jer Jahve je ætit naæ, Svetac Izraelov kralj je naæ.
Psa 89:20 Nekoø si u viåenju govorio poboœnima svojim: “Junaku stavih
krunu na glavu, izabranika iz naroda izdigoh;
Psa 89:21 naåoh Davida, slugu svoga, svetim ga svojim uljem pomazah,
Psa 89:22 da ruka moja svagda ostane s njime i moja miæica da ga
krijepi.
Psa 89:23 Neøe ga nadmudriti duæmanin, niti oboriti sin bezakonja.
Psa 89:24 Razbit øu pred njim protivnike njegove, pogubit øu mrzitelje
njegove.
Psa 89:25 Vjernost moja i dobrota bit øe s njime i u mome imenu rast øe
mu snaga.
Psa 89:26 Pruœit øu njegovu ruku nad more, do Rijeke desnicu njegovu.
Psa 89:27 On øe me zvati: ‘Oçe moj! Boœe moj i hridi spasa mojega.’

483
Psa 89:28 A ja øu ga prvoroåencem uçiniti, najviæim meåu kraljevima
svijeta.
Psa 89:29 Njemu øu saçuvati dovijeka naklonost svoju i Savez svoj
vjeran.
Psa 89:30 Njegovo øu potomstvo uçiniti vjeçnim i prijestolje mu kao dan
nebeski.
Psa 89:31 Ako li mu sinovi Zakon moj ostave i ne budu hodili po
naredbama mojim,
Psa 89:32 ako li prestupe odredbe moje i ne budu çuvali zapovijedi
mojih;
Psa 89:33 æibom øu kazniti nedjelo njihovo, udarcima ljutim krivicu
njihovu,
Psa 89:34 ali mu naklonosti svoje oduzeti neøu niti øu prekræiti vjernosti
svoje.
Psa 89:35 Neøu povrijediti Saveza svojega i neøu poreøi obeøanja svoga.
Psa 89:36 Jednom se zakleh svetoæøu svojom: Davida prevariti neøu:
Psa 89:37 potomstvo øe njegovo ostati dovijeka, prijestolje njegovo
preda mnom kao sunce,
Psa 89:38 ostat øe dovijeka kao mjesec, vjerni svjedok na nebu.”
Psa 89:39 A sada ti ga odbi i odbaci, silno se razgnjevi na pomazanika
svoga.
Psa 89:40 Prezre Savez sa slugom svojim i krunu njegovu do zemlje
ponizi.
Psa 89:41 Razvali sve zidine njegove, njegove utvrde u ruæevine baci.
Psa 89:42 Pljaçkaju ga svi æto naiåu, na ruglo je susjedima svojim.
Psa 89:43 Podiœe desnicu duæmana njegovih i obradova protivnike
njegove.
Psa 89:44 Otupi oætricu maça njegova, u boju mu ne pomoœe.
Psa 89:45 Njegovu sjaju kraj uçini, njegovo prijestolje na zemlju obori.
Psa 89:46 Skratio si dane mladosti njegove, sramotom ga pokrio.
Psa 89:47 Ta dokle øeæ, Jahve? Zar øeæ se uvijek skrivati? Hoøe li gnjev
tvoj kao oganj gorjeti?
Psa 89:48 Sjeti se kako je kratak œivot moj, kako si ljude prolazne stvorio!
Psa 89:49 Tko œiv smrti vidjeti neøe? Tko øe od ruke Podzemlja duæu
saçuvati?
Psa 89:50 Gdje li je, Jahve, tvoja dobrota iskonska kojom se Davidu
zakle na vjernost svoju?
Psa 89:51 Sjeti se, Jahve, sramote slugu svojih: u srcu nosim svu mrœnju
pogana
Psa 89:52 s kojom nasrøu duæmani tvoji, Jahve, s kojom nasrøu na
korake pomazanika tvoga.
Psa 89:53 Blagoslovljen Jahve dovijeka! Tako neka bude. Amen!
PSALAM 90
Krhkost çovjekova
Psa 90:1 Molitva. Mojsija, sluge Boœjega. Jahve, ti nam bijaæe okrilje od
koljena do koljena.
Psa 90:2 Prije nego se rodiæe bregovi, prije nego postade kopno i krug
zemaljski, od vijeka do vijeka, Boœe, ti jesi!
Psa 90:3 Smrtnike u prah vraøaæ i veliæ: “Vratite se, sinovi ljudski!”
Psa 90:4 Jer je tisuøu godina u oçima tvojim kao juçeraænji dan koji je
minuo i kao straœa noøna.
Psa 90:5 Razgoniæ ih kao jutarnji san, kao trava su æto se zeleni:
Psa 90:6 jutrom cvate i sva se zeleni, a uveçer - veø se suæi i vene.
Psa 90:7 Zaista, izjeda nas tvoja srdœba i zbunjuje ljutina tvoja.
Psa 90:8 Naæe si grijehe stavio pred svoje oçi, naæe potajne grijehe na
svjetlost lica svojega.
Psa 90:9 Jer svi naæi dani proåoæe u gnjevu tvojemu, kao uzdah
dovræismo godine svoje.
Psa 90:10 Zbroj naæe dobi sedamdeset je godina, ako smo snaœni, i
osamdeset; a veøina od njih muka je i niætavost: jer prolaze brzo i mi
letimo odavle.
Psa 90:11 Tko øe mjeriti œestinu gnjeva tvojega, tko proniknuti srdœbu
tvoju?
Psa 90:12 Nauçi nas dane naæe brojiti, da steknemo mudro srce.
Psa 90:13 Vrati se k nama, Jahve! Ta dokle øeæ? Milostiv budi slugama
svojim!
Psa 90:14 Jutrom nas nasiti smilovanjem svojim, da kliçemo i da se
veselimo u sve dane!
Psa 90:15 Obraduj nas za dane kad si nas æibao, za ljeta kad smo stradali!

484
Psa 90:16 Neka se na slugama tvojim pokaœe djelo tvoje i tvoja slava na
djeci njihovoj!
Psa 90:17 Dobrota Jahve, Boga naæega, neka bude nad nama daj da
nam uspije djelo naæih ruku, djelo ruku naæih neka uspije.
PSALAM 91
Psa 91:1 Ti æto prebivaæ pod zaætitom Viænjega, æto poçivaæ u sjeni
Svemoguøega,
Psa 91:2 reci Jahvi: “Zaklone moj! Utvrdo moja! Boœe moj u koga se
uzdam!”
Psa 91:3 Jer on øe te osloboditi od zamke ptiçarske, od kuge pogubne.
Psa 91:4 Svojim øe te krilima zaætititi i pod njegova øeæ se krila skloniti:
Vjernost je njegova ætit i obrana!
Psa 91:5 Neøeæ se bojati straæila noønoga ni strelice æto leti danju,
Psa 91:6 ni kuge æto se æulja kroz tmine, ni poæasti æto hara o podne.
Psa 91:7 Pa neka padaju tisuøe kraj tebe, deseci tisuøa s desne tvoje,
tebi se neøe primaøi!
Psa 91:8 Tek æto okom pogledaæ, veø øeæ vidjeti plaøu greænika.
Psa 91:9 Jer Jahve je zaklon tvoj, Viænjega odabra sebi za okrilje.
Psa 91:10 Neøe te snaøi nesreøa, nevolja se neøe prikuçiti æatoru
tvojemu.
Psa 91:11 Jer anåelima svojim zapovjedi da te çuvaju na svim putima
tvojim.
Psa 91:12 Na rukama øe te nositi da se ne spotakneæ o kamen.
Psa 91:13 Nogom øeæ gaziti lava i ljuticu, zgazit øeæ laviøa i zmiju.
Psa 91:14 Izbavit øu ga jer me ljubi, zakrilit ga jer poznaje ime moje.
Psa 91:15 Zazvat øe me, a ja øu ga usliæiti, s njim øu biti u nevolji, spasit
øu ga i proslaviti.
Psa 91:16 Nasitit øu ga danima mnogim, pokazati mu spasenje svoje.”
PSALAM 92
Psa 92:1 Psalam. Pjesma. Za dan subotnji.
Psa 92:2 Dobro je slaviti Jahvu, pjevati imenu tvome, Sveviænji;
Psa 92:3 navijeætati jutrom ljubav tvoju i noøu vjernost tvoju,
Psa 92:4 uz harfu od deset œica i liru, s pjesmom uz citaru.
Psa 92:5 Obradovao si me djelima svojim, o Jahve, kliçem zbog djela
ruku tvojih.
Psa 92:6 Kako su silna djela tvoja, o Jahve, i duboki naumi tvoji!
Psa 92:7 Bezuman çovjek ne spoznaje, luåak ne shvaøa.
Psa 92:8 Sve ako bi bezboæci nicali kao trava i cvali svi æto zlo çine,
odreåeni su za vjeçnu propast;
Psa 92:9 a ti, Jahve, dovijeka uzviæen ostajeæ.
Psa 92:10 Doista, duæmani tvoji, o Jahve, tvoji øe duæmani propasti;
raspræit øe se svi æto çine zlo.
Psa 92:11 Rog si mi digao kao u bivola, pomazao me uljem preçistim;
Psa 92:12 i oko mi s visoka gleda duæmane i uho mirno sluæa o onima
æto na me ustaju.
Psa 92:13 Kao palma cvate pravednik i raste kao cedar libanonski.
Psa 92:14 Zasaåeni u Domu Jahvinu, cvatu u dvorima Boga naæega.
Psa 92:15 Rod donose i u starosti, soçni i puni svjeœine:
Psa 92:16 da navijeste kako je pravedan Jahve, Hrid moja, onaj na
kome nema nepravde.
PSALAM 93
Psa 93:1 Jahve kraljuje, u sjaj zaodjeven, Jahve zaodjeven moøi i
opasan.
Çvrsto stoji krug zemaljski, neøe se poljuljati.
Psa 93:2 Çvrsto je prijestolje tvoje od iskona, ti si od vjeçnosti!
Psa 93:3 Rijeke podiœu, Jahve, rijeke podiœu glase svoje, rijeke podiœu
svoj buçni huk.
Psa 93:4 Jaçi od glasova voda golemih, silniji od bijesnoga mora: silan
je Jahve u visinama.
Psa 93:5 Tvoja su obeøanja vjere predostojna, svetost je ures Doma
tvojega, Jahve, u sve dane!
PSALAM 94
Psa 94:1 Boœe osvetniçe, Jahve, Boœe osvetniçe, pokaœi se.
Psa 94:2 Ustani ti æto sudiæ zemlju, po zasluzi plati oholima!
Psa 94:3 Dokle øe bezboæci, Jahve, dokle øe se bezboæci hvalisati?
Psa 94:4 Dokle øe brbljati, drsko govoriti, dokle øe se bezakonici hvalisati?

485
Psa 94:5 Tlaçe narod tvoj, Jahve, i baætinu tvoju pritiæøu;
Psa 94:6 kolju udovicu i pridoælicu, sirotama œivot oduzimlju
Psa 94:7 i govore: “Jahve ne vidi! Ne opaœa Bog Jakovljev!”
Psa 94:8 Shvatite, lude u narodu: bezumni, kad øete se urazumiti?
Psa 94:9 Onaj æto uho zasadi da ne çuje? Koji stvori oko da ne vidi?
Psa 94:10 Onaj æto odgaja narode da ne kazni - Onaj æto ljude uçi
mudrosti?
Psa 94:11 Jahve poznaje namisli ljudske: one su isprazne.
Psa 94:12 Blago onom koga ti pouçavaæ, Jahve, i uçiæ Zakonu svojemu:
Psa 94:13 da mu mir udijeliæ od nesretnih dana, dok se grob kopa
zlikovcu.
Psa 94:14 Jer neøe Jahve odbaciti naroda svojega i svoje baætine neøe
napustiti;
Psa 94:15 jer øe se pravo dosuditi pravednosti i za njom øe iøi svi çestiti
srcem.
Psa 94:16 Tko øe ustati za me protiv zlotvora? Tko øe se zauzeti za me
protiv zloçinaca?
Psa 94:17 Da mi Jahve ne pomaœe, brzo bih siæao u mjesto tiæine.
Psa 94:18 Çim pomislim: “Noga mi posrøe”, dobrota me tvoja, o Jahve,
podupire.
Psa 94:19 Kad se skupe tjeskobe u srcu mome, tvoje mi utjehe duæu
vesele.
Psa 94:20 Zar je bezboœno sudiæte u savezu s tobom kad nevolje stvara
pod izlikom zakona?
Psa 94:21 Neka samo pritiæøu duæu pravednog, neka osuåuju krv
neduœnu:
Psa 94:22 Jahve mi je utvrda, Bog - hrid utoçiæta moga.
Psa 94:23 Platit øe im bezakonje njihovo, njihovom øe ih zloøom istrijebiti,
istrijebit øe ih Jahve, Bog naæ.
PSALAM 95
Poziv na Boœju hvalu
Psa 95:1 Doåite, kliçimo Jahvi, uzvikujmo Hridi, Spasitelju svome!
Psa 95:2 Pred lice mu stupimo s hvalama, kliçimo mu u pjesmama!
Psa 95:3 Jer velik je Jahve, Bog naæ, Kralj veliki nad svim bogovima.
Psa 95:4 U njegovoj su ruci zemaljske dubine, njegovi su vrhunci planina.
Psa 95:5 Njegovo je more, on ga je stvorio, i kopno koje naçiniæe ruke
njegove.
Psa 95:6 Doåite, prignimo koljena i padnimo niçice, poklonimo se Jahvi
koji nas stvori!
Psa 95:7 Jer on je Bog naæ, a mi narod paæe njegove, ovce æto on ih
çuva. O, da danas glas mu posluæate:
Psa 95:8 “Ne budite srca tvrda kao u Meribi, kao u dan Mase u pustinji
Psa 95:9 gdje me iskuæavahu oçevi vaæi premda vidjeæe djela moja.
Psa 95:10 Çetrdeset ljeta jadio me naraætaj onaj, pa rekoh: ‘Narod su
nestalna srca i ne promiçu moje putove.’
Psa 95:11 Stoga se zakleh u svom gnjevu: ‘Nikad neøe uøi u moj pokoj!’”
PSALAM 96
Jahve - Kralj i Sudac
Psa 96:1 Pjevajte Jahvi pjesmu novu! Pjevaj Jahvi, sva zemljo!
Psa 96:2 Pjevajte Jahvi, hvalite ime njegovo! Navjeæøujte iz dana u dan
spasenje njegovo,
Psa 96:3 kazujte poganima njegovu slavu, svim narodima çudesa
njegova.
Psa 96:4 Velik je Jahve, hvale predostojan, straæniji od svih bogova!
Psa 96:5 Niætavni su svi bozi naroda. Jahve stvori nebesa!
Psa 96:6 Slava je i veliçanstvo pred njim, sila i sjaj u Svetiætu njegovu.
Psa 96:7 Dajte Jahvi, narodna plemena, dajte Jahvi slavu i silu!
Psa 96:8 Dajte Jahvi slavu imena njegova! Prinosite œrtvu i uåite u dvorove
njegove,
Psa 96:9 poklonite se Jahvi u sjaju svetosti njegove. Strepi pred njim,
zemljo sva!
Psa 96:10 Neka se govori meåu poganima: “Jahve kraljuje!” Svijet on
uçvrsti da se ne pomakne, narodima pravedno upravlja.
Psa 96:11 Raduj se, nebo, i kliçi, zemljo! Neka huçi more i æto je u njemu!
Psa 96:12 Neka se raduje polje i æto je na njemu, neka klikøe æumsko
drveøe
Psa 96:13 pred Jahvom, jer dolazi, jer dolazi suditi zemlji. Sudit øe svijetu
u pravdi i narodima u istini svojoj.

486
PSALAM 97
Jahve - slavni Kralj
Psa 97:1 Jahve kraljuje: neka kliçe zemlja, neka se vesele otoci mnogi!
Psa 97:2 Oblak i tama ovijaju njega, pravda i pravo temelji su prijestolja
njegova.
Psa 97:3 Oganj ide pred njim i saœiœe okolo duæmane njegove.
Psa 97:4 Munje mu svijet osvjetljuju; zemlja to vidi i strepi.
Psa 97:5 Brda se tope pred Jahvom kao vosak, pred vladarom zemlje
sve.
Psa 97:6 Nebesa navjeæøuju pravednost njegovu, svi narodi gledaju
mu slavu.
Psa 97:7 Neka se postide svi æto likove ætuju i koji se hvale kumirima.
Poklonite mu se, svi bozi!
Psa 97:8 Sion radostan sluæa, gradovi Judini kliçu zbog tvojih sudova,
o Jahve!
Psa 97:9 Jer ti si, o Jahve, Sveviænji - nad svom zemljom, visoko, visoko
nad bozima svima.
Psa 97:10 Jahve ljubi one koji mrze na zlo, on çuva duæe poboœnika
svojih, izbavlja ih iz ruku opakih.
Psa 97:11 Svjetlost sviøe pravedniku i radost çestitima u srcu.
Psa 97:12 Radujte se, pravednici, u Jahvi, slavite sveto ime njegovo!
PSALAM 98
Jahve - Kralj i Sudac
Psa 98:1 Pjevajte Jahvi pjesmu novu, jer uçini djela çudesna. Pobjedu
mu pribavi desnica njegova i sveta miæica njegova.
Psa 98:2 Jahve obznani spasenje svoje, pred poganima pravednost
objavi.
Psa 98:3 Spomenu se dobrote i vjernosti prema domu Izraelovu. Svi
krajevi svijeta vidjeæe spasenje Boga naæega.
Psa 98:4 Sva zemljo, poklikni Jahvi, raduj se, kliçi i pjevaj!
Psa 98:5 Zapjevajte Jahvi uz citaru, uz citaru i uza zvuke harfe;
Psa 98:6 uz trublje i zvuke rogova: kliçite Jahvi kralju!
Psa 98:7 Neka huçi more i æto je u njemu, krug zemaljski i stanovnici
njegovi!
Psa 98:8 Rijeke neka pljeæøu rukama, zajedno s njima neka se brda
raduju!
Psa 98:9 Jer Jahve dolazi, dolazi suditi zemlji. Vladat øe krugom zemaljskim
po pravdi i pucima po pravici.
PSALAM 99
Jahve - sveti i pravedni Kralj
Psa 99:1 Jahve kraljuje - neka zadræøu narodi; sjedi nad kerubima -
zemlja neka se potrese!
Psa 99:2 Velik je Jahve na Sionu, uzviæen nada sve narode.
Psa 99:3 Neka slave ime tvoje veliko i straæno: ono je sveto!
Psa 99:4 Ti kralj si moøan koji ljubiæ æto je pravo, pravednost ti si utvrdio,
pravo i pravednost vræiæ u Jakovu.
Psa 99:5 Uzvisujte Jahvu, Boga naæega, padnite pred podnoœje njegovo:
ono je sveto.
Psa 99:6 Mojsije i Aron meåu sveøenicima njegovim i Samuel meåu
onima koji zazivaju ime njegovo: zazivahu Jahvu, i on ih usliæa.
Psa 99:7 Iz stupa od oblaka govoraæe njima: sluæahu zapovijedi njegove
i odredbe æto ih dade.
Psa 99:8 Jahve, Boœe naæ, ti si ih usliæivao; Boœe, milostiv si bio njima
premda si kaœnjavao grijehe njihove.
Psa 99:9 Uzvisujte Jahvu, Boga naæega, padnite pred svetu goru
njegovu: jer svet je Jahve, Bog naæ.
PSALAM 100
Poziv na Boœju hvalu
Psa 100:1 Psalam. Zahvalnica. Kliçi Jahvi, zemljo sva!
Psa 100:2 Sluœite Jahvi u veselju! Pred lice mu doåite s radosnim klicanjem!
Psa 100:3 Znajte da je Jahve Bog: on nas stvori, i mi smo njegovi, njegov
smo narod i ovce paæe njegove.
Psa 100:4 Uåite s hvalama na vrata njegova, u dvore njegove s pjesmama;
hvalite ga, ime mu slavite!
Psa 100:5 Jer dobar je Jahve, dovijeka je ljubav njegova, od koljena do
koljena vjernost njegova.

487
PSALAM 101
Psa 101:1 Davidov. Psalam. Da zapjevam o dobroti i pravdi, tebi, Jahve,
da zasviram!
Psa 101:2 Razmatrat øu put savræenstva: kad li øeæ k meni doøi? Hodit
øu u neduœnosti srca u domu svojemu.
Psa 101:3 Neøu stavljati pred oçi svoje niæta opako. Mrzim çovjeka koji
çini zlo:
on neøe biti uza me.
Psa 101:4 Opako øe srce biti daleko od mene; o zlu neøu da znadem.
Psa 101:5 Tko kleveøe bliœnjeg u potaji, toga øu pogubiti. Çovjeka oholih
oçiju i srca naduta ja ne podnosim.
Psa 101:6 Pogled upravljam k vjernima na zemlji da sa mnom stanuju.
Tko hodi putem neduœnim taj øe mi sluœiti.
Psa 101:7 Neøe prebivati u kuøi mojoj tko spletke snuje. Tko govori laœi,
neøe opstati pred mojim oçima.
Psa 101:8 Svaki øu dan istrebljivati sve zlikovce u zemlji; iskorijenit øu
iz grada Jahvina sve koji çine bezakonje.
PSALAM 102
Psa 102:1 Molitva nevoljnika koji je klonuo pa svoju tugu izlijeva pred
Jahvom.
Psa 102:2 Jahve, usliæi molitvu moju, i vapaj moj k tebi da doåe!
Psa 102:3 Nemoj skrivati lice od mene u dan moje nevolje! Prigni k meni
uho svoje: kad te prizovem, brzo me usliæi!
Psa 102:4 Jer moji dani nestaju poput dima, a moje kosti gore kao oganj.
Psa 102:5 Srce mi se suæi kao pokoæena trava i kruh svoj zaboravljam
jesti.
Psa 102:6 Od snaœnih jecaja mojih kosti mi uz koœu prionuæe.
Psa 102:7 Sliçan sam çaplji u pustinji, postah kao øuk na pustoj razvalini.
Psa 102:8 Ne nalazim sna i uzdiæem kao samotan vrabac na krovu.
Psa 102:9 Svagda me grde duæmani moji; mnome se proklinju æto bjesne
na me.
Psa 102:10 Pepeo jedem poput kruha, a piøe svoje mijeæam sa suzama
Psa 102:11 zbog tvoje ljutine i gnjeva, jer si me digao i bacio.
Psa 102:12 Moji su dani kao oduljena sjena, a ja se, gle, suæim poput
trave.
Psa 102:13 A ti, o Jahve, ostajeæ dovijeka i tvoje ime kroza sva koljena.
Psa 102:14 Ustani, smiluj se Sionu: vrijeme je da mu se smilujeæ - sada
je ças!
Psa 102:15 Jer milo je slugama tvojim kamenje njegovo, œale ruæevine
njegove.
Psa 102:16 Tad øe se pogani bojati, Jahve, imena tvojega i svi kraljevi
zemlje slave tvoje
Psa 102:17 kad Jahve opet sazda Sion, kad se pokaœe u slavi svojoj,
Psa 102:18 kad se osvrne na proænju ubogih i ne prezre molitve njihove.
Psa 102:19 Neka se zapiæe ovo za buduøi naraætaj, puk æto nastane
neka hvali Jahvu.
Psa 102:20 Jer Jahve gleda sa svog uzviæenog svetiæta, s nebesa na
zemlju gleda
Psa 102:21 da çuje jauke suœnjeva, da izbavi smrti predane,
Psa 102:22 da se na Sionu navijesti ime Jahvino i njegova hvala u
Jeruzalemu
Psa 102:23 kad se narodi skupe i kraljevstva da sluœe Jahvi.
Psa 102:24 Putem je istroæio sile moje, skratio mi dane.
Psa 102:25 Rekoh: “Boœe moj, nemoj me uzeti u sredini dana mojih!
Kroza sva koljena traju godine tvoje.
Psa 102:26 U poçetku utemelji zemlju, i nebo je djelo ruku tvojih.
Psa 102:27 Propast øe, ti øeæ ostati, sve øe ostarjeti kao odjeøa. Mijenjaæ
ih poput haljine i nestaju:
Psa 102:28 ti si uvijek isti - godinama tvojim nema kraja.
Psa 102:29 Djeca øe tvojih slugu œivjeti u miru i potomstvo øe njihovo
trajati pred tobom.
PSALAM 103
Psa 103:1 Davidov. Blagoslivljaj Jahvu, duæo moja, i sve æto je u meni,
sveto ime njegovo!
Psa 103:2 Blagoslivljaj Jahvu, duæo moja, i ne zaboravi dobroçinstva
njegova:
Psa 103:3 on ti otpuæta sve grijehe tvoje, on iscjeljuje sve slabosti tvoje;
Psa 103:4 on ti od propasti çuva œivot, kruni te dobrotom i ljubavlju;
Psa 103:5 œivot ti ispunja dobrima, kao orlu ti se mladost obnavlja.

488
Psa 103:6 Jahve çini pravedna djela i potlaçenima vraøa pravicu,
Psa 103:7 Mojsiju objavi putove svoje, sinovima Izraelovim djela svoja.
Psa 103:8 Milosrdan i milostiv je Jahve, spor na srdœbu i vrlo dobrostiv.
Psa 103:9 Jarostan nije za vjeçna vremena niti dovijeka plamti srdœba
njegova.
Psa 103:10 Ne postupa s nama po grijesima naæim niti nam plaøa po
naæim krivnjama.
Psa 103:11 Jer kako je nebo visoko nad zemljom, dobrota je njegova s
onima koji ga se boje.
Psa 103:12 Kako je istok daleko od zapada, tako udaljuje od nas bezakonja
naæa.
Psa 103:13 Kako se otac smiluje djeçici, tako se Jahve smiluje onima
æto ga se boje.
Psa 103:14 Jer dobro zna kako smo sazdani, spominje se da smo
praæina.
Psa 103:15 Dani su çovjekovi kao sijeno, cvate kao cvijetak na njivi;
Psa 103:16 jedva ga dotakne vjetar, i veø ga nema, ne pamti ga viæe ni
mjesto njegovo.
Psa 103:17 Ali ljubav Jahvina vjeçna je nad onima æto ga se boje i njegova
pravda nad sinovima sinova,
Psa 103:18 nad onima æto njegov Savez çuvaju i pamte mu zapovijedi
da ih izvræe.
Psa 103:19 Jahve u nebu postavi prijestolje svoje, i kraljevska vlast
svemir mu obuhvaøa.
Psa 103:20 Blagoslivljajte Jahvu, svi anåeli njegovi, vi jaki u sili, æto
izvræujete naredbe njegove, posluæni rijeçi njegovoj!
Psa 103:21 Blagoslivljajte Jahvu, sve vojske njegove, sluge njegove
koje çinite volju njegovu!
Psa 103:22 Blagoslivljajte Jahvu, sva djela njegova, na svakome mjestu
vlasti njegove: blagoslivljaj Jahvu, duæo moja!
PSALAM 104
Psa 104:1 Blagoslivljaj Jahvu, duæo moja, Jahve, Boœe moj, silno si
velik! Odjeven veliçanstvom i ljepotom,
Psa 104:2 svjetloæøu ogrnut kao plaætem! Nebo si razapeo kao æator,
Psa 104:3 na vodama sagradio dvorove svoje. Od oblaka praviæ kola
svoja, na krilima vjetrova putujeæ.
Psa 104:4 Vjetrove uzimaæ za glasnike, a œarki oganj za slugu svojega.
Psa 104:5 Zemlju si stavio na stupove njene: neøe se poljuljati u vijeke
vjekova,
Psa 104:6 pokrio si je vodama bezdanim kao haljinom, iznad bregova
stajahu vode;
Psa 104:7 na tvoju se prijetnju povukoæe, od tvoje grmljavine zadrhtaæe.
Psa 104:8 Bregovi se digoæe, doline spustiæe na mjesto koje si im
odredio.
Psa 104:9 Odredio si granicu koju ne smiju prijeøi, da opet ne pokriju
zemlju.
Psa 104:10 Izvore svraøaæ u potoke æto œubore meåu brdima.
Psa 104:11 Oni poje sve œivine poljske, divlji magarci œeå gase u njima.
Psa 104:12 Uz njih se gnijezde ptice nebeske i pjevaju meåu granama.
Psa 104:13 Ti natapaæ bregove iz dvorova svojih, zemlja se nasiøuje
plodom tvojih ruku.
Psa 104:14 Ti dajeæ te niçe trava za stoku i bilje na korist çovjeku da
izvede kruh iz zemlje
Psa 104:15 i vino æto razvedruje srce çovjeçje; da uljem lice osvjeœi i da
kruh okrijepi srce çovjeku.
Psa 104:16 Stabla se Jahvina napajaju hranom, cedri libanonski koje
on zasadi.
Psa 104:17 Ondje se ptice gnijezde, u çempresu dom je rodin.
Psa 104:18 Visoki bregovi daju kozorogu a peøine jazavcu skloniæte.
Psa 104:19 Ti si stvorio mjesec da oznaçuje vremena i sunce znade
kada ima zaøi.
Psa 104:20 Kad razastreæ tmine i noø se spusti, tad se æuljaju u njoj
œivotinje æumske.
Psa 104:21 Laviøi riçu za plijenom i od Boga hranu traœe.
Psa 104:22 Kad sunce ograne, nestaju i lijeœu na leœaje.
Psa 104:23 Tad çovjek izlazi na dnevni posao i na rad do veçeri.
Psa 104:24 Kako su brojna tvoja djela, o Jahve! Sve si to mudro uçinio:
puna je zemlja stvorenja tvojih.
Psa 104:25 Eno mora, velika i æiroka, u njemu vrve gmazovi bez broja,
œivotinje male i velike.

489
Psa 104:26 Onud prolaze nemani, Levijatan kojeg stvori da se igra u
njemu.
Psa 104:27 I sva ova biøa œeljno çekaju da ih nahraniæ na vrijeme.
Psa 104:28 Dajeæ li im, tada skupljaju: otvaraæ li ruku, nasite se dobrima.
Psa 104:29 Skrijeæ li lice svoje, tad se rastuœe; ako dah im oduzmeæ,
ugibaju i opet se u prah vraøaju.
Psa 104:30 Poæaljeæ li dah svoj, opet nastaju, i tako obnavljaæ lice zemlje.
Psa 104:31 Neka dovijeka traje slava Jahvina: neka se raduje Jahve u
djelima svojim!
Psa 104:32 On pogleda zemlju i ona se potrese, dotakne bregove, oni
se zadime.
Psa 104:33 Pjevat øu Jahvi dokle god œivim, svirat øu Bogu svome dokle
god me bude.
Psa 104:34 Bilo mu milo pjevanje moje! Ja øu se radovati u Jahvi.
Psa 104:35 Neka zloçinci sa zemlje nestanu i bezboœnika neka viæe ne
bude! Blagoslivljaj Jahvu, duæo moja! Aleluja!
PSALAM 105
Çudesna povijest Izraelova
Psa 105:1 Hvalite Jahvu, prizivajte mu ime, navjeæøujte meåu narodima
djela njegova!
Psa 105:2 Pjevajte mu, svirajte mu, pripovijedajte sva njegova çudesa!
Psa 105:3 Diçite se svetim imenom njegovim, neka se raduje srce onih
æto traœe Jahvu!
Psa 105:4 Traœite Jahvu i njegovu snagu, traœite svagda njegovo lice!
Psa 105:5 Sjetite se çudesa koja uçini, njegovih çuda i sudova usta
njegovih!
Psa 105:6 Abrahamov rod sluga je njegov, sinovi Jakovljevi njegovi
izabranici!
Psa 105:7 On je Jahve, Bog naæ; po svoj su zemlji njegovi sudovi!
Psa 105:8 On se uvijek sjeøa svojega Saveza, rijeçi koju dade tisuøi
naraætaja:
Psa 105:9 Saveza koji sklopi s Abrahamom i zakletve svoje Izaku.
Psa 105:10 Ustanovi je kao zakon Jakovu, Izraelu vjeçni Savez,
Psa 105:11 govoreøi: “Tebi øu dati kanaansku zemlju kao dio u baætinu
vaæu.”
Psa 105:12 Kad ih joæ bjeæe malo na broju, vrlo malo, i kad bjehu
pridoælice u njoj,
Psa 105:13 iæli su od naroda do naroda, iz jednoga kraljevstva k drugom
narodu,
Psa 105:14 ali ne dopusti nikom da ih tlaçi, kaœnjavaæe zbog njih kraljeve:
Psa 105:15 “Ne dirajte u moje pomazanike, ne nanosite zla mojim prorocima!”
Psa 105:16 I on pozva glad na zemlju, sve zalihe uniæti kruæne.
Psa 105:17 Pred njima çovjeka posla: Josip u ropstvo bijaæe prodan.
Psa 105:18 Sputaæe uzama noge njegove, u gvoœåe mu vrat staviæe,
Psa 105:19 dok se ne ispuni proroætvo njegovo, Jahvina ga rijeç potvrdi.
Psa 105:20 Kralj naredi da ga odrijeæe, naroda poglavar oslobodi njega.
Psa 105:21 Za domaøina ga stavi kuøi svojoj, za nadstojnika sveg imanja
svoga,
Psa 105:22 da velikaæe njegove po volji uçi i starce njegove mudrosti da
vodi.
Psa 105:23 Tad Izrael u Egipat uåe, Jakov doæljak bjeæe u Kamovoj
zemlji.
Psa 105:24 Narod svoj umnoœi veoma, uçini ga jaçim od duæmana.
Psa 105:25 Okrenu im srce da zamrze narod njegov, da slugama
njegovim opaki budu.
Psa 105:26 Mojsija posla, slugu svoga, Arona, koga odabra.
Psa 105:27 Çinjahu meåu njima znake njegove i çudesa u Kamovoj
zemlji.
Psa 105:28 Posla tmine, i smrknu se, ali prkosiæe oni rijeçima njegovim.
Psa 105:29 U krv im vode prometnu i pobi ribe njihove.
Psa 105:30 Zemljom im œabe provrvjeæe, prodrijeæe i u dvore kraljevske.
Psa 105:31 Reçe, i muha roj doletje i komarci u sve kraje njine.
Psa 105:32 Mjesto kiæe grad im dade, ognjene munje po njihovoj zemlji.
Psa 105:33 Udari im lozu i smokve, polomi stabla u krajima njinim.
Psa 105:34 Reçe, i skakavci doåoæe i bezbrojne gusjenice s njima.
Psa 105:35 U zemlji im proœdrijeæe svu bilinu, proœdrijeæe rod njihovih
njiva.
Psa 105:36 Pobi sve prvoroåene u njihovoj zemlji, sve prvine snage
njihove.

490
Psa 105:37 Izvede ih sa srebrom i zlatom; u plemenima njinim bolesnih
ne bjeæe.
Psa 105:38 Odlasku njihovu Egipat se obradova, jer ga od njih strah
spopade.
Psa 105:39 Rasprostro je oblak kao pokrov i oganj da se obnoø sja.
Psa 105:40 Zamoliæe, i dovede prepelice, nebeskim ih kruhom tad
nahrani.
Psa 105:41 Hrid rascijepi, i provri voda, pustinjom poteçe kao rijeka.
Psa 105:42 Tad se sjeti svete rijeçi svoje æto je zada sluzi svome
Abrahamu.
Psa 105:43 Puk svoj s klicanjem izvede i s veseljem izabrane svoje.
Psa 105:44 I dade im zemlje poganske, trud naroda baætiniæe,
Psa 105:45 da çuvaju naredbe njegove i zakone da mu paze. Aleluja!
PSALAM 106
Zahvalna ispovijest Boœjeg naroda
Psa 106:1 Aleluja! Hvalite Jahvu jer je dobar, jer je vjeçna ljubav njegova!
Psa 106:2 Tko øe izreøi djela moøi Jahvine, tko li mu iskazati sve pohvale?
Psa 106:3 Blaœeni æto drœe naredbe njegove i çine pravo u svako doba!
Psa 106:4 Sjeti me se, Jahve, po dobroti prema svome puku, pohodi me
spasenjem svojim
Psa 106:5 da uœivam sreøu izabranih tvojih, da se radujem radosti naroda
tvoga, da tvojom se baætinom ponosim.
Psa 106:6 Zgrijeæismo kao oci naæi, çinismo bezakonje, bezboœno radismo.
Psa 106:7 Oci naæi u Egiptu, nehajni za çudesa tvoja, ne spominjahu se
velike ljubavi tvoje, veø na Sveviænjeg digoæe se na Crvenom moru.
Psa 106:8 Ali on ih izbavi radi imena svoga da pokaœe silu svoju.
Psa 106:9 Zapovjedi Crvenome moru, i presahnu ono, provede ih izmed
vala kao kroz pustinju.
Psa 106:10 Iz ruku mrzitelja njih izbavi, oslobodi iz ruku duæmana.
Psa 106:11 I prekriæe vode neprijatelje njine, ne ostade nijednoga od
njih.
Psa 106:12 Vjerovahu rijeçima njegovim i hvale mu pjevahu.
Psa 106:13 Zaboraviæe brzo djela njegova, ne uzdaæe se u volju njegovu.
Psa 106:14 Pohlepi se daæe u pustinji, iskuæavahu Boga u samoøi.
Psa 106:15 I dade im æto iskahu, ali u duæe njine on groznicu posla.
Psa 106:16 Zavidjeæe tada Mojsiju u taboru, Aronu, koga posveti Jahve.
Psa 106:17 Otvori se zemlja, Datana proœdrije, Abiramovo pokri
mnoætvo.
Psa 106:18 Oganj pade na sve mnoætvo njino i zlotvore plamen saœga.
Psa 106:19 Naçiniæe tele na Horebu, klanjahu se liku od zlata slivenu.
Psa 106:20 Zamijeniæe Slavu svoju likom bika æto proœdire travu.
Psa 106:21 Zaboraviæe Boga, koji ih izbavi u Egiptu znamenja çineøi
Psa 106:22 i çudesa u Kamovoj zemlji i strahote na Crvenome moru.
Psa 106:23 Veø namisli da ih satre, ali Mojsije, izabranik njegov,
zauze se za njih da srdœbu mu odvrati, te ih ne uniæti.
Psa 106:24 Prezreæe oni zemlju œeljkovanu ne vjerujuøi njegovoj rijeçi.
Psa 106:25 Mrmljahu pod æatorima svojim, ne posluæaæe glasa Jahvina.
Psa 106:26 Zakle se tada podignutom rukom: sve øe ih pokositi u pustinji,
Psa 106:27 potomstvo njino meåu narode razbacati, njih razasuti po
zemljama.
Psa 106:28 Posvetiæe se Baal Peoru i jedoæe œrtve bogova mrtvih.
Psa 106:29 Razjariæe ga nedjelima svojim, i on na njih poæast baci.
Psa 106:30 Ali se Pinhas diœe, sud izvræi i poæasti nesta tada.
Psa 106:31 U zasluge to mu uåe u sva pokoljenja dovijeka.
Psa 106:32 Razjariæe ga opet kraj voda meripskih, i Mojsija zlo pogodi
zbog njih,
Psa 106:33 jer mu duh veø ogorçiæe, nesmotrenu rijeç izusti.
Psa 106:34 I ne istrijebiæe naroda za koje im Jahve bjeæe naredio.
Psa 106:35 S poganima mijeæahu se, nauçiæe djela njina.
Psa 106:36 Ætovahu likove njihove, koji im postaæe zamka.
Psa 106:37 Œrtvovahu sinove svoje i svoje køeri zlodusima.
Psa 106:38 Prolijevahu krv nevinu, krv sinova i køeri svojih, koje
œrtvovahu likovima kanaanskim. Zemlja bjeæe krvlju okaljana,
Psa 106:39 djelima se svojim uprljaæe, uçiniæe preljub svojim nedjelima.
Psa 106:40 Na svoj narod Jahve srdœbom planu, zgadi mu se njegova
baætina.
Psa 106:41 Predade ih u ruke pogana te vladahu njima mrzitelji njini.
Psa 106:42 Muçili ih neprijatelji i tlaçili rukom svojom.

491
Psa 106:43 Preçesto ih izbavljaæe, ali ga razjariæe naumima svojim:
pokoæeni bjehu za bezakonja svoja.
Psa 106:44 On pogleda opet na nevolju njinu kad njihove molitve zaçu
Psa 106:45 i sjeti se svog Saveza s njima, saœali se na njih u velikom
milosråu svome.
Psa 106:46 Uçini da naåu milost u onih æto ih bjehu zarobili.
Psa 106:47 Spasi nas, Jahve, Boœe naæ, i skupi nas od bezboœnih naroda
da slavimo tvoje sveto ime, da se tvojom slavom ponosimo.
Psa 106:48 Blagoslovljen Jahve, Bog Izraelov, od vijeka dovijeka! I sav
narod neka kaœe: “Amen! Aleluja!”
PSALAM 107
Bog spasava çovjeka iz svake nevolje
Psa 107:1 Hvalite Jahvu jer je dobar, jer je dovijeka ljubav njegova!
Psa 107:2 Tako neka reknu svi otkupljenici koje Jahve otkupi iz ruke
duæmanske
Psa 107:3 i koje skupi iz svih zemalja, s istoka i sa zapada, sa sjevera
i s juga.
Psa 107:4 Lutahu pustinjom, u samoøi pustoj, puta ne nalazeøi do
naseljena grada.
Psa 107:5 Gladni su bili, œeåu izmoreni, duæa je klonula u njima.
Psa 107:6 Tada zavapiæe Jahvi u svojoj tjeskobi, i on ih istrœe iz svih
nevolja.
Psa 107:7 Pravim ih putem povede da stignu ka gradu naseljenu.
Psa 107:8 Neka hvale Jahvu za dobrotu njegovu, za çudesa njegova
sinovima ljudskim!
Psa 107:9 Jer gladnu duæu on nasiti, duæu izgladnjelu on napuni dobrima.
Psa 107:10 U mraku sjeåahu i u tmini, sputani bijedom i gvoœåima,
Psa 107:11 jer su prkosili besjedama Boœjim i prezreli naum Sveviænjega.
Psa 107:12 Srce im stoga skræi patnjama: posrtahu, a ne bjeæe nikog da
im pomogne.
Psa 107:13 Tada zavapiæe Jahvi u svojoj tjeskobi i on ih istrœe iz svih
nevolja.
Psa 107:14 Izvede ih iz tmina i mraka, raskide okove njihove.
Psa 107:15 Neka hvale Jahvu za dobrotu njegovu, za çudesa njegova
sinovima ljudskim!
Psa 107:16 Jer razbi vrata mjedena i gvozdene polomi zasune.
Psa 107:17 Zbog svojih bezakonja bolovahu oni, ispaætajuøi svoje
opaçine:
Psa 107:18 svako se jelo gadilo duæi njihovoj, do vrata smrti oni doåoæe.
Psa 107:19 Tada zavapiæe Jahvi u svojoj tjeskobi i on ih istrœe iz svih
nevolja.
Psa 107:20 Rijeç svoju posla da ih ozdravi i œivot im spasi od jame grobne.
Psa 107:21 Neka hvale Jahvu za dobrotu njegovu, za çudesa njegova
sinovima ljudskim!
Psa 107:22 Neka prinose œrtve zahvalnice i kliçuøi neka djela njegova
kazuju!
Psa 107:23 Oni koji laåama zaploviæe morem da po vodama silnim trguju:
Psa 107:24 oni vidjeæe djela Jahvina, çudesa njegova na puçini.
Psa 107:25 On reçe i olujni se vjetar uzvitla æto u visinu diœe valove
mora.
Psa 107:26 Do neba se dizahu, u bezdan se spuætahu, u nevolji duæa im
ginula.
Psa 107:27 Teturahu i posrtahu kao pijani, sva ih je mudrost izdala.
Psa 107:28 Tada zavapiæe Jahvi u svojoj tjeskobi i on ih istrœe iz svih
nevolja.
Psa 107:29 Smiri oluju u tih povjetarac, valovi morski umukoæe.
Psa 107:30 Obradovaæe se tiæini, u œeljenu luku on ih povede.
Psa 107:31 Neka hvale Jahvu za dobrotu njegovu, za çudesa njegova
sinovima ljudskim!
Psa 107:32 Neka ga uzvisuju u narodnom zboru, neka ga hvale u vijeøu
staraca!
Psa 107:33 On pretvori rijeke u pustinju, a izvore vodene u œednu zemlju;
Psa 107:34 plodonosnu zemlju u slanu pustaru zbog zloøe œitelja
njezinih.
Psa 107:35 On obrati pustinju u jezero, a zemlju suhu u vodene izvore
Psa 107:36 i naseli ondje izgladnjele te podigoæe grad gdje øe œivjeti.
Psa 107:37 Zasijaæe njive, posadiæe vinograde æto im donijeæe obilnu
ljetinu.
Psa 107:38 I on ih blagoslovi te se namnoœiæe silno i stada im se ne
smanjiæe.

492
Psa 107:39 Prorijeåeni bjehu i prezreni pod teretom patnja i nevolja.
Psa 107:40 Onaj æto izlijeva prezir na knezove pusti ih da po bespuøu
pustom lutaju.
Psa 107:41 Iz nevolje podiœe ubogog i obitelji kao stada “umnoœi.
Psa 107:42 Videøi to, çestiti neka se raduju, a zloøa neka sebi usta
zaçepi!
Psa 107:43 Tko je mudar neka o svemu tom razmiælja i neka uvidi dobrotu
Jahvinu!
PSALAM 108
Psa 108:1 Pjesma. Psalam. Davidov.
Psa 108:2 Moje je srce sigurno, Boœe, sigurno je srce moje: pjevat øu i
svirati.
Psa 108:3 Probudi se, duæo moja! Probudi se, harfo i citaro! Probudit øu
zoru jutarnju.
Psa 108:4 Hvalit øu te, Jahve, meåu narodima, meåu pucima tebi øu
pjevati,
Psa 108:5 jer do neba je dobrota tvoja, do oblaka tvoja vjernost.
Psa 108:6 Uzvisi se, Boœe, nad nebesa, slava tvoja neka je nad svom
zemljom!
Psa 108:7 Da ti se ljubimci izbave, desnicom pomozi, usliæi nas!
Psa 108:8 Bog reçe u svom Svetiætu: “Æekem øu razdijeliti kliçuøi, dolinu
øu Sukot izmjeriti.
Psa 108:9 Moj je Gilead, moj Manaæe, Efrajim mi kaciga, Judeja œezlo
moje!
Psa 108:10 Moab je sud iz kojeg se umivam, na Edom øu baciti obuøu,
nad Filistejcem slaviti pobjedu!”
Psa 108:11 Tko øe me dovesti do utvråena grada, tko øe me dovesti do
Edoma?
Psa 108:12 Zar neøeæ ti, o Boœe, æto nas odbaci? Zar neøeæ viæe, Boœe,
sa çetama naæim?
Psa 108:13 Pomozi nam protiv duæmana, jer je ljudska pomoø niætavna!
Psa 108:14 S Boœjom pomoøu hrabro øemo se boriti, Bog øe zgaziti
naæe duæmane.
PSALAM 109
Psa 109:1 Zborovoåi. Psalam. Davidov. Boœe, diko moja, nemoj æutjeti!
Psa 109:2 Usta bezboœna i prijevarna na me se otvaraju, govore mi
jezikom laœljivim,
Psa 109:3 rijeçima me mrœnje okruœuju, bezrazloœno me napadaju.
Psa 109:4 Za moju me ljubav oni optuœuju, a ja se samo molim.
Psa 109:5 Uzvraøaju mi zlo za dobro, mrœnju za ljubav moju.
Psa 109:6 “Digni protiv njega bezboœnika i tuœitelj neka mu stane zdesna!
Psa 109:7 Kad mu se bude sudilo, neka bude osuåen, i molitva mu se
za grijeh uzela!
Psa 109:8 Dani njegovi neka budu malobrojni, njegovu sluœbu neka
dobije drugi!
Psa 109:9 Djeca njegova neka postanu siroçad, a njegova œena udovica!
Psa 109:10 Neka mu djeca budu skitnice, prosjaci, neka budu baçena
iz opustjelih domova!
Psa 109:11 Neka mu lihvar prigrabi sav posjed, tuåinci neka razgrabe
plod muke njegove!
Psa 109:12 Nitko ne imao prema njemu samilosti, nitko se ne smilovao
siroçadi njegovoj!
Psa 109:13 Neka mu se zatre potomstvo, u drugome koljenu neka se
utrne ime njegovo!
Psa 109:14 Spominjao se Jahve grijeha njegovih, i grijeh njegove majke
neka se ne izbriæe:
Psa 109:15 nek budu svagda Jahvi pred oçima! Neka se sa zemlje
izbriæe spomen njihov!”
Psa 109:16 Jer se ne spomenu da çini milosråe, veø proganjaæe bijedna
i uboga
i u smrt gonjaæe çovjeka srca shrvana.
Psa 109:17 Prokletstvo je ljubio, pa neka ga stigne; blagoslova ne htjede,
daleko neka je od njega!
Psa 109:18 Prokletstvom neka se odjene kao haljinom, neka kao voda
uåe u njega i kao ulje u kosti njegove.
Psa 109:19 Bilo mu haljinom kojom se pokriva, pojas kojim se svagda
paæe!
Psa 109:20 Tako neka plati Jahve tuœiteljima mojim koji zlo govore protiv
duæe moje!

493
Psa 109:21 A ti, Jahve, Gospode, rad imena svog zauzmi se za me,
spasi me jer je dobrostiva ljubav tvoja!
Psa 109:22 Jer bijedan sam i ubog, i srce je moje ranjeno u meni.
Psa 109:23 Kao sjena æto se naginje ja nestajem, progone me kao
skakavca.
Psa 109:24 Od posta mi koljena klecaju i tijelo moje omræa.
Psa 109:25 Ruglom sam njima postao, kimaju glavom kad me vide.
Psa 109:26 Pomozi mi, Jahve, Boœe moj, po dobroti me svojoj spasi!
Psa 109:27 Neka upoznaju da je ovo ruka tvoja i da si ti ovo uçinio,
Jahve!
Psa 109:28 Oni neka proklinju, ti blagoslivljaj; neka se postide koji se na
me podiœu, a sluga tvoj neka se raduje!
Psa 109:29 Stidom neka se odjenu tuœitelji moji i sramotom svojom
neka se kao plaætem pokriju!
Psa 109:30 Slavit øu Jahvu iz svega grla i hvaliti ga u veliku mnoætvu
Psa 109:31 jer stoji s desne siromahu da mu duæu spasi od sudaca.
PSALAM 110
Mesija - kralj, sveøenik, pobjednik
Psa 110:1 Psalam. Davidov. Rijeç Jahvina Gospodinu mojemu: “Sjedi
mi zdesna
dok ne poloœim duæmane za podnoœje tvojim nogama!
Psa 110:2 Œezlo tvoje moøi protegnut øe Jahve sa Siona: vladaj posred
svojih neprijatelja!
Psa 110:3 Spreman je tvoj narod u svetim odorama za dan tvog junaætva:
kao rosa iz krila zorina uza te su mladi ratnici.”
Psa 110:4 Zakleo se Jahve i neøe se pokajati: “Dovijeka ti si sveøenik po
redu Melkisedekovu!”
Psa 110:5 Gospodin ti je zdesna, on øe oboriti kraljeve u dan gnjeva
svojega.
Psa 110:6 On øe suditi narodima: bit øe trupla na gomile, po svoj zemlji
raskoljenih glava.
Psa 110:7 Na putu øe se napiti iz potoka, visoko øe dignuti glavu.
PSALAM :111
Pohvala Boœjim djelima
Psa 111:1 Aleluja! Hvalit øu Jahvu svim srcem svojim u zboru pravednika,
u zajednici njihovoj.
Psa 111:2 Silna su djela Jahvina, neka razmiæljaju o njima svi koji ih
ljube.
Psa 111:3 Sjajno je i veliçanstveno djelo njegovo, i pravda njegova ostaje
dovijeka.
Psa 111:4 Çudesima svojim spomen postavi, blag je Jahve i milosrdan.
Psa 111:5 Hranu dade ætovateljima svojim, dovijeka se sjeøa svoga
Saveza.
Psa 111:6 Silna djela svoja objavi svom narodu, u posjed im dade zemlju
pogana.
Psa 111:7 Djela ruku njegovih vjernost su i pravednost, stalne su sve
naredbe njegove,
Psa 111:8 utvråene za sva vremena, dovijeka, sazdane na istini i na
pravdi.
Psa 111:9 On posla spasenje svom narodu, Savez svoj postavi zauvijek:
sveto je i çasno ime njegovo!
Psa 111:10 Poçetak mudrosti strah Gospodnji! Mudro çine koji ga
poætuju. Slava njegova ostaje dovijeka!
PSALAM 112
Pohvala pravednika
Psa 112:1 Aleluja! Blago çovjeku koji se boji Jahve i koji uœiva u
naredbama njegovim:
Psa 112:2 moøno øe mu biti na zemlji potomstvo, na pravednu øe
pokoljenju poçivati blagoslov.
Psa 112:3 Blagostanje i bogatstvo bit øe u domu njegovu, njegova
pravednost ostaje dovijeka.
Psa 112:4 Çestitima sviøe kao svjetlost u tami: blag, milosrdan i pravedan
Jahve.
Psa 112:5 Dobro je çovjeku koji je milostiv i daje u zajam, koji poslove
svoje obavlja pravedno.
Psa 112:6 Dovijeka neøe on posrnuti: u vjeçnome øe spomenu biti
pravednik.
Psa 112:7 Œalosne se vijesti neøe bojati, mirno je njegovo srce uzdajuøi
se u Jahvu.

494
Psa 112:8 Hrabro mu je srce, niçeg se ne boji, neprijatelje svoje prezire.
Psa 112:9 On prosipa, daje sirotinji: pravednost njegova ostaje dovijeka,
njegovo øe se çelo slavno uzdiøi.
Psa 112:10 Ljutito øe to gledati bezboœnik, ækrgutat øe zubima i venuti,
propast øe œelja opakih.
PSALAM 113
Bogu slave i milosråa
Psa 113:1 Aleluja! Hvalite, sluge Jahvine, hvalite ime Jahvino!
Psa 113:2 Blagoslovljeno ime Jahvino sada i dovijeka!
Psa 113:3 Od istoka sunca do zalaska hvaljeno bilo ime Jahvino!
Psa 113:4 Uzviæen je Jahve nad sve narode, slava njegova nebesa
nadvisuje.
Psa 113:5 Tko je kao Jahve, Bog naæ, koji u visinama stoluje
Psa 113:6 i gleda odozgo nebo i zemlju?
Psa 113:7 Podiœe iz praæine uboga, iz gliba vadi siromaha
Psa 113:8 da ga posadi s prvacima, s prvacima svoga naroda.
Psa 113:9 Nerotkinji daje da u domu stanuje kao radosna majka djece
brojne.
PSALAM 114
Pashalna himna
Psa 114:1 Aleluja! Kad izaåe Izrael iz Egipta i kuøa Jakovljeva iz naroda
barbarskog,
Psa 114:2 Judeja mu posta svetiæte, a Izrael kraljevstvo njegovo.
Psa 114:3 Vidje more i uzmaçe, a Jordan ustuknu.
Psa 114:4 Bregovi skakahu poput ovnova i breœuljci poput jaganjaca.
Psa 114:5 Æto ti je, more, da uzmiçeæ? Jordane, zaæto natrag okreøeæ?
Psa 114:6 Bregovi, zaæto skaçete poput ovnova i vi, breœuljci, poput
jaganjaca?
Psa 114:7 Dræøi, zemljo, pred licem Gospodnjim, pred licem Boga Jakovljeva.
Psa 114:8 On hrid pretvara u slap vodeni i stijenu u izvor vode.
PSALAM 115
Jedini pravi Bog
Psa 115:1 Ne nama, o Jahve, ne nama, veø svom imenu slavu daj zbog
ljubavi i vjernosti svoje.
Psa 115:2 Zaæto da govore pogani: “Ta gdje je Bog njihov?”
Psa 115:3 Naæ je Bog na nebesima, sve æto mu se svidi to uçini.
Psa 115:4 Idoli su njihovi srebro i zlato, ljudskih su ruku djelo.
Psa 115:5 Usta imaju, a ne govore, oçi imaju, a ne vide.
Psa 115:6 Uæi imaju, a ne çuju, nosnice, a ne miriæu.
Psa 115:7 Ruke imaju, a ne hvataju, noge imaju, a ne hodaju; glas im iz
grla ne izlazi.
Psa 115:8 Takvi su i oni koji ih napraviæe i svi koji se u njih uzdaju.
Psa 115:9 Dome Izraelov, u Jahvu se uzdaj! - On je ætit i pomoønik
njihov.
Psa 115:10 Dome Aronov, u Jahvu se uzdaj! - On je ætit i pomoønik
njihov.
Psa 115:11 Ætovatelji Jahvini, u Jahvu se uzdajte! - On je ætit i pomoønik
njihov.
Psa 115:12 Jahve øe se nas spomenuti i on øe nas blagoslovit’:
blagoslovit øe dom Izraelov, blagoslovit øe dom Aronov,
Psa 115:13 blagoslovit øe one koji se Jahve boje - i male i velike.
Psa 115:14 Umnoœio vas Jahve, vas i vaæe sinove!
Psa 115:15 Blagoslovio vas Jahve koji stvori nebo i zemlju!
Psa 115:16 Nebo je nebo Jahvino, a zemlju dade sinovima çovjeçjim.
Psa 115:17 Ne, Jahvu mrtvi ne hvale, nitko od onih æto siåu u Podzemlje.
Psa 115:18 Mi œivi, mi Jahvu slavimo sada i dovijeka. Aleluja.
PSALAM 116
Pjesma zahvalnica
Psa 116:1 Ljubim Jahvu jer çuje vapaj molitve moje:
Psa 116:2 uho svoje prignu k meni u dan u koji ga zazvah.
Psa 116:3 Uœeta smrti sapeæe me, stegoæe me zamke Podzemlja, snaæla
me muka i tjeskoba.
Psa 116:4 Tada zazvah ime Jahvino: “O Jahve, spasi œivot moj!”
Psa 116:5 Dobrostiv je Jahve i pravedan, pun suøuti je Bog naæ.
Psa 116:6 Jahve çuva bezazlene: u nevolji bijah, on me izbavi.

495
Psa 116:7 Vrati se, duæo moja, u svoj pokoj, jer Jahve je dobrotvor tvoj.
Psa 116:8 On mi œivot od smrti izbavi, oçi moje od suza, noge od pada.
Psa 116:9 Hodit øu pred licem Jahvinim u zemlji œivih.
Psa 116:10 Ja vjerujem i kada kaœem: “Nesretan sam veoma.”
Psa 116:11 U smetenosti svojoj rekoh: “Svaki je çovjek laœac!”
Psa 116:12 Æto da uzvratim Jahvi za sve æto mi je uçinio?
Psa 116:13 Uzet øu çaæu spasenja i zazvat øu ime Jahvino.
Psa 116:14 Izvræit øu Jahvi zavjete svoje pred svim pukom njegovim.
Psa 116:15 Dragocjena je u oçima Jahvinim smrt poboœnika njegovih.
Psa 116:16 Jahve, tvoj sam sluga, tvoj sluga, sin sluækinje tvoje: ti si
razrijeæio okove moje.
Psa 116:17 Tebi øu prinijeti œrtve zahvalne, zazvat øu ime Jahvino.
Psa 116:18 Izvræit øu Jahvi zavjete svoje pred svim pukom njegovim,
Psa 116:19 u predvorjima Doma Jahvina, posred tebe, Jeruzaleme!
PSALAM 117
Poziv na hvalu
Psa 117:1 Aleluja! Hvalite Jahvu, svi puci, slavite ga, svi narodi!
Psa 117:2 Silna je prema nama ljubav njegova, i vjernost Jahvina ostaje
dovijeka!
PSALAM 118
Obred za Blagdan sjenica
Psa 118:1 Aleluja! Zahvaljujte Jahvi jer je dobar, jer je vjeçna ljubav
njegova!
Psa 118:2 Neka rekne dom Izraelov: “Vjeçna je ljubav njegova!”
Psa 118:3 Neka rekne dom Aronov: “Vjeçna je ljubav njegova!”
Psa 118:4 Svi koji se Jahve boje neka reknu: “Vjeçna je ljubav njegova!”
Psa 118:5 Iz tjeskobe Jahvu ja zazvah: on me usliæa i oslobodi.
Psa 118:6 Jahve je sa mnom i ja ne strahujem: æto mi tko moœe?
Psa 118:7 Jahve je sa mnom, pomoø moja, i zbunjene gledam duæmane.
Psa 118:8 Bolje se Jahvi uteøi nego se uzdati u çovjeka.
Psa 118:9 Bolje se Jahvi uteøi nego se uzdati u moguønike.
Psa 118:10 Pogani me okruœiæe: imenom ih Jahvinim uniætih.
Psa 118:11 Opkoliæe me odasvud: imenom ih Jahvinim uniætih.
Psa 118:12 Opkoliæe me poput pçela, ubod im œeœe kao trnje zapaljeno:
imenom ih Jahvinim uniætih.
Psa 118:13 Gurahu me, gurahu, da me obore, ali mi Jahve pomoœe.
Psa 118:14 Jahve je moja snaga i pjesma, on mi je spasitelj.
Psa 118:15 Çuj! Radost i spasenje odzvanja æatorima pravednika:
Jahvina se proslavi desnica,
Psa 118:16 Jahvina me uzdigne desnica, Jahvina se proslavi desnica!
Psa 118:17 Ne, umrijeti neøu nego œivjeti i kazivat øu djela Jahvina.
Psa 118:18 Kaznom teækom kaznio me Jahve, ali me smrti ne preda.
Psa 118:19 Otvorite mi æirom vrata pravde: uøi øu, Jahvi zahvaliti!
Psa 118:20 “Ovo su vrata Jahvina, na njih ulaze pravedni!”
Psa 118:21 Zahvalit øu ti æto si me usliæio i moj postao spasitelj.
Psa 118:22 Kamen æto ga odbaciæe graditelji postade kamen zaglavni.
Psa 118:23 Jahvino je to djelo: kakvo çudo u oçima naæim!
Psa 118:24 Ovo je dan æto ga uçini Jahve: kliçimo i radujmo se njemu!
Psa 118:25 O Jahve, spasenje nam daj! Jahve, sreøu nam daj!
Psa 118:26 Blagoslovljen koji dolazi u imenu Jahvinu! Blagoslivljamo
vas iz Doma Jahvina!
Psa 118:27 Obasjao nas Bog Jahve! Sloœite povorku s grançicama u
ruci sve do rogova œrtvenika.
Psa 118:28 Ti si Bog moj - tebi zahvaljujem: Boœe moj, tebe ja uzvisujem.
Psa 118:29 Zahvaljujte Jahvi jer je dobar, jer je vjeçna ljubav njegova!
PSALAM 119
Psa 119:1 Blaœeni oni kojih je put neokaljan, koji hode po Zakonu
Jahvinu!
Psa 119:2 Blaœeni oni koji çuvaju propise njegove, çitavim srcem njega
traœe;
Psa 119:3 koji ne çine bezakonje, veø hode putovima njegovim.
Psa 119:4 Naredbe si svoje dao da se briœno çuvaju.
Psa 119:5 O, kad bi çvrsti bili putovi moji da tvoja çuvam pravila!
Psa 119:6 Neøu se postidjeti tada kad budem pazio na zapovijedi tvoje.
Psa 119:7 Slavit øu te u çestitosti srca kad nauçim sudove pravde tvoje.
Psa 119:8 Tvoja øu pravila çuvati: ne zapusti me nikada!
Psa 119:9 Kako øe mladiø çistim saçuvati put svoj? Çuvajuøi rijeçi tvoje.

496
Psa 119:10 Svim srcem svojim tebe traœim; ne daj da zastranim od
zapovijedi tvojih.
Psa 119:11 U srce pohranih rijeç tvoju da protiv tebe ne sagrijeæim.
Psa 119:12 Blagoslovljen si, o Jahve, nauçi me svojim pravilima.
Psa 119:13 Usnama svojim navjeæøujem sudove usta tvojih.
Psa 119:14 Putu se propisa tvojih radujem viæe no svemu bogatstvu.
Psa 119:15 Razmiæljat øu o naredbama tvojim i putove øu tvoje razmatrati.
Psa 119:16 Uœivat øu u pravilima tvojim, rijeçi tvojih neøu zaboravit’.
Psa 119:17 Milostiv budi meni, sluzi svojem, da œivim i tvoje rijeçi çuvam.
Psa 119:18 Otvori oçi moje da gledam divote tvoga Zakona!
Psa 119:19 Ja sam doæljak na zemlji, zapovijedi svoje nemoj od mene
skrivati!
Psa 119:20 Duæa mi gine u svako doba œudeøi za tvojim odlukama.
Psa 119:21 Oholima ti si zaprijetio: prokleti koji odstupaju od zapovijedi
tvojih.
Psa 119:22 Uzmi s mene rug i sramotu, jer tvoje ja çuvam propise.
Psa 119:23 Pa neka se skupljaju knezovi i proti meni govore, tvoj sluga
razmiælja o pravilima tvojim.
Psa 119:24 Jer tvoja su svjedoçanstva uœivanje moje, tvoja su pravila
moji savjetnici.
Psa 119:25 Moja duæa leœi u praæini: po rijeçi svojoj vrati mi œivot.
Psa 119:26 Kazivao sam ti svoje putove i ti si me çuo: pravilima me
svojim nauçi.
Psa 119:27 Pokaœi mi put odredaba svojih i o çudesima øu tvojim
razmiæljati.
Psa 119:28 Suze roni duæa moja od œalosti: po rijeçi svojoj ti me podigni!
Psa 119:29 Daleko me drœi od puta zablude i Zakonom me svojim obdari!
Psa 119:30 Put istine ja sam odabrao, pred oçi sam stavio odluke tvoje.
Psa 119:31 Uz propise tvoje ja çvrsto prianjam, o Jahve, nemoj me
postidjeti!
Psa 119:32 Ja kroçim putem zapovijedi tvojih jer si mi prosvijetlio srce.
HE Psa 119:33 Pokaœi mi, Jahve, stazu pravila svojih i ja øu je çuvati do
kraja.
Psa 119:34 Pouçi me da se tvoga drœim Zakona i çuvat øu ga svim
srcem.
Psa 119:35 Uputi me stazom svojih zapovijedi, jer ja u njoj uœivam.
Psa 119:36 Prikloni mi srce propisima svojim, a ne k pohlepi!
Psa 119:37 Odvrati moje oçi da ne vide niætavost, œivot mi çuvaj na putu
svojemu!
Psa 119:38 Ispuni svom sluzi obeøanje koje si onima dao æto te se boje.
Psa 119:39 Ukloni sramotu od koje strahujem, jer divni su tvoji sudovi.
Psa 119:40 Evo, çeznem za naredbama tvojim: pravdom me svojom
poœivi.
Psa 119:41 Neka milost tvoja, o Jahve, doåe na mene i spasenje tvoje
po tvom obeøanju.
Psa 119:42 Odgovorit øu onima koji me ruœe, jer se uzdam u rijeç tvoju.
Psa 119:43 Od mojih usta ne oduzmi rijeç istine, jer se uzdam u sudove
tvoje.
Psa 119:44 Tvoj øu Zakon çuvati uvijek i dovijeka.
Psa 119:45 Hodit øu putem prostranim, jer naredbe tvoje istraœujem.
Psa 119:46 Pred kraljevima o tvojim øu propisima govoriti i zbuniti se
neøu.
Psa 119:47 U zapovijedima tvojim moja je naslada jer ih ljubim.
Psa 119:48 Prema zapovijedima tvojim ja podiœem ruke i o tvojim
odredbama razmiæljam.
Psa 119:49 Spomeni se svoje rijeçi sluzi svojem kojom si mi dao nadu.
Psa 119:50 U nevolji sva mi je utjeha mi œivot çuva rijeç tvoja.
Psa 119:51 Oholice me napadaju œestoko, ali ja od tvog Zakona ne
odstupam.
Psa 119:52 Sjeøam se, o Jahve, davnih sudova tvojih i to me tjeæi.
Psa 119:53 Bijes me hvata zbog greænika koji tvoj Zakon napuætaju.
Psa 119:54 Tvoje su mi naredbe pjesma u zemlji kojom putujem.
Psa 119:55 Noøu se spominjem, Jahve, imena tvojega i tvoj çuvam
Zakon.
Psa 119:56 Evo æto je œelja moja: çuvati tvoje odredbe.
Psa 119:57 Dio je moj, o Jahve - rekoh - da tvoje çuvam rijeçi.
Psa 119:58 Svim srcem lice tvoje ganuti hoøu: smiluj mi se po svom
obeøanju.
Psa 119:59 Promislio sam putove svoje i k tvojem sam svjedoçanstvu
upravio noge.

497
Psa 119:60 Hitam i ne oklijevam da zapovijedi tvoje çuvam.
Psa 119:61 Opletoæe me uœeta greænika, ali tvoga Zakona ja ne zaboravljam.
Psa 119:62 U ponoøi ustajem da te slavim zbog pravednih tvojih odluka.
Psa 119:63 Prijatelj sam svima koji te se boje i koji tvoje çuvaju naredbe.
Psa 119:64 Dobrote tvoje, Jahve, puna je zemlja; nauçi me odredbama
svojim.
Psa 119:65 Uçinio si dobro svom sluzi, Jahve, po rijeçi svojoj.
Psa 119:66 Nauçi me razumu i znanju, jer u zapovijedi tvoje vjerujem.
Psa 119:67 Prije nego bijah poniœen, lutao sam, ali sada tvoju çuvam
rijeç.
Psa 119:68 Ti si tako dobar i dobrostiv: nauçi me pravilima svojim.
Psa 119:69 Oholi na me prijevare smiæljaju, ali se ja svim srcem drœim
naredaba tvojih.
Psa 119:70 Srce im je poput sala beæøutno, a ja uœivam u tvom Zakonu.
Psa 119:71 Dobro mi je æto sam poniœen da bih tvoja nauçio pravila.
Psa 119:72 Draœi mi je zakon usta tvojih no tisuøe zlatnika i srebrnika.
Psa 119:73 Tvoje me ruke stvoriæe i oblikovaæe; prosvijetli me da nauçim
zapovijedi tvoje.
Psa 119:74 Ætovatelji tvoji videøi me vesele se, jer se u rijeç tvoju ja
pouzdah.
Psa 119:75 Znadem, o Jahve, da su ti sudovi pravedni i da si me s
pravom ponizio.
Psa 119:76 Tvoja ljubav neka mi bude tjeæiteljicom po obeøanju koje si
dao sluzi svom.
Psa 119:77 Neka doåe na me milosråe tvoje da poœivim, jer Zakon tvoj
moja je naslada.
Psa 119:78 Neka se smetu oholi, jer me tlaçe nizaæto, a ja øu o
naredbama tvojim razmiæljat’.
Psa 119:79 Neka mi se priklone ætovatelji tvoji i koji znaju tvoje zapovijedi.
Psa 119:80 Neka mi srce savræeno bude u tvojim pravilima da ne budem
postiåen.
Psa 119:81 Duæa moja gine za tvojim spasenjem rijeç tvoju œeljno çekam.
Psa 119:82 Oçi mi çeznu za tvojom besjedom: kad øeæ mi donijeti utjehu?
Psa 119:83 Kao mijeh u dimu postadoh, ali pravila tvojih ne zaboravih.
Psa 119:84 Koliko dana ima sluga tvoj? Kad øeæ suditi progonitelje moje?
Psa 119:85 Oholnici mi jame iskopaæe: oni ne rade po Zakonu tvojemu.
Psa 119:86 Sve zapovijedi tvoje istina su sama: nekriva me gone, pomozi
mi.
Psa 119:87 Umalo me smrviæe u zemlji, ali naredaba tvojih ja ne
ostavljam.
Psa 119:88 Po svojoj me milosti poœivi i çuvat øu svjedoçanstvo tvojih
usta.
Psa 119:89 Dovijeka, o Jahve, rijeç tvoja ostaje, stalna poput nebesa.
Psa 119:90 od koljena do koljena tvoja je vjernost; uçvrstio si zemlju i
ona stoji.
Psa 119:91 Po tvojim zakonima stoje zauvijek jer sve tebi sluœi.
Psa 119:92 Da nije tvoj Zakon uœivanje moje, propao bih u nevolji svojoj.
Psa 119:93 Naredaba tvojih neøu zaboraviti dovijeka, jer po njima ti me
oœivljavaæ.
Psa 119:94 Tvoj sam, Gospodine: spasi me, jer tvoje ja iætem naredbe.
Psa 119:95 Bezboœni vrebaju da me upropaste, ali ja na tvoje pazim
propise.
Psa 119:96 Svakom savræenstvu vidim granicu, a zapovijed tvoja nema
granica.
Psa 119:97 O, kako ljubim Zakon tvoj, po cio dan o njemu razmiæljam.
Psa 119:98 Tvoja me zapovijed mudrijim uçini od duæmana mojih jer
ona je sa mnom vjeçito.
Psa 119:99 Umniji sam od svih svojih uçitelja jer razmiæljam o
svjedoçanstvima tvojim.
Psa 119:100 Razumniji sam i od staraca jer tvoje çuvam naredbe.
Psa 119:101 Zla puta klone mi se noge da rijeç tvoju saçuvam.
Psa 119:102 Od tvojih sudova ne odstupam, jer ti si me pouçio.
Psa 119:103 Kako su slatke nepcu mom rijeçi tvoje, od meda su slaåe
ustima mojim.
Psa 119:104 Po tvojim naredbama postajem razuman, stoga mrzim
sve putove laœne.
Psa 119:105 Tvoja rijeç nozi je mojoj svjetiljka i svjetlo mojoj stazi.
Psa 119:106 Kunem se i çvrsto odluçujem, i rijeç øu odrœati: pravedne

498
øu tvoje slijediti odluke.
Psa 119:107 U nevolji sam velikoj, Jahve, po rijeçi me svojoj poœivi.
Psa 119:108 Prinose usta mojih primi, Jahve, uçi me sudovima svojim.
Psa 119:109 Œivot mi je u pogibelji neprestanoj, ali tvog Zakona ja ne
zaboravljam.
Psa 119:110 Greænici mi postaviæe zamku, ali ne skreøem od tvojih
naredaba.
Psa 119:111 Svjedoçanstva tvoja vjeçna su mi baætina, ona su radost
mome srcu.
Psa 119:112 Prignuh srce da vræi naredbe tvoje uvijek i do kraja.
Psa 119:113 Ja mrzim one koji su dvostruka srca, a ljubim Zakon tvoj.
Psa 119:114 Ti si moj ætit i moj zaklon, u tvoju se rijeç ja uzdam.
Psa 119:115 Odstupite od mene, zlikovci: drœat øu zapovijedi Boga
svoga.
Psa 119:116 Podrœi me po svom obeøanju i œivjet øu; nemoj da se u
svojoj nadi postidim.
Psa 119:117 Pomozi mi i spasit øu se, na tvoja øu pravila svagda paziti.
Psa 119:118 Ti prezireæ one koji odstupaju od pravila tvojih jer je laœna
misao njihova.
Psa 119:119 Kao hråu zlotvore zemlje uklanjaæ, zato ljubim tvoje propise.
Psa 119:120 Moje tijelo dræøe od straha pred tobom, sudova tvojih ja se
bojim.
Psa 119:121 Çinim æto je pravo i pravedno, ne predaj me tlaçiteljima
mojim.
Psa 119:122 Zaloœi se za slugu svojega da me ne satru oholice!
Psa 119:123 Moje oçi ginu od çeœnje za spasenjem tvojim, za tvojom
rijeçi pravednom.
Psa 119:124 Uçini sluzi svom po svojoj dobroti i nauçi me pravilima
svojim.
Psa 119:125 Ja sam sluga tvoj: prosvijetli me da upoznam tvoje propise.
Psa 119:126 Ças je, o Jahve, da se javiæ: oskvrnuæe Zakon tvoj.
Psa 119:127 Stoga ljubim zapovijedi tvoje viæe no zlato, zlato œeœeno.
Psa 119:128 Zato hodim po odredbama tvojim, mrski su mi svi laœni
putovi.
Psa 119:129 Divna su tvoja svjedoçanstva, stoga ih çuva duæa moja.
Psa 119:130 Objava rijeçi tvojih prosvjetljuje, bezazlene urazumljuje.
Psa 119:131 Otvaram usta svoja zadahtan u œudnji jer çeznem za
zapovijedima tvojim.
Psa 119:132 Obrati se k meni i milostiv mi budi kao onima koji ljube ime
tvoje.
Psa 119:133 Korake mi upravljaj po svom obeøanju da nikakva opaçina
ne ovlada mnome.
Psa 119:134 Izbavi me od nasilja ljudskog, i naredbe tvoje ja øu çuvati.
Psa 119:135 Licem svojim obasjaj slugu svog i nauçi me pravilima
svojim!
Psa 119:136 Potoci suza potekoæe mi iz oçiju jer se Zakon tvoj ne çuva.
Psa 119:137 Pravedan si, Jahve, i pravi su sudovi tvoji.
Psa 119:138 Dao si Zakon pravedan i vjeran veoma.
Psa 119:139 Revnost me moja izjeda jer moji tlaçitelji zaboravljaju rijeçi
tvoje.
Psa 119:140 Tvoje su rijeçi prokuæane veoma, zato ih tvoj sluga ljubi.
Psa 119:141 Malen sam i prezren, ali naredaba tvojih ne zaboravljam.
Psa 119:142 Pravda je tvoja pravda vjeçita i Zakon tvoj sama istina.
Psa 119:143 Tjeskoba me i nevolja snaåe, ali tvoje su zapovijedi uœivanje
moje.
Psa 119:144 Vjeçna je pravda tvojeg svjedoçanstva, prosvijetli me i
œivjet øu.
Psa 119:145 Iz svega srca vapijem, Jahve, usliæi me: tvoja øu pravila
çuvati.
Psa 119:146 K tebi vapijem, spasi me, tvojeg øu se drœati svjedoçanstva.
Psa 119:147 Pretjeçem zoru i molim za pomoø, u tvoje se rijeçi uzdam.
Psa 119:148 Oçi moje straœe noøne pretjeçu da razmiæljam o besjedi
tvojoj.
Psa 119:149 Po svojoj dobroti, Jahve, glas mi posluæaj, i po svojoj odluci
poœivi me.
Psa 119:150 Primiçu se koji me podlo progone, daleko su oni od Zakona
tvojega.
Psa 119:151 A ti si blizu, Jahve, i vjerne su sve zapovijedi tvoje.

499
Psa 119:152 Odavno znam za tvoje propise da si ih sazdao zasvagda.
Psa 119:153 Pogledaj na nevolju moju, izbavi me, jer Zakona tvog ne
zaboravih.
Psa 119:154 Parnicu moju brani, po svom obeøanju poœivi me!
Psa 119:155 Daleko je spasenje od greænika jer za pravila tvoja ne mare.
Psa 119:156 Veliko je, o Jahve, tvoje smilovanje: po odlukama svojim
poœivi me.
Psa 119:157 Mnogi me progone i tlaçe, od tvojih svjedoçanstava ja ne
odstupam.
Psa 119:158 Otpadnike vidjeh i zgadiæe mi se jer tvojih rijeçi ne çuvaju.
Psa 119:159 Gle, naredbe tvoje ljubim, o Jahve: po dobroti svojoj poœivi
me.
Psa 119:160 Srœ je rijeçi tvoje istina, vjeçan je sud pravde tvoje.
Psa 119:161 Moguønici me progone nizaæto, ali samo pred tvojim
rijeçima srce mi dræøe.
Psa 119:162 Radujem se besjedama tvojim kao onaj koji se domogao
velika plijena.
Psa 119:163 Mrzim na laœ, grsti mi se ona, a ljubim tvoj Zakon.
Psa 119:164 Sedam puta na dan tebe hvalim zbog pravednih sudova
tvojih.
Psa 119:165 Koji tvoj Zakon ljube, velik mir uœivaju, ni o æto se oni ne
spotiçu.
Psa 119:166 Pomoø tvoju çekam, o Jahve, tvoje zapovijedi izvræavam.
Psa 119:167 Moja duæa çuva propise tvoje i ljubi ih veoma.
Psa 119:168 Çuvam tvoje naredbe i svjedoçanstvo tvoje, jer svi su putovi
moji pred tobom.
Psa 119:169 Vapaj moj, Jahve, neka do tebe dopre, po svojoj me rijeçi
prosvijetli.
Psa 119:170 Neka molitva moja doåe pred lice tvoje, po svojoj me rijeçi
izbavi.
Psa 119:171 Usne moje neka zapjevaju pohvalnu pjesmu jer si me
nauçio pravilima svojim.
Psa 119:172 Neka mi pjeva jezik o rijeçi tvojoj, jer zapovijedi su tvoje
sve pravedne.
Psa 119:173 Neka mi ruka tvoja na pomoø bude jer odabrah tvoje
naredbe.
Psa 119:174 Jahve, za tvojim spasenjem çeznem, uœivam u tvom
Zakonu.
Psa 119:175 Neka œivi duæa moja i neka te hvali, a tvoji sudovi neka mi
na pomoø budu!
Psa 119:176 Kao ovca izgubljena ja zalutah: o, potraœi slugu svojega jer
zapovijedi tvoje ja ne zaboravih.
PSALAM 120
Neprijatelj mira
Psa 120:1 Hodoçasniçka pjesma Kad bijah u nevolji, Jahvi zavapih
i on me usliæa.
Psa 120:2 Jahve, izbavi duæu moju od usana prijevarnih, od zlobna
jezika!
Psa 120:3 Kojim zlom da te prokunem, zlobni jeziçe?
Psa 120:4 Strelicama oætrim iz ratniçke ruke i ugljevljem œarkim.
Psa 120:5 Jao meni æto mi je boraviti u Meæeku i stanovati u æatorima
kedarskim!
Psa 120:6 Predugo mi duæa mora œivjeti s mrziteljima mira.
Psa 120:7 Kada o miru govorim, oni sile na rat.
PSALAM 121
Jahve - çuvar Izraelov
Psa 121:1 Hodoçasniçka pjesma. K brdima oçi svoje uzdiœem: odakle
øe mi doøi pomoø?
Psa 121:2 Pomoø je moja od Jahve koji stvori nebo i zemlju.
Psa 121:3 Tvojoj nozi on posrnuti ne da i neøe zadrijemati on, çuvar tvoj.
Psa 121:4 Ne, ne drijema i ne spava on, çuvar Izraelov.
Psa 121:5 Jahve je çuvar tvoj, Jahve je zasjen tvoj s desne tvoje!
Psa 121:6 Neøe ti sunce nauditi danju ni mjesec noøu.
Psa 121:7 Çuvao te Jahve od zla svakoga, çuvao duæu tvoju!
Psa 121:8 Çuvao Jahve tvoj izlazak i povratak odsada dovijeka.

500
PSALAM 122
Pozdrav Jeruzalemu
Psa 122:1 Hodoçasniçka pjesma. Davidova. Obradovah se kad mi
rekoæe: “Hajdemo u Dom Jahvin!”
Psa 122:2 Eto, noge nam veø stoje na vratima tvojim, Jeruzaleme.
Psa 122:3 Jeruzaleme, grade çvrsto sazdani i kao u jedno saliveni!
Psa 122:4 Onamo uzlaze plemena, plemena Jahvina, po Zakonu
Izraelovu, da slave ime Jahvino.
Psa 122:5 Ondje stoje sudaçke stolice, stolice doma Davidova.
Psa 122:6 Molite za mir Jeruzalemov! Blago onima koji tebe ljube!
Psa 122:7 Neka bude mir u zidinama tvojim i pokoj u tvojim palaçama!
Psa 122:8 Radi braøe i prijatelja svojih klicat øu: “Mir tebi!”
Psa 122:9 Radi Doma Jahve, Boga naæega, za sreøu tvoju ja øu moliti.
PSALAM 123
Psa 123:1 Hodoçasniçka pjesma. Oçi svoje uzdiœem k tebi koji u
nebesima prebivaæ.
Psa 123:2 Evo, kao æto su uprte oçi slugu u ruke gospodara i oçi sluækinje
u ruke gospodarice tako su oçi naæe uprte u Jahvu, Boga naæega,
dok nam se ne smiluje.
Psa 123:3 Smiluj nam se, Jahve, smiluj se nama jer se do grla nasitismo
prezira.
Psa 123:4 Presita nam je duæa podsmijeha obijesnih, poruga oholih.
PSALAM 124
Psa 124:1 Hodoçasniçka pjesma. Davidova. Da nije Jahve za nas bio
- neka slobodno rekne Izrael -
Psa 124:2 da nije Jahve za nas bio: kad se ljudi digoæe proti nama,
Psa 124:3 œive bi nas progutali. Kad je uskipio bijes njihov na nas,
Psa 124:4 voda bi nas podavila; bujica bi nas odnijela,
Psa 124:5 vode pobjeænjele sve nas potopile.
Psa 124:6 Blagoslovljen Jahve koji nas ne dade za plijen zubima
njihovim!
Psa 124:7 Duæa je naæa poput ptice umakla iz zamke lovaca: raskinula
se zamka, a mi umakosmo!
Psa 124:8 Pomoø je naæa u imenu Jahve koji stvori nebo i zemlju.
PSALAM 125
Psa 125:1 Hodoçasniçka pjesma. Tko se uzda u Jahvu, on je kao brdo
Sion: ne pomiçe se, ostaje dovijeka.
Psa 125:2 Bregovi okruœuju Jeruzalem: Jahve okruœuje narod svoj
odsada i dovijeka.
Psa 125:3 I neøe vladati œezlo bezboœniçko nad udesom pravednih, da
ne bi pravedni ruke za bezakonjem pruœili.
Psa 125:4 Uçini, Jahve, dobro dobrima i çestitima u srcu.
Psa 125:5 A koji na krive skreøu putove neka ih istrijebi Jahve sa
zloçincima! Mir nad Izraelom!
PSALAM 126
Pjesma povratnika
Psa 126:1 Hodoçasniçka pjesma. Kad Jahve vraøaæe suœnjeve sionske,
bilo nam je kao da snivamo.
Psa 126:2 Usta nam bjehu puna smijeha, a jezik klicanja. Meåu
poganima tad se govorilo: “Velika im djela Jahve uçini!”
Psa 126:3 Velika nam djela uçini Jahve: opet smo radosni!
Psa 126:4 Vrati, o Jahve, suœnjeve naæe kao potoke negepske!
Psa 126:5 Oni koji siju u suzama, œanju u pjesmi.
Psa 126:6 Iæli su plaçuøi noseøi sjeme sjetveno: vraøat øe se s pjesmom,
noseøi snoplje svoje.
PSALAM 127
Predanje Providnosti
Psa 127:1 Hodoçasniçka pjesma. Salomonova. Ako Jahve kuøu ne
gradi, uzalud se muçe graditelji. Ako Jahve grad ne çuva, uzalud straœar
bdi.
Psa 127:2 Uzalud vam je ustat prije zore i dugo u noø sjediti, vi æto jedete
kruh muke: miljenicima svojim u snu on daje.
Psa 127:3 Evo: sinovi su Jahvin dar, plod utrobe njegova je nagrada.
Psa 127:4 Strelica u ruci ratnika - to su sinovi mladosti.
Psa 127:5 Blago çovjeku koji njima napuni tobolac, neøe se postidjeti
kad se preo bude s duæmanom na vratima.

501
PSALAM 128
Psa 128:1 Hodoçasniçka pjesma. Blago svakome koji se Jahve boji,
koji njegovim hodi stazama!
Psa 128:2 Plod ruku svojih ti øeæ uœivati, blago tebi, dobro øe ti biti.
Psa 128:3 Œena øe ti biti kao plodna loza u odajama tvoje kuøe;
sinovi tvoji kao mladice masline oko stola tvojega.
Psa 128:4 Eto, tako øe biti blagoslovljen çovjek koji se Jahve boji!
Psa 128:5 Blagoslovio te Jahve sa Siona, uœivao sreøu Jeruzalema sve
dane œivota svog!
Psa 128:6 Vidio djecu svojih sinova, mir nad Izraelom!
PSALAM 129
Psa 129:1 Hodoçasniçka pjesma. “Mnogo su me od mladosti tlaçili” -
neka rekne sad Izrael!
Psa 129:2 “Mnogo su me od mladosti tlaçili, ali me ne svladaæe.
Psa 129:3 Po leåima su mojim oraçi orali, duge brazde povlaçili.
Psa 129:4 Ali Jahve pravedni isijeçe uœeta zlikovcima!”
Psa 129:5 Neka se postide i uzmaknu svi koji mrze Sion!
Psa 129:6 Neka budu kao trava na krovu æto povene prije nego je
poçupaju.
Psa 129:7 Œetelac njome ne napuni ruku ni naruçje onaj koji veœe
snopove.
Psa 129:8 A prolaznici neka ne reknu: “Blagoslov Jahvin nad vama!
Blagoslivljamo vas imenom Jahvinim!”
PSALAM 130
Psa 130:1 Hodoçasniçka pjesma. Iz dubine, Jahve, vapijem tebi:
Psa 130:2 Gospodine, çuj glas moj! Neka pazi uho tvoje na glas moga
vapaja!
Psa 130:3 Ako se, Jahve, grijeha budeæ spominjao, Gospodine, tko øe
opstati?
Psa 130:4 Ali u tebe je opraætanje, da bi te se bojali.
Psa 130:5 U Jahvu ja se uzdam, duæa se moja u njegovu uzda rijeç.
Psa 130:6 Duæa moja çeka Gospodina viæe no zoru straœa noøna; viæe
no zoru straœa noøna
Psa 130:7 neka Izrael çeka Jahvu. Jer je u Jahve milosråe i obilno je u
njega otkupljenje;
Psa 130:8 on øe otkupiti Izraela od svih grijeha njegovih.
PSALAM 131
Psa 131:1 Hodoçasniçka pjesma. Davidova. O Jahve, ne gordi se moje
srce niti se oçi uznose. Ne idem za stvarima velikim ni za çudima æto su
iznad mene.
Psa 131:2 Ne, ja sam se smirio i upokojio duæu svoju; kao dojençe na
grudima majke, kao dojençe duæa je moja u meni.
Psa 131:3 U Jahvu se, Izraele, uzdaj odsada dovijeka.
PSALAM 132
Psa 132:1 Hodoçasniçka pjesma.
Psa 132:2 Spomeni se, o Jahve, Davida i sve revnosti njegove: kako se
Jahvi zakleo, zavjetovao Snazi Jakovljevoj:
Psa 132:3 “Neøu uøi u æator doma svog niti uzaøi na leœaj svoje postelje,
Psa 132:4 neøu pustiti snu na oçi niti poçinka dati vjeåama,
Psa 132:5 dok Jahvi mjesto ne naåem, boraviæte Snazi Jakovljevoj.”
Psa 132:6 Eto, çusmo za njega u Efrati, naåosmo ga u Poljima jaarskim.
Psa 132:7 Uåimo u stan njegov, pred noge mu padnimo!
Psa 132:8 “Ustani, o Jahve, poåi k svom poçivaliætu, ti i Kovçeg sile
tvoje!
Psa 132:9 Sveøenici tvoji neka se obuku u pravednost, poboœnici tvoji
neka radosno kliçu!
Psa 132:10 Poradi Davida, sluge svojega, ne odvrati lica od svog pomazanika!”
Psa 132:11 Jahve se zakle Davidu zakletvom tvrdom od koje neøe
odustati:
”Potomka tvoje utrobe posadit øu na prijestolje tvoje.
Psa 132:12 Budu li ti sinovi Savez moj çuvali i naredbe kojima ih uçim,
i sinovi øe njini dovijeka sjediti na tvom prijestolju.”
Psa 132:13 Jer Jahve odabra Sion, njega zaœelje sebi za sjediæte.
Psa 132:14 “Ovo mi je poçivaliæte vjeçno, boravit øu ovdje jer tako
poœeljeh.

502
Psa 132:15 Œitak øu njegov blagosloviti, siromahe nahraniti kruhom.
Psa 132:16 Sveøenike njegove u spas øu odjenuti, sveti øe njegovi kliktati
radosno.
Psa 132:17 Uçinit øu da ondje za Davida rog izraste, pripravit øu svjetiljku
za svog pomazanika.
Psa 132:18 U sram øu mu obuøi duæmane, a na njemu øe blistati vijenac
moj.”
PSALAM 133
Psa 133:1 Hodoçasniçka pjesma. Davidova. Gle, kako je dobro i kako
je milo kao braøa zajedno œivjeti:
Psa 133:2 kao na glavi ulje dragocjeno æto silazi na bradu, bradu
Aronovu, æto silazi na skute haljina njegovih;
Psa 133:3 kao rosa s Hermona æto silazi na brdo Sion. Ondje Jahve
daje svoj blagoslov i œivot dovijeka.
PSALAM 134
Psa 134:1 Hodoçasniçka pjesma. Sad, blagoslivljajte Jahvu, sve sluge
Jahvine
æto stojite u Domu Jahvinu, u noønim satima!
Psa 134:2 Diœite svoje ruke prema Svetiætu i Jahvu blagoslivljajte!
Psa 1343:3 “Blagoslovio te sa Siona Jahve koji stvori nebo i zemlju!”
PSALAM 135
Psa 135:1 Aleluja! Hvalite ime Jahvino, hvalite, sluge Jahvine
Psa 135:2 koji u Domu Jahvinu stojite u predvorjima Doma Boga naæega!
Psa 135:3 Hvalite Jahvu jer dobar je Jahve, pjevajte imenu njegovu jer
je ljupko!
Psa 135:4 Jer Jahve sebi odabra Jakova, Izraela za dragu svojinu.
Psa 135:5 Znadem da je velik Jahve, da je nad bozima svim gospodar.
Psa 135:6 Æto god se Jahvi svidi, to çini na nebu i na zemlji, na moru i u
bezdanima.
Psa 135:7 Oblake diœe s kraja zemlje; stvara kiæi munje, vjetar izvodi iz
skroviæta njegovih.
Psa 135:8 On Egiptu pobi prvoroåence, ljude i stoku podjednako.
Psa 135:9 On uçini znamenja i çudesa usred tebe, Egipte, protiv Faraona
i svih slugu njegovih.
Psa 135:10 On pobi narode mnoge i pogubi kraljeve moøne:
Psa 135:11 Sihona, kralja amorejskog, i Oga, kralja baæanskog, i sva
kraljevstva kanaanska.
Psa 135:12 I dade njihovu zemlju u baætinu, u baætinu Izraelu, narodu
svom.
Psa 135:13 Ime tvoje, o Jahve, ostaje dovijeka i spomen na te, o Jahve,
od koljena do koljena.
Psa 135:14 Jer Jahve ætiti narod svoj, slugama svojim on je milostiv.
Psa 135:15 Kumiri poganski, srebro i zlato, ljudskih su ruku djelo:
Psa 135:16 usta imaju, a ne govore; oçi imaju, a ne vide;
Psa 135:17 uæi imaju, a ne çuju; i nema daha u ustima njihovim.
Psa 135:18 Takvi su i oni koji ih napraviæe i svi koji se u njih uzdaju.
Psa 135:19 Dome Izraelov, Jahvu blagoslivljaj! Dome Aronov, Jahvu
blagoslivljaj!
Psa 135:20 Dome Levijev, Jahvu blagoslivljaj! Ætovatelji Jahvini, Jahvu
blagoslivljajte!
Psa 135:21 Blagoslovljen sa Siona Jahve koji prebiva u Jeruzalemu!
PSALAM 136
Psa 136:1 Aleluja! Hvalite Jahvu jer je dobar: vjeçna je ljubav njegova!
Psa 136:2 Hvalite Boga nad bogovima: vjeçna je ljubav njegova!
Psa 136:3 Hvalite Gospodara nad gospodarima: vjeçna je ljubav
njegova!
Psa 136:4 Jedini on uçini çuda velika: vjeçna je ljubav njegova!
Psa 136:5 Mudro sazda on nebesa: vjeçna je ljubav njegova!
Psa 136:6 On utvrdi zemlju nad vodama: vjeçna je ljubav njegova!
Psa 136:7 On naçini svjetlila velika: vjeçna je ljubav njegova!
Psa 136:8 Sunce da vlada danom: vjeçna je ljubav njegova!
Psa 136:9 Mjesec i zvijezde da vladaju noøu: vjeçna je ljubav njegova!
Psa 136:10 On pobi prvoroåence Egiptu: vjeçna je ljubav njegova!
Psa 136:11 Izvede Izraela iz njega: vjeçna je ljubav njegova!
Psa 136:12 Miæicom jakom, rukom ispruœenom: vjeçna je ljubav njegova!
Psa 136:13 On Crveno more razdvoji: vjeçna je ljubav njegova!
Psa 136:14 Provede Izraela posred voda: vjeçna je ljubav njegova!

503
Psa 136:15 I baci Faraona i vojsku mu u Crveno more: vjeçna je ljubav
njegova!
Psa 136:16 On narod svoj voåaæe pustinjom: vjeçna je ljubav njegova!
Psa 136:17 On udari kraljeve velike: vjeçna je ljubav njegova!
Psa 136:18 I pogubi kraljeve moøne: vjeçna je ljubav njegova!
Psa 136:19 Sihona, kralja amorejskog: vjeçna je ljubav njegova!
Psa 136:20 Oga, kralja baæanskog: vjeçna je ljubav njegova!
Psa 136:21 I njihovu zemlju dade u baætinu: vjeçna je ljubav njegova!
Psa 136:22 U baætinu Izraelu, sluzi svome: vjeçna je ljubav njegova!
Psa 136:23 On se spomenu nas u poniœenju naæem: vjeçna je ljubav
njegova!
Psa 136:24 Od duæmana nas naæih oslobodi: vjeçna je ljubav njegova!
Psa 136:25 On daje hrane svakom tijelu: vjeçna je ljubav njegova!
Psa 136:26 Hvalite Boga nebeskog: vjeçna je ljubav njegova!
PSALAM 137
Psa 137:1 Na obali rijeka babilonskih sjeåasmo i plakasmo spominjuøi
se Siona;
Psa 137:2 o vrbe naokolo harfe svoje bijasmo povjeæali.
Psa 137:3 I tada naæi tamniçari zaiskaæe od nas da pjevamo, porobljivaçi
naæi zaiskaæe da se veselimo: “Pjevajte nam pjesmu sionsku!”
Psa 137:4 Kako da pjesmu Jahvinu pjevamo u zemlji tuåinskoj!
Psa 137:5 Neka se osuæi desnica moja, Jeruzaleme, ako tebe zaboravim!
Psa 137:6 Neka mi se jezik za nepce prilijepi ako spomen tvoj smetnem
ja ikada, ako ne stavim Jeruzalem vrh svake radosti svoje!
Psa 137:7 Ne zaboravi, Jahve, sinovima Edoma kako su u dan kobni
Jeruzalemov
vikali oni: “Ruæite! Sruæite ga do temelja!”
Psa 137:8 Køeri babilonska, pustoæiteljice, blaœen koji ti vrati milo za
drago za sva zla æto si nam ih nanijela!
Psa 137:9 Blaœen koji zgrabi i smrska o stijenu tvoju dojençad!
PSALAM 138
Psa 138:1 Davidov. Zahvaljujem ti, Jahve, iz svega srca jer si çuo rijeçi
mojih usta.
Pred licem anåela pjevam tebi,
Psa 138:2 bacam se niçice prema svetom Hramu tvojemu. Zahvaljujem
imenu tvojem za tvoju dobrotu i vjernost, jer si nada sve uzveliçao
obeøanje svoje.
Psa 138:3 Kad sam te zazvao, usliæio si me, duæu si moju pokrijepio.
Psa 138:4 Neka ti zahvaljuju, Jahve, svi kraljevi zemlje kad çuju rijeçi
usta tvojih,
Psa 138:5 neka pjevaju putove Jahvine: “Zaista, velika je slava Jahvina!”
Psa 138:6 Zaista, uzviæen je Jahve, ali gleda na ponizna, a oholicu
izdaleka poznaje.
Psa 138:7 Kroz nevolje kad budem kroçio, œivot mi çuvaj, pruœi ruku
proti gnjevu mojih duæmana; neka me tvoja spasi desnica!
Psa 138:8 Jahve, æto ja poçeh, ti dovræi! Jahve, vjeçna je ljubav tvoja:
djelo ruku svojih ne zapusti!
PSALAM 139
Pohvala Sveznajuøeg
Psa 139:1 Zborovoåi. Davidov. Jahve, proniçeæ me svega i poznajeæ,
Psa 139:2 ti znaæ kada sjednem i kada ustanem, izdaleka ti veø misli
moje poznajeæ.
Psa 139:3 Hodam li ili leœim, sve ti vidiæ, znani su ti svi moji putovi.
Psa 139:4 Rijeç mi joæ nije na jezik doæla, a ti, Jahve, sve veø znadeæ.
Psa 139:5 S leåa i s lica ti me obuhvaøaæ, na mene si ruku svoju stavio.
Psa 139:6 Znanje to odveø mi je çudesno, previsoko da bih ga dokuçio.
Psa 139:7 Kamo da idem od duha tvojega i kamo da od tvog lica pobjegnem?
Psa 139:8 Ako se na nebo popnem, ondje si, ako u Podzemlje legnem,
i ondje si.
Psa 139:9 Uzmem li krila zorina pa se naselim moru na kraj
Psa 139:10 i ondje bi me ruka tvoja vodila, desnica bi me tvoja drœala.
Psa 139:11 Reknem li: “Neka me barem tmine zakriju i neka me noø
umjesto svjetla okruœi!” -
Psa 139:12 ni tmina tebi neøe biti tamna: noø sjaji kao dan
i tama kao svjetlost.
Psa 139:13 Jer ti si moje stvorio bubrege, satkao me u krilu majçinu.

504
Psa 139:14 Hvala ti æto sam stvoren tako çudesno, æto su djela tvoja
predivna. Duæu moju do dna si poznavao,
Psa 139:15 kosti moje ne bjehu ti skrite dok nastajah u tajnosti,
otkan u dubini zemlje.
Psa 139:16 Oçi tvoje veø tada gledahu djela moja, sve veø bjeæe
zapisano u knjizi tvojoj: dani su mi odreåeni dok joæ ne bjeæe ni jednoga.
Psa 139:17 Kako su mi, Boœe, naumi tvoji nedokuçivi, kako li je neprocjenjiv
zbroj njihov.
Psa 139:18 Da ih brojim? Viæe ih je nego pijeska! Doåem li im do kraja,
ti mi preostajeæ!
Psa 139:19 De, istrijebi, Boœe, zlotvora, krvoloci neka odstupe od mene!
Psa 139:20 Jer podmuklo se bune protiv tebe, uzalud se diœu tvoji
duæmani.
Psa 139:21 Jahve, zar da ne mrzim tvoje mrzitelje? Zar da mi se ne
gade protivnici tvoji?
Psa 139:22 Mrœnjom dubokom ja ih mrzim i drœim ih svojim neprijateljima.
Psa 139:23 Pronikni me svega, Boœe, srce mi upoznaj, iskuæaj me i
upoznaj misli moje:
Psa 139:24 pogledaj, ne idem li putem pogubnim i povedi me putem
vjeçnim!
PSALAM 140
Psa 140:1 Zborovoåi. Psalam. Davidov.
Psa 140:2 Izbavi me, Jahve, od çovjeka zlobna, zaætiti me od çovjeka
nasilna:
Psa 140:3 od onih koji pakosti u srcu smiæljaju i çitav dan zaçinju kavge.
Psa 140:4 Kao zmije bruse jezike svoje, pod usnama im je otrov ljutiçin.
Psa 140:5 Spasi me, Jahve, od ruku zlotvora, çuvaj me od çovjeka
nasilna koji hoøe da mi noga posrne.
Psa 140:6 Oholice mi potajno nastavljaju zamku, uœetima mreœu pletu,
kraj puta klopke mi stavljaju.
Psa 140:7 Zavapih Jahvi: “Ti si Bog moj! Posluæaj, o Jahve, krik mojih
molitava!
Psa 140:8 Jahve, Gospode moj, spasitelju silni moj, u dan boja zakloni
mi glavu!”
Psa 140:9 Ne daj da se ispune œelje zlotvora, ne daj da svoje on izvræi
namjere!
Psa 140:10 Neka glavu ne podignu oni koji me opkoliæe, neka na njih
padne zloba njihovih usana!
Psa 140:11 Neka daœdi po njima ugljevlje ognjeno, neka se strovale u
jamu da viæe ne ustanu!
Psa 140:12 Opadaç se neøe odrœati na zemlji, silnika øe odjednom
zgrabiti nesreøa.
Psa 140:13 Znam da øe Jahve dati pravo ubogu i pravicu siromasima.
Psa 140:14 Zaista, pravedni øe tvoje ime slaviti, pred tvojim øe licem
boraviti çestiti.
PSALAM 141
Psa 141:1 Psalam. Davidov. Prizivljem te, Jahve, k meni pohitaj! Sluæaj
glas moj kojim tebi vapijem!
Psa 141:2 Neka mi se uzdigne molitva kao kad pred lice tvoje, podizanje
mojih ruku neka bude kao prinos veçernji!
Psa 141:3 Na usta mi, Jahve, straœu postavi i straœare na vrata usana
mojih!
Psa 141:4 Ne daj da mi se srce zlu prikloni, da bezboœno poçinim djela
opaka;
i u druætvu zlotvora da ne blagujem poslastica njihovih!
Psa 141:5 Neka me samo udari pravednik, ljubav je æto me kara, ali ulje
greæniçko neøe mi glavu pomazat’; zloøi njihovoj oprijet øu se uvijek
svojom molitvom.
Psa 141:6 Kad strovale niz hridinu suce njihove, razumjet øe kako blage
bjehu rijeçi moje.
Psa 141:7 Kao kad oraç ore i para zemlju, tako øe im se na rubu Podzemlja
kosti rasuti.
Psa 141:8 U te su, Jahve, uprte oçi moje, k tebi se utjeçem, ne daj da mi
duæa propadne!
Psa 141:9 Çuvaj me od stupice koju postaviæe meni, od zamki zloçinaca!
Psa 141:10 Neka u vlastite zamke upadnu zlotvori, a ja neka im
umaknem!

505
PSALAM 142
Molitva progonjenog
Psa 142:1 Pouçna pjesma. Davidova. Kad bijaæe u æpilji. Molitva.
Psa 142:2 Iz svega glasa vapijem Jahvi, iz svega glasa Jahvu zaklinjem.
Psa 142:3 Pred njim svoju izlijevam tuœaljku, tjeskobu svoju pred njim
razastirem.
Psa 142:4 Ako duh moj i klone u meni, ti put moj poznajeæ. Na putu
kojim prolazim potajnu mi zamku staviæe.
Psa 142:5 Obazrem li se nadesno i pogledam: nitko ne zna za mene.
Nemam kamo pobjeøi, nitko za œivot moj ne mari.
Psa 142:6 K tebi, Jahve, vapijem; govorim: ti si mi utoçiæte, ti si dio moj
u zemlji œivih.
Psa 142:7 Posluæaj moje vapaje jer sam veoma nevoljan. Izbavi me od
gonitelja mojih jer od mene oni su moøniji.
Psa 142:8 Izvedi iz tamnice duæu moju da zahvaljujem imenu tvojemu.
Oko mene øe se okupiti pravednici zbog dobra æto si ga iskazao meni.
PSALAM 143
Ponizna molitva
Psa 143:1 Psalam. Davidov. Jahve, sluæaj moju molitvu, u vjernosti
svojoj prikloni uho mojim vapajima, u pravednosti me svojoj usliæi!
Psa 143:2 Ne idi na sud sa slugom svojim, jer nitko œiv nije pravedan
pred tobom!
Psa 143:3 Duæmanin mi duæu progoni, o zemlju pritisnu œivot moj; u
tmine me baci da stanujem kao oni koji su davno umrli.
Psa 143:4 Duh moj veø zamire u meni, srce mi trne u grudima.
Psa 143:5 Spominjem se dana minulih, mislim o svim djelima tvojim, o
djelima ruku tvojih razmiæljam.
Psa 143:6 Ruke svoje za tobom pruœam, duæa moja kao suha zemlja za
tobom œeåa.
Psa 143:7 Usliæi me brzo, o Jahve, dah moj veø je na izmaku! Lica svojeg
preda mnom ne skrivaj, da ne postanem kao oni koji u grob silaze!
Psa 143:8 Objavi mi jutrom dobrotu svoju jer se uzdam u tebe. Put mi
kaœi kojim øu krenuti jer k tebi duæu uzdiœem.
Psa 143:9 Izbavi me, Jahve, od mojih duæmana, tebi ja se utjeçem.
Psa 143:10 Nauçi me da vræim volju tvoju jer ti si Bog moj. Duh tvoj dobri
neka me po ravnu putu vodi!
Psa 143:11 Zbog imena svog, Jahve, poœivi me, zbog svoje pravednosti
duæu mi izvedi iz tjeskobe!
Psa 143:12 Po svojoj dobroti satri moje duæmane, uniæti sve moje
tlaçitelje, jer ja sam sluga tvoj!
PSALAM 144
Psa 144:1 Davidov. Blagoslovljen Jahve, hridina moja: ruke mi uçi boju
a prste ratu.
Psa 144:2 On je ljubav moja i tvråava moja, zaætita moja, izbavitelj moj,
ætit moj za koji se sklanjam; on mi narode stavlja pod noge!
Psa 144:3 Æto je çovjek, o Jahve, da ga poznajeæ, æto li çedo ljudsko da
ga se spominjeæ?
Psa 144:4 Poput daæka je çovjek, dani njegovi kao sjena nestaju.
Psa 144:5 Jahve, nagni svoja nebesa i siåi, takni bregove: i zadimit øe
se!
Psa 144:6 Sijevni munjom i raspræi duæmane, odapni strijele i raspræi ih!
Psa 144:7 Ruku pruœi iz visina, istrgni me i spasi iz voda beskrajnih, iz
æaka sinova tuåinskih:
Psa 144:8 laœi govore usta njihova, a desnica krivo priseœe.
Psa 144:9 Pjevat øu ti, Boœe, pjesmu novu, na harfi od deset œica svirat
øu.
Psa 144:10 Ti dajeæ pobjedu kraljevima, koji si spasio Davida, slugu
svojega. Od pogubna maça
Psa 144:11 spasi mene, oslobodi me iz ruke tuåinske; laœi govore usta
njihova,
a desnica krivo priseœe.
Psa 144:12 Daj da nam sinovi budu kao biljke æto rastu od mladosti
svoje; a køeri naæe kao stupovi ugaoni, krasne poput hramskog stupovlja;
Psa 144:13 da nam œitnice budu pune svakog obilja, s plodovima svakojakim
u izobilju;
Psa 144:14 ovce naæe plodile se na tisuøe, plodile se beskrajno na naæim
poljima;

506
stoka naæa neka bude tovna! U zidinama nam ne bilo proboja ni ropstva
ni plaça na ulicama naæim!
Psa 144:15 Blago narodu kojem je tako, blago narodu kojem je Jahve
Bog!
PSALAM 145
Psa 145:1 Hvalospjev. Davidov. Slavit øu te, o Boœe, kralju moj, ime øu
tvoje blagoslivljati uvijek i dovijeka.
Psa 145:2 Svaki øu dan tebe slaviti, ime øu tvoje hvaliti uvijek i dovijeka.
Psa 145:3 Velik je Jahve i svake hvale dostojan, nedokuçiva je veliçina
njegova!
Psa 145:4 Naraætaj naraætaju kazuje djela tvoja i silu tvoju navijeæta.
Psa 145:5 Govore o blistavoj slavi tvoga veliçanstva i çudesa tvoja
objavljuju.
Psa 145:6 Kazuju strahovitu silu djela tvojih, veliçinu tvoju pripovijedaju.
Psa 145:7 Razglaæuju spomen velike dobrote tvoje i pravednosti tvojoj
kliçu.
Psa 145:8 Milostiv je Jahve i milosrdan, spor na srdœbu, bogat dobrotom.
Psa 145:9 Gospodin je dobar svima, milosrdan svim djelima svojim.
Psa 145:10 Neka te slave, Jahve, sva djela tvoja i tvoji sveti neka te
blagoslivlju!
Psa 145:11 Neka kazuju slavu tvoga kraljevstva, neka o sili tvojoj govore
Psa 145:12 da objave ljudskoj djeci silu tvoju i slavu divnoga kraljevstva
tvoga.
Psa 145:13 Kraljevstvo tvoje kraljevstvo je vjeçno, tvoja vladavina za
sva pokoljenja. Vjeran je Jahve u svim rijeçima svojim i svet u svim
svojim djelima.
Psa 145:14 Jahve podupire sve koji posrøu i pognute on uspravlja.
Psa 145:15 Oçi sviju u tebe su uprte, ti im hranu dajeæ u pravo vrijeme.
Psa 145:16 Ti otvaraæ ruku svoju, do mile volje sitiæ sve œivo.
Psa 145:17 Pravedan si, Jahve, na svim putovima svojim i svet u svim
svojim djelima.
Psa 145:18 Blizu je Jahve svima koji ga prizivlju, svima koji ga zazivaju
iskreno.
Psa 145:19 On ispunja œelje ætovatelja svojih, sluæa njihove vapaje i
spasava ih.
Psa 145:20 Jahve ætiti one koji njega ljube, a zlotvore sve øe zatrti.
Psa 145:21 Neka usta moja kazuju hvalu Jahvinu i svako tijelo neka
slavi sveto ime njegovo - uvijek i dovijeka.
PSALAM 146
Himna Bogu pomoøniku
Psa 146:1 Aleluja! Hvali, duæo moja, Jahvu!
Psa 146:2 Hvalit øu Jahvu sveg œivota svojeg. Dok me bude, Bogu svom
øu pjevati.
Psa 146:3 Ne uzdajte se u knezove, u çovjeka od koga nema spasenja!
Psa 146:4 Iziåe li duh iz njega, u zemlju svoju on se vraøa i propadaju
sve misli njegove.
Psa 146:5 Blago onom kome je pomoønik Bog Jakovljev, kome je ufanje
u Jahvi, Bogu njegovu,
Psa 146:6 koji stvori nebo i zemlju, more i sve æto je u njima; koji ostaje
vjeran dovijeka,
Psa 146:7 potlaçenima vraøa pravicu, a gladnima kruh daje. Jahve
oslobaåa suœnje,
Psa 146:8 Jahve slijepcima oçi otvara. Jahve uspravlja prignute, Jahve
ljubi pravedne.
Psa 146:9 Jahve ætiti tuåince, sirote i udovice podupire, a greænicima
mrsi putove.
Psa 146:10 Jahve øe kraljevati dovijeka, tvoj Bog, Sione, od koljena do
koljena. Aleluja!
PSALAM 147
Psa 147:1 Aleluja! Hvalite Jahvu jer je dobar, pjevajte Bogu naæem jer
je sladak;
svake hvale on je dostojan!
Psa 147:2 Jahve gradi Jeruzalem, skuplja raspræene Izraelce.
Psa 147:3 On lijeçi one koji su srca skræena i povija rane njihove.
Psa 147:4 On odreåuje broj zvijezda, svaku njezinim imenom naziva.
Psa 147:5 Velik je naæ Gospodin i svesilan, nema mjere mudrosti
njegovoj.
Psa 147:6 Jahve pridiœe ponizne, zlotvore do zemlje snizuje.

507
Psa 147:7 Pjevajte Jahvi pjesmu zahvalnu, svirajte na citari Bogu naæem!
Psa 147:8 Oblacima on prekriva nebesa i zemlji kiæu sprema; daje da
po bregovima raste trava i bilje na sluœbu çovjeku.
Psa 147:9 On stoci hranu daje i mladim gavranima kada grakøu.
Psa 147:10 Za konjsku snagu on ne mari niti mu se mile bedra çovjeçja.
Psa 147:11 Mili su Jahvi oni koji se njega boje, koji se uzdaju u dobrotu
njegovu.
Psa 147:12 Slavi Jahvu, Jeruzaleme, hvali Boga svoga, Sione!
Psa 147:13 On uçvrsti zasune vrata tvojih, blagoslovi u tebi tvoje sinove.
Psa 147:14 On dade mir granicama tvojim, pæenicom te hrani najboljom.
Psa 147:15 Besjedu svoju æalje na zemlju, brzo trçi rijeç njegova.
Psa 147:16 Kao vunu snijeg razbacuje, prosipa mraz poput pepela.
Psa 147:17 On sipa grad kao zalogaje, voda mrzne od njegove studeni.
Psa 147:18 Rijeç svoju poæalje i vode se tope; duhnu vjetrom i vode
otjeçu.
Psa 147:19 Rijeç svoju on objavi Jakovu, odluke svoje i zakone Izraelu.
Psa 147:20 Ne uçini tako nijednom narodu: nijednom naredbe svoje ne
objavi! Aleluja!
PSALAM 148
Nebo i zemlja hvale Jahvu
Psa 148:14 Aleluja! Hvalite Jahvu s nebesa, hvalite ga u visinama!
Psa 148:2 Hvalite ga, svi anåeli njegovi, hvalite ga, sve vojske njegove!
Psa 148:3 Hvalite ga, sunce i mjeseçe, hvalite ga, sve zvijezde svjetlosne!
Psa 148:4 Hvalite ga, nebesa nebeska, i vode nad svodom nebeskim!
Psa 148:5 Neka hvale ime Jahvino jer on zapovjedi i postadoæe.
Psa 148:6 Postavi ih zauvijek i dovijeka po zakonu koji neøe proøi.
Psa 148:7 Hvalite Jahvu sa zemlje, nemani morske i svi bezdani!
Psa 148:8 Ognju i grade, snijeœe i maglo, olujni vjetre, æto rijeç njegovu
izvræavaæ!
Psa 148:9 Gore i svi breœuljci, plodonosna stabla i svi cedrovi!
Psa 148:10 Zvijeri i sve œivotinje, gmizavci i ptice krilate!
Psa 148:11 Zemaljski kraljevi i svi narodi, knezovi i suci zemaljski!
Psa 148:12 Mladiøi i djevojke, starci s djecom zajedno:
Psa 148:13 neka svi hvale ime Jahvino, jer jedino je njegovo ime
uzviæeno! Njegovo veliçanstvo zemlju i nebo nadvisuje,
Psa 148:14 on podiœe snagu svom narodu, on proslavlja svete svoje,
sinove Izraelove - narod njemu blizak. Aleluja!
PSALAM 149
Pobjedniçka pjesma
Psa 149:1 Aleluja! Pjevajte Jahvi pjesmu novu i u zboru svetih hvalu
njegovu!
Psa 149:2 Neka se raduje Izrael Stvoritelju svojem! Kralju svom neka
klikøu sinovi Siona!
Psa 149:3 Neka u kolu hvale ime njegovo, bubnjem i citarom neka ga
slave!
Psa 149:4 Jer Jahve ljubi narod svoj, spasenjem ovjençava ponizne!
Psa 149:5 Neka se sveti raduju u slavi, neka kliçu s leœaja svojih!
Psa 149:6 Neka im pohvale Boœje budu na ustima, maçevi dvosjekli u
rukama
Psa 149:7 da nad pucima izvræe odmazdu i kaznu nad narodima;
Psa 149:8 da im kraljeve bace u lance, a odliçnike u okove gvozdene;
Psa 149:9 da na njima izvræe sud davno napisan - neka bude na çast
svim svetima njegovim! Aleluja!
PSALAM 150
Zavræni hvalospjev
Psa 150:1 Aleluja!
Psa 150:2 Hvalite Boga u Svetiætu njegovu, slavite ga u veliçanstvu
svoda nebeskog!
Psa 150:3 Hvalite ga zbog silnih djela njegovih, slavite ga zbog beskrajne
veliçine njegove!
Psa 150:4 Hvalite ga zvucima roga, slavite ga harfom i citarom!
Psa 150:5 Hvalite ga igrom i bubnjem, slavite ga glazbalima zvonkim i
frulom!
Hvalite ga cimbalima zvuçnim, slavite ga cimbalima gromkim!
Sve æto god diæe Jahvu neka slavi! Aleluja!

MUDRE IZREKE
508
MIz 1:1 Mudre izreke Salomona, sina Davidova, kralja izraelskog:
MIz 1:2 da se spozna mudrost i pouka, da se shvate razumne rijeçi;
MIz 1:3 da se primi umna pouka, pravda i pravica i nepristranost;
MIz 1:4 da se dade pamet neiskusnima, mladiøu znanje i umijeøe;
MIz 1:5 kad mudar çuje, da umnoœi znanje, a razuman steçe mudrije
misli;
MIz 1:6 da razumije izreke i prispodobe, rijeçi mudraca i njihove zagonetke.
MIz 1:7 Strah je Gospodnji poçetak spoznaje, ali ludi preziru mudrost i
pouku. Kloniti se loæa druætva
MIz 1:8 Posluæaj, sine moj, pouku oca svoga i ne odbacuj naputka svoje
majke!
MIz 1:9 Jer øe ti biti ljupki vijenac na glavi i ogrlica oko tvoga vrata.
MIz 1:10 Sine moj, ako te greænici mame, ne pristaj;
MIz 1:11 ako bi rekli: “Hodi s nama, da vrebamo krv, çekamo u zasjedi
nevina ni za æto;
MIz 1:12 da ih progutamo œive kao carstvo smrti i cijele kao one koji
silaze u grob;
MIz 1:13 naplijenit øemo svakojaka blaga, napuniti svoje kuøe plijenom;
MIz 1:14 bacat øeæ s nama svoj œdrijeb, svi øemo zajedno imati jednu
kesu.”
MIz 1:15 Sine moj, ne idi s njima na put, makni nogu od njihove staze.
MIz 1:16 Jer na zlo trçe svojim nogama i hite prolijevati krv.
MIz 1:17 Jer uzalud je razapinjati mreœu pred oçima svima pticama.
MIz 1:18 A oni vrebaju vlastitu krv, postavljaju zasjedu svojemu œivotu.
MIz 1:19 Takva je sudba svih lakomih na ruœan dobitak: on ih œivota
stane.
Opomena nemarnima
MIz 1:20 Mudrost glasno uzvikuje na ulici, na trgovima diœe svoj glas;
MIz 1:21 propovijeda po buçnim uglovima, na otvorenim gradskim
vratima
govori svoje rijeçi:
MIz 1:22 “Dokle øete, vi glupi, ljubiti glupost i dokle øe podsmjevaçima
biti milo podsmijevanje, i dokle øe bezumnici mrziti znanje?
MIz 1:23 Posluæajte moju opomenu! Gle, svoj duh pred vas izlijevam,
hoøu vas pouçiti svojim rijeçima.
MIz 1:24 Koliko sam vas zvala, a vi ste odbijali; pruœala sam ruku, ali je
nitko
ne opazi.
MIz 1:25 Nego ste odbacili svaki moj savjet i niste posluæali moje
opomene;
MIz 1:26 zato øu se i ja smijati vaæoj propasti, rugat øu se kad vas obuzme
tjeskoba:
MIz 1:27 kad navali na vas strah kao nevrijeme i zgrabi vas propast kao
vihor, kad navali na vas nevolja i muka.
MIz 1:28 Tada øe me zvati, ali se ja neøu odazvati; traœit øe me, ali me
neøe naøi.
MIz 1:29 Jer su mrzili spoznaju i nisu izabrali Gospodnjeg straha
MIz 1:30 niti su posluæali moj savjet, nego su prezreli svaku moju
opomenu.
MIz 1:31 Zato øe jesti plod svojeg vladanja i nasititi se vlastitih savjeta.
MIz 1:32 Jer glupe øe ubiti njihovo odbijanje, a nemar øe upropastiti
bezumne.
MIz 1:33 A tko sluæa mene, bezbriœan ostaje i spokojno œivi bez straha
od zla.”
Zaætita od loæa druætva
MIz 2:1 Sine moj, ako primiæ moje rijeçi i pohraniæ u sebi moje zapovijedi,
MIz 2:2 i uhom svojim osluhneæ mudrost i obratiæ svoje srce razboru;
MIz 2:3 jest, ako prizoveæ razum i zavapiæ za razborom;
MIz 21:4 ako ga potraœiæ kao srebro i tragaæ za njim kao za skrivenim
blagom -
MIz 2:5 tada øeæ shvatiti strah Gospodnji i naøi øeæ Boœje znanje.
MIz 2:6 Jer Jahve daje mudrost, iz njegovih usta dolazi znanje i razboritost.
MIz 2:7 On pravednicima pruœa svoju pomoø, ætit je onih koji hode u
bezazlenosti.

509
MIz 2:8 Jer on ætiti staze pravde i çuva pute svojih poboœnika.
MIz 2:9 Tada øeæ shvatiti pravdu, pravicu, pravednost i sve staze dobra,
MIz 2:10 jer øe mudrost uøi u tvoje srce i spoznaja øe obradovati tvoju
duæu.
MIz 2:11 Oprez øe paziti na te i razboritost øe te çuvati:
MIz 2:12 da te izbavi od zla puta, od varava çovjeka,
MIz 2:13 od onih koji ostavljaju staze poætenja te idu mraçnim putovima;
MIz 2:14 koji se vesele çineøi zlo i likuju u opaçinama zloøe;
MIz 2:15 kojih su staze krive i koji su opaki na svojim putovima;
MIz 2:16 da te izbavi od preljubnice i od tuåinke koja laska rijeçima;
MIz 2:17 koja ostavlja prijatelja svoje mladosti i zaboravlja zavjet svoga
Boga
MIz 2:18 jer joj kuøa tone u smrt i njezini putovi vode mrtvima.
MIz 2:19 Tko god zalazi k njoj ne vraøa se nikad i ne nalazi viæe putove
œivota.
MIz 2:20 Zato idi putem çestitih i drœi se staza pravedniçkih!
MIz 2:21 Jer samo øe pravedni nastavati zemlju i bezazleni øe ostati na
njoj.
MIz 2:22 A opake øe zbrisati sa zemlje i bogohulnike iæçupati iz nje.
Put do mudrosti
MIz 3:1 Sine moj, ne zaboravljaj moje pouke, i tvoje srce neka çuva
moje zapovijedi,
MIz 3:2 jer øe ti produljiti dane i œivotne godine i podariti spokojstvo.
MIz 3:3 Neka te ne ostavljaju dobrota i vjernost, objesi ih sebi oko vrata,
upiæi ih na ploçu srca svoga.
MIz 3:4 Tako øeæ steøi ugled i uspjeti pred Boœjim i ljudskim oçima.
MIz 3:5 Uzdaj se u Jahvu svim srcem i ne oslanjaj se na vlastiti razbor.
MIz 3:6 Misli na njega na svim svojim putovima i on øe ispraviti tvoje
staze.
MIz 3:7 Ne umiæljaj da si mudar: boj se Jahve i kloni se zla.
MIz 3:8 To øe biti lijek tvome tijelu i okrepa tvojim kostima.
MIz 3:9 Çasti Jahvu svojim blagom i prvinama svega svojeg prirasta.
MIz 3:10 I tvoje øe œitnice biti prepune i tvoje øe se kace prelijevati novim
vinom.
MIz 3:11 Sine moj, ne odbacuj Jahvine opomene i nemoj da ti omrzne
njegov ukor.
MIz 3:12 Jer koga Jahve ljubi onoga i kori, kao otac sina koga voli.
Radosti mudraca
MIz 3:13 Blago çovjeku koji je stekao mudrost i çovjeku koji je zadobio
razboritost.
MIz 3:14 Jer bolje je steøi nju nego steøi srebro, i veøi je dobitak ona i od
zlata.
MIz 3:15 Skupocjenija je od bisera, i æto je god tvojih dragocjenosti, s
njome se porediti ne mogu;
MIz 3:16 dug joj je œivot u desnoj ruci, a u lijevoj bogatstvo i çast.
MIz 3:17 Njezini su putovi putovi miline i sve su njene staze pune spokoja.
MIz 3:18 Œivotno je drvo onima koji se nje drœe i sretan je onaj tko je
zadrœi.
MIz 3:19 Jahve je mudroæøu utemeljio zemlju i umom utvrdio nebesa;
MIz 3:20 njegovim su se znanjem otvorili bezdani i oblaci osuli rosom.
MIz 3:21 Sine moj, ne gubi to iz oçiju, saçuvaj razbor i oprez.
MIz 3:22 I bit øe œivot tvojoj duæi i ures vratu tvome.
MIz 3:23 Bez straha øeæ tada kroçiti svojim putem i noga ti se neøe
spoticati.
MIz 3:24 Kad legneæ, neøeæ se plaæiti, i kad zaspiæ, slatko øeæ snivati.
MIz 3:25 Ne boj se nenadne strahote ni nagle propasti kad stigne
bezboœnike.
MIz 3:26 Jer øe ti Jahve biti uzdanje i çuvat øe nogu tvoju od zamke.
MIz 3:27 Ne uskrati dobroçinstva potrebitim kad god to moœeæ uçiniti.
MIz 3:28 Ne reci svome bliœnjemu: “Idi i doåi opet, sjutra øu ti dati”, kad
moœeæ veø sada.
MIz 3:29 Ne kuj zla svome bliœnjemu dok on bez straha kod tebe boravi.
MIz 3:30 Ne pravdaj se ni s kim bez razloga ako ti nije uçinio nikakva zla.
MIz 3:31 Nemoj zavidjeti nasilniku niti slijediti njegove pute,
MIz 3:32 jer su Jahvi mrski pokvarenjaci, a prisan je s pravednima.
MIz 3:33 Jahvino je prokletstvo na domu bezboœnika, a blagoslov u
stanu pravednika.
MIz 3:34 S podsmjevaçima on se podsmijeva, a poniznima dariva milost.
MIz 3:35 Mudri øe baætiniti çast, a bezumnici snositi sramotu.
Izbor mudrosti
MIz 4:1 Sluæajte, djeco, pouku oçevu i pazite kako biste spoznali mudrost,

510
MIz 4:2 jer dobar vam nauk dajem: ne prezrite moga naputka.
MIz 4:3 I ja sam bio sin u svoga oca i njeœan jedinac u svoje matere;
MIz 4:4 i mene je on uçio i govorio mi: “Zadrœi moje rijeçi u svojem srcu,
poætuj moje zapovijedi i œivjet øeæ.
MIz 4:5 Steci mudrost, steci razbor, ne smeøi ih s uma i ne odstupi od
rijeçi mojih usta.
MIz 4:6 Ne ostavljaj je i çuvat øe te; ljubi je i obranit øe te.
MIz 4:7 Poçetak je mudrosti: steci sebi mudrost i svim svojim imanjem
steci razboritost.
MIz 4:8 Veliçaj je i uzvisit øe te; donijet øe ti çast kad je prigrliæ.
MIz 4:9 Stavit øe ti ljupki vijenac na glavu, i obdarit øe te krasnom krunom.”
MIz 4:10 Posluæaj, sine moj, primi moje rijeçi i umnoœit øe se godine
tvojeg œivota.
MIz 4:11 Pouçih te putu mudrosti, navratih te na prave staze;
MIz 4:12 neøe ti se zapletati koraci kad staneæ hoditi; potrçiæ li, neøeæ
posrnuti.
MIz 4:13 Çvrsto se drœi pouke, ne puætaj je, çuvaj je, jer ona ti je œivot.
MIz 4:14 Ne idi stazom opakih i ne stupaj putem zlikovaca.
MIz 4:15 Ostavi ga, ne hodi njime; kloni ga se i zaobiåi ga.
MIz 4:16 Jer oni ne spavaju ako ne uçine zla, i san im ne dolazi ako koga
ne obore.
MIz 4:17 Jer jedu kruh opaçine i piju vino nasilja.
MIz 4:18 A pravedniçka je staza kao svjetlost svanuøa, koja je sve jasnija
do potpunog dana.
MIz 4:19 A put je opakih kao mrkli mrak: ne znaju o æto øe se spotaknuti.
MIz 4:20 Sine moj, pazi na moje rijeçi, prigni uho svoje mojim besjedama.
MIz 4:21 Ne gubi ih nikad iz oçiju, pohrani ih usred srca svoga.
MIz 4:22 Jer su œivot onima koji ih nalaze i ozdravljenje svemu tijelu
njihovu.
MIz 4:23 A svrh svega, çuvaj svoje srce, jer iz njega izvire œivot.
MIz 4:24 Drœi daleko od sebe laœna usta i udalji od sebe usne prijevarne.
MIz 4:25 Neka tvoje oçi gledaju u lice i neka ti je pogled uvijek prav.
MIz 4:26 Pazi na stazu kojom kroçiæ i neka ti svi putovi budu pouzdani.
MIz 4:27 Ne skreøi ni desno ni lijevo, drœi svoj korak daleko oda zla.
Izbjegavanje preljubnice i prava ljubav mudraca
MIz 5:1 Sine moj, çuj moju mudrost, prigni uho mojoj razboritosti
MIz 5:2 da saçuvaæ oprez, da ti usne zadrœe znanje.
MIz 5:3 Jer s usana œene preljubnice kaplje med i nepce joj je glaåe od
ulja,
MIz 5:4 ali je ona naposljetku gorka kao pelin, oætra kao dvosjekli maç.
MIz 5:5 Njene noge silaze k smrti, a koraci vode u Podzemlje.
MIz 5:6 Ona ne pazi na put œivota, ne mari æto su joj staze kolebljive.
MIz 5:7 Zato me sada posluæaj, sine, i ne odstupaj od rijeçi mojih usta.
MIz 5:8 Neka je put tvoj daleko od nje i ne pribliœuj se vratima njezine
kuøe,
MIz 5:9 da drugima ne bi dao svoju slavu i okrutnima svoje godine;
MIz 5:10 da se ne bi tuåinci nasitili tvoga dobra i da tvoja zasluœba ne
ode u tuåu kuøu;
MIz 5:11 da ne ridaæ na koncu kad ti nestane tijela i puti
MIz 5:12 i da ne kaœeæ: “Oh, kako sam mrzio pouku i kako mi je srce
preziralo ukor!
MIz 5:13 I ne sluæah glasa svojih uçitelja, niti priklonih uho onima æto me
pouçavahu.
MIz 5:14 I umalo ne zapadoh u svako zlo, usred zbora i zajednice!”
MIz 5:15 Pij vodu iz svoje nakapnice i onu æto teçe iz tvoga studenca.
MIz 5:16 Moraju li se tvoji izvori razlijevati i tvoji potoci teøi ulicama?
MIz 5:17 Nego neka oni budu samo tvoji, a ne i tuåinaca koji su uza te.
MIz 5:18 Neka je blagoslovljen izvor tvoj i raduj se sa œenom svoje
mladosti:
MIz 5:19 neka ti je kao mila koæuta i ljupka gazela, neka te grudi njene
opajaju u svako doba, njezina ljubav zatravljuje bez prestanka!
MIz 5:20 Ta zaæto bi se, sine moj, zanosio preljubnicom i grlio tuåinki
njedra?
MIz 5:21 Jer pred Jahvinim su oçima çovjekovi putovi i on motri sve
njegove staze.
MIz 5:22 Opakoga øe uhvatiti njegova zloøa i sapet øe ga uœad njegovih
grijeha.
MIz 5:23 Umrijet øe jer nema pouke, propast øe zbog svoje goleme
gluposti.

511
Neoprezno jamstvo
MIz 6:1 Sine moj, kad jamçiæ bliœnjemu svojem i daæ svoju ruku drugome,
MIz 6:2 vezao si se vlastitim usnama, uhvatio se rijeçima svojih usta;
MIz 6:3 uçini onda ovo, sine moj: oslobodi se! Jer si dopao u ruke
bliœnjemu svojemu; idi, baci se preda njega i salijeøi bliœnjega svoga.
MIz 6:4 Ne daj sna svojim oçima ni drijema svojim vjeåama;
MIz 6:5 otmi se kao gazela iz mreœe i kao ptica iz ruku ptiçaru.
Lijençina i mrav
MIz 6:6 Idi k mravu, lijençino, promatraj njegove pute i budi mudar:
MIz 6:7 on nema voåe, nadzornika, ni nadstojnika,
MIz 6:8 ljeti se sebi brine za hranu i prikuplja jelo u doba œetve.
MIz 6:9 A ti, dokle øeæ, lijençino, spavati? Kad øeæ se diøi oda sna svoga?
MIz 6:10 Joæ malo odspavaj, joæ malo odrijemaj, joæ malo podvij ruke za
poçinak
MIz 6:11 i doøi øe tvoje siromaætvo kao skitaç i tvoja oskudica kao
oruœanik.
Nevaljalac
MIz 6:12 Nevaljalac i opak çovjek hodi s laœljivim ustima;
MIz 6:13 namiguje oçima, lupka nogama, pokazuje prstima;
MIz 6:14 prijevare su mu u srcu, snuje zlo u svako doba, zameøe svaåe.
MIz 6:15 Zato øe mu iznenada doøi propast, i uças øe se slomiti i neøe
mu biti lijeka.
MIz 6:16 Æest je stvari koje Gospod mrzi, a sedam ih je gnusoba njegovu
biøu:
MIz 6:17 ohole oçi, laœljiv jezik, ruke koje prolijevaju krv nevinu,
MIz 6:18 srce koje smiælja grijeæne misli, noge koje hitaju na zlo,
MIz 6:19 laœan svjedok koji æiri laœi, i çovjek koji zameøe svaåe meåu
braøom.
Oçinske opomene
MIz 6:20 Sine moj, çuvaj zapovijedi oca svoga i ne odbacuj nauka matere
svoje.
MIz 6:21 Priveœi ih sebi na srce zauvijek, ovij ih oko svoga grla;
MIz 6:22 da te vode kada hodiæ, da te çuvaju kada spavaæ i da te razgovaraju
kad se probudiæ.
MIz 6:23 Jer je zapovijed svjetiljka, pouka je svjetlost, opomene stege
put su œivota;
MIz 6:24 da te çuvaju od zle œene, od laskava jezika tuåinke.
MIz 6:25 Ne poœeli u svom srcu njezine ljepote i ne daj da te osvoji
trepavicama svojim,
MIz 6:26 jer bludnici dostaje i komad kruha, dok preljubnica lovi dragocjeni
œivot.
MIz 6:27 Moœe li tko nositi oganj u njedrima a da mu se odjeøa ne upali?
MIz 6:28 Moœe li tko hoditi po œivom ugljevlju a svojih nogu da ne oœeœe?
MIz 6:29 Tako biva onomu tko ide k œeni svoga bliœnjega: neøe ostati
bez kazne tko god se nje dotakne.
MIz 6:30 Ne sramote li lupeœa sve ako je krao da gladan utoli glad:
MIz 6:31 uhvaøen, on sedmerostruko vraøa i plaøa svim imanjem kuøe
svoje.
MIz 6:32 Nerazuman je, dakle, tko se upuæta s preljubnicom; duæu svoju
gubi koji tako çini.
MIz 6:33 Bruke i sramote dopada i rug mu se nikad ne briæe.
MIz 6:34 Jer bijesna je ljubomornost u muœa: on ne zna za milost u
osvetni dan;
MIz 6:35 ne pristaje ni na kakav otkup i ne prima ma kolike mu darove
dao.
MIz 7:1 Çuvaj, sine, rijeçi moje i pohrani moje zapovijedi kod sebe.
MIz 7:2 Çuvaj moje zapovijedi, i bit øeæ œiv, i nauk moj kao zjenicu oka
svoga.
MIz 7:3 Priveœi ih sebi na prste, upiæi ih na ploçi srca svoga;
MIz 7:4 reci mudrosti: “Moja si sestra” i razboritost nazovi “sestriçnom”,
MIz 7:5 da te çuva od œene preljubnice, od tuåinke koja laskavo govori.
MIz 7:6 Kad bijah jednom na prozoru svoje kuøe i gledah van kroz
reæetku,
MIz 7:7 vidjeh meåu lakovjernima, opazih meåu momcima nerazumna
mladiøa:
MIz 7:8 prolazio je ulicom kraj njezina ugla i koracao putem k njezinoj
kuøi
MIz 7:9 u sumraku izmeåu dana i veçeri kad se hvata noøna tmina;
MIz 7:10 i gle, susrete ga œena, bludno odjevena i s prijevarom u srcu.
MIz 7:11 Jogunasta bijaæe i razuzdana, noge joj se nisu mogle u kuøi
zadrœati;

512
MIz 7:12 bila je ças na ulici, ças na trgovima i vrebala kod svakog ugla;
MIz 7:13 i uhvati ga i poljubi i reçe mu bezobrazna lica:
MIz 7:14 “Bila sam duœna œrtvu priçesnicu, i danas izvræih svoj zavjet;
MIz 7:15 zato sam ti izaæla u susret, da te traœim, i naåoh te.
MIz 7:16 Svoju sam postelju nastrla sagovima, vezenim pokrivaçima
misirskim;
MIz 7:17 svoj sam krevet namirisala smirnom, alojem i cimetom.
MIz 7:18 Hajde da se opijamo nasladom do jutra i da se radujemo uœicima
ljubavi.
MIz 7:19 Jer muœa mi nema kod kuøe: otiæao je na dalek put;
MIz 7:20 uzeo je sa sobom novçani tobolac; a vratit øe se kuøi tek o
uætapu.”
MIz 7:21 Tako ga zavede svojim viçnim nagovorom, odvuçe ga svojim
glatkim usnama.
MIz 7:22 I ludo on poåe za njom, kao æto vol ide na klaonicu i kao æto
jelen zapleten u mreœu çeka
MIz 7:23 dok mu strijela ne probije jetra, i kao ptica æto ulijeøe u zamku,
i ne znajuøi da øe ga to œivota stajati.
MIz 7:24 Zato me, sine moj, posluæaj i çuj rijeçi mojih usta.
MIz 7:25 Neka ti srce ne zastranjuje na njezine putove i ne lutaj po
njezinim stazama.
MIz 7:26 Jer je mnoge smrtno ranila i oborila, i mnogo je onih æto ih je
pobila.
MIz 7:27 U Podzemlje vode putovi kroz njenu kuøu, dolje u odaje smrti.
MIz 8:1 Ne propovijeda li mudrost i ne diœe li razboritost svoj glas?
MIz 8:2 Navrh brda, uza cestu, na raskræøima stoji,
MIz 8:3 kod izlaza iz grada, kraj ulaznih vrata, ona glasno viçe:
MIz 8:4 “Vama, o ljudi, propovijedam i upravljam svoj glas sinovima
ljudskim.
MIz 8:5 Shvatite mudrost, vi neiskusni, a vi nerazumni, urazumite srce.
MIz 8:6 Sluæajte, jer øu zboriti o vaœnim stvarima, i moje øe usne otkriti
æto je pravo.
MIz 8:7 Jer moje nepce zbori istinu i zloøa je mojim usnama mrska.
MIz 8:8 Sve su rijeçi mojih usta praviçne, u njima nema niæta ni krivo ni
prijetvorno.
MIz 8:9 Sve su one jasne razboritomu i pravedne onomu tko je stekao
spoznaju.
MIz 8:10 Primajte radije moju pouku no srebro i znanje poœudnije od
zlata.
MIz 8:11 Jer mudrost je vrednija od biserja i nikakve se dragocjenosti ne
mogu porediti s njom.
Samohvala mudrosti
MIz 8:12 Ja, mudrost, boravim s razboritoæøu i posjedujem znanje umna
djelovanja.
MIz 8:13 Strah Gospodnji mrœnja je na zlo. Oholost, samodostatnost,
put zloøe i usta puna laœi - to ja mrzim.
MIz 8:14 Moji su savjet i razboritost, ja sam razbor i moja je jakost.
MIz 8:15 Po meni kraljevi kraljuju i velikaæi dijele pravdu.
MIz 8:16 Po meni knezuju knezovi i odliçnici i svi suci zemaljski.
MIz 8:17 Ja ljubim one koji ljube mene i nalaze me koji me traœe.
MIz 8:18 U mene je bogatstvo i slava, postojano dobro i pravednost.
MIz 8:19 Moj je plod bolji od çista i œeœena zlata i moj je prihod bolji od
çistoga srebra.
MIz 8:20 Ja kroçim putem pravde, sred praviçnih staza,
MIz 8:21 da dadem dobra onima koji me ljube i napunim njihove riznice.
Stvaralaçka mudrost
MIz 8:22 Jahve me stvori kao poçelo svoga djela, kao najraniji od svojih
çina, u pradoba;
MIz 8:23 oblikovana sam joæ od vjeçnosti, od iskona, prije nastanka
zemlje.
MIz 8:24 Rodih se kad joæ nije bilo pradubina, dok nije bilo izvora obilnih
voda.
MIz 8:25 Rodih se prije nego su utemeljene gore, prije breœuljaka.
MIz 8:26 Kad joæ ne bijaæe naçinio zemlje, ni poljana, ni poçetka zemaljskom
prahu;
MIz 8:27 kad je stvarao nebesa, bila sam nazoçna, kad je povlaçio krug
na licu bezdana.
MIz 8:28 Kad je u visini utvråivao oblake i kad je odredio snagu izvoru
pradubina;
MIz 8:29 kad je postavljao moru njegove granice da mu se vode ne
preliju preko obala, kad je polagao temelje zemlji,

513
MIz 8:30 bila sam kraj njega, kao graditeljica, bila u radosti, iz dana u
dan, igrajuøi pred njim sve vrijeme:
MIz 8:31 igrala sam po tlu njegove zemlje, i moja su radost djeca
çovjekova.
MIz 8:32 Tako, djeco, posluæajte me, blago onima koji çuvaju moje
putove.
MIz 8:33 Posluæajte pouku - da steçete mudrost i nemojte je odbaciti.
MIz 8:34 Blago çovjeku koji me sluæa i bdi na mojim vratima svaki dan
i koji çuva dovratnike moje.
MIz 8:35 Jer tko nalazi mene, nalazi œivot i stjeçe milost od Jahve.
MIz 8:36 A ako se ogrijeæi o mene, udi svojoj duæi: svi koji mene mrze
ljube smrt.”
MIz 9:1 Mudrost je sazidala sebi kuøu, i otesala sedam stupova.
MIz 9:2 Poklala je svoje klanice, pomijeæala svoje vino i postavila svoj
stol.
MIz 9:3 Poslala je svoje djevojke da objave svrh gradskih visina:
MIz 9:4 “Tko je neiskusan, neka se svrati ovamo!” A nerazumnima govori:
MIz 9:5 “Hodite, jedite od mojega kruha i pijte vina koje sam pomijeæala.
MIz 9:6 Ostavite ludost, da biste œivjeli, i hodite putem razboritosti.”
Protiv podrugljivaca
MIz 9:7 Tko pouçava podrugljivca, prima pogrdu, i tko prekorava opakoga,
prima ljagu.
MIz 9:8 Ne kori podsmjevaça, da te ne zamrzi; kori mudra, da te zavoli.
MIz 9:9 Pouçi mudroga, i bit øe joæ mudriji; uputi pravednoga, i uveøat øe
se njegovo znanje.
MIz 9:10 Gospodnji strah poçetak je mudrosti, a razboritost je spoznaja
Presvetog.
MIz 9:11 “Po meni ti se umnoœavaju dani i mnoœe ti se godine œivota.
MIz 9:12 Ako si mudar, sebi si mudar; budeæ li podsmjevaç, sam øeæ
snositi.” Gospoåa ludost oponaæa mudrost
MIz 9:13 Gospoåa ludost puna je strasti, prosta je i ne zna niæta.
MIz 9:14 I sjedi na vratima svoje kuøe na stolici, u gradskim visinama,
MIz 9:15 te poziva one koji prolaze putem, koji ravno idu svojim stazama:
MIz 9:16 “Tko je neiskusan, neka se svrati ovamo!” I nerazumnomu
govori:
MIz 9:17 “Kradena je voda slatka i ugodno je potajno jesti kruh.”
MIz 9:18 A on ne zna da su Sjene ondje, da uzvanici njezini poçivaju u
Podzemlju.
MIz 10:1 Mudar sin veseli oca, a lud je sin œalost majci svojoj.
MIz 10:2 Ne koristi krivo steçeno blago, dok pravednost izbavlja od smrti.
MIz 10:3 Ne dopuæta Jahve da gladuje duæa pravednika, ali odbija pohlepu
opakih.
MIz 10:4 Lijena ruka osiromaæuje çovjeka, a marljiva ga obogaøuje.
MIz 10:5 Tko skuplja ljeti, razuman je sin, a tko hrçe o œetvi, navlaçi
sramotu.
MIz 10:6 Blagoslovi su nad glavom pravedniku, a usta opakih kriju nasilje.
MIz 10:7 Pravednikov je spomen blagoslovljen, a opakom se ime
proklinje.
MIz 10:8 Tko je mudra srca, prima zapovijedi, dok brbljava luda propada.
MIz 10:9 Tko neduœno œivi, hodi bez straha, a tko ide krivim putovima,
poznat øe se.
MIz 10:10 Tko œmirka okom, zadaje tugu, a tko ludo zbori, propada.
MIz 10:11 Pravednikova su usta izvor œivota, a opakomu usta kriju nasilje.
MIz 10:12 Mrœnja izaziva svaåu, a ljubav pokriva sve pogreæke.
MIz 10:13 Na usnama razumnoga nalazi se mudrost, a batina je za leåa
nerazumna çovjeka.
MIz 10:14 Mudri kriju znanje, a luåakova su usta blizu propasti.
MIz 10:15 Blago je bogatomu tvrdi grad, a ubogima je propast njihovo
siromaætvo.
MIz 10:16 Pravednik priraåuje za œivot, a opaki priraåuje za grijeh.
MIz 10:17 Tko se naputka drœi, na putu je œivota, a zabluåuje tko se na
ukor ne osvrøe.
MIz 10:18 Laœljive usne kriju mrœnju, a tko klevetu æiri, bezuman je!
MIz 10:19 Obilje rijeçi ne biva bez grijeha, a tko zauzdava svoj jezik,
razuman je.
MIz 10:20 Pravednikov je jezik odabrano srebro, a razum opakoga malo
vrijedi.
MIz 10:21 Pravednikove su usne hrana mnogima, a luåaci umiru s ludosti
svoje.

514
MIz 10:22 Gospodnji blagoslov obogaøuje i ne prati ga nikakva muka.
MIz 10:23 Bezumniku je radost uçiniti sramotno djelo, a razumnu çovjeku
biti mudar.
MIz 10:24 Çega se opaki boji, ono øe ga stiøi, a pravedniçka se œelja
ispunjava.
MIz 10:25 Kad oluja prohuja, opakoga nestane, a pravednik ima temelj
vjeçni.
MIz 10:26 Kakav je ocat zubima i dim oçima, takav je ljenivac onima koji
ga æalju.
MIz 10:27 Strah Gospodnji umnaœa dane, a opakima se prekraøuju
godine.
MIz 10:28 Pravedniçko je ufanje puno radosti, a opakima je nada uprazno.
MIz 10:29 Gospodnji je put okrilje bezazlenu, a propast onima koji çine
zlo.
MIz 10:30 Pravednik se neøe nikad pokolebati, a opakih øe nestati s lica
zemlje.
MIz 10:31 Pravednikova usta raåaju mudroæøu, a opak jezik çupa se s
korijenom.
MIz 10:32 Pravednikove usne znaju æto je milo, dok usta opakih poznaju
zloøu.
MIz 11:1 Laœna je mjera mrska Jahvi, a puna mjera mila mu je.
MIz 11:2 S oholoæøu dolazi sramota, a u smjernih je mudrost.
MIz 11:3 Pravednike vodi nevinost njihova, a bezboœnike upropaæøuje
njihova opaçina.
MIz 11:4 Ne pomaœe bogatstvo u dan Boœje srdœbe, a pravednost izbavlja
od smrti.
MIz 11:5 Neduœnomu pravda njegova put utire, a zao propada od svoje
zloøe.
MIz 11:6 Poætene izbavlja pravda njihova, a bezboœnici se hvataju u
svoju lakomost.
MIz 11:7 Kad zao çovjek umre, nada propada i ufanje u imetak ruæi se.
MIz 11:8 Pravednik se od tjeskobe izbavlja, a opaki dolazi na mjesto
njegovo.
MIz 11:9 Bezboœnik ustima ubija svoga bliœnjega, a pravednici se izbavljaju
znanjem.
MIz 11:10 Sa sreøe pravedniçke grad se raduje i klikuje zbog propasti
opakoga.
MIz 11:11 Blagoslovom pravednika grad se diœe, a ustima opakih razara
se.
MIz 11:12 Nerazumnik prezire svoga bliœnjega, dok çovjek uman æuti.
MIz 11:13 Tko s klevetom hodi, otkriva tajnu, a çovjek pouzdana duha
çuva se.
MIz 11:14 Gdje vodstva nema, narod propada, jer spasenje je u mnogim
savjetnicima.
MIz 11:15 Veoma zlo prolazi tko jamçi za drugoga, a bez straha je tko
mrzi na jamstvo.
MIz 11:16 Ljupka œena stjeçe slavu, a krepki muœevi bogatstvo.
MIz 11:17 Dobrostiv çovjek sam sebi dobro çini, a okrutnik muçi vlastito
tijelo.
MIz 11:18 Opak çovjek pribavlja isprazan dobitak, a tko sije pravdu, ima
sigurnu nagradu.
MIz 11:19 Tko je çvrst u pravednosti, ide u œivot, a tko za zlom trçi, na
smrt mu je.
MIz 11:20 Mrski su Jahvi srcem opaki, a mili su mu œivotom savræeni.
MIz 11:21 Zaista, zao çovjek neøe proøi bez kazne, a rod øe se
pravedniçki izbaviti.
MIz 11:22 Zlatan je kolut na rilu svinjskom: œena lijepa, a bez razuma.
MIz 11:23 Pravedniçka je œelja samo na sreøu, a nada je opakih prolazna.
MIz 11:24 Tko dijeli obilato, sve viæe ima, a tko ækrtari, sve je siromaæniji.
MIz 11:25 Podaæna duæa nalazi okrepu, i tko napaja druge, sam øe se
napojiti.
MIz 11:26 Tko ne da œita, kune ga narod, a blagoslov je nad glavom
onoga koji ga prodaje.
MIz 11:27 Tko traœi dobro, nalazi milost, a tko za zlom ide, ono øe ga
snaøi.
MIz 11:28 Tko se uzda u bogatstvo, propada, a pravednici uspijevaju
kao zeleno liæøe.
MIz 11:29 Tko vlastitu kuøu zapusti, vjetar œanje, a luåak je sluga
mudromu.
MIz 11:30 Plod je pravednikov drvo œivota, i mudrac je tko predobiva

515
œive duæe.
MIz 11:31 Ako se pravedniku plaøa na zemlji, joæ øe se viæe opakomu i
greæniku.
MIz 12:1 Tko ljubi pouku, ljubi znanje, a tko mrzi ukor, lud je.
MIz 12:2 Dobar dobiva milost od Jahve, a podmukao osudu.
MIz 12:3 Zloøom se çovjek ne utvråuje, a korijen se pravedniku ne
pomiçe.
MIz 12:4 Kreposna je œena vijenac muœu svojemu, a sramotna mu je
kao gnjileœ u kostima.
MIz 12:5 Pravedniçke su misli praviçne, spletke opakih prijevarne.
MIz 12:6 Rijeçi opakih pogubne su zamke, a pravedne izbavljaju usta
njihova.
MIz 12:7 Opaki se ruæe i nema ih viæe, a kuøa pravednika ostaje.
MIz 12:8 Çovjek se hvali po oætrini svoga razuma, a prezire se tko je
opak srcem.
MIz 12:9 Bolje je biti malen i imati samo jednog slugu nego se hvastati
a nemati ni kruha.
MIz 12:10 Pravednik pazi i na œivot svog œivinçeta, dok je opakomu srce
okrutno.
MIz 12:11 Tko obraåuje svoju zemlju, sit je kruha, a tko trçi za niætavilom,
nerazuman je.
MIz 12:12 Çeœnja je opakoga mreœa od zala, a korijen pravednika daje
ploda.
MIz 12:13 Opakomu je zamka grijeh njegovih usana, a pravednik se
izbavlja od tjeskobe.
MIz 12:14 Od ploda svojih usta nasitit øe se svatko obilno, a ono æto je
rukama uçinio vratit øe mu se.
MIz 12:15 Luåaku se çini pravim njegov put, a mudar çovjek sluæa
savjete.
MIz 12:16 Luåak odmah odaje svoj bijes, a pametan pokriva sramotu.
MIz 12:17 Tko govori istinu, otkriva æto je pravo, a laœljiv svjedok prijevaru.
MIz 12:18 Nesmotren govori kao da maçem probada, a jezik je mudrih
iscjeljenje.
MIz 12:19 Istinita usta traju dovijeka, a laœljiv jezik samo za ças.
MIz 12:20 Prijevara je u srcu onih koji snuju zlo, a veselje u onih koji
dijele miroljubive savjete.
MIz 12:21 Pravednika ne stiœe nikakva nevolja, a opaki u zlu grcaju.
MIz 12:22 Mrske su Jahvi usne laœljive, a mili su mu koji zbore istinu.
MIz 12:23 Promiæljen çovjek prikriva svoje znanje, a srce bezumniçko
razglaæuje svoju ludost.
MIz 12:24 Marljiva ruka vlada, a nemar vodi u podloœnost.
MIz 12:25 Briga u srcu pritiskuje çovjeka, a blaga rijeç veseli ga.
MIz 12:26 Pravednik vodi svojeg prijatelja, a opake zavodi njihov put.
MIz 12:27 Nemaran ne ulovi svoje lovine, a marljivost je çovjeku blago
dragocjeno.
MIz 12:28 Na stazi pravice stoji œivot i na njezinu putu nema smrti.
MIz 13:1 Mudar sin sluæa naputak oçev, a podsmjevaç ne sluæa ukora.
MIz 13:2 Od ploda usta svojih uœiva çovjek sreøu, a srce je nevjernika
puno nasilja.
MIz 13:3 Tko çuva usta svoja, çuva œivot svoj, a tko nesmotreno zbori,
o glavu mu je.
MIz 13:4 Uzaludna je œudnja lijençine, a ispunit øe se œelja marljivih.
MIz 13:5 Pravednik mrzi na laœljivu rijeç, a opaki goji mrœnju i sramotu.
MIz 13:6 Pravda çuva poboœna, a opake grijeh obara.
MIz 13:7 Netko se gradi bogatim, a niæta nema, netko se gradi
siromaænim, a ima veliko bogatstvo.
MIz 13:8 Otkup œivota bogatstvo je çovjeku; a siromah ne sluæa
opomene.
MIz 13:9 Svjetlost pravedniçka blistavo sja, a svjetiljka opakih gasi se.
MIz 13:10 Oholost raåa samo svaåu, a mudrost je u onih koji primaju
savjet.
MIz 13:11 Naglo steçeno bogatstvo iæçezava, a tko skuplja pomalo,
biva bogat.
MIz 13:12 Predugo oçekivanje ubija srce, a ispunjena œelja drvo je œivota.
MIz 13:13 Tko rijeç prezire, taj propada, a tko poætiva zapovijedi, plaøu
dobiva.
MIz 13:14 Pouka mudraçeva izvor je œivotni, ona izbavlja od zamke
smrti.
MIz 13:15 Uvid u dobro pribavlja milost, a put bezboœnika hrapav je.
MIz 13:16 Svatko pametan djeluje promiæljeno, a bezumnik se hvaliæe
svojom ludoæøu.

516
MIz 13:17 Zao glasnik zapada u zlo, a vjeran poslanik donosi spasenje.
MIz 13:18 Siromaætvo i sramota onomu tko odbija pouku, a tko ukor
prima, doøi øe do çasti.
MIz 13:19 Slatka je duæi ispunjena œelja, a bezumnicima je mrsko kloniti
se oda zla.
MIz 13:20 Druœi se s mudrima, i postat øeæ mudar, a tko se drœi bezumnika,
postaje opak.
MIz 13:21 Greænika progoni zlo, a dobro je nagrada pravednima.
MIz 13:22 Valjan çovjek ostavlja baætinu unucima, a bogatstvo se
greænikovo çuva pravedniku.
MIz 13:23 Izobilje je hrane na krçevini siromaækoj, a ima i tko propada
s nepravde.
MIz 13:24 Tko ætedi æibu, mrzi na sina svog, a tko ga ljubi, na vrijeme ga
opominje.
MIz 13:25 Pravednik ima jela do sitosti, a trbuh opakih poznaje oskudicu.
MIz 14:1 Œenska mudrost sagradi kuøu, a ludost je rukama razgraåuje.
MIz 14:2 Tko œivi s poætenjem, boji se Jahve, a tko ide stranputicom,
prezire ga.
MIz 14:3 U luåakovim je ustima æiba za oholost njegovu, a mudre ætite
vlastite usne.
MIz 14:4 Gdje nema volova, prazne su jasle, a obilna je œetva od snage
bikove.
MIz 14:5 Istinit svjedok ne laœe, a krivi svjedok æiri laœ.
MIz 14:6 Podsmjevaç traœi mudrost i ne nalazi je, a razumni lako dolazi
do znanja.
MIz 14:7 Idi od çovjeka bezumna jer neøeæ upoznati usne æto zbore
znanje.
MIz 14:8 Mudrost je pametna çovjeka u tom æto pazi na svoj put, a
bezumniçka ludost prijevara je.
MIz 14:9 Luåacima je grijeh æala, a milost je Boœja s poætenima.
MIz 14:10 Srce poznaje svoj jad, i veselje njegovo ne moœe dijeliti nitko
drugi.
MIz 14:11 Dom opakih propast øe, a æator øe pravednika procvasti.
MIz 14:12 Neki se put uçini çovjeku prav, a na koncu vodi k smrti.
MIz 14:13 I u smijehu srce osjeøa bol, a poslije veselja dolazi tuga.
MIz 14:14 Otpadnik se siti svojim prestupcima, a dobar çovjek svojim
radom.
MIz 14:15 Glupan vjeruje svakoj rijeçi, a pametan pazi na korak svoj.
MIz 14:16 Mudar se boji i oda zla se uklanja, a bezuman se raspaljuje i
bez straha je.
MIz 14:17 Nagao çovjek çini ludosti, a razborit ih podnosi.
MIz 14:18 Glupaci baætine ludost, a mudre ovjençava znanje.
MIz 14:19 Zli padaju niçice pred dobrima i opaki pred vratima pravednikovim.
MIz 14:20 I svom prijatelju mrzak je siromah, a bogataæ ima mnogo
ljubitelja.
MIz 14:21 Grijeæi tko prezire bliœnjega svoga, a blago onomu tko je
milostiv ubogima.
MIz 14:22 Koji snuju zlo, ne hode li stranputicom, a zar nisu dobrota i
vjernost s onima koji snuju dobro?
MIz 14:23 U svakom trudu ima probitka, a pusto brbljanje samo je na
siromaætvo.
MIz 14:24 Mudrima je vijenac bogatstvo njihovo, a bezumnima kruna -
njihova ludost.
MIz 14:25 Istinit svjedok izbavlja duæe, a tko laœi æiri, taj je varalica.
MIz 14:26 U strahu je Gospodnjem veliko pouzdanje i njegovim je sinovima
utoçiæte.
MIz 14:27 Strah Gospodnji izvor je œivota: on izbavlja od zamke smrti.
MIz 14:28 Mnoætvo je naroda ponos kralju, a bez puka knez propada.
MIz 14:29 Tko se teæko srdi, velike je razboritosti, a nabusit duhom
pokazuje ludost.
MIz 14:30 Mirno je srce œivot tijelu, a ljubomor je gnjileœ u kostima.
MIz 14:31 Tko tlaçi siromaha huli na Stvoritelja, a çasti ga tko je milostiv
ubogomu.
MIz 14:32 Opaki propada zbog vlastite pakosti, a pravednik i u samoj
smrti nalazi utoçiæte.
MIz 14:33 U razumnu srcu mudrost poçiva, a æto je u bezumnome, to se
i pokaœe.
MIz 14:34 Pravednost uzvisuje narod, a grijeh je sramota pucima.
MIz 14:35 Kralju je mio razborit sluga, a na sramotna se srdi.

517
MIz 15:1 Blag odgovor ublaœava jarost, a rijeç osorna uveøava srdœbu.
MIz 15:2 Jezik mudrih ljudi proslavlja znanje, a usta bezumnih prosipaju
ludost.
MIz 15:3 Oçi su Jahvine na svakome mjestu i budno motre i zle i dobre.
MIz 15:4 Blaga je besjeda drvo œivota, a pakosna je rana duhu.
MIz 15:5 Luåak prezire pouku oca svog, a tko ukor prima, pametno çini.
MIz 15:6 U pravednikovoj je kuøi mnogo blaga, a opaki zaraåuje propast
svoju.
MIz 15:7 Usne mudrih siju znanje, a srce je bezumnika nepostojano.
MIz 15:8 Œrtva opakog mrska je Jahvi, a mila mu je molitva pravednika.
MIz 15:9 Put opakih Jahvi je mrzak, a mio mu je onaj koji ide za pravicom.
MIz 15:10 Oætra kazna çeka onog tko ostavlja pravi put, a umrijet øe tko
mrzi ukor.
MIz 15:11 I Æeol i Abadon stoje pred Jahvom, koliko viæe srca sinova
ljudskih.
MIz 15:12 Podsmjevaç ne ljubi onog tko ga kori: on se ne druœi s mudrima.
MIz 15:13 Veselo srce razvedrava lice, a bol u srcu tjeskoba je duhu.
MIz 15:14 Razumno srce traœi znanje, a bezumniçka se usta bave
ludoæøu.
MIz 15:15 Svi su dani bijednikovi zli, a komu je srce sretno, na gozbi je
bez prestanka.
MIz 15:16 Bolje je malo sa strahom Gospodnjim nego veliko blago i s
njime nemir.
MIz 15:17 Bolji je obrok povrøa gdje je ljubav nego od utovljena vola
gdje je mrœnja.
MIz 15:18 Gnjevljiv çovjek zameøe svaåu, a ustrpljiv utiæava raspru.
MIz 15:19 Put je ljenivçev kao glogov trnjak, a utrta je staza pravednika.
MIz 15:20 Mudar sin veseli oca, a bezumnik prezire majku svoju.
MIz 15:21 Ludost je veselje nerazumnomu, a razuman çovjek pravo
hodi.
MIz 15:22 Ne uspijevaju nakane kad nema vijeøanja, a ostvaruju se
gdje je mnogo savjetnika.
MIz 15:23 Çovjek se veseli odgovoru usta svojih, i rijeç u pravo vrijeme
- kako je ljupka!
MIz 15:24 Razumnu çovjeku put œivota ide gore, da izmakne carstvu
smrti koje je dolje.
MIz 15:25 Jahve ruæi kuøu oholima, a postavlja meåu udovici.
MIz 15:26 Mrske su Jahvi zle misli, a dobrostive rijeçi mile su mu.
MIz 15:27 Tko se grabeœu oda, razara svoj dom, a tko mrzi mito, œivjet
øe.
MIz 15:28 Pravednikovo srce smiælja odgovor, a opakomu usta govore
zlobom.
MIz 15:29 Daleko je Jahve od opakih, a usliæava molitvu pravednih.
MIz 15:30 Bistar pogled razveseli srce i radosna vijest oœivi kosti.
MIz 15:31 Uho koje posluæa spasonosan ukor prebiva meåu mudracima.
MIz 15:32 Tko odbaci pouku, prezire vlastitu duæu, a tko posluæa ukor,
stjeçe razboritost.
MIz 15:33 Strah je Gospodnji ækola mudrosti, jer pred slavom ide
poniznost.
MIz 16:1 Çovjek snuje u srcu, a od Jahve je æto øe jezik odgovoriti.
MIz 16:2 Çovjeku se svi njegovi putovi çine çisti, a Jahve ispituje duhove.
MIz 16:3 Prepusti Jahvi svoja djela, i tvoje øe se namisli ostvariti.
MIz 16:4 Jahve je sve stvorio u svoju svrhu, pa i opakoga za dan zli.
MIz 16:5 Mrzak je Jahvi svatko ohola duha: takav zaista ne ostaje bez
kazne.
MIz 16:6 Ljubavlju se i vjernoæøu pomiruje krivnja, i strahom se Gospodnjim
uklanja zlo.
MIz 16:7 Kad su Jahvi mili putovi çovjeçji, i neprijatelje njegove miri s
njim.
MIz 16:8 Bolje je malo s pravednoæøu nego veliki dohoci s nepravdom.
MIz 16:9 Srce çovjeçje smiælja svoj put, ali Jahve upravlja korake
njegove.
MIz 16:10 Proroçanstvo je na usnama kraljevim: u osudi se njegova
usta neøe ogrijeæiti.
MIz 16:11 Mjere i tezulje pripadaju Jahvi; njegovo su djelo i svi utezi.
MIz 16:12 Mrsko je kraljevima poçiniti opaçinu, jer se pravdom utvråuje
prijestolje.
MIz 16:13 Mile su kraljevima usne pravedne i oni ljube onog koji govori
pravo.
MIz 16:14 Jarost je kraljeva vjesnik smrti ali je mudar çovjek ublaœi.

518
MIz 16:15 U kraljevu je vedru licu œivot, i njegova je milost kao oblak s
kiæom proljetnom.
MIz 16:16 Probitaçnije je steøi mudrost nego zlato, i stjecati razbor dragocjenije
je nego srebro.
MIz 16:17 Œivotni je put pravednih: kloniti se zla, i tko pazi na svoj put,
çuva œivot svoj.
MIz 16:18 Pred slomom ide oholost i pred padom uznositost.
MIz 16:19 Bolje je biti krotak s poniznima nego dijeliti plijen s oholima.
MIz 16:20 Tko pazi na rijeç, nalazi sreøu, i tko se uzda u Jahvu, blago
njemu.
MIz 16:21 Mudar srcem naziva se razumnim i prijazne usne uveøavaju
znanje.
MIz 16:22 Izvor je œivotni razum onima koji ga imaju, a ludima je kazna
njihova ludost.
MIz 16:23 Mudraçev duh urazumljuje usta njegova, na usnama mu
znanje umnoœava.
MIz 16:24 Saøe meda rijeçi su ljupke, slatke duæi i lijek kostima.
MIz 16:25 Neki se put çini çovjeku prav, a na kraju vodi k smrti.
MIz 16:26 Radnikova glad radi za njega; jer ga tjeraju usta njegova.
MIz 16:27 Bezoçnik pripravlja samo zlo i na usnama mu je oganj plameni.
MIz 16:28 Himben çovjek zameøe svaåu i klevetnik razdor meåu
prijatelje.
MIz 16:29 Nasilnik zavodi bliœnjega svoga i navodi ga na råav put.
MIz 16:30 Tko oçima namiguje, himbu smiælja, a tko usne stiæøe, veø je
smislio pakost.
MIz 16:31 Sijede su kose prekrasna kruna, nalaze se na putu
pravednosti.
MIz 16:32 Tko se teæko srdi, bolji je od junaka, i tko nad sobom vlada,
bolji je od osvojitelja grada.
MIz 16:33 U krilo plaæta baca se kocka, ali je od Jahve svaka odluka.
MIz 17:1 Bolji je zalogaj suha kruha s mirom nego sa svaåom kuøa puna
œrtvene peçenke.
MIz 17:2 Razuman sluga vlada nad sinom sramotnim i s braøom øe
dijeliti baætinu.
MIz 17:3 Taljika je za srebro i peø za zlato, a srca iskuæava Jahve sam.
MIz 17:4 Zloçinac rado sluæa usne prijevarne, i laœac spremno prisluækuje
pogubnu jeziku.
MIz 17:5 Tko se ruga siromahu, podruguje se Stvoritelju njegovu, i tko
se veseli nesreøi, ne ostaje
bez kazne.
MIz 17:6 Unuci su vijenac starcima, a sinovima ures oci njihovi.
MIz 17:7 Ne dolikuje budali uzviæena besjeda, a joæ manje odliçniku
usne laœljive.
MIz 17:8 Dar je çarobni kamen u oçima onoga koji ga daje: kamo se god
okrene, uspijeva.
MIz 17:9 Tko prikriva prijestup, traœi ljubav, a tko glasinu æiri, razgoni
prijatelje.
MIz 17:10 Razumna se ukor jaçe doima nego bezumna stotina udaraca.
MIz 17:11 Opak çovjek ide samo za zlom, ali se okrutan glasnik æalje na
njega.
MIz 17:12 Bolje je nabasati na medvjedicu kojoj ugrabiæe mlade nego
na bezumnika u njegovoj ludosti.
MIz 17:13 Tko dobro zlom uzvraøa neøe ukloniti nesreøu od doma
svojeg.
MIz 17:14 Zametnuti svaåu isto je kao pustiti poplavu: stoga prije nego
svaåa izbije, udalji se!
MIz 17:15 Tko opravdava krivoga i tko osuåuje pravoga, obojica su
mrski Jahvi.
MIz 17:16 Çemu novac u ruci bezumnomu? Da njime mudrost kupi, kad
nema razbora!
MIz 17:17 Prijatelj ljubi u svako vrijeme, a u nevolji i bratom postaje.
MIz 17:18 Nerazuman çovjek daje ruku i jamçi pred svojim bliœnjim.
MIz 17:19 Grijeh ljubi tko ljubi svaåu, i tko visoko diœe svoja vrata, traœi
propast.
MIz 17:20 Opak srcem ne nalazi sreøe, i komu je jezik zao, zapada u
nesreøu.
MIz 17:21 Tko rodi bezumna, na tugu mu je; a nije veseo ni otac budale.
MIz 17:22 Veselo je srce izvrstan lijek, a neveseo duh suæi kosti.
MIz 17:23 Opaki prima dar iz njedara da bi iskrivio putove pravici.
MIz 17:24 Razuman ima mudrost pred sobom, a bezumniku su oçi na
kraj zemlje.

519
MIz 17:25 Briga je ocu bezuman sin i œalost roditeljki svojoj.
MIz 17:26 Ne valja kaœnjavati pravednika, a nije pravo ni tuøi odliçnike.
MIz 17:27 Tko usteœe svoje rijeçi, razumije mudrost, i razuman je çovjek
mirna duha.
MIz 17:28 I luåak se smatra mudrim kada æuti i razumnim kad susteœe
svoje usne.
MIz 18:1 Vlastitoj poœudi popuæta onaj tko zastranjuje, i svaåa se usprkos
svakom razboru.
MIz 18:2 Bezumnomu nije mio razum; stalo mu je dati srcu oduæka.
MIz 18:3 Kad dolazi opaçina, dolazi i prezir i bruka sa sramotom.
MIz 18:4 Duboke su vode rijeçi iz usta neçijih, izvor mudrosti bujica æto
se razlijeva.
MIz 18:5 Ne valja se obazirati na opaku osobu, da se pravedniku nanese
nepravda na sudu.
MIz 18:6 Bezumnikove se usne upuætaju u svaåu i njegova usta izazivlju
udarce.
MIz 18:7 Bezumnomu su propast vlastita usta i usne su mu zamka œivotu.
MIz 18:8 Klevetnikove su rijeçi kao poslastice: spuætaju se u dno utrobe.
MIz 18:9 Tko je nemaran u svom poslu, brat je onomu koji rasipa.
MIz 18:10 Tvrda je kula ime Jahvino: njemu se pravednik utjeçe i nalazi
utoçiæta.
MIz 18:11 Bogatstvo je bogataæu njegova tvråava i kao visok zid u maæti
njegovoj.
MIz 18:12 Pred slomom se oholi srce çovjeçje, a pred slavom ide
poniznost.
MIz 18:13 Tko odgovara prije nego æto sasluæa, na ludost mu je i sramotu.
MIz 18:14 Kad je çovjek bolestan, njegov ga duh podiœe, a ubijen duh
tko øe podiøi?
MIz 18:15 Razumno srce stjeçe znanje i uho mudrih traœi znanje.
MIz 18:16 Dar çovjeku otvara put i vodi ga pred velikaæe.
MIz 18:17 Prvi je pravedan u svojoj parnici, a kad doåe njegov protivnik,
opovrgne ga.
MIz 18:18 Œdrijeb poravna svaåe, pa i meåu moønicima odluçuje.
MIz 18:19 Uvrijeåen brat jaçi je od tvrda grada i svaåe su kao prijevornice
na tvråavi.
MIz 18:20 Svatko siti trbuh plodom usta svojih, nasiøuje se rodom usana
svojih.
MIz 18:21 Smrt i œivot u vlasti su jeziku, a tko ga miluje, jede od ploda
njegova.
MIz 18:22 Tko je naæao œenu, naæao je sreøu i stekao milost od Jahve.
MIz 18:23 Ponizno moleøi govori siromah, a grubo odgovara bogataæ.
MIz 18:24 Ima prijatelja koji vode u propast, a ima i prijatelja privrœenijih
od brata.
MIz 19:1 Bolji je siromah koji œivi u neduœnosti nego çovjek opakih usana
i k tomu bezuman.
MIz 19:2 Revnost bez razboritosti nije dobra, i tko brzo hoda, spotiçe se.
MIz 19:3 Ludost çovjeku kvari œivot, a srce mu se ljuti na Jahvu!
MIz 19:4 Bogatstvo pribavlja mnoge prijatelje, a siromaha i njegov
prijatelj ostavlja.
MIz 19:5 Laœljiv svjedok ne ostaje bez kazne, i tko æiri laœi, neøe uteøi.
MIz 19:6 Mnogi laskaju licu odliçnikovu i svatko je prijatelj çovjeku
dareœljivu.
MIz 19:7 Na siromaha mrze sva braøa njegova, joæ viæe se udaljuju od
njega prijatelji njegovi: on hlepi za dobrim rijeçima, ali ih ne nalazi!
MIz 19:8 Tko stjeçe razboritost, ljubi sebe, a tko çuva razum, nalazi
sreøu.
MIz 19:9 Laœljiv svjedok ne ostaje bez kazne, i tko æiri laœi, propada.
MIz 19:10 Ne dolikuje bezumnomu œivjeti raskoæno, a joæ manje sluzi
vlast nad knezovima.
MIz 19:11 Um çovjeka usteœe od srdœbe, a çast mu je oprostiti krivicu.
MIz 19:12 Kraljev je gnjev kao rika lavlja, a njegova milost kao rosa bilju.
MIz 19:13 Nesreøa je ocu svojemu bezuman sin, i neprestano
prokiænjavanje svaåe su œenine.
MIz 19:14 Kuøa se i bogatstvo baætine od otaca, a od Jahve je œena
razumna.
MIz 19:15 Lijenost navlaçi çovjeku dubok san i nemarna duæa gladuje.
MIz 19:16 Tko se drœi zapovijedi, çuva œivot svoj, a tko ne pazi putove
svoje, umire.
MIz 19:17 Jahvi pozaima tko je siromahu milostiv, i on øe mu platiti
dobroçinstvo.

520
MIz 19:18 Kaœnjavaj sina svoga dok ima nade, ali ne idi za tim da ga
ubijeæ.
MIz 19:19 Tko je jarostan, plaøa globu, i kad ga ætediæ, samo uveøavaæ
njegov gnjev.
MIz 19:20 Sluæaj savjet i primaj pouku, kako bi naposljetku postao mudar.
MIz 19:21 Mnogo je namisli u srcu çovjeçjem, ali æto Jahve naumi, to i
bude.
MIz 19:22 Draœest je çovjekova u dobroti njegovoj, i bolji je siromah od
laœljivca.
MIz 19:23 Strah Gospodnji daje œivot, i tko se njime ispuni, zlo ga ne
pohodi.
MIz 19:24 Lijençina umaçe ruku u zdjelu, ali je ustima svojim ne prinosi.
MIz 19:25 Udari podsmjehivaça, i lud se opameti; ukori razumnog, i
shvatit øe znanje.
MIz 19:26 Sin je sramotan i pokvaren tko zlostavlja oca i odgoni majku.
MIz 19:27 Prestani, sine moj, sluæati naputke koji odvode od rijeçi
spoznaje!
MIz 19:28 Nevaljao se svjedok podruguje pravdi i usta opakih gutaju
nepravdu.
MIz 19:29 Pripravljene su kazne podsmjevaçima i udarci za leåa bezumnika.
MIz 20:1 Vino je podsmjevaç, œestoko piøe bukaç, i tko se njima odaje
neøe steøi mudrosti.
MIz 20:2 Kraljev je gnjev kao rika lavlja: tko ga izaziva, grijeæi protiv sebe
samog.
MIz 20:3 Çast je çovjeku ustegnuti se od raspre, a tko je bezuman poçinje
svaåu.
MIz 20:4 Lijençina u jesen ne ore: u doba œetve on traœi, i niæta nema.
MIz 20:5 Savjet je u srcu çovjeçjem voda duboka i razuman øe je çovjek
iscrpsti.
MIz 20:6 Mnogi se naziva dobrim çovjekom, ali tko øe naøi vjerna
çovjeka?
MIz 20:7 Pravednik hodi u bezazlenosti svojoj: blago sinovima njegovim
poslije njega!
MIz 20:8 Kralj koji sjedi na stolici sudaçkoj istraœuje svako zlo svojim
oçima.
MIz 20:9 Tko moœe reøi: “Oçistih srce svoje, oprah se od grijeha svoga?”
MIz 20:10 Dvojaki utezi i dvojaka mjera mrski su Jahvi podjednako.
MIz 20:11 I dijete se poznaje po onome æto çini, je li çisto i pravedno
djelo njegovo.
MIz 20:12 I uho koje çuje i oko koje vidi, oboje je Jahve naçinio.
MIz 20:13 Ne ljubi sna, da ne osiromaæiæ; otvori oçi svoje i nasitit øeæ se
kruha.
MIz 20:14 “Loæe, loæe”, govori kupac, a kad ode, hvali se dobrom kupovinom.
MIz 20:15 Ima zlata i mnogih bisera, ali su mudre usne najdragocjeniji
nakit.
MIz 20:16 Uzmi haljinu onomu tko je jamçio za drugoga; oplijeni njega
umjesto tuåinca.
MIz 20:17 Sladak je çovjeku kruh prijevare, ali mu se usta poslije napune
pijeskom.
MIz 20:18 Naumi se provode savjetom: zato dobro razmisli pa vodi boj!
MIz 20:19 Tko okolo kleveøe, otkriva tajne: zato se ne mijeæaj s onim
komu su usne uvijek otvorene.
MIz 20:20 Tko kune oca svoga i majku svoju svjetiljka mu se gasi usred
tmine.
MIz 20:21 Od poçetka brzo steçeno imanje na koncu nije blagoslovljeno.
MIz 20:22 Nemoj govoriti: “Osvetit øu se za zlo”; çekaj Jahvu, i on øe te
spasiti.
MIz 20:23 Mrski su Jahvi dvojaki utezi, i kriva mjera ne valja.
MIz 20:24 Od Jahve su koraci çovjeçji, i kako da çovjek razumije svoj
put?
MIz 20:25 Zamka je çovjeku nesmotreno reøi: “Ovo je sveto”, a poslije
promiæljati æto je zavjetovao.
MIz 20:26 Mudar kralj umije izluçiti opake i stavlja ih pod toçkove.
MIz 20:27 Svjetiljka je Gospodnja duh çovjeçji: ona istraœuje sve do dna
utrobe.
MIz 20:28 Dobrota i vjernost çuvaju kralja, jer dobrotom utvråuje prijestol
svoj.

521
MIz 20:29 Ljepota je mladiøima njihova snaga, a starcima je ures sijeda
kosa.
MIz 20:30 Krvave masnice oçiste zlo i udarci proçiste odaje utrobe.
MIz 21:1 Kraljevo je srce u ruci Jahve kao voda tekuøica; vodi ga kuda
god hoøe.
MIz 21:2 Svaki je put çovjeku pravedan u vlastitim oçima, a Jahve ispituje
srca.
MIz 21:3 Da se vræi pravda i çini pravo, draœe je Jahvi nego œrtva.
MIz 21:4 Ponosite oçi i oholo srce i svjetiljka opakih - to je grijeh.
MIz 21:5 Namisli marljivoga samo su na korist, a nagloga samo na
siromaætvo.
MIz 21:6 Blago steçeno jezikom laœljivim nestalna je ispraznost onih
koji traœe smrt.
MIz 21:7 Opake øe odnijeti nasilje njihovo jer ne œele çiniti pravice.
MIz 21:8 Zapleten je put zloçinca, a pravo je djelo çista çovjeka.
MIz 21:9 Bolje je œivjeti pod rubom krova nego u zajedniçkoj kuøi sa
œenom svadljivom.
MIz 21:10 Duæa opakoga œeli zlo: u njega nema samilosti ni za bliœnjega.
MIz 21:11 Kad se podsmjevaç kazni, neiskusan postaje mudar, a mudri
iz pouke crpe znanje.
MIz 21:12 Na kuøu opakoga pazi Svepravedni i opake strovaljuje u
nesreøu.
MIz 21:13 Tko zatvori uho svoje pred vikom siromaha, i sam øe vikati, ali
ga neøe nitko usliæati.
MIz 21:14 Potajan dar utiæava srdœbu, a poklon ispod ruke i œestoku
jarost.
MIz 21:15 Sud praviçan radost je pravedniku a uœas zloçincima.
MIz 21:16 Çovjek koji skreøe s puta razbora poçivat øe u zboru
mrtvaçkom.
MIz 21:17 Tko ljubi veselje, postaje siromah, i tko ljubi vino i mirisno ulje,
ne obogati se.
MIz 21:18 Opak çovjek otkup je za pravednika, i bezboœnik stupa na
mjesto pravednog.
MIz 21:19 Bolje je œivjeti u pustinji nego sa œenom svadljivom i gnjevljivom.
MIz 21:20 Krasno je blago i ulje u stanu mudroga, a bezuman ih çovjek
rasipa.
MIz 21:21 Tko teœi za pravdom i dobrohotnoæøu, nalazi œivot i çast.
MIz 21:22 Mudrac nadvladava i grad pun ratnika i kræi silu u koju su se
uzdali.
MIz 21:23 Tko çuva usta i jezik svoj, çuva sebe od nevolje.
MIz 21:24 Drzovitom i oholici ime je “podsmjevaç”; on sve radi s prekomjernom
drskoæøu.
MIz 21:25 Lijençinu ubija œelja njegova jer mu ruke bjeœe od posla.
MIz 21:26 Opak po cio dan œivo œeli, a pravednik daje i ne ækrtari.
MIz 21:27 Mrska je œrtva opakih, osobito kad se poœudno prinosi.
MIz 21:28 Laœljiv svjedok propada, a çovjek koji sluæa, opet øe govoriti.
MIz 21:29 Opaki pokazuju drsko lice, a poætenjak uçvræøuje put svoj.
MIz 21:30 Nema mudrosti i nema razuma i nema savjeta protiv Jahve.
MIz 21:31 Konj se oprema za dan boja, ali Jahve daje pobjedu.
MIz 22:1 Dobro je ime bolje od velika bogatstva, i bolja je naklonost od
srebra i zlata.
MIz 22:2 Bogataæ se i siromah sreøu: obojicu ih Jahve stvori.
MIz 22:3 Pametan çovjek vidi zlo i skrije se, a glupaci idu bezbriœno i trpe
kaznu.
MIz 22:4 Nagrada je poniznosti strah Gospodnji, bogatstvo, çast i œivot.
MIz 22:5 Trnje i zamke su na putu varalici: tko çuva œivot svoj, daleko je
od njih.
MIz 22:6 Upuøuj dijete prema njegovu putu, pa kad i ostari, neøe odstupiti
od njega.
MIz 22:7 Bogataæ vlada nad siromasima, a duœnik je sluga vjerovniku.
MIz 22:8 Tko sije nepravdu, œanje nesreøu, i æiba njegova gnjeva udarit
øe njega samog.
MIz 22:9 Milostivo se oko blagoslivlje, jer daje od svog kruha siromahu.
MIz 22:10 Otjeraj podsmjevaça i prestat øe svaåe i nestat øe nesloga i
pogrda.
MIz 22:11 Jahve ljubi çisto srce, i tko je ljubeznih usana, kralj mu je
prijatelj.
MIz 22:12 Pogled Jahvin çuva znanje, Jahve pomuøuje rijeçi bezboœnika.
MIz 22:13 Lijençina veli: “Lav je vani, nasred trga poginuo bih.”

522
MIz 22:14 Duboka jama usta su preljubnice, i na koga se Jahve srdi,
pada onamo.
MIz 22:15 Ludost prianja uza srce djetinje: æiba pouke otklanja je od
njega.
MIz 22:16 Tko tlaçi siromaha, taj mu koristi; tko daje bogataæu, samo
mu æteti.
MIz 22:17 Rijeçi mudraca: Prigni uho svoje i çuj rijeçi moje i upravi svoje
srce mojem znanju,
MIz 22:18 jer milina je ako ih çuvaæ u nutrini svojoj, i kad ti budu sve
spremne na usnama tvojim.
MIz 22:19 Da bi uzdanje tvoje bilo u Jahvi, upuøujem danas i tebe.
MIz 22:20 Napisah ti trideset æto savjeta æto pouka
MIz 22:21 da te pouçim rijeçima istine, da uzmogneæ pouzdanim rijeçima
odgovoriti onomu tko te zapita.
MIz 22:22 Nemoj pljaçkati siromaha zato æto je siromah i ne gazi ubogoga
na sudu.
MIz 22:23 Jer øe Jahve parbiti parbu njihovu i otet øe œivot onima koji ga
njima otimlju.
MIz 22:24 Ne druœi se sa srditim i ne idi s çovjekom jedljivim
MIz 22:25 da se ne bi privikao na staze njegove i namjestio zamku duæi
svojoj.
MIz 22:26 Ne budi meåu onima koji daju ruku, koji jamçe za dugove:
MIz 22:27 ako nemaæ çime nadoknaditi, zaæto da ti oduzmu i postelju
ispod tebe?
MIz 22:28 Ne pomiçi prastare meåe koju su postavili oci tvoji.
MIz 22:29 Jesi li vidio çovjeka viçna poslu svom: takav ima pristup
kraljevima i ne sluœi prostacima.
MIz 23:1 Kad sjedneæ blagovati s moønikom, dobro pazi æto je pred
tobom;
MIz 23:2 stavljaæ noœ sebi pod grlo ako si proœdrljivac;
MIz 23:3 ne poœeli slastica njegovih jer su jelo prijevarno.
MIz 23:4 Ne trudi se stjecati bogatstvo; okani se takve misli;
MIz 23:5 usmjeriæ li oçi prema njemu, njega veø nema jer naçini sebi
krila kao orao i odleti u nebo.
MIz 23:6 Ne jedi jela zavidnikova, ne çezni za slasticama njegovim,
MIz 23:7 jer on je onakav kako u sebi misli: “Jedi i pij”, veli ti, ali mu srce
nije s tobom.
MIz 23:8 Zalogaj koji si pojeo izbljuvat øeæ, uzalud øeæ prosuti svoje
ljupke rijeçi.
MIz 23:9 Pred bezumnikom nemoj govoriti jer prezire tvoje umne rijeçi.
MIz 23:10 Ne pomiçi prastare meåe i ne prodiri u polje siroçadi,
MIz 23:11 jer je moøan njihov osvetnik: branit øe njihovo pravo protiv
tebe.
MIz 23:12 Obrati pouci srce svoje i uho svoje rijeçima mudrim.
MIz 23:13 Ne uskraøuj djetetu opomene, jer, udariæ li ga æibom, neøe
umrijeti:
MIz 23:14 bijeæ ga æibom, ali mu duæu iz Podzemlja izbavljaæ.
MIz 23:15 Sine moj, kad ti je mudro srce, i ja se od srca veselim;
MIz 23:16 i kliçe sva nutrina moja kad ti usne govore æto je pravo.
MIz 23:17 Neka ti srce ne zavidi greænicima, nego neka ti uvijek bude u
strahu Gospodnjem,
MIz 23:18 jer imat øeæ buduønost i tvoja nada neøe propasti.
MIz 23:19 Sluæaj, sine moj, i mudar budi i ravnim putem vodi srce svoje.
MIz 23:20 Ne druœi se s vinopijama ni sa œderaçima mesa,
MIz 23:21 jer pijanica i izjelica osiromaæe i pospanac se oblaçi u krpe.
MIz 23:22 Sluæaj svoga oca, svoga roditelja, i ne prezri majku kad ostari.
MIz 23:23 Pribavi istinu i ne prodaji je, steci mudrost, pouku i razbor.
MIz 23:24 Radovat øe se otac pravednikov, i roditelj øe se mudroga
veseliti.
MIz 23:25 Neka se veseli otac tvoj i majka tvoja, i neka se raduje roditeljka
tvoja.
MIz 23:26 Daj mi, sine moj, srce svoje, i neka oçi tvoje raduju putovi
moji.
MIz 23:27 Jer bludnica je jama duboka i tuåinka tijesan zdenac.
MIz 23:28 Ona i vreba u zasjedi kao lupeœ i uveøava broj bezboœnika
meåu ljudima.
MIz 23:29 Komu: ah? komu: jao? komu: svaåe? komu: uzdasi? komu:
rane nizaæto? komu: zamuøene oçi?
MIz 23:30 Onima æto kasno sjede kod vina, koji su doæli kuæati vino
zaçinjeno.

523
MIz 23:31 Ne gledaj na vino kad rujno iskri, kad se u çaæi svjetlucavo
prelijeva: pije se tako glatko,
MIz 23:32 a na kraju ujeda kao zmija i œaca kao guja ljutica.
MIz 23:33 Oçi øe ti gledati tlapnje i srce govoriti ludosti.
MIz 23:34 I bit øe ti kao da leœiæ na puçini morskoj ili kao da leœiæ navrh
jarbola.
MIz 23:35 “Izbiæe me, ali me ne zabolje; istukoæe me, ali ne osjetih; kad
se otrijeznim, joæ øu traœiti.”
MIz 24:1 Ne zavidi opakim ljudima niti œeli da budeæ s njima.
MIz 24:2 Jer im srce smiælja nasilje i usne govore o nedjelu.
MIz 24:3 Mudroæøu se zida kuøa i razborom utvråuje,
MIz 24:4 i po znanju se pune klijeti svakim blagom dragocjenim i ljupkim.
MIz 24:5 Bolji je mudar od jakoga i çovjek razuman od silne ljudine.
MIz 24:6 Jer s promiæljanjem se ide u boj i pobjeda je u mnoætvu savjetnika.
MIz 24:7 Previsoka je bezumnomu mudrost: zato na sudu ne otvara
usta svojih!
MIz 24:8 Tko smiælja zlo zove se uçitelj podmukli.
MIz 24:9 Ludost samo grijeh snuje, i podrugljivac je mrzak ljudima.
MIz 24:10 Kloneæ li u dan bijede, bijedna je tvoja snaga.
MIz 24:11 Izbavi one koje vode u smrt; i spasavaj one koji posrøuøi idu
na stratiæte.
MIz 24:12 Ako kaœeæ: “Nismo za to znali”, ne razumije li onaj koji ispituje
srca? I ne znade li onaj koji ti çuva duæu? I ne plaøa li on svakomu po
njegovim djelima?
MIz 24:13 Jedi med, sine moj, jer je dobar, i saøe je slatko nepcu tvome.
MIz 24:14 Takva je, znaj, i mudrost tvojoj duæi: ako je naåeæ, naæao si
buduønost i nada tvoja neøe propasti.
MIz 24:15 Ne postavljaj, opaki, zasjede stanu pravednikovu, ne çini
nasilja boraviætu njegovu;
MIz 24:16 jer padne li pravednik i sedam puta, on ustaje, a opaki propadaju
u nesreøi.
MIz 24:17 Ne veseli se kad padne neprijatelj tvoj i ne kliçi srcem kada on
posrøe,
MIz 24:18 da ne bi vidio Jahve i za zlo uzeo i obratio srdœbu svoju od
njega.
MIz 24:19 Nemoj se srditi zbog zloçinaca, nemoj zavidjeti opakima,
MIz 24:20 jer zao çovjek nema buduønosti, svjetiljka opakih gasi se.
MIz 24:21 Boj se Jahve, sine moj, i kralja: i ne buni se ni protiv jednoga
ni protiv drugoga.
MIz 24:22 Jer iznenada provaljuje nesreøa njihova i tko zna kad øe doøi
propast njihova.
MIz 24:23 I ovo je od mudraca: Ne valja biti pristran na sudu.
MIz 24:24 Tko opakomu veli: “Pravedan si”, proklinju ga narodi i kunu
puci;
MIz 24:25 a oni koji ga ukore nalaze zadovoljstvo, i na njih dolazi
blagoslov sreøe.
MIz 24:26 U usta ljubi tko odgovara poæteno.
MIz 24:27 Svræi svoj posao vani i uredi svoje polje, potom i kuøu svoju
zidaj.
MIz 24:28 Ne svjedoçi laœno na bliœnjega svoga: zar øeæ varati usnama
svojim?
MIz 24:29 Ne reci: “Kako je on meni uçinio, tako øu i ja njemu; platit øu
tom çovjeku po djelu njegovu!”
MIz 24:30 Prolazio sam mimo polje nekog lijençine i mimo vinograd
nekog luåaka,
MIz 24:31 i gle, sve bijaæe zaraslo u koprive, i sve pokrio çkalj, i kamena
ograda poruæena.
MIz 24:32 Vidjeh to i pohranih u srcu, promotrih i uzeh pouku:
MIz 24:33 “Joæ malo odspavaj, joæ malo odrijemaj, joæ malo podvij ruke
za poçinak,
MIz 24:34 i doøi øe tvoje siromaætvo kao skitaç i oskudica kao oruœanik!”
MIz 25:1 I ovo su mudre izreke Salomonove; skupili ih ljudi Ezekije,
kralja judejskog.
MIz 25:2 Slava je Boœja skrivati stvar, a slava kraljevska istraœivati je.
MIz 25:3 Neistraœljivo je nebo u visinu, zemlja u dubinu i srce kraljevsko.
MIz 25:4 Ukloni trosku od srebra, i uspjet øe posao zlataru.
MIz 25:5 Ukloni opakoga ispred kralja, i utvrdit øe se pravicom prijestol
njegov.
MIz 25:6 Ne veliçaj se pred kraljem i ne sjedaj na mjesto velikaæko,

524
MIz 25:7 jer je bolje da ti se kaœe: “Popni se gore” nego da te ponize pred
odliçnikom.
MIz 25:8 Æto su ti oçi vidjele ne iznosi prebrzo na raspru; jer æto øeæ
uçiniti na koncu kad te opovrgne bliœnji tvoj?
MIz 25:9 Kad si u parbi s bliœnjim svojim, ne otkrivaj tuåe tajne,
MIz 25:10 da te ne izgrdi tko çuje i da ti se kleveta ne vrati.
MIz 25:11 Rijeçi kazane u pravo vrijeme zlatne su jabuke u srebrnim
posudama.
MIz 25:12 Mudrac koji kori uhu je posluænu zlatan prsten i ogrlica od
tanka zlata.
MIz 25:13 Vjeran je glasnik onomu tko ga æalje kao ledena studen u
doba œetve: on krijepi duæu svoga gospodara.
MIz 25:14 Tko se diçi laœljivim darom, on je kao oblak i vjetar bez kiæe.
MIz 25:15 Strpljivoæøu se ublaœava sudac, mek jezik i kosti lomi.
MIz 25:16 Kad naiåeæ na med, jedi umjereno, kako se ne bi prejeo i
pojedeno izbljuvao.
MIz 25:17 Rijetko zalazi u kuøu bliœnjega svoga, da te se ne zasiti i ne
zamrzi na te.
MIz 25:18 Çovjek koji svjedoçi laœno na bliœnjega svoga on je kao bojni
malj i maç i oætra strijela.
MIz 25:19 Uzdanje u bezboœnika na dan nevolje - krnjav je zub i noga
klecava.
MIz 25:20 Kao onaj koji skida haljinu u zimski dan ili ocat lije na ranu,
takav je onaj tko pjeva pjesmu turobnu srcu.
MIz 25:21 Ako je gladan neprijatelj tvoj, nahrani ga kruhom, i ako je
œedan, napoji ga vodom.
MIz 25:22 Jer mu zgrøeæ ugljevlje na glavu i Jahve øe ti platiti.
MIz 25:23 Sjeverni vjetar donosi daœd, a himben jezik srdito lice.
MIz 25:24 Bolje je stanovati pod rubom krova nego u zajedniçkoj kuøi sa
œenom svadljivom.
MIz 25:25 Kao studena voda œednu grlu, takva je dobra vijest iz zemlje
daleke.
MIz 25:26 Kao zatrpan izvor i vrelo zamuøeno, takav je pravednik koji
kleca pred opakim.
MIz 25:27 Jesti mnogo meda nije dobro niti traœiti pretjerane çasti.
MIz 25:28 Grad razvaljen i bez zidova - takav je çovjek koji nema vlasti
nad sobom.
MIz 26:1 Kao snijeg ljeti ili kiæa o œetvi, tako pristaju poçasti bezumnomu.
MIz 26:2 Kao vrabac kad prhne i lastavica kad odleti, tako se i
bezrazloœna kletva ne ispunja.
MIz 26:3 Biç konju, uzda magarcu, a æiba leåima bezumnika.
MIz 26:4 Ne odgovaraj bezumniku po njegovoj ludosti, da mu i sam ne
postaneæ jednak.
MIz 26:5 Odgovori bezumniku po ludosti njegovoj, da se ne bi uçinio
sam sebi mudar.
MIz 26:6 Odsijeca noge sebi i gorçinu pije tko po bezumnom poruke
æalje.
MIz 26:7 Klecava bedra u hromoga - mudra je izreka u ustima
bezumniçkim.
MIz 26:8 Kamen za praøku vezuje tko bezumnom iskazuje çast.
MIz 26:9 Trnovita grana u ruci pijanice: mudra izreka u ustima bezumnika.
MIz 26:10 Strijelac koji ranjava sve prolaznike: takav je onaj tko unajmljuje
bezumnika.
MIz 26:11 Bezumnik se vraøa svojoj ludosti kao æto se pas vraøa na
svoju bljuvotinu.
MIz 26:12 Vidiæ li çovjeka koji se sam sebi mudrim çini? Znaj, i od bezumnika
ima viæe nade nego od njega!
MIz 26:13 Lijençina veli: “Zvijer je na putu, i lav je na ulicama.”
MIz 26:14 Kao æto se vrata okreøu na stoœerima svojim, tako i lijençina
na postelji svojoj.
MIz 26:15 Lijençina umaçe ruku u zdjelu, ali je ne moœe prinijeti ustima.
MIz 26:16 Lijençina se çini sebi mudrijim od sedmorice koji umno odgovaraju.
MIz 26:17 Psa za uæi hvata tko se, u prolazu, umijeæa u raspru koja ga
se ne tiçe.
MIz 26:18 Kao bjesomuçnik koji baca zublje, strelice i sije smrt,
MIz 26:19 takav je çovjek koji vara bliœnjega svoga i veli: “Samo se
naæalih.”

525
MIz 26:20 Kad nestane drva, oganj se gasi, i kad viæe nema klevetnika,
prestaje svaåa.
MIz 26:21 Ugljen je za œeravnicu i drvo za oganj, a svadljivac da raspaljuje
svaåu.
MIz 26:22 Klevetnikove su rijeçi kao slastice: spuætaju se u dno utrobe.
MIz 26:23 Srebrna gleåa preko zemljana suåa: laskave usne i opako
srce.
MIz 26:24 Mrzitelj hini usnama svojim, a u sebi nosi prijevaru;
MIz 26:25 ne vjeruj mu kad ljupkim glasom govori, jer u srcu mu je sedam
grdila;
MIz 26:26 ako himbom skriva mrœnju, njegova øe se opaçina otkriti na
zboru.
MIz 26:27 Tko jamu kopa, sam u nju pada, i tko kamen valja, na njega
se prevaljuje.
MIz 26:28 Laœljiv jezik mrzi svoje œrtve, laskava usta propast spremaju.
MIz 27:1 Ne hvali se danom sutraænjim jer ne znaæ æto danas moœe
donijeti.
MIz 27:2 Neka te hvali drugi, a ne tvoja usta, tuåinac, a ne tvoje usne.
MIz 27:3 Teœak je kamen i pijesak je teœak, ali je od obojega teœi bezumnikov
bijes.
MIz 27:4 Jarost je okrutna i srdœba œestoka a tko øe odoljeti ljubomoru?
MIz 27:5 Bolji je javni ukor nego laœna ljubav.
MIz 27:6 Çestiti su udarci prijateljevi, a laœni poljupci neprijateljevi.
MIz 27:7 Sito grlo prezire i med samotok, a gladnu je i sve gorko - slatko.
MIz 27:8 Kao ptica daleko od gnijezda svog, takav je çovjek daleko od
svojeg zaviçaja.
MIz 27:9 Kao æto ulje i kad vesele srce, tako i slatkoøa prijateljstva tjeæi
duæu.
MIz 27:10 Ne ostavljaj prijatelja svoga ni prijatelja oçeva i ne dolazi u
kuøu bratovu kad si u nesreøi;
bolji je susjed blizu nego brat daleko.
MIz 27:11 Budi mudar, sine moj, i obraduj mi srce da mogu odgovoriti
onome koji me grdi.
MIz 27:12 Pametan çovjek opazi zlo i skrije se, a glupaci idu bezbriœno
i trpe kaznu.
MIz 27:13 Uzmi haljinu onomu tko je jamçio za drugoga i oplijeni ga
mjesto tuåinca.
MIz 27:14 Tko pozdravlja svoga prijatelja naglas, a rano ujutro, prima
mu se blagoslov za kletvu.
MIz 27:15 Streha æto prokiænjava za œestoke kiæe i svadljiva œena - jedno
su te isto.
MIz 27:16 Tko nju zaustavlja, zaustavlja vjetar i desnicom hvata ulje.
MIz 27:17 Œeljezo se œeljezom oætri i çovjek oætri jedan drugoga.
MIz 27:18 Tko çuva smokvu, jede od njena ploda, i tko çuva svoga
gospodara, poætiva se.
MIz 27:19 Kao æto se u vodi razliçito odraœava lice od lica, tako i u srcu
çovjek od çovjeka.
MIz 27:20 Carstvo Smrti i Propast ne mogu se zasititi, tako ni oçi çovjeçje.
MIz 27:21 Taljika je za srebro i peø za zlato, a çovjek se poznaje po
ustima koja ga hvale.
MIz 27:22 Da bezumnika stuçeæ tuçkom u stupi, ne bi ga ostavila ludost
njegova.
MIz 27:23 Briœno pazi na stoku svoju i srcem se brini o stadima,
MIz 27:24 jer blago ne traje dovijeka; i baætini li se kruna od koljena do
koljena?
MIz 27:25 Kad trava nikne i zelen se pokaœe i bilje se kupi planinsko,
MIz 27:26 tad su ti janjci za odijelo i jarci za kupovinu polja;
MIz 27:27 tad imaæ izobilje kozjega mlijeka sebi za jelo, i za hranu kuøi
svojoj i za prehranu sluækinjama svojim.
MIz 28:1 Opaki bjeœe i kad ih nitko ne progoni, a pravednici su neustraæivi
kao mladi lav.
MIz 28:2 Kad se u zemlji grijeæi, mnogi su joj knezovi, a s çovjekom
razumnim i umnim uprava je postojana.
MIz 28:3 Çovjek opak koji tlaçi ubogoga - kiæa je razorna poslije koje
kruha nema.
MIz 28:4 Koji zapuætaju Zakon, veliçaju opake, a koji se drœe Zakona,
protive im se.
MIz 28:5 Zli ljudi ne razumiju pravice, a koji traœe Jahvu, razumiju sve.
MIz 28:6 Bolji je siromah koji œivi bezazleno nego bogataæ koji kroçi
krivim putem.

526
MIz 28:7 Tko se drœi Zakona, razuman je sin, a tko se druœi s izbjeglicama,
sramoti oca svoga.
MIz 28:8 Tko umnoœava bogatstvo svoje lihvom i pridom, skuplja ga
onomu tko je milostiv ubogima.
MIz 28:9 Tko uklanja uho svoje da ne sluæa Zakona, i molitva je njegova
mrska.
MIz 28:10 Tko zavodi poætene na put zao, past øe u jamu svoju, a poæteni
øe baætiniti sreøu.
MIz 28:11 Bogat se çovjek çini sebi mudrim, ali øe ga razuman siromah
raskrinkati.
MIz 28:12 Velika je slava kad se raduju pravednici, a kad se diœu opaki,
ljudi se kriju.
MIz 28:13 Tko skriva svoje grijehe, nema sreøe, a tko ih ispovijeda i
odriçe ih se, milost nalazi.
MIz 28:14 Blago çovjeku uvijek bojaznu, jer çovjek okorjela srca zapada
u nesreøu.
MIz 28:15 Lav koji riçe i gladan medvjed: takav je opak vladalac
siromaænu narodu.
MIz 28:16 Nerazuman knez çini mnoga nasilja, a koji mrzi lakomost,
dugo œivi.
MIz 28:17 Onaj koga tiæti krvna krivica, do groba bjeœi: ne zaustavljajte
ga.
MIz 28:18 Spasava se tko œivi pravedno, tko se koleba izmeåu dva
puta, propada na jednom od njih.
MIz 28:19 Tko obraåuje svoju zemlju, nasitit øe se kruha, a tko trçi za
tlapnjama, nasitit øe se siromaætva.
MIz 28:20 Çestit çovjek stjeçe blagoslov, a tko hrli za bogatstvom, ne
ostaje bez kazne.
MIz 28:21 Ne valja biti pristran na sudu, jer i za zalogaj kruha çovjek çini
zlo.
MIz 28:22 Pohlepnik hrli za bogatstvom, a ne zna da øe ga stiøi oskudica.
MIz 28:23 Tko kori çovjeka, nalazi poslije veøu milost nego onaj koji
laska jezikom.
MIz 28:24 Tko pljaçka oca svoga i majku svoju i veli: “Nije grijeh”, drug
je razbojniku.
MIz 28:25 Lakomac zameøe svaåu, a tko se uzda u Jahvu, uspjet øe.
MIz 28:26 Bezuman je tko se uzda u svoje srce, a spasava se tko œivi
mudro.
MIz 28:27 Tko daje siromahu, ne trpi oskudicu; a tko odvraøa oçi svoje,
bit øe proklet.
MIz 28:28 Kad se diœu opaki, ljudi se kriju, a kad propadaju, tad se mnoœe
pravednici.
MIz 29:1 Çovjek koji, po opomeni, ostaje tvrdoglav, u tren øe se slomiti,
i neøe mu biti spasa.
MIz 29:2 Narod se veseli kad se mnoœe pravednici, a puk uzdiæe kad
zavlada opaki.
MIz 29:3 Çovjek koji ljubi mudrost, veseli oca svoga, a koji se druœi s
bludnicama, rasipa imetak.
MIz 29:4 Kralj pravicom odrœava drœavu, a ruæi je çovjek koji nameøe
daøe.
MIz 29:5 Çovjek koji laska bliœnjemu svome razapinje mreœu stopama
njegovim.
MIz 29:6 U grijehu je zamka zlu çovjeku, a pravednik likuje i veseli se.
MIz 29:7 Pravednik razumije pravo malenih, a opaki ne shvaøa spoznaju.
MIz 29:8 Podsmjevaçi uzbunjuju grad, a mudri stiæavaju srdœbu.
MIz 29:9 Kad se mudrac parbi s bezumnikom, ili se srdio, ili se smijao,
svejednako mira nema.
MIz 29:10 Krvopije mrze poætenoga, a pravednici mu se za œivot brinu.
MIz 29:11 Bezumnik izlijeva sav svoj gnjev, a mudrac susteœe svoju
srdœbu.
MIz 29:12 Ako vladalac posluæa rijeç laœljivu, sve mu sluge postaju opake.
MIz 29:13 Siromah se i gulikoœa susreøu: Jahve obojici prosvjetljuje oçi.
MIz 29:14 Kralj koji sudi siromasima po istini ima prijesto çvrst dovijeka.
MIz 29:15 Æiba i ukor podaruju mudrost, a razuzdan mladiø sramoti
majku svoju.
MIz 29:16 Kad se mnoœe opaki, mnoœi se i grijeh, ali pravednici promatraju
propast njihovu.
MIz 29:17 Ukori sina svoga, i zadovoljit øe te i dati radost duæi tvojoj.
MIz 29:18 Kad objave nema, narod se razuzda, a blago onome tko se
drœi Zakona!

527
MIz 29:19 Samim se rijeçima sluga ne popravlja, jer se ne pokorava
iako umom shvaøa.
MIz 29:20 Jesi li vidio çovjeka brza na rijeçima? I bezumnik ima viæe
nade nego on.
MIz 29:21 Tko mazi slugu svoga od djetinjstva bit øe mu poslije
neposluæan.
MIz 29:22 Gnjevljiv çovjek zameøe svaåu, a naprasit çovjek poçini
mnoge grijehe.
MIz 29:23 Oholost ponizuje çovjeka, a ponizan duhom postiœe çasti.
MIz 29:24 Tko s lupeœom plijen dijeli, mrzi sebe samog: çuje proklinjanje
i niæta ne otkriva.
MIz 29:25 Strah çovjeku postavlja zamku, a tko se uzda u Jahvu, nalazi
okrilje.
MIz 29:26 Mnogi traœe milost vladaoçevu, ali Jahve dijeli pravdu
svakome.
MIz 29:27 Nepravednik je mrzak pravednicima, a pravednik je mrzak
opakima.
MIz 30:1 Rijeçi Agura, sina Jakeova, iz Mase; proroçanstvo njegovo za
Itiela, za Itiela i Ukala.
MIz 30:2 Da, preglup sam da bih bio çovjek i nemam razbora çovjeçjeg.
MIz 30:3 Ne stekoh mudrosti i ne poznajem znanosti svetih!
MIz 30:4 Tko uzaåe na nebo i siåe? Tko uhvati vjetar u æake svoje? Tko
skupi vode u plaæt svoj? Tko postavi krajeve zemaljske? Kako se zove
i kako mu se zove sin? Znaæ li?
MIz 30:5 Svaka je Boœja rijeç prokuæana, ætit onima koji se u njega uzdaju.
MIz 30:6 Ne dodaji niæta njegovim rijeçima, da te ne prekori i ne smatra
laœljivim.
MIz 30:7 Za dvoje te molim, ne uskrati mi, dok ne umrem:
MIz 30:8 udalji od mene licemjernu i laœnu rijeç; ne daj mi siromaætva ni
bogatstva: hrani me kruhom mojim dostatnim;
MIz 30:9 inaçe bih, presitivæi se, zatajio tebe i rekao: “Tko je Jahve?” Ili
bih, osiromaæivæi, krao i oskvrnio ime Boga svojega.
MIz 30:10 Ne klevetaj sluge gospodaru njegovu, jer bi te mogao kleti i ti
morao okajati.
MIz 30:11 Ima izrod koji kune oca svoga i ne blagoslivlje majke svoje!
MIz 30:12 Izrod koji za se misli da je çist, a od kala svojeg nije opran!
MIz 30:13 Izrod uznositih oçiju koji visoko diœe svoje trepavice!
MIz 30:14 Izrod komu su zubi maçevi i oçnjaci noœevi da proœdiru nesretnike
na zemlji i siromahe meåu ljudima!
MIz 30:15 Pijavica ima dvije køeri: “Daj! Daj!” Postoje tri stvari nezasitne
i çetiri koje ne kaœu: “Dosta!”
MIz 30:16 Carstvo smrti, jalova utroba, zemlja nikad gasna vode i vatra
koja nikad ne kaœe:
MIz 30:17 Oko koje se ruga ocu i odriçe posluh majci iskljuvat øe potoçni
gavrani i izjesti mladi orlovi.
MIz 30:18 Troje mi je nedokuçivo, a çetvrto ne razumijem:
MIz 30:19 put orlov po nebu, put zmijin po stijeni, put laåin posred mora
i put muækarçev djevojci.
MIz 30:20 Takav je put preljubnice: najede se, obriæe usta i veli: “Nisam
sagrijeæila.”
MIz 30:21 Od trojega se zemlja ljulja, a çetvrtoga ne moœe podnijeti:
MIz 30:22 od roba kad postane kralj i kad se prostak kruha nasiti,
MIz 30:23 od puætenice kad se uda i sluækinje kad istisne svoju
gospodaricu.
MIz 30:24 Çetvero je maleno na zemlji, ali mudrije od mudraca:
MIz 30:25 mravi, nejaki stvorovi, koji sebi ljeti spremaju hranu;
MIz 30:26 jazavci, stvorovi bez moøi, æto u stijeni grade sebi stan;
MIz 30:27 skakavci, koji nemaju kralja, a svi idu u poretku;
MIz 30:28 guæter, æto se rukama hvata, a prodire u kraljevske palaçe.
MIz 30:29 Troje ima lijep korak, a çetvero lijepo hodi:
MIz 30:30 lav, junak meåu zvijerima, koji ni pred kim ne uzmiçe;
MIz 30:31 pijetao æto se odvaœno æeøe meåu kokoæima; jarac koji vodi
stado; i kralj sa svojom vojskom.
MIz 30:32 Ako si ludovao oholeøi se ili to svjesno çinio, stavi ruku na
usta.
MIz 30:33 Kad se mlijeko mete, izlazi maslac; kad se nos pritisne, poteçe
krv; kad se srdœba potisne, dobiva se spor.
MIz 31:1 Rijeç Lemuela, kralja Mase, kojima ga je uçila majka njegova.
MIz 31:2 Ne, sine moj! Ne, sine srca mog! Ne, sine zavjeta mojih!
MIz 31:3 Ne daj snage svoje œenama ni putova svojih zatiraçima kraljeva.

528
MIz 31:4 Nije za kraljeve, Lemuele, ne pristaje kraljevima vino piti, ni
glavarima piøe opojno,
MIz 31:5 da u piøu ne zaborave zakona i prevrnu pravo nevoljnicima.
MIz 31:6 Dajte œestoko piøe onomu koji øe propasti i vino çovjeku komu
je gorçina u duæi:
MIz 31:7 on øe piti i zaboraviti svoju bijedu i neøe se viæe sjeøati svoje
nevolje.
MIz 31:8 Otvaraj usta svoja za nijemoga i za pravo sviju nesretnika æto
propadaju.
MIz 31:9 Otvaraj usta svoja, sudi pravedno i pribavi pravo siromahu i
nevoljniku.
MIz 31:10 Tko øe naøi œenu vrsnu? Viæe vrijedi ona nego biserje.
MIz 31:11 Muœevljevo se srce uzda u nju i blagom neøe oskudijevati.
MIz 31:12 Ona mu çini dobro, a ne zlo, u sve dane vijeka svojeg.
MIz 31:13 Pribavlja vunu i lan i vjeæto radi rukama marljivim.
MIz 31:14 Ona je kao laåa trgovaçka: izdaleka donosi kruh svoj.
MIz 31:15 Joæ za noøi ona ustaje, hrani svoje ukuøane i odreåuje posao
sluækinjama svojim.
MIz 31:16 Opazi li polje, kupi ga; plodom svojih ruku sadi vinograd.
MIz 31:17 Opasuje snagom bedra svoja i œivo miçe rukama.
MIz 31:18 Vidi kako joj posao napreduje: noøu joj se ne gasi svjetiljka.
MIz 31:19 Rukama se maæa preslice i prstima drœi vreteno.
MIz 31:20 Siromahu dlan svoj otvara, ruke pruœa nevoljnicima.
MIz 31:21 Ne boji se snijega za svoje ukuøane, jer sva çeljad ima po
dvoje haljine.
MIz 31:22 Sama sebi æije pokrivaçe, odijeva se lanom i purpurom.
MIz 31:23 Muœ joj je slavan na Vratima, gdje sjedi sa starjeæinama zemaljskim.
MIz 31:24 Platno tka i prodaje ga i pojase daje trgovcu.
MIz 31:25 Odjevena je snagom i dostojanstvom, pa se smije danu
buduøem.
MIz 31:26 Svoja usta mudro otvara i poboœan joj je nauk na jeziku.
MIz 31:27 Na vladanje pazi ukuøana i ne jede kruha besposlice.
MIz 31:28 Sinovi njezini podiœu se i sretnom je nazivaju, i muœ njezin
hvali je:
MIz 31:29 “Mnoge su œene bile vrsne, ali ti ih sve nadmaæujeæ.”
MIz 31:30 Laœna je ljupkost, taæta je ljepota: œena sa strahom Gospodnjim
zasluœuje hvalu.
MIz 31:31 Plod joj dajte ruku njezinih i neka je na Vratima hvale djela
njezina!
PROPOVJEDNIK
Pro 1:1 Misli Propovjednika, Davidova sina, kralja u Jeruzalemu.
Pro 1:2 Ispraznost nad ispraznoæøu, veli Propovjednik, ispraznost nad
ispraznoæøu, sve je ispraznost!
Pro 1:3 Kakva je korist çovjeku od svega truda njegova kojim se trudi
pod suncem?
Pro 1:4 Jedan naraætaj odlazi, drugi dolazi, a zemlja uvijek ostaje.
Pro 1:5 Sunce izlazi, sunce zalazi i onda hiti svojem mjestu odakle izlazi.
Pro 1:6 Vjetar puæe na jug i okreøe se na sjever, kovitla sad ovamo sad
onamo i vraøa se u novom vrtlogu.
Pro 1:7 Sve rijeke teku u more i more se ne prepunja; odakle teku rijeke,
onamo se vraøaju da ponovo poçnu svoj tok.
Pro 1:8 Sve je muçno. Nitko ne moœe reøi da se oçi nisu do sita nagledale
i uæi dovoljno nasluæale.
Pro 1:9 Æto je bilo, opet øe biti, i æto se çinilo, opet øe se çiniti, i nema niæta
novo pod suncem.
Pro 1:10 Ima li iæta o çemu bi se moglo reøi: “Gle, ovo je novo!” Sve je veø
davno prije nas postojalo.
Pro 1:11 Samo, od proælosti ne ostade ni spomena, kao æto ni u
buduønosti neøe biti sjeøanja na ono æto øe poslije doøi.
Salomonov œivot
Pro 1:12 Ja, Propovjednik, bijah kralj nad Izraelom u Jeruzalemu.
Pro 1:13 I trudih se da mudroæøu istraœim i dokuçim sve æto biva pod
nebom; o, kako muçnu zadaøu zadade Bog sinovima ljudskim.
Pro 1:14 Vidjeh sve æto se çini pod suncem: kakve li ispraznosti i puste
tlapnje!
Pro 1:15 Æto je krivo, ne moœe se ispraviti; çega nema, izbrojiti se ne
moœe.

529
Pro 1:16 Rekoh onda sam sebi: “Gle, stekao sam veøu mudrost nego
bilo tko od mojih prethodnika u Jeruzalemu. Duh moj skupio je golemu
mudrost i znanje.”
Pro 1:17 Mudrost pomnjivo prouçih, a tako i glupost i ludost, ali sam
spoznao da je to pusta tlapnja.
Pro 2:1 Mnogo mudrosti - mnogo jada; æto viæe znanja, to viæe boli.
Pro 2:2 Tad rekoh u srcu svom: “Daj da okuæam uœitak i vidim æto naslada
pruœa” - ali gle: i to je ispraznost!
Pro 2:2 O smijehu rekoh: “Ludost je”; o uœitku: “Çemu valja?”
Pro 2:3 Odluçih tijelo krijepiti vinom, a srce posvetiti mudrosti; poœeljeh
prigrliti i ludost, kako bih spoznao usreøava li ljude ono æto pod nebesima
çine za izbrojenih dana svojega œivota.
Pro 2:4 Uçinih velika djela: sazidah sebi palaçe, zasadih vinograde;
Pro 2:5 uredih perivoje i voønjake, nasadih u njima voøke svakojake.
Pro 2:6 Naçinih jezera da plodna sadiæta natapam.
Pro 2:7 Nakupovah robova i robinja, imadoh i sluge domaøe, a tako i
stada krupne i sitne stoke viæe no itko prije mene u Jeruzalemu.
Pro 2:8 Nagomilah srebro i zlato i blago kraljeva i pokrajina, nabavih
pjevaçe i pjevaçice i svakoga raskoæja ljudskog, sve ækrinju na ækrinji.
Pro 2:9 I postadoh tako velik, veøi no bilo tko prije mene u Jeruzalemu;
a nije me ni mudrost moja ostavila.
Pro 2:10 I æto god su mi oçi poœeljele, nisam im uskratio, niti branih srcu
svojemu kakva veselja, veø se srce moje veselilo svakom trudu mojem,
i takva bi nagrada svakom mojem naporu.
Pro 2:11 A onda razmotrih sva svoja djela, sve napore æto uloœih da do
njih doåem - i gle, sve je to opet ispraznost i pusta tlapnja! I niæta nema
valjano pod suncem.
Pro 2:12 Okrenuh zatim misao svoju mudrosti, gluposti i ludosti. Æto, na
priliku, çini kraljev nasljednik? Ono æto je veø uçinjeno.
Pro 2:13 I spoznadoh da je bolja mudrost od ludosti, kao æto je svjetlost
bolja od tame.
Pro 2:14 Mudracu su oçi u glavi, a bezumnik luta u tami. Ali takoåer
znam da obojicu stiœe ista kob.
Pro 2:15 Zato rekoh u sebi: “Kakva je sudbina luåaku, takva je i meni.
Çemu onda œudjeti za mudroæøu?” I rekoh u srcu: “I to je ispraznost!”
Pro 2:16 Jer trajna spomena nema ni mudru ni bezumniku: obojicu øe
poslije nekog vremena prekriti zaborav! I, jao, mudrac mora umrijeti kao
i bezumnik.
Pro 2:17 Omrznuh œivot, jer mi se uçini muçnim sve æto se zbiva pod
suncem: sve je ispraznost i pusta tlapnja.
Pro 2:18 Zamrzih sve za æto sam se pod suncem trudio i æto sad ostavljam
svome nasljedniku.
Pro 2:19 Tko zna hoøe li on biti mudar ili lud? Pa ipak on øe biti gospodar
sve moje muke u koju uloœih sav svoj napor i mudrost pod suncem. I to
je ispraznost.
Pro 2:20 I stao sam srcem oçajavati zbog velikog napora kojim sam se
trudio pod suncem.
Pro 2:21 Jer çovjek se trudi mudro i umjeæno i uspjeæno, pa sve to mora
ostaviti u baætinu drugomu koji se oko toga nije uopøe trudio. I to je
ispraznost i velika nevolja.
Pro 2:22 Jer æto on dobiva za sav svoj napor i trud koji je pod suncem
podnio?
Pro 2:23 Jer svi su njegovi dani doista mukotrpni, poslovi mu puni brige;
çak ni noøu ne miruje srce njegovo. I to je ispraznost.
Pro 2:24 Nema çovjeku druge sreøe veø jesti i piti i biti zadovoljan svojim
poslom. I to je, vidim, dar Boœje ruke.
Pro 2:25 Jer tko bi mogao jesti, tko li nezadovoljan biti, osim po njemu.
Pro 2:26 Mudrost, spoznaju, radost on daruje onom tko mu je po volji, a
greæniku nameøe zadaøu da kupi i skuplja za onoga tko je po volji Bogu.
I to je ispraznost i pusta tlapnja.
Pro 3:1 Sve ima svoje doba i svaki posao pod nebom svoje vrijeme.
Pro 3:2 Vrijeme raåanja i vrijeme umiranja; vrijeme saåenja i vrijeme
çupanja posaåenog.
Pro 3:3 Vrijeme ubijanja i vrijeme lijeçenja; vrijeme ruæenja i vrijeme
graåenja.
Pro 3:4 Vrijeme plaça i vrijeme smijeha; vrijeme tugovanja i vrijeme
plesanja.
Pro 3:5 Vrijeme bacanja kamenja i vrijeme skupljanja kamenja; vrijeme
grljenja i vrijeme kad se ostavlja grljenje.
Pro 3:6 Vrijeme traœenja i vrijeme gubljenja; vrijeme çuvanja i vrijeme
odbacivanja.

530
Pro 3:7 Vrijeme deranja i vrijeme æijenja; vrijeme æutnje i vrijeme govorenja.
Pro 3:8 Vrijeme ljubljenja i vrijeme mrœnje; vrijeme rata i vrijeme mira.
Pro 3:9 Koja je posleniku korist od njegovih napora?
Pro 3:10 Razmiæljam o muçnoj zadaøi æto je Bog zadade sinovima
ljudskim.
Pro 3:11 Sve æto on çini prikladno je u svoje vrijeme; ali iako je dopustio
çovjeku uvid u vjekove, çovjek ne moœe dokuçiti djela koja Boga çini od
poçetka do kraja.
Pro 3:12 Znam da nije druge sreøe çovjeku osim da se veseli i çini dobro
za svojega œivota.
Pro 3:13 I kad çovjek jede i pije i uœiva u svojem radu, i to je Boœji dar.
Pro 3:14 I znam da sve æto Bog çini, çini za stalno. Tome se niæta dodati
ne moœe niti mu se moœe oduzeti; a Bog çini tako da ga se boje.
Pro 3:15 Æto biva, veø bijaæe, i æto øe biti, veø je bilo; a Bog obnavlja æto
je prohujalo.
Pro 3:16 Joæ vidim kako pod suncem umjesto pravice vlada nepravda
i umjesto pravednika zloçinac.
Pro 3:17 Zato rekoh u sebi: “Bog øe suditi i pravedniku i zloçincu, jer
ovdje ima vrijeme za svaku namjeru i çin.”
Pro 3:18 Joæ rekoh u sebi: “Ljudi se ponaæaju tako da Bog moœe pokazati
kakvi su uistinu, da su jedni drugima poput zvijeri.”
Pro 3:19 Jer zaista, kob ljudi i zvijeri jedna je te ista. Kako ginu oni, tako
ginu i one; i diæu jednakim dahom, i çovjek niçim ne nadmaæuje zvijer,
jer sve je ispraznost.
Pro 3:20 I jedni i drugi odlaze na isto mjesto; svi su postali od praha i u
prah se vraøaju.
Pro 3:21 Tko zna da li dah ljudski uzlazi gore, a dah zvijeri silazi dolje k
zemlji?
Pro 3:22 Uviåam da çovjeku druge sreøe nema osim radosti u svome
djelu, jer to je ljudska sudbina. A tko øe ga dovesti do toga da dozna æto
øe biti poslije njega?
Zajedniçki œivot
Pro 4:1 Opet stadoh promatrati sva nasilja koja se çine pod suncem, i
gle, suze potlaçenih, i nikog nema da ih utre; i nasilje iz tlaçiteljske ruke,
a zaætitnika niotkuda.
Pro 4:2 Zato sretnima smatram mrtve koji su veø pomrli; sretniji su od
œivih æto joæ œive.
Pro 4:3 A od obojih je sretniji onaj koji joæ nije postao, koji nije vidio zlih
djela æto se çine pod suncem.
Pro 4:4 Nadalje iskusih da svaki napor i svaki uspjeh pribavlja çovjeku
zavist njegova bliœnjeg. I to je ispraznost i pusta tlapnja.
Pro 4:5 Bezumnik prekriœi ruke i izjeda sebe.
Pro 4:6 Bolja je puna æaka u miru nego obje pregræti muçna rada i puste
tlapnje.
Pro 4:7 I joæ jednu opazih ispraznost pod suncem:
Pro 4:8 Çovjek potpun samac - bez sina, bez brata, i opet nema kraja
njegovu trudu; oçi mu se ne mogu nasititi blaga; a ne misli: za koga se
muçim i uskraøujem dobro sebi? I to je ispraznost i zla briga.
Pro 4:9 Bolje je dvojici nego jednome, jer imaju bolju plaøu za svoj trud.
Pro 4:10 Padne li jedan, drugi øe ga podiøi; a teæko jednomu! Ako padne,
nema nikoga da ga podigne.
Pro 4:11 Pa ako se i spava udvoje, toplije je; a kako øe se samac zagrijati?
Pro 4:12 I ako tko udari na jednoga, dvojica øe mu se oprijeti; i trostruko
se uœe ne kida brzo.
Pro 4:13 Bolji je mladiø siromaæan a mudar nego kralj star a lud, koji viæe
ne zna za savjet.
Pro 4:14 Jer mladiø moœe iziøi iz tamnice i postati kraljem, iako se rodio
kao prosjak u svom kraljevstvu.
Pro 4:15 Opazih kako svi koji œive i hode pod suncem pristaju uz mladiøa,
uz nastupnika koji ga naslijedi.
Pro 4:16 On stupa na çelo bezbrojnih podanika i kasniji se naraætaji ne
mogahu zbog njega radovati. I to je zacijelo ispraznost i pusta tlapnja.
Pro 4:17 Kad odlaziæ u Boœji dom, pazi na korake svoje. Priåi da mogneæ
çuti - œrtva je valjanija nego prinos luåaka, jer oni i ne znaju da çine zlo.
Pro 5:1 Ne nagli ustima svojim i ne œuri se s rijeçima pred Bogom, jer je
Bog na nebu, a ti si na zemlji; zato ætedi svoje rijeçi.
Pro 5:2 San dolazi od mnogih briga, a lud govor od mnoætva rijeçi.
Pro 5:3 Kad zavjetujeæ ætogod Bogu, odmah to izvræi, jer njemu nisu mili
bezumnici. Zato ispuni svaki svoj zavjet.

531
Pro 5:4 Bolje je ne zavjetovati, nego zavjetovati a ne izvræiti zavjeta.
Pro 5:5 Ne daj ustima svojim da te navode na grijeh i ne reci kasnije pred
anåelom da je bilo nehotice. Zaæto pruœati Bogu priliku da se srdi na rijeç
tvoju i uniæti djelo tvojih ruku?
Pro 5:6 Koliko sanja, toliko i ispraznosti; mnogo rijeçi - isprazna tlapnja.
Zato boj se Boga.
Pro 5:7 Ako vidiæ gdje tlaçe siromaha i gaze pravo i pravicu u zemlji, ne
çudi se tomu, jer nad visokim straœi viæi, a nad njim najviæi.
Pro 5:8 Korist zemlje je nada sve; i kralj ovisi o zemljiætu.
Novac
Pro 5:9 Tko novce ljubi, nikad ih dosta nema; tko bogatstvo ljubi, nikad
mu dosta probitka. I to je ispraznost.
Pro 5:10 Gdje je mnogo bogatstva, mnogo je i gotovana, pa kakva je
korist od toga gospodaru, osim æto ga oçima gleda?
Pro 5:11 Sladak je dan radiæi, jeo malo ili mnogo, dok bogatstvo ne da
bogataæu zaspati.
Pro 5:12 I vidjeh teæko zlo pod suncem: skupljeno blago æto je na propast
svojemu vlasniku.
Pro 5:13 Jer zlom nezgodom propadne takvo bogatstvo te sinu æto mu
se rodi ne ostane niæta.
Pro 5:14 Gol je izaæao iz utrobe majke svoje i tako øe gol i otiøi kakav je
i doæao; niæta nema od svega svojeg truda da ponese.
Pro 5:15 I to je teæko zlo æto tako odlazi kako je i doæao; pa kakva mu je
korist æto se u vjetar muçio.
Pro 5:16 Sve svoje dane œivi u tami, nevolji, brizi, bolesti i srdœbi.
Pro 5:17 Ovo, stoga, zakljuçujem: prava je sreøa çovjeku jesti i piti i biti
zadovoljan sa svim svojim trudom kojim se muçi pod suncem za kratka
vijeka koji mu je dao Bog, jer takva mu je sudbina dosuåena.
Pro 5:18 Pa ako je çovjeku Bog dao bogatstvo i imanje da ih uœiva i bude
zadovoljan svojim djelom - i to je dar od Boga.
Pro 5:19 Jer tada barem ne misli mnogo na dane svog œivota, kad mu
Bog daje da mu se srce veseli.
Pro 6:1 I vidjeh: ima joæ jedno zlo pod suncem i teæko tiæti ljude.
Pro 6:2 Nekomu Bog udijeli bogatstvo i blago i poçasti te ima sve æto mu
duæa poœeli, ali mu ne udijeli da to i uœiva, nego uœiva tuåinac. To je
ispraznost i grdna nevolja.
Pro 6:3 I velim: bolje je nedonoæçe od onoga koji bi rodio stotinu djece
i œivio mnogo godina, a sam se ne bi nauœio dobra niti bi imao pogreba;
Pro 6:4 jer je nedonoæçe uzalud doælo i u tamu otiælo i ime mu je tamom
pokriveno;
Pro 6:5 sunca çak ne vidje niti spozna - a spokojnije je od onoga.
Pro 6:6 Pa kad bi takav œivio i dvije tisuøe godina, a svojeg dobra ne bi
uœivao, zar ne odlaze obojica jednako na isto mjesto?
Pro 6:7 Çovjek se trudi samo da bi jeo, a œeludac njegov nikad da se
nasiti.
Pro 6:8 Jer po çemu je mudrac bolji od luåaka i æto reøi o siromahu koji
se umije drœati pred ljudima?
Pro 6:9 Bolje je oçima vidjeti nego duhom lutati. I to je ispraznost i pusta
tlapnja.
Pro 6:10 Æto je veø bilo, ime ima; i zna se æto je çovjek; i on se ne moœe
parbiti s jaçim od sebe.
Pro 6:11 Æto viæe rijeçi, to veøa ispraznost svega, i koja je od toga korist
çovjeku?
Pro 6:12 Tko zna æto je dobro çovjeku u œivotu njegovu, za ono malo
dana koje tako isprazno œivi, koji mu prolaze kao sjena? Tko øe kazati
çovjeku æto øe biti poslije njega pod suncem?
Pro 7:1 Bolji je dobar glas nego skupocjeno ulje, i smrtni dan nego dan
roåenja.
Pro 7:2 Bolje je iøi u kuøu gdje je œalost nego u kuøu gdje je gozba, jer
ondje je kraj svakoga çovjeka, i tko je œiv, neka primi k srcu!
Pro 7:3 Bolji je jad nego smijeh, jer pod œalosnim licem srce je radosno.
Pro 7:4 Srce je mudrih ljudi u kuøi œalosti, a srce bezumnih u kuøi veselja.
Pro 7:5 Bolje je posluæati ukor mudra çovjeka negoli sluæati hvalospjev
luåaka.
Pro 7:6 Jer kao prasak trnja ispod kotla, takav je smijeh luåaka, i to je
ispraznost.
Pro 7:7 Jer smijeh od mudraca çini luåaka i veselje kvari srce.
Uzvrat za çine
Pro 7:8 Bolji je svræetak stvari nego njezin poçetak i bolja je strpljivost od
oholosti.
Pro 7:9 Ne nagli u srdœbu, jer srdœba poçiva u srcu luåaka.

532
Pro 7:10 Ne pitaj zaæto su negdaænja vremena bila bolja od ovih, jer to
nije mudro pitanje.
Pro 7:11 Mudrost je dragocjena baætina i probitak onima na koje sunce
sja.
Pro 7:12 Jer kao æto je novac zaætita, tako je i mudrost; a prednost je
mudrosti u tome æto izbavlja onoga tko je ima.
Pro 7:13 Pogledaj djela Boœja; tko moœe ispraviti æto je on iskrivio?
Pro 7:14 U sretan dan uœivaj sreøu, a u zao dan razmiæljaj: Bog je stvorio
jedno kao i drugo - da çovjek ne otkrije niæta od svoje buduønosti.
Pro 7:15 Svaæta vidjeh u svojemu niætavnom œivotu: pravednik propada
unatoç svojoj pravednosti, a bezboœnik i dalje œivi unatoç svojoj
bezboœnosti.
Pro 7:16 Ne budi prepravedan i ne budi premudar; zaæto da se uniætavaæ?
Pro 7:17 Ne budi preopak i ne budi lud; zaæto bi umro prije vremena?
Pro 7:18 Dobro je da drœiæ jedno, ali ni drugo ne puætaj iz ruke, jer tko se
boji Boga, izbavlja se od svega.
Pro 7:19 Mudrost mudraca veøu moø daje gradu nego deset moguønika.
Pro 7:20 Na zemlji nema pravednika koji, çineøi dobro, ne bi nikad
sagrijeæio.
Pro 7:21 I joæ jedno: nemoj se obazirati na govorkanje; çut øeæ moœda
da te sluga tvoj proklinjao;
Pro 7:22 a zna tvoje srce kako si i ti çesto druge proklinjao.
Pro 7:23 Sve sam to mudroæøu iskuæao. Mislio sam da sam mudar, ali
mi je mudrost bila nedokuçiva.
Pro 7:24 Ono æto jest, daleko je i duboko, tako duboko - tko da i pronaåe?
Pro 7:25 I joæ jednom pokuæah istraœiti i shvatiti mudrost i smisao, da
spoznam opaçinu kao ludost, a ludost kao bezumlje.
Pro 7:26 Otkrih da ima neæto gorçe od smrti - œena, ona je zamka, srce
joj je mreœa, a ruke okovi;
tko je Bogu drag, izmiçe joj, a greænik je njezin suœanj.
Pro 7:27 Eto, to sam sve u svemu otkrio, veli Propovjednik.
Pro 7:28 I joæ sam traœio, ali bez uspjeha.
Naåoh çovjeka - jednog od tisuøu, a œene ne naåoh meåu svima nijedne.
Pro 7:29 Otkrih ovo: Bog stvori çovjeka jednostavnim, a on snuje nebrojene
spletke.
Pro 8:1 Tko je kao mudrac? Tko joæ umije tumaçiti stvari? Mudrost
çovjeku razvedruje lice i mijenja njegov namræteni lik.
Pro 8:2 Zato velim: sluæaj kraljevu zapovijed zbog Boœje zakletve.
Pro 8:3 Ne nagli da je prekræiæ: ne budi tvrdoglav kad razlog nije dobar,
jer on çini kako mu odgovara.
Pro 8:4 Jer kraljeva je rijeç najjaça, i tko ga smije pitati: “Æto çiniæ?”
Pro 8:5 Tko se drœi zapovijedi, ne poznaje nevolju, i mudrac zna za
vrijeme i sud.
Pro 8:6 Jer postoji vrijeme i sud za sve, i çovjeka veoma tereti nedjelo
njegovo
Pro 8:7 jer on ne zna æto øe biti; a tko mu moœe kazati kad øe æto biti?
Pro 8:8 Vjetar nitko ne moœe svladati, niti gospodariti nad danom smrtnim,
niti ima odgode u ratu; niti opaçina izbavlja onoga koji je çini.
Pro 8:9 Sve ovo vidjeh pazeøi na sve æto se çini pod suncem, kad çovjek
vlada nad çovjekom na njegovu nesreøu.
Pro 8:10 Dalje vidjeh kako opake nose na groblje, i ljudi iz svetog mjesta
izlaze da ih slave zbog toga æto su tako çinili. I to je ispraznost.
Pro 8:11 Kad nema brze osude za zlo djelo, ljudsko je srce sklono çiniti
zlo.
Pro 8:12 I greænik koji çini zlo i sto puta, dugo œivi. Ja ipak znam da øe biti
sretni oni koji se boje Boga jer ga se boje.
Pro 8:13 Ali opak çovjek neøe biti sretan i neøe produljivati svoje dane
ni kao sjena jer se ne boji Boga.
Pro 8:14 Ali je na zemlji ispraznost te pravednike stiœe sudbina opakih,
a opake sudbina pravednika. Velim: i to je ispraznost.
Pro 8:15 Zato slavim veselje, jer nema çovjeku sreøe pod suncem nego
u jelu, pilu i nasladi. I to neka ga prati u njegovoj muci za œivota koji mu
Bog dade pod suncem.
Ljubav
Pro 8:16 Poslije svih napora da dokuçim mudrost, pokuæah spoznati æto
se radi na zemlji. Uistinu, çovjek ne nalazi spokojstva ni danju ni noøu.
Pro 8:17 Promatram cjelokupno djelo Boœje: i odista - nitko ne moœe
dokuçiti ono æto se zbiva pod suncem. Jer ma koliko se çovjek trudio da
otkrije, nikad ne moœe otkriti. Pa ni mudrac to ne moœe otkriti, iako misli
da zna.
Pro 9:1 Razmiæljah o svemu tome i shvatih kako su i pravednici i mudraci,

533
sa djelima svojim, u Boœjoj ruci; i çovjek ne razumije ni ljubavi ni mrœnje,
i njemu su obje ispraznost.
Pro 9:2 Svima je ista kob, pravednomu kao i opakom, çistomu i
neçistomu, onomu koji œrtvuje kao i onomu koji ne œrtvuje; jednako dobru
kao i greæniku, onomu koji se zaklinje kao i onomu koji se boji zakletve.
Pro 9:3 Najgore je od svega æto biva pod suncem ovo: ista je kob svima,
ljudsko je srce puno zla, ludost je u srcima ljudi dok œive, a potom se
pridruœuju mrtvima.
Pro 9:4 Jer onaj tko je meåu œivima, ima nade: i œiv pas viæe vrijedi nego
mrtav lav.
Pro 9:5 Œivi barem znaju da øe umrijeti, a mrtvi ne znaju niæta niti imaju
viæe nagrade, jer se zaboravlja i spomen na njih.
Pro 9:6 Davno je nestalo i njihove ljubavi, i mrœnje, i zavisti, i viæe nemaju
udjela ni u çem æto biva pod suncem.
Pro 9:7 Zato s radoæøu jedi svoj kruh i vesela srca pij svoje vino, jer se
Bogu veø prije svidjelo tvoje djelo.
Pro 9:8 U svako doba nosi haljine bijele i ulja neka ne ponestane na
tvojoj glavi.
Pro 9:9 Uœivaj œivot sa œenom koju ljubiæ u sve dane svojega ispraznog
vijeka koji ti Bog daje pod suncem, jer to je tvoj udio u œivotu i u trudu
kojim se trudiæ pod suncem.
Pro 9:10 I æto god nakaniæ uçiniti, uçini dok moœeæ, jer nema ni djela, ni
umovanja, ni spoznaje, ni mudrosti u Podzemlju u koje ideæ.
Pro 9:11 Osim toga, vidjeh pod suncem: ne dobivaju trku hitri, ni boj
hrabri; nema kruha za mudraca, ni bogatstva za razumne, ni milosti za
uçene, jer vrijeme i kob sve ih dostiœe.
Pro 9:12 Çovjek ne zna svoga çasa: kao ribe ulovljene u podmukloj
mreœi, i kao ptice u zamku uhvaøene, tako se hvataju sinovi ljudski u
vrijeme nevolje koja ih iznenada spopada.
Pro 9:13 Joæ vidjeh pod suncem i ovu “mudrost” koja mi se uçini velikom:
Pro 9:14 Bi jedan malen grad i u njem malo ljudi, a na njega udari velik
kralj, opkoli ga i podiœe oko njega velike opsadne tornjeve.
Pro 9:15 Ali se u njemu naåe çovjek siromah mudar koji spasi grad
svojom mudroæøu, a poslije se nitko nije sjeøao toga çovjeka.
Pro 9:16 Ipak ja velim: bolja je mudrost nego jakost, ali se ne cijeni
mudrost siromaha i ne sluæaju njegove rijeçi.
Pro 9:17 Blage se rijeçi mudraca bolje çuju nego vika zapovjednika nad
luåacima.
Pro 9:18 Mudrost viæe vrijedi nego bojno oruœje, ali jedan jedini greænik
pokvari mnogo dobra.
Pro 10:1 Uginula muha usmrdi mirisno ulje, a i malo ludosti jaçe je od
mudrosti i çasti.
Pro 10:2 Mudrac kroçi pravim putem, a luåak krivim.
Pro 10:3 Dovoljno je da luåak poåe putem: kako razbora nema, svakomu
pokazuje da je lud.
Pro 10:4 Ako se na te digne vladaoçev gnjev, ne ostavljaj svoga mjesta,
jer blagost spreçava velike grijehe.
Pro 10:5 Ima zlo æto ga vidjeh pod suncem kao prestupak koji dolazi od
vladaoca:
Pro 10:6 ludost se podiœe na najviæa mjesta, a veliki zauzimaju niske
poloœaje.
Pro 10:7 Vidjeh sluge na konjima, a knezove gdje idu pjeæice kao sluge.
Pro 10:8 Tko jamu kopa, u nju pada; i tko ruæi zid, ujeda ga zmija.
Pro 10:9 Tko lomi kamenje, ono ga ranjava; tko cijepa drva, moœe nastradati.
Pro 10:10 Kad zatupi œeljezo i oætrica mu nije nabruæena, tada treba
viæe snage; a nagrada mudrosti je uspjeh.
Pro 10:11 Ako zmija ujede prije çaranja, niæta onda opçaratelj ne koristi.
Pro 10:12 Pune su miline rijeçi iz usta mudraca, a bezumnika
upropaæøuju njegove usne.
Pro 10:13 On poçinje svoje besjede ludoæøu i svræava ih potpunim bezumljem.
Pro 10:14 Luåak previæe govori: çovjek ne poznaje buduønost, i tko mu
moœe kazati æto øe poslije njega biti?
Pro 10:15 Luåake mori njihov trud; tko ne zna puta, ne moœe u grad.
Pro 10:16 Jao tebi, zemljo, kad ti je kralj premlad i knezovi se veø ujutro
goste.
Pro 10:17 Blago tebi, zemljo, kad ti je kralj plemenit i knezovi ti u svoje
vrijeme blaguju da se okrijepe, a ne da se opiju.
Pro 10:18 S lijenosti se ugiblju grede, zbog nebrige prokiænjava kuøa.

534
Pro 10:19 Ali su gozbe radi zabave i vino uveseljava œivot, a novci pribavljaju
sve.
Pro 10:20 Ni u svojoj misli ne kuni kralja, ni u svojoj loœnici ne kuni
bogataæa, jer øe ptice odnijeti glas i kleveta lako okrilati.
Pro 11:1 Baci kruh svoj na vodu i naøi øeæ ga poslije mnogo vremena.
Pro 11:2 Podijeli sedmorici ili osmorici, jer ne znaæ kakvo øe zlo zadesiti
zemlju.
Pro 11:3 Kad se oblaci napune kiæom, prosiplju je na zemlju, a padne li
drvo na jug ili na sjever, svejedno: gdje padne, ondje i ostaje.
Pro 11:4 Tko pazi na vjetar, ne sije, i tko gleda na oblake, ne œanje.
Pro 11:5 Kao æto ne znaæ koji je put vjetru ni kako postaju kosti u utrobi
trudne œene, tako ne znaæ ni djela Boga koji sve tvori.
Pro 11:6 Ujutro sij svoje sjeme, a naveçer neka ti ruka ne poçiva. Jer ne
znaæ da li øe biti bolje ovo ili ono, ili øe oboje biti jednako dobro.
Starost
Pro 11:7 Ljupka je svjetlost i ugodno je oçima vidjeti sunce.
Pro 11:8 Ali ako çovjek œivi i mnogo godina, neka se uvijek veseli, a neka
se sjeti da øe tamnih dana biti mnogo. Ispraznost je sve æto øe doøi.
Pro 11:9 Zato se raduj, mladiøu, za svoje mladosti, i veseli se u danima
svoga mladenaætva; idi putovima svoga srca i slijedi œelje svojih oçiju;
ali znaj da øe ti za sve to suditi Bog.
Pro 11:10 Ukloni dakle jad iz svoga srca i udalji bol od svojega tijela. Ali
je isprazna i mladost i doba tamnih kosa.
Pro 12:1 I sjeøaj se svoga Stvoritelja u danima svoje mladosti prije nego
doåu zli dani i prispiju godine kad øeæ reøi: “Ne mile mi se.”
Pro 12:2 Prije nego potamni sunce i svjetlost, mjesec i zvijezde, i vrate
se oblaci iza kiæe.
Pro 12:3 U dan kad zadrhte çuvari kuøe i pognu se junaci, i dosaåuju se
mlinarice jer ih je premalo, i potamne oni koji gledaju kroz prozore;
Pro 12:4 kad se zatvore uliçna vrata, oslabi æum mlina, kad utihne pjev
ptice i zamru zvuci pjesme.
Pro 12:5 Kad je put uzbrdo muka i svaki izlazak prijetnja; a badem je u
cvatu, i skakavac ne skaçe viæe, i koprov plot puca, jer çovjek ide u svoj
vjeçni dom! A narikaçe veø se kreøu ulicama.
Pro 12:6 Prije nego se prekine srebrna vrpca i zlatna se svjetiljka razbije
i razlupa se vrç na izvoru i slomi toçak na bunaru;
Pro 12:7 i vrati se prah u zemlju kao æto je iz nje i doæao, a duh se vrati
Bogu koji ga je dao.
Pro 12:8 Ispraznost nad ispraznostima, veli Propovjednik, sve je ispraznost.
Pro 12:9 A osim toga æto je sam Propovjednik bio mudar, on je i narod
uçio mudrosti te je odmjerio, ispitao i sastavio mnogo mudrih izreka.
Pro 12:10 Ujedno se Propovjednik trudio pronaøi prikladne rijeçi i izravno
izraziti istinu.
Pro 12:11 Besjede su mudrih ljudi kao ostani i kao pobodeni kolci: pastir
se njima sluœi na dobro svojega stada.
Pro 12:12 I na kraju, sine moj, znaj da je neizmjerno mnogo truda
potrebno da se napiæe knjiga i da mnogo uçenje umara tijelo.
Pro 12:13 Çujmo svemu zavrænu rijeç: “Boj se Boga, izvræuj njegove
zapovijedi, jer - to je sav çovjek.”
Pro 12:14 Jer sva øe skrivena djela, bila dobra ili zla, Bog izvesti na sud.
PJESMA NAD PJESMAMA
Pje 1:1 Salomonova Pjesma nad pjesmama Zaruçnica
Pje 1:2 Poljubi me poljupcem usta svojih, ljubav je tvoja slaåa od vina.
Pje 1:3 Miris najboljih mirodija, ulje razlito ime je tvoje, zato te ljube
djevojke.
Pje 1:4 Povuci me za sobom, bjeœimo! Kralj me uveo u odaje svoje. Zbor
djevojaka Igrat øemo se i radovati zbog tebe, slavit øemo ljubav tvoju
viæe nego vino. Pravo je da te ljube.
Zaruçnica
Pje 1:5 Crna sam ali lijepa, køeri jeruzalemske, kao æatori kedarski, kao
zavjese Salomonove.
Pje 1:6 Ne gledajte æto sam garava, to me sunce opalilo. Sinovi majke
moje rasrdili se na mene, postavili me da çuvam vinograde; a svog
vinograda, koji je u meni, nisam çuvala.
Pje 1:7 Reci mi, ti koga ljubi duæa moja, gdje paseæ, gdje se u podne
odmaraæ, da ne lutam, traœeøi te, oko stada tvojih drugova.

535
Pje 1:8 Ako ne znaæ, o najljepæa meåu œenama, izaåi i slijedi tragove
stada i pasi kozliøe svoje oko pastirskih koliba.
Zaruçnik
Pje 1:9 Usporedio bih te s konjima pod kolima faraonovim, o prijateljice
moja.
Pje 1:10 Lijepi su obrazi tvoji meåu nauænicama, vrat tvoj pod ogrlicama.
Pje 1:11 Uçinit øemo za tebe zlatne nauænice s privjescima srebrnim.
Dijalog zaruçnice i zaruçnika
Pje 1:12 Dok se kralj odmara na svojim duæecima, (tada) nard moj miriæe.
Pje 1:13 Dragi mi je moj struçak smirne æto mi meåu grudima poçiva.
Pje 1:14 Dragi mi je moj grozd ciprov u vinogradima engedskim.
Pje 1:15 Gle, kako si lijepa, prijateljice moja, gle, kako si lijepa, imaæ oçi
kao golubica.
Pje 1:16 Gle, kako si lijep, dragi moj, gle, kako si mio. Zelenilo je postelja
naæa.
Pje 1:17 Grede kuøa naæih cedri su, a natkrovlje çempresi.
Pje 2:1 Ja sam cvijet æaronski, ljiljan u dolu.
Pje 2:2 Æto je ljiljan meåu trnjem, to je prijateljica moja meåu djevojkama.
Pje 2:3 Æto je jabuka meåu æumskim stablima, to je dragi moj meåu
mladiøima; bila sam œeljna hlada njezina i sjedoh, plodovi njeni slatki su
grlu mome.
Pje 2:4 Uveo me u odaje vina i pokrio me zastavom ljubavi.
Pje 2:5 Okrijepite me kolaçima, osvjeœite jabukama, jer sam bolna od
ljubavi.
Pje 2:6 Njegova mi je lijeva ruka pod glavom, a desnom me grli.
Pje 2:7 Køeri jeruzalemske, zaklinjem vas srnama i koæutama poljskim,
ne budite, ne budite ljubav moju dok sama ne bude htjela!
Zaruçnica
Pje 2:8 Glas dragoga moga! Evo ga, dolazi, prelijeøe brda, preskakuje
breœuljke.
Pje 2:9 Dragi je moj kao srna, on je kao jelençe. Evo ga za naæim zidom,
gleda kroz prozore,
zaviruje kroz reæetke.
Pje 2:10 Dragi moj podiœe glas i govori mi: “Ustani, dragano moja, ljepoto
moja, i doåi,
Pje 2:11 jer evo, zima je veø minula, kiæa je proæla i nestala.
Pje 2:12 Cvijeøe se po zemlji ukazuje, vrijeme pjevanja doåe i glas se
grliçin çuje u naæem kraju.
Pje 2:13 Smokva je izbacila prve plodove, vinograd, u cvatu, miriæe.
Ustani, dragano moja, ljepoto moja i doåi.
Pje 2:14 Golubice moja, u æpiljama kamenim, u skroviætima vrletnim,
daj da ti vidim lice i da ti çujem glas, jer glas je tvoj ugodan i lice je tvoje
krasno.”
Pje 2:15 Pohvatajte lisice, male lisice æto oæteøuju vinograde, naæe
vinograde u cvatu.
Pje 2:16 Dragi moj pripada meni, a ja njemu, on pase meåu ljiljanima.
Pje 2:17 Prije nego dan izdahne i sjene se spuste, vrati se, dragi moj:
budi lagan kao srna, kao lane na gori Beteru.
Pje 3:1 Po leœaju svome, u noøima, traœila sam onoga koga ljubi duæa
moja, traœila sam ga, ali ga nisam naæla.
Pje 3:2 Ustat øu dakle i optrçati grad, po ulicama i trgovima traœit øu
onoga koga ljubi duæa moja: traœila sam ga, ali ga nisam naæla.
Pje 3:3 Sretoæe me çuvari koji grad obilaze: “Vidjeste li onoga koga ljubi
duæa moja?”
Pje 3:4 Tek æto poåoh od njih, naåoh onoga koga ljubi duæa moja. Uhvatila
sam ga i neøu ga pustiti, dok ga ne uvedem u kuøu majke svoje, u loœnicu
roditeljke svoje.
Pje 3:5 Zaklinjem vas, køeri jeruzalemske, srnama i koæutama poljskim,
ne budite, ne budite ljubav moju dok sama ne bude htjela!
Zbor djevojaka u svadbenoj povorci
Pje 3:6 Æto se to diœe iz pustinje kao stup dima iz kada smirne i tamjana
i svih praæaka mirodijskih?
Pje 3:7 Gle, to je nosiljka Salomonova, oko nje æezdeset krænih momaka
izmeåu najkrænijih u Izraelu.
Pje 3:8 Svi su viçni maçevima, za rat su izvjeœbani, svakome je sablja o
boku zbog opasnosti noønih.
Pje 3:9 Sebi je prijestolje naçinio kralj Salomon od drveta libanskoga.
Pje 3:10 Stupove je napravio od srebra, naslon od zlata, sjediæte od
grimiza, unutra je sve ukraæeno ljubavlju køeri jeruzalemskih.

536
Pje 3:11 Izaåite, køeri sionske, i vidite kralja Salomona pod dijademom
kojim ga mati ovjençala na dan svadbe njegove, na dan radosti njegova
srca. Zaruçnik
Pje 4:1 Kako si lijepa, prijateljice moja, kako si lijepa! Imaæ oçi kao
golubica (kad gledaæ) ispod koprene. Kosa ti je kao stado koza æto
izaåoæe na brdo Gilead.
Pje 4:2 Zubi su ti kao stado ovaca ostriœenih kad s kupanja dolaze: idu
dvije i dvije kao blizanke i nijedna nije osamljena.
Pje 4:3 Usne su tvoje kao trake od grimiza i rijeçi su tvoje draœesne, kao
kriæke mogranja tvoji su obrazi pod koprenom tvojom.
Pje 4:4 Vrat ti je kao kula Davidova, za obranu sagraåena: tisuøu ætitova
visi na njoj, sve oklopi junaçki.
Pje 4:5 Tvoje su dvije dojke kao dva laneta, blizanca koæutina, æto pasu
meåu ljiljanima.
Pje 4:6 Prije nego dan izdahne i sjene se spuste, poøi øu na brdo smirne,
na breœuljak tamjana.
Pje 4:7 Sva si lijepa, prijateljice moja, i nema mane na tebi. Razgovor
zaruçnika i zaruçnice
Pje 4:8 Poåi sa mnom s Libana, nevjesto, poåi sa mnom s Libana. Siåi
s vrha Amane, s vrha Senira i Hermona, iz lavljih æpilja, s planina leopardskih.
Pje 4:9 Srce si mi ranila, sestro moja, nevjesto, srce si mi ranila jednim
pogledom svojim, jednim samim biserom kolajne svoje.
Pje 4:10 Kako je slatka ljubav tvoja, sestro moja, nevjesto! Slaåa je
ljubav tvoja od vina, a miris ulja tvojih ugodniji od svih mirisa.
Pje 4:11 S usana tvojih, nevjesto, saøe kapa, pod jezikom ti je med i
mlijeko, a miris je haljina tvojih kao miris libanski.
Pje 4:12 Ti si vrt zatvoren, sestro moja, nevjesto, vrt zatvoren i zdenac
zapeçaøen.
Pje 4:13 Mladice su tvoje vrt mogranja pun biranih plodova:
Pje 4:14 nard i æafran, mirisna trska i cimet, sa svim stabljikama tamjanovim,
smirna i aloj s najboljim mirisima.
Pje 4:15 Zdenac je u mom vrtu, izvor œive vode koja teçe s Libana.
Zaruçnica
Pje 4:16 Ustani, sjevernjaçe, duni, juœni vjetre, duni nad vrtom mojim,
neka poteku njegovi mirisi. Neka dragi moj doåe u vrt svoj, neka jede
najbolje plodove u njemu.
Zaruçnik
Pje 5:1 Doæao sam u vrt svoj, o sestro moja, nevjesto, berem smirnu
svoju i balzam svoj, jedem med svoj i saøe svoje, pijem vino svoje i
mlijeko svoje. Jedite, prijatelji, pijte i opijte se, mili moji!
Zaruçnica
Pje 5:2 Ja spavam, ali srce moje bdi. Odjednom glas! Dragi moj mi
pokuca: “Otvori mi, sestro moja, prijateljice moja, golubice moja,
savræena moja, glava mi je puna rose a kosa noønih kapi.”
Pje 5:3 “Svukla sam odjeøu svoju, kako da je odjenem? Noge sam oprala,
kako da ih okaljam?”
Pje 5:4 Dragi moj promoli ruku kroz otvor, a sva mi utroba uzdrhta.
Pje 5:5 Ustadoh da otvorim dragome svome, a iz ruke mi prokapa smirna
i poteçe niz prste na ruçku zavora.
Pje 5:6 Otvorih dragome svome, ali on se veø bijaæe udaljio i nestao.
Ostala sam bez daha kad je otiæao. Traœila sam ga, ali ga nisam naæla,
zvala sam, ali nije se odazvao.
Pje 5:7 Sretoæe me çuvari koji grad obilaze, tukli su me, ranili i plaæt mi
uzeli çuvari zidina.
Pje 5:8 Zaklinjem vas, køeri jeruzalemske, ako naåete dragoga moga,
æto øete mu reøi? Da sam bolna od ljubavi.
Zbor djevojaka
Pje 5:9 Æto je tvoj dragi bolji od drugih, o najljepæa meåu œenama, æto je
tvoj dragi bolji od drugih te nas toliko zaklinjeæ?
Zaruçnica
Pje 5:10 Dragi je moj bijel i rumen, istiçe se meåu tisuøama.
Pje 5:11 Glava je njegova kao zlato, zlato çisto, uvojci kao palmove
mladice, crne poput gavrana.
Pje 5:12 Oçi su njegove kao golubi nad vodom potoçnom; zubi mu kao
mlijekom umiveni, u okvir poredani.
Pje 5:13 Obrazi su njegovi kao lijehe mirisnog bilja, kao cvijeøe ugodno,
usne su mu ljiljani iz kojih smirna teçe.
Pje 5:14 Ruke su mu zlatno prstenje puno dragulja, prsa su njegova kao
ista bjelokost pokrita safirima.

537
Pje 5:15 Noge su mu stupovi od mramora na zlatnom podnoœju. Stas
mu je kao Liban, vitak poput cedra.
Pje 5:16 Govor mu je sladak i sav je od ljupkosti. Takav je dragi moj,
takav je prijatelj moj, o køeri jeruzalemske.
Zbor djevojaka
Pje 6:1 Kamo je otiæao dragi tvoj, o najljepæa meåu œenama? Kuda je
zamakao dragi tvoj, da ga traœimo s tobom?
Pje 6:2 Dragi je moj siæao u svoj vrt k lijehama mirisnog bilja da pase po
vrtovima i da bere ljiljane.
Pje 6:3 Ja pripadam dragome svome, dragi moj pripada meni, on pase
meåu ljiljanima.
Pje 6:4 Lijepa si, prijateljice moja, kao Tirsa, krasna si kao Jeruzalem,
straæna kao vojska pod zastavama.
Pje 6:5 Odvrati oçi svoje od mene jer me zbunjuju. Kosa je tvoja kao
stado koza koje silaze s Gileada.
Pje 6:6 Zubi su ti kao stado ovaca ostriœenih kada s kupanja dolaze: idu
dvije i dvije kao blizanke i nijedna nije osamljena.
Pje 6:7 Kao kriæke mogranja tvoji su obrazi pod koprenom tvojom.
Pje 6:8 Ima æezdeset kraljica, osamdeset inoça, a djevojaka ni broja se
ne zna.
Pje 6:9 Ali je samo jedna golubica moja, savræena moja, jedina u majke,
izabrana u roditeljke svoje. Vidjele su je djevojke i nazvale je blaœenom,
a kraljice i inoçe hvale su joj izrekle.
Pje 6:10 Tko je ova koja dolazi kao æto zora sviøe, lijepa kao mjesec,
sjajna kao sunce, straæna kao vojska pod zastavama?
Pje 6:11 Siåoh kroz nasade oraha da vidim mladice u dolinama, da
pogledam pupaju li vinogradi, cvatu li mogranji.
Pje 6:12 Ne znam kako, tek œelja moja pope me na kola naroda mog
kneœevskog.
Zbor djevojaka
Pje 7:1 Vrati se, Sulamko, vrati se, vrati se da te gledamo! Æto øete
vidjeti na Sulamki koja pleæe u dva zbora?
Pje 7:2 Kako su krasni koraci tvoji u sandalama, køeri kneœevska! Pregibi
su bokova tvojih kao grivne stvorene rukom umjetnika.
Pje 7:3 Pupak ti je kao okrugla çaæa koja nikad nije bez piøa. Trbuh ti je
kao stog pæenice ograåen ljiljanima.
Pje 7:4 Dvije su dojke tvoje dva laneta, blizanca koæutina.
Pje 7:5 Vrat je tvoj kao kula bjelokosna. Oçi su tvoje kao ribnjaci u
Heæbonu kod vrata batrabimskih. Nos ti je kao kula libanska æto gleda
prema Damasku.
Pje 7:6 Glava je tvoja kao brdo Karmel, a kosa na glavi kao purpur i kralj
se zapleo u njene pletenice.
Pje 7:7 Kako si lijepa i kako si ljupka, o najdraœa, meåu milinama!
Pje 7:8 Stas je tvoj kao palma, grudi su tvoje grozdovi.
Pje 7:9 Rekoh: popet øu se na palmu da dohvatim vræke njezine, a grudi
øe tvoje biti kao grozdovi na lozi, miris daha tvoga kao jabuke.
Pje 7:10 Usta su tvoja kao najbolje vino. Koje odlazi ravno dragome
mome kao æto teçe na usnama usnulih.
Pje 7:11 Ja pripadam dragome svome i on je œeljan mene.
Pje 7:12 Doåi, dragi moj, iøi øemo u polja, noøivat øemo u selima.
Pje 7:13 Jutrom øemo iøi u vinograde da vidimo pupa li loza, zameøe li
se groœåe, jesu li procvali mogranji. Tamo øu ti dati ljubav svoju.
Pje 7:14 Mandragore æire miris, u naæim kuøama ima svakog voøa,
novoga i starog, za te sam ga çuvala, o najdraœi moj!
Pje 8:1 O, da si mi brat, da si sisao prsa majke moje, naæla bih te vani,
poljubila bih te i nitko me zato ne bi prezirao.
Pje 8:2 Povela bih te i uvela u kuøu majke svoje koja me odgojila, pojila
bih te najboljim vinom i sokom od mogranja.
Pje 8:3 Njegova mi je lijeva ruka pod glavom, a desnom me grli.
Pje 8:4 Zaklinjem vas, køeri jeruzalemske, ne budite, ne budite ljubav
mojuæ dok sama ne bude htjela!
Zbor djevojaka Zaruçnik
Pje 8:5 Tko je ta æto dolazi iz pustinje, naslonjena na dragoga svoga?
Probudio sam te pod jabukom gdje te mati rodila, gdje te na svijet dala
roditeljka tvoja.
Pje 8:6 Stavi me kao znak na srce, kao peçat na ruku svoju, jer ljubav je
jaka kao smrt, a ljubomora tvrda kao grob. Œar je njezin œar vatre i plamena
Jahvina.
Pje 8:7 Mnoge vode ne mogu ugasiti ljubav niti je rijeke potopiti. Da
netko daje za ljubav sve æto u kuøi ima, taj bi navukao prezir na sebe.

538
Pje 8:8 Imamo malu sestru koja joæ nema grudi, æto øemo çiniti sa svojom
sestrom kad bude rijeç o njoj?
Pje 8:9 Ako bude poput zida, sagradit øemo na njemu kruniæte od srebra;
ako bude poput vrata, utvrdit øemo ih cedrovim daskama.
Zaruçnica
Pje 8:10 Ja sam zid i grudi su moje kule: tako postadoh u oçima njegovim
kao ona æto naåe smirenje.
Braøa zaruçnice
Pje 8:11 Salomon ima vinograd u Baal Hamonu, dao ga je çuvarima i
svaki mora donijeti za urod tisuøu srebrnjaka.
Pje 8:12 Moj vinograd je preda mnom: tebi, Salomone, tisuøa, a dvjesta
onima æto çuvaju plodove.
Pje 8:13 O ti, koja boraviæ u vrtovima, drugovi sluæaju glas tvoj, daj da ga
i ja çujem!
Zaruçnica
Pje 8:14 Pohitaj, mili moj, budi kao srna i kao jelençe na gorama mirisnim!
IZAIJA
Iza 1:1 Viåenje Izaije, sina Amosova, koje je imao o Judeji i Jeruzalemu
u dane Uzije, Jotama, Ahaza i Ezekije, kraljeva judejskih.
Protiv glupog naroda
Iza 1:2 Çujte, nebesa, posluæaj, zemljo, jer Jahve govori: “Sinove sam
ti odgojio, podigao, ali se oni od mene odvrgoæe.
Iza 1:3 Vo poznaje svog vlasnika, a magarac jasle gospodareve - Izrael
ne poznaje, narod moj ne razumije.” Kazna Judeje
Iza 1:4 Jao, grijeæna li naroda, puka u zlu ogrezla, roda zlikovaçkog,
pokvarenih sinova! Jahvu ostaviæe, prezreæe Sveca Izraelova, njemu
su okrenuli leåa.
Iza 1:5 Ta gdje da vas joæ udarim, odmetnici tvrdokorni? Sva je glava
bolna, srce iznemoglo;
Iza 1:6 od pete do glave nigdje zdrava mjesta, veø ozljede, modrice,
otvorene rane, ni oçiæøene, ni povijene, ni uljem ublaœene.
Iza 1:7 Zemlja vam opustje, gradove oganj popali, njive vam na oçi haraju
tuåinci - pustoæ kao kad propade Sodoma.
Iza 1:8 Køi sionska ostade kao koliba u vinogradu, kao pojata u polju
krastavaca, kao grad opsjednut.
Iza 1:9 Da nam Jahve nad Vojskama ne ostavi Ostatak, bili bismo kao
Sodoma, Gomori sliçni. Protiv vjerskog licemjerja
Iza 1:10 Çujte rijeç Jahvinu, glavari sodomski, posluæaj zakon Boga
naæega, narode gomorski!
Iza 1:11 “Æto øe mi mnoætvo œrtava vaæih?” - govori Jahve. - “Sit sam
ovnujskih paljenica i pretiline gojne teladi. I krv mi se ogadi bikova, janjaca
i jaradi.
Iza 1:12 Kad mi lice vidjeti dolazite, tko od vas iæte da gazite mojim
predvorjima?
Iza 1:13 Prestanite mi nositi niætavne prinose, kad mi omrznu. Mlaåaka,
subote i sazive - ne podnosim zborovanja i opaçine.
Iza 1:14 Mlaåake i svetkovine vaæe iz sve duæe mrzim - teæki su mi,
podnijeti ih ne mogu!
Iza 1:15 Kad na molitvu ruke æirite, ja od vas oçi odvraøam. Molitve
samo mnoœite, ja vas ne sluæam. Ruke su vam u krvi ogrezle,
Iza 1:16 operite se, oçistite. Uklonite mi s oçiju djela opaka, prestanite
zlo çiniti!
Iza 1:17 Uçite se dobrim djelima: pravdi teœite, ugnjetenom pritecite u
pomoø, siroti pomozite do pravde, za udovu se zauzmite.”
Iza 1:18 “Hajde, dakle, da se pravdamo,” govori Jahve. “Budu li vam
grijesi kao grimiz, pobijeljet øe poput snijega; kao purpur budu li crveni,
postat øe kao vuna.
Iza 1:19 Htjednete li me posluæati, uœivat øete plodove zemaljske.
Iza 1:20 U buntovniætvu ako ustrajete, proœdrijet øe vas maç.” Tako
usta Jahvina govorahu. Plaç nad Jeruzalemom
Iza 1:21 Kako li posta bludnicom tvråa vjerna? Bjeæe puna praviçnosti,
pravda u njoj stolovala, a sad - ubojice.
Iza 1:22 Srebro ti se u trosku obratilo, vino ti se razvodnjelo.
Iza 1:23 Knezovi se tvoji odmetnuli, s tatima se pobratili. Svi za mitom
hlepe, za darovima lete. Siroti pravdu uskraøuju, udoviçka parnica ne
stiœe k njima.

539
Iza 1:24 Stog ovako govori Jahve, Gospod nad Vojskama, Junak
Izraelov: “Ah, kad se iskalim na protivnicima i osvetim duæmanima!
Iza 1:25 Kada na te ruku pruœim, da luœinom tvoju trosku oçistim, da iz
tebe uklonim olovo!
Iza 1:26 Da ti opet postavim suce kao negda, savjetnike kao u poçetku,
pa da te zovu Gradom pravednim, Tvråom vjernosti.”
Iza 1:27 Sud pravedni otkupit øe Sion, a pravda obraøenike njegove.
Iza 1:28 Otpadnici i greænici skræit øe se zajedno, a oni æto Jahvu
napuætaju poginut øe. Protiv svetoga drveøa
Iza 1:29 Da, stidjet øete se zbog hrastova æto ih sad oboœavate i crvenjet
øete zbog gajeva u kojima sad uœivate.
Iza 1:30 Jer, bit øete poput hrasta osuæena liæøa i poput gaja u kojem
vode nema.
Iza 1:31 Junak øe biti kuçina, a iskra djelo njegovo, zajedno øe izgorjeti,
a nikoga da ugasi.
Vjeçni mir
Iza 2:1 Viåenje Izaije, sina Amosova, o Judeji i Jeruzalemu:
Iza 2:2 Dogodit øe se na kraju dana: Gora Doma Jahvina bit øe postavljena
vrh svih gora, uzviæena iznad svih bregova. K njoj øe se stjecati svi
narodi,
Iza 2:3 nagrnut øe mnoga plemena i reøi: “Hajde, uziåimo na Goru
Jahvinu, poåimo u Dom Boga Jakovljeva! On øe nas nauçiti svojim
putovima, hodit øemo stazama njegovim. Jer øe iz Siona Zakon doøi, iz
Jeruzalema rijeç Jahvina.”
Iza 2:4 On øe biti sudac narodima, mnogim øe suditi plemenima, koji øe
maçeve prekovati u plugove, a koplja u srpove. Neøe viæe narod dizati
maça protiv naroda niti se viæe uçiti ratovanju.
Iza 2:5 Hajde, dome Jakovljev, u Jahvinoj hodimo svjetlosti! Jahvin
dolazak
Iza 2:6 Da, ti si svoj odbacio narod, dom Jakovljev, jer je pun vraçeva s
istoka i gatara kao Filistejci, bratime se s tuåincima.
Iza 2:7 Zemlja mu je puna srebra i zlata i blagu mu kraja nema; zemlja
mu je puna konja, kolima mu broja nema.
Iza 2:8 Zemlja mu je prepuna kumira i oni se klanjaju pred djelom ruku
svojih, pred onim æto njihovi naçiniæe prsti.
Iza 2:9 Smrtnik øe se poviti, çovjek sniziti; ne opraætaj im.
Iza 2:10 Uåi meåu peøine, skrij se u praæinu, pred uœasom Jahvinim,
pred sjajem veliçanstva njegova, kad ustane da potrese zemlju.
Iza 2:11 Ohol pogled bit øe skræen i bahatost ljudska poniœena. Jahve
øe se uzvisiti, on jedini - u dan onaj.
Iza 2:12 Da, bit øe to dan Jahve nad Vojskama, protiv svih oholih i bahatih,
protiv sviju æto se uzvisiæe, da ih obori;
Iza 2:13 protiv svih cedrova libanonskih i svih hrastova baæanskih;
Iza 2:14 protiv svih gora uznositih i svih bregova uzdignutih;
Iza 2:15 protiv svake visoke tvråe i svih tvrdih zidina;
Iza 2:16 protiv sveg brodovlja taræiækog i svih brodova raskoænih.
Iza 2:17 Oholost ljudska skræit øe se i bahatost ljudska poniziti. Jahve øe
se uzvisiti, on jedini - u dan onaj,
Iza 2:18 i kumiri øe netragom nestati.
Iza 2:19 Uåite u rupe meåu peøinama i u æpilje zemaljske pred uœasom
Jahvinim, pred sjajem veliçanstva njegova, kad ustane da potrese
zemlju.
Iza 2:20 U dan onaj: bacit øe svaki svoje srebro i zlatne kumire koje sebi
naçini da im se klanja,
Iza 2:21 kad uteçe u æupljine peøina i u raspukline stijena pred uœasom
Jahvinim, pred sjajem veliçanstva njegova, kad ustane da potrese
zemlju.
Iza 2:22 Çuvajte se, dakle, çovjeka koji ima samo jedan dah u nosnicama:
jer æto vrijedi?
Bezvlaåe u Jeruzalemu
Iza 3:1 Gle, Gospod, Jahve nad Vojskama, oduzima Jeruzalemu i Judeji
svaku potporu, pomoø u kruhu i pomoø u vodi,
Iza 3:2 junaka i ratnika, suca i proroka, vraça i starjeæinu, pedesetnika
i odliçnika,
Iza 3:3 savjetnika i mudra gatara i onoga æto se bavi çaranjem.
Iza 3:4 “A za glavare postavljam im djecu, dajem deranima da njima
vladaju.”
Iza 3:5 Ljudi se gloœe jedan s drugim i svaki s bliœnjim svojim; dijete
nasrøe na starca, prostak na odliçnika
Iza 3:6 te svatko brata hvata u oçinskoj kuøi: “Ti imaæ plaæt, budi nam
glavarom, uzmi u ruke ovo rasulo!”

540
Iza 3:7 A on øe se, u dan onaj, braniti: “Neøu da budem vidar, nema u
mene ni kruha ni plaæta:
ne stavljajte me narodu za glavara.”
Iza 3:8 Jeruzalem se ruæi i pada Judeja, jer im se jezik i djela Jahvi
protive te prkose pogledu Slave njegove.
Iza 3:9 Lice njihovo protiv njih svjedoçi, razmeøu se grijehom poput
Sodome i ne kriju ga, jao njima, sami sebi propast spremaju.
Iza 3:10 Kaœite: “Blago pravedniku, hranit øe se plodom djela svojih!
Iza 3:11 Jao opakome, zlo øe mu biti, na njega øe pasti djela ruku
njegovih.”
Iza 3:12 Deran tlaçi narod moj i œene njime vladaju. O narode moj, vladaoci
te tvoji zavode i raskapaju put kojim hodiæ.
Iza 3:13 Ustade Jahve da se popravda s narodom svojim,
Iza 3:14 Jahve dolazi na sud sa starjeæinama i glavarima svog naroda:
“Vinograd ste moj opustoæili, u vaæim je kuøama æto oteste siromahu.
Iza 3:15 S kojim pravom narod moj tlaçite i gazite lice siromaha?” - rijeç
je Jahve, Gospoda nad Vojskama.
Prigovor œenama
Iza 3:16 I reçe Jahve: “Æto se to ohole køeri sionske te ispruœena vrata
hode, okolo okom namiguju, koracima sitnim koracaju, grivnama na
nozi zveckaju?
Iza 3:17 Oøelavit øe Gospod tjeme køeri sionskih, obnaœit øe Jahve
golotinju njihovu.”
Iza 3:18 U onaj øe dan Gospod strgnuti sve çime se ona ponosi: ukosnice
i mjeseçiøe,
Iza 3:19 nauænice, narukvice i koprene,
Iza 3:20 poveze, lançiøe, pojaseve, boçice s miomirisima i privjese,
Iza 3:21 prstenje i nosne prstenove,
Iza 3:22 skupocjene haljine i plaæteve, privjese i torbice,
Iza 3:23 zrcala i koæuljice, povezaçe i rupce.
Iza 3:24 Mjesto miomirisa, smrad; mjesto pojasa, konopac; mjesto
kovrça, tjeme obrijano; mjesto gizdave halje, kostrijet; mjesto ljepote,
œig.
Jeruzalemske udovice
Iza 3:25 Muœevi tvoji od maça øe pasti, junaci tvoji u kreæevu.
Iza 3:26 Vrata øe tvoja kukati i tugovati, na zemlji øeæ sjediti napuætena.
Iza 4:1 I sedam øe se œena jagmiti za jednoga çovjeka - u dan onaj: “Svoj
øemo kruh jesti,” reøi øe, “i u halje se svoje oblaçiti, daj nam samo da
tvoje nosimo ime, skini sa nas svu sramotu naæu.”
Ostatak Jeruzalema
Iza 4:2 U onaj øe dan izdanak Jahvin biti na diku i na slavu, a plod zemlje
na ponos i ures spaæenima u Izraelu.
Iza 4:3 Koji ostanu na Sionu i preœive u Jeruzalemu, zvat øe se “sveti” i
bit øe upisani da u Jeruzalemu œive.
Buduøa obnova
Iza 4:4 Kad Gospod spere ljagu køeri sionskih i obriæe s Jeruzalema krv
prolivenu dahom suda i dahom æto spaljuje,
Iza 4:5 sazdat øe Jahve nad svom Gorom sionskom i nad svima æto
ondje budu zborovali oblak s dimom danju, a noøu sjaj ognja œarkoga.
Jer, vrh svega Slava øe biti zaklon
Iza 4:6 i sjenica da zasjenjuje danju od pripeke, ætit i utoçiæte od pljuska
i oluje.
Iza 5:1 Zapjevat øu svojemu dragome, pjesmu svog ljubljenog njegovu
vinogradu. Moj je dragi imao vinograd na breœuljku rodnome.
Iza 5:2 Okopa ga, iskrçi kamenje, posadi ga lozom plemenitom. Posred
njega kulu on podiœe i u njega tijesak metnu. Nadaæe se da øe uroditi
groόem, a on izrodi vinjagu.
Iza 5:3 Sad, œitelji jeruzalemski i ljudi Judejci, presudite izmeåu mene
i vinograda mojega.
Iza 5:4 Æto joæ mogoh uçiniti za svoj vinograd a da nisam uçinio? Nadah
se da øe uroditi groœåem, zaæto vinjagu izrodi?
Iza 5:5 No sad øu vam reøi æto øu uçiniti od svog vinograda: plot øu mu
sruæiti da ga opustoæe, zidinu razvaliti da ga izgaze.
Iza 5:6 U pustoæ øu ga obratiti, ni obrezana ni okopana, neka u draç i
trnje sav zaraste; zabranit øu oblacima da daœde nad njime.
Iza 5:7 Vinograd Jahve nad Vojskama dom je Izraelov; izabrani nasad
njegov ljudi Judejci. Nadao se pravdi, a eto nepravde, nadao se
praviçnosti, a eto vapaja. Kletve
Iza 5:8 Jao vama koji kuøu kuøi primiçete i polje s poljem sastavljate,
dok sve mjesto ne zauzmete
te postanete jedini u zemlji.

541
Iza 5:9 Na uæi moje reçe Jahve nad Vojskama: “Doista, mnoge øe kuøe
opustjeti, velike i lijepe, bit øe bez œitelja.
Iza 5:10 Deset rali vinograda dat øe samo baçvicu, mjera sjemena dat
øe samo mjericu.”
Iza 5:11 Jao onima æto veø jutrom na uranku œestokim se piøem zalijevaju
i kasno noøu sjede vinom raspaljeni.
Iza 5:12 Na gozbama im harfe i citare, bubnjevi i frule uz vino, a za djelo
Jahvino ne mare, ne gledaju djelo ruku njegovih.
Iza 5:13 Stoga øe u ropstvo narod moj odvesti, jer nema razumnosti,
odliçnici njegovi od gladi øe umirati, puk njegov od œeåi øe gorjeti.
Iza 5:14 Da, Podzemlje øe razvaliti œdrijelo, razjapit øe ralje neizmjerne
da se u njih strmoglave odliçnici mu i mnoætvo sa svom grajom i veseljem!
Iza 5:15 Smrtnik øe nikom poniknuti, poniziti se çovjek, oborit øe se
pogled silnih.
Iza 5:16 Jahve nad Vojskama uzvisit øe se sudom, i Bog øe sveti otkriti
svetost svoju.
Iza 5:17 Jaganjci øe pasti kao na paænjacima, a jarci øe brstiti po ruæevinama
bogataækim.
Iza 5:18 Jao onima koji na se krivnju vuku volovskom uœadi i grijeh kolskim
konopcem -
Iza 5:19 onima æto govore: “Neka pohiti, neka poteçe s djelom svojim da
bismo ga vidjeli, neka se pribliœi i zavræi naum Sveca Izraelova da bismo
znali!”
Iza 5:20 Jao onima koji zlo dobrom nazivaju, a dobro zlom, koji od tame
svjetlost prave, a od svjetlosti tamu, koji gorko slatkim çine, a slatko
gorkim!
Iza 5:21 Jao onima koji su mudri u svojim oçima i pametni sami pred
sobom!
Iza 5:22 Jao onima koji su jaki u vinu i junaci u mijeæanju jakih piøa;
Iza 5:23 onima koji za mito brane krivca, a pravedniku uskraøuju pravdu!
Iza 5:24 Zato, kao æto plameni jezici proœdiru slamu i kao æto nestaje
suha trava u plamenu, tako øe korijen njihov istrunuti, poput praha razletjeti
se pupoljak njihov, jer odbaciæe Zakon Jahve nad Vojskama i
prezreæe rijeç Sveca Izraelova.
Gnjev Jahvin
Iza 5:25 Zato se raspali gnjev Jahvin protiv njegova naroda, i on diœe
ruku na njega i udari ga te se potresoæe gore: trupla njihova leœe kao
smeøe po ulicama, ali gnjev se njegov joæ ne smiri, ruka mu je svagda
podignuta.
Asirska najezda
Iza 5:26 On podiœe stijeg ratni narodu dalekom, zazviœdi mu na kraj
zemlje, i gle: brzo, spremno hita.
Iza 5:27 U njemu nema trudna ni sustala, ni dremljiva niti snena, oko
boka pojas ne otpasuje, na obuøi ne odrijeæi remena.
Iza 5:28 Strijele su mu dobro zaæiljene, lukovi mu svi zapeti, kremen su
kopita konja njegovih, vihor su toçkovi bojnih mu kola.
Iza 5:29 Rika mu je kao u lava i riçe kao lavovi mladi, reœi, grabi plijen i
odnosi, a nikoga da mu ga istrgne.
Iza 5:30 U dan onaj reœat øe na njega kao æto more buçi. Pogledaæ li
zemlju - sve tmina, tjeskoba, svjetlost proguta tmina oblaçna.
Izaijin poziv
Iza 6:1 One godine kad umrije kralj Uzija, vidjeh Gospoda gdje sjedi na
prijestolju visoku i uzviæenu. Skuti njegova plaæta ispunjahu Svetiæte.
Iza 6:2 Iznad njega stajahu serafi; svaki je imao po æest krila: dva krila da
zakloni lice, dva da zakrije noge, a dvama je krilima letio.
Iza 6:3 I klicahu jedan drugome: “Svet! Svet! Svet Jahve nad Vojskama!
Puna je sva zemlja Slave njegove!”
Iza 6:4 Od gromka glasa onih koji klicahu stresoæe se dovraci na
pragovima, a Dom se napuni dimom.
Iza 6:5 Rekoh: “Jao meni, propadoh, jer çovjek sam neçistih usana, u
narodu neçistih usana prebivam, a oçi mi vidjeæe Kralja, Jahvu nad
Vojskama!”
Iza 6:6 Jedan od serafa doletje k meni: u ruci mu œerava koju uze
klijeætima sa œrtvenika;
Iza 6:7 dotaçe se njome mojih usta i reçe: “Evo, usne je tvoje dotaklo,
krivica ti je skinuta i grijeh
oproæten.”
Iza 6:8 Tad çuh glas Gospodnji: “Koga da poæaljem? I tko øe nam poøi?”
Ja rekoh: “Evo me, mene poæalji!”
Iza 6:9 On odgovori: “Idi i reci tom narodu: ‘Sluæajte dobro, ali neøete
razumjeti, gledajte dobro, ali neøete spoznati.’

542
Iza 6:10 Oteœaj salom srce tom narodu, ogluæi mu uæi, zaslijepi oçi, da
oçima ne vidi, da uæima ne çuje i srcem da ne razumije kako bi se obratio
i ozdravio.”
Iza 6:11 Ja rekoh: “Dokle, o Gospode?” On mi odgovori: “Dok gradovi
ne opuste i ne ostanu bez œitelja, dok kuøe ne budu bez ikoga œiva, i
zemlja ne postane pustoæ,
Iza 6:12 dok Jahve daleko ne protjera ljude. Haranje veliko pogodit øe
zemlju,
Iza 6:13 i ostane li u njoj joæ desetina, i ona øe biti zatrta poput duba kad
ga do panja posijeku.
Panj øe njihov biti sveto sjeme.” Prva opomena Ahazu
Iza 7:1 U dane judejskoga kralja Ahaza, sina Jotamova, sina Uzijina,
aramski kralj Rason i izraelski kralj Pekah, sin Remalijin, zavojætiæe na
Jeruzalem, ali ga ne mogoæe zauzeti.
Iza 7:2 Tada dojaviæe domu Davidovu: “Aramci se utaborili u Efrajimu.”
Na tu vijest uzdrhta srce kraljevo i srce svega naroda, kao æto u æumi
drveøe ustrepti od vjetra.
Iza 7:3 I Jahve reçe Izaiji: “Iziåi pred Ahaza, ti i sin tvoj Æear Jaæub, do
nakraj vodovoda gornjeg ribnjaka na putu u Valjarevo polje.
Iza 7:4 Reci mu: ‘Pazi, smiri se, ne boj se, i neka ti ne premire srce od
ovih dvaju ugaraka zadimljenih, od raspaljenog bijesa Rasona aramskog
i sina Remalijina,
Iza 7:5 jer Aram, Efrajim i sin Remalijin smisliæe tvoju propast.’
Iza 7:6 Poåimo, rekoæe, na Judeju, uplaæimo je i osvojimo da u njoj
zakraljimo sina Tabelova.
Iza 7:7 Ovako govori Jahve Gospod: ‘To se neøe zbiti: toga biti neøe!
Iza 7:8 Damask je glava Aramcima, a Damasku je glava Rason. Joæ
æezdeset i pet godina, i Efrajim, razoren, neøe viæe biti narod.
Iza 7:9 Samarija je glava Efrajimcima, a Samariji glava je Remalija. Ako
se na me ne oslonite, odrœati se neøete!” Druga opomena Ahazu - Znak
Emanuela
Iza 7:10 Jahve opet progovori Ahazu i reçe mu:
Iza 7:11 “Zaiæti od Jahve, Boga svoga, jedan znak za sebe iz dubine
Podzemlja ili gore iz visina.”
Iza 7:12 Ali Ahaz odgovori: “Ne, neøu iskati i neøu iskuæavati Jahvu.”
Iza 7:13 Tada reçe Izaija: “Çujte, dome Davidov. Zar vam je malo dodijavati
ljudima, pa i Bogu mom dodijavate!
Iza 7:14 Zato, sam øe vam Gospodin dati znak: Evo, zaçet øe djevica i
roditi sina i nadjenut øe mu ime Emanuel!
Iza 7:15 Vrhnjem i medom on øe se hraniti dok ne nauçi odbacivati zlo
i birati dobro.
Iza 7:16 Jer prije nego djeçak nauçi odbacivati zlo i birati dobro, opustjet
øe zemlja, zbog koje strepiæ, od dvaju kraljeva.
Iza 7:17 Protiv tebe i protiv tvog naroda i protiv kuøe oca tvojega dovest
øe Jahve dane kakvih ne bijaæe otkad se Efrajim odvoji od Jude - kralja
asirskoga.
Iza 7:18 U dan onaj zazviœdat øe Jahve muhama na uæøu egipatskih
rijeka i pçelama u zemlji asirskoj
Iza 7:19 da doåu i popadaju po strmim dolovima, po rasjelinama stijena,
po svim trnjacima i svim pojiliætima.
Iza 7:20 U dan onaj Gospod øe obrijati britvom najmljenom s onu stranu
Eufrata - kraljem asirskim - kosu s glave, dlake s nogu i bradu s obraza.
Iza 7:21 U dan onaj svatko øe hraniti po kravu i dvije ovce
Iza 7:22 i od obilja mlijeka koje øe mu dati hranit øe se vrhnjem; vrhnjem
i medom hranit øe se koji god u zemlji preostanu.
Iza 7:23 U dan onaj gdje god bijaæe tisuøu çokota, vrijednih tisuøu
srebrnika, izrast øe draç i trnje.
Iza 7:24 Onamo øe polaziti sa strijelom i lukom, jer sva øe zemlja u draç
i trnje zarasti.
Iza 7:25 A po svim gorama gdje se motikom kopalo nitko viæe neøe iøi,
straæeøi se trnja i draça:
onuda øe goveda pasti i gaziti ovce.”
Roåenje Izaijina sina
Iza 8:1 Reçe Jahve: “Uzmi veliku ploçu i napiæi na njoj ljudskim pismom:
Maher Æalal Haæ Baz - Brz grabeœ - hitar plijen.”
Iza 8:2 Potom uzeh vjerne svjedoke, sveøenika Uriju i Zahariju, sina
Berekjina.
Iza 8:3 Pribliœih se proroçici te ona zaçe i rodi sina. Jahve mi reçe: “Nazovi
ga Maher Æalal Haæ Baz,
Iza 8:4 jer prije no æto dijete poçne tepati ‘tata’ i ‘mama’, nosit øe se pred
kralja asirskog sve bogatstvo Damaska i plijen Samarije.” Æiloah i Eufrat

543
Iza 8:5 I opet mi reçe Jahve:
Iza 8:6 “Jer narod ovaj odbacuje mirne tekuøice Æiloaha, a dræøe pred
Rasonom i pred sinom Remalijinim,
Iza 8:7 navest øe Gospod na vas vodu Eufrata, silnu i veliku - kralja
asirskog i svu slavu njegovu - i ona øe iziøi iz rukava svoga, preliti se
preko svih obala;
Iza 8:8 provalit øe u Judeju, razliti se i poplaviti je, popeti se do grla
njezina; i krila øe svoja raæiriti preko cijele tvoje zemlje, o Emanuele.”
Prijetnja zavojevaçima
Iza 8:9 Udruœite se samo, narodi, ali bit øete smrvljeni! Posluæajte, vi
kraljevi daleki, paæite se, bit øete smrvljeni, paæite se, bit øete smrvljeni!
Iza 8:10 Kujte naum - bit øe uniæten, dogovarajte se samo, bit øe uzalud,
jer s nama je Bog!
Jahve kamen spoticanja
Iza 8:11 Jer, ovako mi reçe Jahve, kad me rukom uhvatio i opomenuo
da ne idem putem kojim narod ovaj ide:
Iza 8:12 “Ne zovite urotom sve æto narod ovaj urotom zove; ne bojte se
çega se on boji i nemajte straha.
Iza 8:13 Jahve nad Vojskama - on jedini neka vam svet bude; jedino se
njega bojte, strah od njega neka vas proœme.
Iza 8:14 On øe vam biti zamka i kamen spoticanja i stijena posrtanja za
obje kuøe Izraelove, zamka i mreœa svim Jeruzalemcima.
Iza 8:15 Mnogi øe od njih posrnuti, pasti, razbiti se, zaplesti se, uhvatiti.”
Izaijina besjeda uçenicima
Iza 8:16 Pohrani ovo svjedoçanstvo, zapeçati ovu objavu meåu
uçenicima svojim:
Iza 8:17 Çekat øu Jahvu koji je lice svoje skrio od doma Jakovljeva - u
njega ja se uzdam.
Iza 8:18 Evo, ja i djeca koju mi Jahve dade Izraelu smo znak i znamenje
od Jahve nad Vojskama æto prebiva na Gori sionskoj.
Iza 8:19 Reknu li vam: “Duhove pitajte i vraçe koji æapøu i mrmljaju” -
dakako, narod mora pitati svoje “bogove” i za œive u mrtvih se raspitivati!
-
Iza 8:20 Uza Zakon! Uza svjedoçanstvo! Tko ne rekne tako, zoru neøe
doçekati.
Iza 8:21 Lutat øe zemljom potlaçen i gladan, izgladnjela bijes øe ga
spopasti, proklinjat øe svoga kralja i svog Boga. Okrene li se k nebu,
Iza 8:22 pogleda li po zemlji, gle, svuda samo mrak i strava, svuda
tmina tjeskobna. Ali øe se tama raspræiti,
Iza 8:23 jer viæe neøe biti mraka gdje je sad tjeskoba.
Bogojavljenje
Iza 8:24 U prvo vrijeme on obescijeni zemlju Zebulunovu i zemlju Naftalijevu,
ali u vrijeme posljednje on øe proslaviti Put uz more, s one strane
Jordana - Galileju pogansku.
Iza 9:1 Narod koji je u tmini hodio svjetlost vidje veliku; one æto mrklu
zemlju obitavahu svjetlost jarka obasja.
Iza 9:2 Ti si radost umnoœio, uveøao veselje, i oni se pred tobom raduju
kao æto se ljudi raduju œetvi, kao æto kliçu kad se dijeli plijen.
Iza 9:3 Teæki jaram njegov, preçku æto mu pleøa pritiskaæe, æibu njegova
goniça slomi kao u dan midjanski.
Iza 9:4 Da, sva bojna obuøa, svaki plaæt krvlju natopljen izgorjet øe i bit
øe ognju hrana.
Iza 9:5 Jer, dijete nam se rodilo, sina dobismo; na pleøima mu je vlast.
Ime mu je: Savjetnik divni, Bog silni, Otac vjeçni, Knez mironosni.
Iza 9:6 Nadaleko vlast øe mu se sterat’ i miru neøe biti kraja nad
prijestoljem Davidovim, nad kraljevstvom njegovim: uçvrstit øe ga i utvrdit
u pravu i pravednosti. Od sada i dovijeka uçinit øe to privrœena ljubav
Jahve nad Vojskama.
Jahvina odmazda
Iza 9:7 Gospod posla rijeç protiv Jakova i ona pade na Izraela.
Iza 9:8 Sazna je sav narod njegov, Efrajim i stanovnici Samarije koji
govorahu naduta i ohola srca:
Iza 9:9 “Opeke nam popadaæe, gradit øemo od tesanika; sasjekoæe
nam divlje smokve, cedre øemo posaditi.”
Iza 9:10 Ali Jahve podiœe na brdo Sion njegove protivnike i podbada
neprijatelje njegove:
Iza 9:11 Aram s istoka, Filistejce sa zapada, da svim ustima proœdiru
Izraela. Na sve to gnjev se njegov neøe smiriti, ruka øe mu ostati
ispruœena.
Iza 9:12 Ali se narod nije obratio onom koji ga je bio, ne traœiæe Jahvu
nad Vojskama.

544
Iza 9:13 Zato Jahve odsijeçe Izraelu glavu i rep, palmu i rogoz u jednom
danu.
Iza 9:14 Starjeæina i odliçnik - to je glava; prorok, uçitelj laœi - to je rep.
Iza 9:15 Oni æto vode narod taj - zavode ga, a koji se voditi daju - propali
su.
Iza 9:16 Stoga mu Gospod neøe poætedjeti mladiøa, sirotama njegovim
i udovicama smilovati se neøe. Sav je taj narod bezboœan i zao, na sva
usta bezumno govori. Na sve to gnjev se njegov neøe smiriti, ruka øe mu
ostati ispruœena.
Iza 9:17 Da, bezboœnost se kao oganj razmahala, draç i trnje proœdire,
pa upali æumsku guætaru, stupovi se dima podiœu.
Iza 9:18 Plamti zemlja od gnjeva Jahvina, narod ognju hrana postaje.
Nitko ni brata svog ne ætedi, svatko jede meso svog susjeda.
Iza 9:19 Proœdire zdesna, i opet je gladan; guta slijeva, i opet sit nije:
Iza 9:20 Manaæe Efrajima, Efrajim Manaæea, obojica zajedno Judu. Na
sve to gnjev se njegov neøe smiriti, ruka øe mu ostati ispruœena.
Iza 10:1 Jao onima koji izdaju odredbe nepravedne, koji ispisuju propise
tlaçiteljske;
Iza 10:2 koji uskraøuju pravdu ubogima i otimlju pravo sirotinji mog
naroda, da oplijene udovice, da opljaçkaju sirote!
Iza 10:3 Æto øete çiniti u dan kazne kad izdaleka propast doåe? Kom
øete se za pomoø uteøi, gdje ostaviti blago svoje
Iza 10:4 da se ne morate meåu roblje pognuti, pasti meåu poklanima?
Na sve to gnjev se njegov neøe smiriti, ruka øe mu ostati ispruœena.
Protiv jednoga asirskog kralja
Iza 10:5 Jao Asiru, æibi gnjeva mojega, prutu kojim srdœba moja zamahuje!
Iza 10:6 Na puk ga poslah nevjeran, na narod æto me razjari, da ga
oplijeni i opljaçka, da ga izgazi kao blato na ulici.
Iza 10:7 Ali on nije tako mislio i u srcu nije tako sudio, veø u srcu zasnova
zator, istrebljenje mnogih naroda.
Iza 10:8 Govoraæe: “Nisu li svi knezovi moji kraljevi?
Iza 10:9 Nije li Kalno kao Karkemiæ? Nije li Hamat kao Arpad, Samarija
kao Damask?
Iza 10:10 Kao æto mi ruka dosegnu kraljevstva kumira, bogatija kipovima
od Jeruzalema i Samarije,
Iza 10:11 kao æto uçinih sa Samarijom i kumirima njenim, neøu li uçiniti
s Jeruzalemom i s likovima njegovim?”
Iza 10:12 I kad dovræi Gospod sve djelo svoje na gori Sionu i u Jeruzalemu,
kaznit øe plod ohola srca kralja asirskog i drskost njegovih ponositih
oçiju.
Iza 10:13 Jer reçe: “Uçinih snagom svoje ruke i mudroæøu svojom, jer
sam uman; uklonih meåe narodima i blaga njihova opljaçkah, kao junak
oborih one æto sjede na prijestoljima.
Iza 10:14 Ruka moja kao gnijezda zgrabi bogatstva naroda. Kao æto se
kupe ostavljena jaja, zemlju svu sam pokupio i nikog ne bi krilima da
zalepeøe, kljun otvori, zapijuçe.”
Iza 10:15 Zar se hvali sjekira povrh onog koji njome sijeçe? Hoøe li se
oholiti pila povrh onog koji njome pili? Kao da æiba maæe onim koji je
podiœe, ili ætap diœe onog koji drvo nije;
Iza 10:16 Jahve nad Vojskama poslat øe stoga gojaznima njegovim
skonçanje, slavu øe mu ognjem potpaliti, kao æto se vatra potpiruje.
Iza 10:17 Svjetlost Izraelova bit øe poput ognja, Svetac njegov kao
plamen koji øe zapaliti i proœdrijeti draç njegov i trnje njegovo u jednome
danu.
Iza 10:18 I krasotu njegovih æuma i voønjaka uniætit øe od srçike do kore,
ona øe biti kao bolesnik æto se trne;
Iza 10:19 ostatak stabala æumskih bit øe lako izbrojiti - dijete øe ih lako
popisati.
Iza 10:20 U onaj dan: Ostatak Izraelov i preœivjeli iz kuøe Jakovljeve
neøe se viæe oslanjati na onoga koji ih bije, veø øe se iskreno oslanjati na
Jahvu, Sveca Izraelova.
Iza 10:21 Ostatak øe se vratiti, ostatak Jakovljev Bogu jakome.
Iza 10:22 Zaista, o Izraele, sve da naroda tvojega ima kao pijeska u
moru, samo øe se Ostatak njegov vratiti. Odreåeno je uniætenje, pravda
se prelila,
Iza 10:23 Jahve, Gospod nad Vojskama, poharat øe, kako odredi, svu
zemlju.
Iza 10:24 Zato ovako govori Jahve nad Vojskama: “O narode moj æto
prebivaæ na Sionu, ne boj se Asira kad te æibom tuçe, kad ætap diœe na
tebe.

545
Iza 10:25 Jer, joæ malo, vrlo malo, i gnjev moj øe prestati, moja øe ih
jarost uniætiti.”
Iza 10:26 Na njega øe Jahve nad Vojskama biçem zamahnuti, kao kad
udari Midjan na stijeni Orebu, i ætap øe diøi nad more kao na putu
egipatskom.
Iza 10:27 U onaj dan: s leåa øe ti breme pasti i jaram njegov s vrata øe
ti nestati.
Iza 10:28 Ide on od Rimona, dolazi na Ajat, prelazi Migron, u Mikmasu
breme odlaœe.
Iza 10:29 Prelaze klance, u Gebi im je noøiæte; Rama dræøe, Gibea
Æaulova bjeœi.
Iza 10:30 Viçi iza glasa, Bat Galime! Sluæaj ga, Lajæo! Odgovori mu,
Anatote!
Iza 10:31 Madmena pobjeœe, utekoæe stanovnici gebimski.
Iza 10:32 Joæ danas zaustavit øe se u Nobu, rukom prijeti gori Køeri
sionske, Brijegu jeruzalemskom.
Iza 10:33 Gle, Jahve, Gospod nad Vojskama, kreæe grane silom strahovitom:
najviæi su vræci posjeçeni, ponajviæi sniœeni.
Iza 10:34 Pod sjekirom pada æumska guætara, sa slavom svojom pada
Libanon.
Iza 11:1 Isklijat øe mladica iz panja Jiæajeva, izdanak øe izbiti iz njegova
korijena.
Iza 11:2 Na njemu øe duh Jahvin poçivati, duh mudrosti i umnosti, duh
savjeta i jakosti, duh znanja i straha Gospodnjeg.
Iza 11:3 Prodahnut øe ga strah Gospodnji: neøe suditi po viåenju,
presuåivati po çuvenju,
Iza 11:4 veø po pravdi øe suditi ubogima i sud prav izricati bijednima na
zemlji. Æibom rijeçi svoje oæinut øe silnika, a dahom iz usta ubiti
bezboœnika.
Iza 11:5 On øe pravdom opasati bedra, a vjernoæøu bokove.
Iza 11:6 Vuk øe prebivati s jagnjetom, ris leœati s kozliøem, tele i laviø
zajedno øe pasti, a djeteæce njih øe voditi.
Iza 11:7 Krava i medvjedica zajedno øe pasti, a mladunçad njihova skupa
øe leœati, lav øe jesti slamu kao govedo.
Iza 11:8 Nad rupom gujinom igrat øe se dojençe, sisançe øe ruku zavlaçiti
u leglo zmijinje.
Iza 11:9 Zlo se viæe neøe çiniti, neøe se pustoæiti na svoj svetoj gori
mojoj: zemlja øe se ispuniti spoznajom Jahvinom kao æto se vodom
pune mora.
Povratak izgnanika
Iza 11:10 U dan onaj: Jiæajev izdanak, dignut kao stijeg narodima, puci
øe œeljno traœiti. I prebivaliæte njegovo bit øe slavno.
Iza 11:11 U dan onaj: Jahve øe drugi put ruku pruœiti da otkupi Ostatak
svoga naroda, one æto ostanu iz Asira i iz Egipta, iz Patrosa, Kuæa i
Elama, iz Æineara, Hamata i s morskih otoka.
Iza 11:12 Podignut øe stijeg narodima, skupit øe Izraelu prognanike i
skupiti Judi raspræene sa sva çetiri kraja zemlje.
Iza 11:13 Ljubomor øe nestati Efrajimov, bit øe istrijebljeni duæmani
Judini; Efrajim neøe viæe zavidjeti Judi, a Juda neøe biti neprijatelj
Efrajimu.
Iza 11:14 Filistejcima na zapadu za vrat øe sjesti, zajedno øe plijeniti
sinove Istoka; ruku øe svoju pruœiti na Edom i Moab, bit øe im pokorni
sinovi Amonovi.
Iza 11:15 Jahve øe isuæiti zaljev mora egipatskog, zamahnut øe rukom
protiv Eufrata; snagom daha razbit øe ga na sedam potoka da se u
obuøi moœe prelaziti:
Iza 11:16 i bit øe cesta Ostatku njegova naroda, koji preœivio bude iz
Asira, kao æto bijaæe Izraelcima kad iziåoæe iz zemlje egipatske.
Pjesma zahvalnica
Iza 12:1 Reøi øeæ u dan onaj: Hvalim te, Jahve, razgnjevi se ti na mene,
ali se odvratio gnjev tvoj i ti me utjeæi!
Iza 12:2 Evo, Bog je spasenje moje, uzdam se, ne bojim se viæe, jer je
Jahve snaga moja i pjesma, on je moje spasenje.
Iza 12:3 I s radoæøu øete crpsti vodu iz izvora spasenja.
Iza 12:4 Reøi øete u dan onaj: Hvalite Jahvu prizivajte ime njegovo!
Objavite narodima djela njegova,
razglaæujte uzviæenost imena njegova!
Iza 12:5 Pjevajte Jahvi, jer stvori divote, neka je to znano po svoj zemlji!
Iza 12:6 Kliçite i radujte se, stanovnici Siona, jer je velik meåu vama
Svetac Izraelov!
Iza 13:1 Proroætvo o Babilonu koje vidje Izaija, sin Amosov.

546
Iza 13:2 Na goletnu brdu dignite zastavu, viçite im iz sveg grla. Maæite
rukom neka doåu na vrata kneœevska.
Iza 13:3 Zapovijed dadoh svetim svojim ratnicima, gnjevu svom pozvah
svoje junake koji slave veliçanstvo moje.
Iza 13:4 Çuj! Œagor na gorama kao od silna naroda. Çuj! Buka
kraljevstava, skupljenih naroda. To Jahve nad Vojskama za boj vojsku
pregleda.
Iza 13:5 Iz daleka kraja, s granica neba dolaze oni - Jahve i oruåa gnjeva
njegova - da svu zemlju poharaju.
Iza 13:6 Kukajte, jer je blizu Jahvin dan, kao pohara dolazi od
Svemoønog.
Iza 13:7 I sve ruke stog’ malakæu ... Svako ljudsko srce klone,
Iza 13:8 strava ih je obrvala, trudovi boli veø ih spopadaju i grçe se kao
rodilja. U prepasti jedan drugog motre, lica su im poput plamena.
Iza 13:9 Dolazi nesmiljeni Jahvin dan - gnjev i jarost - da u pustoæ zemlju
prometne, da istrijebi iz nje greænike.
Iza 13:10 Jer nebeske zvijezde a ni Ætapci neøe viæe sjati svjetloæøu,
pomrçat øe sunce ishodeøi i mjesec neøe viæe svijetliti.
Iza 13:11 Kaznit øu svijet za zloøu, bezboœnike za bezakonje, dokrajçit
øu ponos oholih, poniziti nadutost silnika.
Iza 13:12 Rjeåi øe biti çovjek nego œeœeno zlato, rjeåi samrtnik od zlata
ofirskog.
Iza 13:13 Nebesa øu potresti, maknut øe se zemlja s mjesta od srdœbe
Jahve nad Vojskama u dan kad se izlije gnjev njegov.
Iza 13:14 I tada, kao gazela preplaæena, kao ovce koje nitko ne prikuplja,
svatko øe se vratiti svom narodu, svatko øe u zemlju svoju pobjeøi.
Iza 13:15 Koga stignu, probost øe ga: koga uhvate, maçem øe sasjeøi;
Iza 13:16 pred oçima smrskat øe im dojençad, opljaçkati kuøe, silovati
œene.
Iza 13:17 Gle, podiœem na njih Medijce æto ne cijene srebra i preziru
zlato.
Iza 13:18 Svi øe mladiøi biti pokoæeni, sve djevojke zatrte. Na plod utrobe
neøe se smilovati, nad djecom im se oko neøe saœaliti.
Iza 13:19 Babilon, ures kraljevstava, ures i ponos kaldejski, bit øe kao
Sodoma i Gomora kad ih Bog zatrije.
Iza 13:20 Nikad se viæe neøe naseliti, od koljena do koljena ostat øe
nenapuçen. Arapin ondje neøe dizati æatora, niti øe pastiri ondje poçivati.
Iza 13:21 Poçivat øe ondje zvijeri pustinjske, sove øe im napuniti kuøe,
nojevi øe ondje stanovati, jarci plesati.
Iza 13:22 Hijene øe zavijati iz njegovih palaça, a çaglji iz raskoænih dvorova...
Vrijeme se njegovo bliœi, dani mu se neøe produœiti.
Povratak iz progonstva
Iza 14:1 Da, smilovat øe se Jahve Jakovu i opet izabrati Izraela, dati mu
da poçine u svojoj zemlji. Pridruœit øe im se doæljak i prikljuçiti se domu
Jakovljevu.
Iza 14:2 Sami øe narodi po njih doøi i odvesti ih u njihov kraj, a njih øe
Dom Izraelov baætiniti u Jahvinoj zemlji kao sluge i sluækinje. I zarobit øe
one koji njih bijahu zarobili i gospodovat øe nad svojim tlaçiteljima.
Satira o smrti silnika
Iza 14:3 U dan kad ti Jahve dade da poçineæ od svojih stradanja, nemira
i teækog robovanja kojima te pritisnuæe,
Iza 14:4 zapjevat øeæ ovu rugalicu kralju babilonskom: Kako nestade
silnika? Kako nestade tlaçenja?
Iza 14:5 Jahve slomi ætap zlikovaçki i œezlo vladarsko
Iza 14:6 æto je bijesno bilo narode udarcima bez kraja i konca, æto je
gnjevno vladalo narodima progoneøi ih nemilice.
Iza 14:7 Poçiva, miruje sva zemlja kliçuøi od radosti.
Iza 14:8 Nad tobom se raduju çempresi i cedri libanonski: “Otkako si
pao, ne dolaze nas viæe sjeøi!”
Iza 14:9 Zbog tebe se uzbudi Podzemlje da te doçeka kada doåeæ. U
tvoju çast ono budi sjene, sve zemaljske moguønike, ono diœe s prijestolja
sve kraljeve naroda.
Iza 14:10 Svi ti oni progovaraju: “I ti si skræen kao i mi, nama si sliçan
postao.
Iza 14:11 Oholost se tvoja sruæi u Podzemlje i buka tvojih harfa; pod
tobom je leœaj od truleœi, a crvi tvoj su pokrivaç.
Iza 14:12 Kako pade sa nebesa, Svjetlonoæo, sine Zorin? Kako li si
oboren na zemlju, ti, vladaru naroda?
Iza 14:13 U svom si srcu govorio: ‘Uspet øu se na nebesa, povrh zvijezda
Boœjih prijesto øu sebi diøi. Na zbornoj øu stolovati gori na krajnom
sjeveru.

547
Iza 14:14 Uzaøi øu u visine oblaçne, bit øu jednak Viænjemu.’
Iza 14:15 A sruæi se u Podzemlje, u dubine provalije!”
Iza 14:16 Koji te vide, motre te i o tebi razmiæljaju: “Je li to çovjek koji je
zemljom tresao i drmao kraljevstvima,
Iza 14:17 koji je u pustinju svijet obraøao i sa zemljom sravnjivao gradove,
koji suœnjeva svojih nikad nije kuøi otpuætao?”
Iza 14:18 Kraljevi naroda svi u çasti poçivaju, svaki u svojoj grobnici.
Iza 14:19 A ti si iz groba izbaçen kao smeøe odvratno, pokriven poklanima,
maçem probodenima, koji su na ploçe grobne pobacani kao
strvina zgaœena!
Iza 14:20 Neøeæ se zdruœiti s njima u grobu, jer si zemlju svoju uniætio i
narod svoj poklao. I nikad se viæe neøe spominjati pleme zlikovaçko.
Iza 14:21 Spremite pokolj djeci za bezakonje otaca njihovih, da se viæe
ne dignu da osvajaju
zemlju i da ne pokriju lice svijeta!
Proroætvo protiv Babilona
Iza 14:22 Ustat øu na njih - rijeç je Jahve nad Vojskama - i zatrt øu Babilonu
ime i ostatak, rod i porod - rijeç je Jahvina.
Iza 14:23 Dat øu ga u posjed jeœevima i moçvarama. Pomest øu ga
metlom zatornom - rijeç je Jahve nad Vojskama.
Slom Asirije
Iza 14:24 Zakleo se Jahve nad Vojskama: “Æto zamislih, zbit øe se, æto
naumih, izvræit øe se!
Iza 14:25 Skræit øu Asur u svojoj zemlji, zgazit øu ga na svojim gorama.
Jaram njegov s njih øe spasti, spast øe im s pleøa breme njegovo.”
Iza 14:26 Takva je odluka stvorena protiv çitave zemlje; takva je ruka
pruœena protiv svih naroda!
Iza 14:27 A kad Jahve nad Vojskama odluçi, tko da se usprotivi? Kada
ruku ispruœi, tko da je odvrati?
Iza 14:28 One godine kad je umro kralj Ahaz, bi objavljeno ovo proroætvo:
Iza 14:29 Ne raduj se, sva Filistejo, æto se slomi ætap koji te udarao, jer
øe iz korijena zmijinjeg izaøi
ljutica æto øe izleøi zmaja krilatoga.
Iza 14:30 Ubogi øe pasti na mojim paænjacima i u pouzdanju poçivati
siromasi; glaåu øu pomoriti rod tvoj i pobiti æto od tebe ostane.
Iza 14:31 Kukajte, vrata! Zapomaœi, grade! Strepi, sva Filistejo! Jer sa
sjevera dim dolazi
i çete njegove ne napuæta nitko!
Iza 14:32 Æto øe se tad odgovoriti glasnicima naroda? “Jahve zasnova
Sion, i u njem su zaætiøeni siromasi njegova naroda.”
Tuœaljka nad Moabom
Iza 15:1 Proroætvo o Moabu. Obnoø opustoæen, æaptom pade Ar Moab!
Obnoø opustoæen, æaptom pade Kir Moab!
Iza 15:2 Uspinju se u hram dibonski, na uzviæice da plaçu; nad Nebom
i nad Medebom Moab nariçe! Sve su glave ostriœene, a sve brade obrijane;
Iza 15:3 na ulicama oblaçe vreøe, na njegovim krovovima leleçu! Na
njegovim trgovima svi nariçu i suze prolijevaju.
Iza 15:4 Jauçu Heæbon i Eleala, do Jahasa jauk se çuje. Zato dræøu
bokovi Moabu, strepi duæa njegova;
Iza 15:5 srce Moabovo jeca, bjegunci mu idu do Soara. Da, uz brdo
Luhit uspinju se plaçuøi; putem horonajimskim razlijeœe se jauk nad
propaæøu.
Iza 15:6 Da! Vode nimrimske postadoæe pustinja: trava usahla, bilja
nestalo, zelenila viæe nema.
Iza 15:7 Zato steçevinu koju stekoæe i ono æto priætedjeæe nose preko
Potoka vrba.
Iza 15:8 Da! Jauk se razlijeœe po kraju moapskom: kukanje mu do Eglajima,
kukanje mu do Beer Elima.
Iza 15:9 Da! Vode dimonske krvi su pune, i joæ jednu nesreøu dodajem
Dimonu: jednog lava na moapske bjegunce i na preœivjele u zemlji.
Moapci bjeœe u Judeju
Iza 16:1 Æaljite jaganjce vladaru zemlje, od Stijene prema pustinji do
gore Køeri sionske.
Iza 16:2 Kao razbjegle ptice, kao raspræeno gnijezdo bit øe køeri moapske
na arnonskim gazovima.
Iza 16:3 Daj nam savjet, stvori odluku! Sred podneva sjenu svoju kao
noø razastri. Skrij izagnane, ne izdaj bjegunca.
Iza 16:4 Daj da kod tebe borave prognanici moapski, budi im okriljem
pred pustoænikom. Kad se skonça tlaçitelj, kad nestane pustoænika, kad
ugnjetaç iæçezne iz zemlje,

548
Iza 16:5 uçvrstit øe se prijesto u blagosti i na njemu øe vjerno stolovati,
u æatoru Davidovu, sudac koji pravo iæte i pravdu çini.
Tuœaljka nad Moabom
Iza 16:6 Çuli smo za nadutost Moaba, nadutost preveliku, za ponos,
oholost i uznositost; isprazno je njegovo hvastanje.
Iza 16:7 Zato kuka Moab, nad Moabom svi jauçu, za kolaçima groœåanim
iz Kir Heresa jauçu posve slomljeni.
Iza 16:8 Jer uvenuæe nasadi heæbonski, trsje sibmansko, i liæøe su mu
pomlatili gospodari naroda. Sezaæe do Jazera, zamicaæe u pustinju;
izdanci mu dosezahu sve do mora.
Iza 16:9 Zato plaçem za trsjem sibmanskim kao æto plaçe Jazer, suzama
te ja zalijevam, Heæbone i Elealo! Nad plodovima tvojim, nad jematvom,
krik se zaçu;
Iza 16:10 nestade iz voønjaka veselja i radosti. U vinogradima ne
pocikuje se, ne kliçe se od radosti; ne masti se vino u kaci, zamuknu
podvikivanje.
Iza 16:11 Zato utroba moja za Moabom poput harfe dræøe, a grudi mi za
Kir Hereæom.
Iza 16:12 Zaludu se pokazuje Moab, umara se na uzviæicama dolazeøi
u svetiæte da se moli: niæta postiøi neøe.
Proroætvo o Moabu
Iza 16:13 Ovo je rijeç koju nekoø reçe Jahve protiv Moaba.
Iza 16:14 A sada govori Jahve ovako: “Za tri godine, godine najamniçke,
slava øe Moabova, sa svim velikim mnoætvom njegovim, potamnjeti, a
æto od nje ostane, bit øe maleno, slabo i nemoøno.”
O Damasku
Iza 17:1 Proroætvo o Damasku. Gle, prestat øe Damask biti gradom i
postat øe hrpom ruæevina;
Iza 17:2 njegovi gradiøi, dovijek napuæteni, bit øe paænjak stadima; leœat
øe u njima i nitko ih neøe tjerati.
Iza 17:3 Izgubit øe Efrajim utvrde, a Damask kraljevstvo; ostatku Arama
zbit øe se æto i slavi sinova Izraelovih - rijeç je Jahve nad Vojskama.
Iza 17:4 U onaj dan smanjit øe se slava Jakovljeva, spast øe salo tijela
njegova.
Iza 17:5 Bit øe kao kad œetelac œito hvata, a ruka mu œanje klasje, kao
kad se pabirçe klasovi u refajimskoj dolini -
Iza 17:6 ostat øe samo pabirci; ili kao kad se otresa maslina: dvije-tri
uljike sasvim na vrhu, çetiri ili pet na granama drveta - rijeç je Jahve,
Boga Izraelova.
Kraj idolopoklonstva
Iza 17:7 U onaj dan çovjek øe pogledati na svog Stvoritelja i upraviti oçi
k Svecu Izraelovu.
Iza 17:8 Neøe viæe gledati œrtvenika, djela svojih ruku, neøe viæe gledati
onoga æto njegovi prsti stvoriæe: aæere i sunçane stupove.
Protiv Adonisovih vrtova
Iza 17:9 U onaj øe dan gradovi tvoji biti napuæteni, kao æto bjehu napuæteni
hivijski i amorejski kad ih ostaviæe pred Izraelcima, i opustjet øe,
Iza 17:10 jer si zaboravio Boga svog spasenja i nisi se spomenuo Stijene
svoje snage. Stoga i sadiæ ljupke biljke i strane presaåujeæ mladice;
Iza 17:11 u dan kad ih posadiæ, one izrastu, a ujutro procvatu tvoje sadnice,
ali propada œetva u dan nevolje, u dan boli neizljeçive.
Poplava naroda
Iza 17:12 Jao, buka naroda mnogobrojnih; buçe kao æto buçi more; æum
naroda koji æume kao æto æumore silne vode.
Iza 17:13 Æume narodi kao æto silne vode æumore, ali kad On im zaprijeti,
bjeœe daleko, po gorama razvijani kao pljeva na vjetru, kao praæina
u vihoru.
Iza 17:14 Naveçer eto straha; prije svanuøa viæe ga nema: to je sudba
onih koji nas plijene i kob onih æto nas pljaçkaju.
Proroçanstvo protiv Kuæa
Iza 18:1 Jao zemlji krilatih kukaca s one strane rijeka kuækih,
Iza 18:2 tebi koja æaljeæ morem glasnike i vodom u çamcima rogoznim.
Idite, brze skoroteçe, k narodu stasitu, tamnoputu, k narodu kojeg se
boje odvajkada, narodu œilavu, zavojevaçu, çija je zemlja rijekama izbrazdana.
Iza 18:3 Svi stanovnici kruga zemaljskoga, i vi, œitelji zemlje, kad se
zastava na brdu digne, gledajte; kad rog zatrubi, sluæajte.
Iza 18:4 Jer ovako mi govori Jahve: “Mirno øu gledati s mjesta svojega,
kao prozirna œega podnevna, kao rosan oblak za vruøine œetvene.
Iza 18:5 Prije berbe, kad loza ocvate i cvijet u grozdove dozri, noœima øe
posjeøi mladice, povezati, ukloniti grane.

549
Iza 18:6 Svi øe biti ostavljeni grabljivicama gorskim i zvijerima zemaljskim.
Grabljivice øe na njima ljetovati, zvijeri zemaljske zimovati.”
Iza 18:7 U ono øe vrijeme narod stasit i tamnoputan, narod kojega se
boje odvajkada, narod œilav i zavojevaçki, çija je zemlja izbrazdana
rijekama, donositi darove Jahvi nad Vojskama, k mjestu imena Jahve
nad Vojskama - na goru Sion.
Protiv Egipta
Iza 19:1 Proroætvo o Egiptu. Gle, Jahve sjedi na brzu oblaku, u Egipat
dolazi. Dræøu pred njim idoli egipatski, u njedrima premire srce Egipøana.
Iza 19:2 Podbost øu Egipøane protiv Egipøana, i brat øe se s bratom
svojim boriti, drug s drugom, grad s gradom, a kraljevstvo s kraljevstvom.
Iza 19:3 Egiptu se pamet muti, ja spreçavam njegove naume; oni traœe
idole i vraçe, opsjenare i gatare.
Iza 19:4 Egipøane ja predajem u ruke gospodaru okrutnu, kralj silovit
njima øe vladati - rijeç je Jahve nad Vojskama.
Iza 19:5 Nestat øe vode iz mora, presahnut øe i presuæiti Rijeka,
Iza 19:6 zaudarat øe prokopi, spast øe rukavci Rijeke egipatske i
presuæiti. Uvenut øe trska i sita,
Iza 19:7 sva zelen pokraj Nila; usahnut øe na Nilu svi usjevi, propast øe,
raspræiti se, iæçeznuti.
Iza 19:8 Tuœit øe ribari, kukat øe svi æto u Nil udicu bacaju; jadikovat øe
oni æto u vodi mreœu razapinju.
Iza 19:9 Postidjet øe se lanari, grebenari i tkaçi bijela tkanja.
Iza 19:10 Snuœdit øe se tkalci, rastuœiti radnici.
Iza 19:11 Pravi su luåaci knezovi soanski, mudri savjetnici faraonovi
glupo svjetuju; kako se usuåujete reøi faraonu: “Uçenik sam mudraca,
uçenik drevnih kraljeva?”
Iza 19:12 Ta gdje su tvoji mudraci? Neka ti dojave i obznane æto je Jahve
nad Vojskama nakanio s Egiptom.
Iza 19:13 Ludi su knezovi taniæki, prevareni knezovi memfiæki, oni zavode
Egipat, glavare njegovih plemena.
Iza 19:14 U njih je ulio Jahve duh vrtoglavi te zavode Egipat u svakom
mu çinu da tetura kao pijanac kada bljuje.
Iza 19:15 U Egiptu viæe ne moœe uspjeti niæta od onog æto çine glava i
rep, palma i sita.
Iza 19:16 U onaj øe dan Egipøani postati kao œene, drhtat øe i strepiti od
zamaha ruke Jahve nad Vojskama kojom øe zamahnuti na njih.
Iza 19:17 Zemlja øe Judina biti na uœas Egiptu; kad god je se sjeti, strah
øe ga obuzeti zbog onoga æto je Jahve nad Vojskama protiv njega naumio.
Iza 19:18 U onaj øe se dan u zemlji egipatskoj pet gradova æto govore
kanaanskim jezikom zakleti Jahvi nad Vojskama; jedan øe se od njih
zvati Ir Hahres.
Iza 19:19 U onaj øe dan biti œrtvenik Jahvin usred zemlje egipatske i
stup posveøen Jahvi blizu granice njegove.
Iza 19:20 To øe Jahvi nad Vojskama biti znak i svjedoçanstvo u egipatskoj
zemlji. Kad zazovu Jahvu protiv tlaçitelja, on øe im poslati spasitelja i
voåu da ih izbavi.
Iza 19:21 I objavit øe se Jahve Egipøanima, i u onaj øe dan Egipøani
spoznati Jahvu; sluœit øe mu œrtvama i prinosima, zavjetovat øe se i
izvræavati zavjete.
Iza 19:22 Jahve øe teæko udariti Egipøane, ali øe ih iscijeliti; obratit øe se
oni Jahvi i on øe ih usliæiti i iscijeliti.
Iza 19:23 U onaj øe dan iøi cesta od Egipta do Asirije. Asirci øe dolaziti
u Egipat, a Egipøani u Asiriju. Egipat i Asirija sluœit øe Jahvi.
Iza 19:24 U onaj øe dan Izrael, treøi s Egiptom i Asirijom, biti blagoslovljen
usred zemlje.
Iza 19:25 Jahve nad Vojskama blagoslovit øe ga: “Neka je blagoslovljen”,
reøi øe, “moj narod egipatski, djelo mojih ruku Asirija i baætina moja
Izrael.”
Vijest o osvajanju Aædoda
Iza 20:1 U godini kad je vrhovni vojskovoåa, koga bijaæe poslao Sargon,
kralj asirski, doæao u Aædod, napao ga i zauzeo,
Iza 20:2 u to vrijeme reçe Jahve po Izaiji, sinu Amosovu: “Hajde, skini
kostrijet s bokova i obuøu izuj s nogu.” On to uçini te iåaæe gol i bos.
Iza 20:3 Tada reçe Jahve: “Kao æto je sluga moj Izaija tri godine iæao gol
i bos kao znak i znamenje Egiptu i Kuæu,
Iza 20:4 tako øe kralj asirski odvesti suœnje iz Egipta i izgnanike iz Kuæa,
mlade i stare, gole i bose, otkrivenih zadnjica, sramote Egipta.
Iza 20:5 Zbunit øe se tad i posramiti zbog Kuæa, svoje uzdanice, i Egipta,
svojega ponosa.

550
Iza 20:6 I reøi øe u onaj dan stanovnici ovog primorja: œeto, to je uzdanica
naæa kojoj se utjecasmo da nam pomogne i spasi nas od kralja asirskoga.
A kako da se mi spasimo?’”
Propast Babilona
Iza 21:1 Proroætvo primorskoj pustinji. Kao æto vihori, hujeøi nad Negebom,
dolaze iz pustinje, kraja strahotna
Iza 21:2 - otkri mi se u straænom viåenju - tako pljaçkaæ pljaçka, pustoænik
pustoæi. “Navali, Elame, opsjedni, Medijo! Dokrajçit øu sve jauke.”
Iza 21:3 Zato bedra moja probadaju grçevi; bolovi me spopadaju kao
trudovi porodilju; od smuøenosti ogluæih, od straha obnevidjeh.
Iza 21:4 Srce mi dræøe, groza me obuze, sumrak za kojim çeznuh
postade mi uœas.
Iza 21:5 Postavljaju stol, prostiru stolnjak, jede se i pije ... Ustajte, knezovi,
maœite ætit!
Iza 21:6 Jer Gospod mi ovako reçe: “Idi, postavi straœara! Æto vidi, neka
javi.
Iza 21:7 Vidi li konjanike, jahaçe udvojene, jahaçe na magarcima, jahaçe
na devama, neka dobro pazi s paœnjom napetom!”
Iza 21:8 A straœar viknu: “Povazdan, Gospodaru, stojim na straœarnici,
çitavu noø na straœi provedem.”
Iza 21:9 I gle, dolaze konjanici, jahaçi udvojeni. Oni mi viknuæe, oni
rekoæe: “Pade, pade Babilon! Svi kipovi njegovih bogova o zemlju se
razbiæe.”
Iza 21:10 Omlaøeno œito, çedo gumna moga, æto çuh od Jahve nad
Vojskama, Boga Izraelova, objavih vam!
Odgovor Edomcima
Iza 21:11 Proroætvo o Edomu. Viçu mi iz Seira: “Straœaru, koje je doba
noøi? Straœaru, koje je doba noøi?”
Iza 21:12 Straœar odgovori: “Dolazi jutro, a zatim opet noø. Hoøete li
pitati, pitajte, vratite se, doåite!”
Opomena Arapima
Iza 21:13 Proroætvo o Arapima. U æikarama pustinjskim poçivate, dedanske
karavane.
Iza 21:14 Vodu iznesite pred œedne, stanovnici zemlje temske, iziåite s
kruhom pred bjegunca.
Iza 21:15 Pred maçevima bjeœe oni, pred maçem trgnutim, pred lukom
zapetim, pred bojem œestokim.
Protiv Kedra
Iza 21:16 Da, ovako mi reçe Gospod: “Joæ jedna godina, godina
nadniçarska, i nestat øe sve slave Kedrove.
Iza 21:17 A od mnogobrojnih strijelaca meåu hrabrim sinovima Kedrovim
malo øe ih ostati.” Tako je govorio Jahve, Bog Izraelov.
Protiv radovanja u nevrijeme
Iza 22:1 Proroætvo o Dolini viåenja: Æto ti je da uzlaziæ sav na krovove,
Iza 22:2 grade pun vreve, grade buçni, grade razigrani? Pobijeni tvoji
ne padoæe od maça, niti u boju poginuæe mrtvi tvoji;
Iza 22:3 glavari svi ti zajedno pobjegoæe, u ropstvo padoæe luka ne
napevæi. Zasuœnjeni su svi tvoji knezovi, zalud umakoæe daleko.
Iza 22:4 Zato velim: “Ostavite me, zaplakat øu gorko; nemojte me tjeæiti
zbog uniætenja naroda moga.”
Iza 22:5 Jer ovo je dan pometnje i rasula od Jahve, Gospoda nad Vojskama.
U Dolini viåenja zid se ruæi, vapaj za pomoø diœe se u goru.
Iza 22:6 Elam tobolac uzima, Aram konja jaæe, a Kir ætit otkriva.
Iza 22:7 Krasne doline tvoje pune su bojnih kola, konjanici stiœu pred
vrata.
Iza 22:8 Tako pada Judi zaætita. Protiv vojnih priprema U onaj dan svrnuo
si pogled na oruœje u Æumskoj kuøi.
Iza 22:9 Vidjeste da u gradu Davidovu ima mnogo pukotina. Skupiste
vodu iz Donjega ribnjaka.
Iza 22:10 Prebrojiste kuøe jeruzalemske, poruæiste kuøe da zid uçvrstite.
Iza 22:11 Izmeåu dva zida naçiniste spremiæte za vodu iz starog ribnjaka.
Ali se ne obazreste na Tvorca, niti vidjeste onog æto davno sve smisli.
Iza 22:12 Gospod, Jahve nad Vojskama, pozivaæe vas u dan onaj da
plaçete i tugujete, da obrijete glave i pripaæete kostrijet.
Iza 22:13 A gle: radost i veselje, ubijaju goveda i kolju ovce; jedu meso
i piju vino: “Jedimo i pijmo, jer sutra nam je mrijeti.”
Iza 22:14 Ali Jahve nad Vojskama objavi mi: “Dok ne umrete, grijeh taj
neøe vam se oprostiti”, reçe Jahve, Gospod nad Vojskama.
Protiv Æibne
Iza 22:15 Ovako govori Jahve, Gospod nad Vojskama: “Hajde, idi k
onom dvorjaninu, k Æibni, nadstojniku dvora,

551
Iza 22:16 koji kleæe sebi grob na uzvisini i u stijeni sebi prebivaliæte usijeca:
‘Æto tu posjedujeæ i koga tu imaæ da sebi kleæeæ grobnicu?’
Iza 22:17 Gle, Jahve øe te baciti daleko udarcem jednim jedinim, snaœno
øe te uhvatiti,
Iza 22:18 smotat øe te u klupko, kao loptu te baciti po zemlji æirokoj!
Ondje ti øeæ umrijeti, s kolima æto ti bijahu na slavu, ti, sramoto dvoru
svoga gospodara!” Druga besjeda protiv Æibne
Iza 22:19 Liæit øu te tvoje sluœbe, otjerat te sa tvog mjesta;
Iza 22:20 i pozvat øu svoga slugu Elijakima, sina Hilkijina.
Iza 22:21 Obuøi øu mu tvoju haljinu, tvojim øu ga pojasom opasati, tvoju
øu mu vlast predati u ruke te øe biti otac œiteljima jeruzalemskim i kuøi
Judinoj.
Iza 22:22 Metnut øu mu na pleøa kljuç od kuøe Davidove: kad otvori,
nitko neøe zatvoriti, kad zatvori, nitko neøe otvoriti.
Iza 22:23 Kao klin zabit øu ga na tvrdu mjestu; i postat øe prijesto slave
domu oca svojega.
Propast
Iza 22:24 O njega øe se vjeæati sva slava njegova doma oçinskog, izdanci
i potomstvo, sve malo posuåe, od zdjelica do øupova.
Iza 22:25 U onaj dan - rijeç je Jahve nad Vojskama - izvuøi øe se klin
zabijen na tvrdu mjestu, slomit øe se i pasti. I sav teret æto je visio na
njemu razbit øe se, jer je Jahve govorio.
O Tiru i Sidonu
Iza 23:1 Proroætvo o Tiru. Kukajte, laåe taræiæke, jer vaæa je tvråa razorena!
Javljeno im je dok se iz kitimske vraøahu zemlje.
Iza 23:2 Umuknite, stanovnici primorja, trgovci sidonski, kojih su glasnici
brodili morem po vodi velikoj.
Iza 23:3 Sjetva Nila, œetva Rijeke, bijaæe njegovo bogatstvo. On bijaæe
sajmiæte narodima.
Iza 23:4 Stidi se, Sidone, jer more govori: “Ne hvataju me trudovi niti
raåam, ne odgajam momaka niti podiœem djevojaka.”
Iza 23:5 Uzdrhtat øe Egipøani kad o Tiru vijest çuju.
Iza 23:6 Otplovite u Taræiæ, kukajte, stanovnici primorja.
Iza 23:7 Je li to vaæ grad veseli æto postoji od davnih davnina i noge ga
daleko nosile da se ondje naseli?
Iza 23:8 Tko li je to odluçio protiv Tira okrunjenog, kojeg trgovci bijahu
knezovi a prekupci odliçnici zemlje?
Iza 23:9 Jahve nad Vojskama odluçi tako da osramoti ponosnu slavu,
da ponizi sve odliçnike zemlje.
Iza 23:10 Obraåuj zemlju, køeri taræiæka, tvoje luke viæe nema!
Iza 23:11 Ruku svoju Gospod diœe na more i kraljevstvima zadrma.
Zapovjedi Jahve da se razore tvråave kanaanske.
Iza 23:12 Rekao je: “Neøeæ viæe klikovati, okaljana djevice, køeri sidonska!”
Ustani i idi u Kitim; ni ondje neøeæ imati mira.
Iza 23:13 Evo zemlje kitimske ... podiœu se kule opsadne, razaraju utvrde,
sve je ruæevina.
Iza 23:14 Kukajte, brodovi taræiæki, razorena je vaæa tvråava! Tir u ropstvu
Iza 23:15 Dogodit øe se, u onaj dan, da øe Tir biti zaboravljen sedamdeset
godina, kao dani jednoga kralja. A poslije sedamdeset godina Tiru
øe biti kao bludnici iz pjesme:
Iza 23:16 “Uzmi citaru i skiøi se gradom, bludnice zaboravljena! Sviraj
lijepo, pjevaj mnogo, da te se spomenu!”
Iza 23:17 Poslije sedamdeset godina pohodit øe Jahve Tir. I grad øe
opet dobivati svoju plaøu bludniçku. Podavat øe se bludu sa svim kraljevstvima
svijeta na licu zemlje.
Iza 23:18 Ali øe njegova dobit i plaøa biti posveøena Jahvi; neøe se
zgrtati ni çuvati, nego øe njegova dobit biti za one koji prebivaju pred
Jahvom da imaju hrane do sita i doliçnu odjeøu.
Iza 24:1 Gle, Jahve razvaljuje zemlju, razara je, nakazi joj lice, raspræuje
stanovnike njene.
Iza 24:2 Sveøenik øe biti kao i narod, gospodar kao i sluga, gospodarica
kao i sluækinja, prodavaç kao i kupac, zajmodavac kao i zajmoprimac,
vjerovnik kao i duœnik.
Iza 24:3 Opustoæena øe biti zemlja, opljaçkana sasvim, jer je Jahve
odluçio.
Iza 24:4 Zemlja tuœi, vene, svijet gine, gasne, nebo sa zemljom propada.
Iza 24:5 Oskvrnjena je zemlja pod œiteljima svojim, jer prestupiæe Zakon,
pogaziæe odredbu, Savez vjeçni razvrgoæe.
Iza 24:6 Zato prokletstvo proœdire zemlju, okajavaju stanovnici njeni.
Zato su saœgani œitelji zemljini i malo je ljudi preostalo.

552
Razoreni grad
Iza 24:7 Vino tuguje, loza vene, uzdiæu svi æto bijahu srca vesela.
Iza 24:8 Prestalo je veselje uz bubnje, zamrla je graja razigrana; umukla
je glazba citara.
Iza 24:9 Ne pije se viæe vino uz pjesmu, ogrknu piøe silovito.
Iza 24:10 Razoren je grad niætavila, zatvoren ulaz svim kuøama.
Iza 24:11 Jauk po ulicama zbog vina, nesta svakog veselja, radost je iz
zemlje prognana.
Iza 24:12 Tek pustoæ ostade u gradu, u trijeske smrskana su vrata.
Iza 24:13 Jer tako se zbiva na zemlji, meåu narodima, kao kad se oberu
masline ili pabirçi groœåe nakon berbe.
Iza 24:14 Oni glas podiœu, kliçu od radosti; uznose s mora veliçajnost
Jahvinu.
Iza 24:15 I na istoku ime Jahve slave oni, na otocima mora ime Jahve,
Boga Izraelova.
Iza 24:16 S kraja zemlje çujemo pjesme: “Slava Pravedniku!” Ali ja
kaœem: “Propadoh! Propadoh! Jao meni! Vjerolomci se iznevjeriæe,
nevjerom se, vjerolomci, iznevjeriæe.”
Iza 24:17 Strava, jama, zamka tebi, œitelju zemlje:
Iza 24:18 tko pred glasom strave uteçe u jamu øe upasti; tko se iz jame
izvuçe zamka øe ga uhvatiti. Nastavak pjesme o Sudu Da, otvorit øe se
ustave u visini i zatresti zemlji temelji.
Iza 24:19 Zemlja øe se grozno razbiti, zemlja øe se straæno raspuøi,
zemlja øe se silno uzdrmati,
Iza 24:20 zemlja øe zateturati poput pijanca, zanjihat se poput kolibe;
toliko øe joj oteœati bezakonje njeno da øe pasti i neøe viæe ustati.
Iza 24:21 I dogodit øe se u onaj dan: Jahve øe kazniti u visini Vojsku
nebesku, a na zemlji sve kraljeve zemaljske;
Iza 24:22 bit øe skupljeni i zasuœnjeni u jami, zatvoreni u tamnicu i nakon
mnogih dana kaœnjeni.
Iza 24:23 Pocrvenjet øe mjesec, postidjet se sunce, jer øe kraljevati
Jahve nad Vojskama na gori Sionu i u Jeruzalemu i Slava øe mu sjati
pred starjeæinama.
Molitva zahvalnica
Iza 25:1 Jahve, ti si Bog moj, uznosim te, tvoje ime slavim, jer si proveo
çudesan naum, smiæljen od davnine, istinit i vjeran,
Iza 25:2 jer grad si pretvorio u hrpu kamenja, a mjesto utvråeno u
ruæevine. Tvråa neprijateljska viæe nije grad, dovijeka se viæe obnoviti
neøe.
Iza 25:3 Zato te slavi narod snaœan, grad moønih plemena tebe se boji;
Iza 25:4 jer ti si utoçiæte nevoljnom, utoçiæte ubogom u nevolji; ti si
skroviæte od pljuska i od œege zaklon, jer øud je silniçka kao pljusak
zimski;
Iza 25:5 kao œega nad zemljom suænom ti guæiæ graju neprijatelja; kao
œega sjenom oblaka prekinu se silniku pjesma pobjedniçka.
Mesijanska sveçanost
Iza 25:6 I Jahve nad Vojskama spremit øe svim narodima na ovoj gori
gozbu od pretiline, gozbu od izvrsna vina, od pretiline soçne, od vina
staloœena.
Iza 25:7 Na ovoj gori on øe raskinuti zastor æto zastiraæe sve narode,
pokrivaç koji sva plemena pokrivaæe
Iza 25:8 i uniætit øe smrt zasvagda. I suzu øe sa svakog lica Jahve,
Gospod, otrti - sramotu øe svog naroda na svoj zemlji skinuti: tako Jahve
reçe.
Iza 25:9 I reøi øe se u onaj dan: “Gle, ovo je Bog naæ, u njega se uzdasmo,
on nas je spasio; ovo je Jahve u koga se uzdasmo! Kliçimo i
veselimo se spasenju njegovu,
Iza 25:10 jer ruka Jahvina na ovoj gori poçiva!” Moab je izgaœen na
svome mjestu kao æto se gazi slama na buniætu;
Iza 25:11 ondje on razmahuje rukama kao æto ih razmahuje plivaç kada
pliva. Ali Jahve obara njegovu ponositost i propinjanja ruku njegovih.
Iza 25:12 Visoku tvråu tvojih zidina on razvaljuje, na zemlju baca, u prah
ruæi.
Iza 26:1 U onaj dan pjevat øu ovu pjesmu u zemlji Judinoj: “Tvrd grad mi
imamo: za obranu nam On podiœe zidove i predziåa.
Iza 26:2 Otvorite vrata! Neka uåe narod pravedni koji çuva vjernost,
Iza 26:3 çiji je znaçaj çvrst, koji çuva mir jer se u te uzda.
Iza 26:4 Uzdajte se u Jahvu dovijeka, jer Jahve je Stijena vjeçna;
Iza 26:5 on obara one koji obitavahu visoko, razvaljuje tvråu visoku, ruæi
u prah, sravnjuje sa zemljom,
Iza 26:6 te je gaze noge, noge ubogih i koraci nevoljnih.”

553
Psalam
Iza 26:7 Put je pravednikov prav, ti ravniæ stazu pravednom.
Iza 26:8 Da, na stazi tvojih sudova œeljno te, Jahve, çekamo; ime tvoje
i spomen tvoj duæa nam œudi.
Iza 26:9 Duæom svojom œudim tebe noøu i duhom svojim u sebi te traœim.
Jer kad se na zemlji pojave tvoji sudovi, uçe se pravdi stanovnici kruga
zemaljskoga.
Iza 26:10 Ako se pomiluje opaki, on se ne uçi pravednosti. U zemlji
pravednosti on çini bezakonje i ne obazire se na veliçanstvo Jahvino.
Iza 26:11 Jahve, ruka je tvoja podignuta, a oni je ne vide. Neka vide i
postide se, neka ih proguta revnost za narod, neka ih proœdre oganj
pripravljen duæmanima tvojim.
Iza 26:12 Jahve, ti mir nama dajeæ, jer ti si tvorac svih djela naæih.
Iza 26:13 Jahve, Boœe naæ, gospodarili su nama osim tebe drugi
gospodari, ali tebe jedinog, ime tvoje, çastimo.
Iza 26:14 Mrtvi neøe oœivjeti, sjene neøe uskrsnuti, jer ti si ih kaznio i
uniætio i zatro svaki spomen na njih!
Iza 26:15 Umnoœio si narod, Jahve, umnoœio si narod, proslavio se,
proæirio sve granice zemlje!
Iza 26:16 Jahve, traœili su te u nevolji; izlijevali tihu molitvu, kad ih je
stigla tvoja kazna.
Iza 26:17 Kao æto se trudna œena pred poroåajem grçi i viçe u bolovima,
takvi smo, Jahve, pred tobom.
Iza 26:18 Zatrudnjeli smo, u mukama smo kao da raåamo, nismo donijeli
duha spasenja zemlji niti se rodiæe stanovnici svijeta.
Iza 26:19 Tvoji øe mrtvi oœivjeti, uskrsnut øe tijela. Probudite se i kliçite,
stanovnici praha! Jer rosa je tvoja - rosa svjetlosti, i zemlja øe sjene na
svijet dati.
Proroætvo
Iza 26:20 Hajde, narode moj, uåi u sobe i vrata za sobom zatvori. Skrij
se çaskom dok jarost ne proåe.
Iza 26:21 Jer, gle, iziøi øe Jahve iz svog prebivaliæta da stanovnike zemljine
kazni æto se o njega ogrijeæiæe. Izbacit øe zemlja svu krv æto je na
njoj prolivena i neøe viæe kriti onih koji su na njoj poklani.
Iza 27:1 U onaj dan kaznit øe Jahve maçem ljutim, velikim i jakim Levijatana,
zmiju hitru, Levijatana, zmiju vijugavu, i ubit øe zmaja morskoga.
Jahvin vinograd
Iza 27:2 U onaj dan pjevajte mu, vinogradu vinorodnom:
Iza 27:3 Ja, Jahve, njega çuvam, svaki ças ga zalijevam, i da ga tko ne
oæteti, danju i noøu straœim.
Iza 27:4 Nema gnjeva u meni! Neka se trnje i draç samo pojavi, protiv
njega ustat øu u boj, svega øu ga saœgati!
Iza 27:5 Ili u moje neka doåe okrilje, neka sklopi mir sa mnom, mir neka
sklopi sa mnom!
Milost Jakovu i kazna tlaçitelju
Iza 27:6 Dolaze dani kad øe se ukorijeniti Jakov, razgraniti se i procvasti
Izrael, i sav svijet plodovima napuniti.
Iza 27:7 Je li ga udario kako udari one koji njega udarahu? Je li ga ubio
kako ubi one koji njega ubiæe?
Iza 27:8 Za kaznu ga potjera, izagna, odnese ga silnim dahom svojim u
dan istoçnjaka.
Iza 27:9 Tako øe se okajati bezakonje Jakovljevo; a ovo je sve plod
oproætenja grijeha njegova. Neka se smrve svi kamenovi œrtvenika kao
æto se u prah drobi kreçno kamenje! Neka se viæe ne diœu aæere i sunçani
stupovi!
Iza 27:10 Jer opustje tvrdi grad, naselje je poharano, napuæteno kao
pustinja. Telad ondje pase - leœi ondje, grmlje brsti.
Iza 27:11 Kad mu se osuæe grane, lome ih, dolaze œene i oganj pale. Jer
to je narod nerazuman, zato ga neøe œaliti Stvoritelj, Tvorac mu se neøe
smilovati.
Proroætvo
Iza 27:12 Jahve øe u dan onaj klasje vrijeøi od Eufrata do Potoka
egipatskog, i bit øete pobrani jedan po jedan, djeco Izraelova.
Iza 27:13 U onaj dan zatrubit øe velika trublja, i doøi øe izgubljeni u zemlji
asirskoj, i koji bijahu izgnani u zemlju egipatsku, i poklonit øe se Jahvi na
Svetoj gori, u Jeruzalemu.
Opomena Samariji
Iza 28:1 Teæko gizdavu vijencu pijanica Efrajimovih, uvelu cvijetu blistava
mu nakita - onima æto vrh plodnog dola leœe vinom opijeni!
Iza 28:2 Evo, od Gospoda jaki i moøni, kao pljusak s tuçom, kao vihor
razorni, prolom oblaka i povodanj, i svom ih snagom na zemlju baca.

554
Iza 28:3 Bit øe izgaœen nogama gizdav vijenac pijanica Efrajimovih
Iza 28:4 i uveo cvijet blistava mu nakita vrh plodnih dolina; bit øe kao
rana smokva prije ljeta: çim je tko spazi, odmah je ubere.
Iza 28:5 U onaj dan Jahve nad Vojskama postat øe kruna slave i sjajan
vijenac Ostatku svoga naroda -
Iza 28:6 duh pravde onome koji sjedi na stolici sudaçkoj i srçanost onome
koji odbija napad na vrata. Protiv sveøenika i laœnih proroka
Iza 28:7 Oni posrøu od vina, teturaju od œestoka piøa: sveøenici i proroci
od œestoka piøa posrøu; omami ih vino; teturaju od œestoka piøa, posrøu
u viåenjima, ljuljaju se sudeøi.
Iza 28:8 Svi su stolovi puni gnusnih bljuvotina, nigdje çista mjesta nema!
Iza 28:9 “Koga on to uçi mudrosti, koga on upuøuje u objavu? Zar djecu
odviknutu od mlijeka odbijenu od prsiju?
Iza 28:10 Sav la-sav, sav la-sav, kav la-kav, kav la-kav, zeer æam, zeer
æam.”
Iza 28:11 Da, mucavim usnama i na stranom jeziku govorit øe se ovom
narodu.
Iza 28:12 On im reçe: “Evo poçinka, dajte umornom da otpoçine! Evo
odmora!” Ali ne htjedoæe posluæati.
Iza 28:13 Zato øe im Jahve ovako govoriti: “Sav la-sav, sav la-sav, kav
la-kav, kav la-kav, zeer æam, zeer æam”, da hodeøi padnu nauznak, da
se razbiju, zapletu i uhvate.
Iza 28:14 Stoga çujte rijeç Jahvinu, vi podsmjevaçi, vi æto vladate
narodom ovim koji je u Jeruzalemu.
Iza 28:15 Vi velite: “Sklopismo savez sa smrøu i s Podzemljem uçinismo
sporazum. Kad proåe biç razorni, ne, neøe nas dohvatiti, jer od laœi
naçinismo sebi skloniæte i od obmane skroviæte.”
Proroætvo
Iza 28:16 Stog ovako govori Jahve Gospod: “Evo, postavljam na Sion
kamen odabrani, dragocjen kamen ugaoni, temeljac. Onaj koji u njega
vjeruje neøe propasti.
Iza 28:17 I uzet øu pravo za mjeru, a pravdu za tezulju.” Nastavak protiv
zlih savjetnika I tuça øe vam zastrti skloniæte od laœi, a voda otplaviti
skroviæte;
Iza 28:18 propast øe savez vaæ sa smrøu, vaæ sporazum s Podzemljem
odrœati se neøe. Kada biç razorni proåe, satrt øe vas;
Iza 28:19 kad god proåe, dohvatit øe vas; prolazit øe svako jutro, danju
i noøu. Samo øe vas strah uputit u objavu.
Iza 28:20 Prekratka øe biti postelja da se çovjek pruœi, preuzak pokrivaç
da se umota.
Iza 28:21 Da, kao na gori Perasimu, Jahve øe ustati, kao u Dolini gibeonskoj,
on øe se razjariti, da izvræi djelo svoje, djelo çudnovato, da ispuni
naum svoj, naum tajnoviti.
Iza 28:22 Podsmijevanja se okanite, da vas jaçe okovi ne stegnu; jer
çuh da je od Gospoda, Jahve nad Vojskama, zemlji ovoj dosuåeno
uniætenje.
Prispodoba s oraçem
Iza 28:23 Posluæajte i çujte glas moj, prisluhnite pomno moju besjedu.
Iza 28:24 Ore li oraç svakog dana, brazdi, brana njivu svoju?
Iza 28:25 A kad joj poravna povræinu, ne sije li grahor, ne sipa li kumin?
Pæenicu gdje treba, proso i jeçam, i napokon raœ po rubovima?
Iza 28:26 Bog ga njegov upuøuje, on ga uçi djelu pravom.
Iza 28:27 Ne mlati se grahor cijepom, neøeæ toçkom po kuminu, veø se
grahor ætapom mlati, a kumin se prutom lupa.
Iza 28:28 A da li se œito tare? Ne, neøeæ ga dovijeka mlatiti: po njem øeæ
pognat kolski toçak i konje,
ali ga zdrobiti neøeæ.
Iza 28:29 I to dolazi od Jahve nad Vojskama, savjetom divnog, mudroæøu
velikog.
O Jeruzalemu
Iza 29:1 Teæko Arielu! Arielu, gradu æto ga opkoli David! Neka se niœe
godina na godinu, neka se izredaju blagdani,
Iza 29:2 pa øu pritisnuti Ariel i nastat øe jauk i lelek. Za mene øeæ biti
Ariel,
Iza 29:3 opkolit øu te kao David, rovovima okruœiti, suprot tebi nasipe øu
diøi.
Iza 29:4 Oboren govorit øeæ sa zemlje, iz praha mucati rijeçju
priguæenom, glas øe ti se iz zemlje dizati kao pokojnikov, iz praha øeæ
æaptati besjedu.
Iza 29:5 Kao sitna praæina bit øe mnoætvo tvojih duæmana, kao pljeva
razvijana - rulja silnika: i odjednom, u tren oka:

555
Iza 29:6 pohodit øe te Jahve nad Vojskama grmljavinom, tutnjem, bukom
velikom, vihorom, olujom i plamenim ognjem æto proœdire.
Iza 29:7 Bit øe kao san, utvara noøna: mnoætvo svih naroda æto vojuje s
Arielom i svih onih koji zavojætiæe na njega i na utvrde njegove i koji ga
odasvud pritijesniæe.
Iza 29:8 Bit øe kao kad gladan sanja da jede, a probudi se prazna œeluca;
i kao kad œedan sanja da pije, pa se, iznemogao, suha grla probudi.
Tako øe se dogoditi mnoætvu naroda
koji vojuju protiv Gore sionske.
Iza 29:9 Stanite, skamenite se od çuda, oslijepite i obnevidite! Pijani su,
ali ne od vina, posrøu, ali ne od silna piøa.
Iza 29:10 Jahve je izlio na vas duh obamrlosti, zatvorio je oçi vaæe -
proroke, zastro glave vaæe - vidioce.
Tajna objave
Iza 29:11 Zato øe vam svako viåenje biti kao rijeçi u zapeçaøenoj knjizi:
dade li se kome tko zna çitati govoreøi: “De, çitaj to!” - on øe odgovoriti:
“Ne mogu jer je zapeçaøena.”
Iza 29:12 A dade li se kome tko ne zna çitati govoreøi: “Çitaj to!” - on øe
odvratiti: “Ne znam çitati.”
Prijetnja
Iza 29:13 Jahve reçe: “Jer mi narod ovaj samo ustima pristupa i samo
me usnama çasti, a srce mu je daleko od mene i njegovo ætovanje
nauçena ljudska uredba,
Iza 29:14 zato øu, evo, i dalje çudno postupati s ovim narodom - çudno
i preçudno: i propast øe mudrost njegovih mudraca, pomraçit se umnost
njegovih umnika.”
Protiv zlih savjetnika
Iza 29:15 Teæko onima koji se od Jahve kriju da bi svoje skrili namjere
i koji u mraku djeluju i zbore: “Tko nas vidi i tko nas pozna?”
Iza 29:16 Kolike li naopakosti vaæe! Cijeni li se glina kao lonçar, pa da
djelo rekne svome tvorcu: “NIje me on naçinio”? Ili lonac da rekne lonçaru:
“On ne razumije niæta”?
Iza 29:17 Neøe li se naskoro Libanon u voønjak pretvoriti, a voønjak
izroditi u æumu?
Iza 29:18 I çut øe u onaj dan gluhi rijeçi knjige; osloboåene mraka i
tmine, oçi øe slijepih vidjeti.
Iza 29:19 A siromasi øe se opet radovati u Jahvi, najbjedniji øe klicati
Svecu Izraelovu,
Iza 29:20 jer neøe viæe biti silnika, nestat øe podsmjevaça, istrijebit øe se
svi koji zlo snuju:
Iza 29:21 oni koji rijeçju druge okrivljuju, oni koji na vratima sucu
postavljaju zamku i nizaæto obaraju pravednika.
Iza 29:22 Zato ovako govori Jahve, Bog kuøe Jakovljeve, koji otkupi
Abrahama: “Neøe se odsad viæe stidjeti Jakov i viæe mu neøe lice blijedjeti,
Iza 29:23 jer kad vidi usred sebe djelo mojih ruku, svetit øe ime moje.”
Svetit øe Sveca Jakovljeva, bojat øe se Boga Izraelova.
Iza 29:24 Zabludjeli duhom urazumit øe se, a oni æto mrmljaju primit øe
pouku.
Protiv poslanstva u Egipat
Iza 30:1 Teæko sinovima odmetniçkim! - rijeç je Jahvina. Oni provode
osnove koje nisu moje, sklapaju saveze koji nisu po mom duhu i grijeh
na grijeh gomilaju.
Iza 30:2 Zaputiæe se u Egipat, ne pitajuøi usta moja, da se uteku faraonovu
zaklonu i da se zaætite u sjeni Egipta.
Iza 30:3 Zaklon faraonov bit øe na sramotu, i na ruglo zaætita u sjeni
Egipta.
Iza 30:4 Eno mu knezova veø u Soanu, podanici stigoæe u Hanes:
Iza 30:5 svi øe se oni razoçarati u narodu beskorisnom, neøe im biti na
pomoø ni na korist, veø na sramotu i porugu.
Drugo proroætvo protiv poslanstva
Iza 30:6 Proroætvo o negepskim œivotinjama. Kroza zemlju nevolje i
bijede, lavice i lava koji riçu, ljutice i zmaja krilatog, nose oni blago na
leåima magaraca i bogatstvo na grbi deva, nose ga narodu beskorisnom.
Iza 30:7 Jer prazna je i niætavna pomoø Egipta, zato ga i zovemo: Rahab
- danguba.
Oporuka
Iza 30:8 Daj napiæi na ploçu i zapiæi u knjigu da vremenima buduøim
svjedoçanstvo ostane.
Iza 30:9 Ovo je narod odmetniçki, sinovi laœljivi, sinovi koji neøe da sluæaju

556
Zakon Jahvin.
Iza 30:10 Vidovitima oni govore: “Okanite se viåenja!” a vidiocima: “Ne
prorokujte istinu! Govorite nam æto je ugodno, opsjene nam prorokujte!
Iza 30:11 Skrenite s puta, zastranite sa staze, uklonite nam s oçiju Sveca
Izraelova!”
Iza 30:12 Stoga ovako zbori Svetac Izraelov: “Jer rijeç ovu odbacujete,
a uzdate se u opaçinu i prijevaru i na njih se oslanjate,
Iza 30:13 grijeh øe vam taj biti poput pukotine, visoko na zidu izboçene,
koja prijeti ruæenjem.
Iza 30:14 Da se sruæi kao æto se glinen sud razbije, slupan nemilice, te
mu se meåu krhotinama ne naåe ni rbine, œerave da uzmeæ s ognjiæta
ili zagrabiæ vode iz studenca.”
Iza 30:15 Jer ovako govori Jahve Gospod, Svetac Izraelov: “Mir i
obraøenje - spas vam je, u smirenu uzdanju snaga je vaæa. Ali vi ne
htjedoste.
Iza 30:16 Rekoste: ‘Ne! Pobjeøi øemo na konjima!’ - i zato, bjeœat øete!
‘Na brzim øemo konjima jahati!’ - i zato, bit øe brœi vaæi neprijatelji!”
Iza 30:17 Pobjeøi øe vas tisuøa kad jedan zaprijeti, zaprijete li petorica,
u bijeg øete nagnuti dok vas ne preostane kao kopljaça na vrhu gore ili
na brijegu zastava.
Iza 30:18 Ali Jahve çeka ças da vam se smiluje, i stog izgleda da vam
milost iskaœe, jer Jahve je Bog pravedan - blago svima koji njega çekaju.
Buduøe blagostanje
Iza 30:19 Da, puçe sionski koji œiviæ u Jeruzalemu, viæe ne plaçi! Çim
zaçuje vapaj tvoj, odmah øe ti se smilovati; çim te çuje, usliæit øe te.
Iza 30:20 Hranit øe vas Gospod kruhom tjeskobe, pojiti vodom nevolje,
ali se viæe neøe kriti tvoj Uçitelj - oçi øe ti gledati Uçitelja tvoga.
Iza 30:21 I uæi øe tvoje çuti rijeç gdje iza tebe govori: “To je put, njime
idite”, bilo da vam je krenuti nadesno ili nalijevo.
Iza 30:22 Smatrat øeæ neçistima svoje srebrne kumire i pozlatu svojih
kipova; odbacit øeæ ih kao neçist i reøi im: “Napolje!”
Iza 30:23 A on øe dati kiæu tvojem sjemenu æto ga posijeæ u zemlju, i kruh
kojim zemlja urodi bit øe obilat i hranjiv. Stoka øe tvoja pasti u onaj dan
po prostranim paænjacima.
Iza 30:24 Volovi i magarci æto obraåuju zemlju jest øe osoljenu krmu,
ovijanu lopatom i vijaçom.
Iza 30:25 I na svakoj gori i na svakome poviæenom brijegu bit øe potoka
i rjeçica - u dan silnoga pokolja kad se kule budu ruæile.
Iza 30:26 Tada øe svjetlost mjeseçeva biti kao svjetlost sunçana, a
svjetlost øe sunçana postati sedam puta jaça, kao svjetlost sedam dana
- u dan kad Jahve iscijeli prijelom svojemu narodu, izlijeçi rane svojih
udaraca.
Iza 30:27 Gle, ime Jahve izdaleka dolazi, gnjev njegov gori, dim je
neizdrœiv. Usne su mu pune jarosti, jezik mu oganj æto proœdire.
Iza 30:28 Dah mu je kao potok nabujali æto do grla seœe. On dolazi da
prosije narode reæetom zatornim, da stavi uzde zavodljive u çeljusti
naroda.
Iza 30:29 Tad øe vam pjesma biti kao u noøima blagdanskim, kad su
srca vesela kao u onoga koji uza zvuke frule hodoçasti na Goru Jahvinu,
k Stijeni Izraelovoj.
Iza 30:30 Jahve øe zagrmjet glasom veliçajnim i pokazat ruku svoju æto
udara u jarosnu gnjevu, sred ognja zatornog, iz olujna pljuska i krupe
kamene.
Iza 30:31 Od glasa Jahvina prepast øe se Asur, æibom oæinut.
Iza 30:32 I kad god ga udari æiba kaznena, kojom øe ga Jahve iæibati,
neka se oglase bubnjevi i citare - u sav jek boja on s njima ratuje!
Iza 30:33 Odavna je pripravljen Tofet za Moleka - lomaça visoka, æiroka,
mnogo ognja, mnogo drvlja. Dah gnjeva Jahvina, kao potok sumporni,
njega øe spaliti.
Iza 31:1 Teæko onima æto silaze u Egipat po pomoø i nadu u konje polaœu
te se uzdaju u mnoga kola i u mnoætvo konjanika, ne gledajuøi s uzdanjem
u Sveca Izraelova i od Jahve savjeta ne traœeøi.
Iza 31:2 Ali i on je mudar i navalit øe zlo, i neøe poreøi svojih prijetnja; on
øe ustati na dom zlikovaçki i na pomoø zloçinaçku.
Iza 31:3 Egipøanin je çovjek, a ne Bog; konji su mu meso, a ne duh; kada
Jahve rukom mahne, posrnut øe pomagaç i past øe onaj komu pomaœe
- svi øe zajedno propasti.
Iza 31:4 Da, ovako mi reçe Jahve: Kao æto lav ili laviø nad plijenom reœi,
pa i kad se strçi na njega mnoætvo pastira, on se ne prepada vike njihove,
niti za njihovu graju mari - tako øe Jahve nad Vojskama siøi da vojuje za
goru Sion, za visinu njezinu.

557
Iza 31:5 Kao ptice æto lepræaju krilima, Jahve nad Vojskama zaklanjat
øe Jeruzalem, zaklanjati ga, izbaviti, poætedjeti ga i spasiti.
Iza 31:6 Vratite se onome od koga otpadoste tako duboko, sinovi
Izraelovi.
Iza 31:7 Da, u onaj øe dan svatko prezreti svoje kumire srebrne i zlatne
æto ih rukama sebi za grijeh naçiniste.
Iza 31:8 Asur neøe pasti od maça ljudskoga: proœdrijet øe ga maç, ali ne
çovjeçji. Od maça øe bjeœati, ali øe mu satnici pod tlaku pasti.
Iza 31:9 UŒasnut, ostavit øe svoju hridinu, prestravljeni, knezovi od svoje
øe bjeœati zastave - rijeç je Jahve, çiji je oganj na Sionu i çija je peø u
Jeruzalemu.
Kraljeva pravednost
Iza 32:1 Evo po pravdi kralj kraljuje, po pravici vladaju knezovi:
Iza 32:2 svaki je kao zavjetrina, utoçiæte od nevremena, kao u suænoj
zemlji potoci, kao sjena u œednoj pustari.
Iza 32:3 Oçi vidovitih neøe viæe biti slijepe, uæi onih æto çuju sluæat øe
pozorno;
Iza 32:4 srce nerazumnih shvaøat øe mudrost, mucavci øe govoriti
okretno i razgovijetno;
Iza 32:5 pokvarenjaka neøe viæe zvati plemenitim, varalicu neøe viæe
drœati odliçnikom.
Razlika izmeåu pokvarenjaka i plemenita çovjeka
Iza 32:6 Jer, pokvarenjak govori ludosti i srce mu bezakonje snuje, da
poçini zlodjela, da o Jahvi oholo govori; da gladnoga ostavi prazna
œeluca, da œednome napitak uskrati.
Iza 32:7 U varalice pakosno je oruœje; on spletke samo kuje, da laœima
upropasti uboge, pa i kad nevoljnik pravo dokazuje.
Iza 32:8 U plemenita nakane su plemenite i plemenito on djeluje.
Nehajnim œenama
Iza 32:9 Ustajte, œene nehajne, sluæajte moj glas; køeri lakoumne, çujte
mi besjedu.
Iza 32:10 Za godinu i nekoliko dana drhtat øete, lakoumnice, jer jematve
neøe biti, plodovi se neøe brati.
Iza 32:11 Dræøite, nehajnice, strepite, lakoumnice, svucite se, obnaœite,
oko bedara kostrijet opaæite!
Iza 32:12 Bijte se u prsa zbog ljupkih polja, plodnih vinograda;
Iza 32:13 zbog njiva naroda mojega æto raåaju trnjem i draçem; zbog
svih kuøa veselih, grada razigranog.
Iza 32:14 Jer, napuætena bit øe palaça, opustjet øe buçni grad; Ofel i
kula postat øe brlog dovijeka -
bit øe radost divljim magarcima, paæa stadima,
Iza 32:15 dok se na nas ne izlije duh iz visina. Tad øe pustinja postati
voønjak, a voønjak se u æumu pretvoriti.
Iza 32:16 U pustinji øe se nastaniti pravo, i pravda øe prebivati u voønjaku.
Iza 32:17 Mir øe biti djelo pravde, a plod pravednosti - trajan pokoj i
uzdanje.
Iza 32:18 Narod øe moj prebivati u nastambama pouzdanim, u
bezbriœnim poçivaliætima.
Iza 32:19 A æuma øe biti oborena, grad øe biti sniœen.
Iza 32:20 Blago vama: sijat øete kraj svih voda, puætajuøi vola i magarca
da slobodno idu!
Psalam nade u Jahvu
Iza 33:1 Teæko tebi koji nepustoæen pustoæiæ, koji pljaçkaæ nepljaçkan,
kad prestaneæ, tebe øe opustoæiti, opljaçkati te kad prestaneæ pljaçkati.
Iza 33:2 Jahve, smiluj nam se, u te se uzdamo! Budi miæica naæa svako
jutro, naæ spas u doba nevolje.
Iza 33:3 Od silna tutnja pobjegoæe narodi, ti ustade, raspræiæe se puci
Iza 33:4 i plijen se skuplja kao æto se kupe æaæke, na njega øe navaliti
kao jato skakavaca.
Iza 33:5 Uzviæen je Jahve jer u visini stoluje, on puni Sion pravom i
pravednoæøu.
Iza 33:6 Pouzdan je tvoj vijek: mudrost i znanje spasonosno su blago -
a strah Gospodnji njegovo bogatstvo.
Dolazak Jahvin
Iza 33:7 Gle, stanovniætvo Arielovo kuka po ulicama, glasnici mironosni
plaçu gorko.
Iza 33:8 Opustjeæe ceste, s putova nesta putnika; raskidaju se savezi,
preziru se svjedoci, ni prema kome nema obzira.
Iza 33:9 Gine zemlja u œalosti, u stidu vene Libanon. Æaron je kao stepa,
Baæan i Karmel ogoljeæe.
Iza 33:10 “Sada øu ustati”, veli Jahve, “sada øu se diøi, sada uzvisiti.

558
Iza 33:11 Zaçeste sijeno, rodit øete slamu; dah moj proœdrijet øe vas
kao oganj.
Iza 33:12 Narodi øe biti saœgani u vapno, kao posjeçeno trnje æto gori u
vatri.
Iza 33:13 Çujte, vi koji ste daleko, æto sam uçinio, a vi koji ste blizu
poznajte mi snagu!”
Iza 33:14 Na Sionu strepe greænici, trepet spopada bezboœnika: “Tko
øe od nas opstati pred ognjem zatornim, tko øe od nas opstati pred
œarom vjeçnim?”
Iza 33:15 Onaj koji hodi u pravdi i pravo govori, koji prezire dobit od
prinude, koji otresa ruku da ne primi mito, koji zatiskuje uæi da ne çuje o
krvoproliøu, koji zatvara oçi da ne vidi zlo:
Iza 33:16 on øe prebivati u visinama, tvråe na stijenama bit øe mu utoçiæte,
imat øe dosta kruha i vode øe mu svagda dotjecati.
Slavna buduønost
Iza 33:17 Oçi øe ti gledati kralja u njegovoj ljepoti, promatrat øe zemlju
nepreglednu.
Iza 33:18 Srce øe ti u strahu misliti: Gdje li je onaj æto je brojio, gdje li onaj
æto je mjerio, gdje li onaj æto je prebrajao mladiøe?
Iza 33:19 Neøeæ viæe vidjeti divljega naroda, naroda nerazumljiva i neshvatljiva
govora, jezika strana æto ga nitko ne razumije.
Iza 33:20 Pogledaj na Sion, grad blagdana naæih: oçi øe ti Jeruzalem
vidjeti, prebivaliæte zaætiøeno, æator æto se ne prenosi, kojem se kolçiøi
nikad ne vade, niti mu se ijedno uœe otkida.
Iza 33:21 Ondje nam je Jahve silni, umjesto rijeka i æirokih rukavaca:
neøe onud proøi nijedna laåa s veslima niti øe koji bojni brod projedriti.
Iza 33:23 UŒad ti je popustila, ne moœe drœati jarbola ni razviti stijega, pa
se dijeli golemo blago oteto - kljasti øe se naplijeniti plijena!
Iza 33:22 Jer Jahve je sudac naæ, Jahve naæ vojvoda, Jahve je kralj naæ
- on øe nas spasiti.
Iza 33:24 I nijedan graåanin neøe reøi: “Bolestan sam!” Narodu æto œivi
ondje krivnja øe se oprostiti.
Svræetak Edoma
Iza 34:1 Pristupite, puci, da çujete, pomno sluæajte, narodi; çuj, zemljo,
i sve æto te ispunja, kruœe zemaljski i sve æto raste po tebi!
Iza 34:2 Jer razgnjevi se Jahve na sve narode, razjari se na svu vojsku
njihovu. Izruçi ih uniætenju, pokolju ih predade.
Iza 34:3 Leœe njihovi pobijeni, smrad se diœe od trupla mnogih, krv gorama
proteçe,
Iza 34:4 raspade se sva vojska nebeska. Nebesa se saviæe kao knjiga
i pada sva njihova vojska kao æto lozov list otpada, kao æto se trusi liæøe
smokovo.
Iza 34:5 Jer na nebu je opijeni maç moj: gle, na Edom on se obara da
kazni narod æto ga prokleh.
Iza 34:6 Maç Jahvin krvlju je opijen, omaæøen pretilinom, krvlju janjeøom
i jareøom, pretilinom bubrega ovnujskih. Jer Jahvi se u Bosri œrtva prinosi,
veliko klanje u zemlji edomskoj.
Iza 34:7 S njima øe biti poklani bivoli i junad s bikovima. Zemlja øe se
njihovom napojiti krvlju, i praæina njihova omastiti pretilinom,
Iza 34:8 jer Jahvi je ovo dan odmazde, godina naplate da Sion osveti.
Iza 34:9 Potoci se njegovi obrøu u smolu, praæina njegova u sumpor, i
zemlja øe mu postat smola goreøa.
Iza 34:10 Ni noøu ni danju ugasiti se neøe, dim øe joj se dizati dovijeka,
iz koljena u koljeno pusta øe ostati, za vjekove vjekova nitko neøe prolaziti
njome.
Iza 34:11 Zaposjest øe je jeœ i çaplja, sova i gavran prebivat øe u njoj.
Rastegnut øe nad njom uœe pustoæi i visak praznine.
Iza 34:12 Ondje øe se nastaniti jarci, neøe biti viæe plemiøa njezinih,
ondje se viæe neøe proglaæavati kraljevi, svi øe joj knezovi biti uniæteni.
Iza 34:13 Niøi øe trnje u njenim dvorcima, u tvråavama kopriva i striçak,
ona øe biti jazbina çagljima, leœaj nojevima.
Iza 34:14 Ondje øe se sretat divlje maçke s hijenama, jarci øe dozivati
jedan drugoga; ondje øe se odmarati Lilit naæav poçivaliæte.
Iza 34:15 Ondje øe se gnijezditi guja, odlagati jaja, leœati na njima, u
sjeni ih tvojoj izleøi; onamo øe slijetati jastrebovi jedan za drugim.
Iza 34:16 Istraœujte u knjizi Jahvinoj i çitajte, nijedno od tog ne izosta, jer
usta njegova tako narediæe i duh njegov njih sakupi.
Iza 34:17 Jer on im je œdrijeb bacio i ruka im njegova uœetom zemlju
odmjeri: dovijeka øe je oni posjedovati, od koljena do koljena nju øe
obitavati.
Boœji sud

559
Iza 35:1 Neka se uzraduje pustinja, zemlja sasuæena, neka kliçe stepa,
neka ljiljan procvjeta.
Iza 35:2 Neka bujno cvatom cvate, da, neka od veselja kliçe i neka se
raduje. Dana joj je slava Libanona, divota Karmela i Æarona; oni øe vidjeti
slavu Jahvinu, divotu Boga naæega.
Iza 35:3 Ukrijepite ruke klonule, uçvrstite koljena klecava!
Iza 35:4 Recite preplaæenim srcima: “Budite jaki, ne bojte se! Evo Boga
vaæega, odmazda dolazi, Boœja naplata, on sam hita da nas spasi!”
Iza 35:5 Sljepaçke øe oçi progledati, uæi øe se gluhih otvoriti,
Iza 35:6 tad øe hromi skakati kao jelen, njemakov øe jezik klicati. Jer øe
u pustinji provreti voda, i u stepi potoci,
Iza 35:7 saœgana øe zemlja postati jezero, a tlo œedno - izvori. U brlozima
gdje leœahu çaglji izrast øe rogoz i trska.
Iza 35:8 Bit øe ondje çista cesta, a zvat øe se Sveti put: nitko neçist njime
neøe proøi, bezumnici njime neøe lutati.
Iza 35:9 Ondje neøe viæe biti lava, niti øe onud zvijer prolaziti, veø øe
hoditi samo otkupljeni,
Iza 35:10 vraøati se otkupljenici Jahvini. Doøi øe u Sion kliçuøi od radosti,
s veseljem vjeçnim na çelima; pratit øe ih radost i veselje, pobjeøi
øe bol i jauci.
Iza 36:1 Çetrnaeste godine Ezekijina kraljevanja asirski kralj Sanherib
napade sve utvråene judejske gradove i osvoji ih.
Iza 36:2 Tada poæalje asirski kralj iz Lakiæa u Jeruzalem kralju Ezekiji
velikoga peharnika s jakom vojskom. On stade kod vodovoda Gornjeg
ribnjaka, na putu u Valjarevo polje.
Iza 36:3 K njemu iziåe upravitelj dvora Elijakim, sin Hilkijin, pisar Æebna
i savjetnik Joah, sin Asafov.
Iza 36:4 Veliki im peharnik reçe: “Kaœite Ezekiji: Ovako govori veliki
kralj, kralj asirski: ‘Kakvo je to uzdanje u koje se uzdaæ?
Iza 36:5 Misliæ li da su prazne rijeçi veø i savjet i snaga za rat? U koga se
uzdaæ da si se pobunio protiv mene?
Iza 36:6 Eto, oslanjaæ se na Egipat, na slomljenu trsku koja prodire i
probada dlan onomu tko se na nju nasloni. Takav je faraon, kralj
egipatski, svima koji se uzdaju u njega.’
Iza 36:7 Moœda øete mi odgovoriti: ‘Uzdamo se u Jahvu, Boga svojega.’
Ali nije li njemu Ezekija uklonio uzviæice i œrtvenike i zapovjedio Judejcima
i Jeruzalemu: ‘Samo se pred ovim œrtvenikom klanjajte!’
Iza 36:8 Hajde, okladi se s mojim gospodarom, kraljem asirskim: dat øu
ti dvije tisuøe konja ako mogneæ naøi jahaçe za njih.
Iza 36:9 Kako øeæ onda odoljeti jednome jedinom od najmanjih slugu
moga gospodara? Ali ti se uzdaæ u Egipat da øe ti dati kola i konjanike!
Iza 36:10 Naposljetku, zar sam ja mimo volju Jahvinu krenuo protiv ove
zemlje da je razorim? Sam mi je Jahve rekao: ‘Idi na tu zemlju i razori
je!’”
Iza 36:11 Elijakim, Æebna i Joah rekoæe velikom peharniku: “Molimo te,
govori svojim slugama aramejski, jer mi razumijemo; ne govori s nama
judejski da çuje narod koji je na zidinama.” Iza 36:12 Ali im veliki peharnik
odgovori: “Zar me moj gospodar poslao da ovo kaœem tvojem gospodaru
i tebi, a ne upravo onim ljudima koji sjede na zidinama, osuåeni da s
vama jedu svoju neçist i piju svoju mokraøu?”
Iza 36:13 Tada se veliki peharnik uspravi i u sav glas povika na judejskom
ove rijeçi: “Çujte rijeç velikoga kralja, kralja asirskoga!
Iza 36:14 Ovako veli kralj: ‘Neka vas Ezekija ne zavarava, jer vas ne
moœe izbaviti iz moje ruke.
Iza 36:15 Neka vas Ezekija ne hrabri pouzdanjem u Jahvu govoreøi:
Jahve øe nas sigurno izbaviti: ovaj grad neøe pasti u ruke kralju asirskom.
Iza 36:16 Ne sluæajte Ezekije, jer ovako veli asirski kralj: Sklopite mir sa
mnom, predajte mi se, pa neka svaki od vas jede plodove iz svoga
vinograda i sa svoje smokve i neka pije vode iz svojega studenca
Iza 36:17 dok ne doåem i ne odvedem vas u zemlju kao æto je vaæa, u
zemlju pæenice i moæta, u zemlju kruha i vinograda.
Iza 36:18 Ne dajte da vas Ezekija zaludi govoreøi vam: Jahve øe vas
izbaviti. Jesu li bogovi drugih naroda izbavili svoje zemlje iz ruku asirskoga
kralja?
Iza 36:19 Gdje su bogovi hamatski i arpadski, gdje su bogovi sefarvajimski,
gdje su bogovi samarijski da izbave Samariju iz moje ruke?
Iza 36:20 Koji su meåu svim bogovima tih zemalja izbavili svoju zemlju
iz moje ruke, da bi Jahve izbavio Jeruzalem iz ruke moje?’”
Iza 36:21 Æutjeli su i ni rijeçi mu nisu odgovorili, jer kralj bijaæe zapovjedio:
“Ne odgovarajte mu!”

560
Iza 36:22 Upravitelj dvora Elijakim, sin Hilkijin, pisar Æebna i savjetnik
Joah, sin Asafov, doåoæe k Ezekiji, razdrijevæi haljine, i priopøiæe mu
rijeçi velikoga peharnika.
Utjecanje Izaiji
Iza 37:1 Çuvæi to, kralj Ezekija razdrije svoje haljine, obuçe kostrijet i
ode u Dom Jahvin.
Iza 37:2 Zatim posla Elijakima, upravitelja dvora, kraljevskog pisara
Æebnu i sveøeniçke starjeæine, odjevene u kostrijet, k proroku Izaiji, sinu
Amosovu.
Iza 37:3 Oni mu rekoæe: “Ovako veli Ezekija: ‘Ovo je dan nevolje, kazne
i rugla: prispjeæe djeca do poroåaja, a nema snage da se rode.
Iza 37:4 Moœda je Jahve, Bog tvoj, çuo rijeçi velikog peharnika koga je
kralj asirski, gospodar njegov, poslao da se izruguje Bogu œivome, i
moœda øe Jahve, Bog tvoj, kazniti rijeçi koje je çuo! Pomoli se poboœno
za Ostatak koji je joæ preostao!’”
Iza 37:5 Kad su sluge kralja Ezekije stigle k Izaiji,
Iza 37:6 on im reçe: “Kaœite svome gospodaru: ‘Ovako veli Jahve: Ne
boj se rijeçi koje si çuo kada su na me hulile sluge kralja asirskoga.
Iza 37:7 Udahnut øu u njega duh, i kad çuje jednu vijest, vratit øe se u
svoju zemlju. I uçinit øu da u svojoj zemlji pogine od maça.’”
Povratak velikog peharnika
Iza 37:8 Veliki peharnik vrati se i naåe asirskoga kralja gdje opsjeda
Libnu, jer bijaæe çuo da je kralj otiæao iz Lakiæa.
Iza 37:9 Doçuo je, naime, da je Tirhaka, etiopski kralj, zavojætio na njega.
Tada Sanherib ponovo uputi poslanike da kaœu Ezekiji:
Iza 37:10 “Ovako recite judejskom kralju Ezekiji: ‘Neka te ne vara tvoj
Bog, u koga se uzdaæ, govoreøi ti: Jeruzalem neøe pasti u ruke asirskog
kralja.
Iza 37:11 Ti znaæ æto su kraljevi asirski uçinili svim zemljama izruçivæi ih
prokletstvu! A ti, ti li øeæ se spasiti?
Iza 37:12 Jesu li bogovi spasili narode koje su uniætili moji oci: Gozance,
Harance, Resefce i Edence, u Tel Basaru?
Iza 37:13 Gdje je kralj hamatski, kralj arpadski, kralj Sefarvajima, Hene
i Ive?’”
Iza 37:14 Ezekija primi pismo iz ruke poslanikove i proçita ga. Zatim uåe
u Dom Jahvin i razvi ga ondje pred Jahvom.
Iza 37:15 I pomoli se Ezekija Jahvi ovako:
Iza 37:16 “Jahve nad Vojskama, Boœe Izraelov, koji stolujeæ nad
kerubima, ti si Bog jedini nad svim kraljevstvima na zemlji, ti si stvorio
nebo i zemlju.
Iza 37:17 Prikloni uho, Jahve, i poçuj! Otvori oçi, Jahve, i vidi!
Sanheribove çuj rijeçi koje poruçi da izruga Boga œivoga.
Iza 37:18 Istina je, o Jahve, asirski su kraljevi zatrli sve narode i zemlje
njihove;
Iza 37:19 pobacali im u oganj bogove, jer ne bijahu bogovi to, veø djela
ruku ljudskih, od drva i kamena; zato ih i uniætiæe.
Iza 37:20 Ali sada, Jahve, Boœe naæ, izbavi nas iz ruke njegove, da
spoznaju sva kraljevstva zemlje da si ti, Jahve, Bog jedini!”
Izaijino proroætvo
Iza 37:21 Tad Izaija, sin Amosov, poruçi Ezekiji: “Ovako veli Jahve, Bog
Izraelov: ‘Usliæah molitvu koju mi uputi zbog Sanheriba, kralja asirskoga.’
Iza 37:22 Evo rijeçi æto je Jahve objavi protiv njega: Prezire te, ruga ti se,
djevica, Køi sionska; za tobom maæe glavom køi jeruzalemska.
Iza 37:23 Koga si grdio, hulio? Na koga si glasno vikao, ohol pogled
dizao? Na Sveca Izraelova!
Iza 37:24 Po slugama si svojim vrijeåao Gospoda. Govorio si: s
mnoætvom kola ja popeh se na vrh gora, na najviæe vrhunce Libanona.
Posjekoh mu ja cedre najviæe i çemprese ponajljepæe. Dosegoh mu vrh
najviæi, i vrt njegov æumoviti.
Iza 37:25 Kopao sam i pio sam vode tuåe; stopalima tad isuæih sve
rijeke egipatske.
Iza 37:26 Çujeæ li dobro? Odavna to sam snovao, odiskona smiæljao,
sada to ostvarujem: na tebi je da prometneæ gradove tvrde u razvaline;
Iza 37:27 stanovnici njini, nemoøni, prepadnuti i smeteni, bjehu kao
trava u polju kao mlado zelenilo,
kao trava vrh krovova opaljena vjetrom istoçnim.
Iza 37:28 Znam kad se diœeæ i kad sjedaæ, kad izlaziæ i kad se vraøaæ.
Iza 37:29 Jer bjesnio si na me i jer obijest tvoja do uæiju mi doåe, prsten
øu ti provuøi kroz nozdrve,
uzde staviti u œvale, vratit øu te putem kojim si doæao!
Znak Ezekiji

561
Iza 37:30 A znak neka ti bude ovo: ove øe se godine jesti æto se samo
okruni, dogodine æto samo uzraste, a treøe godine sijte i œanjite, sadite
vinograde, jedite im rod.
Iza 37:31 Preœivjeli iz kuøe Judine, œilje øe pustiti u dubinu, plodom roditi
u visinu.
Iza 37:32 Jer øe iz Jeruzalema izaøi Ostatak. Saçuvani s gore Siona.
Sve øe to uçiniti ljubomora Jahve nad Vojskama.
Proroætvo o Asiriji
Iza 37:33 Zato ovo govori Jahve o kralju asirskom: U ovaj grad on uøi
neøe, ovamo strijele svoje neøe izmetati, k njemu neøe ni ætit okrenuti,
niti oko njega nasipe kopati.
Iza 37:34 Vratit øe se putem kojim je i doæao, u grad ovaj neøe uøi - rijeç
je Jahvina.
Iza 37:35 Grad øu ovaj ætitit, zakriliti ga, sebe radi i rad sluge svoga
Davida.”
Iza 37:36 Tad iziåe Anåeo Jahvin i pobi u asirskom taboru sto osamdeset
i pet tisuøa ljudi. Ujutru, kad je valjalo ustati, gle, bijahu ondje sve sami
mrtvaci.
Iza 37:37 Sanherib podiœe tabor i ode. Vratio se u Ninivu.
Iza 37:38 Jednoga dana, dok se klanjao u hramu svoga boga Nimroka,
njegovi ga sinovi Adramelek i Sareser ubiæe maçem i pobjegoæe u zemlju
araratsku. Na njegovo se mjesto zakralji sin mu Asar-Hadon.
Bolest Ezekijina i ozdravljenje
Iza 38:1 U ono se vrijeme Ezekija razbolje nasmrt. Prorok Izaija, sin
Amosov, doåe mu i reçe: “Ovako veli Jahve: ‘Uredi kuøu svoju, jer øeæ
umrijeti, neøeæ ozdraviti.’”
Iza 38:2 Ezekija se okrenu zidu i ovako se pomoli Jahvi:
Iza 38:3 “Ah, Jahve, sjeti se da sam pred tobom hodio vjerno i poætena
srca i uçinio æto je dobro u tvojim oçima.” I Ezekija briznu u gorak plaç.
Iza 38:4 Tada doåe rijeç Jahvina Izaiji:
Iza 38:5 “Idi i reci Ezekiji: Ovako kaœe Jahve, Bog oca tvoga Davida:
‘Usliæao sam tvoju molitvu, vidio tvoje suze. Izlijeçit øu te; za tri dana
uziøi øeæ u Dom Jahvin. Dodat øu tvome vijeku petnaest godina.
Iza 38:6 Izbavit øu tebe i ovaj grad iz ruku asirskoga kralja. Jest, zakrilit
øu ovaj grad!’”
Iza 38:7 Izaija odgovori: “Evo ti znaka od Jahve da øe uçiniti æto je rekao:
Iza 38:8 sjenu koja je siæla po stupnjevima Ahazova sunçanika vratit øu
za deset stupnjeva natrag.” I vrati se sunce deset stupnjeva natrag po
stupnjevima po kojima bijaæe veø siælo.
Iza 38:9 Pjesan Ezekije, kralja judejskoga, kada se razbolio pa ozdravio
od svoje bolesti:
Iza 38:10 “Govorio sam: U podne dana svojih ja moram otiøi. Na vratima
Podzemlja mjesto mi je dano za ostatak mojih ljeta.
Iza 38:11 Govorio sam: Vidjet viæe neøu Jahve na zemlji œivih, vidjet viæe
neøu nikoga od stanovnika ovog svijeta.
Iza 38:12 Stan je moj razvrgnut, baçen daleko, kao æator pastirski; poput
tkalca moj si œivot namotao da bi me otkinuo od osnove. Od jutra do noøi
skonçat øeæ me,
Iza 38:13 viçem sve do jutra; kao æto lav mrska kosti moje, od jutra do
noøi skonçat øeæ me.
Iza 38:14 Poput laste ja pijuçem, zapomaœem kao golubica, uzgor mi se
okreøu oçi, zauzmi se, jamçi za me.
Iza 38:15 Kako øu mu govoriti i æto øu mu reøi? Ta on je koji djeluje. Slavit
øu te sva ljeta svoja, premda s gorçinom u duæi.
Iza 38:16 Gospodine, za tebe œivjet øe srce moje i œivjet øe moj duh. Ti
øeæ me izlijeçiti i vratiti mi œivot,
Iza 38:17 bolest øe mi se pretvorit’ u zdravlje. Ti si spasio duæu moju od
jame uniætenja, za leåa si bacio sve moje grijehe.
Iza 38:18 Jer Podzemlje ne slavi te, ne hvali te Smrt; oni koji padnu u
rupu u tvoju se vjernost viæe ne uzdaju.
Iza 38:19 Œivi, œivi, jedino on te slavi kao ja danas. Otac nauçava sinovima
tvoju vjernost.
Iza 38:20 U pomoø mi, Jahve priteci, i mi øemo pjevati uz harfe sve dane
svojega œivota pred Hramom Jahvinim.”
Iza 38:21 Izaija naloœi: “Donesite oblog od smokava, privijte mu ga na
çir i on øe ozdraviti.”
Iza 38:22 Ezekija upita: “Po kojem øu znaku prepoznati da øu uziøi u
Dom Jahvin?”
Babilonsko poslanstvo
Iza 39:1 U to vrijeme posla babilonski kralj Merodak Baladan, sin Baladanov,
pisma s darom Ezekiji, jer bijaæe çuo da se razbolio i ozdravio.

562
Iza 39:2 Ezekija se obradova tome i pokaza poslanicima svoju riznicu -
srebro, zlato, miomirise i mirisavo ulje - svoju oruœanu i sve æto je bilo u
skladiætima. Nije bilo niçega u njegovu dvoru i u svemu njegovu gospodarstvu
æto im Ezekija nije pokazao.
Iza 39:3 Tada prorok Izaija doåe kralju Ezekiji i upita ga: “Æto su rekli ti
ljudi i odakle su doæli k tebi?” Ezekija odgovori: “Doæli su iz daleke zemlje,
iz Babilona.”
Iza 39:4 Izaija upita dalje: “Æto su vidjeli u tvojem dvoru?” Ezekija odgovori:
“Vidjeli su sve æto je u mojem dvoru; nema u mojim skladiætima niçega
æto im nisam pokazao.”
Iza 39:5 Tad Izaija reçe Ezekiji: “Çuj rijeç Jahve nad Vojskama:
Iza 39:6 ‘Evo dolaze dani kada øe sve æto je u tvojem dvoru, sve æto su
tvoji oci nakupili do danas, biti odneseno u Babilon. Niæta neøe ostati,’
kaœe Jahve.
Iza 39:7 ‘A od sinova koji poteku od tebe, koji ti se rode, neke øe uzeti da
budu uækopljeni dvorani babilonskoga kralja.’”
Iza 39:8 Ezekija odgovori Izaiji: “Povoljna je rijeç koju ti je Jahve objavio.”
A mislio je: “Bit øe barem mira i sigurnosti za moga œivota.”
Prorokov poziv
Iza 40:1 “Tjeæite, tjeæite moj narod, govori Bog vaæ.
Iza 40:2 Govorite srcu Jeruzalema, viçite mu da mu se ropstvo okonça,
da mu je krivnja okajana, jer iz Jahvine ruke primi dvostruko za sve
grijehe svoje.”
Iza 40:3 Glas viçe: “Pripravite Jahvi put kroz pustinju. Poravnajte u stepi
stazu Bogu naæemu.
Iza 40:4 Neka se povisi svaka dolina, neka se spusti svaka gora i
breœuljak. Æto je neravno, neka se poravna, strmine neka postanu ravni.
Iza 40:5 Otkrit øe se tada Slava Jahvina i svako øe je tijelo vidjeti, jer
Jahvina su usta govorila.”
Iza 40:6 Glas nalaœe: “Viçi!” Odgovorih: “Æto da viçem?” - “Svako je
tijelo kao trava, kao cvijet poljski sva mu draœest.
Iza 40:7 Sahne trava, vene cvijet, kad dah Jahvin preko njih proåe.
Doista, narod je trava.
Iza 40:8 Sahne trava, vene cvijet, ali rijeç Boga naæeg ostaje dovijeka.”
Navjeætaj bogojavljenja
Iza 40:9 Na visoku se uspni goru, glasniçe radosne vijesti, Sione! Podigni
snaœno svoj glas, glasniçe radosne vijesti, Jeruzaleme! Podigni ga, ne
boj se, reci judejskim gradovima: “Evo Boga vaæega!”
Iza 40:10 Gle, Gospod Jahve dolazi u moøi, miæicom svojom vlada! Evo
s njim naplata njegova, a ispred njega njegova nagrada.
Iza 40:11 Kao pastir pase stado svoje, u ruke uzima jaganjce, nosi ih u
svome naruçju i briœljivo njeguje dojilice.
Boœja veliçina
Iza 40:12 Tko je æakom izmjerio more i nebesa premjerio pedljem? Tko
je mjericom izmjerio zemlju i planine na mjerila, a tezuljom bregove?
Iza 40:13 Tko je pokrenuo duh Jahvin, koji ga je uputio savjetnik?
Iza 40:14 S kim se on posvjetova, tko je njemu mudrost ulio, nauçio ga
putovima pravde? Tko li ga je nauçio znanju, pokazao mu put k umnosti?
Iza 40:15 Gle, narodi su kao kap iz vjedra, vrijede kao prah na tezulji.
Otoci, gle, lebde poput truna!
Iza 40:16 Libanon je malen za lomaçu, a zvijeri njegovih nema dosta za
paljenicu.
Iza 40:17 Svi narodi kao niæta su pred njim, niætavilo su njemu i praznina.
Iza 40:18 S kime øete prispodobiti Boga? I s kakvim ga likom usporediti?
Iza 40:19 Ljevaç lijeva idol, zlatar ga pozlaøuje i lijeva od srebra lançiøe.
Iza 40:20 Siromah za prinos bira drvo koje ne trune; i vjeæta traœi
umjetnika da mu naçini kip nepomiçan.
Iza 40:21 Zar ne znate? Zar niste çuli? Nije li vam odiskona otkriveno?
Zar niste shvatili tko zasnova
zemlju?
Iza 40:22 On stoluje vrh kruga zemaljskoga kom su stanovnici poput
skakavaca. Kao zastor nebesa je razastro, kao æator za stan razapeo.
Iza 40:23 On obraøa u niæta knezove, uniætava suce zemaljske.
Iza 40:24 Tek æto su zasaåeni, tek æto su posijani, tek æto im stabljika u
zemlju korijen pruœi, on puhne na njih i oni posahnu, vihor ih kao pljevu
raznese.
Iza 40:25 “S kime øete mene prispodobiti, tko mi je ravan?” - kaœe Svetac.
Iza 40:26 Podignite oçi i gledajte: tko je to stvorio? Onaj koji na broj
izvodi vojsku njihovu i koji ih sve zove po imenu.
Svemoøna Providnost

563
Iza 40:27 Zaæto kaœeæ, Jakove, i ti, Izraele, govoriæ: “Moj put skriven je
Jahvi, Bogu mom izmiçe moja pravica?”
Iza 40:28 Zar ne znaæ? Zar nisi çuo? Jahve je Bog vjeçni, krajeva
zemaljskih Stvoritelj. On se ne umara, ne sustaje, i um je njegov neizmjerljiv.
Iza 40:29 Umornome snagu vraøa, jaça nemoønoga.
Iza 40:30 Mladiøi se more i malakæu, iznemogli, momci posrøu.
Iza 40:31 Ali onima æto se u Jahvu uzdaju snaga se obnavlja, krila im
rastu kao orlovima, trçe i ne sustaju, hode i ne more se.
Bog zove Kira
Iza 41:1 Umuknite preda mnom, otoci, neka novu snagu narodi priberu.
Neka se primaknu i progovore; zajedno pristupimo k sudu.
Iza 41:2 “Tko je podigao s Istoka onog koga ukorak prati Pobjeda? Tko
mu izruçuje narode i kraljeve podlaœe? Prah su pod maçem njegovim,
kao pljevu ih njegov luk raspræuje.
Iza 41:3 Goni ih, napreduje pouzdano, noge mu se ceste ne dotiçu.
Iza 41:4 Tko je to uçinio i izvræio? Onaj koji odiskona zove naraætaje, ja,
Jahve, koji sam prvi i bit øu ovaj isti s posljednjima!”
Iza 41:5 Otoci gledaju i strah ih obuzima, dræøu krajevi zemaljski, oni se
bliœe i veø su tu.
Iza 41:6 Svatko pomaœe svome drugu i bratu svom zbori: “Hrabro!”
Iza 41:7 Ljevaç bodri zlatara, onaj koji gladi çekiøem bodri onog koji kuje
na nakovnju. On govori o spajanju: “Dobro je”, i çavlima kip uçvræøuje
da se ne pomiçe.
Bog je s Izraelom
Iza 41:8 Ti, Izraele, slugo moja, Jakove, koga sam izabrao, potomçe
Abrahama, mojega ljubimca!
Iza 41:9 Ti koga uzeh s krajeva zemlje i pozvah s rubova njenih, ti kome
rekoh: “Ti si sluga moj, izabrao sam te i nisam te odbacio.”
Iza 41:10 Ne boj se jer ja sam s tobom; ne obaziri se plaho jer ja sam Bog
tvoj. Ja te krijepim i pomaœem ti, podupirem te pobjedniçkom desnicom.
Iza 41:11 Gle, postidjet øe se i smesti svi koji su na tebe bjesnjeli, bit øe
uniæteni i propast øe oni æto se s tobom parbiæe!
Iza 41:12 Traœit øeæ svoje protivnike, ali ih neøeæ naøi. Bit øe uniæteni,
svedeni na niæta oni koji protiv tebe vojuju.
Iza 41:13 Jer ja, Jahve, Bog tvoj, krijepim desnicu tvoju i kaœem ti: “Ne
boj se, ja ti pomaœem.”
Iza 41:14 Ne boj se, Jakove, crviøu, Izraele, liçinko, ja sam pomoø tvoja
- rijeç je Jahvina - Svetac Izraelov tvoj je otkupitelj.
Iza 41:15 Gle, çinim te mlatilom oætrim, novim, dvostrukih zubaca; mlatit
øeæ i satirati brda, u prah øeæ pretvoriti bregove.
Iza 41:16 Vijat øeæ ih, vjetar øe ih odnijeti, vihor øe ih raspræiti. A ti øeæ
kliktati u Jahvi, diçit øeæ se Svecem Izraelovim.
Çuda novog Izlaska
Iza 41:17 Ubogi i bijedni vodu traœe, a nje nema! Jezik im se osuæi od
œeåi. Ja, Jahve, njih øu usliæiti, ja, Bog Izraelov, ostaviti ih neøu.
Iza 41:18 U goleti bregova otvorit øu rijeke i posred dolova izvore. Pustinju
øu pretvoriti u moçvaru, a u vrela suænu zemlju.
Iza 41:19 Posadit øu u pustinji cedar, bagrem, mirtu i maslinu. Stepu øu
poæumiti çempresom, brijestom i æimæirom zajedno.
Iza 41:20 Neka svi vide i neka znaju, neka promisle i neka shvate: ruka
Jahvina to uçini, Svetac Izraelov stvori sve. Jahve je jedini Bog
Iza 41:21 “Iznesite svoj spor, kaœe Jahve, predoçite dokaze, kaœe kralj
Jakovljev.
Iza 41:22 Neka pristupe i neka nam objave ono æto øe se zbiti. Ta æto su
nam otkrili o onom æto bijaæe, æto se ispunilo, da o tom mislimo? Ili objavite
æto øe biti, da doznamo ono æto dolazi.
Iza 41:23 Otkrijte nam æto øe se poslije zbiti, i poznat øemo da ste bogovi.
Uçinite neæto, dobro ili zlo, da se zaçudimo i prepadnemo zajedno.
Iza 41:24 Ali vi niste niæta i djela su vam niætavna, gnusan je koji vas
izabere.”
Jahve je prorekao Kirovu pobjedu
Iza 41:25 Podigoh ga sa sjevera da doåe, zazvah ga po imenu s istoka.
Kao blato gazio je namjesnike, kao æto po glini lonçar gazi.
Iza 41:26 Tko je to odiskona objavio da bismo znali, unaprijed prorekao
da bismo rekli: istina je? Ali nikog nema tko bi objavio, niti koga da bi
navijestio, niti koga da çuje rijeçi vaæe.
Iza 41:27 Ja prvi rekoh Sionu: “Gle, evo ih”; prvi Jeruzalemu poslah
glasnika vijesti radosne.
Iza 41:28 Gledao sam, ali ne bjeæe nikoga, ni jednoga od njih da savjet
dade, da ih pitam i da odgovore.

564
Iza 41:29 Svi zajedno niæta su, niætavna su djela njihova, vjetar i ispraznost
njihovi kipovi.
Prva pjesma o Sluzi Jahvinu
Iza 42:1 Evo Sluge mojega koga podupirem, mog izabranika, miljenika
duæe moje. Na njega sam svoga duha izlio da donosi pravo narodima.
Iza 42:2 On ne viçe, on ne diœe glasa, niti se çuti moœe po ulicama.
Iza 42:3 On ne lomi napuknutu trsku niti gasi stijenj æto tinja. Vjerno on
donosi pravdu,
Iza 42:4 ne sustaje i ne malakæe dok na zemlji ne uspostavi pravo. Otoci
œude za njegovim naukom.
Iza 42:5 Ovako govori Jahve, Bog, koji stvori i razastrije nebesa, koji
rasprostrije zemlju i njeno raslinje, koji dade dah narodima na njoj i dah
biøima æto njome hode.
Iza 42:6 Ja, Jahve, u pravdi te pozvah, çvrsto te za ruku uzeh; oblikovah
te i postavih te za Savez narodu i svjetlost pucima,
Iza 42:7 da otvoriæ oçi slijepima, da izvedeæ suœnje iz zatvora, iz tamnice
one æto œive u tami.
Iza 42:8 Ja, Jahve mi je ime, svoje slave drugom ne dam, niti çasti svoje
kipovima.
Iza 42:9 Æto prije prorekoh, evo, zbi se, i nove dogaåaje ja navijeætam,
i prije negoli se pokaœu, vama ih objavljujem.
Iza 42:10 Pjevajte Jahvi pjesmu novu, i s kraja zemlje hvalu njegovu,
neka ga slavi more sa svim æto je u njem, otoci i njihovi œitelji!
Iza 42:11 Neka digne glas pustinja i njeni gradovi, neka odjeknu naselja
gdje œive Kedarci! Neka podvikuju stanovnici Stijene, neka kliçu s gorskih
vrhova!
Iza 42:12 Neka daju çast Jahvi i hvalu mu navijeætaju po otocima!
Iza 42:13 Kao junak izlazi Jahve, kao ratnik œar svoj podjaruje. Uz bojni
poklik i viku ratnu ide junaçki na svog neprijatelja.
Iza 42:14 “Æutjeh dugo, gluh se çinjah, svladavah se; sad viçem kao
œena kada raåa, daæøem i uzdiæem.
Iza 42:15 Isuæit øu brda i bregove, sparuæiti svu zelen po njima, rijeke øu
u stepe pretvoriti i moçvare isuæiti.
Iza 42:16 Vodit øu slijepce po cestama, uputiti ih putovima. Pred njima
øu tamu u svjetlost
obratit’, a neravno tlo u ravno. To øu uçiniti i neøu propustiti.
Iza 42:17 Uzmaknut øe u golemu stidu koji se uzdaju u kipove, koji
ljevenim likovima govore: ‘Vi ste naæi bogovi.’”
Zaslijepljenost naroda
Iza 42:18 Çujte, gluhi! Progledajte, slijepi, da vidite!
Iza 42:19 Tko je slijep ako ne moj sluga, tko je gluh kao glasnik koga
æaljem? Tko je slijep kao prijatelj, tko je gluh kao sluga Jahvin?
Iza 42:20 Mnogo si vidio, ali nisi mario, uæi ti bjehu otvorene, ali nisi çuo!
Iza 42:21 Jahvi se svidjelo zbog njegove pravednosti da uzveliça i proslavi
Zakon svoj.
Iza 42:22 A narod je ovaj opljaçkan i oplijenjen, mladiøi mu stavljeni u
klade, vrgnuti u zatvore. Plijene ih, a nikoga da ih izbavi; robe ih, a nitko
da kaœe: “Vrati!”
Iza 42:23 Tko od vas mari za to? Tko pazi i sluæa unapredak?
Iza 42:24 Tko je pljaçkaæu izruçio Jakova i otimaçima Izraela? Nije li
Jahve, protiv koga smo grijeæili, çijim putima ne htjedosmo hoditi, çiji
Zakon nismo sluæali?
Iza 42:25 Zato izli na Izraela œarki gnjev svoj i strahote ratne: plamen ga
okruœi odasvud, ali on ni to nije shvatio; saœeœe ga, ali on ni to k srcu ne
uze.
Osloboåenje Izraela
Iza 43:1 Sada ovako govori Jahve, koji te stvorio, Jakove, koji te sazdao,
Izraele: “Ne boj se, jer ja sam te otkupio; imenom sam te zazvao: ti si
moj!
Iza 43:2 Kad preko vode prelaziæ, s tobom sam; ili preko rijeke, neøe te
preplaviti. Poåeæ li kroz vatru, neøeæ izgorjeti, plamen te opaliti neøe.
Iza 43:3 Jer ja sam Jahve, Bog tvoj, Svetac Izraelov, tvoj spasitelj. Za
otkupninu tvoju dajem Egipat, mjesto tebe dajem Kuæ i Æebu.
Iza 43:4 Jer dragocjen si u mojim oçima, vrijedan si i ja te ljubim. Stog i
dajem ljude za tebe i narode za œivot tvoj.
Iza 43:5 Ne boj se jer ja sam s tobom. S istoka øu ti dovesti potomstvo
i skupit øu te sa zapada.
Iza 43:6 Reøi øu sjeveru: ‘Daj mi ga!’ a jugu ‘Ne zadrœavaj ga!’ Sinove mi
dovedi izdaleka i køeri moje s kraja zemlje,
Iza 43:7 sve koji se mojim zovu imenom i koje sam na svoju slavu stvorio,
koje sam sazdao i naçinio.”

565
Iza 43:8 Izvedi narod slijep, premda oçi ima, i gluh, premda uæi ima.
Iza 43:9 Neka se skupe sva plemena i neka se skupe narodi. Tko je od
njih to prorekao i davno navijestio? Neka dovedu svjedoke da se
opravdaju, neka se çuje da se moœe reøi: “Istina je!”
Iza 43:10 Jer vi ste mi svjedoci, rijeç je Jahvina, i moje sluge koje sam
izabrao, da biste znali i vjerovali i uvidjeli da sam to ja. Prije mene nijedan
bog nije bio naçinjen i neøe poslije mene biti.
Iza 43:11 Ja, ja sam Jahve, osim mene nema spasitelja.
Iza 43:12 Ja sam prorekao, spasio i navijestio, i nema meåu vama
tuåinca! Vi ste mi svjedoci, rijeç je Jahvina, a ja sam Bog
Iza 43:13 od vjeçnosti - ja jesam! I nitko iz ruke moje ne izbavlja; æto
uçinim, tko izmijeniti moœe?
Uniætenje Babilona
Iza 43:14 Ovako govori Jahve, otkupitelj vaæ, Svetac Izraelov: “Radi
vas poslah protiv Babilona, oborit øu prijevornice zatvorima i Kaldejci øe
udarit u kukanje.
Iza 43:15 Ja sam Jahve, Svetac vaæ, Stvoritelj Izraelov, kralj vaæ!”
Çudesa novog Izlaska
Iza 43:16 Ovako govori Jahve, koji put po moru naçini i stazu po vodama
silnim;
Iza 43:17 koji izvede bojna kola i konje, vojsku i junake, i oni padoæe da
viæe ne ustanu, zgasnuæe, kao stijenj se utrnuæe.
Iza 43:18 Ne spominjite se onog æto se zbilo, niti mislite na ono æto je
proælo.
Iza 43:19 Evo, çinim neæto novo; veø nastaje. Zar ne opaœate? Da, put
øu napraviti u pustinji, a staze u pustoæi.
Iza 43:20 Slavit øe me divlje zvijeri, çaglji i nojevi, jer vodu øu stvoriti u
pustinji, rijeke u stepi, da napojim svoj narod, izabranika svoga.
Iza 43:21 I narod koji sam sebi sazdao moju øe kazivati hvalu!
Nezahvalnost Izraelova
Iza 43:22 Ali me ti, Jakove, nisi zazvao, niti si se zamorio oko mene,
Izraele!
Iza 43:23 Nisi mi prinosio ovce za paljenicu, nisi me çastio œrtvama. A ja
te silio nisam na prinose, nisam ti dodijavao iætuøi kada.
Iza 43:24 Nisi mi kupovao za novac trsku, nisi me sitio salom svojih
œrtava; nego si me grijesima svojim muçio, bezakonjem svojim
dosaåivao mi.
Iza 43:25 A ja, ja radi sebe opaçine tvoje briæem i grijeha se tvojih ne
spominjem.
Iza 43:26 Podsjeti me, zajedno se sporimo, govori ti da se opravdaæ.
Iza 43:27 Prvi je otac tvoj sagrijeæio, posrednici tvoji od mene se odmetnuli,
Iza 43:28 knezovi su tvoji oskvrnuli Svetiæte. Tad izruçih Jakova
prokletstvu, i poruzi Izraela.
Iza 44:1 Sad çuj, Jakove, slugo moj, Izraele, koga sam izabrao.
Iza 44:2 Ovako kaœe Jahve, koji te stvorio, koji te od utrobe sazdao i
pomaœe ti: “Ne boj se, Jakove, slugo moja, Jeæurune, koga sam izabrao.
Iza 44:3 Jer na œednu øu zemlju vodu izliti i po tlu suænome potoke. Izlit
øu duh svoj na tvoje potomstvo i blagoslov na tvoja pokoljenja.
Iza 44:4 Rast øe kao trava pokraj izvora, kao vrbe uz vode tekuøice.
Iza 44:5 Jedan øe reøi: ‘Ja sam Jahvin’, drugi øe se zvati imenom
Jakovljevim. Treøi øe sebi na ruci napisati: ‘Jahvin’ i nazvat øe se imenom
Izraelovim.”
Samo je Jahve Bog
Iza 44:6 Ovako govori kralj Izraelov i otkupitelj njegov, Jahve nad Vojskama:
“Ja sam prvi i ja sam posljednji: osim mene Boga nema.
Iza 44:7 Tko je kao ja? Neka ustane i govori, neka navijesti i neka mi
razloœi! Tko je od vjeçnosti otkrio æto se zbilo? Neka nam navijesti æto øe
joæ doøi!
Iza 44:8 Ne plaæite se, ne bojte se: nisam li vam to odavna navijestio i
otkrio? Vi ste mi svjedoci: ima li Boga osim mene? Ima li Stijene? Ja ne
znam!”
Protiv idolopoklonstva
Iza 44:9 Tko god pravi kipove, niætavan je, i dragocjenosti njegove ne
koriste niçemu. Svjedoci njihovi niæta ne vide i niæta ne znaju, da im
budu na sramotu.
Iza 44:10 Tko pravi boga i lijeva kip da od toga korist ne oçekuje?
Iza 44:11 Gle, svi øe ætovatelji likova biti osramoøeni, izraåivaçi njihovi
viæe od bilo koga. Neka se skupe svi i pojave: prepast øe se i postidjeti
odjednom.

566
Iza 44:12 Kovaç ga izraåuje na œivu ugljevlju, çekiøem ga oblikuje,
snaœnom ga rukom obraåuje. Gladan je i iznemogao; ne pije vode, iscrpljuje
se.
Iza 44:13 Drvodjelja uzima mjeru, pisaljkom lik ocrta, ostruœe ga dlijetom,
æestarom ga zaokruœi i izdjelja ga po uzoru na lik ljudski, kao
lijepo ljudsko obliçje, da stoji u hramu.
Iza 44:14 Bijaæe sebi nasjekao cedre, uzeo çempres ili hrast koje je za
se njegovao meåu æumskim drveøem; ili je posadio bor koji raste od
kiæe.
Iza 44:15 Çovjeku su dobra za vatru; uzima ih da se ogrije; pali ih da
ispeçe kruh. Ali od njih djelja i boga pred kojim pada niçice, pravi kip i
klanja mu se.
Iza 44:16 Polovinom od toga naloœi, dakle, oganj, peçe meso na œeravi,
jede peçenku i siti se: grije se i govori: “Ah, grijem se i uœivam uz vatru.”
Iza 44:17 Ali od onoga æto preostane pravi sebi boga, svog kumira,
pada pred njim niçice i klanja mu se i moli: “Spasi me, jer si ti moj bog.”
Iza 44:18 Ne znaju oni i ne razumiju: zaslijepljene su im oçi pa ne vide,
i srce pa ne shvaøaju.
Iza 44:19 Takav ne razmiælja, nema u njega znanja ni razbora da sebi
kaœe: “Polovinom od ovoga naloœio sam oganj, na œeravici ispekao kruh,
isprœio meso koje sam pojeo, pa zar øu od ostatka naçiniti gnusobu?
Zar øu se komadu drveta klanjati?”
Iza 44:20 On voli pepeo, zavodi ga prevareno srce. Neøe spasti svog
œivota i nikad neøe reøi: “Nije li varka ovo u mojoj desnici?”
Opomena
Iza 44:21 Sjeti se toga, Jakove, i ti, Izraele, jer si sluga moj! Ja sam te
stvorio i sluga si mi, Izraele, neøu te zaboraviti!
Iza 44:22 Kao maglu rastjerao sam tvoje opaçine i grijehe tvoje poput
oblaka. Meni se obrati jer ja sam te otkupio.
Pjesma radosnica
Iza 44:23 Kliçite, nebesa, jer je Jahve uçinio! Orite se, dubine zemljine!
Odjekujte radoæøu, planine,
i vi, æume, sa svim svojim drveøem! Jer Jahve je otkupio Jakova,
proslavio se u Izraelu!
Snaga Jahvina
Iza 44:24 Ovako govori Jahve, otkupitelj tvoj i tvorac tvoj od utrobe: “Ja
sam Jahve koji sam sve stvorio, koji sam nebesa sam razapeo i uçvrstio
zemlju bez pomoøi içije.
Iza 44:25 Ja osujeøujem znamenja vraça, i çarobnjake u luåake
promeøem; silim mudrace da ustuknu i mudrost im obraøam u bezumlje,
Iza 44:26 ali potvråujem rijeç sluge svojega, ispunjam naum svojih glasnika.
Ja govorim Jeruzalemu: ‘Naseli se!’ I gradovima judejskim: ‘Sagradite
se!’ Iz razvalina ja ih podiœem.
Iza 44:27 Ja govorim moru: ‘Presahni! Presuæujem ti rijeke.’
Iza 44:28 Ja govorim Kiru: ‘Pastiru moj!’ I on øe sve œelje moje ispuniti
govoreøi Jeruzalemu: ‘Sagradi se!’ i Hramu: ‘Utemelji se!’”
Proroætvo o Kiru
Iza 45:1 Ovako govori Jahve o Kiru, pomazaniku svome: “Primih ga za
desnicu da pred njim oborim narode i raspaæem bokove kraljevima, da
rastvorim pred njim vratnice, da mu nijedna vrata ne budu zatvorena.
Iza 45:2 Ja øu hoditi pred tobom da poravnam uzvisine, da razbijem
mjedene vratnice, da slomim œeljezne prijevornice.
Iza 45:3 Dajem ti tajna blaga i skrivena bogatstva, da bi spoznao da sam
ja Jahve koji te zovem po imenu, Bog Izraelov.
Iza 45:4 Radi sluge svog Jakova i Izraela, svog izabranika, po imenu ja
te pozvah, imenovah te premda me znao nisi.
Iza 45:5 Ja sam Jahve i nema drugoga; osim mene Boga nema. Iako
me ne poznaæ, naoruœah te:
Iza 45:6 neka se znade od istoka do zapada da izvan mene sve je
niætavilo.” Ja sam Jahve i nema drugoga;
Iza 45:7 ja tvorim svjetlost i stvaram tamu. Ja stvaram sreøu i dovodim
nesreøu,
ja, Jahve, çinim sve to.
Iza 45:8 Rosite, nebesa, odozgo, i oblaci, daœdite pravednoæøu. Neka
se rastvori zemlja da procvjeta spasenje, da proklija izbavljenje! Ja,
Jahve, stvaram sve.
Moø Jahvina
Iza 45:9 Jao onome tko raspravlja s tvorcem svojim, a sud je meåu
glinenim sudovima! Kaœe li glina lonçaru: “Æto radiæ?” ili djelo njegovo:
“Kljast si!”

567
Iza 45:10 Jao onom koji kaœe ocu: “Æto si rodio?” Ili œeni: “Æto si na svijet
dala?”
Iza 45:11 Ovako govori Jahve, Svetac Izraelov, njegov tvorac: “Zar je
vaæe da me o mojoj djeci pitate i da mi nad djelom ruku mojih zapovijedate?
Iza 45:12 Ja sam naçinio zemlju i çovjeka na njoj stvorio; svojim sam
rukama razapeo nebesa i zapovijedam svim vojskama njihovim.
Iza 45:13 Ja sam ga podigao da pobijedi i poravnao sam mu sve putove.
On øe obnoviti moj Grad i suœnje moje vratiti bez otkupnine i naknade.”
Tako kaœe Jahve nad Vojskama.
Obraøenje naroda
Iza 45:14 Ovako govori Jahve: “Ratari Egipta i trgovci Kuæa, i Sebejci,
ljudi rasta visoka, prijeøi øe tebi i tvoji øe biti; za tobom øe iøi okovani, tebi
øe se klanjati i molit øe ti se: ‘Jedino je kod tebe Bog, nema drugoga;
niætavni su bogovi.’”
Iza 45:15 Doista ti si Bog skriveni, Bog Izraelov, Spasitelj.
Iza 45:16 Postidjet øe se i poniknut øe svi zajedno, otiøi øe u ruglu oni koji
prave kipove.
Iza 45:17 A Jahve øe vjeçnim spasenjem spasiti Izraela. Neøete se
postidjeti i neøete poniknuti dovijeka.
Oçitost Jahvina djela
Iza 45:18 Da, ovako govori Jahve, nebesa Stvoritelj - on je Bog - koji je
oblikovao i sazdao zemlju, koji ju je uçvrstio i nije je stvorio pustu, veø ju
je uobliçio za obitavanje: “Ja sam Jahve i nema drugoga.
Iza 45:19 Nisam govorio u tajnosti, u zakutku mraçne zemlje. Nisam
rekao potomstvu Jakovljevu: ‘Traœite me u pustoæi.’ Ja, Jahve, govorim
pravo i navijeætam çestito.”
Jahve je sveopøi Bog
Iza 45:20 “Saberite se i doåite, pristupite zajedno, svi preœivjeli od naroda!
Neznalice puke oni su æto nose kip izraåen od drveta i mole boga koji ih
spasiti ne moœe.
Iza 45:21 Objavite, iznesite svoje dokaze, svjetujte se zajedno: tko je to
od davnine navijestio i od tada prorekao? Nisam li ja, Jahve? Nema
drugoga boga do mene; Boga pravednog i Spasitelja osim mene nema.
Iza 45:22 Obratite se k meni da se spasite, svi krajevi zemlje, jer ja sam
Bog i nema drugoga!
Iza 45:23 Sobom se samim kunem, iz mojih usta izlazi istina, rijeç
neopoziva, da øe se preda mnom prignuti svako koljeno, mnome øe se
svaki jezik zaklinjati
Iza 45:24 govoreøi: ‘Jedino je u Jahvi pobjeda i snaga!’” K njemu øe
doøi, postiåeni, svi æto na njega su bjesnjeli.
Iza 45:25 U Jahvi øe pobijediti i proslavit se sve potomstvo Izraelovo!
Belov pad
Iza 46:1 Pade Bel! Sruæi se Nebo! Prte svoje kipove na œivotinje i stoku,
nose ih kao breme, teret æto zamara.
Iza 46:2 Padaju, ruæe se svi zajedno, ne mogu spasiti one æto ih nose,
nego i sami u ropstvo odlaze.
Iza 46:3 “Sluæajte me, kuøo Jakovljeva, i svi koji ostadoste od kuøe
Izraelove! Ja sam vas ponio tek æto se rodiste, i nosio vas od krila
materina.
Iza 46:4 Do starosti vaæe ja øu ostati isti, do vaæih sjedina podupirat øu
vas. To sam çinio; nosit øu vas i dalje, pomagati vas, izbavljati.
Jahve je neusporediv
Iza 46:5 S kime biste me usporedili i izjednaçili, s kime prispodobili:
komu da sam sliçan?
Iza 46:6 Vade zlato iz kese i tezuljom mjere srebro, pa naimlju zlatara da
od njega boga naçini te pred njim padaju niçice i klanjaju se.
Iza 46:7 Diœu ga na rame i nose ga, onda ga stavljaju na njegovo mjesto;
on stoji i ne miçe se s njega. Prizivaju li ga, on ne odgovara i nikog ne
spasava od nevolje njegove.
Iza 46:8 Sjetite se toga i budite ljudi, uzmite to k srcu, otpadnici,
Iza 46:9 sjetite se proælosti pradavne: ja sam Bog i nema drugoga; Bog,
nitko mi sliçan nije!
Iza 46:10 Onaj sam koji od poçetka svræetak otkriva i unaprijed javlja æto
joæ se nije zbilo! Ja kaœem: Odluka øe se moja ispuniti, izvræit øu sve æto
mi je po volji.
Iza 46:11 S istoka zovem grabljivicu, iz daleke zemlje zovem çovjeka
svog nauma. Rekao sam - ispunit øu, naumio sam - izvræit øu.
Iza 46:12 Sluæajte me, vi koji gubite srçanost i koji ste daleko od pobjede.
Iza 46:13 Primiçem svoju pobjedu, nije viæe daleko, spasenje moje

568
zakasniti neøe. Na Sion øu spas staviti, u Izraela svoju slavu.” Plaç nad
Babilonom
Iza 47:1 Spusti se, sjedni u praæinu, djevice, køeri babilonska! Sjedni na
zemlju, bez prijestolja, køeri kaldejska! Jer, neøe te viæe zvati njeœnom
i tankoøutnom.
Iza 47:2 Uzmi mlin i melji braæno! Skini privjes, podigni skut, razgali
bedra, prijeåi preko rijeke!
Iza 47:3 Neka se golotinja tvoja otkrije, neka se sramota tvoja pokaœe!
Ja øu se osvetiti, odvraøati me nitko neøe.
Iza 47:4 Otkupitelj naæ, ime mu je Jahve nad Vojskama, Svetac Izraelov,
kaœe:
Iza 47:5 “Sjedi æutke, u mrak se povuci, køeri kaldejska. Jer, neøe te viæe
zvati vladaricom kraljevstava.
Iza 47:6 Razgnjevih se na svoj narod, oskvrnuh svoju baætinu. Tebi ih u
ruke izruçih, a ti im ne iskaza milosti. Na starce si stavljala jaram svoj
preteæki.
Iza 47:7 Govorila si: ‘Dovijeka gospodaricom øu ostati.’ Nikad nisi to k
srcu uzela ni pomislila kako øe se zavræiti.
Iza 47:8 A sad posluæaj, razvratnice, koja sjediæ bezbriœno i u srcu svom
govoriæ: ‘Ja, i nitko drugi! Nikad neøu obudovjeti, neøu djece izgubiti!’
Iza 47:9 Stiøi øe te oboje, za tren, u isti dan! Izgubit øeæ djecu, obudovjet
øeæ! Punom øe te mjerom snaøi oboje, pokraj svega tvojeg vraçanja i
mnoœine tvojih zaklinjanja!
Iza 47:10 U zloøu si se svoju uzdala, govorila si: ‘Nitko me ne vidi!’
Mudrost tvoja i znanje zavedoæe te. U svom si srcu govorila: ‘Ja i nitko
drugi!’
Iza 47:11 Zlo øe te snaøi - neøeæ ga presresti; oborit øe se na te nesreøa
- neøeæ je odvratiti; doøi øe na te propast iznenada - neøeæ je predvidjeti.
Iza 47:12 Ustraj, dakle, u svojim zaklinjanjima i u tolikim svojim çaranjima,
oko kojih si se trudila od mladosti. Moœda øe ti biti od koristi? Moœda øeæ
s njima strah utjerati?
Iza 47:13 Izmoriæe te mnogi tvoji savjetnici! Neka ustanu samo da te
spase oni koji premjeravaju nebesa, koji promatraju zvijezde i koji svakog
mjeseca proriçu ono æto øe te snaøi.
Iza 47:14 Gle, oni øe biti poput pljeve, oganj øe ih saœeøi. Ni sami sebe
neøe izbaviti iz zagrljaja plamenoga. Neøe ostati ni œerave da se tko
ogrije, ni ognjiæta da uza njega posjedne!
Iza 47:15 Takvi øe ti biti vraçi tvoji, oko kojih si se trudila od mladosti!
Poøi øe svaki svojim putem, i nikog neøe biti da te spasi.” Jahve - jedini
gospodar buduønosti
Iza 48:1 Çujte ovo, kuøo Jakovljeva, vi koji se zovete imenom Izraelovim
i koji ste iziæli iz voda Judinih! Vi koji se Jahvinim imenom kunete i
slavite Boga Izraelova, ali ne u istini i pravdi.
Iza 48:2 Jer vi se nazivate po Svetome gradu i oslanjate se na Boga
Izraelova, Jahve nad Vojskama njemu je ime.
Iza 48:3 Dogaåaje proæle odavna sam navijestio, iz mojih su iziæli usta
i ja sam ih objavio, uçinih brzo, i zbi se.
Iza 48:4 Jer znao sam da si tvrdokoran, da ti je æija œila gvozdena i çelo
da ti je mjedeno.
Iza 48:5 Zato sam ti veø onda navijestio, javio ti prije nego æto se zbilo,
da ne bi rekao: “Moj kip uçini to, rezani moj lik i ljeveni kip zapovjediæe
tako!”
Iza 48:6 Çuo si i vidio sve to; zar ne priznajeæ? A sada navijestit øu ti
neæto novo, otajno, æto joæ ne znaæ;
Iza 48:7 ovog je trena stvoreno, a ne odavna, o tome dosad nisi niæta
çuo, da ne bi rekao: “Znao sam.”
Iza 48:8 Nisi o tome çuo ni znao, niti se uho tvoje prije otvorilo, jer znadoh
da øeæ se iznevjeriti i da te od utrobe majçine zovu otpadnikom.
Iza 48:9 Radi imena svoga odgaåah svoj gnjev, radi çasti svoje susprezah
se da te ne uniætim.
Iza 48:10 Gle, proçistio sam te poput srebra, iskuæao te u talioniku
nevolje.
Iza 48:11 Sebe radi çinih tako, sebe radi! Ta zar da se ime moje
obeæçasti? Slave svoje drugome ne dam! Kir - miljenik Jahvin
Iza 48:12 Çuj me, Jakove, Izraele, koga sam pozvao: Ja jesam, ja sam
prvi, ja sam i posljednji.
Iza 48:13 Ruka moja zemlju utemelji, desnica mi razape nebesa. Pozovem
ih samo, i odmah dolaze.
Iza 48:14 Saberite se svi i çujte: tko je od njih to prorekao? “Onaj koga
Jahve ljubi ispunit øe volju moju nad Babilonom i nad potomstvom kaldejskim.”

569
Iza 48:15 Ja rekoh i pozvah ga, vodih ga i pomogoh u naumu.
Iza 48:16 Pristupite k meni i poçujte ovo: “Od poçetka nisam vam govorio
tajno, i kad se zbivalo, bijah ondje.” - “A sada me Gospod Jahve æalje s
duhom svojim.”
Namjere Jahvine s Izraelom
Iza 48:17 Ovako govori Jahve, otkupitelj tvoj, Svetac Izraelov: “Ja, Jahve,
Bog tvoj, tvojem dobru te uçim, vodim te putem kojim ti je iøi.
Iza 48:18 O, da si pazio na zapovijedi moje, kao rijeka sreøa bi tvoja bila,
a pravda tvoja kao morski valovi!
Iza 48:19 Potomstva bi tvojeg bilo kao pijeska, a poroda utrobe tvoje
kao njegovih zrnaca! Nikad ti se ime ne bi zatrlo niti izbrisalo preda
mnom!”
Pjesma izlaska iz Babilona
Iza 48:20 Izaåite iz Babilona, bjeœite iz Kaldeje! Glasno kliçuøi, kazujte,
objavljujte, do nakraj zemlje
razglasite! Govorite: “Jahve je otkupio slugu svoga Jakova!
Iza 48:21 Nisu œeåali dok ih je kroz pustinju vodio; iz stijene je za njih
vodu izbio, rascijepio je peøinu i potekla je voda.”
Iza 48:22 “Nema mira opakima,” kaœe Jahve. Druga pjesma o Sluzi
Jahvinu
Iza 49:1 Çujte me, otoci, sluæajte pomno, narodi daleki! Jahve me pozvao
od krila materina, od utrobe majke moje spomenuo se moga imena.
Iza 49:2 Od usta mojih britak maç je naçinio, skrio me u sjeni ruke svoje,
od mene je oætru naçinio strijelu, skrio me u svome tobolcu.
Iza 49:3 Rekao mi: “Ti si Sluga moj, Izraele, u kom øu se proslaviti!”
Iza 49:4 A ja rekoh: “Zaludu sam se muçio, nizaæto naprezao snagu.”
Ipak, kod Jahve je moje pravo, kod mog Boga nagrada je moja. A sad
govori Jahve, koji me od utrobe Slugom svojim
naçini, da mu vratim natrag Jakova, da se sakupi Izrael.
Iza 49:5 Proslavih se u oçima Jahvinim, Bog moj bijaæe mi snaga.
Iza 49:6 I reçe mi: “Premalo je da mi budeæ Sluga, da podigneæ plemena
Jakovljeva i vratiæ Ostatak Izraelov, nego øu te postaviti za svjetlost
narodima, da spas moj do nakraj zemlje
doneseæ.”
Slavni povratak
Iza 49:7 Ovako govori Jahve, otkupitelj Izraelov, Svetac njegov, onome
koga preziru i odbacuju narodi, sluzi silniçkome: “Kad vide, diøi øe se
kraljevi, bacit øe se niçice knezovi, zbog Jahve, koji je vjernost svoju
pokazao, Sveca Izraelova, koji te izabrao.”
Iza 49:8 Ovako govori Jahve: “U vrijeme milosti ja øu te usliæiti, u dan
spasa ja øu ti pomoøi. Sazdao sam te i postavio za Savez narodu, da
zemlju podignem, da nanovo razdijelim baætinu opustoæenu,
Iza 49:9 da kaœeæ zasuœnjenima: ‘Iziåite!’ a onima koji su u tami: ‘Doåite
na svjetlo!’ Oni øe pasti uzduœ svih putova, i paæa øe im biti po svim
goletima.
Iza 49:10 Neøe viæe gladovati i œeåati, neøe ih muçiti œega ni sunce, jer
vodit øe ih onaj koji im se smiluje, dovest øe ih k izvorima vode.
Iza 49:11 Sve gore svoje obratit øe u putove, i ceste øe se moje povisiti.”
Iza 49:12 Gle, jedni dolaze izdaleka, drugi sa sjevera i sa zapada, a neki
iz zemlje sinimske.
Iza 49:13 Kliçite, nebesa, veseli se, zemljo, podvikujte, planine, od
veselja; jer Jahve tjeæi narod svoj, on je milosrdan nevoljnima.
Iza 49:14 Sion reçe: “Jahve me ostavi, Gospod me zaboravi.”
Iza 49:15 “Moœe li œena zaboraviti svoje dojençe, ne imati suøuti za
çedo utrobe svoje? Pa kad bi koja i zaboravila, tebe ja zaboraviti neøu.
Iza 49:16 Gle, u dlanove sam te svoje urezao, zidovi tvoji svagda su mi
pred oçima.
Iza 49:17 Obnovitelji tvoji hitaju, ruæioci tvoji i pustoæitelji odlaze od tebe.
Iza 49:18 Obazri se oko sebe i pogledaj: skupljaju se svi i dolaze k tebi.
Œivota mi moga” - rijeç je Jahvina - “svima øeæ se njima zaodjenuti kao
nakitom, i njima øeæ se kao nevjesta ukrasiti!
Iza 49:19 Jest, tvoje ruæevine, tvoje razvaline i tvoja zemlja poharana
pretijesna øe biti œiteljima tvojim kad se udalje oni æto te zatirahu.
Iza 49:20 Opet øe na tvoje uæi reøi sinovi kojih si bila liæena: ‘Pretijesno
mi je mjesto ovo, makni se da se mogu smjestiti.’
Iza 49:21 I ti øeæ se u srcu svom zapitati: ‘Tko mi rodi sve ove? Bijah bez
djece, neplodna, prognana i odbaçena, pa tko ih podiœe? Bijah, eto,
sama ostala, a oni gdje su bili?’”
Iza 49:22 Ovako govori Gospod Jahve: “Evo, dajem rukom znak
narodima i zastavu svoju diœem plemenima. Vratit øe ti u naruçju sinove,
nosit øe ti køeri na pleøima.

570
Iza 49:23 Kraljevi øe biti tvoji skrbnici, a kneginje im tvoje dojkinje. Klanjat
øe ti se licem do zemlje i prah øe lizat s tvojih nogu. I znat øeæ da sam ja
Jahve: koji se u me uzdaju, neøe se posramiti.”
Iza 49:24 Moœe li se otet plijen junaku? Moœe li suœanj pobjeøi
pobjedniku?
Iza 49:25 Da, ovako govori Jahve: “Bit øe oduzet suœanj junaku, pobjeøi
øe plijen pobjedniku! S onima koji se s tobom spore ja øu se sporiti, tvoju
djecu ja øu izbaviti;
Iza 49:26 tlaçiteljima øu tvojim dati njihovo meso za jelo i svojom krvlju
opit øe se kao moætom. I znat øe svako tijelo da sam ja Jahve, Spasitelj
tvoj, i da je tvoj otkupitelj Silni Jakovljev.”
Iza 50:1 Ovako govori Jahve: “Gdje je otpusno pismo vaæe matere kojim
sam je otpustio?
Ili tko je od mojih vjerovnika taj komu sam vas prodao? Zbog bezakonja
ste svojih prodani, zbog nevjere je mati vaæa otpuætena.
Iza 50:2 Zaæto ne naåoh nikoga kad sam doæao? Zaæto se ne odazva
nitko kad sam zazvao? Zar mi je ruka prekratka da izbavi, ili u meni
snage nema da oslobodim? Gle, prijetnjom svojom isuæujem more, u
pustinje rijeke pretvaram; njihove se ribe raspadaju jer vode nema i od
œeåi ugibaju.
Iza 50:3 Nebesa oblaçim u tminu i kostrijet im dajem za pokrivaç!” Treøa
pjesma o Sluzi Jahvinu
Govori Sluga
Iza 50:4 Gospod Jahve dade mi jezik vjeæt da znam rijeçju krijepiti
umorne. Svako jutro on mi uho budi da ga sluæam kao uçenici.
Iza 50:5 Gospod Jahve uæi mi otvori: ne protivih se niti uzmicah.
Iza 50:6 Leåa podmetnuh onima æto me udarahu, a obraze onima æto mi
bradu çupahu, i lica svojeg ne zaklonih od uvreda ni od pljuvanja.
Iza 50:7 Gospod mi Jahve pomaœe, zato se neøu smesti. Zato uçinih
svoj obraz kao kremen i znam da se neøu postidjeti.
Iza 50:8 Blizu je onaj koji mi pravo daje. Tko øe se pravdati sa mnom?
Iziåimo zajedno! Tko je protivnik moj u parnici? Neka mi se pribliœi!
Iza 50:9 Gle, Gospod mi Jahve pomaœe, tko øe me osuditi? Svi øe se oni
kao haljina izlizati, moljac øe ih razjesti.
Posluæajte Slugu!
Iza 50:10 “Tko god se od vas Jahve boji, neka posluæa glas Sluge
njegova! Tko u tmini hodi, bez traçka svjetlosti, neka se uzda u ime
Jahvino, neka se na Boga svog osloni.
Iza 50:11 Ali svi vi oganj palite, raspirujete œeravicu. Idite u plamenove
ognja svojega i u œeravu koju raspiriste. Tako øe vam moja uçiniti ruka:
leœat øete u mukama. Spas Abrahamovih sinova
Iza 51:1 Çujte me, vi koji za pravdom teœite, koji Jahvu traœite; pogledajte
stijenu iz koje ste isjeçeni i jamu duboku iz koje ste izvaåeni.
Iza 51:2 Pogledajte oca svoga Abrahama i Saru koja vas porodi! Jest,
sam bijaæe kad sam ga pozvao, ali sam ga blagoslovio i umnoœio.”
Iza 51:3 Jest, Jahvi se saœalio Sion, saœalile mu se njegove razvaline.
Pustaru øe njegovu uçiniti poput Edena, a stepu poput Vrta Jahvina.
Klicanje i radost njim øe odjekivati, i zahvalnice i glas hvalospjeva.
Jahve øe suditi svijet
Iza 51:4 “Pomno me sluæaj, puçe moj, poçujte me, narodi! Jer od mene
Zakon dolazi i moje pravo za svjetlo narodima.
Iza 51:5 Brzo øe stiøi pravda moja, moje øe spasenje doøi kao svjetlost.
Moja øe miæica suditi narodima. Mene oçekuju otoci i u moju se miæicu
uzdaju.
Iza 51:6 K nebu oçi podignite, na zemlju dolje pogledajte. Kao dim øe se
rasplinuti nebesa, zemlja øe se kao haljina istroæiti, kao komarci nestat
øe joj œitelji. Ali øe spasenje moje trajati dovijeka, i pravdi mojoj neøe biti
kraja.
Iza 51:7 Posluæajte me, vi koji poznajete pravo, narode kojima je moj
Zakon u srcu. Ne bojte se poruge ljudske, ne plaæite se uvreda!
Iza 51:8 Jer moljac øe ih razjesti kao haljinu, crv øe ih rastoçiti kao vunu.
Ali øe pravda moja trajati dovijeka i spas moj od koljena do koljena.”
Jahvino buåenje
Iza 51:9 Probudi se! Probudi se! Opaæi se snagom, miæice Jahvina!
Probudi se, kao u dane davne, za drevnih naraætaja. Nisi li ti rasjekla
Rahaba i probola Zmaja?
Iza 51:10 Nisi li ti isuæila more, vodu velikog bezdana, i od dubine morske
put naçinila da njime prolaze otkupljeni?
Iza 51:11 Vratit øe se oni æto ih je oslobodio Jahve i s radosnim kricima
doøi øe na Sion. Vjeçna øe sreøa biti nad glavama, pratit øe ih klicanje i
radost, nestat øe tuge i jecaja.

571
Jahve, svemoøni tjeæitelj
Iza 51:12 Ja, ja sam tjeæitelj vaæ. Tko si ti da se bojiæ smrtna çovjeka i
sina çovjeçjeg, koji je kao trava?
Iza 51:13 Zaboravio si Jahvu, svoga Stvoritelja, koji razastrije nebesa i
koji zemlju utemelji; sveudilj strepiæ, svaki dan, od tlaçiteljeve jarosti.
Kao da je pregnuo da te uniæti. Ali gdje je sad jarost tlaçiteljeva?
Spasenje
Iza 51:14 Doskora øe biti slobodan suœanj, neøe umrijeti u jami, niti øe
mu kruha nedostajati.
Iza 51:15 Jer, ja sam Jahve, Bog tvoj, koji burkam more da mu valovi
buçe, ime mi je Jahve nad Vojskama.
Iza 51:16 Svoje sam ti rijeçi stavio u usta, u sjenu svoje ruke skrio sam
te kad sam razastro nebesa, utemeljio zemlju i rekao Sionu: “Ti si narod
moj!”
Buåenje Jeruzalema
Iza 51:17 Probudi se, probudi se, ustani, Jeruzaleme! Ti koji si pio iz
ruke Jahvine çaæu gnjeva njegova. Ispio si pehar opojni, do dna ga iskapio.
Iza 51:18 Od svih sinova koje je rodio ne bjeæe nikog da ga vodi; od svih
sinova koje je podigao ne bjeæe nikog da ga pridrœi.
Iza 51:19 Ovo te dvoje pogodilo - tko da te poœali? - pohara i rasap, glad
i maç - tko da te utjeæi?
Iza 51:20 Sinovi ti leœe obamrli po uglovima svih ulica, kao antilopa u
mreœi, puni gnjeva Jahvina, prijetnje Boga tvojega.
Iza 51:21 Zato çuj ovo, bijedniçe, pijan, ali ne od vina.
Iza 51:22 Ovako govori Jahve, Gospod tvoj, tvoj Bog, branitelj tvoga
naroda: “Iz ruke ti, evo, uzimam çaæu opojnu, pehar gnjeva svojega:
neøeæ ga viæe piti.
Iza 51:23 Stavit øu je u ruke tvojim tlaçiteljima, onima koji su ti govorili:
‘Prigni se da prijeåemo!’ I ti si im leåa kao tlo podmetao, kao put za
prolaznike.
Iza 52:1 Probudi se! Probudi se! Odjeni se snagom, Sione! Odjeni se
najsjajnijim haljinama, Jeruzaleme, grade sveti, jer viæe neøe k tebi ulaziti
neobrezani i neçisti.
Iza 52:2 Otresi prah sa sebe, ustani, izgnani Jeruzaleme! Skini okov sa
svog vrata, izgnana køeri sionska.”
Narod u suœanjstvu
Iza 52:3 Jest, ovako govori Jahve: “Bili ste prodani nizaæto i bit øete
otkupljeni bez novaca.”
Iza 52:4 Jest, ovako govori Gospod Jahve: “Moj je narod siæao nekoø u
Egipat da se ondje nastani kao stranac, potom ga Asirci nizaæto potlaçiæe.
Iza 52:5 Ali sada, çemu sam ja ovdje - rijeç je Jahvina - kad je moj narod
bio bez razloga porobljen, a gospodari njegovi likuju - rijeç je Jahvina -
i bez prestanka se danomice ime moje huli.
Iza 52:6 Zato øe narod moj poznati moje ime i shvatit øe u onaj dan da
sam ja koji govorim: ‘Evo me!’” Buåenje Jahve i Jeruzalema
Iza 52:7 Kako su ljupke po gorama noge glasonoæe radosti koji oglaæava
mir, nosi sreøu, i spasenje navijeæta govoreøi Sionu: “Bog tvoj kraljuje!”
Iza 52:8 Çuj, straœari ti glas podiœu, zajedno svi kliçu od radosti, jer na
svoje oçi vide gdje se na Sion vraøa Jahve.
Iza 52:9 Radujte se, kliçite, razvaline jeruzalemske, jer je Jahve utjeæio
narod svoj i otkupio Jeruzalem.
Iza 52:10 Ogolio je Jahve svetu svoju miæicu pred oçima svih naroda,
da svi krajevi zemaljski vide spasenje Boga naæega.
Iza 52:11 Odlazite, odlazite, iziåite odatle, ne dotiçite niæta neçisto! Iziåite
iz njegove sredine! Oçistite se, vi koji nosite posude Jahvine!
Iza 52:12 Jer neøete iziøi u hitnji, niti øete iøi bjeœeøi, jer øe vam prethodnica
biti Jahve, a zalaznica Bog Izraelov! Çetvrta pjesma o Sluzi Jahvinu
Iza 52:13 Gle, uspjet øe Sluga moj, podignut øe se, uzvisiti i proslaviti!
Iza 52:14 Kao æto se mnogi uœasnuæe vidjevæi ga - tako mu je lice bilo
neljudski iznakaœeno te obliçjem viæe nije naliçio na çovjeka -
Iza 52:15 tako øe on mnoge zadiviti narode i kraljevi øe pred njim usta
stisnuti videøi ono o çemu im nitko nije govorio, shvaøajuøi ono o çemu
nikad çuli nisu:
Iza 53:1 “Tko da povjeruje u ono æto nam je objavljeno, kome se otkri
ruka Jahvina?”
Iza 53:2 Izrastao je pred njim poput izdanka, poput korijena iz zemlje
sasuæene. Ne bijaæe na njem ljepote ni sjaja da bismo se u njega zagledali,
ni ljupkosti da bi nam se svidio.
Iza 53:3 Prezren bjeæe, odbaçen od ljudi, çovjek boli, viçan patnjama,
od koga svatko lice otklanja, prezren bjeæe, odvrgnut.

572
Iza 53:4 A on je naæe bolesti ponio, naæe je boli na se uzeo, dok smo mi
drœali da ga Bog bije i poniœava.
Iza 53:5 Za naæe grijehe probodoæe njega, za opaçine naæe njega
satrijeæe. Na njega pade kazna - radi naæeg mira, njegove nas rane
iscijeliæe.
Iza 53:6 Poput ovaca svi smo lutali i svaki svojim putem je hodio. A
Jahve je svalio na njega bezakonje nas sviju.
Iza 53:7 Zlostavljahu ga, a on puætaæe, i nije otvorio usta svojih. Kao
jagnje na klanje odvedoæe ga; kao ovca, nijema pred onima æto je striœu,
nije otvorio usta svojih.
Iza 53:8 Silom ga se i sudom rijeæiæe; tko se brine za njegovu sudbinu?
Da, iz zemlje œivih ukloniæe njega, za grijehe naroda njegova nasmrt ga
izbiæe.
Iza 53:9 Ukop mu odrediæe meåu zloçincima, a grob njegov bi s bogatima,
premda nije poçinio nepravde niti su mu usta laœi izustila.
Iza 53:10 Ali se Jahvi svidje da ga pritisne bolima. Œrtvuje li œivot svoj za
naknadnicu, vidjet øe potomstvo, produœiti sebi dane i Jahvina øe se
volja po njemu ispuniti.
Iza 53:11 Zbog patnje duæe svoje vidjet øe svjetlost i nasititi se spoznajom
njezinom. Sluga moj pravedni opravdat øe mnoge i krivicu njihovu
na sebe uzeti.
Iza 53:12 Zato øu mu mnoætvo dati u baætinu i s moguønicima plijen øe
dijeliti, jer sam se ponudio na smrt i meåu zlikovce bio ubrojen, da grijehe
mnogih ponese na sebi i da se zauzme za zloçince.
Plodnost Jeruzalema
Iza 54:1 Kliçi, nerotkinjo, koja nisi raåala; podvikuj od radosti, ti æto ne
znaæ za trudove! Jer osamljena viæe djece ima negoli udata, kaœe Jahve.
Iza 54:2 Raæiri prostor svog æatora, razastri, ne ætedi platna svog
prebivaliæta, produœi mu uœeta, kolçiøe uçvrsti!
Iza 54:3 Jer proæirit øeæ se desno i lijevo. Tvoje øe potomstvo zavladati
narodima i napuçit øe opustjele gradove. Ljubav Jahvina
Iza 54:4 Ne boj se, neøeæ se postidjeti; ne srami se, neøeæ se crvenjeti.
Zaboravit øeæ sramotu svoje mladosti i viæe se neøeæ spominjati rugla
udoviætva svoga.
Iza 54:5 Jer suprug ti je tvoj Stvoritelj, ime mu je Jahve nad Vojskama;
tvoj je Otkupitelj Svetac Izraelov, Bog zemlje svekolike on se zove.
Iza 54:6 Jest, kao œenu ostavljenu, u duæi ucviljenu, Jahve te pozvao.
Zar se smije otpustiti œena svoje mladosti, pita Bog tvoj.
Iza 54:7 “Za kratak trenutak ostavih tebe, ali u suøuti velikoj opet øu te
prigrliti.
Iza 54:8 U provali srdœbe skrih naças od tebe lice svoje, ali u ljubavi
vjeçnoj smilovah se tebi,” govori Jahve, tvoj Otkupitelj.
Iza 54:9 “Bit øe mi kao za Noinih dana, kad se zakleh da vode Noine
neøe viæe preplaviti zemlju; tako se zaklinjem da se viæe neøu na tebe
srditi niti øu ti prijetiti.
Iza 54:10 Neka se pokrenu planine i potresu brijezi, ali se ljubav moja
neøe odmaøi od tebe, niti øe se pokolebati moj Savez mira,” kaœe Jahve
koji ti se smilovao.
Novi Jeruzalem
Iza 54:11 “O nevoljnice, vihorom vitlana, neutjeæna, gle, postavit øu na
smaragd tvoje kamenje i na safir tvoje temelje.
Iza 54:12 Od rubina diøi øu ti kruniæta, vrata tvoja od prozirca, ograde ti
od dragulja.
Iza 54:13 Svi øe ti sinovi Jahvini biti uçenici, i velika øe biti sreøa djece
tvoje.
Iza 54:14 Na pravdi øeæ biti zasnovana. Odbaci tjeskobu, nemaæ se
çega bojati, odbaci strah jer ti se neøe primaøi.
Iza 54:15 Ako li te napadnu, neøe doøi od mene; tko se na te digne, zbog
tebe øe pasti.
Iza 54:16 Gle, ja sam stvorio kovaça koji raspaljuje œeravu i vadi iz nje
oruœje da ga kuje. Ali stvorih i zatornika da uniætava.
Iza 54:17 Neøe uspjeti oruœje protiv tebe skovano. Dokazat øeæ da je
zao svaki jezik æto na te udari na sudu. To je baætina slugu Jahvinih, to
im je pobjeda od mene” - rijeç je Jahvina.
Iza 55:1 “O svi vi koji ste œedni, doåite na vodu; ako novaca i nemate,
doåite. Bez novaca i bez naplate kupite vina i mlijeka!
Iza 55:2 Zaæto da troæite novac na ono æto kruh nije i nadnicu svoju na
ono æto ne siti? Mene posluæajte, i dobro øete jesti i soçna øete uœivati
jela.
Iza 55:3 Priklonite uho i k meni doåite, posluæajte, i duæa øe vam œivjeti.
Savez Sklopit øu s vama Savez vjeçan, Savez milosti Davidu obeøanih.”

573
Iza 55:4 Evo, uçinih te svjedokom pucima, knezom i zapovjednikom
narodima.
Iza 55:5 Evo, pozvat øeæ narod koji ne poznajeæ, i narod koji te ne zna
dohrlit øe k tebi radi Jahve, Boga tvojega, i Sveca Izraelova, jer on te
proslavio.
Blizina Jahvina
Iza 55:6 Traœite Jahvu dok se moœe naøi, zovite ga dok je blizu!
Iza 55:7 Neka bezboœnik put svoj ostavi, a zlikovac naume svoje. Neka
se vrati Gospodu, koji øe mu se smilovati, k Bogu naæem jer je
velikoduæan u opraætanju.
Iza 55:8 “Jer misli vaæe nisu moje misli i puti moji nisu vaæi puti,” rijeç je
Jahvina.
Iza 55:9 “Visoko je iznad zemlje nebo, tako su puti moji iznad vaæih
putova, i misli moje iznad vaæih misli.”
Moø Jahvine rijeçi
Iza 55:10 “Kao æto daœdi i snijeœi s neba bez prestanka dok se zemlja ne
natopi, oplodi i ozeleni da bi dala sjeme sijaçu i kruha za jelo,
Iza 55:11 tako se rijeç koja iz mojih usta izlazi ne vraøa k meni bez ploda,
nego çini ono æto sam htio i obistinjuje ono zbog çega je poslah.”
Zavræetak knjige
Iza 55:12 Da, s radoæøu øete otiøi i u miru øete biti voåeni. Gore øe i brda
klicati od radosti pred vama i sva øe stabla u polju pljeskati.
Iza 55:13 Umjesto trnja rast øe çempresi, umjesto koprive mirta øe nicati.
I bit øe to Jahvi na slavu, kao znak vjeçan, neprolazan.
Jahve prihvaøa obrednike
Iza 56:1 Ovako govori Jahve: “Drœite se prava i çinite pravdu, jer øe
uskoro doøi moj spas i objaviti se moja pravednost.”
Iza 56:2 Blago çovjeku koji çini tako i sinu çovjeçjem æto se toga pridrœava:
koji poætuje subotu da je ne oskvrni i koji ruke svoje çuva od svakoga zla
djela.
Iza 56:3 Neka sin tuåinçev koji je prionuo uz Jahvu ne govori: “Jamaçno
øe me Jahve odvojiti od svojega naroda.” Neka uækopljenik ne govori:
“Ja sam, evo, tek suho drvo.”
Iza 56:4 Jer ovako govori Jahve: “S uækopljenicima koji obdrœavaju
subotu, koji izabiru æto je meni drago i ostanu postojani u Savezu mome
-
Iza 56:5 podiøi øu u kuøi svojoj i meåu svojim zidovima spomenik i ime,
bolje nego sinovima i køerima, dat øu im vjeçno ime koje neøe biti iskorijenjeno.
Iza 56:6 A sinove tuåinske koji pristadoæe uz Jahvu da mu sluœe i da
ljube ime Jahvino i da mu budu sluœbenici, koji poætuju subotu i ne
oskvrnjuju je i postojani su u Savezu mome,
Iza 56:7 njih øu dovesti na svoju svetu goru i razveseliti u svojem Domu
molitve. Njihove œrtve paljenice i klanice bit øe ugodne na mojem
œrtveniku, jer øe se Dom moj zvati Dom molitve za sve narode.”
Iza 56:8 Rijeç je Gospoda Jahve koji skuplja raspræene Izraelce: “Skupit
øu ih joæ povrh onih koji su veø skupljeni.”
Iza 56:9 Sve zvijeri poljske, doåite jesti, i sve vi, zvijeri æumske!
Iza 56:10 Svi su mu straœari slijepi, i niæta ne shvaøaju. Svi su oni psi
nijemi, ne mogu lajati. Sanjaju i drijemlju, najmilije im spavati.
Iza 56:11 Psi su to proœdrljivi, nezasitni; pastiri su to bez razbora: svaki
svojim putem okreøe, svaki za dobitkom svojim.
Iza 56:12 “Doåite, donijet øu vina; napit øemo se piøa œestoka, i sutra øe
biti kao danas, izobilje veliko, preveliko!”
Iza 57:1 Pravednik gine, i nitko ne mari. Uklanjaju ljude poboœne, i nitko
ne shvaøa. Da, zbog zla uklonjen je pravednik
Iza 57:2 da bi uæao u mir. Tko god je pravim putem hodio poçiva na
svom leœaju.
Iza 57:3 Pristupite sad, sinovi vraçarini, leglo preljubniçko i bludniçko!
Iza 57:4 S kim se podrugujete, na koga razvaljujete usta i komu jezik
plazite? Niste li vi porod grijeæan i leglo laœljivo?
Iza 57:5 Vi koji se raspaljujete meåu hraæøem, pod svakim zelenim
drvetom, œrtvujuøi djecu u dolinama i u rasjelinama stijena!
Iza 57:6 Dio je tvoj meåu oblucima potoçnim, oni, oni su baætina tvoja.
Njima izlijevaæ ljevanicu, njima prinosiæ darove! Zar da se time ja utjeæim?
Iza 57:7 Na gori visokoj, uzdignutoj, svoj si leœaj postavila i popela se
onamo da prinosiæ œrtvu klanicu.
Iza 57:8 Za vrata i dovratke metnula si spomen svoj; daleko od mene
svoj leœaj raskrivaæ, penjeæ se na njega i æiriæ ga. Pogaåala si se s onima
s kojima si voljela lijegati, sve si viæe bludniçila s njima gledajuøi im
muæku snagu.

574
Iza 57:9 S uljem za Molekom trçiæ, s pomastima mnogim, nadaleko
posla glasnike svoje, strovali ih u Podzemlje.
Iza 57:10 Iscrpljena si od tolikih lutanja, ali nisi rekla: “Beznadno je!”
Snagu si svoju nanovo naæla te nisi sustala.
Iza 57:11 Koga si se uplaæila i pobojala da si se iznevjerila, da se viæe
nisi mene spominjala, niti si me k srcu uzimala? Æutio sam, zatvarao
oçi, zato me se nisi bojala.
Iza 57:12 Ali øu objaviti o tvojoj pravdi i djela ti tvoja neøe koristiti.
Iza 57:13 Kad uzmeæ vikati, neka te izbave kipovi koje si skupila, sve øe
ih vjetar raznijeti, vihor øe ih otpuhnuti. A tko se u me uzda, baætinit øe
zemlju i zaposjest øe svetu goru moju.
Pjesma utjehe
Iza 57:14 Govorit øe se: Naspite, naspite, poravnajte put! Uklonite
zapreke s puta mog naroda!
Iza 57:15 Jer ovako govori Viænji i Uzviæeni, koji vjeçno stoluje i ime mu
je Sveti: “U prebivaliætu visokom i svetom stolujem, ali ja sam i s
potlaçenim i poniœenim, da oœivim duh smjernih, da oœivim srca
skruæenih.
Iza 57:16 Jer neøu se prepirati dovijeka ni vjeçno se ljutiti: preda mnom
bi podlegao duh i duæe æto sam ih stvorio.
Iza 57:17 Zbog grijeha lakomosti njegove razgnjevih se, udarih ga i
skrih se rasråen. Ali on okrenu za srcem svojim
Iza 57:18 i vidjeh putove njegove. Izlijeçit øu ga, voditi i utjeæiti one æto
s njime tuguju -
Iza 57:19 stavit øu hvalu na usne njihove. Mir, mir onom tko je daleko i
tko je blizu,” govori Jahve, “ja øu te izlijeçiti.”
Iza 57:20 Ali opaki su poput mora uzburkanog koje se ne moœe smiriti,
valovi mu mulj i blato izmeøu.
Iza 57:21 “Nema mira greænicima!” govori Bog moj.
Iza 58:1 Viçi iz sveg grla, ne suspreœi se! Glas svoj poput roga podigni.
Objavi mom narodu njegove zloçine, domu Jakovljevu grijehe njegove.
Iza 58:2 Dan za danom oni mene traœe i œele znati moje putove, kao
narod koji vræi pravdu i ne zaboravlja pravo Boga svoga. Od mene iætu
pravedne sudove i œude da im se Bog pribliœi:
Iza 58:3 “Zaæto postimo ako ti ne vidiæ, zaæto se trapimo ako ti ne znaæ?”
Gle, u dan kad postite poslove nalazite i na posao gonite radnike svoje.
Iza 58:4 Gle, vi postite da se prepirete i svaåate i da æakom bijete siromahe.
Ne postite viæe kao danas, i çut øe vam se glas u visini!
Iza 58:5 Zar je meni takav post po volji u dan kad se çovjek trapi? Spuætati
kao rogoz glavu k zemlji, sterati poda se kostrijet i pepeo, hoøeæ li to
zvati postom i danom ugodnim Jahvi?
Iza 58:6 Ovo je post koji mi je po volji, rijeç je Jahve Gospoda: Kidati
okove nepravedne, razvezivati spone jarmene, puætati na slobodu
potlaçene, slomiti sve jarmove;
Iza 58:7 podijeliti kruh svoj s gladnima, uvesti pod krov svoj beskuønike,
odjenuti onog koga vidiæ gola i ne kriti se od onog tko je tvoje krvi.
Iza 58:8 Tad øe sinuti poput zore tvoja svjetlost, i zdravlje øe tvoje brzo
procvasti. Pred tobom øe iøi tvoja pravda, a Slava Jahvina bit øe ti zalaznicom.
Iza 58:9 Vikneæ li, Jahve øe ti odgovorit, kad zavapiæ, reøi øe: “Evo me!”
Ukloniæ li iz svoje sredine jaram, ispruœen prst i besjedu bezboœnu,
Iza 58:10 dadeæ li kruha gladnome, nasitiæ li potlaçenog, tvoja øe svjetlost
zasjati u tmini i tama øe tvoja kao podne postati,
Iza 58:11 Jahve øe te voditi bez prestanka, sitit øe te u suænim krajevima.
On øe krijepiti kosti tvoje i bit øeæ kao vrt zaljeven, kao studenac kojem
voda nikad ne presuæi.
Iza 58:12 I ti øeæ graditi na starim razvalinama, diøi øeæ temelje buduøih
koljena. Zvat øe te popravljaçem pukotina i obnoviteljem cesta do
naselja.
O æabatu
Iza 58:13 Zadrœiæ li nogu da ne pogaziæ subotu i u sveti dan ne obavljaæ
poslove; nazoveæ li subotu milinom a çasnim dan Jahvi posveøen; çastiæ
li ga odustajuøi od puta, bavljenja poslom i pregovaranja -
Iza 58:14 tad øeæ u Jahvi svoju milinu naøi, i ja øu te provesti po zemaljskim
visovima, dat øu ti da uœivaæ u baætini oca tvog Jakova, jer
Jahvina su usta govorila.
Psalam
Iza 59:1 Ne, nije ruka Jahvina prekratka da spasi, niti mu je uho otvrdlo
da ne bi çuo,
Iza 59:2 nego su opaçine vaæe jaz otvorile izmeåu vas i Boga vaæega.
Vaæi su grijesi lice njegovo zastrli, i on vas viæe ne sluæa.

575
Iza 59:3 Jer ruke su vaæe u krvi ogrezle, a vaæi prsti u zloçinima. Usne
vam izgovaraju laœ, a jezik podlost mrmlja.
Iza 59:4 Nitko s pravom tuœbu ne podiœe, niti koga sude po istini. U
niætavilo se uzdaju, laœ kazuju, zaçinju zloøu, a raåaju bezakonje.
Iza 59:5 Legu jaja gujina, tkaju mreœu paukovu; pojede li tko njihovo
jaje, umire, razbije li ga, iz njega ljutica izlazi.
Iza 59:6 Njihovim tkanjem nemoguøe se odjenuti, ne moœeæ se pokriti
njihovom rukotvorinom. Rukotvorine su njihove djela zloçinaçka, rukama
svojim çine nasilje.
Iza 59:7 Noge njihove u zlo hitaju i brze su da krv nevinu proliju. Misli su
im misli zloçinaçke, pustoæ i propast na njinim su putima.
Iza 59:8 Put mira oni ne poznaju, na stazama njihovim nema pravice.
Iskrivili su svoje putove, tko njima kreøe mira ne poznaje.
Iza 59:9 Stoga se pravo od nas udaljilo, zato pravda ne dopire do nas.
Nadasmo se svjetlosti, a ono tama; i vidjelu, a ono u tmini hodimo.
Iza 59:10 Pipamo kao slijepci duœ zida, tapkamo kao bez oçiju.
Spotiçemo se u podne kao u sumraku, sasvim zdravi, kao da smo mrtvi.
Iza 59:11 Svi mumljamo kao medvjedi i guçemo tuœno kao golubovi.
Oçekivasmo Sud, a njega nema, i spasenje - od nas je daleko.
Iza 59:12 Jer mnogo je naæih opaçina pred tobom i grijesi naæi protiv nas
svjedoçe. Doista, prijestupi su naæi pred nama, mi znademo svoju krivicu;
Iza 59:13 pobunili smo se i zanijekali Jahvu, odmetnuli se od Boga
svojega, govorili podlo, odmetniçki, mrmljali u srcu rijeçi laœljive.
Iza 59:14 Tako je potisnuto pravo, i pravda mora stajati daleko. Jer na
trgu posrnu istina i poætenju nema viæe pristupa.
Jahve na djelu
Iza 59:15 Vjernosti je ponestalo, a tko izbjegava zlo, bude opljaçkan.
Jahve vidje, i ne bi mu milo æto nema pravice.
Iza 59:16 Vidje da nema çovjeka, zaçudi se æto nema posrednika. Tad
mu pomoœe njegova miæica i njegova ga pravda poduprije.
Iza 59:17 Pravednost je obukao kao oklop, stavio na glavu kacigu
spasenja. Osvetom se odjenuo kao haljom, ogrnu se revnoæøu kao
plaætem.
Iza 59:18 Vratit øe svakome po njegovim djelima: gnjev svojim
protivnicima, odmazdu duæmanima.
Iza 59:19 Sa zapada vidjet øe ime Jahvino i Slavu njegovu s istoka
sunçanog. Jer doøi øe kao uska rijeka koju goni dah Jahvin.
Iza 59:20 Ali doøi øe Otkupitelj Sionu, i onima od sinova Jakovljevih koji
se obrate od svog otpadniætva, rijeç je Jahvina.
Proroætvo
Iza 59:21 “A ovo je moj Savez s njima,” govori Jahve. “Duh moj koji je na
tebi i rijeçi moje koje stavih u tvoja usta neøe iziøi iz usta tvojih ni usta
tvojega potomstva, ni iz usta potomstva tvojih potomaka, od sada pa
dovijeka,” veli Jahve.
Uskrsnuøe Jeruzalema
Iza 60:1 Ustani, zasini, jer svjetlost tvoja dolazi, nad tobom blista Slava
Jahvina.
Iza 60:2 A zemlju, evo, tmina pokriva, i mrklina narode! A tebe obasjava
Jahve, i Slava se njegova javlja nad tobom.
Iza 60:3 K tvojoj svjetlosti koraçaju narodi, i kraljevi k istoku tvoga sjaja.
Iza 60:4 Podigni oçi, obazri se: svi se skupljaju, k tebi dolaze. Sinovi tvoji
dolaze izdaleka, køeri ti nose u naruçju.
Iza 60:5 Gledat øeæ tad i sjati radoæøu, igrat øe srce i æiriti se, jer k tebi øe
poteøi bogatstvo mora, blago naroda k tebi øe pritjecati.
Iza 60:6 Mnoætvo deva prekrit øe te, jednogrbe deve iz Midjana i Efe. Svi
øe iz Æebe doøi donoseøi zlato i tamjan i hvale Jahvi pjevajuøi.
Iza 60:7 Sva stada kedarska u tebi øe se skupiti, ovnovi nebajotski bit øe
ti na sluœbu. Penjat øe se kao ugodna œrtva na moj œrtvenik, proslavit øu
Dom Slave svoje!
Iza 60:8 Tko su oni æto lebde poput oblaka, kao golubovi prema golubinjacima
svojim?
Iza 60:9 Da, to se zbog mene skupljaju brodovi, laåe su taræiæke pred
njima da izdaleka dovezu tvoje sinove, a s njima srebro njihovo i zlato,
zbog imena Jahve, Boga tvojega, zbog Sveca Izraelova koji te proslavi.
Iza 60:10 Zidine øe tvoje obnoviti stranci i kraljevi njihovi sluœit øe ti. U
svojoj srdœbi ja sam te udario, ali u svojoj naklonosti opet ti se smilovah.
Iza 60:11 Vrata øe tvoja biti otvorena svagda, ni danju ni noøu neøe se
zatvarati, da propuste k tebi bogatstva naroda s kraljevima koji ih vode.
Iza 60:12 Jer propast øe narod i kraljevstvo koje ti ne bude htjelo sluœiti,
i ti øe se narodi sasvim zatrti.

576
Iza 60:13 K tebi øe doøi slava Libanona, çempresi, jele i brijestovi skupa,
da ukrase prostor mojega Svetiæta, podnoœje øe moje proslaviti!
Iza 60:14 K tebi øe, sagnuti, dolaziti sinovi tvojih tlaçitelja, pred noge ti
padati koji te prezirahu. Nazivat øe te Gradom Jahvinim, Sionom Sveca
Izraelova.
Iza 60:15 Zato æto si bio ostavljen, omraœen, izbjegavan, uçinit øu te
vjeçnim ponosom, radoæøu od koljena do koljena.
Iza 60:16 Ti øeæ sisati mlijeko naroda, sisat øeæ grudi kraljeva. I znat øeæ
da sam ja, Jahve, Spasitelj tvoj, Silni Jakovljev, tvoj Otkupitelj.
Iza 60:17 Mjesto mjedi, donijet øu zlato; mjesto œeljeza, donijet øu srebro;
mjesto drva, mjed; mjesto kamena, œeljezo. Za glavara tvoga postavit
øu Mir, Pravdu za vladara.
Iza 60:18 Viæe se neøe sluæati o nasilju u tvojoj zemlji ni o pustoæenju i
razaranju na tvojem podruçju. Zidine øeæ svoje nazivati Spasom, Slavom
svoja vrata.
Iza 60:19 Neøe ti viæe sunce biti svjetlost danju niti øe ti svijetliti mjeseçina,
nego øe Jahve biti tvoje vjeçno svjetlo i tvoj øe Bog biti tvoj sjaj.
Iza 60:20 Sunce tvoje neøe viæe zalaziti niti øe ti mjesec pomrçati, jer øe
Jahve biti tvoje vjeçno svjetlo, i okonçat øe se dani tvoje œalosti.
Iza 60:21 Svi u tvom narodu bit øe pravednici i posjedovat øe zemlju
dovijeka, mog nasada izdanci, mojih ruku djelo, da bih se u njima
proslavio.
Iza 60:22 Od najmanjega postat øe tisuøa, od neznatnoga moøan narod.
Ja, Jahve, govorio sam; u pravo øu vrijeme izvræiti.
Iza 61:1 Duh Jahve Gospoda na meni je, jer me Jahve pomaza, posla
me da radosnu vijest donesem ubogima, da iscijelim srca slomljena; da
zarobljenima navijestim slobodu i osloboåenje suœnjevima;
Iza 61:2 da navijestim godinu milosti Jahvine i dan odmazde Boga
naæega; da razveselim oœaloæøene na Sionu
Iza 61:3 i da im dadem vijenac mjesto pepela, ulje radosti mjesto ruha
œalosti, pjesmu zahvalnicu mjesto duha oçajna. I zvat øe ih Hrastovima
pravde, Nasadom Jahvinim - na slavu njegovu.
Iza 61:4 Oni øe nanovo diøi drevne razvaline, sazdati opet mjesta poharana,
ruæevine proælih pokoljenja.
Iza 61:5 Tuåinci øe doøi da vam stada pasu, stranci øe vam biti ratari i
vinogradari.
Iza 61:6 A vas øe zvati “Sveøenici Jahvini”, nazivat øe vas “Sluœbenici
Boga naæega”. Uœivat øete bogatstva naroda, blagom se njihovim diçiti.
Iza 61:7 Dvostruka bijaæe njihova sramota - rug i prezir bijahu im baætina
- zato øe u zemlji svojoj baætinit’ dvostruko, njihova øe biti radost vjeçita.
Iza 61:8 Jer ja, Jahve, ljubim pravdu, a mrzim grabeœ nepravedni. Vjerno
øu ih nagraditi i sklopiti s njima Savez vjeçni.
Iza 61:9 Slavno øe im biti sjeme meåu pucima i potomstvo meåu
narodima. Tko god ih vidi, prepoznat øe da su sjeme æto ga Jahve
blagoslovi.
Iza 61:10 Radoæøu silnom u Jahvi se radujem, duæa moja kliçe u Bogu
mojemu, jer me odjenu haljinom spasenja, zaogrnu plaætem pravednosti,
kao œenik kad sebi vijenac stavi ili nevjesta kad se uresi nakitom.
Iza 61:11 Kao æto zemlja tjera svoje klice, kao æto u vrtu niçe sjemenje,
uçinit øe Gospod da iznikne pravda i hvala pred svim narodima. Druga
pjesma o uskrsnuøu Jeruzalema
Iza 62:1 Sionu za ljubav neøu æutjeti, Jeruzalema radi neøu mirovati dok
pravda njegova ne zasine kao svjetlost, dok njegovo spasenje ne plane
kao zublja.
Iza 62:2 I puci øe vidjeti tvoju pravednost, i tvoju slavu svi kraljevi; prozvat
øe te novim imenom æto øe ga odrediti usta Jahvina.
Iza 62:3 U Jahvinoj øeæ ruci biti kruna divna i kraljevski vijenac na dlanu
Boga svog.
Iza 62:4 Neøe te viæe zvati Ostavljenom ni zemlju tvoju Opustoæenom,
nego øe te zvati Moja milina, a zemlju tvoju Udata, jer ti si milje Jahvino
i zemlja øe tvoja imati supruga.
Iza 62:5 Kao æto se mladiø œeni djevicom, tvoj øe se graditelj tobom
oœeniti; i kao æto se œenik raduje nevjesti, tvoj øe se Bog tebi radovati.
Iza 62:6 Na zidine tvoje, Jeruzaleme, straœare sam postavio: ni danju ni
noøu ne smiju zaæutjeti.
O, vi koji podsjeøate Jahvu, vama nema poçinka!
Iza 62:7 I ne dajte mu mira dok ne obnovi Jeruzalem, dok ga opet slavom
na zemlji ne uçini.
Iza 62:8 Zakle se Gospod desnicom i miæicom svojom snaœnom: “Neøu
viæe dati œita tvoga za hranu neprijateljima. Neøe viæe tuåinci piti tvoga
vina o kojem si teæko radio.

577
Iza 62:9 Neka ga jedu oni koji su ga œeli i neka hvale Jahvu, neka ga piju
oni æto su ga trgali u predvorju mojega Svetiæta!”
Zavræna pjesma
Iza 62:10 Proåite, proåite kroz vrata, poravnajte put narodu! Nasipajte,
nasipajte cestu, uklonite s nje kamenje. Podignite stijeg narodima!
Iza 62:11 Evo, Jahve oglasuje do nakraj zemlje: “Recite køeri sionskoj:
Evo, dolazi tvoj spasitelj. Evo, s njim naplata njegova i njegova nagrada
ispred njega!
Iza 62:12 Oni øe se zvati ‘Sveti narod’, ‘Otkupljenici Jahvini’. A tebe øe
zvati ‘Traœeni’ - ‘Grad neostavljeni’.”
Apokaliptiçka pjesma
Iza 63:1 Tko je taj æto dolazi iz Edoma, iz Bosre, u haljinama crvenim?
Tko je taj æto veliçanstveno odjenut pun snage koraça? - Ja sam to koji
nauçavam pravdu, velik kad spasavam!
Iza 63:2 - Zaæto je crvena tvoja haljina i odijelo kao u onog koji gazi u
kaci?
Iza 63:3 - U kaci sam sam gazio, od naroda nikog ne bijaæe. U gnjevu ih
svom izgazih i zgnjeçih u svojoj jarosti. Krv mi njihova poprska haljine,
iskaljah svu odjeøu svoju.
Iza 63:4 Jer dan osvete bijaæe mi u srcu, doæla je godina mojeg otkupljenja.
Iza 63:5 Ogledah se, ali ne bjeæe pomoønika! Zaçudih se, ali ne bjeæe
potpore. Tada mi je moja miæica pomogla i moja me srdœba poduprla.
Iza 63:6 U gnjevu svom satrijeh narode, u bijesu sve ih izgazih i zemlju
polih krvlju njihovom!
Psalam
Iza 63:7 Slavit øu ljubav Jahvinu, slavna djela njegova - za sve æto nam
Jahve uçini, za veliku dobrotu domu Izraelovu æto nam je iskaza u svojoj
samilosti, u obilju svoje ljubavi.
Iza 63:8 Reçe: “Dosta, oni su narod moj, sinovi koji se neøe iznevjeriti!”
I on im posta Spasiteljem u svim njihovim tjeskobama.
Iza 63:9 Nije slao poslanika ni anåela nego ih je sam spasio. U svojoj
ljubavi i samilosti sam ih je otkupio, podigao ih i nosio u sve dane od
davnine.
Iza 63:10 Ali se oni odmetnuæe, oœalostiæe sveti Duh njegov. Zato im je
postao neprijatelj i sam je na njih zavojætio.
Iza 63:11 Spomenuæe se tad davnih dana i sluge njegova Mojsija: “Gdje
li je onaj koji izvuçe iz vode pastira stada svojega? Gdje je onaj koji
udahnu u njega Duh svoj sveti?
Iza 63:12 Koji je Mojsijevu desnicu vodio veliçanstveno svojom miæicom,
koji vodu pred njima razdvoji i steçe sebi ime vjeçno;
Iza 63:13 koji ih provede dnom bezdana kao konja po pustinji i nisu se
spoticali?
Iza 63:14 Poput stoke æto silazi u dolinu, Duh Jahvin vodio ih poçivaliætu.
Tako si ti vodio narod svoj i slavno ime sebi stekao.
Iza 63:15 Pogledaj s nebesa i vidi iz prebivaliæta svoga svetog i slavnog.
Gdje li je ljubomora tvoja i snaga? Zar se susteglo ganuøe tvog srca i
samilost tvoja prema meni? Ah, suøuti nam svoje ne ustegni,
Iza 63:16 jer Otac si naæ! Abraham nas ne poznaje i ne spominje nas se
Izrael; Jahve, ti si naæ Otac, Otkupitelj naæ - ime ti je oduvijek.
Iza 63:17 Zaæto, o Jahve, zaæto nas puætaæ da lutamo daleko od tvojih
putova, zaæto si dao da nam srce otvrdne da se tebe viæe ne bojimo?
Vrati se, radi slugu svojih i radi plemena æto su tvoja baætina!
Iza 63:18 Zaæto bezboœnici gaze tvoje Svetiæte, a neprijatelji naæi blate
tvoju svetinju?
Iza 63:19 Odavna postadosmo kao oni kojima viæe ne vladaæ i koji tvoje
ime viæe ne nose. O, da razdreæ nebesa i siåeæ, da ime svoje objaviæ
neprijateljima: pred licem tvojim tresla bi se brda, pred tobom bi drhtali
narodi,
Iza 64:1 kao kad oganj suho granje zapali i vatra vodu zakuha!
Iza 64:2 Çineøi djela strahotna, neoçekivana, silazio si i brda su se tresla
pred tobom!
Iza 64:3 Odvijeka se çulo nije, uho nijedno nije sluæalo, oko nijedno nije
vidjelo, da bi koji bog, osim tebe, takvo æto çinio onima koji se uzdaju u
njega.
Iza 64:4 Pomaœeæ onima æto pravdu çine radosno i tebe se spominju na
putima tvojim; razgnjevismo te, grijeæismo, od tebe se odmetnusmo.
Iza 64:5 Tako svi postasmo neçisti, a sva pravda naæa kao haljine okaljane.
Svi mi kao liæøe otpadosmo i opaçine naæe kao vjetar nas odnose.
Iza 64:6 Nikog nema da tvoje ime prizove, da se probudi i osloni o tebe.
Jer lice si svoje od nas skrio i predao nas u ruke zloçinima naæim.

578
Iza 64:7 Pa ipak, naæ si otac, o Jahve: mi smo glina, a ti si naæ lonçar -
svi smo mi djelo ruku tvojih.
Iza 64:8 Ne srdi se, Jahve, odveø œestoko, ne spominji se bez prestanka
naæe krivice. De pogledaj - ta svi smo mi narod tvoj!
Iza 64:9 Opustjeæe sveti gradovi tvoji, Sion pustinja posta, i pustoæ
Jeruzalem.
Iza 64:10 Dom, svetinja naæa i ponos naæ, u kom te oci naæi slavljahu,
ognjem izgori i sve su nam dragocjenosti opljaçkane.
Iza 64:11 Zar øeæ se na sve to, Jahve, sustezati, zar øeæ æutjeti i poniœavati
nas odveø œestoko? Besjeda protiv idolopoklonstva Buduønost
Jeruzalema
Iza 65:1 Potraœiæe me koji ne pitahu za me, naåoæe me koji me ne traœahu;
rekoh: “Evo me! Evo me!” narodu koji ne prizivaæe ime moje.
Iza 65:2 Svagda sam pruœao ruku narodu odmetniçkom, koji hodi putem
zlim, za mislima svojim,
Iza 65:3 narodu koji me bez prestanka u lice srdi: œrtvuju po vrtovima,
kad prinose na opekama,
Iza 65:4 na grobovima stanuju i noøe na skrovitim mjestima, jedu svinjetinu,
meøu u zdjele jela neçista.
Iza 65:5 I joæ govore: “Ukloni se! Ne prilazi mi da te ne posvetim.” Oni su
mi dim u nosu, oganj æto gori povazdan.
Iza 65:6 Evo, sve je napisano preda mnom: neøu uæutjeti dok im ne
platim, dok im ne platim u njedra,
Iza 65:7 za bezakonja vaæa i vaæih otaca, sva zajedno - govori Jahve.
Koji su prinosili kad na gorama i pogråivali me na breœuljcima - izmjerit
øu im u krilo plaøu za djela prijaænja.
Iza 65:8 Ovako govori Jahve: “Kao æto o soku u grozdu vele: ‘Ne
uniætavajte ga, u njemu je blagoslov!’ tako øu uçiniti i ja radi slugu svojih,
neøu sve uniætiti.
Iza 65:9 Izvest øu iz Jakova potomstvo, a iz Jude baætinika gora svojih;
baætinit øe ih odabranici moji, i moje øe se sluge ondje naseliti.
Iza 65:10 Æaron øe postati paænjak ovcama, a nizina akorska poçivaliæte
govedima - narodu mojem koji mene traœi.
Iza 65:11 A vi koji ste Jahvu ostavili, koji ste zaboravili Svetu goru moju,
koji pripremate stol Gadu, koji Meniju naljev lijevate,
Iza 65:12 za maç sam vas odredio - past øete niçice da vas kolju. Jer
zvao sam vas, a vi se niste odazvali, govorio sam, a vi niste sluæali, nego
ste çinili æto je zlo u oçima mojim, izabirali ste æto mi nije po volji.”
Iza 65:13 Stog ovako Jahve Gospod govori: “Evo, sluge øe moje jesti,
a vi øete gladovati. Evo, sluge øe moje piti, a vi øete œeåati. Evo, sluge
øe se moje veseliti, a vi øete se stidjeti.
Iza 65:14 Evo, sluge øe se moje radovati od sreøe u srcu, a vi øete vikati
od boli u srcu i kukati duæe slomljene!
Iza 65:15 Ime øete svoje ostaviti za kletvu mojim izabranicima: ‘Tako te
ubio Jahve!’ A sluge svoje on øe zvati drugim imenom.
Iza 65:16 Tko se u zemlji bude blagoslivljao, neka se blagoslivlje Bogom
vjernim. I tko se u zemlji bude kleo, neka se kune Bogom vjernim.
Jer prijaænje øe nevolje biti zaboravljene, od oçiju mojih bit øe skrivene.
Iza 65:17 Jer, evo, ja stvaram nova nebesa i novu zemlju. Prijaænje se
viæe neøe spominjati niti øe vam na um dolaziti.
Iza 65:18 Veselite se i dovijeka kliçite zbog onoga æto ja stvaram; jer,
evo, od Jeruzalema stvaram klicanje, od naroda njegova radost.
Iza 65:19 I klicat øu nad Jeruzalemom, radovati se nad svojim narodom.
U njemu viæe neøe çuti ni plaça ni vapaja.
Iza 65:20 U njemu viæe neøe biti novoroåençeta koje œivi malo dana ni
starca koji ne bi godina svojih navræio: najmlaåi øe umrijeti kao
stogodiænjak, a tko ne doœivi stotinu godina prokletim øe se smatrati.
Iza 65:21 Gradit øe kuøe i stanovati u njima, saditi vinograde i uœivati rod
njihov.
Iza 65:22 Neøe se viæe graditi da drugi stanuju ni saditi da drugi uœiva:
vijek naroda moga bit øe kao vijek drveta, izabranici moji dugo øe uœivati
plodove ruku svojih.
Iza 65:23 Neøe se zalud muçiti i neøe raåati za smrt preranu, jer øe oni
s potomcima svojim biti rod blagoslovljenika Jahvinih.
Iza 65:24 Prije nego me zazovu, ja øu im se odazvat’; joæ øe govoriti, a
ja øu ih veø usliæiti.
Iza 65:25 Vuk i jagnje zajedno øe pasti, lav øe jesti slamu kao govedo;
ali øe se zmija prahom hraniti. Nitko neøe çiniti zla ni ætete na svoj Svetoj
gori mojoj” - govori Jahve.

579
Opomena
Iza 66:1 Ovako govori Jahve: “Nebesa su moje prijestolje, a zemlja
podnoœje nogama! Kakvu kuøu da mi sagradite i gdje da bude mjesto
mog prebivaliæta?
Iza 66:2 Ta sve je moja ruka naçinila i sve je moje” - rijeç je Jahvina. “Ali
na koga svoj pogled svraøam? Na siromaha i çovjeka duha ponizna koji
od moje rijeçi dræøe.
Protiv krivog œrtvovanja
Iza 66:3 Ima ih koji kolju bika, ali i ljude ubijaju; œrtvuju ovcu, ali i psu vrat
lome. Netko prinosi œrtvu, ali i krv svinjsku; prinose kad, ali çaste i kipove.
Kao æto oni izabraæe svoje putove i duæi im se mile gnusobe njihove,
Iza 66:4 tako øu i ja izabrati za njih nevolje nesmiljene, pustit øu na njih
ono çega se plaæe. Jer zvao sam, a nitko se ne odazva, govorio sam, a
nitko ne posluæa, nego su çinili æto je zlo u oçima mojim, izabrali ono æto
mi nije po volji.”
Apokaliptiçka pjesma
Iza 66:5 Posluæajte rijeç Jahvinu, vi koji od njegove rijeçi dræøete. “Govore
braøa vaæa koja na vas mrze i odbacuju vas radi moga imena: ‘Neka se
proslavi Jahve, pa da radost vaæu vidimo.’ Ali oni øe biti postiåeni.”
Iza 66:6 Çuj! Buka iz grada, glas iz Hrama! Glas je to Jahve koji uzvraøa
svojim neprijateljima.
Iza 66:7 Prije nego bolove oøutje, eto je rodila. Prije nego trudove osjeti,
porodi djeçaka.
Iza 66:8 Tko je takvo æto çuo, tko je takvo æto vidio? Moœe li se zemlja u
jednom danu napuçiti? Moœe li se narod odjednom roditi? A tek æto je
osjetila trudove, Sionka rodi sinove!
Iza 66:9 “Zar bih ja otvorio krilo materino a da ono ne rodi?” - govori
Jahve. “Zar bih ja, koji dajem raåanje, zatvorio maternicu?” - kaœe Bog
tvoj.
Iza 66:10 Veselite se s Jeruzalemom, kliçite zbog njega svi koji ga ljubite!
Radujte se, radujte s njime svi koji ste nad njim tugovali!
Iza 66:11 Nadojite se i nasitite na dojkama utjehe njegove da se nasiæete
i nasladite na grudima krepçine njegove.
Iza 66:12 Jer ovako govori Jahve: “Evo, mir øu na njih kao rijeku svratiti
i kao potok nabujali bogatstvo naroda. Dojençad øu njegovu na rukama
nositi i milovati na koljenima.
Iza 66:13 Kao æto mati tjeæi sina, tako øu i ja vas utjeæiti - utjeæit øete se
u Jeruzalemu.”
Iza 66:14 Kad to vidite, srce øe vam se radovati i procvast øe vam kosti
kao mlada trava. Oçitovat øe se ruka Jahvina na njegovim slugama i
gnjev nad neprijateljima njegovim.
Iza 66:15 Jer, evo, dolazi Jahve s ognjem - bojna su mu kola poput
vihora - da u jarosti gnjev svoj iskali i prijetnje svoje u ognju œarkome.
Iza 66:16 Da, sudit øe Jahve ognjem i maçem svakom smrtniku: pobijenih
Jahvinih mnoætvo øe biti.
Protiv poganskih misterija
Iza 66:17 Oni koji se posveøuju i çiste u vrtovima iza onog jednog u
sredini, koji jedu svinjetinu, neçisto i miæeve - svi øe zajedno izginuti,
rijeç je Jahvina.
Iza 66:18 Ja dobro poznajem njihova djela i namjere njihove. Jahvina
Slava meåu narodima “Dolazim da saberem sve puke i jezike, i oni øe
doøi i vidjeti moju Slavu!
Iza 66:19 Postavit øu im znak i poslat øu preœivjele od njih k narodima u
Taræiæ, Put, Lud, Moæek, Roæ, Tubal i Javan - k dalekim otocima koji nisu
çuli glasa o meni ni vidjeli moje Slave - i oni øe navijeætati Slavu moju
narodima.
Iza 66:20 I dovest øe svu vaæu braøu izmeåu svih naroda kao prinos
Jahvi - na konjima, na bojnim kolima, nosilima, na mazgama i jednogrbim
devama - na Svetu goru svoju u Jeruzalemu” - govori Jahve - “kao æto
sinovi Izraelovi prinose prinos u çistim posudama u Domu Jahvinu.
Iza 66:21 I uzet øu sebi izmeåu njih sveøenike, levite” - govori Jahve.
Iza 66:22 “Jer, kao æto øe nova nebesa i zemlja nova, koju øu stvoriti,
trajati preda mnom” - rijeç je Jahvina - “tako øe vam ime i potomstvo
trajati.
Iza 66:23 Od mlaåaka do mlaåaka, od subote do subote, dolazit øe svi
ljudi da se poklone pred licem mojim” - govori Jahve.
Iza 66:24 Izlazeøi, gledat øu trupla ljudi koji se od mene odmetnuæe: crv
njihov neøe umrijeti i njihov se oganj neøe ugasiti - bit øe na gadost svim
ljudima.

JEREMIJA
580
Jer 1:1 Rijeçi Jeremije, sina Hilkijina, sveøenika iz Anatota, u zemlji
Benjaminovoj.
Jer 1:2 Njemu doåe rijeç Jahvina, u dane Joæije, sina Amonova, kralja
Judina, trinaeste godine vladanja njegova:
Jer 1:3 zatim u dane Jojakima, sina Joæijina, kralja Judina, do svræetka
jedanaeste godine Sidkije, sina Joæijina, kralja Judeje sve do Jeruzalema,
u petom mjesecu izgnanstva.
Jer 1:4 Doåe mi rijeç Jahvina:
Jer 1:5 “Prije nego æto te oblikovah u majçinoj utrobi, ja te znadoh; prije
nego æto iz krila majçina izaåe, ja te posvetih, za proroka svim narodima
postavih te.”
Jer 1:6 A ja rekoh: “Ah, Gospode Jahve, gle, ja ne umijem govoriti: dijete
sam.”
Jer 1:7 A Jahve mi odvrati: “Ne govori: ‘Dijete sam!’ Veø idi k onima
kojima te æaljem i reci sve ono æto øu ti narediti.
Jer 1:8 Ne boj ih se: jer ja sam s tobom da te izbavim,” rijeç je Jahvina.
Jer 1:9 I tada Jahve pruœi ruku, dotaçe se usta mojih i reçe: “Evo, u usta
tvoja stavljam rijeçi svoje.
Jer 1:10 Gle: postavljam te danas nad narode i kraljevstva, da istrebljujeæ
i ruæiæ, da zatireæ i niætiæ, da gradiæ i sadiæ.”
Jer 1:11 I doåe mi rijeç Jahvina: “Æto vidiæ, Jeremija?” A ja øu: “Vidim
granu bademovu.”
Jer 1:12 Tada mi Jahve reçe: “Dobro vidiæ, jer ja bdijem nad rijeçima
svojim da ih ispunim!”
Jer 1:13 I doåe mi rijeç Jahvina: “Æto vidiæ?” A ja øu: “Vidim uzavrio
lonac, a otvor mu gleda na sjever.”
Jer 1:14 I Jahve mi reçe: “Sa sjevera buknut øe zlo protiv svih stanovnika
ove zemlje.
Jer 1:15 Jer evo, ja øu sazvati sva sjeverna kraljevstva” - rijeç je Jahvina.
“I ona øe doøi: svako øe od njih staviti svoje prijestolje pred ulaz vrata
Jeruzalema, protiv svih zidina njegovih, i protiv svih gradova judejskih.
Jer 1:16 I sudit øu im za sve opaçine njihove; zato æto me ostaviæe, zato
æto kadiæe drugim bogovima i klanjahu se djelima ruku svojih.
Jer 1:17 Ti bedra svoja sad opaæi, ustaj, pa øeæ im govoriti sve æto øu tebi
zapovjediti. Ne dræøi pred njima, da ne bih morao uçiniti da uzdræøeæ
pred njima.
Jer 1:18 Danas te, evo, postavljam kao grad utvråeni, kao stup œeljezni,
kao zidinu bronçanu protiv sve zemlje: protiv kraljeva i knezova judejskih,
sveøenika i naroda ove zemlje.
Jer 1:19 I borit øe se s tobom, ali te neøe nadvladati, jer ja sam s tobom
da te izbavim,” rijeç je Jahvina.
Prve Jeremijine propovijedi: Otpadniætvo Izraelovo
Jer 2:1 I doåe mi rijeç Jahvina:
Jer 2:2 “Idi i viçi u uæi Jeruzalemu: Ovako govori Jahve: Spominjem se
mladosti tvoje privrœene,
ljubavi tvoje vjereniçke: ti poåe za mnom u pustinju, po zemlji gdje se ne
sije.
Jer 2:3 Izrael bijaæe Jahvi svetinja, prvina plodova njegovih; tko god od
njih jeåaæe, bijaæe kaœnjen; zlo ga snaåe” - rijeç je Jahvina.
Jer 2:4 “Çujte rijeç Jahvinu, dome Jakovljev, i svi rodovi doma Izraelova.
Jer 2:5 Ovako govori Jahve: ‘Kakvu nepravdu naåoæe oci vaæi na meni
te se udaljiæe od mene? Za ispraznoæøu poåoæe, te sami isprazni postadoæe.
Jer 2:6 Ne pitahu: Gdje je Jahve koji nas izvede iz zemlje egipatske te
nas voåaæe kroz pustinju, po zemlji pustoj, jedva prohodnoj, po zemlji
suhoj i mraçnoj, po zemlji kojom nitko ne prolazi, niti se tko nastanjuje?’
Jer 2:7 U zemlju vinograda i maslinika ja vas dovedoh, da se hranite
plodom i dobrotom njezinom. Ali tek æto uåoste, zemlju moju oskvrnuste
i baætinu moju u gnusobu pretvoriste.
Jer 2:8 Sveøenici ne govorahu: ‘Gdje je Jahve?’ Tumaçi Zakona mene
ne upoznaæe, pastiri otpadoæe od mene, a proroci prorokovahu u ime
Baalovo i iåahu za onima æto im pomoøi ne mogoæe.
Jer 2:9 Zato øu joæ parnicu voditi s vama - rijeç je Jahvina - i parbit øu se
sa sinovima sinova vaæih.
Jer 2:10 Poåite, dakle, na otoke kitimske, da vidite, ili u Kedar poæaljite
izvidnice te dobro promislite i provjerite je li se igda æto sliçno zbilo.

581
Jer 2:11 Je li koji narod mijenjao bogove - oni çak i nisu bogovi! A narod
moj Slavu svoju zamijeni za one æto ne pomaœu!
Jer 2:12 Zapanjite se nad tim, nebesa, zgranite se i zaprepastite,” rijeç
je Jahvina.
Jer 2:13 “Jer dva zla narod moj uçini: ostavi mene, Izvor vode œive, te
iskopa sebi kladence, kladence ispucane æto vode drœati ne mogu.
Jer 2:14 Je li Izrael rob ili sluga u kuøi roåen? Zaæto plijenom posta?
Jer 2:15 Lavovi su na njega rikali, podizali glas svoj. U pustoæ pretvoriæe
zemlju njegovu, gradove popaliæe, nema im œitelja.
Jer 2:16 Çak i oni iz Memfisa i Tafnisa brijahu ti tjeme.
Jer 2:17 Nisi li to sam sebi uçinio otpavæi od Jahve, Boga svojega?
Jer 2:18 A sad, zaæto kreøeæ u Egipat da pijeæ vode iz Nila? Zaæto kreøeæ
u Asiriju da pijeæ vode iz Rijeke?
Jer 2:19 Opaçina te tvoja kaœnjava, otpadniætvo te tvoje osuåuje. Shvati
i vidi kako je teæko i gorko
æto ostavi Jahvu, Boga svojega, æto viæe nema straha mog u tebi” - rijeç
je Gospoda Jahve nad Vojskama.
Jer 2:20 “Da, odavna ti slomi jaram svoj, raskide veze æto te vezahu i
reçe: ‘Neøu da robujem.’ Pa ipak, na svakom poviæem humu, pod svakim
drvetom zelenim lijegao si kao bludnica.
Jer 2:21 A ja te zasadih kao lozu izabranu, kao sadnicu plemenitu. Kako
li mi se samo prometnu u jalov izrod, u lozu divlju!
Jer 2:22 Da se i luœinom opereæ, napravljenom od mnogo pepela, ostat
øe mrlja bezakonja tvoga preda mnom” - rijeç je Jahve Gospoda.
Jer 2:23 “Kako samo moœeæ reøi: ‘Nisam se uprljala, za baalima nisam
trçala.’ Pogledaj tragove svoje u Dolini, upoznaj æto si uçinila. Deva brza
æto krstari stazama svojim,
Jer 2:24 magarica divlja navikla na pustinju, u pohoti svojoj poœudno
daæøe, tko da je ukroti u vrijeme gonjenja? Tko god je traœi, neøe se
umoriti, naøi øe je u mjesecu njezinu.
Jer 2:25 Çuvaj se da ti noga ne obosi, grlo se ne osuæi. A ti kaœeæ: ‘Ne,
uzalud je! Jer volim strance, i za njima øu iøi.’
Jer 2:26 Kao æto se lupeœ zastidi kad ga uhvate, tako øe se zastidjeti
sinovi - dom Izraelov, oni, kraljevi, knezovi, sveøenici i proroci njihovi
Jer 2:27 koji govore drvetu: ‘Ti si otac moj!’ a kamenu: ‘Ti si me rodio!’ jer
mi leåa okreøu, a ne lice,
ali u nevolji svojoj zapomaœu: ‘Ustani, spasi nas!’
Jer 2:28 Gdje su bogovi æto ih ti sam naçini? Neka ustanu ako te mogu
spasiti u nevolji tvojoj! Jer imaæ, o Judejo, bogova koliko i gradova! Koliko
Jeruzalem ima ulica, toliko Baal ima œrtvenika.
Jer 2:29 Zaæto hoøete da se sa mnom parbite? Svi se od mene odmetnuste”
- rijeç je Jahvina.
Jer 2:30 “Zaludu sam udarao sinove vaæe: vi iz toga ne uzeste pouke:
maçevi vaæi rastrgaæe vaæe proroke kao lav zatornik.
Jer 2:31 Kakva li ste roda? Çujte rijeç Jahvinu: Zar bijah pustinja Izraelu,
ili zemlja mraçna? Zaæto moj narod govori: ‘Slobodu hoøemo, neøemo
viæe k tebi!’
Jer 2:32 Zaboravlja li djevica svoj nakit ili nevjesta pojas svoj? A narod
moj mene zaboravi, bezbroj je tomu veø dana.
Jer 2:33 O, kako li dobro znaæ svoj put kad tragaæ za ljubavlju! Zato si i
na zlo putove svoje navikla.
Jer 2:34 Çak su i ruke tvoje omaæøene krvlju siromaha nevinih: nisi ih
zatekla kako provaljuju vrata tvoja. Da, za sve njih ti øeæ odgovarati.
Jer 2:35 A govoriæ: ‘Nevina sam, gnjev se njegov odvratio od mene.’
Evo me da ti sudim jer govoriæ: ‘Nisam zgrijeæila.’
Jer 2:36 Kako si jadna u zabludjelosti svojoj! I Egipøani øe te posramiti
kao æto te posramiæe Asirci.
Jer 2:37 I odavde øeæ morati otiøi s rukama nad glavom svojom, jer
Jahve odbaci one u koje se uzdaæ; ti neøeæ biti sretna s njima.”
Jer 3:1 “Ako muœ otpusti œenu svoju i ona ide od njega te se uda za
drugoga, ima li joæ pravo da se vrati njemu? Nije li ta œena sasvim
oskvrnuta? A ti si bludniçila s mnogim milosnicima, pa da se meni vratiæ?”
- rijeç je Jahvina.
Jer 3:2 Podigni oçi na goleti i pogledaj: gdje te to nisu oskvrnuli? Na
putovima si ih doçekivala kao Arapin u pustinji. Ti si oskvrnula zemlju
bludom i opaçinom svojom,
Jer 3:3 zato i kiæe prestadoæe i kasni daœdevi ne padoæe. Çelo ti je kao
u bludnice: ni zacrvenjela se nisi.
Jer 3:4 Ne dovikujeæ li mi sada: ‘Oçe moj, ti si prijatelj mladosti moje!
Jer 3:5 Hoøe li zauvijek plamtjeti, vjeçno tinjati gnjev tvoj?’ Tako govoriæ,
a çiniæ i dalje zla koliko god moœeæ.”

582
Poziv na obraøenje
Jer 3:6 Jahve mi reçe u dane kralja Joæije: “Vidje li æto uçini odmetnica
Izrael? Ona odlazi na svaku visoku goru i pod svako zeleno stablo i
ondje se podaje bludu.
Jer 3:7 A ja miæljah: ‘Poslije svega æto uçini vratit øe se k meni.’ Ali se ona
ne vraøa. I to vidje sestra njena, nevjernica Judeja.
Jer 3:8 A vidje i kako otpustih odmetnicu Izraela zbog svih preljuba i
dadoh joj knjigu otpusnu. Ali sestra joj, nevjernica Judeja, nimalo se ne
poboja, pa i ona okrenu u blud.
Jer 3:9 I svojim lakoumnim bludom obeæçasti zemlju; çinila je preljub s
kamenjem i drvljem.
Jer 3:10 I nakon svega toga nije se vratila k meni nevjernica sestra
njezina, Judeja, svim srcem svojim, veø samo prijetvorno” - rijeç je
Jahvina.
Jer 3:11 I reçe mi Jahve: “Odmetnica Izrael pravednija je od Judeje
nevjernice.
Jer 3:12 Idi i viçi prema Sjeveru ove rijeçi. Reci: Vrati se, odmetnice,
Izraele, rijeç je Jahvina. Ne gnjevi se viæe lice moje na vas, jer sam
milostiv - rijeç je Jahvina - neøu se gnjeviti dovijeka.
Jer 3:13 Samo priznaj svoju krivnju da si se odvrgla od Jahve, Boga
svojega, i odlutala k tuåincima, pod svako drvo zeleno i nisi sluæala
glasa mojega - rijeç je Jahvina.
Jer 3:14 Vratite se, sinovi odmetnici - rijeç je Jahvina - jer ja sam vaæ
Gospodar. Uzet øu vas, po jednoga iz svakoga grada, po dvojicu od
svakoga roda, da vas odvedem na Sion.
Jer 3:15 I dat øu vam pastire po srcu svojemu koji øe vas pasti razumno
i mudro.
Jer 3:16 A kad se u one dane namnoœite i narodite u zemlji - rijeç je
Jahvina - viæe se neøe govoriti: ‘Kovçeg Jahvina Saveza’ i nitko neøe na
njega misliti, nitko ga se neøe sjeøati ni za njim çeznuti, niti ga ponovo
graditi.
Jer 3:17 U to øe se vrijeme Jeruzalem zvati ‘Prijestolje Gospodnje’; i svi
øe se narodi u njemu skupiti u ime Jahvino, i nijedan se viæe neøe tvrdoglavo
povoditi za pokvarenim srcem svojim.
Jer 3:18 U one dane slagat øe se dom Judin s domom Izraelovim; i
zajedno øe krenuti iz Zemlje sjeverne u zemlju koju ocima vaæim dadoh
u baætinu.”
Jer 3:19 A ja rekoh: “Kako da te ubrojim meåu sinove i dam ti zemlju
slasti, baætinu, najljepæi biser meåu narodima! Pomislih: Ti øeæ me zvati
‘Oçe moj!’ i neøeæ se viæe odvratiti od mene.”
Jer 3:20 “Ali kao æto se œena iznevjeri muœu svome, tako se i vi iznevjeriste
meni, dome Izraelov” - rijeç je Jahvina.
Jer 3:21 Çuj! Po goletima plaç se çuje, zapomaganje djece Izraelove,
jer skrenuæe s puta svojega. Jahvu, Boga svoga, zaboraviæe.
Jer 3:22 - Vratite se, sinovi, æto se odvratiste, izlijeçit øu odmetniætva
vaæa! - Evo nas, dolazimo k tebi, jer ti si Jahve, Bog naæ!
Jer 3:23 Doista, prijevarni su visovi, graja po brdima. Odista, u Jahvi,
Bogu naæemu, spasenje je Izraelovo!
Jer 3:24 Baal je proœdro trud naæih otaca joæ od mladosti naæe: ovce
njihove i goveda, njihove køeri i sinove.
Jer 3:25 Lezimo u sramotu svoju, neka nas pokrije ruglo naæe! Jer Jahvi,
Bogu svome, sagrijeæismo mi i oci naæi, od mladosti svoje do dana
danaænjeg, i ne sluæamo glasa Jahve, Boga svojega.
Jer 4:1 “Ako se, Izraele, œeliæ vratiti - rijeç je Jahvina - k meni se vrati;
ukloniæ li grozote svoje, viæe ne moraæ bjeœati od mene.
Jer 4:2 Ako se zakuneæ: ‘Œivoga mi Jahve!’ istinito, pravo i pravedno,
narodi øe se blagoslivljati u tebi i tobom se diçiti.”
Jer 4:3 Jer ovako govori Jahve Judejcima i Jeruzalemcima: “Prokrçite
sebi prljuæe, ne sijte po trnjacima.
Jer 4:4 Obreœite se Jahvi, skinite obrezak sa srca svojega, Judejci i
Jeruzalemci, jer øe bijes moj buknuti kao vatra i gorjet øe, a nikog da
ugasi, zbog zlodjela i opaçina æto ih poçiniste.
Najezda sa sjevera
Jer 4:5 Objavite u Judeji, razglasite u Jeruzalemu! Trubite u rog æirom
zemlje, viçite punim glasom i recite: ‘Svi na okup! Zavucimo se u gradove
svoje utvråene!’
Jer 4:6 Diœite znak prema Sionu! Bjeœite! Nemojte zastajati! Jer dovodim
nesreøu sa Sjevera, veliku propast.
Jer 4:7 Lav se podiœe iz çestara svoga, zatornik naroda izaåe iz svog
mjesta, krenu da zemlju tvoju opustoæi: gradove øe tvoje razoriti, nestat
øe im œitelja.

583
Jer 4:8 Zato se u kostrijet ogrnite, kukajte, nariçite, jer rasplamtjela jarost
Jahvina nas nije mimoiæla.
Jer 4:9 U dan onaj - rijeç je Jahvina - klonut øe srce kralju i knezovima.
Sveøenici øe se zapanjiti, proroci umuknuti.
Jer 4:10 I reøi øe: ‘Ah, Jahve, Gospodine, zaista nas teæko prevari kad
reçe: ‘Uœivat øete mir’ a sad nam je maç pod grlom.’
Jer 4:11 U to øe se vrijeme reøi narodu ovom i Jeruzalemu: Vruø vjetar
s pustinjskih sipina puæe prema køeri naroda moga; ali ne da hladi i da
proçisti!
Jer 4:12 Doøi øe mi vjetar pun prijetnje, i ja øu im tada izreøi sud!
Jer 4:13 Gle: diœe se kao oblaçine, kola mu sliçna vihoru, konji brœi od
orlova. Jao nama! Propadosmo!
Jer 4:14 Operi opaçinu sa srca svoga, Jeruzaleme, da bi se spasio.
Dokle øe se u grudima tvojim misli zloçinaçke gnijezditi?
Jer 4:15 Jer glas navijeæta od Dana, s gore Efrajimove najavljuje nesreøu.
Jer 4:16 Opomenite, razglasite po Judeji, obznanite Jeruzalemu: neprijatelji
dolaze iz daleke zemlje i poklike izvikuju protiv gradova judejskih;
Jer 4:17 poput çuvara poljskih okruœuju Jeruzalem, jer se odmetnu od
mene” - rijeç je Jahvina.
Jer 4:18 Put tvoj i djela tvoja to ti uçiniæe. To je tvoja nesreøa! Kako je
gorka, kako li pogaåa u srce!
Jer 4:19 Utrobo moja! Utrobo moja, bolujem, srce mi se razdire! Dræøe
mi duæa! Ne mogu æutjeti, jer çujem glas roga, poklike bojne.
Jer 4:20 Javljaju slom za slomom, sva je zemlja poharana, moji su æatori
iznenada opustoæeni, u tren oka sva skloniæta moja uniætena.
Jer 4:21 Dokle øu gledati bojne znakove, sluæati pozive roga?
Jer 4:22 Da, bezuman je moj narod, ne poznaju me, djeca su oni nerazumna,
niæta ne shvaøaju, mudri su tek za zlodjela, ali çiniti dobro ne
umiju.
Jer 4:23 Gledam zemlju: pusta je, evo, i prazna, nebesa: svjetlost im
iæçezla.
Jer 4:24 Gledam brda: gle, tresu se, a svi se humci uzdrmali.
Jer 4:25 Gledam: evo çovjeka nema, ptice nebeske sve su odletjele.
Jer 4:26 Gledam: plodno polje, evo, opustje, sve gradove razori Jahve
œestinom gnjeva svoga.
Jer 4:27 Da, ovako govori Jahve: “Sva øe zemlja biti poharana, ja øu joj
zadati posljednji udarac.
Jer 4:28 Na to øe se zemlja u crno zaviti, a nebesa, gore, potamnjeti. Jer
rekoh, i neøu se raskajati, odluçih i neøu odustati.
Jer 4:29 Pred vikom ‘Konjanici i strijelci!’ sva se zemlja u bijeg dade:
bjeœe u æipraœje, penju se na hridi: svi su gradovi napuæteni: nigdje viæe
œive duæe.
Jer 4:30 A ti, opustoæena, æto øeæ uçiniti? Da se i grimizom zaodjeneæ,
nakitom zlatnim ukrasiæ i oçi liçilom izraniæ, uzalud se uljepæavaæ! Ljubavnici
tvoji tebe preziru: traœe glavu tvoju.
Jer 4:31 Da, jauk kao u bolesnice çujem, vrisak kao u one æto prvi put
raåa; çuj, to køi sionska jeca i pruœa ruke: ‘Jao meni! Duæa mi zamire pod
udarcima ubojica!’
Jer 5:1 Proåite ulicama jeruzalemskim, pogledajte dobro i raspitajte se,
traœite po njegovim trgovima, pa ako naåete ijednoga çovjeka koji çini
pravo i traœi istinu, oprostit øu ovom gradu” - rijeç je Jahvina.
Jer 5:2 Pa kad i govore: “Œivoga mi Jahve!” doista se krivo zaklinju.
Jer 5:3 Jahve, nisu li oçi tvoje upravljene k istini? Bijeæ ih, ali njih ne boli;
zatireæ ih, ali oni odbijaju pouku tvoju. Çelo im je tvråe od litice, odbijaju
da se obrate.
Jer 5:4 Rekoh: “Samo siromasi tako ludo postupaju, jer ne znaju puta
Jahvina ni pravo Boga svojega.
Jer 5:5 Poøi øu, dakle, velikima i njima øu govoriti, jer oni poznaju put
Jahvin i pravo Boga svojega.” Ali oni svi sloœno razbiæe jaram i sve veze
pokidaæe.
Jer 5:6 I zato ih æumski lav napada, vuk pustinjski razdire, leopardi vrebaju
gradove njihove, tko god iziåe iz njih bit øe rastrgan. Jer su grijesi
njihovi mnogobrojni, mnogostruki otpadi njihovi.
Jer 5:7 “Zaæto da ti oprostim? Sinovi me tvoji napustiæe, zaklinju se laœnim
bogovima. Ja ih nasitih, oni preljub uçiniæe, u bludniçinu kuøu nagrnuæe.
Jer 5:8 Oni su kao ugojeni, sileni konji: rœu za œenom bliœnjega svoga.
Jer 5:9 Pa da to ne kaznim - rijeç je Jahvina - narodu takvu da se ne
osvetim?
Jer 5:10 Popnite se na zidove! Razarajte! Uniætite, ali ne posvema!
Iæçupajte sve çokote jer nisu Jahvini.

584
Jer 5:11 Da, podlo me izdadoæe dom Izraelov i dom Judin” - rijeç je
Jahvina.
Jer 5:12 Zanijekaæe Jahvu, rekoæe: “Nema ga! Zlo nas neøe snaøi,
neøemo iskusiti ni gladi ni maça!
Jer 5:13 A proroci su poput vjetra, govornika nema meåu njima, evo æto
øe im se zbiti.”
Jer 5:14 Zato ovako govori Jahve, Bog nad Vojskama: “Zato æto su tako
govorili, u oganj øu pretvoriti svoje rijeçi u tvojim ustima, a narod ovaj u
drvo da ga oganj proœdre.
Jer 5:15 Evo, dovest øu na vas narod izdaleka, dome Izraelov - rijeç je
Jahvina. Narod nepobjediv,
narod drevan, narod kojega jezik neøeæ znati, ni razumjeti æto govori.
Jer 5:16 Tobolac mu je razjapljen grob. Svi su oni po izboru junaci.
Jer 5:17 On øe proœdrijeti tvoju œetvu, tvoj kruh, sinove i køeri tvoje, ovce
i goveda tvoja, groœåe i smokve tvoje, razorit øe ti gradove tvrde u koje
se sada uzdaæ.”
Dva dodatka
Jer 5:18 “Ali ni tada - rijeç je Jahvina - neøu te posve uniætiti.
Jer 5:19 A kad budu pitali: ‘Zaæto nam Jahve, Bog naæ, uçini sve ovo?’
ti øeæ im odgovoriti: ‘Jer ste mene ostavili da biste sluœili tuåim bogovima
u svojoj zemlji, sluœit øete tuåincu u zemlji koja nije vaæa!’”
Opomena
Jer 5:20 “Objavite ovo domu Jakovljevu i obznanite po Judeji:
Jer 5:21 Çujte, dakle, ovo, narode ludi i nerazumni: oçi imaju, a ne vide,
uæi imaju, a ne çuju!
Jer 5:22 Zar se mene neøete bojati - rijeç je Jahvina - zar neøete drhtati
preda mnom koji sam stavio pijesak moru za granicu, za vjeçnu meåu
koje nikad neøe prijeøi: ono se giba, ali je nemoøno, valovi mu huçe, ali
prijeøi neøe.
Jer 5:23 No, u naroda ovog srce je prkosno, nepokorno; oni se udaljiæe
- to je snaga njihova!
Jer 5:24 Ne rekoæe u srcu svome: ‘Bojmo se Jahve, Boga svojega, koji
nam u pravi ças æalje daœd rani i kiæu kasnu i koji nam çuva tjedne
odreåene za œetvu.’
Jer 5:25 Vaæa bezakonja naruæiæe ovo, vaæi vam grijesi uniætiæe
blagostanje.
Bezakonje
Jer 5:26 Da, u mome narodu ima zlikovaca: kao ptiçari vrebaju iz zasjede,
postavljaju zamke, hvataju ljude.
Jer 5:27 Kao æto je krletka puna ptica, tako su njihove kuøe pune grabeœa;
postadoæe tako veliki i bogati,
Jer 5:28 tusti i ugojeni. Da, prevræila se mjera zla, ne brane prava, prava
sirote ne sreøu, ne mare za pravo sirotinje.
Jer 5:29 Pa da to ne kaznim - rijeç je Jahvina - narodu takvu da se ne
osvetim?
Jer 5:30 Strahote i grozote zbivaju se u ovoj zemlji:
Jer 5:31 proroci laœ proriçu, a sveøenici pouçavaju na svoju ruku. A
mojem narodu to omilje! Ali æto øete raditi na kraju?
Joæ o najezdi
Jer 6:1 Bjeœite, sinovi Benjaminovi, isred Jeruzalema! U Tekoi zatrubite
u rog, na Bet Hakeremu podignite bojni stijeg! Jer sa Sjevera se nadvija
nesreøa, propast velika.
Jer 6:2 Moœe li se Køi sionska usporediti s njeœnom tratinom?
Jer 6:3 K njoj dolaze pastiri sa stadima. Svud oko nje razapeæe æatore,
svaki pase na dijelu svome.
Jer 6:4 S njome zametnite sveti boj! Na noge! Navalimo usred dana!
Jao nama, jer se dan naginje k zapadu, a veçernje sjene duljaju!
Jer 6:5 Na noge! Navalimo usred noøi, razruæimo dvore njene!”
Jer 6:6 Jer ovako zbori Jahve nad Vojskama: “Oborite stabla njena,
podignite nasip oko Jeruzalema, to je grad laœi, u njemu je sve samo
tlaçenje.
Jer 6:7 Kao æto iz studenca izvire voda, tako iz njega opaçina izvire. U
njemu se çuje samo nasilje i pustoæenje, preda mnom su svagda bolesti
i rane.
Jer 6:8 Popravi se, Jeruzaleme, da mi se duæa od tebe ne odvrati, da te
ne pretvorim u pustoæ, u zemlju nenastanjenu.”
Jer 6:9 Ovako govori Jahve nad Vojskama: “Paljetkuj, paljetkuj kao lozu
Ostatak Izraelov! Poput beraça pruœi ruke meåu çokote!”
Jer 6:10 Komu treba da govorim, koga da opomenem da me sasluæaju?
Gle, uho im je neobrezano stog ne mogu çuti. Gle, rijeç Jahvina postade
im porugom, nije im mila.

585
Jer 6:11 Prepun sam gnjeva Jahvina, ne mogu viæe izdrœati! - Izlij ga,
dakle, po djeci na ulici i na skupove mladiøa. Sve øe ih obuzeti: muœa i
œenu, starca i çovjeka zrele dobi.
Jer 6:12 Njihove øe kuøe pripasti drugima, a tako i polja i œene im. “Da,
ispruœit øu ruku svoju - govori Jahve - na stanovnike ove zemlje,
Jer 6:13 jer od najmanjega do najveøeg svi gramze za plijenom, od
proroka do sveøenika svi su varalice.
Jer 6:14 I olako lijeçe ranu naroda moga, viçuøi: ‘Mir! Mir!’ Ali mira nema.
Jer 6:15 Neka se postide æto gnusobu poçiniæe, no oni viæe ne znaju æto
je stid, ne umiju se viæe crvenjeti. I zato øe popadati s onima æto padaju,
sruæit øe se kad stanem kaœnjavati” - govori Jahve.
Jer 6:16 Ovako govori Jahve: “Stanite na negdaænje putove, raspitajte
se za iskonske staze: Koji put vodi k dobru? Njime poåite i naøi øete
spokoj duæama svojim! Ali oni rekoæe: ‘Ne idemo!’
Jer 6:17 I postavih im straœare: ‘Pazite na glas roga!’
Ali oni rekoæe: ‘Neøemo paziti!’
Jer 6:18 Zato çujte, narodi, i vi pastiri stada njihovih!
Jer 6:19 Çuj, zemljo! Gle, dovodim zlo na ovaj narod, plod njihove pobune,
jer oni ne sluæahu rijeçi moje, Zakon moj odbaciæe.
Jer 6:20 Æto øe mi tamjan koji dolazi iz Æebe i trska mirisna iz zemlje
daleke? Vaæe mi paljenice nisu drage, nisu mi po volji klanice vaæe.”
Jer 6:21 Zato ovako govori Jahve: “Evo postavljam narodu ovome prepreke
o koje øe se spotaøi, oci i djeca zajedno, poginut øe susjed zajedno
s prijateljem.”
Jer 6:22 Ovako govori Jahve: “Evo dolazi narod iz zemlje sjeverne, puk
velik diœe se s krajeva zemlje:
Jer 6:23 u ruci im luk i koplje, okrutni su, nemilosrdni; graja im buçi kao
more, jaæu na konjima, kao jedan za boj spremni protiv tebe, Køeri sionska.
Jer 6:24 Kad saznasmo novost, ruke nam klonuæe, strava nas obuze,
bol kao porodilju.
Jer 6:25 Ne izlazite u polja, ne idite na putove, jer maçevi duæmanski
prijete, uœas sve uokolo.
Jer 6:26 Køeri mog naroda, kostrijet pripaæi, pospi se pepelom, nariçi
kao za jedincem tuœaljku pregorku. Jer øe doøi nenadano na nas
pustoænik.
Jer 6:27 Postavih te za ispitivaça naroda mojeg da spoznaæ i ispitaæ
putove njegove.
Jer 6:28 Svi su oni odmetnici najgori, okolo kleveøu i mjed i œeljezo, svi
su pokvareni.
Jer 6:29 Mijeh sopøe da bi vatra proœdrla olovo, zalud se ljevaç trudi da
ga rastopi: æljaka se ne da izluçiti.”
Jer 6:30 “Srebro odbaçeno”, tako ih zovu, jer ih Jahve odbaci!
Pravo çaæøenje Boga Napad na Hram
Jer 7:1 Ovo je rijeç æto doåe Jeremiji od Gospodina:
Jer 7:2 “Stani pred vrata Doma Jahvina, objavi ondje ovu rijeç. Reci:
Çujte rijeç Jahvinu, svi Judejci koji ulazite na ova vrata da se poklonite
Jahvi.
Jer 7:3 Ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: ‘Popravite
svoje putove i djela svoja, pa øu boraviti s vama na ovome mjestu.
Jer 7:4 Ne uzdajte se u laœne rijeçi: ‘Svetiæte Jahvino! Svetiæte Jahvino!
Svetiæte Jahvino!’
Jer 7:5 Ali ako zaista popravite svoje putove i djela svoja i ako zaista
budete çinili æto je pravo, svatko prema bliœnjemu svome,
Jer 7:6 ako ne budete tlaçili stranca, sirote i udovice i ne budete prolijevali
krvi neduœne na ovome mjestu, ako ne budete trçali za tuåim
bogovima na svoju nesreøu -
Jer 7:7 boravit øu s vama na ovome mjestu, u zemlji koju sam dao vaæim
ocima zauvijek.
Jer 7:8 Ali se vi uzdate u laœne i beskorisne rijeçi!
Jer 7:9 Zar da kradete, ubijate, çinite preljub, krivo se zaklinjete, palite
tamjan Baalu i trçite za tuåim bogovima kojih ne poznajete,
Jer 7:10 a onda da dolazite i stojite preda mnom u Domu ovome koji nosi
moje ime i govorite: ‘Spaæeni smo!’ i da nakon toga opet çinite nedjela
i opaçine?
Jer 7:11 Zar je Dom ovaj, koji se zove mojim imenom, u vaæim oçima
peøina razbojniçka? Ali ja dobro vidim” - rijeç je Jahvina.
Jer 7:12 “Poåite, dakle, na moje mjesto koje je u Æilu, gdje nekoø nastanih
ime svoje, i pogledajte æto od njega uçinih zbog opaçina naroda
svoga izraelskoga.
Jer 7:13 Kako çinite sva ona ista nedjela - rijeç je Jahvina - i premda vas

586
neumorno opominjem, vi ne sluæate, a kad vas zovem, vi se ne odazivate:
Jer 7:14 od ovoga Doma æto se zove mojim imenom, u koje se vi uzdate,
i od ovoga mjesta æto ga dadoh vama i ocima vaæim uçinit øu isto æto
sam uçinio i od Æila.
Jer 7:15 Odbacit øu vas od lica svojega kao æto odbacih svu braøu vaæu,
sve potomstvo Efrajimovo.”
Tuåi bogovi
Jer 7:16 “A ti ne moli milosti za narod ovaj, ne diœi glasa za njih i ne moli,
ne navaljuj na me jer te neøu usliæiti.
Jer 7:17 Ne vidiæ li æto çine po gradovima judejskim i po ulicama jeruzalemskim?
Jer 7:18 Djeca kupe drva, oci pale vatru, œene mijese tijesto da ispeku
kolaçe ‘kraljici neba’ i lijevaju ljevanice tuåim bogovima da me pogrde.
Jer 7:19 Zar mene tim pogråuju - rijeç je Jahvina - a ne sebe na svoju
sramotu?”
Jer 7:20 I stoga ovako govori Jahve Gospod: “Evo, gnjev svoj i jarost
svoju izlit øu na ovo mjesto, na ljude i na stoku, na poljsko drveøe i na
plodove zemlje, rasplamtjet øe se i neøe se ugasiti.”
Neistinito çaæøenje Boga
Jer 7:21 Ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: “Paljenicama
dometnite joæ i klanice, i jedite meso.
Jer 7:22 Ja niæta ne rekoh ocima vaæim o paljenicama i klanicama, niti
im æto o tom zapovjedih kad ih izvedoh iz zemlje egipatske.
Jer 7:23 Ovo im ja zapovjedih: ‘Sluæajte glas moj, pa øu ja biti vaæ Bog,
a vi øete biti moj narod. Idite putem kojim vam zapovjedih, da vam dobro
bude.’
Jer 7:24 A oni ne posluæaæe, uho svoje ne prignuæe, veø poåoæe po
savjetu i okorjelosti zloga srca svojega; okrenuæe mi leåa, a ne lice.
Jer 7:25 Od dana kad oci vaæi iziåoæe iz zemlje egipatske pa do dana
danaænjeg slao sam vam tolike sluge svoje, proroke, iz dana u dan,
neumorno.
Jer 7:26 Ali me oni nisu sluæali, uho svoje nisu prignuli, nego otvrdnuæe,
gori od otaca svojih.
Jer 7:27 Moœeæ im sve to reøi, ali te neøe posluæati; zovi ih, neøe ti se
odazvati.
Jer 7:28 Zato im reci: ‘Ovo je narod koji ne sluæa glasa Jahve, Boga
svojega, i ne prima opomene. Nestade istine, nestade je iz usta njihovih.’”
Protiv idolopoklonstva Prijetnja izgnanstvom
Jer 7:29 Ostriœi svoju dugu kosu, baci je. Po goletima protuœi tuœaljkom,
jer Jahve odbaci i odvrgnu rod na koji se razgnjevio.
Jer 7:30 “Da, sinovi Judini çine æto je zlo u oçima mojim” - rijeç je Jahvina.
“Postaviæe grozote u Dom koji se mojim zove imenom, da ga oskvrnu;
Jer 7:31 podigoæe uzviæice tofetske u Dolini Ben Hinomu i spaljuju vatrom
svoje sinove i køeri - æto im ja nikad ne zapovjedih niti mi to ikada
na um pade.
Jer 7:32 Stoga evo dolaze dani - rijeç je Jahvina - kad se viæe neøe reøi
Tofet ni Dolina Ben Hinom, nego Dolina klanja. U Tofetu øe se pokapati
mrtvi, jer drugdje neøe biti mjesta.
Jer 7:33 A mrtva tijela ovoga naroda bit øe hrana pticama nebeskim i
zvjeradi zemaljskoj, i nitko se neøe naøi da ih poplaæi i otjera.
Jer 7:34 Uklonit øu iz gradova judejskih i s ulica jeruzalemskih radost i
veselje: jer øe se zemlja ta pretvoriti u pustinju.”
Jer 8:1 “U ono vrijeme - rijeç je Jahvina - povadit øe iz grobova kosti
kraljeva judejskih, kosti knezova njezinih, kosti sveøenika, kosti proroka
i kosti œitelja jeruzalemskih.
Jer 8:2 I razasut øe ih prema suncu, prema mjesecu i prema svoj vojsci
nebeskoj, koje ljubljahu, kojima sluœahu, koje slijeåahu, koje za savjet
pitahu i kojima se klanjahu. I neøe ih pokupiti i sahraniti; ostat øe kao
gnoj po zemlji.
Jer 8:3 Tada øe svima onima æto preostanu od tih zlih plemena, po svim
mjestima kuda ih raspræih, smrt biti milija od œivota” - rijeç je Jahve nad
Vojskama.
Prijetnje, jadikovke, pouke
Jer 8:4 “Reci im: Ovako govori Jahve: ‘Padne li tko, neøe li opet ustati,
zaluta li, neøe li se opet vratiti?
Jer 8:5 Zaæto onda taj narod luta uporno i neprekidno? Çvrsto se drœe
laœi, neøe da se obrate.
Jer 8:6 Pazio sam i osluækivao: Ne govore kako valja. Nitko se ne kaje
zbog pakosti svoje, i ne govori ‘Æto uçinih?’ Svatko je skrenuo trku svoju
kao konj kad u boj nagne.

587
Jer 8:7 Çak i roda pod nebom zna svoje vrijeme, grlica, lastavica i œdral
drœe se vremena kad se moraju vratiti. A moj narod ne poznaje suda
Jahvina.
Protiv sveøenika i laœnih proroka
Jer 8:8 Kako moœete tvrditi: ‘Mi smo mudri, u nas je Zakon Jahvin!’ Zaista,
u laœ ga je pretvorila laœljiva pisaljka pisara!
Jer 8:9 Mudraci øe biti osramoøeni, prestravljeni i uhvaøeni u zamku.
Gle, oni prezreæe rijeç Jahvinu! A njihova mudrost - æto im koristi?
Ponavljanje ulomka
Jer 8:10 Zato øu œene njihove dati strancima, a vaæa polja osvajaçima.
Jer od najmanjeg do najveøega svi gramze za plijenom, od proroka do
sveøenika svi su varalice.
Jer 8:11 I olako lijeçe ranu naroda mojega viçuøi: ‘Mir! Mir!’ Ali mira
nema.
Jer 8:12 Neka se postide æto gnusobu poçiniæe, no oni viæe ne znaju æto
je stid, ne umiju se viæe crvenjeti. Zato øe popadati s onima æto padaju,
sruæit øe se kad stanem kaœnjavati”
- govori Jahve. Prijetnja lozi Judinoj
Jer 8:13 “Htjedoh u berbu k njima - rijeç je Jahvina - a ono ni grozda na
trsu, ni smokve na smokvi;
çak je i liæøe uvelo. Zato ih predah onima æto prolaze kraj njih.
Jer 8:14 ‘Zaæto joæ çekamo? Na okup! Zavucimo se u tvrde gradove da
ondje izginemo, jer nas Jahve, Bog naæ, zatire, napaja nas vodom otrovanom,
jer zgrijeæismo protiv Jahve.
Jer 8:15 Nadasmo se miru, ali dobra nema, çekasmo vrijeme ozdravljenja,
ali evo uœasa!
Jer 8:16 Iz Dana dopire njiætanje konja njegovih, od rzanja njegovih
pastuha dræøe zemlja sva. Dolaze da proœdru zemlju i æto je napunja,
grad i œitelje u njemu.’
Jer 8:17 I gle, puætam na vas otrovnice protiv kojih nema çarolija; ujedat
øe vas - rijeç je Jahvina -
Jer 8:18 lijeka biti neøe.” Bol me spopada, srce mi iznemoglo.
Prorokova tuœaljka zbog gladne godine
Jer 8:19 Evo zapomaœu køeri naroda moga iz zemlje daleke: “Zar Jahve
nije viæe na Sionu? Kralj njegov? Zaæto me razjariæe svojim kipovima
niætavilima tuåinskim?
Jer 8:20 Œetva proåe, minu ljeto, a mi nismo spaæeni!”
Jer 8:21 Satrven sam æto je køi naroda mojega satrvena, œalostan sam,
stravom obuzet.
Jer 8:22 Zar u Gileadu nema balzama? Nema li ondje lijeçnika? Ta
zaæto ne dolazi ozdravljenje køeri naroda mojega?
Jer 8:23 O, tko bi glavu moju pretvorio u vrelo, a oçi moje u vrutak suza,
danju i noøu da plaçem nad poginulima køeri svoje, naroda svojega!
Pokvarenost Judina
Jer 9:1 “Da imam u pustinji obitavaliæte, ostavio bih narod svoj i daleko
od njih otiæao. Jer svi su oni preljubnici, rulja izdajniçka.
Jer 9:2 Kao luk napinju jezik, laœ, a ne istina, prevladava na zemlji. Iz zla
u zlo srljaju, mene ne poznaju” - rijeç je Jahvina!
Jer 9:3 “Nek se svatko çuva prijatelja, a brat bratu neka ne vjeruje, jer
brat svaki nasljeduje Jakova, a svaki prijatelj raznosi klevete.
Jer 9:4 Jedan drugoga varaju, istine ne govore, privikoæe jezik da govori
laœi; izopaçeni, ne mogu se viæe vratiti.
Jer 9:5 Nasilje na nasilje! Prijevara za prijevarom! Neøe da spoznaju
mene” - rijeç je Jahvina.
Jer 9:6 Stog ovako govori Jahve nad Vojskama: “Evo, pretopit øu ih i
ispitati, ta kako da i postupaju prema køeri naroda moga?
Jer 9:7 Jezik im je strijela ubojita, na ustima rijeç prijevarna. ‘Mir s tobom’,
pozdravljaju
bliœnjega, ali mu u srcu zamku spremaju.
Jer 9:8 Pa da ih zbog toga ne kaznim - rijeç je Jahvina - narodu takvu da
se ne osvetim?”
Tuœaljka nad Sionom
Jer 9:9 “Zaplaçite, tugujte nad brdima, nad ispaæama pustinjskim nariçite!
Jer izgorjeæe, nitko ne prolazi, glas stada viæe se ne çuje. Od ptice
nebeske do stoke sve pobjeœe, svega nestade.
Jer 9:10 Od Jeruzalema uçinit øu gomilu kamenja, brlog çagaljski,
gradove judejske pretvorit øu u pustoæ gdje nitko ne stanuje.”
Jer 9:11 Tko je mudar da bi to razumio, kome su usta Jahvina govorila
da objavi zaæto zemlja izgorje kao pustinja i nitko njome viæe ne prolazi?
Jer 9:12 I reçe Jahve: “Jer ostaviæe Zakon moj koji im dadoh i jer ne
sluæahu glasa mojega, niti ga slijeåahu,

588
Jer 9:13 nego slijeåahu okorjelo srce svoje i baale kojima ih oci njihovi
nauçiæe,
Jer 9:14 ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: Evo, nahranit
øu narod ovaj pelinom i napojiti ga vodom zatrovanom.
Jer 9:15 I raspræit øu ih meåu narode kojih ne poznavahu oni ni oci njihovi.
A za njima øu poslati maç da ih zatre.” Ovako govori Jahve nad Vojskama:
Jer 9:16 “Pazite! Pozovite narikaçe! Neka doåu! Poæaljite po najvjeætije!
Neka doåu!
Jer 9:17 Neka pohite da zapjevaju tuœbalicu nad nama! Da suze poteku
iz oçiju naæih, da voda poteçe s trepavica naæih!
Jer 9:18 Sa Siona dopire tuœbalica: ‘O, kako smo upropaæteni,
osramoøeni veoma! Jer moramo zemlju ostaviti i stanove svoje
napustiti.’”
Jer 9:19 I zato, o œene, çujte rijeç Jahvinu, i neka uho vaæe primi rijeç iz
usta njegovih. Uçite køeri svoje jadati, jedna drugu naricati:
Jer 9:20 “Smrt se uæulja kroz prozore naæe, uåe u dvore naæe, djecu
pokosi nasred ulice, mladiøe nasred trgova.
Jer 9:21 I mrtva tjelesa leœe kao gnoj po oranicama, kao snoplje za
œeteocem, a nikoga da ih skupi.”
Prava mudrost
Jer 9:22 Ovako govori Jahve: “Mudri neka se ne hvale mudroæøu, ni
junak neka se ne hvali hrabroæøu, ni bogati neka se ne hvali bogatstvom.
Jer 9:23 A tko se hvaliti hoøe, neka se hvali time æto ima mudrost da
mene spozna. Jer ja sam Jahve koji tvori dobrotu, pravo i pravdu na
zemlji, jer to mi je milo” - rijeç je Jahvina.
Laœno pouzdanje u obrezanje
Jer 9:24 “Evo, bliœe se dani” - rijeç je Jahvina - “kaznit øu sve koji su
obrezani na tijelu:
Jer 9:25 Egipat, Judeju, Edom, sinove Amonove i Moab i sve one æto
briju zaliske i prebivaju u pustinji. Jer svi su ti narodi neobrezani i sav
dom Izraelov neobrezana je srca!”
Idoli i Bog istiniti
Jer 10:1 Sluæajte rijeç koju vam govori Jahve, dome Izraelov.
Jer 10:2 Ovako govori Jahve: “Ne privikavajte se putu bezboœnom i ne
dræøite pred znacima nebeskim, jer pred njima dræøu samo bezboæci.
Jer 10:3 Jer su straæila tih naroda puka niætavnost, samo drvo posjeçeno
u æumi, djelo ruku tesarovih,
Jer 10:4 ukraæeno srebrom i zlatom, priçvræøeno çavlima i çekiøima da
se ne klima.
Jer 10:5 Nalik su na ptiçja straæila u vrtu: ne znaju govoriti. Treba ih
nositi, jer ne umiju hodati. Njih se ne bojte, jer ne mogu zla çiniti, ali ni
dobra uçiniti ne mogu.”
Jer 10:6 Nitko nije kao ti, Jahve, ti si velik i silno je ime tvoje.
Jer 10:7 Tko da se tebe ne boji, kralju naroda? Zaista, tebi to pripada, jer
meåu svim mudracima naroda i u svim njihovim kraljevstvima tebi nema
ravna!
Jer 10:8 Çime vatru loœe, to ih zaluåuje! Zakon im isprazan - obiçno
drvo,
Jer 10:9 tankolisto srebro dovezeno iz Taræiæa, zlato iz Ofira, rad kipara
i rukotvorina zlatara, sva djela umjeæna, ogrnuta ljubiçastim i crvenim
grimizom.
Jer 10:10 A Jahve je pravi Bog. Œivi je on Bog i Kralj vjeçni. Od njegova
gnjeva zemlja se trese. Narodi ne mogu podnijeti jarosti njegove.
Jer 10:11 Evo æto øete o kipovima reøi: “Bogovi koji nisu stvorili neba ni
zemlje moraju nestati s lica zemlje i ispod neba.”
Jer 10:12 On stvori zemlju snagom svojom, mudroæøu svojom uspostavi
krug zemaljski i umom svojim razape nebesa.
Jer 10:13 Kad mu glas zaori, huçe vode na nebesima, oblake diœe s
kraja zemlje; stvara kiæi munje, vjetar izvodi iz skroviæta njegovih.
Jer 10:14 Svakom çovjeku pamet stane, svaki se zlatar zastidi svoga
kipa, jer svi su mu kipovi samo varka, nema u njima duha!
Jer 10:15 Isprazni su oni, smijeæne tvorevine, propast øe u dan kazne.
Jer 10:16 ‘Jakovljev dio’ nije kao oni: jer je on sve stvorio, Izrael pleme
je baætine njegove, Jahve nad Vojskama ime je njegovo.”
Jer 10:17 Skupi prnje svoje sa zemlje, ti koja stanujeæ u utvrdi!
Jer 10:18 Jer ovako govori Gospod: “Gle, ovaj put daleko øu odbaciti
stanovnike ove zemlje, pritijesniti ih da me naåu.”
Jer 10:19 “Jao meni zbog ozljede moje, rana je moja neiscjeljiva.” A ja
rekoh: “Ipak, bolest je moja, nosit øu je!

589
Jer 10:20 Æator je moj sruæen, sva uœeta pokidana. Djeca me ostaviæe:
nema ih. Nema ga tko bi opet razapeo æator moj i podigao krila æatorska.”
Jer 10:21 Da, pastiri pamet izgubiæe: ne traœiæe Jahve. Zato ih sreøa ne
prati i sva se stada raspræiæe.
Jer 10:22 Çujte vijest! Primiçe se, evo, buka straæna iz zemlje sjeverne,
da gradove judejske pretvori u pustinju, u brlog çagalja.
Molitva Jeremijina
Jer 10:23 Znam, Jahve, da put çovjeka nije u njegovoj vlasti, da çovjek
koji hodi ne moœe upravljati korake svoje!
Jer 10:24 Kazni me, Jahve, ali po pravici, ne u gnjevu, da nas ne zatreæ.
Jer 10:25 Izlij gnjev na narode koji te ne priznaju i na plemena koja ne
zazivlju imena tvoga! Jer oni su proœdrli Jakova, izjeli ga, opustoæili
naselje njegovo. Jeremija i “rijeçi Saveza”
Jer 11:1 Rijeç koju je Jahve uputio Jeremiji:
Jer 11:2 “Govori Judejcima i Jeruzalemcima.
Jer 11:3 Reci im: Ovako veli Jahve, Bog Izraelov: ‘Proklet bio çovjek koji
ne posluæa rijeçi Saveza ovoga,
Jer 11:4 rijeçi koje sam zapovjedio ocima vaæim kad sam ih izveo iz
zemlje egipatske, iz one peøi raœarene, govoreøi: Posluæajte glas moj i
çinite sve æto vam zapovjedim: tada øete biti narod moj, a ja vaæ Bog,
Jer 11:5 da bih ispunio zakletvu kojom sam se zakleo ocima vaæim da
øu im dati zemlju u kojoj teçe mlijeko i med - kao æto je danas.’” A ja
odgovorih i rekoh: “Tako je, Jahve.”
Jer 11:6 I dalje mi reçe Jahve: “Objavi rijeçi ove po gradovima judejskim
i po ulicama jeruzalemskim: ‘Posluæajte rijeçi Saveza ovoga, te ih
izvræavajte.
Jer 11:7 Jer sam ozbiljno opominjao oçeve vaæe kad sam ih izvodio iz
zemlje egipatske i do danas ih neumorno opominjem: Posluæajte glas
moj!
Jer 11:8 Ali oni ne sluæahu i ne prignuæe uha svojega, nego se povedoæe
za okorjeloæøu zloga srca svoga. Zato dopustih da se na njima ispune
sve rijeçi Saveza ovoga za koji im zapovjedih da ga se pridrœavaju, ali
ga se oni ne pridrœavahu.’”
Jer 11:9 I reçe mi Jahve: “Zavjera je meåu Judejcima i Jeruzalemcima.
Jer 11:10 Vratiæe se bezakonjima svojih otaca koji se ogluæiæe na moje
rijeçi, pa trçahu za tuåim bogovima da im sluœe. Dom Izraelov i dom
Judin prekræiæe Savez moj koji sam sklopio s ocima njihovim.”
Jer 11:11 Zato ovako govori Jahve: “Evo, dovest øu na njih zlo kojemu
neøe umaøi; vapit øe k meni, ali ih ja neøu sluæati.
Jer 11:12 Onda neka gradovi judejski i œitelji jeruzalemski vapiju k
bogovima kojima kade, ali im oni neøe pomoøi u vrijeme nevolje!
Jer 11:13 Jer imaæ, o Judejo, bogova koliko i gradova! I koliko ima ulica
u Jeruzalemu, toliko œrtvenika podigoste da kadite Baalu.
Jer 11:14 Ti, dakle, ne moli milosti za taj narod, ne diœi glasa za njih i ne
moli, jer ih neøu usliæiti kad me zazovu u nevolji svojoj.”
Prigovor posjetiocima Hrama
Jer 11:15 Æto li øe draga moja u Domu mome? Kuje zle osnove. Hoøe
li pretilina i meso posveøeno ukloniti zlo od tebe? Mogu li te stoga
proglasiti çistom?
Jer 11:16 “Zelena maslina lijepa uzrasta”, tako te Jahve nazva. A sada
uz prasak veliki plamenom saœiœe njeno liæøe; spaljene su grane njene.
Jer 11:17 Jahve nad Vojskama, koji te bijaæe posadio, nesreøu ti namijeni
zbog zloçina æto ga uçini dom Izraelov i dom Judin kadeøi Baalu da
bi mene razgnjevili.
Jeremija progonjen u Anatotu
Jer 11:18 Jahve mi objavi te znam! Tada mi ti, Jahve, razotkri njihove
spletke.
Jer 11:19 A ja bijah kao jagnje krotko æto ga vode na klanje i ne slutih da
protiv mene snuju pakosne naume. “Uniætimo drvo joæ snaœno, iskorijenimo
ga iz zemlje œivih, da mu se ime nikad viæe ne spominje!”
Jer 11:20 Ali ti, Jahve nad Vojskama, koji pravedno sudiæ, koji ispitujeæ
srca i bubrege, daj da vidim kako se njima osveøujeæ, jer tebi povjerih
parnicu svoju.
Jer 11:21 Zato Jahve nad Vojskama govori protiv ljudi u Anatotu koji mi
rade o glavi i govore: “Ne prorokuj viæe u ime Jahvino, da ne pogineæ od
ruke naæe!”
Jer 11:22 Ovako govori Jahve nad Vojskama: “Evo, ja øu ih kazniti.
Njihovi øe mladiøi od maça poginuti, sinovi i køeri pomrijet øe od gladi.
Jer 11:23 Ni ostatka neøe ostati kad donesem nesreøu ljudima u Anatotu
u godini kazne njihove.”
Sreøa zlikovaca

590
Jer 12:1 Prepravedan si, Jahve, da bih se mogao s tobom parbiti. Samo
bih jedno s tobom raspravio: Zaæto je put zlikovaca uspjeæan? Zaæto
podmuklice uœivaju mir?
Jer 12:2 Ti si ih posadio, i oni se ukorijeniæe, rastu i plod donose. Ali si
bliz samo ustima njihovim,
a daleko im od srca.
Jer 12:3 No ti, Jahve, mene poznajeæ i vidiæ; ispitao si srce moje, ono je
s tobom. Odvedi ih kao jagnjad na klanje, saçuvaj ih za dan pokolja.
Jer 12:4 Dokle øe zemlja tugovati, dokle øe trava na svem polju sahnuti?
Zbog opaçine njezinih stanovnika ugiba stoka i ptice! Jer govore:
Bog ne vidi naæih putova.
Jer 12:5 Ako s pjeæacima trçeøi sustajeæ, kako øeæ se s konjima utrkivati?
Kad ni u mirnoj zemlji nemaæ uzdanja, kako øeæ onda kroz guætare
jordanske?
Jer 12:6 Jer su i braøa tvoja i obitelj tvoja licemjerni prema tebi! I oni te
iza leåa ocrnjuju na sva usta. Ne vjeruj im kad ti zbore umilno. Œalbe
Jahvine nad poharanom Baætinom
Jer 12:7 Ostavih dom svoj, napustih baætinu svoju; miljenicu srca svoga
dadoh u ruke duæmana njenih.
Jer 12:8 Baætina moja postade za me kao lav u æumi. Zarikao je na me,
zato ga zamrzih.
Jer 12:9 Zar je baætina moja æarena ptica oko koje odasvud druge slijeøu?
Hajde, skupite se, sve divlje zvijeri, doåite œderati.
Jer 12:10 Mnogi pastiri opustoæiæe moj vinograd, zgaziæe nasljedstvo
moje; dragu mi baætinu pretvoriæe u golu pustinju,
Jer 12:11 pretvoriæe u pustoæ, œalosna je pustoæ preda mnom. Sva je
zemlja pusta jer nikog u srce ne dira.
Jer 12:12 Preko svih goleti pustinjskih nagrnuæe pustoænici. Jer u Jahve
je maç æto proœdire: s jednog kraja zemlje do drugog nema mira nijednome
tijelu.
Jer 12:13 Sijahu pæenicu, a poœeæe trnje: iscrpli se bez koristi. Stide se
uroda svoga sve zbog jarosti Jahvine.
Sud i spasenje susjednih naroda
Jer 12:14 Ovako govori Jahve: “Sve zle susjede svoje, koji su dirnuli u
baætinu æto sam je dao narodu svome Izraelu, ja øu iæçupati iz zemlje
njihove. Ali dom Judin iæçupat øu isred njih.
Jer 12:15 A kad ih iæçupam, ponovo øu im se smilovati i povesti natrag,
svakoga na baætinu i zemlju njegovu.
Jer 12:16 Pa ako doista nauçe putove naroda mojega i stanu se zaklinjati
imenom mojim - ‘Œivoga mi Jahve’ - kao æto su uçili moj narod da se
zaklinje Baalom, tada øe se opet nastaniti usred naroda moga.
Jer 12:17 Ako pak ne posluæaju, onda øu takav narod potpuno iæçupati
i zatrti” - rijeç je Jahvina.
Jer 13:1 Ovako mi govori Jahve: “Idi i kupi sebi lanen pojas i opaæi bokove.
Ali ga u vodu ne umaçi.”
Jer 13:2 I kupih pojas po rijeçi Jahvinoj i opasah bokove.
Jer 13:3 I doåe mi drugi put rijeç Jahvina:
Jer 13:4 “Uzmi pojas æto si ga kupio i njime se opasao, digni se, idi do
rijeke Eufrata i skrij ga ondje u pukotinu peøine.”
Jer 13:5 I odoh i skrih ga kraj Eufrata, kako mi Jahve zapovjedi. Poslije
mnogo dana reçe mi Jahve:
Jer 13:6 “Ustaj, idi na Eufrat pa izvuci odande pojas za koji ti zapovjedih
da ga ondje skrijeæ.”
Jer 13:7 Odoh na Eufrat, izvukoh i uzeh pojas s mjesta gdje ga bijah
skrio, i gle: pojas istrunuo, ne bijaæe viæe nizaæto.
Jer 13:8 Tada mi doåe rijeç Jahvina:
Jer 13:9 “Ovako govori Jahve: Tako øu uniætiti silnu oholost Judeje i
Jeruzalema.
Jer 13:10 Narod taj opaki koji ne sluæa mojih rijeçi, nego slijedi okorjelo
srce svoje i trçi za drugim bogovima da im sluœi i da im se klanja, postat
øe kao tvoj pojas koji nije viæe nizaæto.
Jer 13:11 Jer kao æto pojas prianja uz bedra çovjekova, tako sam htio da
sav dom Izraelov i sav dom Judin prianja uza me - rijeç je Jahvina - da
budu moj narod, moj dobar glas, moj ponos, moja slava i çast. Ali nisu
posluæali!”
Razbijeni vinski vrçevi
Jer 13:12 Reci tom narodu: “Svaki se vrç puni vinom.” A oni øe ti prigovoriti:
“Zar moœda ne znamo da se svaki vrç puni vinom?”
Jer 13:13 Reci im tada: “Ovako govori Jahve: evo, napunit øu pijanoæøu
sve stanovnike ove zemlje, kraljeve æto sjede na prijestolju Davidovu, i
sveøenike, i proroke, i sve Jeruzalemce.

591
Jer 13:14 I porazbijat øu ih jednog o drugoga, oçeve zajedno sa sinovima
- rijeç je Jahvina. Uniætit øu ih bez samilosti, bez milosråa i bez
smilovanja.”
Jer 13:15 Posluæajte, dobro çujte, okanite se oholosti: Jahve sad govori!
Jer 13:16 Dajte slavu Jahvi, Bogu svojemu, prije nego æto se smrkne,
prije nego æto se noge vaæe spotaknu po planinama mraçnim. Vi se
nadate svjetlosti, a on øe je u mrak pretvoriti, prometnuti u crnu tamu!
Jer 13:17 Ako ovo ne posluæate, potajno øe mi duæa plakati zbog oholosti
vaæe, suze øe roniti, oko øe mi suze prolijevati, jer Jahvino stado u
izgnanstvo odlazi.
Jer 13:18 Reci kralju i kraljici-majci: “Sjednite duboko dolje, jer vijenac
slave pade s vaæih glava.
Jer 13:19 Gradovi Negeba zatvoreni su, i nikoga nema da ih otvori. Sva
je Judeja izgnana, sasvim izgnana!” Opomena okorjelom Jeruzalemu
Jer 13:20 Podigni oçi, Jeruzaleme, i pogledaj one æto nadiru sa Sjevera.
Gdje je stado tebi povjereno, slavne ovce tvoje?
Jer 13:21 Æto øeæ reøi kada ti se nametnu kao gospodari tvoji oni koje si
sam nauçio da te kao ljubavnici vode. Neøe li te bolovi spopasti kao
porodilju?
Jer 13:22 Moœda øeæ se tad upitati: “Zaæto me to snaælo?” Zbog mnoætva
bezakonja tvojih otkriæe ti skute, nasilje nad tobom uçiniæe.
Jer 13:23 Moœe li Etiopljanin promijeniti koœu svoju? Ili leopard krzno
svoje? “A vi, moœete li çiniti dobro, navikli da zlo çinite?
Jer 13:24 Zato øu vas raspræiti kao pljevu koju raznosi pustinjski vjetar.
Jer 13:25 To je sudba tvoja i dio tebi odmjeren - rijeç je Jahvina - jer si
mene zaboravio i u laœ se uzdao.
Jer 13:26 Sam øu ti halju do lica podiøi da se tvoja golotinja vidi.
Jer 13:27 Sve preljube tvoje, tvoje vriskanje i bestidno tvoje bludniçenje,
na humcima, u poljima, vidio sam tvoje grozote. Jao tebi, Jeruzaleme!
Joæ se ne oçisti i dokle øe to joæ trajati ...?”
Velika suæa
Jer 14:1 Rijeç Jahvina Jeremiji o velikoj suæi:
Jer 14:2 Judeja je tugom obrvana i ginu njeni gradovi, sumorno leœe na
zemlji, krik Jeruzalema do neba se vije.
Jer 14:3 Odliçnici æalju sluge po vodu: dolaze do studenaca, ali vode ne
nalaze, vraøaju se praznih vrçeva, postiåeni, posramljeni, pokriæe glavu
svoju.
Jer 14:4 Zemlja je sva ispucala jer kiæe nema. Ratari se postidjeæe,
pokriæe glave.
Jer 14:5 Pa i koæuta u polju ostavlja mlado jer trave nema.
Jer 14:6 Divlji magarci, stojeøi na goletima, daæøu kao çagalj, oçi im
malaksale jer nema zelenila.
Jer 14:7 Bezakonja naæa protiv nas svjedoçe, smiluj se, o Jahve, radi
imena svoga! Jer otpadosmo od tebe, tebi sagrijeæismo,
Jer 14:8 o nado Izraelova, spasitelju njegov u danima nevolje! Zaæto si
kao stranac u ovoj zemlji, kao putnik æto se navrati da prenoøi?
Jer 14:9 Zaæto si kao prestravljen çovjek, kao junak koji ne moœe pomoøi?
Ta ti si meåu nama, o Jahve, mi se tvojim zovemo imenom - nemoj nas
ostaviti!
Jer 14:10 Ovako govori Jahve o narodu ovome: Jest, oni vole tumarati
i ne ætede svojih nogu, i zato ih Jahve ne voli. I sada se spominje bezakonja
njihova i kaœnjava grijehe njihove.
Jer 14:11 I reçe mi Jahve: “Ne traœi milosti za ovaj narod.
Jer 14:12 Ako øe i postiti, neøu usliæiti njihovih vapaja. Ako øe i prinijeti
paljenicu i prinos, neøe mi omiljeti. Jer maçem, glaåu i kugom ja øu ih
zatrti.”
Jer 14:13 Tada rekoh: “Ah, Jahve Gospode! Eno, proroci im govore:
‘Neøete vidjeti maça, niti øe vam biti gladi, nego øu vam dati postojan mir
na ovome mjestu.’”
Jer 14:14 A Jahve mi reçe: “Laœ prorokuju ti proroci u moje ime; niti ih
poslah niti im nalog kakav dadoh - ja im i nisam govorio. Oni vam
prorokuju laœna viåenja, isprazna gatanja i snove srca svoga.”
Jer 14:15 Zato ovako govori Jahve: “Proroci ti æto u moje ime prorokuju,
a ja ih nisam poslao, te govore da neøe biti ni maça ni gladi u zemlji ovoj,
sami øe od maça i gladi poginuti.
Jer 14:16 A narod ovaj kojemu prorokuju leœat øe po ulicama jeruzalemskim,
pokoæen maçem i glaåu, i neøe biti çovjeka da ga pokopa - njih,
œene njihove, sinove i køeri njihove. Tako øu na njih izliti zloøu njihovu.”
Jer 14:17 A ti im reci ovako: Neka oçi moje suze rone danju i noøu, i neka
ne prestanu, jer je straæno slomljena djevica, køi naroda moga, ranom
neobiçno ljutom.

592
Jer 14:18 Poåem li u polje, evo maçem pobijenih! Vratim li se u grad,
evo od gladi iznemoglih! Çak i proroci i sveøenici lutaju po zemlji i niæta
ne znaju.
Jer 14:19 Ta zar si Judeju sasvim odbacio? Zar ti duæi omrznu Sion?
Zaæto nas tako bijeæ te nam viæe nema lijeka? Nadasmo se miru, ali
dobra nema, çekasmo vrijeme ozdravljenja, ali evo uœasa!
Jer 14:20 O Jahve, bezboœnost svoju priznajemo, bezakonje otaca
svojih; doista, tebi zgrijeæismo!
Jer 14:21 Ne odbaci nas, radi imena svoga, ne sramoti prijesto Slave
svoje, spomeni se i nemoj razvrøi Saveza svog s nama!
Jer 14:22 Zar ispraznost bezboœnika daœda daje? Ili zar nebesa sama
kiæe? Zar ne dajeæ ti to, Jahve, Boœe naæ? Zato se u te uzdamo, jer ti sve
to çiniæ.
Jer 15:1 I reçe mi Jahve: “Kad bi i Mojsije i Samuel stali pred lice moje,
ne bi mi se duæa obratila narodu tome. Otjeraj ih ispred lice mojega,
neka idu od mene!
Jer 15:2 Ako te upitaju: ‘Kamo da idemo?’ odgovori im: ‘Ovako govori
Jahve: Tko je za smrt, u smrt! Tko je za maç, pod maç! Tko je za glad,
u glad! Tko je za izgnanstvo, u izgnanstvo!’
Jer 15:3 Poslat øu na njih çetiri nevolje - rijeç je Jahvina: maç da ih ubija,
pse da ih rastrgaju, ptice nebeske i zvjerad da ih œderu i zatiru.
Jer 15:4 I uçinit øu ih uœasom svim kraljevstvima zemaljskim, i to zbog
Manaæea, sina Ezekijina, kralja judejskoga - za sva zla æto ih poçini u
Jeruzalemu.”
O nevoljama rata
Jer 15:5 “Tko da se smiluje tebi, Jeruzaleme, tko da te poœali? Tko li øe
se svratiti da te zapita kako ti je?
Jer 15:6 Ti me odbaci - rijeç je Jahvina - i leåa mi okrenu. I zato na te
digoh ruku zatornicu. Dojadi mi da ti uvijek opraætam!
Jer 15:7 Zato øu ih izvijati vijaçom na vratima zemlje ove. Narod svoj øu
liæiti djece i istrijebiti ga, jer se ne obraøaju sa svojih putova.
Jer 15:8 Bit øe u njih viæe udovica negoli pijeska morskoga. Na majke
mladih ratnika dovest øu zatornika, usred podneva, i pustit øu na njih
iznenada uœas i strahotu.
Jer 15:9 Onesvijestila se roditeljka sedmero djece, duæu ispustila. Sunce
joj zaåe joæ za dana: postiåena, osramoøena je. A æto od njih ostane,
pod maç øu vrøi pred njihovim duæmanima” -
rijeç je Jahvina.
Obnovljeno zvanje
Jer 15:10 Jao meni, majko, æto si me rodila, da svaåam se i prepirem sa
svom zemljom. Nikom ne uzajmih, ni od koga zajma ne uzeh, a ipak svi
me proklinju.
Jer 15:11 Uistinu, o Jahve, nisam li ti sluœio za njihovo dobro, nisam li
traœio milost u tebe za neprijatelja svoga, u doba nevolje, u danima
tjeskobe njegove? Ti to dobro znaæ!
Jer 15:12 Moœe li se œeljezo slomiti, œeljezo sa Sjevera i mjed?
Jer 15:13 Tvoje bogatstvo i blago tvoje pljaçki øu predati. Tako øeæ platiti
za sva bezakonja svoja po svoj zemlji.
Jer 15:14 Uçinit øu te robljem neprijatelja u zemlji koju ne poznajeæ, jer
gnjev moj planu ognjem koji øe vas saœgati, koji øe protiv vas buknuti.
Jer 15:15 Jahve, spomeni me se i pohodi me i kazni progonitelje moje.
Ne daj da propadnem zbog sporosti srdœbe tvoje! Spomeni se da tebe
radi podnosim sramotu.
Jer 15:16 Kad mi doåoæe rijeçi tvoje, ja sam ih gutao: rijeçi tvoje ushitiæe
i obradovaæe srce moje. Jer sam se tvojim zvao imenom, o Jahve, Boœe
nad Vojskama.
Jer 15:17 Nikad sjedio nisam u druætvu veseljaka da se razveselim. Pod
teœinom ruke tvoje samotan œivim, jer ti me jaroæøu proœe.
Jer 15:18 Zaæto je bol moja bez prebola? Zaæto je rana moja neiscjeljiva
i nikako da zaraste? Ah! Hoøeæ li meni biti kao potok nestalan, vodama
nepouzdan?
Jer 15:19 Zato ovako govori Jahve: “Ako se vratiæ, pustit øu te da mi opet
sluœiæ; ako odvojiæ dragocjeno od bezvrijedna, bit øeæ usta moja. Oni øe
se okrenuti k tebi, ali ti se zato ne smijeæ okrenuti k njima!
Jer 15:20 Uçinit øu od tebe za ovaj narod zid od mjedi, neosvojiv. Borit
øe se protiv tebe, ali te neøe nadvladati, jer ja sam s tobom, da te spasim
i izbavim” - rijeç je Jahvina.
Jer 15:21 “Izbavit øu te iz ruku zlikovaca i otkupiti te iz ruku silnika.”
Prorokov œivot kao znamen
Jer 16:1 I doåe mi rijeç Jahvina i reçe:
Jer 16:2 “Ne uzimaj sebi œene; i nemaj ni sinova ni køeri na ovome mjestu.

593
Jer 16:3 Jer ovako govori Jahve o køerima i sinovima koji øe se roditi na
ovome mjestu i o majkama koje øe ih raåati i o oçevima koji øe ih imati
u ovoj zemlji:
Jer 16:4 Oni øe umrijeti smrøu prebolnom, nitko ih neøe oplakivati, niti
øe ih sahraniti. Pretvorit øe se u gnoj za oranice, izginut øe od maça i
gladi, a njihova øe trupla biti hrana pticama nebeskim i zvijerima zemaljskim.”
Jer 16:5 Da, ovako govori Jahve: “Ne smijeæ uøi u kuøu œalosti, ne idi
naricati niti ih saœaljevati. Jer ja sam tom narodu uskratio mir svoj - rijeç
je Jahvina - ljubav i samilost.
Jer 16:6 Pomrijet øe veliko i malo u ovoj zemlji i nitko ih neøe pokopati.
Nitko neøe naricati nad njima, niti øe zbog njih praviti ureza, niti kose
æiæati.
Jer 16:7 Za onog u œalosti neøe kruh lomiti, da ga utjeæe zbog pokojnika,
niti øe mu tko pruœiti pehar utjehe zbog smrti njegova oca ili majke
njegove.
Jer 16:8 Ne ulazi u kuøu slavlja da s njima sjediæ i gostiæ se.”
Jer 16:9 Jer ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: “Evo,
uçinit øu da s ovog mjesta i pred vaæim oçima i u ovim danima iæçeznu
poklici radosti i veselja i glasovi zaruçnika i zaruçnice.
Jer 16:10 A kad objaviæ tom narodu sve ove rijeçi, pa te upitaju: ‘Zaæto
nam Jahve zaprijeti svom ovom golemom nesreøom; u çemu je
zloçinstvo naæe i u çemu su grijesi naæi æto ih poçinismo protiv Jahve,
Boga naæega?’ -
Jer 16:11 onda im odgovori: ‘U tom æto me ostaviæe oci vaæi - rijeç je
Jahvina - i trçaæe za tuåim bogovima da im sluœe i da im se klanjaju, a
mene ostaviæe i Zakona se moga ne drœaæe.
Jer 16:12 A vi joæ gore uçiniste nego oci vaæi, jer evo, svaki se povodi za
okorjeloæøu zloga srca svoga, a mene ne sluæa.
Jer 16:13 Zato øu vas istjerati iz ove zemlje u zemlju koja vam je neznana,
kao æto bijaæe i ocima vaæim. Ondje øete sluœiti tuåim bogovima danju i
noøu: jer neøu vam se viæe smilovati!’”
Jer 16:14 “Zato, evo, dolaze dani - rijeç je Jahvina - kad se viæe neøe
govoriti: ‘Œivoga mi Jahve koji sinove Izraelove izvede iz Egipta’,
Jer 16:15 nego: ‘Œivoga mi Jahve koji sinove Izraelove izvede iz zemlje
sjeverne i iz svih zemalja kamo ih bijaæe prognao.’ Vratit øu ih u zemlju
njihovu koju dadoh ocima njihovim.
Navjeætaj neprijateljske najezde
Jer 16:16 Evo, poslat øu mnoga ribara - rijeç je Jahvina - koji øe ih uloviti.
A zatim øu dovesti mnoge lovce koji øe ih goniti sa svih gora, i sa svih
breœuljaka, i iz svih peøinskih rasjeklina.
Jer 16:17 Jer moje oçi prate sve njihove putove: neøe mi izmaøi, niti se
bezakonje njihovo moœe skriti od oçiju mojih.
Jer 16:18 Dvostruko øu naplatiti njihovo bezakonje i grijehe njihove, jer
su truplima svojih grozota oskvrnuli moju zemlju i moju baætinu ispunili
gnusobama.”
Jer 16:19 Jahve, snago moja i moja utvrdo, utoçiæte moje u danima
nevolje! K tebi øe doøi narodi s krajeva zemlje. I govorit øe: Samu nam
laœ oci namrijeæe, niætavost i nemoø.
Jer 16:20 Ta stvara li çovjek sam sebi bogove, to nikako nisu bogovi.
Jer 16:21 Uçinit øu, evo, da osjete, da ovaj put zaista oøute moju ruku i
snagu moju, i znat øe da mi je ime Jahve. Judina bezakonja i kazne
Jer 17:1 Judin grijeh upisan je œeljeznom pisaljkom, urezan dijamantnim
vrækom u ploçicu njihova srca i u rogove njihovih œrtvenika,
Jer 17:2 kao spomen sinovima njihovim na œrtvenike njihove i aæere
njihove oko zelenog drveøa na visokim breœuljcima,
Jer 17:3 na brdima i usred polja. Tvoje bogatstvo i sve blago tvoje pljaçki
øu predati. Tako øeæ platiti za grijeh svoj po svoj zemlji.
Jer 17:4 Morat øeæ pustiti baætinu koju sam tebi poklonio. Uçinit øu te
robljem neprijatelja u zemlji koju ne poznajeæ. Jer gnjev moj planu ognjem
koji øe vjeçno gorjeti.
Mudre izreke
Jer 17:5 Ovako govori Jahve: “Proklet çovjek koji se uzdaje u çovjeka,
i slabo tijelo smatra svojom miæicom, i çije se srce od Jahve odvraøa.
Jer 17:6 Jer on je kao draç u pustinji: ne osjeøa kad je sreøa na domaku,
provodi dane u usahloj pustinji, u zemlji slanoj, nenastanjenoj.
Jer 17:7 Blagoslovljen çovjek koji se uzdaje u Jahvu i kome je Jahve
uzdanje.
Jer 17:8 Nalik je na stablo zasaåeno uz vodu æto korijenje puæta k potoku:
ne mora se niçeg bojati kad doåe œega, na njemu uvijek zelenilo ostaje.
U suænoj godini brigu ne brine, ne prestaje donositi plod.

594
Jer 17:9 Podmuklije od svega je srce. Jedva popravljivo, tko da ga
pronikne?
Jer 17:10 Ja, Jahve, istraœujem srca i ispitujem bubrege, da bih dao
svakom po njegovu vladanju, prema plodu ruku njegovih.
Jer 17:11 Prepelica æto leœi na jajima a ne leœe jest onaj æto nepravdom
stjeçe bogatstvo: usred dana svojih ostaviti ga mora i na kraju ostaje
luda.
Pouzdanje u Hram i u Jahvu
Jer 17:12 Slavan prijestol dignut od davnina, to je naæe sveto mjesto.
Jer 17:13 O Jahve, nado Izraela, svi koji te ostave postidjet øe se, koji se
odmetnu od tebe bit øe u prah upisani, jer ostaviæe Izvor œive vode.
Osvetniçka molitva
Jer 17:14 Iscijeli me, Jahve, i bit øu zdrav, spasi me, i bit øu spaæen, jer
ti si pjesma moja.
Jer 17:15 Evo ih æto mi govore: Gdje je rijeç Jahvina? Neka se ispuni!
Jer 17:16 Ta ja se nisam vrzao oko tebe za njihovu nesreøu niti sam
œelio kobni Dan! - ti to znaæ, sve æto je izlazilo iz usta mojih pred tobom
je.
Jer 17:17 Ne budi mi na uœas, ti, utoçiæte moje, u Dan nesretni.
Jer 17:18 Progonitelji moji neka se postide, ne ja, njih smeti, ne mene.
Na njih dovedi Dan nesretni, zatri ih dvogubim zatorom!
Svetkovanje subote
Jer 17:19 Ovako mi reçe Jahve: “Idi i stani na vrata Sinova naroda na
koja ulaze i izlaze kraljevi judejski i na sva vrata jeruzalemska.
Jer 17:20 Reci im: Çujte rijeç Jahvinu, vi, kraljevi judejski i svi Judejci i
Jeruzalemci koji prolazite kroz ova vrata.
Jer 17:21 Ovako govori Jahve: ‘Çuvajte se ako vam je œivot mio i ne
nosite tereta u dan subotnji, i ne unosite ga na vrata jeruzalemska.
Jer 17:22 I ne nosite bremena iz kuøe u dan subotnji, i nikakva posla ne
radite, nego svetkujte dan subotnji, kao æto sam zapovjedio vaæim ocima.
Jer 17:23 Oni me ne posluæaæe i ne prikloniæe uha svojega, nego tvrdovrato
ne posluæaæe i ne prihvatiæe nauka.
Jer 17:24 A vi, ako me posluæate - rijeç je Jahvina - i ako ne budete nosili
bremena na vrata ovoga grada, nego budete svetkovali dan subotnji,
ne radeøi nikakva posla,
Jer 17:25 tada øe na vrata ovoga grada ulaziti kraljevi koji sjede na
prijestolju Davidovu, koji se voze kolima i jaæu na konjima, oni i njihovi
çasnici, Judejci i Jeruzalemci, i ovaj øe grad ostati dovijeka.
Jer 17:26 I dolazit øe iz gradova judejskih, iz okolice Jeruzalema, iz
zemlje Benjaminove i iz Æefele, iz Gorja i iz Negeba, da prinesu paljenice,
klanice, prinosnice i kad i da prinesu œrtvu zahvalnicu u Domu Jahvinu.
Jer 17:27 Ali ako me ne posluæate te ne budete svetkovali dan subotnji,
i ako budete nosili bremena ulazeøi na vrata jeruzalemska u dan subotnji,
tada øu potpaliti oganj na vratima njegovim: i plamen øe proœdrijeti dvore
jeruzalemske, i neøe se ugasiti.’”
Jeremija kod lonçara
Jer 18:1 Ovo je rijeç koju Jahve uputi Jeremiji:
Jer 18:2 “Ustani i siåi u kuøu lonçarovu - ondje øu ti objaviti svoje rijeçi.”
Jer 18:3 Siåoh, dakle, u kuøu lonçarovu, upravo je radio na lonçarskom
kolu.
Jer 18:4 I kako bi se koji sud æto bi ga naçinio od ilovaçe u ruci lonçarovoj
pokvario, on bi opet od nje pravio drugi - veø kako se lonçaru svidjelo da
napravi.
Jer 18:5 I doåe mi rijeç Jahvina:
Jer 18:6 “Ne mogu li i ja s vama çiniti kao ovaj lonçar, dome Izraelov? -
rijeç je Jahvina. Evo, kao ilovaça u ruci lonçarovoj, i vi ste u mojoj ruci,
dome Izraelov.
Jer 18:7 Objavim li jednom kojem narodu ili kojem kraljevstvu da øu ga
iskorijeniti, uniætiti i razoriti,
Jer 18:8 i taj se narod, protiv kojeg sam govorio, obrati od opaçina i
zloøa, tada øu se ja pokajati za zlo koje mu bijah namijenio.
Jer 18:9 Objavim li kojem narodu, ili kojem kraljevstvu, da øu ga izgraditi
i posaditi,
Jer 18:10 a on stane çiniti æto je zlo u mojim oçima, ne sluæajuøi glasa
mojega, pokajat øu se za dobro koje sam im obeøao.
Jer 18:11 Zato sada reci Judejcima i Jeruzalemcima: ‘Ovako govori
Jahve: Evo, spremam vam zlo i snujem protiv vas osnove. Vratite se,
dakle, svaki sa svoga zlog puta i popravite svoje putove i svoja djela.’
Jer 18:12 Ali oni vele: ‘Uzalud! Mi øemo radije provoditi svoje osnove i
çiniti svaki po okorjelosti zlog srca svojega.’”
Izrael zaboravlja Jahvu

595
Jer 18:13 Ovako govori Jahve: “Propitajte se po narodima: je li itko takvo
æto çuo? Toliku grozotu uçini djevica Izraelova.
Jer 18:14 Nestaje li s gorske vrleti snijeg libanonski? Mogu li presuæiti
vode daleke æto studene teku?
Jer 18:15 A narod moj mene zaboravi! Kad prinose niætavnosti, posrnuæe
na putovima svojim, na stazama drevnim, i hode stazama i putem neprohodnim.
Jer 18:16 I tako su zemlju u pustoæ obratili, na vjeçnu porugu, da se nad
njom zgraœa svaki prolaznik glavom maæuøi.
Jer 18:17 Razvitlat øu ih pred neprijateljem, kao istoçnjak; leåa, a ne
lice, ja øu im pokazati
u dan njine propasti.” Urota protiv Jeremije
Jer 18:18 I rekoæe: “Hajdemo da se urotimo protiv Jeremije, jer sveøeniku
ne moœe nestati Zakona, ni mudrome savjeta, ni proroku besjede. Hajde,
udarimo ga njegovim jezikom i pazimo budno na svaku rijeç njegovu.”
Jer 18:19 Posluæaj me, o Jahve, i çuj æto govore moji protivnici.
Jer 18:20 Ta zar se dobro uzvraøa zlim? A oni mi jamu kopaju! Sjeti se
kako stajah pred licem
tvojim da u tebe milost traœim za njih, da odvratim od njih jarost tvoju.
Jer 18:21 Zato im djecu izruçi gladi, maçu ih predaj! Neka im œene ostanu
jalove i udovice, neka im kuga pobije muœeve, a mladiøi neka od maça
u boju poginu.
Jer 18:22 Neka se prolomi vapaj iz kuøa njihovih kad iznenada na njih
dovedeæ çete pljaçkaæa. Jer oni iskopaæe jamu da me uhvate, nogama
mojim u potaji zamke namjestiæe.
Jer 18:23 Ti, o Jahve, znadeæ sav njihov naum ubilaçki protiv mene. Ne
oprosti im bezakonja njihova, ne izbriæi im grijeha pred sobom. Neka
padnu pred licem tvojim, obraçunaj s njima u dan gnjeva svoga!
Jer 19:1 Ovako mi reçe Jahve: “Idi i kupi vrç glineni. Povedi sa sobom
nekoliko starjeæina narodnih i sveøeniçkih.
Jer 19:2 Poåi u Dolinu Ben Hinom, na ulazu Vrata lonçarskih. Ondje
proglasi rijeçi koje øu ti kazati.
Jer 19:3 Reci im: Çujte rijeç Jahvinu, kraljevi judejski i stanovnici jeruzalemski.
Ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: ‘Evo
dovodim nesreøu na ovo mjesto te øe svima koji to çuju u uæima zazujati.
Jer 19:4 Zato æto su me ostavili i otuåili ovo mjesto prinoseøi kad tuåim
bogovima kojih ne poznavahu oci njihovi ni kraljevi judejski; i zato æto su
mjesto ovo natopili krvlju nevinih;
Jer 19:5 i zato æto pogradiæe uzviæice Baalove da mu spaljuju sinove
kao œrtve, a to im ja nikada ne naredih niti zapovjedih, niti mi je takvo æto
na um palo.
Jer 19:6 Stoga, evo, dolaze dani - rijeç je Jahvina - kad se ovo mjesto
neøe viæe zvati Tofet ni Dolina Ben Hinom nego Dolina klanja.
Jer 19:7 Izjalovit øu na ovom mjestu naum Judeje i Jeruzalema i uçiniti
da svi poginu od neprijateljskog maça, od ruku onih æto im rade o glavi.
A trupla øu njihova dati za hranu pticama nebeskim i zvijerima poljskim.
Jer 19:8 A grad øu ovaj uçiniti ruglom i uœasom: svaki koji proåe mimo
njega zgrozit øe se i zviœdati zbog svih nesreøa njegovih.
Jer 19:9 I dat øu im da jedu meso sinova i køeri svojih. Da, svaki øe jesti
meso bliœnjega svoga zbog preteæke nevolje kojom øe ih pritisnuti njihovi
neprijatelji æto im rade o glavi.’
Jer 19:10 Razbij vrç pred oçima svojih pratilaca
Jer 19:11 i reci im: Ovako govori Jahve nad Vojskama: ‘Tako øu razbiti
ovaj narod i ovaj grad, kao æto se razbija sud lonçarski, te se viæe ne da
popraviti. U Tofetu øe se ukapati, jer inaçe neøe biti mjesta za ukapanje.
Jer 19:12 Tako øu postupiti s ovim mjestom - rijeç je Jahvina - i sa
stanovnicima njegovim. I uçinit øu grad ovaj sliçnim Tofetu.
Jer 19:13 I sve kuøe jeruzalemske i kuøe kraljeva judejskih bit øe
oneçiæøene kao mjesto Tofet: sve kuøe kojima se na krovovima kad
prinosi svoj vojsci nebeskoj i lijevaju ljevanice tuåim bogovima.’”
Jer 19:14 Kad se Jeremija vratio iz Tofeta, kamo ga Jahve bijaæe poslao
da prorokuje, stade u predvorju Doma Jahvina te uze govoriti svemu
narodu:
Jer 19:15 “Ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: ‘Evo, dovest
øu na ovaj grad i na sve njegove gradiøe sve zlo kojim sam im prijetio, jer
ukrutiæe vratove svoje ne sluæajuøi rijeçi mojih.’”
Jer 20:1 A sveøenik Paæhur, sin Imerov, vrhovni nadzornik Doma
Jahvina, çu kako Jeremija prorokuje te rijeçi.
Jer 20:2 I Paæhur dade Jeremiju batinati i baci ga u klade æto se nalaze
kod gornjih vrata Benjaminovih, a u Domu su Jahvinu.

596
Jer 20:3 A kad sutradan Paæhur pusti Jeremiju iz klada, reçe mu Jeremija:
“Jahve te viæe ne zove Paæhur veø ‘Uœas odasvud’.
Jer 20:4 Jer ovako govori Jahve: ‘Evo, predajem te uœasu, tebe i sve
prijatelje tvoje, i poginut øe od maça neprijatelja svojih, svojim øeæ oçima
vidjeti. I svu Judeju dat øu u ruke kralju babilonskom. On øe ih odvesti u
izgnanstvo u Babilon i maçem pobiti.
Jer 20:5 I sve bogatstvo ovoga grada, sav njegov trudom steçeni imetak
i sve dragocjenosti te sve blago kraljeva judejskih predat øu u ruke
neprijateljima. Oni øe sve opljaçkati, ugrabiti i u Babilon odnijeti.’
Jer 20:6 A ti øeæ se, Paæhure, sa svim svojim ukuøanima seliti u Babilon.
Da, u Babilon øeæ doøi i ondje umrijeti i biti pokopan, ti i svi tvoji prijatelji
kojima si laœi prorokovao.”
Iz Jeremijinih “Ispovijesti”
Jer 20:7 Ti me zavede, o Jahve, i dadoh se zavesti, nadjaçao si me i
svladao me. A sada sam svima na podsmijeh iz dana u dan, svatko me
ismijava.
Jer 20:8 Jer kad god progovorim, moram vikati, navijeætati moram:
“Nasilje! Propast!” Doista, rijeç mi Jahvina postade na ruglo i podsmijeh
povazdan.
Jer 20:9 I rekoh u sebi: neøu viæe na njega misliti niti øu govoriti u njegovo
ime. Ali tad mi u srcu bi kao rasplamtjeli oganj, zapretan u kostima mojim:
uzalud se trudih da izdrœim, ne mogoh viæe.
Jer 20:10 Çuh klevete mnogih: “UŒas odasvud! Prijavite! Mi øemo ga
prijaviti.” Svi koji mi bijahu prijatelji çekahu moj pad. “Moœda ga zavedemo,
pa øemo njim ovladati i njemu se osvetiti!”
Jer 20:11 Sa mnom je Jahve kao snaœan junak! Zato øe progonitelji moji
posrnuti i neøe nadvladati, postidjet øe se veoma zbog poraza, zbog
nezaboravne vjeçne sramote.
Jer 20:12 O Jahve nad Vojskama, koji proniçeæ pravednika i vidiæ mu
bubrege i srce, daj da vidim kako im se osveøujeæ, jer tebi povjerih parnicu
svoju.
Jer 20:13 Pjevajte Jahvi, hvalite Jahvu, jer on izbavi duæu sirote iz ruku
zlikovaca.
Jer 20:14 Proklet bio dan kad se rodih, dan kad me rodi majka moja ne
bio blagoslovljen!
Jer 20:15 Proklet bio çovjek koji ocu mom dojavi: “Rodio ti se sin, muækiø!”
i time mi oca obradova.
Jer 20:16 Tom çovjeku bilo kao gradovima æto ih Jahve nemilice razvali;
veø u cik zore çuo zapomaganje i poklike bojne u podne,
Jer 20:17 jer me ne pogubi u majçinoj utrobi da bi majka bila moj grob,
da bi joj utroba dovijeka ostala trudna!
Jer 20:18 O, zaæto izaåoh iz majçina krila? Da vidim jad i nevolju i u
sramoti da dokonçam dane!
Odgovor izaslanicima Sidkijinim
Jer 21:1 Rijeç koju Jahve uputi Jeremiji kad kralj Sidkija posla k njemu
Paæhura, sina Malkijina, i sveøenika Sefaniju, sina Maasejina, s
porukom:
Jer 21:2 “Hajde, upitaj Jahvu za nas, jer je Nabukodonozor, kralj babilonski,
zavojætio na nas; moœda øe Jahve opet uçiniti s nama çudo, pa
øe se neprijatelj povuøi pred nama.”
Jer 21:3 Jeremija im reçe: “Ovako recite Sidkiji:
Jer 21:4 Ovako govori Jahve, Bog Izraelov: ‘Povuøi øu oruœje koje je u
vaæim rukama, kojim se borite protiv kralja babilonskoga i Kaldejaca æto
vas napadaju izvan zidina, i skupiti ga usred ovoga grada.
Jer 21:5 I sam øu se boriti protiv vas ispruœenom rukom i snaœnom
miæicom, u srdœbi i gnjevu i velikoj jarosti.
Jer 21:6 I straænom kugom udarit øu stanovnike ovoga grada, ljude i
œivotinje, i pomrijet øe.
Jer 21:7 Poslije toga øu - rijeç je Jahvina - Sidkiju, kralja judejskoga, i
njegove sluge i narod, i sve one koji preostadoæe u tom gradu nakon
poæasti, maça i gladi, predati u ruke Nabukodonozora, kralja babilonskoga,
u ruke njihovih neprijatelja i u ruke onih koji im rade o glavi; on øe
ih sasjeøi oætricom maça bez samilosti, bez milosråa i bez smilovanja.’
Jer 21:8 A ovom narodu reci: ‘Ovako govori Jahve: Evo stavljam pred
vas put œivota i put smrti.
Jer 21:9 Tko ostane u ovom gradu, poginut øe od maça, gladi i kuge. A
tko izaåe, te se preda Kaldejcima koji vas opsjedaju, spasit øe œivot -
œivot øe mu ostati kao plijen.
Jer 21:10 Jer, okrenuh lice svoje ovomu gradu na zlo, a ne na dobro -
rijeç je Jahvina - i bit øe izruçen u ruke kralja babilonskoga, i on øe ga
vatrom spaliti.’”

597
Opomena domu kraljevskom
Jer 21:11 Kraljevskom domu Judeje. Çujte rijeç Jahvinu, dome Davidov!
Jer 21:12 Ovako govori Jahve: “Svako jutro sudite pravedno, izbavite
potlaçene iz ruku tlaçitelja, ili øe moj gnjev planuti poput vatre, raspaliti
se neugasivo zbog vaæih opaçina.
Jer 21:13 Evo me protiv tebe koji stanujeæ na Peøini dolinskoj - rijeç je
Jahvina - protiv vas koji kaœete: ‘Tko moœe na nas navaliti, tko u naæe
nastambe prodrijeti?’
Jer 21:14 Ali ja øu vam platiti prema plodu djela vaæih - rijeç je Jahvina.
- Oganj øu podmetnuti æumi njegovoj i proœdrijet øe sve oko nje!”
Jer 22:1 Ovako govori Jahve: “Siåi u palaçu kralja judejskoga i objavi
ondje ovu rijeç.
Jer 22:2 Reci: Sluæaj rijeç Jahvinu, kralju judejski, koji sjediæ na prijestolju
Davidovu, ti i tvoje sluge i tvoj narod koji ulaze na ova vrata.
Jer 22:3 Ovako govori Jahve: ‘Çinite pravo i pravicu, izbavite potlaçene
iz ruku tlaçitelja! Ne çinite krivo strancu, siroti, udovici, ne tlaçite ih i ne
prolijevajte krvi neduœne na ovome mjestu.
Jer 22:4 Jer budete li se istinski vladali po rijeçi ovoj, na vrata ovog dvora
ulazit øe kraljevi æto sjede na prijestolju Davidovu, voze se na kolima i
jaæu na konjima - oni, njihove sluge i njihov narod.
Jer 22:5 Ako pak ne posluæate ovih rijeçi, zaklinjem se sobom - rijeç je
Jahvina - da øu taj dvor pretvoriti u ruæevinu!’”
Jer 22:6 Jer ovako govori Jahve o dvoru kralja judejskoga: “Ti si za me
Gilead, vrh libanonski. Ali, uistinu, pretvorit øu te u pustinju, u grad nenastanjen.
Jer 22:7 Spremit øu protiv tebe zatiraçe, svakoga s oruœjem njegovim,
neka posijeku izabrane ti cedrove i u vatru ih pobacaju.”
Jer 22:8 Mnoætvo øe naroda prolaziti mimo taj grad i pitat øe jedan
drugoga: “Zaæto je Jahve tako postupio s ovim velikim gradom?”
Jer 22:9 Odgovorit øe im: “Jer su ostavili Savez Jahve, Boga svoga,
klanjali se drugim bogovima i sluœili im.” Protiv raznih kraljeva:
Protiv Joahaza
Jer 22:10 Ne oplakujte mrtvoga, ne jadikujte za njim. Radije plaçite za
onim koji odlazi, jer se nikad viæe neøe vratiti ni rodne grude vidjeti.
Jer 22:11 Jer ovako govori Jahve o Æalumu, sinu Joæijinu, kralju judejskomu,
koji kraljevaæe mjesto oca svoga i morade otiøi iz ovoga mjesta:
“Nikad se viæe neøe vratiti,
Jer 22:12 nego øe umrijeti u mjestu kamo ga izagnaæe, a ovu zemlju
nikad viæe neøe vidjeti.”
Jer 22:13 Jao onom koji kuøu gradi nepravedno i gornje odaje diœe bez
prava; koji bliœnjega tjera na tlaku i plaøu mu ne isplaøuje;
Jer 22:14 koji kaœe: “Sagradit øu sebi kuøu prostranu i prozraçne gornje
odaje!” koji probija prozore, oblaœe ih cedrovinom crveno obojenom.
Jer 22:15 Jesi li zato kralj æto se cedrom razmeøeæ? Nije li ti i otac jeo i
pio, ali je çinio pravo i pravicu i zato mu bjeæe dobro.
Jer 22:16 Branio je pravo siromaha i jadnika, i zato mu bjeæe dobro. Zar
ne znaçi to mene poznavati? - rijeç je Jahvina.
Jer 22:17 Ali tvoje oçi i srce idu samo za dobitkom, da krv nevinu
prolijevaæ, da nasilje çiniæ i krivdu.
Jer 22:18 Zato ovako govori Jahve o Jojakimu, sinu Joæijinu, kralju judejskom:
“Za njim neøe naricati: ‘Jao, brate moj! Jao, sestro moja!’ Za njim
neøe naricati: ‘Jao, gospodaru! Jao, veliçanstvo!’
Jer 22:19 Pokopat øe ga kao magarca, izvuøi ga i baciti izvan vrata
Jeruzalema.”
Protiv Jojakina
Jer 22:20 “Popni se na Libanon i viçi, po Baæanu neka se ori glas, s
Abarima buçi, jer svi su tvoji prijatelji slomljeni!
Jer 22:21 Lijepo sam te svjetovao u danima mirnim, ali ti mi reçe: ‘Neøu
sluæati!’ Tako se vladaæ od mladosti: ne sluæaæ glasa mojega.
Jer 22:22 Sve øe tvoje pastire vjetar popasti, a ljubavnici øe tvoji u izgnanstvo.
Tada øeæ se stidjeti i sramiti zbog sve pakosti svoje.
Jer 22:23 Ti æto prebivaæ na Libanonu, ti æto se gnijezdiæ po cedrovima,
kako li øeæ stenjati kad bolovi te spopadnu, trudovi porodilje.
Jer 22:24 Œivota mi moga - rijeç je Jahvina - kad bi Konija, sin Jojakimov,
kralj judejski, bio peçatnjak na mojoj desnici, ja bih ga strgao s prsta.
Jer 22:25 Dat øu te u ruke onima koji ti rade o glavi, u ruke onima pred
kojima dræøeæ, u ruke Nabukodonozora, kralja babilonskog, i u ruke
Kaldejaca.
Jer 22:26 I bacit øu tebe i majku koja te rodila u drugu zemlju gdje se
niste rodili; tamo øete umrijeti.

598
Jer 22:27 Ali u zemlju u koju çeznu da se vrate neøe se vratiti!”
Jer 22:28 Ta zar je taj çovjek Konija sud prezren, razbijen? Ili posuda
æto nikom se ne sviåa? Zaæto bjehu protjerani on i potomstvo, prognani
u zemlju koja im je posve neznana?
Jer 22:29 Zemljo, zemljo, zemljo, posluæaj rijeç Jahvinu.
Jer 22:30 Ovako govori Jahve: “Upiæite za ovoga çovjeka: ‘Bez djece.
Œivot mu se nije posreøio. Nitko od potomstva njegova neøe sjesti na
prijesto Davidov ni vladati Judejom.’”
Mesijansko proroætvo Buduøi kralj
Jer 23:1 “Jao pastirima koji upropaæøuju i raspræuju ovce paæe moje” -
rijeç je Jahvina.
Jer 23:2 Stoga ovako govori Jahve, Bog Izraelov, protiv pastira koji pasu
narod moj: “Vi ste raspræili ovce moje, rastjerali ih, niste se brinuli za njih.
Zato øu se ja sada pobrinuti za vas zbog zlodjela vaæih - rijeç je Jahvina.
Jer 23:3 I sam øu skupiti ostatak svojih ovaca iz svih zemalja kamo sam
ih raspræio i vratiti ih na ispaæe njihove: bit øe plodne i mnoœit øe se.
Jer 23:4 I podiøi øu im pastire da ih pasu te se niçega viæe neøe bojati ni
plaæiti, niti øe se gubiti” - rijeç je Jahvina.
Jer 23:5 “Evo dolaze dani - rijeç je Jahvina - podiøi øu Davidu izdanak
pravedni. On øe vladati kao kralj i biti mudar i çinit øe pravo i pravicu u
zemlji.
Jer 23:6 U njegove øe dane Judeja biti spaæena i Izrael øe œivjeti spokojno.
I evo imena kojim øe ga nazivati: ‘Jahve, Pravda naæa.’
Jer 23:7 Zato, evo, dolaze dani - rijeç je Jahvina - kad se viæe neøe
govoriti: ‘Œivoga mi Jahve koji sinove Izraelove izvede iz zemlje
egipatske’,
Jer 23:8 nego: ‘Œivoga mi Jahve koji potomstvo doma Izraelova izvede
i dovede iz zemlje sjeverne i iz svih zemalja kamo ih bijaæe prognao,
tako da obitavaju u zemlji svojoj.’”
Jer 23:9 Prorocima. Srce je u meni skrhano, dræøu mi kosti, sliçan sam
pijancu, çovjeku kojim vino ovlada, pred licem Jahvinim i njegovim svetim
rijeçima:
Jer 23:10 “Jer zemlja je puna preljubnika; zbog tih se ljudi zemlja u crno
zavila, a ispaæe u pustinji sagorjeæe. Njihova je trka zloba, a moø im je
nepravda.
Jer 23:11 Da, i prorok i sveøenik zlikovci su, çak i u Domu svome naåoh
im pakost” - rijeç je Jahvina.
Jer 23:12 Stoga øe im se puti prometnuti u tlo klizavo: u mraku øe posrtati
i padati. Jer ja øu na njih svaliti nesreøu u godine kazne njihove” -
rijeç je Jahvina.
Jer 23:13 “I u proroka Samarije vidjeh mnoge ludosti: prorokuju u Baalovo
ime i zavode narod moj izraelski.
Jer 23:14 Ali u proroka jeruzalemskih vidjeh strahote: preljub, prijevarne
putove, jaçaju ruke zloçincima, te se nitko od zloçina svojih ne obraøa.
Svi su mi oni kao Sodoma, a œitelji kao Gomora!”
Jer 23:15 I zato Jahve nad Vojskama ovako govori o prorocima: “Evo,
nahranit øu ih pelinom i napojiti vodom zatrovanom, jer od proroka
jeruzalemskih potjeçe pokvara u svoj zemlji.”
Jer 23:16 Ovako govori Jahve nad Vojskama: “Ne sluæajte rijeçi proroka:
oni vas obmanjuju, objavljuju viåenja srca svoga, a ne æto dolazi iz usta
Jahvinih;
Jer 23:17 govore onima æto preziru rijeç Jahvinu: ‘Bit øe s vama mir!’ a
onima æto slijede glas svog srca okorjelog: ‘Nikakvo vas zlo neøe snaøi!’”
Jer 23:18 Ta tko bijaæe na vijeøanju Jahvinu, tko je vidio, tko sluæao rijeç
njegovu? Tko ju je shvatio te je moœe objaviti?
Jer 23:19 Gle, nevrijeme Jahvino: jarost provaljuje, razmahuje se vihor
silan i svaljuje na glave bezboœniçke.
Jer 23:20 Jahvin se gnjev neøe stiæati, dok on ne izvræi i ne ispuni naume
srca svojega. U dane posljednje jasno øete to razumjeti.
Jer 23:21 “Ne poslah ti proroka, a ipak trçe! Ne govorih im, a ipak
prorokuju!
Jer 23:22 Jest, da bijahu na mom vijeøanju, moje bi rijeçi narodu mom
obznanili, i kuæali ih svrnuti sa zla puta njihova i od zlodjela njihovih!
Jer 23:23 Ta, zar sam ja Bog samo iz blizine - rijeç je Jahvina - zar iz
daljine nisam viæe Bog?
Jer 23:24 Moœe li se tko skriti u skroviætima da ga ja ne vidim? - rijeç je
Jahvina. Ne ispunjam li ja nebo i zemlju? - rijeç je Jahvina.
Jer 23:25 Çuo sam æto govore proroci koji prorokuju laœi u ime moje i
tvrde: ‘Usnio sam! Usnio sam!’
Jer 23:26 Dokle øe meåu prorocima biti onih koji prorokuju laœ i objavljuju
prijevaru srca svojega?

599
Jer 23:27 Misle da øe svojim snima æto ih jedan drugom pripovijedaju
postiøi da narod moj zaboravi ime moje, kao æto veø oci njihovi zaboraviæe
ime moje uz Baala!
Jer 23:28 Prorok koji je usnio san neka samo pripovijeda svoj san, a u
koga je rijeç moja, neka po istini objavljuje rijeç moju!” “Æto je zajedniçko
slami i œitu? - rijeç je Jahvina.
Jer 23:29 Nije li rijeç moja poput vatre - rijeç je Jahvina - i nije li sliçna
malju æto razbija peøinu?
Jer 23:30 Evo me stoga protiv proroka - rijeç je Jahvina - koji jedan
drugome kradu moje rijeçi.
Jer 23:31 Evo me protiv proroka - rijeç je Jahvina - koji mlate jezikom i
proroætva kuju.
Jer 23:32 Evo me protiv proroka - rijeç je Jahvina - koji prorokuju
izmiæljene snove i pripovijedajuøi ih zavode narod moj izmiæljotinama
svojim i laœima. A ja ih nisam poslao, niti sam im æto zapovjedio, niti su
narodu ovome od kakve koristi - rijeç je Jahvina.
Jer 23:33 A ako te ovaj narod, ili prorok, ili sveøenik, zapita: ‘Æto je breme
Jahvino?’ odgovori im: ‘Vi ste breme Jahvino i ja vas odbacujem’ - rijeç
je Jahvina.
Jer 23:34 A reçe li koji prorok ili sveøenik, ili tko iz naroda: ‘Breme Jahvino’,
kaznit øu toga çovjeka i dom njegov.
Jer 23:35 Ovako morate govoriti svaki svome bliœnjemu i svaki svome
bratu: ‘Æto je Jahve odgovorio?’ ili ‘Æto je Jahve rekao?’
Jer 23:36 Ali ‘Breme Jahvino’ da viæe niste spomenuli, jer je breme
svakome rijeç njegova.” Jer vi iskrivljujete rijeçi Boga œivoga, Jahve nad
Vojskama, naæega Boga!
Jer 23:37 Ovako reci proroku: “Æto ti je Jahve odgovorio?” ili “Æto je
Jahve rekao?”
Jer 23:38 Ali ako kaœete “Breme Jahvino”, ovako govori Jahve: “Zato
æto se sluœite rijeçju ‘Breme Jahvino’, premda sam vam poruçio da je ne
izgovarate,
Jer 23:39 ja øu visoko podiøi i odbaciti od lica svojega vas i vaæ grad æto
ga dadoh vama i ocima vaæim!
Dvije koæarice smokava
Jer 23:40 I svalit øu na vas vjeçnu sramotu i vjeçnu porugu koja se neøe
zaboraviti.”
Jer 24:1 Jahve mi pokaza, i gle: dvije koæarice smokava stajahu pred
Domom Jahvinim, poæto Nabukodonozor, kralj babilonski, odvede iz
Jeruzalema i izagna u Babilon Jekoniju, sina Jojakimova, kralja judejskoga,
zajedno s knezovima judejskim, kovaçima i bravarima.
Jer 24:2 U jednoj koæarici bijahu izvrsne smokve, kakve veø jesu rane
smokve; a u drugoj bijahu pokvarene smokve, tako råave da se ne
mogahu jesti.
Jer 24:3 I Jahve me upita: “Jeremija, æto vidiæ?” A ja odgovorih: “Smokve!
Dobre su vrlo dobre, a loæe su vrlo loæe - tako loæe da nisu za jelo.”
Jer 24:4 I doåe mi rijeç Jahvina:
Jer 24:5 Ovako govori Jahve, Bog Izraelov: “Kao na ove dobre smokve,
tako øu milostivo pogledati na suœnje judejske koje sam s ovoga mjesta
prognao u zemlju kaldejsku.
Jer 24:6 I milostivo øu svrnuti oçi na njih i vratiti ih u ovu zemlju. Ponovo
øu ih podiøi i neøu ih viæe uniætiti; opet øu ih posaditi i neøu ih viæe iæçupati.
Jer 24:7 I dat øu im srce da me poznaju da sam ja Jahve, da budu narod
moj, a ja Bog njihov, jer øe se oni svim srcem svojim opet k meni obratiti.
Jer 24:8 Ali kao s loæim smokvama koje su tako loæe da nisu za jelo - da,
rijeç je Jahvina - tako øu postupiti i sa Sidkijom, kraljem judejskim, s
njegovim knezovima i sa svim Jeruzalemcima æto preostadoæe u ovoj
zemlji i s onima æto se u Egiptu nastaniæe.
Jer 24:9 Uçinit øu da budu na uœas svim kraljevstvima zemaljskim, na
sramotu i porugu, na ruglo i kletvu posvuda kamo ih protjeram.
Jer 24:10 I poslat øu na njih maç, glad i kugu dok se ne istrijebe sa zemlje
koju dadoh njima i ocima njihovim.”
Jer 25:1 Rijeç upuøena Jeremiji o svem narodu judejskom, çetvrte godine
Jojakima, sina kralja judejskog - to je prve godine Nabukodonozora,
kralja babilonskog.
Jer 25:2 Prorok Jeremija navijesti tu rijeç svemu narodu Judinu i svim
Jeruzalemcima:
Jer 25:3 Od trinaeste godine Joæije, sina Amonova, kralja judejskoga,
sve do dana danaænjeg, ove dvadeset i tri godine, dolazila mi je rijeç
Jahvina i ja sam vam jednako govorio, ali me niste sluæali.
Jer 25:4 I Jahve je svejednako slao k vama sve sluge svoje, proroke, ali
vi niste sluæali i niste prignuli uæi svoje da çujete.

600
Jer 25:5 I govorahu vam: “Vratite se svaki sa zla puta svojega i od zlih
djela svojih i ostanite u zemlji koju Jahve dade vama i ocima vaæim za
sva vremena;
Jer 25:6 i ne idite za tuåim bogovima da im sluœite i da im se klanjate; i
ne gnjevite me djelima ruku svojih, pa vam neøu niæta naœao uçiniti.
Jer 25:7 Ali me niste posluæali - rijeç je Jahvina - nego me razgnjeviste
djelima ruku svojih, na svoju nesreøu!”
Jer 25:8 Zato ovako govori Jahve nad Vojskama: “Jer niste posluæali
mojih rijeçi,
Jer 25:9 evo, ja øu poslati i podignuti sve narode sa sjevera - rijeç je
Jahvina - i slugu svoga Nabukodonozora, kralja babilonskoga, i dovest
øu ih na ovu zemlju i na njene stanovnike i na sve okolne narode; izruçit
øu ih kletom uniætenju i uçinit øu ih uœasom i ruglom, vjeçnim razvalinama.
Jer 25:10 I uguæit øu meåu njima svaki glas radosti i veselja, klicanje
zaruçnika i zaruçnice i klopot œrvnja i svjetlost svjetiljke.
Jer 25:11 Sva øe se zemlja pretvoriti u pustoæ i pustinju i svi øe narodi
sluœiti kralju babilonskom sedamdeset godina.
Jer 25:12 Ali kad se navræi sedamdeset godina, kaznit øu kralja babilonskog
i narod onaj - rijeç je Jahvina - za bezakonje njihovo i zemlju kaldejsku
i pretvorit øu ih u vjeçne razvaline.
Jer 25:13 Dovest øu na tu zemlju sve æto sam protiv nje rekao - sve je to
napisano u ovoj knjizi, æto prorokova Jeremija za sve narode.”
Viåenje pehara
Jer 25:14 “I oni øe sluœiti mnogim narodima i velikim kraljevima i platit øu
im po njihovim çinima i po djelima ruku njihovih.”
Jer 25:15 Ovako mi reçe Jahve, Bog Izraelov: “Uzmi ovaj pehar vina iz
moje ruke i napoji njime sve narode kojima øu te poslati.
Jer 25:16 Neka piju dok ne zateturaju i dok se ne izbezume zbog maça
æto øu ga meåu njih poslati.”
Jer 25:17 I uzeh pehar iz ruke Jahvine i napojih njime sve narode kojima
me Jahve bijaæe poslao:
Jer 25:18 Jeruzalem i gradove judejske s njihovim kraljevima i
knezovima, neka budu razvalina, pustoæ, ruglo i prokletstvo, kao æto su
i danas;
Jer 25:19 faraona, kralja egipatskoga, s njegovim slugama i knezovima
i narodom njegovim
Jer 25:20 i svu onu mjeæavinu naroda: sve kraljeve zemlje Usa, sve
kraljeve zemlje filistejske, Aækelon, Gazu, Ekron i ono æto ostade od
Aædoda;
Jer 25:21 Edom, Moab i sinove Amonove;
Jer 25:22 sve kraljeve Tira, sve kraljeve Sidona, kraljeve otoka onkraj
mora;
Jer 25:23 Dedan, Temu, Buz i sve one ostriœenih zalizaka,
Jer 25:24 sve kraljeve Arabije, sve kraljeve mjeæavine naroda koji
obitavaju u pustinji;
Jer 25:25 sve kraljeve Zimrija, sve kraljeve Elama i sve kraljeve Medije;
Jer 25:26 sve kraljeve Sjevera, blize i daleke, jednog za drugim, i sva
kraljevstva na licu zemlje. A kralj Æeæak pit øe poslije njih.
Jer 25:27 I reci im: “Ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov:
‘Pijte! Opijte se! Bljujte! Padnite da se viæe ne dignete od maça koji øu
pustiti meåu vas.’
Jer 25:28 Ako ne bi htjeli uzeti pehar iz tvoje ruke da piju, reci im: ‘Ovako
govori Jahve nad Vojskama: Morate piti!
Jer 25:29 Jer, evo, ja sam poçeo kaœnjavati grad koji se zove mojim
imenom. A vi zar da proåete bez kazne? Ne, neøete ostati nekaœnjeni,
jer øu sam dozvati maç da udari na sve stanovnike zemlje’ - rijeç je
Jahve nad Vojskama.
Jer 25:30 Ti im, dakle, prorokuj sve rijeçi ove i reci im: ‘Jahve reçe sa
visine, iz svetoga stana grmi glasom, riçe iza glasa protiv paænjaka svoga,
podvikuje kao oni æto groœåe gaze.
Do svih stanovnika zemlje
Jer 25:31 dopire bojni klik - do nakraj svijeta - jer Jahve se parbi s
narodima, izlazi na sud sa svakim tijelom, bezboœnike øe maçu izruçiti
- rijeç je Jahvina.
Jer 25:32 Ovako govori Jahve nad Vojskama: Evo, nesreøa veø zahvaøa
narod za narodom; nevrijeme straæno veø se prolama s krajeva zemlje.’”
Jer 25:33 U onaj dan bit øe pobijenih Jahvinih s jednoga kraja svijeta do
drugoga. Za njima nitko neøe naricati, niti øe ih tko pokupiti i sahraniti;
ostat øe kao gnoj po zemlji.
Jer 25:34 Kukajte, pastiri, i viçite, valjajte se po praæini, vodiçi stada, jer
vam se ispuniæe dani za klanje, popadat øete ko ovnovi izabrani.

601
Jer 25:35 Viæe nema utoçiæta pastirima, niti spasa vodiçima stada.
Jer 25:36 Çuj, kako vapiju pastiri, kako kukaju vodiçi stada, jer Jahve
pustoæi paænjak njihov,
Jer 25:37 mirna su pasiæta poharana od jarosna gnjeva Jahvina.
Jer 25:38 Lav ostavlja guætaru jer øe zemlja njihova opustjeti od maça
pustoæniçkog, od jarosnog gnjeva Jahvina.
Jeremija kao prorok
Jer 26:1 U poçetku kraljevanja Jojakima, sina Joæijina, kralja Judina,
doåe mi rijeç Jahvina.
Jer 26:2 Ovako govori Jahve: “Stani u predvorju Doma Jahvina i svim
gradovima judejskim koji dolaze da se poklone u Domu Jahvinu
navijeætaj sve rijeçi koje sam ti zapovjedio da im kaœeæ. I ne izostavi ni
jedne jedine.
Jer 26:3 Moœda øe posluæati i vratiti se svaki sa zla puta svoga, pa øu se
pokajati za zlo koje naumih uçiniti zbog zlodjela njihovih.
Jer 26:4 Reci im: ‘Ovako govori Jahve: Ako me ne posluæate da hodite
po Zakonu æto ga stavih pred vas,
Jer 26:5 sluæajuøi rijeçi slugu mojih proroka koje vam neumorno æaljem,
premda ih do sada niste sluæali,
Jer 26:6 postupit øu s ovim Domom kao sa Æilom i uçinit øu da ovaj grad
bude prokletstvo za sve narode na zemlji.’”
Jer 26:7 I sveøenici i proroci i sav narod sluæahu Jeremiju kako navijeæta
te rijeçi u Domu Jahvinu.
Jer 26:8 A kad Jeremija izreçe sve ono æto mu je Gospod zapovjedio da
navijeæta svemu narodu, zgrabiæe ga sveøenici i proroci govoreøi: “Platit
øeæ glavom!
Jer 26:9 Zaæto si u ime Jahvino prorokovao: ‘Postupit øu s ovim Domom
kao sa Æilom i ovaj øe grad biti opustoæen te nitko viæe u njemu neøe
stanovati?’” I sav se narod skupi na Jeremiju u Domu Jahvinu.
Jer 26:10 Çuvæi to, starjeæine judejske doåoæe iz kraljevskog dvora u
Dom Jahvin i sjedoæe pred Nova vrata Doma Jahvina.
Jer 26:11 Tada sveøenici i proroci rekoæe starjeæinama i svemu narodu:
“Ovaj je çovjek zasluœio smrt jer je prorokovao protiv ovoga grada, kao
æto ste çuli na svoje uæi.”
Jer 26:12 Tada Jeremija reçe starjeæinama i svemu narodu: “Jahve me
posla da prorokujem protiv ovoga Doma i ovoga grada sve ono æto ste
çuli.
Jer 26:13 Popravite, dakle, putove svoje i djela svoja i sluæajte glas
Jahve, Boga svoga: i pokajat øe se za zlo kojim vam se zaprijetio.
Jer 26:14 Ja sam, evo, u vaæim rukama. Uçinite sa mnom æto vam se
çini dobro i pravo.
Jer 26:15 Ali dobro znajte: ako me pogubite, krv neduœnu navalit øete
na sebe, na ovaj grad i na njegove stanovnike. Jer, zaista, Jahve me
posla k vama da u vaæe uæi govorim sve ove rijeçi.”
Jer 26:16 Tada rekoæe starjeæine i sav narod sveøenicima i prorocima:
“Ovaj çovjek nipoæto ne zasluœuje smrt, jer nam je govorio u ime Jahve,
Boga naæega.”
Jer 26:17 Nato ustadoæe i neki od najuglednijih u zemlji te rekoæe svemu
mnoætvu naroda æto se ondje okupilo:
Jer 26:18 “Mihej Moreæeøanin prorokovaæe u dane Ezekije, kralja judejskog,
i govoraæe svemu narodu judejskom: ‘Ovako govori Jahve nad
Vojskama: Sion øe biti polje preorano, Jeruzalem ruæevina, a Goru Doma
ovog æuma øe prekriti.’
Jer 26:19 Je li ga zato pogubio Ezekija, kralj judejski, i sva Judeja? Nisu
li se pobojali Jahve i nastojali da Jahvu umilostive, te se Jahve pokaja
za zlo kojim im se bijaæe zaprijetio? A mi, zar da na duæe svoje navalimo
tako velik zloçin?”
Jer 26:20 Bijaæe ondje joæ neki koji prorokovaæe u ime Jahvino, Urija, sin
Æemajin, rodom iz Kirjat Jearima. I on prorokovaæe protiv ovoga grada
i zemlje ove kao i Jeremija.
Jer 26:21 A kad je kralj Jojakim sa svim ratnicima i zapovjednicima çuo
te rijeçi, traœio je da ga smakne. Çuvæi to, Urija se prestraæi i pobjeœe u
Egipat.
Jer 26:22 Ali kralj Jojakim posla u Egipat Elnatana, sina Akborova, s
nekoliko ljudi;
Jer 26:23 dovedoæe oni Uriju iz Egipta i odvedoæe ga kralju Jojakimu,
koji ga maçem pogubi, a truplo njegovo baci na groblje prostoga puka.
Jer 26:24 Ali Ahikam, sin Æafanov, zaætiti Jeremiju te ga ne predaæe u
ruke narodu da ga pogube.
Jer 27:1 U poçetku kraljevanja Sidkije, sina Joæije, kralja judejskoga,
uputi Jahve Jeremiji ovu rijeç.

602
Jer 27:2 Ovako mi reçe Jahve: “Naçini sebi uœad i jaram i stavi ga sebi
na vrat.
Jer 27:3 Zatim poruçi kralju edomskom, kralju moapskom, kralju amonskom,
kralju tirskom i kralju sidonskom, po njihovim izaslanicima koji su
doæli u Jeruzalem kralju judejskom Sidkiji.
Jer 27:4 Naredi im da poruçe svojim gospodarima: ‘Ovako govori Jahve
nad Vojskama, Bog Izraelov! Ovako poruçite svojim gospodarima:
Jer 27:5 Ja sam snagom svojom svesilnom i rukom ispruœenom stvorio
zemlju, ljude i œivotinje na zemlji. I ja to dajem kome hoøu.
Jer 27:6 Sada, dakle, sve te zemlje dajem u ruke Nabukodonozoru,
kralju babilonskom, sluzi svojemu; dajem mu i poljsko zvijerje da mu
sluœi.
Jer 27:7 I svi øe narodi sluœiti njemu i njegovu sinu, i sinu njegova sina,
dok i njegovoj zemlji ne kucne ças te i njega ne upokore moøni narodi i
veliki kraljevi.
Jer 27:8 Ako koji narod, ili kraljevstvo, ne htjedne sluœiti
Nabukodonozora, kralja babilonskoga, ne hoteøi se upregnuti u jaram
kralja babilonskog, taj øu narod kazniti maçem, glaåu i kugom - rijeç je
Jahvina - dok ga sasvim ne zatrem rukom njegovom.
Jer 27:9 Ne sluæajte, dakle, svojih proroka, gatalaca, sanjara, zvjezdara
svojih i çarobnjaka koji vam govore: ‘Ne, vi neøete sluœiti kralju
babilonskom!’
Jer 27:10 Jer vam oni laœ prorokuju samo da vas udalje iz vaæe zemlje,
da vas otjeram pa da propadnete.
Jer 27:11 Ali narod koji se upregne u jaram kralja babilonskoga da mu
sluœi ostavit øu na miru u zemlji njegovoj - rijeç je Jahvina - da je obraåuje
i u njoj œivi.’”
Jer 27:12 Sve sam to rekao Sidkiji, kralju judejskom, govoreøi: “Upregnite
se u jaram kralja babilonskoga i pokorite se njemu i narodu njegovu
da ostanete œivi.
Jer 27:13 Zaæto da poginete, ti i narod tvoj, od maça, gladi i kuge, kao æto
se Jahve zaprijetio narodu koji se ne podvrgne kralju babilonskom?
Jer 27:14 Ne sluæajte, dakle, rijeçi onih proroka koji vam govore: ‘Vi
neøete sluœiti kralju babilonskom.’ Oni vam laœ prorokuju.
Jer 27:15 ‘Jer nisam ih ja poslao da vam prorokuju - rijeç je Jahvina -
nego vam oni laœ prorokuju u moje ime, da vas otjeram iz vaæe zemlje,
pa da propadnete - vi i proroci koji vam prorokuju.’”
Jer 27:16 I sveøenicima i svemu ovom narodu rekao sam: “Ovako govori
Jahve: ‘Ne sluæajte rijeçi svojih proroka koji vam ovako prorokuju: Evo,
posuåe Doma Jahvina bit øe uskoro vraøeno iz Babilona.’ Oni vam laœi
prorokuju.
Jer 27:17 Ne sluæajte ih! Pokorite se kralju babilonskom da ostanete
œivi! Zaæto da ovaj grad postane ruæevina?
Jer 27:18 Ako su oni zaista proroci, te ako je u njima rijeç Jahvina, neka
mole Jahvu nad Vojskama da i posuåe æto joæ ostade u Domu Jahvinu
i u dvoru kraljeva judejskih i u Jeruzalemu ne dospije u Babilon!
Jer 27:19 Jer ovako govori Jahve o stupovima, moru, podnoœjima i o
preostalom posuåu æto joæ ostade u ovome gradu -
Jer 27:20 æto joæ Nabukodonozor, kralj babilonski, ne uze sa sobom
onda kad odvede u izgnanstvo iz Jeruzalema u Babilon Jekoniju, sina
Jojakimova, kralja judejskoga, i sve odliçnike judejske i jeruzalemske.
Jer 27:21 Da, ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov, o posuåu
koje preostade u Domu Jahvinu, u dvoru kralja judejskog, i u Jeruzalemu:
Jer 27:22 ‘U Babilon øe ih odnijeti i ondje øe ostati sve do dana kad ja
odem po njih - rijeç je Jahvina. I ja øu sve to donijeti i postaviti na ovo
mjesto!’”
Raspra s prorokom Hananijom
Jer 28:1 Iste godine, u poçetku kraljevanja Sidkije, kralja judejskoga,
çetvrte godine, petog mjeseca, Hananija, sin Azurov, prorok rodom iz
Gibeona, reçe mi u Domu Jahvinu pred svim sveøenicima i svim
narodom:
Jer 28:2 “Ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: ‘Skræit øu
jaram kralja babilonskoga.
Jer 28:3 Do dvije godine vratit øu na ovo mjesto sve posuåe Doma
Jahvina koje je Nabukodonozor, kralj babilonski, odavde uzeo i odnio u
Babilon.
Jer 28:4 A tako i Jekoniju, sina Jojakimova, kralja judejskoga, i sve
izgnanike judejske, koji dospjeæe u Babilon, takoåer øu vratiti na ovo
mjesto - rijeç je Jahvina - jer øu skræiti jaram kralja babilonskoga.’”
Jer 28:5 Tada prorok Jeremija odgovori proroku Hananiji pred sveøenicima
i pred svim narodom koji bijahu u Domu Jahvinu.

603
Jer 28:6 Reçe prorok Jeremija: “Amen! Uçinio Jahve tako! Ispunio Jahve
rijeçi koje si prorokovao i vratio ovamo sve posuåe iz Doma Jahvina i
sve izgnanike iz Babilona.
Jer 28:7 Ali çuj i ovu rijeç koju øu kazati na tvoje uæi i na uæi svega naroda.
Jer 28:8 Proroci koji su bili prije mene i tebe, odiskona prorokovahu
mnogim moønim zemljama i velikim kraljevstvima rat, glad, kugu.
Jer 28:9 Ali o proroku koji proriçe mir moœeæ istom kad se ispuni njegova
proroçka rijeç znati da ga je zaista Jahve poslao.”
Jer 28:10 Tada prorok Hananija skide jaram s vrata proroka Jeremije i
skræi ga.
Jer 28:11 I reçe Hananija pred svim narodom: “Ovako govori Jahve:
‘Evo, ovako øu - za dvije godine - skræiti jaram Nabukodonozora, kralja
babilonskoga, s vrata svih naroda!’” Tada prorok Jeremija ode svojim
putem.
Jer 28:12 A kad prorok Hananija skræi jaram s vrata proroka Jeremije,
doåe rijeç Jahvina Jeremiji:
Jer 28:13 “Idi i ovako reci Hananiji: ‘Ovako govori Jahve: Ti si skræio
drveni jaram, ali øu ja mjesto njega naçiniti œeljezni.’
Jer 28:14 Jer ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: ‘Œeljezni
øu jaram staviti oko vrata svih ovih naroda da ih podvrgnem
Nabukodonozoru, kralju babilonskom, i sluœit øe mu, jer ja sam njemu
podloœio çak i poljsku zvjerad!’”
Jer 28:15 I prorok Jeremija reçe proroku Hananiji: “Çuj me dobro, Hananija!
Tebe nije poslao Jahve, a ti si u narodu pobudio varave nade.
Jer 28:16 Zato ovako govori Jahve: ‘Gle, briæem te s lica zemlje! Umrijet
øeæ joæ ove godine, jer si propovijedao pobunu protiv Jahve!’”
Jer 28:17 I umrije prorok Hananija te godine u sedmom mjesecu.
Poslanica izgnanicima
Jer 29:1 Evo, ovo su rijeçi poslanice koju prorok Jeremija iz Jeruzalema
posla Ostatku izgnanstva - starjeæinama, sveøenicima i prorocima i
svemu preostalom narodu æto ga Nabukodonozor iz Jeruzalema bijaæe
odveo u Babilon,
Jer 29:2 poæto kralj Jekonija i kraljica-majka, dvorjanici, odliçnici judejski
i jeruzalemski, kovaçi i bravari ostaviæe Jeruzalem.
Jer 29:3 Poslanica je poslana po Elasi, sinu Æafanovu, i Gemarji, sinu
Hilkijinu, koje Sidkija, kralj judejski, posla u Babilon Nabukodonozoru,
kralju babilonskom. Evo sadrœaja:
Jer 29:4 “Ovako govori Jahve nad Vojskama, kralj Izraelov: ‘Svima izgnanicima
koje odvedoh iz Jeruzalema u Babilon!
Jer 29:5 Gradite kuøe i nastanite se, sadite vrtove i uœivajte urod njihov!
Jer 29:6 Œenite se i raåajte sinove i køeri! Œenite svoje sinove i udajite
svoje køeri da i oni raåaju sinove i køeri! Mnoœite se da se ne smanjite!
Jer 29:7 Iætite mir zemlji u koju vas izagnah, molite se za nju Jahvi, jer na
njezinu miru poçiva i vaæ mir!’
Jer 29:8 Jer ovako govori Jahve nad vojskama, Bog Izraelov: ‘Nemojte
da vas zalude vaæi proroci, æto su meåu vama i vaæi vraçari! Ne sluæajte
sanjare svoje koji sami kaœu da sanjaju.
Jer 29:9 Jer vam oni prorokuju laœi u moje ime. Ja ih nisam poslao’,
govori Jahve.
Jer 29:10 Jer ovako govori Jahve: ‘Istom kad se Babilonu ispuni onih
sedamdeset godina, ja øu vas pohoditi te vam ispuniti dobro obeøanje
da øu vas vratiti na ovo mjesto.
Jer 29:11 Jer ja znam svoje naume koje s vama namjeravam - rijeç je
Jahvina - naume mira, a ne nesreøe: da vam dadnem buduønost i nadu.
Jer 29:12 Tada øete me zazivati, dolaziti k meni, moliti mi se i ja øu vas
usliæati.
Jer 29:13 Traœit øete me i naøi me jer øete me traœiti svim srcem svojim.
Jer 29:14 I pustit øu da me naåete - rijeç je Jahvina. Izmijenit øu udes vaæ
i skupiti vas iz svih naroda i sa svih mjesta kamo vas odagnah - rijeç je
Jahvina. I vratit øu vas na mjesto odakle vas u izagnanstvo odvedoh.
Jer 29:15 Istina, vi velite: ‘Jahve nam podiœe proroke u Babilonu.’
Jer 29:16 Ovako govori Jahve kralju koji sjedi na prijestolju Davidovu, i
svemu narodu koji œivi u ovome gradu - braøi vaæoj æto ne moradoæe s
vama u izgnanstvo.
Jer 29:17 Ovako govori Jahve nad Vojskama: “Evo æaljem na njih maç,
glad i kugu; uçinit øu da budu kao pokvarene smokve, tako loæe da nisu
za jelo.
Jer 29:18 I gonit øu ih maçem, glaåu i kugom i uçinit øu ih uœasom svim
kraljevstvima zemaljskim, prokletstvom, strahotom, ruglom i sramotom
svim narodima kamo ih otjeram.
Jer 29:19 Jer ne posluæaæe rijeçi mojih - rijeç je Jahvina - premda sam

604
im svejednako slao sluge svoje proroke, ali ih oni ne posluæaæe - rijeç je
Jahvina.
Jer 29:20 Ali vi, izgnanici, koje poslah iz Jeruzalema u Babilon, posluæajte
svi rijeç Jahvinu!”
Jer 29:21 Ovako govori Jahve nad Vojskama, kralj Izraelov, o Ahabu,
sinu Kolajinu, i o Sidkiji, sinu Maasejinu, koji vam laœ prorokuje u moje
ime: “Evo, predajem ih u ruke Nabukodonozora, kralja babilonskoga,
da ih pogubi vama na oçi.
Jer 29:22 I njima øe se kao kletvom proklinjati svi izgnanici koji su u
Babilonu: ‘Neka Jahve uçini s tobom kao sa Sidkijom i Ahabom koje
kralj babilonski ispeçe na vatri
Jer 29:23 jer u Izraelu poçiniæe sramotu çineøi preljub sa œenama svojih
bliœnjih i govoreøi u moje ime laœne rijeçi koje im ja nisam zapovjedio. Ja
to znam, i svjedok sam tome’ - rijeç je Jahvina!”
Jer 29:24 A Æemaji øeæ Nehelamcu poruçiti:
Jer 29:25 “Ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: Ti si u
svoje ime poslao pisma svemu narodu koji je u Jeruzalemu, i sveøeniku
Sefaniji, sinu Maasejinu, i svim ostalim sveøenicima:
Jer 29:26 ‘Jahve te postavi sveøenikom namjesto sveøenika Jojade da
paziæ u Domu Jahvinu na svakog luåaka koji se gradi prorokom i da ga
baciæ u klade, sa œeljezom oko vrata.
Jer 29:27 Zaæto, dakle, nisi sprijeçio Jeremiju iz Anatota, koji se meåu
vama gradi prorokom?
Jer 29:28 Ta on nam je poslao poruku u Babilon: Dugo øe joæ trajati:
Gradite kuøe i nastanite se! Sadite vrtove i uœivajte urod njihov!’”
Jer 29:29 Sveøenik Sefanija proçita pismo proroku Jeremiji.
Jer 29:30 Tada doåe rijeç Jahvina Jeremiji:
Jer 29:31 “Poæalji svim izgnanicima ovu vijest: ‘Ovako govori Jahve o
Æemaji Nehelamcu: Jer vam Æemaja prorokuje te vam budi varave nade,
premda ga ja nisam poslao,
Jer 29:32 ovako govori Jahve: Kaznit øu Æemaju Nehelamca, njega i
potomstvo njegovo: nitko mu neøe preostati usred ovoga naroda da
doœivi sreøu koju spremam narodu svojemu - rijeç je Jahvina - jer je
propovijedao pobunu protiv Jahve.’”
Sjeverni øe Izrael biti obnovljen
Jer 30:1 Rijeç koju Jahve upravi Jeremiji:
Jer 30:2 Ovako govori Jahve, Bog Izraelov: “Upiæi u knjigu sve ove rijeçi
koje ti govorim.
Jer 30:3 Jer evo dolaze dani - rijeç je Jahvina - i promijenit øu udes
naroda svoga Izraela i Judeje” - govori Jahve - “i vratit øu ih u zemlju koju
u baætinu dadoh ocima njihovim.”
Jer 30:4 Evo rijeçi æto ih Jahve reçe o Izraelu i o Judeji:
Jer 30:5 Ovako govori Jahve: “Çujem krik uœasa: strava je to, a ne mir.
Jer 30:6 Hajde, propitajte se i pogledajte: je li ikad muækarac rodio? A svi
se muækarci za bedra hvataju kao porodilje! Zaæto su sva lica izobliçena
i problijedjela?
Jer 30:7 Jao, jer velik je dan ovaj, sliçna mu ne bi! Vrijeme je nevolje za
Jakova, ali øe se izbaviti iz nje.
Jer 30:8 Onoga dana - rijeç je Jahve nad Vojskama - slomit øu jaram na
njihovu vratu i lance øu njihove raskinuti. Viæe neøe sluœiti tuåinu,
Jer 30:9 veø øe sluœiti Jahvi, Bogu svojemu, i Davidu, kralju svome,
koga øu im podiøi.
Jer 30:10 Ne boj se, Jakove, slugo moja - rijeç je Jahvina - ne plaæi se,
Izraele! Jer evo, spasit øu te izdaleka i potomstvo tvoje iz zemlje izgnanstva.
Jakov øe se opet smiriti, spokojno øe œivjeti
i nitko ga neøe plaæiti - rijeç je Jahvina -
Jer 30:11 jer ja sam s tobom da te izbavim. Zatrt øu narode meåu koje
te prognah, a tebe neøu sasvim uniætiti; ali øu te kazniti po pravici, ne
smijem te pustiti nekaœnjena.”
Jer 30:12 Uistinu, ovako govori Jahve: “Neiscjeljiva je rana tvoja, neprebolan
polom tvoj.
Jer 30:13 Nema lijeka rani tvojoj i nikako da zaraste.
Jer 30:14 Zaboraviæe te svi ljubavnici, viæe za te i ne pitaju! Jer po tebi ja
udarih kao æto udara neprijatelj, kaznom krutom za bezakonje i za mnoge
grijehe tvoje.
Jer 30:15 Zaæto kukaæ zbog rane svoje? Zar je neizljeçiva tvoja bol?
Zbog mnoætva bezakonja i grijeha silnih tvojih to ti uçinih.
Jer 30:16 Ali i oni æto te œderu bit øe proœderani, u ropstvo øe svi duæmani
tvoji; pljaçkaæi tvoji bit øe opljaçkani, i koji te plijeniæe bit øe oplijenjeni.
Jer 30:17 Ali ja øu te iscijeliti, rane ti zalijeçiti” - rijeç je Jahvina. Zvahu te
‘Protjeranom’ i ‘Sionkom za koju nitko ne pita’.

605
Jer 30:18 Ovako govori Jahve: “Evo, izmijenit øu udes æatora Jakovljevih,
smilovat øu se na stanove njegove: na razvalinama njegovim bit øe opet
grad sazidan, i dvori øe stajati na starome mjestu.
Jer 30:19 Iz njih øe se çuti hvalospjev, i glasovi radosni. Umnoœit øu ih
i viæe im se neøe smanjiti broj, ugled øu im dati i viæe ih neøe prezirati.
Jer 30:20 Sinovi njihovi bit øe mi kao nekoø, zajednica njina preda mnom
øe çvrsto stajati, a kaznit øu sve njihove ugnjetaçe.
Jer 30:21 Glavar njihov iz njih øe niknuti, vladar njihov isred njih øe izaøi.
Pustit øu ga k sebi da mi se pribliœi - jer tko da se usudi sam preda me!”
- rijeç je Jahvina.
Jer 30:22 “I vi øete biti moj narod, a ja vaæ Bog.
Jer 30:23 Gle, nevrijeme Jahvino, jarost provaljuje, razmahuje se vihor
silan, i svaljuje na glave bezboœniçke.
Jer 30:24 Jahvin se gnjev neøe stiæati dok on ne izvræi i ne ispuni naume
srca svojega. U dane posljednje jasno øete to razumjeti.
Jer 31:1 “ono vrijeme - rijeç je Jahvina - bit øu Bog svim plemenima
Izraelovim i oni øe biti narod moj.”
Jer 31:2 Ovako govori Jahve: “Naåe milost u pustinji narod koji uteçe
maçu: Izrael ide u svoje prebivaliæte.
Jer 31:3 Iz daljine mu se Jahve ukaza: Ljubavlju vjeçnom ljubim te, zato
ti saçuvah milost.
Jer 31:4 Opet øu te sazdati, i bit øeæ sazdana, djevice Izraelova. Opet
øeæ se resiti bubnjiøima, u veselo kolo hvatati.
Jer 31:5 Opet øeæ saditi vinograde na brdima Samarije: koji nasade
posade, oni øe i trgati.
Jer 31:6 Jer dolazi dan te øe straœari vikati na brdu efrajimskom: ‘Na
noge! Na Sion se popnimo,
k Jahvi, Bogu svojemu!’”
Jer 31:7 Jer ovako govori Jahve: “Kliçite od radosti Jakovu, pozdravite
burno prvaka naroda! Neka se ori vaæ glas! Objavite slavopojkom: Jahve
spasi narod svoj, Ostatak Izraelov!
Jer 31:8 Evo, ja ih vodim iz zemlje sjeverne, skupljam ih s krajeva zemlje:
s njima su slijepi i hromi, trudnice i rodilje: vraøa se velika zajednica.
Jer 31:9 Evo, u suzama poåoæe, utjeæene sad ih vraøam! Vodit øu ih kraj
potoçnih voda, putem ravnim kojim neøe posrnuti, jer ja sam otac Izraelu,
Efrajim je moj prvenac.”
Jer 31:10 Çujte, o narodi, rijeç Jahvinu, objavite je æirom dalekih otoka:
“Onaj æto raspræi Izraela, opet ga skuplja i çuva ga kao pastir stado
svoje!”
Jer 31:11 Jer Jahve oslobodi Jakova, izbavi ga iz ruku jaçeg od njega.
Jer 31:12 I oni øe, radosno kliçuøi, na vis sionski da se nauœiju dobara
Jahvinih: œita, ulja, mladog vina, jagnjadi i teladi, duæa øe im biti kao vrt
navodnjen, nikad viæe neøe ginuti.
Jer 31:13 Djevojke øe se veseliti u kolu, mlado i staro zajedno, jer øu im
tugu u radost pretvoriti, utjeæit øu ih i razveseliti nakon œalosti.
Jer 31:14 Pretilinom øu im okrijepiti sveøenstvo i narod svoj nasititi
dobrima” - rijeç je Jahvina.
Jer 31:15 Ovako govori Jahve: “Çuj! U Rami se kukanje çuje i gorak
plaç: Rahela oplakuje sinove svoje, i neøe da se utjeæi za djecom, jer
njih viæe nema.”
Jer 31:16 Ovako govori Jahve: “Prestani kukati, otari suze u oçima!
Patnje øe tvoje biti nagraåene: oni øe se vratiti iz zemlje neprijateljske.
Jer 31:17 Ima nade za tvoje potomstvo - rijeç je Jahvina - sinovi tvoji
vratit øe se u svoj kraj.
Jer 31:18 Dobro çujem Efrajimov jecaj: ‘Ti me pokara, i ja se popravih
kao june joæ neukroøeno. Obrati me, da se obratim, jer ti si, Jahve, Bog
moj.
Jer 31:19 Odvratih se od tebe, ali se pokajah, uvijek, i sad se u slabine
tuçem. Stidim se i crvenim, jer nosim sramotu mladosti svoje!’”
Jer 31:20 “Zar mi je Efrajim sin toliko drag, dijete najmilije? Jer koliko
god mu prijetim, bez prestanka œivo na njega mislim i srce mi dræøe za
njega od njeœne samilosti” - rijeç je Jahvina.
Jer 31:21 “Postavi putokaze, podigni stupove! Sjeti se ceste, puta kojim
si proæla. I vrati se, djevice Izraelova, vrati se u gradove svoje!
Jer 31:22 Dokle øeæ joæ oklijevati, køeri odmetnice? Jer Jahve stvori
neæto novo na zemlji: Œena øe okruœiti Muœa.”
I Judeja øe biti obnovljena
Jer 31:23 Ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: “U zemlji
Judinoj, kad promijenim njezinu sudbinu, u njezinim øe se gradovima
ovako govoriti: ‘Blagoslovio te Jahve, prebivaliæte Pravednosti, Goro
sveta!’”

606
Jer 31:24 “I u njoj øe se opet nastaniti Judeja sa svim svojim gradovima,
ratari i oni æto idu za stadima,
Jer 31:25 jer ja øu okrijepiti duæu iscrpljenu, obilno nahraniti duæu klonulu.
Jer 31:26 Kao ono: ‘Çim se probudih, pogledah: sladak li bijaæe sanak
moj!’”
Jer 31:27 “Evo dolaze dani - rijeç je Jahvina - kad øu u domu Izraelovu
i u domu Judinu posijati sjeme çovjeçje i sjeme œivotinjsko.
Jer 31:28 I kao æto sam nekoø bdio da ih iæçupam, razvalim, istrijebim,
zatrem i nesreøu na njih svalim, tako øu sada briœno bdjeti da ih podignem
i posadim.
Jer 31:29 U one dane neøe se viæe govoriti: ‘Oci jedoæe kiselo groœåe,
a sinovima zubi trnu.’
Jer 31:30 Nego øe svatko umrijeti zbog vlastite krivice. I onomu koji
bude jeo kiselo groœåe zubi øe trnuti.”
Novi savez
Jer 31:31 “Evo dolaze dani - rijeç je Jahvina - kad øu s domom Izraelovim
i s domom Judinim sklopiti Novi savez.
Jer 31:32 Ne Savez kakav sam sklopio s ocima njihovim u dan kad ih
uzeh za ruku da ih izvedem iz zemlje egipatske, Savez æto ga oni
razvrgoæe premda sam ja gospodar njihov - rijeç je Jahvina.
Jer 31:33 Nego, ovo je Savez æto øu ga sklopiti s domom Izraelovim
poslije onih dana - rijeç je Jahvina: Zakon øu svoj staviti u duæu njihovu
i upisati ga u njihovo srce. I bit øu Bog njihov, a oni narod moj.
Jer 31:34 I neøe viæe uçiti drug druga ni brat brata govoreøi: ‘Spoznajte
Jahvu!’ nego øe me svi poznavati, i malo i veliko - rijeç je Jahvina - jer øu
oprostiti bezakonje njihovo i grijeha se njihovih neøu viæe spominjati.”
Jer 31:35 Ovako govori Jahve, koji daje da sunce sjaje danju, a mjesec
i zvijezde da svijetle noøu, koji burka more da mu valovi buçe - ime mu
je Jahve nad Vojskama:
Jer 31:36 “Ako se ikad ti zakoni poremete preda mnom - rijeç je Jahvina
- onda øe i potomstvo Izraelovo prestati da bude narod pred licem mojim
zauvijek!
Jer 31:37 Ako se mogu izmjeriti nebesa gore, i dolje istraœiti temelji
zemlje, onda øu i ja odbaciti potomstvo Izraelovo zbog svega æto
poçiniæe” - rijeç je Jahvina.
Obnova i veliçina Jeruzalema
Jer 31:38 “Evo dolaze dani - rijeç je Jahvina - kada øe grad Jahvin biti
opet sazidan, od Kule Hananelove do Vrata ugaonih.
Jer 31:39 I joæ øe se dalje protegnuti mjerniçko uœe, pravo do breœuljka
Gareba, a onda okrenuti prema Goi.
Jer 31:40 I sva dolina trupla i pepela, i sva polja do potoka Kidrona, do
ugla Konjskih vrata na istoku, bit øe svetinja Jahvina. I neøe viæe biti
razaranja ni prokletstva.”
Kupnja njive - zalog za Judinu
sretnu buduønost
Jer 32:1 Rijeç koju Jahve uputi Jeremiji desete godine Sidkije, kralja
judejskoga, to jest osamnaeste godine Nabukodonozorove.
Jer 32:2 U to vrijeme vojska kralja babilonskoga opsjedaæe Jeruzalem,
a prorok Jeremija bijaæe zatvoren u tamniçkom dvoriætu u dvoru judejskoga
kralja.
Jer 32:3 Sidkija, kralj judejski, bijaæe ga ondje zatvorio, prigovoriv mu:
“Zaæto si prorokovao: ‘Ovako govori Jahve: Gle, grad øu ovaj predati u
ruke kralju babilonskom da ga osvoji;
Jer 32:4 a Sidkija, kralj judejski, neøe umaøi sili kaldejskoj, nego øe biti
predan u ruke kralja babilonskoga - usta u usta s njim øe govoriti, oçi u
oçi njega vidjeti.
Jer 32:5 Sidkiju øe odvesti u Babilon i ondje øe ostati dok ga ne pohodim
- rijeç je Jahvina! I ako se budete borili protiv Kaldejaca, neøete uspjeti!’”
Jer 32:6 Tada reçe Jeremija: “Doåe mi rijeç Jahvina:
Jer 32:7 ‘Uskoro øe doøi k tebi Hanamel, sin tvoga strica Æaluma, da ti
kaœe: Kupi njivu moju u Anatotu; ti imaæ rodbinsko pravo da je kupiæ!’
Jer 32:8 Kako je Jahve navijestio, k meni doåe moj striçeviø Hanamel u
tamniçko dvoriæte i reçe mi: ‘De kupi moju njivu u Anatotu, jer ti imaæ
pravo na posjed i rodbinsko pravo da je kupiæ! Kupi je!’ I tada spoznah
da to bijaæe rijeç Jahvina.
Jer 32:9 Kupih, dakle, tu njivu od striçeviøa Hanamela iz Anatota te mu
izmjerih u novcu sedamnaest æekela srebra.
Jer 32:10 Napiæem ugovor, udarim peçat, pozovem svjedoke i izmjerim
novac na tezulji.
Jer 32:11 Zatim uzmem kupovni ugovor, zapeçaøen prema propisu i
uredbama,

607
Jer 32:12 predam kupovni ugovor Baruhu, sinu Mahsejeva sina Nerije.
Nazoçni su bili: moj striçeviø Hanamel, svjedoci æto su potpisali kupovni
ugovor i svi Judejci koji su se naæli u tamniçkom dvoriætu.
Jer 32:13 Tada pred njima zapovjedim Baruhu:
Jer 32:14 ‘Ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: Uzmi ove
isprave, ovaj kupovni ugovor, zapeçaøeni i otvoreni, i stavi ih u glinenu
posudu da se zadugo saçuvaju.
Jer 32:15 Jer ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: Joæ øe
se u ovoj zemlji kupovati i kuøe, i njive, i vinogradi!’”
Jer 32:16 Poæto kupovni ugovor predadoh Nerijinu sinu Baruhu, pomolih
se Jahvi:
Jer 32:17 “O, Jahve, Gospode! Ti stvori nebo i zemlju snagom velikom,
rukom uzdignutom! Niæta tebi nije nemoguøe!
Jer 32:18 Tisuøama iskazujeæ milost, a krivnju otaca osveøujeæ na djeci,
potomcima njihovim. Boœe veliki i moøni, kome je ime Jahve nad Vojskama!
Jer 32:19 Velik si u svojim naumima, silan u svojim djelima! Oçi tvoje
bdiju nad svim putovima ljudskim da naplatiæ svakome prema putu
njegovu i prema plodu djela njegovih!
Jer 32:20 Ti koji si çinio znamenja i çudesa u zemlji egipatskoj i u Izraelu,
i meåu svim ljudima sve do danas,
Jer 32:21 ti si izveo svoj narod izraelski iz zemlje egipatske znamenjima
i çudesima, rukom moønom i miæicom podignutom, strahotama velikim.
Jer 32:22 Zatim im dade svu ovu zemlju koju si zakletvom obeøao ocima
njihovim, zemlju u kojoj teçe med i mlijeko.
Jer 32:23 I oni je zaposjedoæe; ali nisu sluæali glasa tvojega niti su hodili
putem Zakona tvojega. Niæta ne uçiniæe od onog æto im ti naredi; zato si
dozvao na njih sve ove nevolje.
Jer 32:24 Gle, nasipi se veø primakoæe gradu, i bit øe osvojen, i grad øe
pasti u ruke Kaldejcima koji na njega navaljuju maçem, glaåu i kugom.
^ime si prijetio, evo dolazi. I sam vidiæ.
Jer 32:25 A ti mi, Jahve Gospode moj, reçe: ‘Kupi novcem njivu i pozovi
svjedoke’, a grad je veø predan u ruke Kaldejcima!”
Jer 32:26 Tada mi doåe rijeç Jahvina:
Jer 32:27 “Gle, ja sam Jahve, Bog svakoga tijela! Meni niæta nije
nemoguøe!
Jer 32:28 Zato - veli Jahve - grad ovaj predajem u ruke Kaldejaca i u
ruke kralja babilonskoga, koji øe ga zauzeti.
Jer 32:29 Uøi øe u njega Kaldejci koji se bore protiv ovoga grada, ognjem
øe ga uniætiti i spaliti ga zajedno s kuøama kojima su na krovovima Baalu
palili tamjan i lijevali ljevanice tuåim bogovima, mene gnjeveøi.
Jer 32:30 Jer sinovi Izraelovi i sinovi Judini od mladosti çine samo zlo
pred mojim oçima. Doista, sinovi Izraelovi bez prestanka me gnjeve
djelima ruku svojih - rijeç je Jahvina.
Jer 32:31 Grad ovaj, doista, samo mi je na gnjev i srdœbu otkako je
sagraåen pa do dana danaænjega te ga moram ukloniti ispred lica
svojega
Jer 32:32 zbog svega bezakonja æto ga sinovi Izraelovi i sinovi Judini
poçiniæe, gnjeveøi me - oni i kraljevi njihovi, knezovi i sveøenici i proroci,
Judejci i Jeruzalemci.
Jer 32:33 Okretahu mi leåa, a ne lice svoje, iako se neumorno trudih da
ih pouçim, ali me ne sluæaæe niti nauk moj primiæe.
Jer 32:34 Postaviæe grozote u Dom koji se mojim zove imenom da ga
oskvrnu.
Jer 32:35 Baalu podigoæe uzviæice u Dolini Ben Hinomu, i sinove i køeri
svoje Moleku kroz oganj provodiæe - æto im ja nikad ne zapovjedih; ni na
um mi ne pade da bi çinili takve gadosti niti da bih Judu pustio u takav
grijeh.”
Jer 32:36 Ipak, ovako govori Jahve, Bog Izraelov, o tom gradu za koji vi
velite da øe od maça, gladi i kuge pasti u ruke kralju babilonskom:
Jer 32:37 “Evo, ja øu ih skupiti iz svih zemalja u koje ih prognah - u
gnjevu i jarosti svojoj - i vratit øu ih na ovo mjesto da ovdje spokojno œive.
Jer 32:38 I oni øe biti narod moj, a ja, ja øu biti Bog njihov.
Jer 32:39 I dat øu im srce jedno i put jedan, da bi me se bojali u sve dane,
na sreøu svoju i djece svoje.
Jer 32:40 I sklopit øu s njima Savez vjeçan, nikad se viæe neøu odvratiti
od njih i uvijek øu im çiniti dobro; usadit øu im u srce svoj strah, da se
nikad viæe ne odmetnu od mene.
Jer 32:41 I radovat øu se çineøi im dobro; i çvrsto øu ih zasaditi u ovoj
zemlji, svim srcem svojim, svom duæom svojom.”
Jer 32:42 Jer ovako govori Jahve: “Kao æto sam na ovaj narod doveo

608
svu ovu straænu nesreøu, tako øu na njih dovesti svu sreøu koju im obrekoh.
Jer 32:43 Da, opet øe se kupovati njive u ovoj zemlji o kojoj vi velite: ‘Ova
je pustinja, bez çovjeka i œivinçeta, predana na milost i nemilost Kaldejcima!’
Jer 32:44 Njive øe se za novac kupovati, pisat øe se i peçatiti kupovni
ugovori, pozivat øe se svjedoci u zemlji Benjaminovoj i u okolici Jeruzalema.
U gradovima Judinim i u gradovima Gorja, Æefele, Negeba, jer øu
promijeniti udes njihov” - rijeç je Jahvina.
Joæ jedno obeøanje o obnovi Jeruzalema i Judeje
Jer 33:1 Dok je Jeremija bio joæ zatvoren u tamniçkom dvoriætu, i drugi
mu put doåe rijeç Jahvina:
Jer 33:2 “Ovako govori Jahve, koji stvori zemlju, oblikova je i uçvrsti -
ime mu je Jahve!
Jer 33:3 Zazovi me, i odazvat øu ti se i objavit øu ti velike i nedokuçive
tajne o kojima niæta ne znaæ.
Jer 33:4 Jer ovako govori Jahve, Bog Izraelov, o kuøama ovoga grada
i o dvorima kraljeva judejskih, poruæenim zbog nasipa i maça,
Jer 33:5 i o onima æto zameøu borbu s Kaldejcima da napune svoje kuøe
tjelesima ljudi koje pobih u srdœbi i jarosti svojoj, i odvratih lice svoje od
ovoga grada zbog njihove opakosti.
Jer 33:6 Evo, ja øu zalijeçiti njihovu ranu, ja øu ih iscijeliti i ozdraviti i
pruœiti im obilje istinskoga mira.
Jer 33:7 Promijenit øu udes zemlje Judine i Jeruzalema i podiøi øu ih da
budu kao nekoø.
Jer 33:8 Oçistit øu ih od svakoga grijeha kojim sagrijeæiæe protiv mene
i oprostit øu im sve krivice koje mi skriviæe odmetnuv se od mene.
Jer 33:9 I Jeruzalem øe mi biti na radost, na hvalu i çast pred svim
narodima svijeta: kad çuju za sve dobro kojim øu ih nadijeliti, divit øe se
i çuditi svoj onoj sreøi i miru æto øu im ja dati.”
Jer 33:10 Ovako govori Jahve: “Na ovome mjestu o kojemu vi velite: ‘To
je pustinja bez çovjeka i bez œivinçeta’ - u gradovima judejskim i po
opustoæenim ulicama jeruzalemskim opet øe se oriti
Jer 33:11 poklici radosti, poklici zaruçnika i zaruçnice, poklici onih koji
øe u Domu Jahvinu prinositi œrtve zahvalnice pjevajuøi: ‘Hvalite Jahvu
nad Vojskama, jer je dobar Jahve - vjeçna je ljubav njegova!’ Jer ja øu
obnoviti zemlju da bude kao nekoø” - rijeç je Jahvina.
Jer 33:12 Ovako govori Jahve nad Vojskama: “Na ovome mjestu koje je
sada pusto, bez çovjeka i bez œivinçeta, i u svim gradovima opet øe biti
paænjaci za pastire æto odmaraju stada svoja.
Jer 33:13 U gradovima Gorja, i u gradovima Æefele, i u gradovima
Negeba, u kraju Benjaminovu, u okolici Jeruzalema i u gradovima
Judinim opet øe prolaziti ovce ispod ruke pastira koji øe ih brojiti” - rijeç
je Jahvina.
Ustanova buduønosti
Jer 33:14 “Evo, dolaze dani - rijeç je Jahvina - kad øu ispuniti dobro
obeøanje æto ga dadoh domu Izraelovu i domu Judinu:
Jer 33:15 U one dane i u vrijeme ono podiøi øu Davidu izdanak pravedni;
on øe zemljom vladati po pravu i pravici.
Jer 33:16 U one dane Judeja øe biti spaæena, Jeruzalem øe œivjeti spokojno.
A grad øe se zvati: ‘Jahve, Pravda naæa.’
Jer 33:17 Jer ovako govori Jahve: “Nikada Davidu neøe nestati potomka
koji øe sjediti na prijestolju doma Izraelova.
Jer 33:18 I nikada neøe levitima i sveøenicima nestati potomaka koji øe
sluœiti preda mnom i prinositi paljenice, kaditi prinosnice i prikazivati
klanice u sve dane.”
Jer 33:19 I doåe rijeç Jahvina Jeremiji:
Jer 33:20 Ovako govori Jahve: “Ako moœete razvrøi savez moj s danom
i savez moj s noøi, tako da ni dana ni noøi viæe ne bude u pravo vrijeme,
Jer 33:21 moøi øe se raskinuti i Savez moj sa slugom mojim Davidom te
viæe neøe imati sina koji bi kraljevao na prijestolju njegovu i s levitima i
sveøenicima koji mi sluœe.
Jer 33:22 Kao æto se vojska nebeska ne moœe izbrojiti ni izmjeriti pijesak
morski, tako øu umnoœiti potomstvo sluge svojega Davida i levite i
sveøenike koji mi sluœe.”
Jer 33:23 I doåe rijeç Jahvina Jeremiji:
Jer 33:24 “Nisi li opazio æto ovi ljudi govore: ‘Jahve je odbacio obadva
plemena koja je bio sebi izabrao?’ I s prezirom poriçu narod moj kao da
mi viæe nije narod.”
Jer 33:25 Ovako govori Jahve: “Da ne sklopih saveza svojega s danom
i noøi i da ne postavih zakone nebu i zemlji,

609
Jer 33:26 mogao bih odbaciti potomstvo Jakova i Davida, sluge svojega,
da viæe ne uzimam potomka njihova za vladara nad potomstvom
Abrahamovim, Izakovim i Jakovljevim, kad promijenim udes njihov i
kad im se smilujem.”
Konaçna sudbina Sidkijina
Jer 34:1 Rijeç koju Jahve uputi Jeremiji kad Nabukodonozor, kralj babilonski,
i sva njegova vojska, i sva kraljevstva pod njegovom vlaæøu, i
svi narodi navaliæe na Jeruzalem i na sve gradove njegove.
Jer 34:2 Ovako govori Jahve, Bog Izraelov: “Idi i govori sa Sidkijom,
kraljem judejskim, i reci mu: Ovako govori Jahve: ‘Evo, predajem ovaj
grad u ruke kralja babilonskoga da ga on ognjem spali.
Jer 34:3 Ni ti neøeæ ruci njegovoj umaøi. Da, bit øeæ uhvaøen i predat øe
te u njegove ruke; oçi u oçi gledat øeæ kralja babilonskoga, usta u usta
on øe s tobom govoriti i bit øeæ odveden u Babilon.’
Jer 34:4 Ali çuj rijeç Jahvinu, Sidkija, kralju judejski! Ovo ti poruçuje
Jahve: ‘Neøeæ od maça poginuti,
Jer 34:5 umrijet øeæ u miru! I kao æto su tvoje oçeve i kraljeve tvoje
prethodnike okadili, i tebe øe okaditi i naricat øe za tobom: ‘Jao Gospodaru!’
Ja ti to govorim’ - rijeç je Jahvina.
Jer 34:6 I prorok Jeremija poruçi sve ove rijeçi Sidkiji, kralju judejskom
u Jeruzalemu,
Jer 34:7 dok je vojska kralja babilonskoga navaljivala na Jeruzalem i na
preostale gradove Judine - na Lakiæ i Azeku, jer joæ samo oni preostadoæe
od judejskih utvråenih gradova.
Jer 34:8 Rijeç koju Jahve uputi Jeremiji, poæto je kralj Sidkija sa svekolikim
narodom jeruzalemskim sklopio savez da im proglasi slobodu,
Jer 34:9 da svaki pusti na slobodu svoga roba Hebreja i svoju robinju
Hebrejku te da viæe ni u koga ne bude Hebrej, brat njegov, kao rob.
Jer 34:10 I svi odliçnici i sav narod koji uåoæe u ovaj savez pristadoæe te
svaki pusti na slobodu roba svoga i svoju ropkinju da im viæe ne robuju.
Pristadoæe, dakle, i pustiæe ih.
Jer 34:11 A potom se okrenuæe i uzeæe opet svoje robove i ropkinje koje
bijahu oslobodili pa ih prisiliæe da im opet robuju.
Jer 34:12 Tada Jahve uputi rijeç Jeremiji govoreøi:
Jer 34:13 Ovako govori Jahve, Bog Izraelov: “Ja sam sklopio Savez s
ocima vaæim u dan kada ih izvedoh iz Egipta, iz zemlje ropstva, govoreøi:
Jer 34:14 ‘Nakon sedam godina neka svaki od vas pusti na slobodu
brata svoga Hebreja koji mu se prodao i æest godina kao rob sluœio.’ Ali
me vaæi oci ne posluæaæe i ne htjedoæe me çuti.
Jer 34:15 A vi se bijaste obratili i uçinili æto je pravo u oçima mojim,
proglasivæi slobodu za svakoga bliœnjega svoga i preda mnom ste sklopili
savez u Domu koji se zove mojim imenom.
Jer 34:16 A zatim se okrenuste i oskvrnuste ime moje, jer je svaki od vas
opet uveo svoga roba i ropkinju koje ste veø bili oslobodili, i ponovo ste
ih prisilili da vam robuju.”
Jer 34:17 Zato ovako govori Jahve: “Vi me ne posluæaste da proglasite
slobodu subratu svojemu i bliœnjemu. I zato, evo, i ja proglaæavam protiv
vas slobodu - rijeç je Jahvina - maçu, kugi i gladi, i uçinit øu vas straæilom
svim kraljevstvima zemlje.
Jer 34:18 A s ljudima koji razvrgoæe Savez moj i ne ispuniæe saveza
obeøana pred mojim licem postupit øu kao s teletom æto ga nadvoje
rasjekoæe te izmeåu tih pola proåoæe.
Jer 34:19 Knezove Judeje i Jeruzalema, dvorjane, sveøenike i sav narod
zemlje æto proåoæe izmeåu pola teleøih
Jer 34:20 predat øu u ruke duæmana koji im rade o glavi, a njihova trupla
bit øe hrana pticama nebeskim i zvijerima zemaljskim.
Jer 34:21 Sidkiju, kralja judejskoga, i njegove knezove predat øu u ruke
duæmana koji im rade o glavi i u ruke vojske kralja babilonskoga, koja se
od vas bila povukla.
Jer 34:22 Evo, ja øu im zapovjediti - rijeç je Jahvina - i vratit øu ih na ovaj
grad, i navalit øe na njega, osvojiti ga i ognjem spaliti. A gradove judejske
obratit øu u pustinju nenastanjenu.”
Jer 35:1 Jahve uputi rijeç Jeremiji u dane Jojakima, sina Joæijina, kralja
judejskoga:
Jer 35:2 “Idi u zajednicu Rekabovaca, govori s njima i dovedi ih u Dom
Jahvin, u jednu od dvorana, i daj im vina.”
Jer 35:3 Tada dovedoh Jaazaniju, sina Habasinijina sina Jeremije,
njegovu braøu i sve sinove njegove i sav dom Rekabovaca
Jer 35:4 i dovedoh ih u Dom Jahvin, u dvoranu çovjeka Boœjega Ben
Johanana, sina Jigdalijina, koja je kraj dvorane kneœevske, a nad dvoranom
vratara Maaseje, sina Æalumova.

610
Jer 35:5 Zatim stavih pred sinove doma Rekabova krçage pune vina i
çaæe te im rekoh: “Pijte vina!”
Jer 35:6 Ali oni odgovoriæe: “Ne pijemo vina, jer nam je otac naæ Jonadab,
sin Rekabov, zapovjedio: ‘Ne smijete nikada piti vina, ni vi ni sinovi
vaæi.
Jer 35:7 Niti smijete graditi kuøa, niti sijati sjemena ni saditi vinograda,
niti ih posjedovati, nego provodite sav œivot pod æatorima, da dugo œivite
u zemlji gdje kao stranci boravite.’
Jer 35:8 I mi posluæasmo glas oca Jonadaba, sina Rekabova, u svem
æto nam je zapovjedio: da nikad vina ne pijemo, ni mi ni œene naæe, niti
sinovi naæi, ni køeri naæe,
Jer 35:9 da ne gradimo kuøa, ni da posjedujemo vinograda ni polja zasijanih,
Jer 35:10 da stanujemo pod æatorima i drœimo se posluæno svega æto
nam zapovjedi naæ otac Jonadab.
Jer 35:11 Samo kada je Nabukodonozor, kralj babilonski, krenuo protiv
ove zemlje, rekosmo: ‘Hajdemo, poåimo u Jeruzalem da izbjegnemo
vojsku kaldejsku i vojsku aramejsku!’ I tako sada œivimo u Jeruzalemu.”
Jer 35:12 Tada doåe rijeç Jahvina Jeremiji:
Jer 35:13 Ovako govori Jahve nad Vojskama, kralj Izraelov: “Idi i objavi
Judejcima i Jeruzalemcima: ‘Zar neøete primiti nauka moga i posluæati
rijeçi moje?’ - rijeç je Jahvina. -
Jer 35:14 ‘Ispunjuju se rijeçi Jonadaba, sina Rekabova, koji je sinovima
svojim zabranio da piju vina, i do dana danaænjega nitko ga nije pio, jer
oni sluæaju rijeç svoga oca. A ja sam vam jednako govorio, ali me niste
sluæali.
Jer 35:15 I slao sam bez prestanka k vama sluge svoje, proroke, da vam
propovijedaju: ‘Vratite se svaki sa svoga opakog puta, popravite djela
svoja i ne trçite za tuåim bogovima da im sluœite, pa øete ostati u zemlji
koju dadoh vama i ocima vaæim’; ali ne prikloniste uha svojega i ne
posluæaste me.
Jer 35:16 Sinovi Jonadaba, sina Rekabova, drœahu se zapovijedi koju
im dade otac njihov. Ali mene ovaj narod ne sluæa.’
Jer 35:17 Zato govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: ‘Evo, navuøi
øu na sve Jeruzalemce sve one nevolje kojima sam im zaprijetio, jer
sam im govorio, a oni me ne sluæahu, dozivao ih, ali se oni ne odazivahu.’”
Jer 35:18 Zajednici Rekabovaca Jeremija reçe: “Ovako govori Jahve
nad Vojskama, Bog Izraelov: ‘Jer ste sluæali zapovijedi svoga oca Jonadaba
i drœali se svih naredaba i çinili sve æto vam je on zapovjedio,
Jer 35:19 zato - ovako govori Jahve nad Vojskama, kralj Izraelov - Jonadabu,
sinu Rekabovu, nikad neøe ponestati potomka koji øe stajati
pred licem mojim u sve dane.’”
Svitak proroætava
Jer 36:1 Çetvrte godine Jojakima, sina Joæijina, kralja judejskoga, uputi
Jahve Jeremiji ovu rijeç:
Jer 36:2 “Uzmi svitak i zapiæi na njega sve rijeçi koje ti kazah o Jeruzalemu,
Judeji i svim narodima, od dana kad ti poçeh govoriti, od dana
Joæijinih do dana danaænjega.
Jer 36:3 Moœda øe çuti dom Judin o svim nesreøama æto sam ih naumio
oboriti na njih te øe se vratiti svaki sa svoga zlog puta, a ja øu im oprostiti
krivicu i grijeh njihov.”
Jer 36:4 Tada Jeremija dozva Baruha, sina Nerijina, i Baruh napisa na
svitak, po kazivanju Jeremijinu, sve rijeçi koje mu Jahve bijaæe objavio.
Jer 36:5 Tada Jeremija naredi Baruhu: “Meni nije slobodno te ne mogu
poøi u Dom Jahvin.
Jer 36:6 Idi ti te na dan posta u Domu Jahvinu çitaj narodu rijeçi Jahvine
iz svitka æto si ga po mojem kazivanju napisao. Proçitaj ih i svim Judejcima
koji su doæli iz svojih gradova.
Jer 36:7 Moœda øe se vapaji njihovi vinuti k Jahvi i moœda øe se obratiti
svatko sa zloga puta svojega; jer je velik bijes i srdœba kojima Jahve
prijeti ovom narodu.”
Jer 36:8 I Baruh, sin Nerijin, uçini sve kako mu prorok Jeremija bijaæe
zapovjedio da proçita rijeçi Jahvine u Domu Jahvinu.
Jer 36:9 U petoj godini Jojakima, sina Joæijina, kralja judejskoga, mjeseca
devetoga, pozvaæe na post pred Jahvu sav narod jeruzalemski i sav
narod æto mogaæe stiøi iz gradova judejskih u Jeruzalem.
Jer 36:10 Baruh svemu narodu proçita rijeçi Jeremije iz svitka u Domu
Jahvinu, u dvorani Gemarje, sina pisara Æafana, u gornjem predvorju
pred Novim vratima Jahvina Doma.
Jer 36:11 A kad Mikaj, sin Æafanova sina Gemarje, çu iz knjige sve
Jahvine rijeçi,

611
Jer 36:12 siåe u kraljevski dvor u sobu pisarovu, gdje upravo sjeåahu
svi dostojanstvenici: pisar Eliæama, Delaja, sin Æemajin, Elnatan, sin
Akborov, Gemarja, sin Æafanov, Sidkija, sin Hananijin, i svi drugi dostojanstvenici.
Jer 36:13 Mikaj im kaza sve rijeçi æto ih bijaæe çuo kad ih je Baruh narodu
çitao iz knjige.
Jer 36:14 Tada dostojanstvenici poslaæe Jehudija, sina Netanijina, i
Æelemju, sina Kuæijeva, Baruhu da mu kaœu: “Uzmi u ruke svitak iz kojega
si çitao narodu i doåi!” Tada Baruh, sin Nerijin, uze svitak u ruke i doåe
k njima.
Jer 36:15 Oni mi rekoæe: “Hajde, sjedi i proçitaj nam!” I Baruh im proçita.
Jer 36:16 Kad çuæe sve one rijeçi, uplaæeno se pogledaæe i rekoæe
Baruhu: “Moramo sve to kazati kralju.”
Jer 36:17 I upitaæe Baruha: “Hajde, objasni nam kako ti napisa sve te
rijeçi.”
Jer 36:18 Baruh øe njima: “Jeremija mi je sve te rijeçi u pero kazivao, a
ja sam ih crnilom u knjigu zapisao.”
Jer 36:19 Tada dostojanstvenici rekoæe Baruhu: “Idi i skrijte se, ti i Jeremija;
nitko da ne zna gdje ste.”
Jer 36:20 I, pohranivæi svitak u dvorani pisara Eliæame, poåoæe kralju u
dvorsko predvorje i sve mu ispripovjediæe.
Jer 36:21 Kralj posla Jehudija da donese svitak: on ga donese iz sobe
pisara Eliæame i proçita ga kralju i dostojanstvenicima koji stajahu oko
njega.
Jer 36:22 Kralj je sjedio u zimskim odajama - bijaæe to u devetom mjesecu
- a pred njim stajaæe raœarena œeravnica.
Jer 36:23 I kako bi Jehudi proçitao tri-çetiri stupca, kralj bi ih rezao pisarskim
perorezom i bacao u vatru na œeravnice sve dok cio svitak ne bi
uniæten u vatri œeravnice.
Jer 36:24 Ni kralj ni njegove sluge ne prestraæiæe se niti razderaæe haljina
kad çuæe te rijeçi,
Jer 36:25 pa ipak Elnatan, Delaja i Gemarja moljahu kralja da ne spali
svitak, ali on ih ne posluæa.
Jer 36:26 Tada kralj zapovjedi kraljeviøu Jerahmeelu i Seraji, sinu Azrielovu,
i Æelemji, sinu Abdeelovu, da uhvate pisara Baruha i proroka
Jeremiju. Ali ih Jahve bijaæe skrio.
Jer 36:27 Poæto je dakle kralj spalio svitak s rijeçima æto ih Baruh bijaæe
zapisao po Jeremijinu kazivanju, doåe rijeç Jahvina Jeremiji:
Jer 36:28 “Uzmi drugi svitak i upiæi u njega sve one rijeçi æto bijahu na
prvom svitku koji je Jojakim, kralj judejski, spalio.
Jer 36:29 A protiv Jojakima, kralja judejskoga, ovako reci: Ovako govori
Jahve: Spalio si svitak govoreøi: ‘Zaæto si u njemu napisao da øe doøi
kralj babilonski koji øe opustoæiti zemlju ovu i istrijebiti i ljude i stoku?’
Jer 36:30 Zato ovako govori Jahve protiv Jojakima, kralja judejskoga:
‘On neøe imati potomka da sjedne na prijestolje Davidovo, a njegovo
mrtvo tijelo bit øe baçeno na pripeku danju i noøni mraz.
Jer 36:31 Kaznit øu njega, i potomstvo njegovo, i sluge njegove zbog
njihova bezakonja, i svalit øu na Jeruzalemce i na Judejce sve zlo kojim
sam im prijetio, a nisu me sluæali.”
Jer 36:32 Tada Jeremija uze drugi svitak, dade ga pisaru Baruhu, sinu
Nerijinu, i on po kazivanju Jeremijinu upisa sve rijeçi knjige koju je Jojakim,
kralj judejski, na œeravnici spalio. I k njima je dopisano joæ mnogo
onakvih rijeçi.
Opøi sud o Sidkiji
Jer 37:1 Nakon Konije, sina Jojakimova, zakralji se Sidkija, sin Joæijin.
Nabukodonozor, kralj babilonski, postavi ga za kralja u zemlji judejskoj.
Jer 37:2 Ali ni on ni sluge njegove ni narod zemlje ne sluæahu rijeçi æto
ih je Jahve govorio na usta proroka Jeremije.
Prijekid opsade 588. godine
Jer 37:3 Kralj Sidkija posla Jehukala, sina Æelemjina, i sveøenika Sefaniju,
sina Maasejina, k proroku Jeremiji s porukom: “Daj, pomoli se za
nas Jahvi, Bogu naæemu!”
Jer 37:4 Jeremija u ono vrijeme joæ zalaœaæe meåu narod i joæ ga ne
bijahu bacili u tamnicu.
Jer 37:5 A vojska je faraonova nadirala iz Egipta: çuvæi to, Kaldejci, koji
opsjedahu Jeruzalem, udaljiæe se od grada.
Jer 37:6 Tada se javi rijeç Jahvina proroku Jeremiji:
Jer 37:7 Ovako govori Jahve, Bog Izraelov: “Kralju judejskomu, koji vas
posla k meni da me pitate, ovako recite: ‘Evo, vojska faraonova, koja
vam priteçe u pomoø, vratit øe se u svoju zemlju Egipat.

612
Jer 37:8 Kaldejci øe opet napasti ovaj grad, osvojiti ga i spaliti.’
Jer 37:9 Ovako govori Jahve: ‘Ne zanosite se miælju: ‘Kaldejci øe otiøi od
nas’, jer oni neøe otiøi!
Jer 37:10 Pa i da razbijete svu vojsku kaldejsku koja se bori s vama,
tako da bi od nje ostali samo ranjenici, oni bi, svaki iz svoga æatora, opet
poustajali da poœarom uniæte ovaj grad.’”
Jer 37:11 Kad je vojska kaldejska zbog vojske faraonove morala
prekinuti opsadu Jeruzalema,
Jer 37:12 i Jeremija htjede otiøi iz Jeruzalema da ode u zemlju Benjaminovu
te ondje od roåaka dobije dio.
Jer 37:13 Ali kad stiœe do Benjaminovih vrata, ondje bijaæe zapovjednik
straœe Jirijaj, sin Hananijina sina Æelemje. On zaustavi proroka Jeremiju
povikavæi: “Ti hoøeæ prebjeøi Kaldejcima!” Jeremija odgovori:
Jer 37:14 “Nije istina, ne œelim prebjeøi Kaldejcima!” Ali i ne sluæajuøi
Jeremiju, Jirijaj ga uhvati i odvede dostojanstvenicima.
Jer 37:15 Dostojanstvenici se razljutiæe na Jeremiju te ga istukoæe i
zatvoriæe u kuøu pisara Jonatana, koju bijahu pretvorili u tamnicu.
Jer 37:16 Tako Jeremija dospje u nadsvoåen podrum. Ondje Jeremija
ostade mnogo vremena.
Jer 37:17 Tada kralj Sidkija posla po njega. I nasamo, u dvoru, kralj ga
upita: “Ima li rijeçi od Jahve?” A na to øe Jeremija: “Dakako!” I dometne:
“Bit øeæ predan u ruke kralja babilonskoga!”
Jer 37:18 Onda Jeremija kaza kralju Sidkiji: “Æto skrivih tebi, tvojim
slugama i ovom narodu te me baciste u tamnicu?
Jer 37:19 Gdje su sada vaæi proroci koji vam prorekoæe: ‘Kralj babilonski
neøe udariti na vas ni na ovu zemlju?’
Jer 37:20 A sada, hajde, çuj mene, gospodaru moj i kralju, usliæi molbu
moju! Nemoj da me opet vrgnu u kuøu pisara Jonatana, da ondje ne
umrem!”
Jer 37:21 Tada kralj Sidkija naredi i Jeremiju odvedoæe u tamniçko
dvoriæte te mu davahu svaki dan pogaçu kruha iz Pekarske ulice, sve
dok nije ponestalo kruha u gradu. I tako Jeremija ostade u tamniçkom
dvoriætu.
Jer 38:1 Æefatja, sin Matanov, i Gedalija, sin Paæhurov, i Jukal, sin
Æelemjin, i Paæhur, sin Malkijin, çuæe tada za rijeçi æto ih Jeremija kaza
svemu narodu:
Jer 38:2 “Ovako govori Jahve: ‘Tko ostane u ovome gradu, poginut øe
od maça, gladi i kuge. A tko izaåe pred Kaldejce, spasit øe œivot - œivot
øe mu ostati kao plijen, ostat øe œiv.’
Jer 38:3 Jer ovako govori Jahve: ‘Ovaj øe grad odista pasti u ruke vojsci
kralja babilonskoga i ona øe ga zauzeti!’”
Jer 38:4 Tada dostojanstvenici rekoæe kralju: “Ovoga çovjeka valja ubiti:
on zaista obeshrabruje ratnike koji su joæ ostali u gradu i sav narod kad
takve rijeçi pred njima govori. Pa taj çovjek ne traœi dobrobit ovoga
naroda, nego njegovu propast.”
Jer 38:5 A kralj Sidkija odgovori: “Eto, on je u vaæim rukama, jer kralj
ionako viæe nema nikakve vlasti nad vama.”
Jer 38:6 Tada pograbiæe Jeremiju i baciæe ga u çatrnju kraljeviøa Malkije,
æto je bila u tamniçkom dvoriætu, i oni ga spustiæe na uœetima. Ali u
çatrnji ne bijaæe vode, veø samo glib, tako da Jeremija propade u glib.
Jer 38:7 Ali Kuæit Ebed-Melek, dvorjanin koji bijaæe u kraljevskom dvoru,
doçu da su Jeremiju bacili u çatrnju dok je kralj upravo sjedio kod
Benjaminovih vrata.
Jer 38:8 Tada Ebed-Melek izaåe iz kraljevskog dvora te ovako reçe
kralju:
Jer 38:9 “Gospodaru, kralju moj, zlo çine ovi ljudi kad tako postupaju s
prorokom Jeremijom: bacili su ga u çatrnju, gdje øe od gladi umrijeti, jer
nema kruha u gradu.”
Jer 38:10 Nato kralj zapovjedi Kuæitu Ebed-Meleku: “Povedi trojicu ljudi
te izvuci proroka Jeremiju iz çatrnje dok nije umro.”
Jer 38:11 I Ebed-Melek povede ljude, uåe u kraljevski dvor, pod riznicu:
uze ondje neæto iznoæenih i poderanih dronjaka te ih na uœetu spusti
Jeremiji u çatrnju.
Jer 38:12 Kuæit Ebed-Melek reçe Jeremiji: “Podmetni iznoæene i
poderane dronjke pod pazuha i pod uœad.” Jeremija uçini tako.
Jer 38:13 Tada na uœetima izvukoæe Jeremiju iz çatrnje. Otada Jeremija
ostade u tamniçkom dvoriætu.
Jer 38:14 Kralj Sidkija posla po proroka Jeremiju te ga pozva da doåe k
njemu na treøi ulaz æto vodi u Dom Jahvin. Kralj reçe Jeremiji: “Htio bih
te neæto upitati, nemoj mi ni rijeçi zatajiti!”
Jer 38:15 Jeremija odgovori Sidkiji: “Ako ti kaœem, neøeæ li me pogubiti?

613
Ako te pak posvjetujem, neøeæ me posluæati!”
Jer 38:16 Tada se kralj Sidkija u tajnosti zakle Jeremiji ovim rijeçima:
“Œivoga mi Jahve, koji nam daje ovaj œivot, neøu te pogubiti i neøu te
predati onima æto ti rade o glavi.”
Jer 38:17 Jeremija, dakle, reçe Sidkiji: “Ovako govori Jahve, Bog nad
Vojskama, Bog Izraelov: ‘Ako izaåeæ pred vojskovoåe kralja babilonskoga,
spasit øeæ glavu i ovaj grad neøe biti uniæten poœarom; œivjet øete
ti i tvoj dom.
Jer 38:18 Ako pak ne izaåeæ pred vojskovoåe kralja babilonskoga, ovaj
øe grad pasti u ruke Kaldejaca i oni øe ga spaliti, a ti se neøeæ spasiti iz
ruku njihovih.’”
Jer 38:19 A kralj Sidkija odgovori Jeremiji: “Bojim se Judejaca koji su
prebjegli Kaldejcima: mogli bi mene predati njima da mi se izruguju.”
Jer 38:20 Jeremija odvrati: “Oni to neøe uçiniti. Posluæaj glas Jahvin
prema kojem sam ti govorio, bit øe ti dobro i spasit øeæ œivot svoj.
Jer 38:21 Ali ako ne htjedneæ iz grada, evo rijeçi koju mi Jahve objavi:
Jer 38:22 ‘Gle, sve œene koje su joæ ostale u dvoru kralja judejskoga bit
øe odvedene k vojskovoåama kralja babilonskoga i govorit øe: Zaveli
te, svladali te vjerni prijatelji tvoji! Kad ti noge u kal propadaju, oni te
napuætaju!’
Jer 38:23 Da, sve øe œene tvoje i djecu tvoju odvesti Kaldejcima, a ni ti
sam neøeæ umaøi rukama njihovim: dospjet øeæ u ruke kralju babilonskom,
a grad øe ovaj biti spaljen.”
Jer 38:24 Sidkija reçe Jeremiji: “Nitko œiv ne smije o tome æto saznati,
inaçe øeæ umrijeti.
Jer 38:25 Ako, dakle, dostojanstvenici doznaju da sam s tobom
razgovarao te doåu k tebi i kaœu: ‘Ta oçituj nam æto kralj kaza tebi, a ti
njemu; ne krij niæta pred nama, inaçe øemo te ubiti’,
Jer 38:26 odgovori im: ‘Molio sam kralja da me viæe ne vrati u kuøu
Jonatanovu, da ondje ne umrem!’”
Jer 38:27 I doista, doåoæe dostojanstvenici k Jeremiji te ga ispitivahu.
Ali im on odgovori upravo onako kako mu kralj bijaæe naredio. Tada ga
se okaniæe, jer se niæta nije proçulo o onom razgovoru.
Jer 38:28 Jeremiju, dakle, ostaviæe u tamniçkom dvoriætu sve do dana
kad neprijatelj zauze Jeruzalem. Kad Jeruzalem zauzeæe, on bijaæe
ondje. Jeremijina sudbina za osvojenja Jeruzalema
Jer 39:1 Devete godine kralja Sidkije, kralja judejskoga, desetoga
mjeseca, Nabukodonozor, kralj babilonski, krenu sa svom vojskom na
Jeruzalem te ga opsjede.
Jer 39:2 Jedanaeste godine kralja Sidkije, çetvrtoga mjeseca, dana
devetoga u mjesecu, provaliæe u grad.
Jer 39:3 Uåoæe sve vojskovoåe kralja babilonskoga te se smjestiæe kod
Srednjih vrata: Nergal Sar-Eser, knez Sin-Magira, vrhovni zapovjednik,
Nebuæasban, visoki dostojanstvenik, i sve druge vojskovoåe kralja
babilonskoga.
Jer 39:4 Kad ih vidjeæe Sidkija, kralj judejski, i svi ratnici njegovi, dadoæe
se u bijeg na vrata izmeåu dva zida, noøu iziåoæe iz grada prema Kraljevu
vrtu i krenuæe k dolini Arabi.
Jer 39:5 Ali ih çete kaldejske gonjahu i sustigoæe Sidkiju u Poljanama
jerihonskim. Uhvatiæe ga, odvedoæe u Riblu, u zemlju hamatsku, pred
Nabukodonozora, kralja babilonskoga, koji mu izreçe sud.
Jer 39:6 I kralj babilonski dade u Ribli pred oçima kralja Sidkije zaklati
djecu njegovu. A dade kralj babilonski pogubiti i sve odliçnike judejske.
Jer 39:7 Sidkiji iskopa oçi, stavi ga u okove da ga odvede u Babilon.
Jer 39:8 Kaldejci zapaliæe kraljev dvor i kuøe naroda i poruæiæe bedeme
jeruzalemske.
Jer 39:9 Ostatak puçanstva koje joæ ostade u gradu, izbjeglice æto su
mu se predale i sav ostali narod, izagna u Babilon Nebuzaradan, zapovjednik
tjelesne straœe.
Jer 39:10 A od siromaænoga puka koji nije niæta posjedovao, Nebuzaradan,
zapovjednik tjelesne straœe, ostavi neke u zemlji judejskoj i
porazdijeli im vinograde i polja.
Jer 39:11 O Jeremiji Nabukodonozor, kralj babilonski, zapovjedi Nebuzaradanu,
zapovjedniku tjelesne straœe:
Jer 39:12 “Uzmi ga i oko tvoje neka bdi nad njim. Ne çini mu nikakva zla,
nego postupaj s njime kako on bude œelio.”
Jer 39:13 Tada Nebuzaradan, zapovjednik tjelesne straœe,
Nebuæazdan, visoki dostojanstvenik, Nergal Sar-Eser, vrhovni zapovjednik,
i sve vojskovoåe kralja babilonskoga
Jer 39:14 poslaæe ljude da izvedu Jeremiju iz tamniçkoga dvoriæta i
pustiæe ga na slobodu. I tako on osta meåu narodom.

614
Proroætvo o spasenju Ebed-Meleka
Jer 39:15 Dok je Jeremija bio zatvoren u tamniçkom dvoriætu, doåe mu
rijeç Jahvina:
Jer 39:16 “Idi i reci Kuæitu Ebed-Meleku: Ovako govori Jahve nad Vojskama,
Bog Izraelov: ‘Evo, uçinit øu da se ispune moje rijeçi protiv ovoga
grada, na nesreøu, ne na spas njegov. I kad se u onaj dan na tvoje oçi
obistine,
Jer 39:17 ja øu te u onaj dan spasiti - rijeç je Jahvina - i neøeæ biti predan
u ruke ljudima pred kojima dræøeæ,
Jer 39:18 jer ja øu te pouzdano spasiti te neøeæ od maça poginuti, nego
øeæ dobiti œivot kao plijen, jer si se u me pouzdao’ - rijeç je Jahvina.”
Joæ o sudbini Jeremije
Jer 40:1 Ovo je rijeç koju Jahve uputi Jeremiji poæto ga Nebuzaradan,
zapovjednik tjelesne straœe, bijaæe pustio iz Rame. Odvojio ga je kad je
veø, u lance okovan, bio meåu svim jeruzalemskim i judejskim izgnanicima
koje voåahu u Babilon.
Jer 40:2 Odvojivæi ga, dakle, zapovjednik tjelesne straœe reçe mu:
“Jahve, Bog tvoj, zaprijetio je nesreøom ovome mjestu.
Jer 40:3 Izvræio je i uçinio kako bijaæe zaprijetio, jer ste grijeæili protiv
Jahve i niste sluæali glasa njegova. Zato vas je i snaælo ovo zlo.
Jer 40:4 Evo, sada drijeæim okove s ruku tvojih. Ako ti je po volji da ideæ
sa mnom u Babilon, poåi sa mnom i oko øe moje bdjeti nad tobom. Ako
ti nije volja iøi sa mnom u Babilon, ti ostani. Gle, sva je zemlja pred
tobom: moœeæ iøi kamo ti oko œeli i gdje øe ti biti dobro.
Jer 40:5 Ako, dakle, hoøeæ ostati, moœeæ poøi Gedaliji, sinu Æafanova
sina Ahikama, koga je kralj babilonski postavio nad gradovima judejskim,
i ostati kod njega usred naroda, ili pak moœeæ iøi kamo ti drago.”
Zatim mu zapovjednik tjelesne straœe dade hrane i k tomu dar te ga
otpusti.
Jer 40:6 Tada se Jeremija otputi u Mispu, Gedaliji, sinu Ahikamovu, te
osta kod njega meåu narodom koji je ostao u zemlji.
Namjesnik Gedalija
Jer 40:7 Svi vojni zapovjednici i njihovi ljudi uokolo saznaæe da je kralj
babilonski postavio zemlji za namjesnika Ahikamova sina Gedaliju te
mu povjerio muœeve, œene i djecu i siromahe koji joæ ne bijahu odvedeni
u babilonsko suœanjstvo.
Jer 40:8 I doåoæe pred Gedaliju u Mispu: Netanijin sin Jiæmael, Kareahov
sin Johanan; Tanhumetov sin Seraja, Zatim sinovi Efaja
Netofljanina, Makatijev sin Jaazanija - oni i njihovi ljudi.
Jer 40:9 Gedalija, sin Æafanova sina Ahikama, zakle se njima i njihovim
ljudima i reçe: “Ne bojte se sluœiti Kaldejcima, ostanite u zemlji, budite
odani babilonskom kralju i bit øe vam dobro.
Jer 40:10 A ja øu, evo, ostati u Mispi na sluœbu Kaldejcima koji dolaze k
nama. Vi pak potrgajte groœåe, poberite voøe i masline, pohranite u
sudove i ostanite u gradovima æto ih zaposjedoste.”
Jer 40:11 I svi Judejci æto se zatekoæe u Moabu, kod sinova Amonovih,
i u Edomu, po svim zemljama, saznadoæe da je kralj babilonski ostavio
ostatak u Judeji i da je postavio nad njim Gedaliju, sina Æafanova sina
Ahikama.
Jer 40:12 I onda se vratiæe svi Judejci iz svih mjesta kamo ih bijahu
raspræili, vratiæe se u zemlju judejsku Gedaliji u Mispu te nabraæe veoma
mnogo groœåa i drugoga voøa.
Jer 40:13 A Johanan, sin Kareahov, i svi vojni zapovjednici poåoæe
Gedaliji u Mispu
Jer 40:14 te mu rekoæe: “A znaæ li ti da je amonski kralj Baalis poslao
Jiæmaela, sina Netanijina, da te ubije?” Ali im Gedalija, sin Ahikamov,
ne povjerova.
Jer 40:15 Tada reçe Johanan, sin Kareahov, potajno Gedaliji u Mispi:
“Idem da ubijem Jiæmaela, sina Netanijina, tako da nitko neøe doznati.
Zaæto da on tebe ubije i da se opet raspræe svi Judejci æto se oko tebe
skupiæe? I zaæto da propadne ostatak Judejaca?”
Jer 40:16 Ali Gedalija, sin Ahikamov, uzvrati Johananu, sinu Kareahovu:
“Nemoj toga raditi! Jer je laœ æto govoriæ o Jiæmaelu.”
Jer 41:1 Ali u sedmom mjesecu doåe Jiæmael, sin Eliæamina sina
Netanije, roda kraljevskoga, sa deset ljudi i potraœi Gedaliju, sina
Ahikamova, u Mispi. I dok su se ondje, u Mispi, zajedno gostili,
Jer 41:2 diœe se Jiæmael, sin Netanijin, sa svojom desetoricom i maçem
smakoæe Gedaliju, sina Ahikamova. I tako ubi çovjeka koga kralj babilonski
bijaæe postavio nad zemljom.
Jer 41:3 A i sve Judejce koji bijahu s njim u Mispi, i Kaldejce, vojnike æto
se tu naåoæe - Jiæmael dade pogubiti.

615
Jer 41:4 Sutradan, poæto Gedalija bi ubijen, dok joæ nitko nije znao æto
se zbilo,
Jer 41:5 doåoæe ljudi iz Æekema, Æila i Samarije, njih osamdeset, obrijane
brade, poderanih haljina i s urezima po tijelu, noseøi u rukama
prinose i tamjan da ih prinesu u Domu Jahvinu.
Jer 41:6 Jiæmael, sin Netanijin, iziåe im iz Mispe u susret, dok su oni,
plaçuøi, iæli svojim putem. Kad ih stiœe, reçe im: “Doåite Gedaliji, sinu
Ahikamovu!”
Jer 41:7 A kad stigoæe usred grada, Jiæmael, sin Netanijin, i njegovi ljudi
poklaæe ih i baciæe u çatrnju.
Jer 41:8 A meåu njima bijaæe deset ljudi koji rekoæe Jiæmaelu: “Nemoj
nas ubiti, jer imamo u poljima zakopanih zaliha pæenice, jeçma, ulja i
meda.” On tada odusta i ne ubi ih s braøom njihovom.
Jer 41:9 A çatrnja u koju je Jiæmael pobacao sva tjelesa pobijenih ljudi,
velika çatrnja, bijaæe ona ista koju je kralj Asa naçinio protiv Baæe, kralja
izraelskoga. I sad ju je Jiæmael, sin Netanijin, napunio pobijenim ljudima.
Jer 41:10 Tada Jiæmael odvede ostatak naroda iz Mispe, zajedno s
køerima kraljevim koje je Nebuzaradan, zapovjednik tjelesne straœe,
povjerio Gedaliji, sinu Ahikamovu: u cik zore krenu Jiæmael, sin Netanijin,
i zaputi se da prijeåe u zemlju Amonovih sinova.
Jer 41:11 Ali kad Johanan, sin Kareahov, i svi vojni zapovjednici koji
bijahu s njim saznadoæe za sva zlodjela æto ih Jiæmael, sin Netanijin,
bijaæe poçinio,
Jer 41:12 uzeæe sve svoje vojnike te krenuæe u boj na Jiæmaela, sina
Netanijina. Naåoæe ga uz veliku vodu u Gibeonu.
Jer 41:13 Çim oni ljudi æto bijahu kod Jiæmaela ugledaæe Johanana,
sina Kareahova, i sve vojne zapovjednike koji bijahu s njime, obradovaæe
se,
Jer 41:14 i sav narod æto ga je Jiæmael odveo iz Mispe okrenu se i potrça
Johananu, sinu Kareahovu.
Jer 41:15 Ali Jiæmael, sin Netanijin, sa osam ljudi, pobjeœe od Johanana
i ode k sinovima Amonovim.
Jer 41:16 Tada Johanan, sin Kareahov, i svi vojni zapovjednici koji bijahu
s njim uzeæe sav preostali narod æto ga Jiæmael, sin Netanijin, poæto
ubi Gedaliju, sina Ahikamova, bijaæe doveo iz Mispe: muækarce, œene i
djecu i dvorjane koje dovede iz Gibeona.
Jer 41:17 Krenuæe, a kod Svratiæta Kimhama, koje je kraj Betlehema,
oni se odmarahu da bi mogli nastaviti put i stiøi u Egipat,
Jer 41:18 æto dalje od Kaldejaca, kojih se bojahu: jer je Jiæmael, sin
Netanijin, ubio Gedaliju, sina Ahikamova, koga kralj babilonski bijaæe
postavio za namjesnika u zemlji.
Jer 42:1 Nato svi vojni zapovjednici, osobito Johanan, sin Kareahov, i
Azarja, sin Hoæajin, i sav narod, malo i veliko, pristupiæe
Jer 42:2 i rekoæe proroku Jeremiji: “Pomno poçuj molbu naæu! Zagovaraj
nas pred Jahvom, Bogom svojim, za sav ovaj ostatak, jer nas, kako
i sam vidiæ, ostade joæ samo malo od velikoga broja koliko nas je nekoø
bilo.
Jer 42:3 Neka nam Jahve, Bog tvoj, objavi kuda da krenemo i æto valja
da çinimo.”
Jer 42:4 Prorok im Jeremija odgovori: “Pristajem. Pomolit øu se, kao æto
rekoste, Jahvi, Bogu vaæemu, i javit øu vam sve æto on odgovori, ni rijeçi
vam neøu zatajiti.”
Jer 42:5 Oni pak rekoæe Jeremiji: “Neka Jahve bude istinit i vjerodostojan
svjedok protiv nas ako ne postupimo sasvim po rijeçima koje øe nam
Jahve, Bog tvoj, po tebi objaviti.
Jer 42:6 Bio povoljan ili nepovoljan glas Jahve, Boga naæega, komu te
æaljemo, mi øemo ga sluæati da nam dobro bude æto posluæasmo glas
Jahve, Boga svojega.”
Jer 42:7 Poslije deset dana doåe rijeç Jahvina Jeremiji.
Jer 42:8 Tada on pozva Johanana, sina Kareahova, sve vojne
zapovjednike koji bijahu s njim i sav narod, malo i veliko,
Jer 42:9 te im reçe: “Ovako govori Jahve, Bog Izraelov, kojemu ste me
poslali da izlijem preda njega molbu vaæu:
Jer 42:10 ‘Ako budete mirno œivjeli u zemlji ovoj, podiøi øu vas i neøu vas
viæe razoriti; posadit øu vas, a ne iskorijeniti. Jer se kajem za zlo koje
sam vam nanio.
Jer 42:11 Ne bojte se kralja babilonskoga od koga strahujete. Ne bojte
ga se - rijeç je Jahvina - jer ja sam s vama da vas spasim i izbavim iz ruku
njegovih.
Jer 42:12 I ja øu vam pribaviti milost da vam se smiluje i pusti vas da u
zemlji svojoj œivite.’

616
Jer 42:13 Ako pak kaœete: ‘Neøemo ostati u ovoj zemlji’, ne pokoravajuøi
se glasu Jahve, Boga svoga,
Jer 42:14 ako kaœete: ‘Ne, u Egipat idemo, rata viæe da ne vidimo, glasa
bojnog roga viæe da ne çujemo, da ne moramo biti viæe gladni kruha; da,
onamo idemo’,
Jer 42:15 onda çujte rijeç Jahvinu, vi koji ste Ostatak Judeje: Ovako
govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: ‘Ako ste odluçili krenuti u
Egipat da ondje œivite,
Jer 42:16 maç kojega se plaæite u zemlji øe vas egipatskoj dostiøi; glad
od koje strahujete, u Egiptu øe vam biti za petama: i ondje øete umrijeti!
Jer 42:17 I svi oni koji odluçe da odu u Egipat i da se ondje nasele,
poginut øe od maça, gladi i kuge: nitko œiv neøe umaøi nesreøi koju øu na
njih svaliti.’
Jer 42:18 Jer ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: ‘Kao æto
se srdœba moja i bijes moj oboriæe na Jeruzalemce, tako øe se gnjev moj
izliti i na vas ako poåete u Egipat: postat øete prokletstvo, uœas, kletva
i poruga, a ovoga mjesta nikad viæe neøete ugledati.’
Jer 42:19 Vama, koji ste Ostatak Judeje, Jahve poruçuje da ne idete u
Egipat. Dobro znajte da sam danas bio svjedok protiv vas.
Jer 42:20 Jer sami sebe obmanjujete. Ta vi ste me poslali k Jahvi, Bogu
svome rekavæi: ‘Zagovaraj nas pred Jahvom, Bogom naæim, i saopøi
nam sve æto ti on objavi, i mi øemo to uçiniti.’
Jer 42:21 A danas sam vam objavio, ali vi ne sluæate viæe glasa Jahve,
Boga svojega, koji me k vama posla.
Jer 42:22 Znajte, dakle, dobro: od maça, gladi i kuge poginut øete na
mjestu kamo hoøete da odete da se ondje naselite.”
Jer 43:1 Kad je Jeremija svemu narodu kazao sve rijeçi Jahve, Boga
njihova, sve one rijeçi radi kojih ga je Jahve, Bog njihov, k njima poslao,
Jer 43:2 Azarja, sin Hoæajin, i Johanan, sin Kareahov, i svi oni drski ljudi
odgovoriæe Jeremiji: “Laœi nam govoriæ. Nije te poslao Jahve da nam
govoriæ: ‘Ne idite u Egipat da se ondje nastanite’,
Jer 43:3 nego Baruh, sin Nerijin, podgovori te da nas predaæ u ruke
Kaldejcima koji øe nas pogubiti ili odvesti u suœanjstvo babilonsko!”
Jer 43:4 I Johanan, sin Kareahov, i svi zapovjednici i sav narod ne
posluæaæe glasa Jahvina da ostanu u zemlji judejskoj.
Jer 43:5 Nego Johanan, sin Kareahov, i vojni zapovjednici povedoæe
sav ostatak Judin, one æto se vratiæe iz zemalja kamo bijahu izagnani,
da se nastane u zemlji judejskoj:
Jer 43:6 muœeve, œene i djecu i sve kraljevske køeri i sve ljude koje je
Nebuzaradan, zapovjednik tjelesne straœe, ostavio kod Gedalije, sina
Æafanova sina Ahikama, pa i proroka Jeremiju, i Baruha, sina Nerijina,
Jer 43:7 te se oni iseliæe u Egipat, jer ne sluæahu glasa Jahvina. I tako
doåoæe u Tafnis.
Jeremijino proroçanstvo o upadu Nabukodonozora u Egipat
Jer 43:8 U Tafnisu doåe rijeç Jahvina Jeremiji:
Jer 43:9 “Uzmi u ruke velikoga kamenja i ugradi ga, pred svim Judejcima,
meljtom u ploçnik æto je pred ulazom u faraonov dvor.
Jer 43:10 I reci im: Ovako govori Jahve nad Vojskama, kralj Izraelov:
‘Evo æaljem po slugu svojega Nabukodonozora, kralja babilonskoga.
On øe postaviti prijestolje na ovo kamenje æto sam ga ugradio i nad njim
øe razapeti svoju nebnicu.
Jer 43:11 Da, doøi øe i udarit øe na zemlju egipatsku: Tko je za smrt, u
smrt! Tko za izgnanstvo, u izgnanstvo! Tko za maç, pod maç!
Jer 43:12 On øe vatrom saœeøi hramove bogova egipatskih, spalit øe i
izagnati bogove, oçistit øe zemlju egipatsku kao æto pastir svoj plaæt
otrijebi od buha. I onda øe, nesmetan, odavde otiøi.
Jer 43:13 Porazbijat øe spomenike hrama Sunca koji je u Heliopolu, a
hramove bogova egipatskih ognjem øe spaliti.’”
Judejci i “Kraljica neba”
Jer 44:1 Rijeç koja se javi Jeremiji za sve Judejce æto œivljahu u zemlji
egipatskoj, æto œivljahu u Migdolu, u Tafnisu, u Memfisu i u zemlji Patrosu.
Jer 44:2 Ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: “I sami
vidjeste svu nesreøu koju sam svalio na Jeruzalem i na sve gradove
judejske: evo danas su to gomile ruæevina, a u njima nitko viæe ne œivi,
Jer 44:3 zbog nedjela njihovih æto ih uçiniæe da bi mene vrijeåali, polazeøi
drugim bogovima kojih nisu poznavali ni oni, ni vi, ni oci vaæi, da im kade
i da im sluœe.
Jer 44:4 A ja sam vam jednako slao svoje sluge proroke da vam kaœu:
‘Ne çinite tih gnusoba koje su mi ogavne!’
Jer 44:5 Ali me oni nisu sluæali, niti su uho svoje priklonili da se okane

617
zloøe svoje i prestanu kaditi tuåim bogovima.
Jer 44:6 Zato se izli gnjev moj i srdœba moja i rasplamtje se u gradovima
judejskim i po ulicama jeruzalemskim, te se pretvoriæe u pustoæ i razvaline,
kao æto su danas.
Jer 44:7 Zaæto sami svaljujete na se tako golemu nesreøu” - govori Jahve,
Bog nad Vojskama, Bog Izraelov - “te sami do korijena istrebljujete iz
Judeje sve muæko i œensko, djecu i dojençad, te vam ni ostatka ostati
neøe,
Jer 44:8 jer me vrijeåate djelima ruku svojih, kadeøi tuåim bogovima u
zemlji egipatskoj, u koju ste doæli prebivati, a bit øete iskorijenjeni i postat
øete kletva i ruglo meåu svim narodima na zemlji?
Jer 44:9 Jeste li zaboravili bezakonja otaca svojih, bezakonja kraljeva
judejskih, bezakonja knezova svojih i œena njihovih i bezakonja svoja,
bezakonja œena svojih, poçinjena u zemlji judejskoj i po ulicama jeruzalemskim?
Jer 44:10 Do dana danaænjega nisu se pokajali, nisu se bojali, nisu œivjeli
po Zakonu mojemu ni po odredbama mojim, koje dadoh vama i ocima
vaæim.”
Jer 44:11 Zato ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: “Evo,
okreøem svoje lice vama, na nesreøu vaæu, da zatrem svu zemlju judejsku.
Jer 44:12 Odnijet øu ostatak Judeje koji je odluçio da ide u zemlju
egipatsku da se ondje stani; svi øe izginuti u zemlji egipatskoj, past øe
od maça, od gladi øe pogibati, poginut øe svi, malo i veliko, pomrijet øe
od maça i gladi, i bit øe prokletstvo, uœas, kletva i poruga.
Jer 44:13 Kaznit øu sve koji budu u zemlji egipatskoj, kao æto sam kaznio
Jeruzalem: maçem, glaåu i kugom.
Jer 44:14 A od ostatka Judeje koji je doæao da se stani u Egiptu, nitko
neøe uteøi ni preœivjeti da bi se mogao vratiti u zemlju judejsku za kojom
im duæe çeznu, da se u nju vrate i ondje nastane. Jer se nitko neøe
vratiti, osim izbjeglica.”
Jer 44:15 I tada svi muækarci koji su znali da im œene kade tuåim
bogovima, i sve nazoçne œene, u velikom mnoætvu, i sav narod æto
œivljaæe u zemlji egipatskoj i u Patrosu odgovoriæe Jeremiji:
Jer 44:16 “Rijeçi koje si u ime Jahvino nama objavio mi ne sluæamo;
Jer 44:17 naprotiv, i dalje øemo se drœati zadane rijeçi: kadit øemo
nebeskoj kraljici i lijevati ljevanice, kao æto smo i mi i oci naæi, naæi kraljevi
i knezovi çinili u gradovima judejskim i po ulicama jeruzalemskim: tada
imadosmo kruha izobilja, bijasmo sretni i ne trpjesmo nikakvih nesreøa.
Jer 44:18 Ali otkako prestadosmo kaditi nebeskoj kraljici i lijevati joj
ljevanice, u svemu smo oskudijevali i od maça i gladi pogibali.”
Jer 44:19 A œene rekoæe: “Kad kadimo kraljici nebeskoj i lijevamo joj
ljevanice, zar joj bez znanja svojih muœeva peçemo kolaçe u obliku lika
njezina i lijevamo ljevanice?”
Jer 44:20 Tada Jeremija svemu narodu, muækarcima i œenama, i svim
ljudima koji su mu tako govorili reçe:
Jer 44:21 “Nije li se Jahve spomenuo i nije li ga u srce dirnuo tamjan æto
ste ga palili po ulicama jeruzalemskim, vi i oci vaæi, vaæi kraljevi, knezovi
i puk zemaljski?
Jer 44:22 Jahve viæe nije mogao podnositi zlodjela vaæih i gnusoba koje
poçiniste, i zato se zemlja vaæa pretvorila u pustoæ i ruæevine, u
prokletstvo, bez stanovnika, kao æto je i danas.
Jer 44:23 Zbog toga æto ste, prinoseøi tamjan, zgrijeæili Jahvi, æto Jahvina
glasa ne sluæaste i Jahvina se Zakona i njegovih se naredaba i
svjedoçanstava ne drœaste, snaåe vas ova nevolja, kakva je danas.”
Jer 44:24 Zatim reçe Jeremija svemu narodu, osobito œenama: “Çujte
rijeç Jahvinu, svi Judejci koji ste u zemlji egipatskoj:
Jer 44:25 Ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: ‘Vi œene,
ono æto vaæa usta obeøaju, to vaæe ruke moraju i izvræiti. Rekoste: ‘Mi
øemo se tvrdo drœati zavjeta æto ih uçinismo: kaditi kraljici nebeskoj i
lijevati joj ljevanice.’ Drœite se samo svojih zavjeta i lijevajte revno
ljevanice!
Jer 44:26 Ali çujte zato rijeç Jahvinu, svi vi Judejci nastanjeni u zemlji
egipatskoj! Evo, zaklinjem se velikim imenom svojim,’ govori Jahve. ‘U
svoj zemlji egipatskoj nijedna usta judejska neøe viæe izustiti mojega
imena; nitko neøe reøi: ‘Œivoga mi Jahve!’
Jer 44:27 Evo, bdijem nad njima, na nesreøu, a ne na dobro njihovo: svi
ljudi judejski æto su u zemlji egipatskoj poginut øe od maça i gladi do
potpunog istrebljenja.
Jer 44:28 I bit øe malo onih koji øe izbjeøi maçu i vratiti se iz egipatske
zemlje u zemlju judejsku. Onda øe sav ostatak judejski, svi koji doåoæe

618
u zemlju egipatsku da ondje œive, spoznati çija rijeç vrijedi, moja ili njihova.
Jer 44:29 A ovo neka vam bude znamenje - rijeç je Jahvina - da øu vas
kazniti na ovome mjestu, da biste znali da øe se vama na nesreøu ispuniti
prijetnje moje protiv vas.’
Jer 44:30 Ovako govori Jahve: ‘Gle, predat øu faraona Hofru, kralja
egipatskoga, u ruke njegovim neprijateljima i u ruke onih koji mu rade o
glavi, baæ kao æto sam Sidkiju, kralja Judejskoga, predao u ruke
Nabukodonozora, kralja babilonskoga, neprijatelja njegova, koji mu je
radio o glavi.’”
Rijeç utjehe Baruhu
Jer 45:1 Rijeç koju uputi Jeremija proroku Baruhu, sinu Nerijinu, dok je
on te rijeçi iz usta Jeremijinih pisao u knjigu, çetvrte godine Jojakima,
sina Joæijina, kralja judejskoga:
Jer 45:2 Ovako govori Jahve, Bog Izraelov, za tebe, Baruæe:
Jer 45:3 “Jer si rekao: ‘Jao meni jer mi Jahve dodaje nevolju na nevolju.
Sustadoh uzdiæuøi i ne mogu naøi mira!’
Jer 45:4 Ovako govori Jahve: ‘Evo, æto sam sagradio, poruæit øu, æto
sam zasadio, iæçupat øu - po svoj zemlji!
Jer 45:5 A ti traœiæ za se çudesa! Ne traœi toga! Jer, gle, svalit øu zlo na
sve œivo - rijeç je Jahvina. A tebi øu kao plijen pokloniti œivot tvoj na svim
mjestima kamo doåeæ.’”
Proroçanstvo protiv Egipta Poraz kod Karkemiæa
Jer 46:1 Rijeç koju Jahve uputi proroku Jeremiji protiv naroda.
Jer 46:2 Joæ o Egiptu. Protiv vojske faraona Neka, kralja egipatskoga,
æto bijaæe kod rijeke Eufrata, u Karkemiæu, i kralj Nabukodonozor ga
potuçe, çetvrte godine Jojakima, sina Joæijina, kralja judejskoga.
Jer 46:3 Pripremite ætitove i oklope! Naprijed, u boj!
Jer 46:4 Upregnite konje! Na kola, vozaçi! Postavite se pod kacigama!
Naperite koplja! Navucite oklope!
Jer 46:5 Æto vidim? Zaprepaæteni, uzmiçu? Junaci njihovi, poraœeni, u
bijeg udariæe glavom bez obzira! UŒas odasvud - rijeç je Jahvina.
Jer 46:6 Ni najbrœi ne umaçe, ni najhrabriji ne uteçe! Na sjeveru, na
obali Eufrata, posrøu i padaju.
Jer 46:7 Tko se to diœe poput Nila, çije vode æume, kao brzaci nabujaæe?
Jer 46:8 To Egipat se diœe poput Nila, kao brzaci vode mu nabujaæe. I
govori: diøi øu se, poplaviti zemlju, opustoæiti gradove i puçanstvo!
Jer 46:9 Konji, naprijed! Poletite, kola bojna! Navalite, ratnici! Kuæiti,
Putijci, ætitom zaætiøeni, i Ludijci,
æto lukom strijeljate!
Jer 46:10 Ovo je dan Jahve nad Vojskama - dan osvete da se duæmanima
svojim osveti: maç øe se naœderati, nasititi, glad utoliti krvlju njihovom!
Jer Gospod, Jahve nad Vojskama, ima œrtveno klanje u sjevernoj zemlji
uz obalu Eufrata.
Jer 46:11 Popni se na Gilead, balzama potraœi, djevice, køeri egipatska!
Uzalud lijekovi mnogi: nema tebi ozdravljenja!
Jer 46:12 Narodi çuæe za tvoju sramotu, vapaji tvoji napuniæe zemlju.
Jer se junak o junaka spotiçe i obojica padaju.
Pohod na Egipat
Jer 46:13 Rijeç koju Jahve uputi proroku Jeremiji kad Nabukodonozor,
kralj babilonski, doåe da udari na zemlju egipatsku.
Jer 46:14 Navijestite Egiptu, objavite u Migdolu, obznanite u Memfisu:
“Svrstaj se! Spremi se! Jer maç veø œdere sve oko tebe!
Jer 46:15 Æto? Zar Apis pobjeœe? Tvoj se Bik ne odhrva?” Da, Jahve ga
obori!
Jer 46:16 On uçini te mnogi posrnuæe, popadaæe jedan na drugoga. I
gle, govore: “Na noge! Vratimo se svom narodu, rodnoj grudi svojoj,
pred maçem koljaçkim!”
Jer 46:17 Faraonu, kralju egipatskom, ime nadjenite: “Graja æto pravi
ças promaæi.”
Jer 46:18 “Tako, œivota mi moga” - govori Kralj, komu je ime Jahve nad
Vojskama - “ono øe doøi kao Tabor posred gora, kao Karmel iznad mora.
Jer 46:19 Spremi izgnaniçki zaveœeljaj, udomljena køeri egipatska, jer
Memfis øe biti u pustoæ pretvoren, poharan i nenastanjen.
Jer 46:20 Egipat bijaæe lijepa junica, ali ide, ide na nju obad sa Sjevera.
Jer 46:21 A i plaøenici egipatski æto kao gojna telad usred nje œivljahu,
i oni se okrenuæe, u bijeg udariæe, ne mogu se odhrvati jer ih stiœe Dan
propasti, doåe vrijeme da se kazne.
Jer 46:22 Sluæaj! Kao da zmija sikøe, sa svom silom dolaze, sjekirama
na nju navaljuju, baæ kao drvosjeçe.
Jer 46:23 Posjeøi øe æumu - rijeç je Jahvina - iako je neprohodna. Viæe
ih je nego skakavaca, broja njima nema.

619
Jer 46:24 Osramoøena je zemlja egipatska, predana je narodu Sjevera.”
Jer 46:25 Govori Jahve nad Vojskama, kralj Izraelov: “Evo, kaznit øu
Amona Tebskoga, faraona i Egipat, i sve njegove bogove, kraljeve,
faraona i sve koji se u njega uzdaju.
Jer 46:26 Predat øu ih u ruke onima æto im rade o glavi, u ruke
Nabukodonozora, kralja babilonskoga, i u ruke slugu njegovih. A poslije
øe Egipat biti opet naseljen, kao u stara vremena” - rijeç je Jahvina.
Jer 46:27 “Ne boj se, Jakove, slugo moja, ne plaæi se, Izraele! Jer, evo,
spasit øu te izdaleka i potomstvo tvoje iz zemlje izgnanstva. Jakov øe se
opet smiriti, spokojno øe œivjet’ i nitko ga neøe plaæiti.
Jer 46:28 Ne boj se, Jakove, slugo moja - rijeç je Jahvina - jer ja sam s
tobom. Zatrt øu narode meåu koje te prognah, a tebe neøu sasvim uniætiti:
ali øu te kazniti po pravici, ne smijem te pustiti nekaœnjena.”
Proroçanstvo protiv Filistejaca
Jer 47:1 Rijeç koju Jahve uputi proroku Jeremiji o Filistejcima prije nego
æto faraon osvoji Gazu.
Jer 47:2 Ovako reçe Jahve: “Evo, vode se diœu sa Sjevera i kao nabujali
brzaci poplavljuju zemlju i sve æto je na njoj, gradove i sve njihovo
puçanstvo. I ljudi vapiju, i kukaju svi œitelji zemlje,
Jer 47:3 uz tutanj kopita njegove œdrebadi, uza ætropot kola i tresku
toçkova. Oci viæe ne mare za djecu svoju jer su im ruke klonule
Jer 47:4 zbog dana æto osvanu da Filistejce istrijebi, da zatre Tiru i Sidonu
sve do posljednjeg pomagaça. Jer Jahve istrebljuje Filistejce, i
sav ostatak otoçja kaftorskog.
Jer 47:5 Gazi øe biti obrijana glava, razoren Aækelon. A ti, Aædode, ostaçe
Anakovaca, dokle øe te tuga razdirati?
Jer 47:6 Jao, maçu Jahvin, kad li øeæ se smiriti? Vrati se u korice, stani
i poçini!”
Jer 47:7 Ali kako da se smiri, kad Jahvina ruka njime zapovijeda: na
Aækelon i na morski œal on ga isuka.
Proroçanstvo protiv Moaba
Jer 48:1 O Moabu. Ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov:
“Jao brdu Nebu jer je opustoæeno, postiåen je Kirjatajim i osvojen, tvråa
posramljena, razorena,
Jer 48:2 nema viæe dike moapske. U Heæbonu mu propast skovaæe:
‘Hajde da ga istrijebimo iz naroda!’ A ti, Madmene, bit øeæ razoren, maç
veø ide za tobom!
Jer 48:3 Sluæaj! Jauci se çuju iz Horonajima: ‘Pohara, propast straæna!’
Jer 48:4 ‘Moab je smlavljen!’ çuje se vriætanje maliæa njegovih.
Jer 48:5 Da, uz brdo Luhit uspinju se plaçuøi. Da, niz obronke Horonajima
razlijeœe se jauk nad propaæøu.
Jer 48:6 ‘Bjeœite, spasavajte œivot, ugledajte se u pustinjsku magarad!’
Jer 48:7 Jer si se pouzdao u svoje utvrde, bit øeæ i ti osvojen. Kemoæ
odlazi u izgnanstvo sa sveøenicima i knezovima svojim.
Jer 48:8 Pustoænik øe doøi u svaki grad, nijedan mu neøe izmaøi: Dolina
øe biti poharana, Visoravan opustoæena,” govori Jahve!
Jer 48:9 Stavite Moabu nadgrobni kamen, jer je do temelja sruæen;
njegovi su gradovi pustare, u njima nitko ne obitava.
Jer 48:10 Proklet bio tko nemarno obavlja poslove Jahvine! Proklet bio
tko krvlju maç svoj ne omasti!
Jer 48:11 Od mladosti svoje mir uœivaæe Moab, leœaæe na droœdini svojoj,
nikad ga nisu pretakali iz baçve u baçvu, nikad u izgnanstvo iæao nije:
zato mu okus ostade svjeœ, miris nepromijenjen.
Jer 48:12 “Ali, evo, dolaze dani” - govori Jahve - “i ja øu mu poslati tlaçitelje
koji øe ga pretakati, isprazniti njegove baçve i sudove njegove porazbijati.
Jer 48:13 I tada øe se Moab postidjeti zbog Kemoæa, kao æto se dom
Izraelov postidio zbog Betela u koji se uzdao.”
Jer 48:14 Kako moœete reøi: “Mi smo junaci, hrabri ratnici.”
Jer 48:15 Pustoænik Moabov navaljuje na njega; cvijet mladosti njegove
u klanice silazi, rijeç je Kraljeva, Jahve nad Vojskama njemu je ime.
Jer 48:16 Bliœi se propast Moabova, nesreøa njegova hiti.
Jer 48:17 Œalite ga, svi susjedi njegovi, i svi koji znate ime njegovo.
Recite: “Kako li se slomi çvrsta palica, œezlo veliçanstveno!”
Jer 48:18 Siåi sa slave svoje, sjedni u blato, œitelju, køeri dibonska! Jer
pustoænik Moaba navali na te, poruæi sve utvrde tvoje.
Jer 48:19 Stani na cestu i promatraj, o œitelju Aroera! Pitaj bjegunce i
preœivjele, pitaj ih: “Æto se to dogodi?”
Jer 48:20 “Moab se stidi jer je slomljen. Plaçite, jecajte! Objavite na
Arnonu da je Moab poharan.”
Jer 48:21 Sud stiœe nad Visoravan i nad Holon, Jahsu i Mefaot,

620
Jer 48:22 nad Dibon, Nebo, Bet Diblatajim,
Jer 48:23 Kirjatajim, Bet Gamul, Bet Meon,
Jer 48:24 Kerijot, Bosru i nad sve gradove zemlje moapske, daleke i
blize.
Jer 48:25 “Moabu je rog odbijen, ruka mu je slomljena.”
Jer 48:26 “Opijte ga jer se htjede uzvisiti nad Jahvu: neka se Moab sada
valja u bljuvotini svojoj te i on neka bude na podsmijeh.
Jer 48:27 Nije li tebi bio Izrael na podsmijeh? Jesu li ga moœda zatekli u
kraåi te maæeæ glavom kad god o njemu govoriæ?”
Jer 48:28 “Ostavite gradove, œivite u peøinama, stanovnici Moaba!
Budite kao golubovi æto se gnijezde na litici onkraj razjapljena bezdana!”
Jer 48:29 Çuli smo za nadutost Moaba, nadutost preveliku, ponos
njegov, hvastanje, uznositost, za oholost srca njegova!
Jer 48:30 “Poznajem ja obijest njegovu - rijeç je Jahvina - laœ njegovih
rijeçi, laœ djela njegovih!
Jer 48:31 Zato moram jaukati nad Moabom, plakati nad svim Moapcima,
jecati zbog ljudi Kir Heresa.
Jer 48:32 Viæe nego nad Jazerom, plakat øu nad tobom, o lozje sibmansko,
kojem se mladice pruœahu preko mora, sezahu sve do Jazera. Na
tvoje berbe i œetve pade sada pustoænik.
Jer 48:33 Iæçeznu radost i veselje iz voønjaka i zemlje moapske. Nesta
vina u kacama, mastioci viæe groœåa ne maste, veseli zvuci viæe nisu
veseli.”
Jer 48:34 Urlanje Heæbona i Elalea çuje se sve do Jahasa. Viçu od
Soara do Horonajima i Eglat Æeliæije, jer se i vode nimrimske pretvoriæe
u pustaru.
Jer 48:35 “U Moabu øu uçiniti - rijeç je Jahvina - da se ne uzlazi na
uzviæice i kadi bogovima njegovim.
Jer 48:36 Stoga mi srce poput frule dræøe za Moabom, srce moje poput
frule dræøe za ljudima Kir Heresa: jer propade steçevina koju stekoæe!
Jer 48:37 Sve su glave obrijane i brade podrezane; po svim rukama
urezi, oko bokova kostrijet.
Jer 48:38 Na svim krovovima Moaba i na njegovim trgovima samo
zapomaganje, jer smrskah Moab kao krçag koji se nikomu ne mili” - rijeç
je Jahvina.
Jer 48:39 Kako li je smrskan! Kako li sramotno Moab udari u bijeg! Moab
postade ruglo i straæilo svim susjedima.
Jer 48:40 Jer ovako govori Jahve: “Gle, poput orla lebdi, nad Moabom
æiri krila.
Jer 48:41 Gradovi su zauzeti, osvojene tvråave. Srce moapskih junaka
bit øe toga dana kao srce œene u trudovima.
Jer 48:42 Izbrisan je Moab iz naroda jer se uzvisi nad Jahvu.
Jer 48:43 Strava, jama i zamka tebi, œitelju Moaba! - rijeç je Jahvina.
Jer 48:44 Tko stravi umakne, u jamu øe pasti; tko se iz jame izvuçe, u
zemlju øe pasti. Da, to øu svaliti na Moab u danima kazne njegove” - rijeç
je Jahvina.
Jer 48:45 “U sjeni se heæbonskoj ustavljaju iscrpljeni bjegunci. Ali vatra
izlazi iz Heæbona, plamen liœe iz dvora sihonskog i proœdire sljepooçnice
Moabu i tjeme sinova nemirniçkih.
Jer 48:46 Jao tebi, Moabe! Umiæljen si, narode Kemoæev! Jer sinove
tvoje u izgnanstvo odvedoæe, køeri tvoje u progonstvo.
Jer 48:47 Ali øu promijeniti udes Moabov u buduønosti” - rijeç je Jahvina.
Dovde suåenje Moabu.
Proroçanstvo protiv Amona
Jer 49:1 O sinovima Amonovim. Ovako govori Jahve: “Izrael nema
sinova, nema nasljednika? Zaæto je Milkom baætinio Gad i narod se
njegov nastanio u njegovim gradovima?
Jer 49:2 Zato, evo, dolaze dani - rijeç je Jahvina - i uçinit øu da se zaore
ratni krikovi u Rabi sinova Amonovih, i ona øe biti humak poharani, i
naseobine njene ognjem popaljene. Tada øe Izrael opljaçkati svoje
pljaçkaæe” - govori Jahve.
Jer 49:3 “Plaçi, Heæbone, jer Ar je opustoæen, zapomaœite køeri rapske.
Opaæite kostrijet, tuœbalice povedite, obilazite s urezima. Jer Milkom
mora u izgnanstvo sa sveøenicima i knezovima.
Jer 49:4 Æto se diçiæ dolinom svojom, køeri odmetnice, koja se uzdaæ u
bogatstvo svoje i govoriæ:
’Tko se usuåuje ustati protiv mene?’
Jer 49:5 Evo, svaljujem na te stravu odasvud uokolo: bit øete raspræeni,
svaki na svoju stranu, i nitko bjegunce neøe skupiti.
Jer 49:6 Ali uto øu opet promijeniti udes sinova Amonovih” - rijeç je
Jahvina.

621
Proroçanstvo protiv Edoma
Jer 49:7 O Edomu. Ovako govori Jahve nad Vojskama: “Zar nema viæe
mudrosti u Temanu, zar u razumnih nesta savjet, zar se izvjetrila mudrost
njihova?
Jer 49:8 Bjeœite, gubite se i duboko se skrijte, stanovnici Dedana, jer
Ezavu propast nosim, vrijeme kazne njegove.
Jer 49:9 Doåu li trgaçi k tebi, ni pabirka neøe ostaviti; doåu li kradljivci
noøni, opljaçkat øe sve æto œele.
Jer 49:10 Jer ja sam onaj æto øe Ezava pretraœiti i skroviæta mu otkriti da
se ne mogne skriti. Pleme je njegovo opustoæeno: nema ga viæe! Nitko
ne kaœe:
Jer 49:11 ‘Ostavi siroçad svoju, ja øu je prehraniti i neka se udovice tvoje
u me pouzdaju!’”
Jer 49:12 Jer ovako govori Jahve: “Gle, oni koji odista ne bi morali piti
çaæu moraju je iskapiti, i zar upravo ti da ostaneæ nekaœnjen? Ne, ti
neøeæ ostati nekaœnjen, morat øeæ çaæu ispiti!
Jer 49:13 Jer samim se sobom zakleh - rijeç je Jahvina: Bosra øe postati
ruglo i sramota, pustinja i prokletstvo; a svi njezini gradovi bit øe vjeçne
razvaline.”
Jer 49:14 Jahve mi vijest uputi, glasnik bi poslan k narodima: “Skupite
se! Krenite na njega, krenite! Ustajte! U boj!
Jer 49:15 Jer, gle, uçinit øu te malim meåu narodima, prezrenim meåu
ljudima.
Jer 49:16 Strah te tvoj zaveo, uznositost srca tvoga, ti koji œiviæ u
peøinama kamenim i drœiæ se visova planinskih te vijeæ gnijezdo na
timoru, kao orlovi, odande øu te strovaliti” - rijeç je Jahvina.
Jer 49:17 “Edom øe postati pustoæ; tko god njime proåe, zaprepastit øe
se i zviœdati zbog svih rana njegovih.
Jer 49:18 Razorit øe ga kao Sodomu i Gomoru i susjede njihove” - govori
Jahve. Çovjek ondje neøe stanovati, sin çovjeçji neøe u njem boraviti.
Jer 49:19 “Gle, kao lav on izlazi iz guætare jordanske na paænjake vjeçno
zelene. Ali øu ga uças otjerati i smjestiti ondje svog izabranika. Jer tko
je meni ravan? I tko øe mene na raçun pozvati? I koji øe mi pastir odoljeti?”
Jer 49:20 Zato çujte æto je Jahve naumio uçiniti Edomu, çujte æto je
nakanio protiv stanovnika Temana: i najsitniju jagnjad on øe odvuøi, i
sam njihov paænjak zgrozit øe se nad njima.
Jer 49:21 Od lomljave pada njina zemlja øe se potresti, razlijegat øe se
vapaj do Crvenog mora!
Jer 49:22 Gle, poput orla on se diœe i lebdi, nad Bosrom æiri krila. U dan
onaj srce øe junaka edomskih biti kao srce œene u trudovima.
Proroçanstvo protiv sirijskih gradova
Jer 49:23 O Damasku. Smeteni su Hamat i Arpad jer zlu vijest çuæe.
Srce im se steœe od uœasa i smirit se ne moœe.
Jer 49:24 Obeshrabren je Damask, u bijeg udario, strah ga spopao,
tjeskoba i bolovi obuzeli ga kao porodilju.
Jer 49:25 Kako? Napuæten je slavni grad, grad radosti moje!
Jer 49:26 Zato øe mladiøi njegovi popadati po trgovima, svi øe ratnici
poginuti u onaj dan - rijeç je Jahve nad Vojskama.
Jer 49:27 “Potpalit øu vatrom zidine Damaska: plamen øe proœdrijeti
dvor Ben-Hadadov.”
Proroçanstvo protiv arapskih plemena
Jer 49:28 O Kedaru i kraljevstvima hasorskim koje je potukao
Nabukodonozor, kralj babilonski. Ovako govori Jahve: “Ustajte, na
Kedar navalite, uniætite sinove Istoka!
Jer 49:29 Neka im se oduzmu æatori i stada, æatorska krila i sva im
oprema! Neka im se deve odvedu, i neka viçu na njih: ‘Strava odasvud!’
Jer 49:30 Bjeœite glavom bez obzira, duboko se skrijte, œitelji Hasora -
rijeç je Jahvina. Jer Nabukodonozor, kralj babilonski, snuje naum protiv
vas, navalu smiælja:
Jer 49:31 ‘Ustajte, udarite na mirni narod æto œivi bez straha - rijeç je
Jahvina - æto nema vrata ni zasuna, æto u osami prebiva!
Jer 49:32 Deve njihove bit øe plijen, mnoætvo ovaca otimaçina!’ I raspræit
øu ih na sve strane, one ljude obrijanih zalizaka, i dovest øu odasvud na
njih nesreøu - rijeç je Jahvina.
Jer 49:33 Hasor øe postati brlog çagaljski i pustinja vjeçna. Çovjek ondje
neøe prebivati, neøe se ondje nastaniti sin çovjeçji.” Proroçanstvo protiv
Elama
Jer 49:34 Rijeç koju Jahve uputi proroku Jeremiji o Elamu, u poçetku
kraljevanja Sidkije, kralja judejskoga.
Jer 49:35 Ovako govori Jahve nad Vojskama: “Lomim, evo, luk Elamov,
srœ snage njegove.

622
Jer 49:36 Çetiri øu vjetra dognati na Elam sa çetiri kraja neba i raspræit
Elamce u sva çetiri vjetra, i neøe biti naroda kamo neøe stiøi bjegunci
elamski.
Jer 49:37 Utjerat øu Elamcima strah u kosti pred njihovim duæmanima.
Pustit øu na njih nesreøu, oganj gnjeva svojega. Poslat øu maç za njima
dok ne budu sasvim uniæteni.
Jer 49:38 I postavit øu u Elamu prijesto svoj i zatrt øu ondje kralja i sve
knezove” - rijeç je Jahvina.
Jer 49:39 Ali øu okrenuti udes Elama” - rijeç je Jahvina.
Proroçanstvo protiv Babilona
Jer 50:1 Rijeç koju Jahve reçe protiv Babilona, protiv zemlje kaldejske:
Jer 50:2 “Objavite narodima! Razglasite, ne tajite, recite: Zauzet je
Babilon! Bel je postiåen: Marduk razbijen! Posramljeni su kipovi njegovi,
razmrskani njegovi likovi.
Jer 50:3 Jer sa sjevera na njega se diœe narod koji øe mu zemlju prometnuti
u pustinju; nitko viæe neøe u njoj œivjeti, i ljudi i stoka pobjeøi øe i otiøi.
Jer 50:4 U one dane i u vrijeme ono - rijeç je Jahvina - vratit øe se sinovi
Izraelovi, iøi øe plaçuø’ i traœeøi Jahvu, Boga svojega.
Jer 50:5 Pitat øe za put na Sion, onamo øe pogled upravljati: ‘Hodite,
prionimo uz Jahvu Savezom vjeçnim, nezaboravnim!’
Jer 50:6 Kao izgubljene ovce bijaæe narod moj, pastiri ih zavedoæe te
zalutaæe
po brdima: moradoæe s brda na breœuljke, zaboraviæe gdje su im torovi.
Jer 50:7 Tko ih naåe, proœdire ih, neprijatelji njini govorahu: ‘Nismo mi
krivi, jer zgrijeæiæe Jahvi, paænjaku pravde, Jahvi, nadi otaca svojih!’
Jer 50:8 Bjeœite iz Babilona! Izaåite iz zemlje kaldejske! Budite poput
ovnova pred stadom.
Jer 50:9 Jer evo øu diøi i dovesti na Babilon mnoætvo velikih naroda; u
zemlji sjevernoj svrstat øe se protiv njega - odanle øe biti osvojen. Strijele
su im kao u sretna junaka, prazne se ne vraøaju.
Jer 50:10 Kaldeja øe biti oplijenjena, do mile volje nju øe pljaçkati” - rijeç
je Jahvina.
Jer 50:11 “Da! Radujte se samo i klikujte, vi pljaçkaæi moje baætine!
Poskakujte kao june na paæi! Rœite kao œdrebad!
Jer 50:12 Mati vaæa teæko se osramoti, postidi se roditeljka vaæa. Evo,
posljednja je meåu narodima: pustinja, zemlja prljuæa.
Jer 50:13 Zbog gnjeva Jahvina bit øe bez œivlja, sva øe opustjeti. Tko
god proåe mimo Babilon, zgrozit øe se i zviœdat øe nad njegovim ranama.
Jer 50:14 Svrstajte se protiv Babilona, opkolite ga. Strijelci, strijeljajte
na njega, ne œalite strelica - Jahvi je zgrijeæio.
Jer 50:15 Sa svih strana neka zaore poklici bojni. On se predaje! Stupovi
mu padaju, bedemi se ruæe: to Jahvina je osveta! Osvetite se Babilonu,
vratite mu milo za drago!
Jer 50:16 Istrijebite Babilonu i sijaça i œeteoca æto srpom zamahuje u
dane œetvene! Pred maçem silniçkim neka svaki se vrati svome narodu,
neka bjeœi zemlji svojoj.”
Jer 50:17 Izrael bijaæe stado razagnano, lavovi ga raspræiæe. Prvi ga
kralj asirski proœdrije, a onda mu Nabukodonozor, kralj babilonski, kosti
polomi.
Jer 50:18 Zato ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: “Evo,
kaznit øu kralja babilonskoga i zemlju njegovu, kao æto kaznih kralja
asirskoga.
Jer 50:19 I vratit øu Izraela paænjaku njegovu da pase po Karmelu,
Baæanu, brdima efrajimskim i u Gileadu, da se sit najede.
Jer 50:20 U one dane, u vrijeme ono - rijeç je Jahvina - traœit øe grijeh
Izraelov, ali ga viæe neøe biti;
traœit øe opaçine judejske, ali ih neøe naøi. Jer oprostih svima koje
saçuvah.” Pad Babilona objavljen u Jeruzalemu
Jer 50:21 “Na zemlju meratajimsku! Kreni na nju i na stanovnike Pekoda,
zatri ih do temelja, uniæti iza njih sve - rijeç je Jahvina - izvræi sve
kako ti zapovjedih!”
Jer 50:22 Ratna se vika çuje u zemlji, poraz straæan.
Jer 50:23 O, kako li je skræen, razbijen malj cijele zemlje! Kako li Babilon
posta straæilo narodima!
Jer 50:24 Zamku ti metnuh, Babilone, ti se uhvati i ne vidje. Zateçen si
i uhvaøen, jer se s Jahvom zarati!
Jer 50:25 Jahve otvori svoju oruœnicu, izvuçe oruœje gnjeva svojega, jer
ima posla za Jahvu nad Vojskama u zemlji kaldejskoj.
Jer 50:26 Udarite na nju sa svih strana, otvorite œitnice njene, slaœite je
kao snoplje, zatrite Babilon kletim uniætenjem, da od njega ne ostane
niæta.

623
Jer 50:27 Pokoljite svu junad njegovu, u klaonicu neka siåu! Jao njima,
doæao je njihov dan, vrijeme kazne njihove!
Jer 50:28 Çuj glasa onih æto pobjegoæe, æto utekoæe iz zemlje babilonske
da jave na Sionu osvetu Jahve, Boga naæega, osvetu Hrama
njegova!
Grijeh bezoçnosti
Jer 50:29 Sazovite na Babilon strijelce, sve æto zapinju lukove, opkolite
ga sa svih strana: nitko da ne uteçe! Platite mu po zasluzi, vratite mu
milo za drago, jer bi se oholio na Jahvu, Sveca Izraelova.
Jer 50:30 Zato øe mu svi mladiøi popadati po trgovima i svi øe mu ratnici
u onaj dan izginuti - rijeç je Jahvina.
Jer 50:31 “Evo me na te, Oholice!” - rijeç je Gospoda Jahve nad Vojskama
- “doæao je dan tvoj, vrijeme pohoda na te.
Jer 50:32 Oholica øe posrnuti, pasti, i nitko ga neøe podiøi. Oganj øu
podmetnuti gradovima njegovim i proœdrijet øe sve uokolo.”
Jahve, Izbavitelj Izraelov
Jer 50:33 Ovako govori Jahve nad Vojskama: “Potlaçeni su sinovi
Izraelovi, zajedno sa sinovima Judinim. Oni æto ih zarobiæe, drœe ih çvrsto
i neøe da ih puste.
Jer 50:34 Ali, moøan je njihov Otkupitelj, ime mu Jahve nad Vojskama.
On øe obraniti parnicu njihovu - zemlji mir donijeti i smesti puçanstvo
Babilona.”
Jer 50:35 Maç na Kaldejce - rijeç je Jahvina - na puçanstvo Babilona, na
knezove i mudrace njegove!
Jer 50:36 Maç na brbljavce njegove, neka polude! Maç na njegove
ratnike, neka se prestrave!
Jer 50:37 Maç na njegove konje i bojna kola i na svu gomilu posred
njega: nek postanu kao œene! Maç na njihove riznice; nek ih opljaçkaju!
Jer 50:38 Maç na vode njihove, neka presahnu! Jer to je zemlja idola,
zaludiæe ih kipovi, straæila njihova.
Jer 50:39 Zato øe se ondje nastaniti risovi s çagljima, i nojevi øe ondje
obitavat. Dovijeka øe ostati mjesto bez œivlja, nitko ondje neøe œivjeti od
koljena do koljena.
Jer 50:40 Razorit øe ga kao æto Bog razori Sodomu i Gomoru i susjede
njihove - rijeç je Jahvina. Çovjek ondje neøe stanovati, sin çovjeçji neøe
u njem’ boraviti.
Narod sa sjevera i lav s Jordana
Jer 50:41 Evo dolazi narod sa Sjevera, puk velik i mnogi kraljevi, i diœu
se s krajeva zemlje.
Jer 50:42 U ruci im luk i koplje, okrutni su, nemilosrdni. Graja im buçi
poput mora, jaæu na konjima, kao jedan za boj spremni protiv tebe, køeri
babilonska.
Jer 50:43 Kralj babilonski çu vijest o njima: i ruke mu klonuæe, muka ga
spopade, bolovi ga obuzeæe kao porodilju.
Jer 50:44 “Gle, kao lav on izlazi iz guætare jordanske na paænjake vjeçno
zelene. Ali ja øu ga uças otjerati i smjestiti ondje svog izabranika. Jer,
tko je meni ravan? I tko øe mene na raçun pozvati? I koji øe mi pastir
odoljeti?”
Jer 50:45 Zato, çujte æto je Jahve naumio da uçini Babilonu, çujte æto je
nakanio protiv zemlje kaldejske: i najsitniju jagnjad on øe odvuøi; i sam
njihov paænjak zgrozit øe se nad njima.
Jer 50:46 Na glas da je pao Babilon zemlja øe se potresti: razlijegat øe
se vapaj meåu narodima. Jahve protiv Babilona
Jer 51:1 Ovako govori Jahve: “Gle, ja podiœem protiv Babilona i protiv
puçanstva kaldejskog vjetar zatorniçki.
Jer 51:2 Poslat øu na Babilon vijaçe da ga viju i proreæetaju zemlju
njegovu. Kad ga sa svih strana opkole u kobni dan,
Jer 51:3 neka strijelac luka ne odlaœe, neka ne skida oklopa! Ne ætedite
mladiøa njihovih, svu mu vojsku kleto uniætite!
Jer 51:4 Pobijeni øe padati po zemlji kaldejskoj, probodeni po ulicama
njegovim.”
Jer 51:5 Ne, Izrael - Judeja - nije udovica Boga svojega, Jahve nad
Vojskama, iako je zemlja njihova puna krivice protiv Sveca Izraelova.
Jer 51:6 Bjeœite iz Babilona, neka svaki spasi œivot svoj, da ne izginete
s njegova bezakonja, jer ovo je vrijeme Jahvine odmazde, svakom plaøa
po zasluzi!
Jer 51:7 Babilon bijaæe pehar zlatni u ruci Jahvinoj, pehar koji opi svijet
cijeli. Vinom tim se puci opiæe, i zato se puci obezumiæe.
Jer 51:8 Iznenada pade Babilon, razmrskan: zakukajte nad njim!
Potraœite balzama rani njegovoj: moœda øe ozdraviti!
Jer 51:9 Lijeçili smo Babilon, ali se ne izlijeçi. Pustimo ga, vratimo se

624
svaki u svoj kraj! Jer do neba dopire njegova osuda i diœe se pod oblake.
Jer 51:10 Jahve je iznio pravdu naæu! Hajde da Sionu objavimo djelo
Jahve, Boga naæega.
Jer 51:11 Naoætrite strelice, napunite tobolce! Jahve potaçe duh kraljeva
medijskih jer naumi zatrti Babilon, Jahvina je to osveta, osveta za Hram
njegov.
Jer 51:12 Razvijte stijeg, zidine babilonske! Pojaçajte straœe! Postavite
straœare! Razmjestite zasjede! Jer Jahve æto naumi to sad izvodi, kako
je rekao protiv Babilona.
Jer 51:13 O, ti æto prebivaæ na velikim vodama i bogat blagom svakojakim!
Sad ti svræetak doåe, kraj tvojoj lakomosti.
Jer 51:14 Œivotom svojim zakle se Jahve nad Vojskama: “Napunit øu te
ljudstvom kao skakavcima, zaorit øe protiv tebe vika bojna.”
Jer 51:15 On snagom svojom stvori zemlju, mudroæøu svojom uspostavi
krug zemaljski i umom svojim razape nebesa.
Jer 51:16 Kad mu glas zaori, huçe vode na nebesima, oblake diœe s
kraja zemlje: stvara kiæi munje, vjetar izvodi iz skroviæta njegovih.
Jer 51:17 Svakom çovjeku pamet stane, svaki se zlatar zastidi svoga
kipa, jer svi su mu kipovi samo varka, nema u njima duha.
Jer 51:18 Isprazni su oni, smijeæne tvorevine, propast øe u dan kazne.
Jer 51:19 ‘Jakovljev dio’ nije kao oni: jer on je sve stvorio, Izrael pleme
je baætine njegove.
Jahve nad Vojskama ime je njegovo. Malj Jahvin i gora golema
Jer 51:20 Ti si mi bio malj, oruœje ratno. Pomlatih tobom narode, razmrskah
tobom kraljevstva.
Jer 51:21 Pomlatih tobom konja i konjanika, pomlatih tobom bojna kola
i vozaça.
Jer 51:22 Pomlatih tobom çovjeka i œenu, pomlatih tobom starca i dijete.
Pomlatih tobom mladiøa i djevojku, pomlatih tobom pastira i stado.
Jer 51:23 Pomlatih tobom ratara i zapregu njegovu, pomlatih tobom
namjesnike i upravljaçe.
Jer 51:24 Ali na vaæe oçi sada plaøa Babilonu i svim Kaldejcima za sve
zlo koje uçiniæe Sionu - rijeç je Jahvina.
Jer 51:25 “Evo me na te, Goro zatornice - rijeç je Jahvina - zatornice
svega svijeta! Zamahnut øu rukom protiv tebe, svalit øu te s litice, pretvorit
øu te u goru spaljenu.
Jer 51:26 Iz tebe viæe neøe klesati kamen ugaoni ni kamen temeljac, bit
øeæ vjeçna pustinja” - rijeç je Jahvina. U susret kraju
Jer 51:27 Podignite stijeg u zemlji, zatrubite u rog meåu narodima!
Pripremite na njega narode, sazovite na njega kraljevstva - Ararat, Mini,
Aækenaz! Postavite protiv njega pozivnike, neka nasrnu konji kao dlakavi
skakavci!
Jer 51:28 Spremite na njega narode, kraljeve medijske, vojvode i
namjesnike njihove i svu zemlju kojom vladaju.
Jer 51:29 Zemlja øe se tresti, drhtati, kad se stanu uspinjati k Babilonu
svi naumi Jahvini da pretvori zemlju babilonsku u pustinju nenastanjenu.
Jer 51:30 Nebojæe babilonske odustaæe od borbe, u utvrdama
posjedaæe, nesta sile njihove: postadoæe kao œene. Spaljeni su domovi
njihovi, polomljeni zasuni na vratima.
Jer 51:31 Tekliç tekliça prestiœe, glasnik juri za glasnikom, da jave kralju
babilonskom da mu je grad sa svih strana zauzet,
Jer 51:32 prijelazi zaposjednuti, tvråave ognjem popaljene, a ratnici
prestraæeni.
Jer 51:33 Jer ovako govori Jahve, Bog Izraelov: “Køi je babilonska kao
gumno u vrijeme kad se po njem gazi; joæ malo, i doøi øe joj vrijeme
œetve.”
Jahvina osveta
Jer 51:34 Izjeo me, satro babilonski kralj, odgurnuo me kao prazan pladanj,
kao zmaj me on progutao, napunio trbuæinu, iz mog me istjerao
Edena.
Jer 51:35 “Nasilje i patnje moje na Babilon!” govore stanovnici Siona.
“Krv moja na Kaldejce!” govori Jeruzalem.
Jer 51:36 Zato ovako govori Jahve: “Gle, ja øu braniti parnicu tvoju i
krvavo te osvetiti. Sasuæit øu more njegovo i presahnut øu izvore njegove.
Jer 51:37 Babilon øe biti hrpa ruæevina, brlog çagljima, uœas i ruglo, kraj
nenastanjen.
Jer 51:38 Svi zajedno riçu kao lavovi, zavijaju kao laviøi.
Jer 51:39 Kad se ugriju, priredit øe im pijanku, napojiti ih da se provesele,
da zaspe vjeçnim snom, da se viæe ne probude - rijeç je Jahvina.
Jer 51:40 Odvest øu ih kao janjce na klanje, kao jarce i ovnove.”

625
Jer 51:41 “Kako li je zauzet, kako osvojen taj ponos zemlje sve? Kako
li Babilon posta straæilo narodima?
Jer 51:42 Uzdiglo se more protiv Babilona, prekrilo ga valovlje njegovo.
Jer 51:43 Gradovi mu pustoæ postali, zemlja suha, pustara: çovjek u njoj
ne stanuje, niti njom prolazi sin çovjeçji.”
Jahvin pohod na kipove
Jer 51:44 “Kaznit øu Bela babilonskog, iz ralja mu otet æto je progutao.
Neøe viæe k njemu hrliti narodi, sruæit øe se babilonske zidine.
Jer 51:45 Izaåi iz njega, narode moj! Neka svaki spasi œivot svoj od
jarosnoga gnjeva Jahvina!
Jer 51:46 Neka vam srce ne klone! Ne bojte se glasa æto se zemljom
æire, jedne godine ovakvi, druge onakvi, i æto u zemlji vlada nasilje, te
silnik za silnikom ustaje.
Jer 51:47 Jer evo dolaze dani kada øu kazniti kipove babilonske, i sva
øe mu se zemlja postidjeti, i svi øe mu pobijeni leœati posred grada.
Jer 51:48 Tada øe nad Babilonom klicati nebo i zemlja i sve æto je na
njima, jer øe sa sjevera navaliti na grad, zatornici njegovi - rijeç je Jahvina!
Jer 51:49 I Babilon mora pasti za pobijene Izraelce, kao æto su za Babilon
padali pobijeni po svem svijetu.
Jer 51:50 Vi æto umakoste maçu, idite, ne ostajte ovdje. Spominjite se
Jahve u zemlji dalekoj, i neka vam Jeruzalem bude na srcu:
Jer 51:51 ‘Stidjeli smo se sluæajuøi sramotu, rumenilo nam prekrilo lice
kad ono tuåinci nahrupiæe u Svetiæte Doma Jahvina.’
Jer 51:52 Zato, evo, dolaze dani - rijeç je Jahvina - kad øu kazniti kipove
njegove i po svoj øe mu zemlji stenjati ranjenici.
Jer 51:53 Da se Babilon popne do neba, da se utvrdi na visu nedostupnu,
na moju øe zapovijed na njega navalit’ pustoænici” - rijeç je Jahvina.
Jer 51:54 Çujte vapaj iz Babilona, i straæan poraz iz zemlje kaldejske!
Jer 51:55 Jer sam Jahve pustoæi Babilon, on stiæava straænu buku
njegovu: buçili su vali njegovi kao vode velike, razlijegala se huka njihova.
Jer 51:56 Jest, pustoænik doåe na Babilon, uhvaøeni su ratnici njegovi,
lukovi im polomljeni. Zaista, Jahve je Bog osvetnik koji plaøa po zasluzi!
Jer 51:57 “Opojit øu mu knezove i mudrace, vojvode, namjesnike i
ratnike: da zaspe vjeçnim snom pa se viæe ne probude” - govori Kralj,
ime mu je Jahve nad Vojskama.
Babilon sravnjen sa zemljom
Jer 51:58 Ovako govori Jahve nad Vojskama: “Æiroke zidine babilonske
bit øe do temelja razvaljene, a visoka trava njegova bit øe ognjem
spaljena. Narodi se zalud trudili, puci se za oganj muçili!”
Jer 51:59 Evo zapovijedi æto je prorok Jeremija dade Seraji, sinu Mahsejina
sina Nerije, kad je Seraja krenuo u Babilon sa Sidkijom, kraljem
judejskim, çetvrte godine njegova vladanja. Seraja bijaæe veliki komornik.
Jer 51:60 Jeremija je u jednu knjigu bio zapisao svu nesreøu koja je
morala doøi na Babilon - sva ona proroætva napisana protiv Babilona.
Jer 51:61 Jeremija reçe Seraji: “Kad doåeæ u Babilon, iæti prigodu da
obznaniæ sve ove rijeçi.
Jer 51:62 I reci: ‘Jahve, ti sam reçe da øeæ zatrti ovo mjesto te u njemu
niçega viæe neøe biti, ni çovjeka ni œivinçeta, nego øe postati vjeçna
pustinja.’
Jer 51:63 Kad proçitaæ ovu knjigu, zaveœi je za kamen i baci uEufrat.
Jer 51:64 I reci: ‘Ovako øe potonuti Babilon i neøe se viæe podiøi iz nesreøe
koju øu na njega svaliti.’” To su rijeçi Jeremijine.
Propast Jeruzalema - Jojakin pomilovan
Jer 52:1 Sidkiji je bila dvadeset i jedna godina kad se zakraljio, a kraljevao
je jedanaest godina u Jeruzalemu. Materi mu bijaæe ime Hamitala, køerka
Jeremije, i bila je iz Libne.
Jer 52:2 Çinio je æto je zlo u oçima Jahvinim, sve kao æto je çinio Jojakin.
Jer 52:3 To je zadesilo Jeruzalem zbog gnjeva Jahvina; Jahve ih
napokon i odbaci ispred lica svoga.
Sidkija se pobunio protiv babilonskog kralja.
Jer 52:4 Devete godine njegova kraljevanja, desetoga dana desetoga
mjeseca, krenu sam babilonski kralj Nabukodonozor sa svom svojom
vojskom na Jeruzalem. Utabori se pred gradom i opasa ga opkopom.
Jer 52:5 Grad osta opkoljen sve do jedanaeste godine Sidkijina
kraljevanja.
Jer 52:6 Devetoga dana çetvrtoga mjeseca, kad je u gradu zavladala
takva glad da priprosti puk nije imao ni kruha,
Jer 52:7 neprijatelj provali u grad. Tada kralj i svi ratnici pobjegoæe noøu
kroz vrata izmeåu dva zida nad Kraljevskim vrtom - Kaldejci bijahu opkolili
grad - i krenuæe putem prema Arabi.

626
Jer 52:8 Kaldejske çete nagnuæe za njim u potjeru i sustigoæe Sidkiju na
Jerihonskim poljanama, a sva se njegova vojska razbjeœala.
Jer 52:9 I Kaldejci uhvatiæe kralja i odvedoæe ga u Riblu, u zemlji hamatskoj,
pred kralja babilonskog, koji mu izreçe presudu.
Jer 52:10 Pokla Sidkijine sinove pred njegovim oçima, pobi u Ribli sve
Judine knezove;
Jer 52:11 Sidkiji iskopa oçi i okova ga verigama i odvede u Babilon, gdje
ga je drœao u tamnici sve do smrti njegove.
Jer 52:12 Desetoga dana petoga mjeseca - devetnaeste godine
kraljevanja Nabukodonozora, kralja babilonskog - uåe u Jeruzalem
Nebuzaradan, zapovjednik tjelesne straœe.
Jer 52:13 On zapali Dom Jahvin, kraljevski dvor i sve kuøe u Jeruzalemu,
osobito kuøe uglednika;
Jer 52:14 kaldejske çete, pod zapovjednikom tjelesne straœe, razoriæe
zidine oko Jeruzalema.
Jer 52:15 Nebuzaradan, zapovjednik tjelesne straœe, odvede u
suœanjstvo ostatak naroda koji bijaæe ostao u gradu, a tako i prebjege
babilonskom kralju i ostalu svjetinu.
Jer 52:16 Neke od malih ljudi Nebuzaradan ostavi u zemlji kao vinogradare
i ratare.
Jer 52:17 Kaldejci razbiæe tuçane stupove u Domu Jahvinu, podnoœja i
mjedeno more u Domu Jahvinu, i tuç odnijeæe u Babilon.
Jer 52:18 Uzeæe i lonce, lopate, noœeve, posudice i uopøe sav tuçani
pribor koji se upotrebljavao za bogosluœja.
Jer 52:19 Zapovjednik uze i umivaonice, kadionice, ækropionice, lonce,
svijeønjake, zdjele, œrtvene pehare, uopøe sve æto bijaæe od zlata i srebra,
Jer 52:20 dva stupa, jedno more i dvanaest tuçanih volova pod morem,
podnoœja æto je kralj Salomon dao izraditi za Dom Jahvin. Nije moguøe
procijeniti koliko je tuça bilo u svim tim predmetima.
Jer 52:21 Prvi stup bijaæe visok osamnaest lakata - obuhvatiti ga je
mogao konop od dvanaest lakata - bijaæe çetiri prsta debeo, a æupalj.
Jer 52:22 Imao je glavicu od tuça, visoku pet lakata; i obvijaæe je oplet
i mogranji, a sve od tuça. Takav je bio i drugi stup.
Jer 52:23 A devedeset i æest æipaka slobodno je visjelo. Sve u svemu
bijaæe oko sto æipaka u tom opletu.
Jer 52:24 Zapovjednik je straœe odveo sveøeniçkog poglavara Seraju,
drugog sveøenika, Sefaniju, i tri çuvara praga.
Jer 52:25 Iz grada je odveo jednog dvorjanina, vojniçkog zapovjednika,
sedam ljudi iz kraljeve pratnje koji se zatekoæe u gradu, pisara
zapovjednika vojske koji je novaçio puk te æezdeset puçana koji se
takoåer zatekoæe u gradu.
Jer 52:26 Zapovjednik tjelesne straœe Nebuzaradan odvede ih pred
kralja babilonskog u Riblu.
Jer 52:27 I kralj babilonski zapovjedi da ih pogube u Ribli, u zemlji hamatskoj.
Tako su judejski narod odveli s njegove rodne grude.
Jer 52:28 Evo broja ljudstva æto ga Nabukodonozor odvede u suœanjstvo:
sedme godine tri tisuøe i dvadeset tri Judejca;
Jer 52:29 osamnaeste godine Nabukodonozorove osamsto trideset i
dvije osobe iz Jeruzalema;
Jer 52:30 dvadeset i treøe godine Nabukodonozorove, Nebuzaradan,
zapovjednik tjelesne straœe, odvede sedam stotina çetrdeset i pet Judejaca.
U svemu: çetiri tisuøe i æest stotina osoba.
Jer 52:31 A trideset i sedme godine otkako je zasuœnjen judejski kralj
Jojakin, dvadeset i petoga dana dvanaestoga mjeseca, babilonski kralj
Evil Merodak u prvoj godini svoje vladavine pomilova judejskoga kralja
Jojakina i pusti ga iz tamnice.
Jer 52:32 Ljubezno je s njim razgovarao i stolicu mu postavio viæe nego
drugim kraljevima koji bijahu s njim u Babilonu.
Jer 52:33 Jojakin je odloœio svoje tamniçke haljine i jeo s kraljem za istim
stolom svega svoga vijeka.
Jer 52:34 Do kraja njegova œivota, sve do smrti, babilonski mu je kralj
trajno, iz dana u dan, davao uzdrœavanje.

TUŒALJKE
627
Jadikovke
Tuœ 1:1 Kako osamljena sjedi prijestolnica, nekoø naroda puna; postade
kao udovica, nekoø velika meåu narodima. Vladarica nad pokrajinama,
na tlaku sad ide.
Tuœ 1:2 Noøi provodi gorko plaçuøi, suzama pokriva obraze. Nikog nema
da je utjeæi, od svih koji su je ljubili. Svi je prijatelji iznevjeriæe i postaæe
joj neprijatelji.
Tuœ 1:3 Izagnan je Juda, u nevolji je i u progonstvu teækom. Sad œivi
meåu poganima, ne nalazi poçinka. Svi ga gonitelji sustiœu u tjesnacima.
Tuœ 1:4 Putovi sionski tuguju jer nitko ne dolazi na svetkovine. Sva su
vrata razvaljena, sveøenici uzdiæu, ucviljene su djevice njegove, a on je
pun gorçine.
Tuœ 1:5 Tlaçitelji njegovi sada gospodare, neprijatelji likuju: Jahve ga
ucvili zbog grijeha njegovih premnogih. Djeca mu otiæla u izgnanstvo
pred tlaçiteljem.
Tuœ 1:6 Povukla se od Køeri sionske sva slava njezina. Knezovi joj
postadoæe kao ovnovi koji paæe ne nalaze; nemoøni vrludaju ispred
goniça.
Tuœ 1:7 Jeruzalem se spominje dana bijede i lutanja, kad mu narod
duæmanu u ruke pade a nitko mu pomoøi ne pruœi. Tlaçitelji ga gledahu
smijuøi se njegovoj propasti.
Tuœ 1:8 Teæko sagrijeæi Jeruzalem, postade kao neçistoøa œenina. Svi
æto ga ætovahu, sada ga preziru: jer vidjeæe golotinju njegovu. On samo
plaçe i natrag se okreøe.
Tuœ 1:9 Skuti su mu uprljani, nije ni sanjao æto ga çeka. Duboko je pao,
a nikog da ga tjeæi. ”Pogledaj, Jahve, moju nevolju: jer neprijatelj likuje.”
Tuœ 1:10 Neprijatelj poseœe rukom za svim dragocjenostima njegovim.
Gledao je gdje pogani provaljuju u njegovo Svetiæte, oni kojima si
zabranio i pristup u svoj zbor.
Tuœ 1:11 Sav narod njegov jeca, traœeøi kruha; svi daju dragulje za hranu
da bi ponovo œivnuli. Evo, Jahve, pogledaj kako sam prezren.
Tuœ 1:12 Svi vi æto putem prolazite, pogledajte i vidite ima li boli kakva je
bol kojom sam ja pogoåen,
kojom me Jahve udari u dan œestokog gnjeva svoga!
Tuœ 1:13 S visine pusti oganj, utjera ga u kosti moje. Pred noge mreœu
mi razape i tako me nauznak obori; ucvili me, oœalosti za sva vremena.
Tuœ 1:14 Natovario me mojim grijesima, rukom ih svojom pritegnuo; na
vrat mi ih navalio, snagu mi oduzeo. Predao me Gospod u ruke njihove,
ne mogu se uspraviti.
Tuœ 1:15 Sve junake iz moje sredine Gospod odbaci: digao je zbor protiv
mene da uniæti uzdanicu moju. U tijesku izgazi Gospod mene, djevicu,
køerku Judinu.
Tuœ 1:16 Zato moram plakati, oçi mi suze liju, jer daleko je od mene moj
tjeæitelj da mi duh povrati. Sinovi su moji poraœeni, odveø silan bijaæe
neprijatelj.
Tuœ 1:17 Sion pruœa ruke: nema mu tjeæitelja. Jahve je protiv Jakova sa
svih strana pozvao tlaçitelje; i tako Jeruzalem postade meåu njima
straæilo.
Tuœ 1:18 Jahve, on je pravedan; jer rijeçi se njegovoj protivih. Oh, çujte,
narodi svi, gledajte moju bol: djevice moje, moji mladiøi, svi odoæe u
izgnanstvo!
Tuœ 1:19 Pozvah sve ljubavnike svoje, ali me oni prevariæe. Moji sveøenici
i starjeæine pogiboæe u gradu traœeøi hrane da bi ponovo œivnuli.
Tuœ 1:20 Pogledaj, Jahve, u kakvoj sam tjeskobi, moja utroba strepi,
srce mi se u grudima grçi jer bijah opako prkosan! Vani maç pokosi moje
sinove, a unutra - smrt.
Tuœ 1:21 Çuj kako stenjem: nema mi tjeæitelja! Svi neprijatelji çuju za
moju nesreøu i likuju æto si to uçinio! Daj da doåe dan æto si ga objavio,
da njima bude kao meni.
Tuœ 1:22 Neka se pokaœe sva njina zloøa pred licem tvojim, a onda
postupaj s njima kao æto si sa mnom postupio za sve grijehe moje! Jer
samo uzdiæem, a srce moje tuguje.
Tuœ 2:1 Kako mrakom zastrije Gospod u svom gnjevu Køer sionsku. S
neba na zemlju baci slavu Izraelovu! I ne sjeti se podnoœja svoga u dan
gnjeva svojega!
Tuœ 2:2 Bez milosti Gospod satrije sve stanove Jakovljeve, u svom
gnjevu razori tvråave køeri Judine; sa zemljom je sravnio i prokleo
kraljevstvo i njegove knezove.

628
Tuœ 2:3 U rasplamtjelom gnjevu svojem razbi svu snagu Izraelovu,
povuçe svoju desnicu pred neprijateljem; u Jakovu raspiri plamen
ognjeni koji sve uokolo proœdire.
Tuœ 2:4 Nategao je luk kao neprijatelj, kao duæman ispruœio desnicu,
ubijajuøi sve æto mu drago bijaæe. Na æator Køeri sionske sasu kao oganj
gnjev svoj jarosni.
Tuœ 2:5 Kao neprijatelj Gospod bijaæe: razorio je Izraela, razorio sve
dvore njegove, poruæio njegove utvrde, umnoœio køeri Judinoj uzdisaje
i jecaje.
Tuœ 2:6 Kao vrtu razvali mu sjenicu, razori mjesto sastanka. Baci Jahve
u zaborav svetkovine i subote na Sionu; u gnjevu svojem prezre kralja
i sveøenika.
Tuœ 2:7 Svoj oltar je Gospod odbacio, zgadilo mu se Svetiæte njegovo.
U ruke neprijatelja je predao bedeme svoje i dvorove. Buçili su u Domu
Jahvinu, kao u dan blagdanji.
Tuœ 2:8 Jahve naumi razvaliti zidove Køeri sionske. Nape uœe mjerniçko,
ne ustegnu ruku od ruæenja. Predziåe, zidine zavi u tugu: oronuæe
zajedno.
Tuœ 2:9 Vrata njina utonuæe u zemlju, on im je razbio zasune; kralj i
knezovi su meåu pucima, Zakona nema! Ni u proroka viæe se ne nalaze
viåenja Jahvina.
Tuœ 2:10 Starjeæine Køeri sionske na zemlji sjede i æute, posiplju glavu
praæinom, kostrijet pripasuju. K zemlji glave obaraju djevice jeruzalemske.
Tuœ 2:11 Ispadoæe mi oçi od suza, utroba moja ustreptala, jetra mi se na
zemlju prosula zbog sloma køeri naroda mojega, jer djeca i dojençad
umiru po trgovima Grada.
Tuœ 2:12 Govore majkama svojim: “Gdje je œito i vino?” dok obamiru kao
ranjeni po trgovima Grada, dok ispuætaju duæu svoju na grudima matera
svojih.
Tuœ 2:13 S çime da te prispodobim? Na koga si nalik, Køeri jeruzalemska?
S kime da te usporedim, kako utjeæim, djevice, Køeri sionska? Jer
kao more tvoja je nesreøa neizmjerna. Tko øe te iscijeliti?
Tuœ 2:14 Viåenja tvojih proroka bijahu varka i laœ, oni nisu objavili krivnju
tvoju da te od izgnanstva odvrate. Varali su te utvarama laœnim i zamamnim.
Tuœ 2:15 Nad tobom pljeæøu rukama svi koji putem prolaze, zviœde i vrte
glavom zbog Køeri jeruzalemske: “Je li to grad na glasu ljepotom, radost
svemu svijetu?”
Tuœ 2:16 Na tebe otvaraju usta svi neprijatelji tvoji, zviœde, ækrguøu
zubima i govore: “Proœdrijesmo je! To je dan za kojim çeznusmo,
doœivjesmo, vidjesmo!”
Tuœ 2:17 Jahve izvræi naum svoj, odrœa svoju rijeç koju naredi u davnim
danima: nemilice te razorio. Neprijatelj likuje zbog tebe, tvoj protivnik
rog svoj podiœe.
Tuœ 2:18 U sav glas viçi Gospodu, jecaj, Køeri sionska! Neka kao potok
teku tvoje suze danju i noøu. Ne daj poçinka sebi, neka se zjenica oka
tvoga ne odmori.
Tuœ 2:19 Ustani, viçi noøu za svake promjene straœe. Kao vodu izlij srce
pred licem Gospodnjim, k njemu podiœi ruke i traœi milost za svoju nejaçad
koja od glada obamire po uglovima ulica.
Tuœ 2:20 Pogledaj, Jahve, i vidi kome si to uçinio. Zar œene da jedu
porod svoj, djecu æto njiæu u naruçju? Zar moradoæe biti poklani u Svetiætu
Gospodnjem sveøenici i proroci?
Tuœ 2:21 U uliçnoj praæini leœe djeca i starci; moje djevice i moji mladiøi
od maça padoæe. Ti ih pomori u dan gnjeva svojega, ti ih pokla nemilice.
Tuœ 2:22 Ti si, kao na dan sveçani, sa svih strana sazvao uœase moje.
U dan gnjeva Jahvina nitko nije preœivio, nitko se nije spasio. One koje
sam odnjihala i odgojila neprijatelj moj sve je istrijebio.
Tuœ 3:1 Ja sam çovjek æto upozna bijedu pod æibom gnjeva njegova.
Tuœ 3:2 Mene je odveo i natjerao da hodam u tmini i bez svjetlosti.
Tuœ 3:3 I upravo mene bije i udara bez prestanka njegova ruka.
Tuœ 3:4 Iscijedio je moje meso, koœu moju, polomio kosti moje.
Tuœ 3:5 Naçinio mi jaram, glavu obrubio tegobama.
Tuœ 3:6 Pustio me da œivim u tminama kao mrtvaci vjeçiti.
Tuœ 3:7 Zazidao me, i ja ne mogu izaøi, oteœao je moje okove.
Tuœ 3:8 Kada sam vikao i zapomagao, molitvu je moju odbijao.
Tuœ 3:9 Zazidao mi ceste tesanim kamenom, zakrçio je putove moje.
Tuœ 3:10 Meni on bijaæe medvjed koji vreba, lav u zasjedi.
Tuœ 3:11 U bespuøa me vodio, razdirao, ostavljao me da umirem.
Tuœ 3:12 Napinjao je luk svoj i gaåao me kao metu za svoje strelice.

629
Tuœ 3:13 U slabine mi sasuo strelice, sinove svoga tobolca.
Tuœ 3:14 Postao sam smijeæan svome narodu, rugalica svakidaænja.
Tuœ 3:15 Gorçinom me hranio, pelinom me napajao.
Tuœ 3:16 Puætao me da zube kræim kamen grizuøi, zakapao me u pepeo.
Tuœ 3:17 Duæi je mojoj oduzet mir i viæe ne znam æto je sreøa!
Tuœ 3:18 Rekoh: Dotrajao je œivot moj i nada koja mi od Jahve dolazi.
Tuœ 3:19 Spomeni se bijede moje i stradanja, pelina i otrova!
Tuœ 3:20 Bez prestanka na to misli i sahne duæa u meni.
Tuœ 3:21 To nosim u srcu i gojim nadu u sebi.
Tuœ 3:22 Dobrota Jahvina nije nestala, milosråe njegovo nije presuæilo.
Tuœ 3:23 Oni se obnavljaju svako jutro: tvoja je vjernost velika!
Tuœ 3:24 “Jahve je dio moj”, veli mi duæa, “i zato se u njega pouzdajem.”
Tuœ 3:25 Dobar je Jahve onom koji se u njega pouzdaje, duæi koja ga
traœi.
Tuœ 3:26 Dobro je u miru çekati spasenje Jahvino!
Tuœ 3:27 Dobro je çovjeku da nosi jaram za svoje mladosti.
Tuœ 3:28 Neka sjedi u samoøi i æuti, jer mu On to nametnu;
Tuœ 3:29 neka usne priljubi uz praæinu, moœda joæ ima nade!
Tuœ 3:30 Neka pruœi obraz onome koji ga bije, neka se zasiti porugom.
Tuœ 3:31 Jer Gospod ne odbacuje nikoga zauvijek:
Tuœ 3:32 jer ako i rastuœi, on se smiluje po svojoj velikoj ljubavi.
Tuœ 3:33 Jer samo nerado on poniœava i rascvili sinove çovjeka.
Tuœ 3:34 Kad se gaze nogama svi zemaljski suœnjevi,
Tuœ 3:35 kad se izvrøe pravica çovjeku pred licem Sveviænjeg,
Tuœ 3:36 kad se krivica nanosi çovjeku u parnici, zar Gospod ne vidi?
Tuœ 3:37 Tko je rekao neæto i zbilo se? Nije li Gospod to zapovjedio?
Tuœ 3:38 Ne dolazi li iz usta Sveviænjega i dobro i zlo?
Tuœ 3:39 Na æto se tuœe œivi ljudi? Svatko na svoj grijeh.
Tuœ 3:40 Ispitajmo, pretraœimo pute svoje i vratimo se Jahvi.
Tuœ 3:41 Dignimo svoje srce i ruke svoje k Bogu koji je na nebesima.
Tuœ 3:42 Da, mi smo se odmetali, bili nepokorni, a ti, ti nisi opraætao!
Tuœ 3:43 Obastrt gnjevom svojim, gonio si nas, ubijao i nisi ætedio.
Tuœ 3:44 Oblakom si se obastro da molitva ne prodre do tebe.
Tuœ 3:45 Naçinio si od nas smeøe i odmet meåu narodima.
Tuœ 3:46 Razjapili usta na nas svi neprijatelji naæi.
Tuœ 3:47 UŒas i jama bila nam sudbina, propast i zator!
Tuœ 3:48 Potoci suza teku iz oçiju mojih zbog propasti Køeri naroda
mojega.
Tuœ 3:49 Moje oçi liju suze bez prestanka, jer prestanka nema
Tuœ 3:50 dok ne pogleda i ne vidi Jahve s nebesa.
Tuœ 3:51 Moje mi oko bol zadaje zbog køeri svih mojega grada.
Tuœ 3:52 Uporno me kao pticu progone svi æto me mrze, a bez razloga.
Tuœ 3:53 U jamu baciæe moj œivot i zatrpaæe je kamenjem.
Tuœ 3:54 Voda mi doåe preko glave, rekoh sam sebi: “Pogiboh!”
Tuœ 3:55 I tada zazvah ime tvoje, Jahve, iz najdublje jame.
Tuœ 3:56 Ti oçu moj glas: “Ne zaçepljuj uæi svoje na vapaje moje.”
Tuœ 3:57 Bliz meni bijaæe u dan vapaja mog, govoraæe: “Ne boj se!”
Tuœ 3:58 Ti si, Gospode, izborio pravdu za duæu moju, ti si œivot moj
izbavio.
Tuœ 3:59 Ti, Jahve, vidje kako me tlaçe, dosudi mi pravdu.
Tuœ 3:60 Ti vidje svu osvetu njinu, sve podvale protiv mene.
Tuœ 3:61 Çuo si, Jahve, podrugivanje njihovo, sve podvale protiv mene.
Tuœ 3:62 Usne protivnika mojih i misli njine protiv mene su cio dan.
Tuœ 3:63 Kad sjede, kad ustaju, pogledaj samo: ja sam im pjesma-rugalica.
Tuœ 3:64 Vrati im, Jahve, milo za drago, po djelu ruku njihovih.
Tuœ 3:65 Uçini da srca im otvrdnu, udari ih prokletstvom svojim.
Tuœ 3:66 Goni ih gnjevno i sve ih istrijebi pod nebesima svojim, Jahve!
Çetvrta tuœaljka
Tuœ 4:1 Jao, potamnje zlato, to suho zlato! Sveto se kamenje prosu na
uglovima svih ulica.
Tuœ 4:2 Sinovi sionski, nekoø cijenjeni kao najçiæøe zlato, ah, sada ih
cijene kao sudove glinske, kao djelo ruku lonçarevih!
Tuœ 4:3 Çak i æakali pruœaju dojke i doje mladunçad, ali køeri naroda
moga postaæe okrutne kao nojevi u pustinji.
Tuœ 4:4 Jezik dojençeta za nepce se lijepi od œeåi. Djeca vape za kruhom,
a nikog da im ga pruœi.
Tuœ 4:5 Oni æto se nekoø sladiæe biranim jelima ginu po ulicama; nekoø
noæeni u grimizu, sada se valjaju po buniætu.
Tuœ 4:6 Veøi bijaæe zloçin Køeri naroda moga od grijeha Sodome, æto u
tren oka bi razorena, a niçija se ruka ne diœe na nju.

630
Tuœ 4:7 Njeni mladiøi bijahu nekoø çiæøi od snijega, bjelji od mlijeka, od
koralja rumenija bijahu im tijela, lice glatko kao safir.
Tuœ 4:8 Sad im je obraz crnji od çaåe, ne prepoznaju se viæe na ulici.
Koœa im se lijepi za kosti,
suha kao drvo.
Tuœ 4:9 Kako su sretni oni æto ih maç probode, sretniji od onih koje
pomori glad; koji padaju, iscrpljeni, jer im nedostaju plodovi zemljini.
Tuœ 4:10 Œene, tako njeœne, kuhaæe djecu svoju, njima se hraniæe za
propasti Køeri naroda moga.
Tuœ 4:11 Jahve je utolio svoj bijes, izlio jarosnu srdœbu svoju, na Sionu
raspirio poœar æto saœiœe i same temelje njegove.
Tuœ 4:12 Nisu vjerovali kraljevi zemaljski ni svekoliko stanovniætvo zemlje
da øe ugnjetaç i neprijatelj uøi na vrata jeruzalemska -
Tuœ 4:13 zbog grijeha svojih proroka, zbog bezakonja sveøenika koji
usred grada prolijevahu
krv pravednika!
Tuœ 4:14 Kao slijepi teturahu ulicama, omaæteni krvlju, te nitko nije smio
da se takne odjeøe njihove.
Tuœ 4:15 “Natrag, neçisti!” - viçu im. “Natrag! Ne dirajte!” I tada pobjegoæe
poganima, ali ne smjedoæe ondje ostati.
Tuœ 4:16 Raspræilo ih lice Jahvino, on ih viæe nije gledao. Ne poætuju
viæe sveøenika, ne saœaljuju staraca.
Tuœ 4:17 Veø nam oçi iscuriæe iæçekujuøi pomoø, ali uzalud; s kula naæih
zureøi u daljinu oçekivasmo narod koji nas ne moœe spasiti.
Tuœ 4:18 Vrebaju nam na korake da ne hodamo po trgovima svojim.
Bliœi nam se kraj, navræili nam se dani, naæ konac dolazi.
Tuœ 4:19 Naæi gonitelji bijahu brœi od orlova na nebu; u planini nas ganjahu,
u pustinji doçekivahu u zasjedi.
Tuœ 4:20 Naæ œivotni dah, Jahvin pomazanik, pade u njihove jame - on
za koga govorasmo: “U sjeni njegovoj œivjet øemo meåu narodima.”
Tuœ 4:21 Raduj se i veseli se, Køeri edomska, ti koja œiviæ u zemlji Usu:
doøi øe i do tebe çaæa,
opit øeæ se i razgoliti.
Tuœ 4:22 Tvoj grijeh je iskupljen, Køeri sionska, neøe te viæe u izgnanstvo
voditi. Kaznit øe opaçinu tvoju, Køeri edomska, razotkriti grijehe
tvoje.
Tuœ 5:1 Spomeni se, Jahve, æto nas je snaælo, pogledaj, vidi sramotu
naæu!
Tuœ 5:2 Baætina naæa pade u ruke strancima, domovi naæi pripadoæe
tuåincima.
Tuœ 5:3 Siroçad smo: oca nemamo, majke su nam kao udovice.
Tuœ 5:4 Vodu æto pijemo plaøamo novcem, i za drvo valja nam platiti.
Tuœ 5:5 Jaram nam je o vratu, gone nas, iscrpljeni smo, ne daju nam
predahnuti.
Tuœ 5:6 Pruœamo ruke k Egiptu i Asiriji da se kruha nasitimo.
Tuœ 5:7 Oci naæi zgrijeæiæe i viæe ih nema, a mi nosimo krivice njihove.
Tuœ 5:8 Robovi nama zapovijedaju, a nitko da nas izbavi iz ruku njihovih.
Tuœ 5:9 Kruh svoj donosimo izlaœuøi œivot maçu u pustinji.
Tuœ 5:10 Koœa nam gori kao peø uœarena, ognjicom od plamena gladi.
Tuœ 5:11 Oskvrnuli su œene na Sionu i djevice u gradovima judejskim.
Tuœ 5:12 Svojim su rukama vjeæali knezove, ni lica staraçka nisu poætivali.
Tuœ 5:13 Mladiøi su nosili œrvnjeve, djeca padala pod bremenom drva.
Tuœ 5:14 Starci su ostavili vrata, mladiøi viæe ne sviraju na lirama.
Tuœ 5:15 Radosti nesta iz naæih srdaca, naæ ples se pretvori u tugovanje.
Tuœ 5:16 Pao je vijenac s naæe glave, jao nama æto zgrijeæismo!
Tuœ 5:17 Evo zaæto nam srce boluje, evo zaæto nam oçi se zastiru:
Tuœ 5:18 zato æto Gora sionska opustje i po njoj se æuljaju æakali.
Tuœ 5:19 Ali ti, Jahve, ostajeæ zauvijek, tvoj je prijesto od koljena do
koljena.
Tuœ 5:20 Zaæto da nas zaboraviæ zauvijek, da nas ostaviæ za mnoge
dane?
Tuœ 5:21 Vrati nas k sebi, Jahve, obratit øemo se, obnovi dane naæe kao
æto nekoø bijahu.
Tuœ 5:22 Ili nas hoøeæ sasvim zabaciti i na nas se beskrajno srditi?
\

EZEKIEL
631
Eze 1:1 Godine tridesete, çetvrtoga mjeseca, petoga dana, kad bijah
meåu izgnanicima na rijeci Kebaru, otvoriæe se nebesa i ja ugledah
boœanska viåenja.
Eze 1:2 Petoga dana istoga mjeseca - godine pete otkako odvedoæe u
izgnanstvo kralja Jojakima -
Eze 1:3 rijeç Jahvina doåe Ezekielu, sinu Buzijevu, sveøeniku u zemlji
kaldejskoj, na rijeci Kebaru. Spusti se na me ruka Jahvina.
Viåenje “Jahvinih kola”
Eze 1:4 Pogledah, kad ono sa sjevera udario silan vihor, velik oblak,
bukteøi oganj obavijen sjajem; usred njega, usred ognja, neæto nalik na
sjajnu kovinu.
Eze 1:5 Usred toga neæto kao çetiri biøa, obliçjem sliçna çovjeku;
Eze 1:6 svako od njih sa çetiri obraza, u svakoga çetiri krila.
Eze 1:7 Noge im ravne, a stopala kao u teleta; sijevahu poput glatke
mjedi.
Eze 1:8 Ispod krila imahu na sve çetiri strane ruke çovjeçje. I svako od
njih çetvero imaæe svoj obraz i svoja krila.
Eze 1:9 Krila im se spajahu jedno s drugim. Iduøi, ne okretahu se: svako
se naprijed kretaæe.
Eze 1:10 I u sva çetiri bijaæe lice çovjeçje; u sva çetiri zdesna lice lavlje;
u sva çetiri slijeva lice volujsko; i lice orlovsko u sva çetiri.
Eze 1:11 Krila im bijahu gore raskriljena. Svako imaæe dva krila æto se
spajahu i dva krila kojim tijelo pokrivahu.
Eze 1:12 I svako iåaæe samo naprijed. A iåahu onamo kamo ih je duh
gonio. I ne okretahu se iduøi.
Eze 1:13 A posred tih biøa vidjelo se kao neko uœareno ugljevlje, kao
goruøe zublje koje se meåu njima kretahu; iz ognja sijevaæe i munje
bljeskahu.
Eze 1:14 Biøa trçahu i opet se vraøahu poput munje.
Eze 1:15 Dok ja promatrah, gle: na zemlji uza svako od çetiri biøa po
jedan toçak.
Eze 1:16 Toçkovi bijahu sliçni krizolitu, sva çetiri istoga oblika; oblikom
i napravom bijahu kao da je jedan toçak u drugome.
Eze 1:17 U kretanju mogli su iøi u sva çetiri smjera a nisu se morali
okretati.
Eze 1:18 Naplatnice im bijahu visoke, a kad bolje promotrih, gle, na sve
strane pune oçiju.
Eze 1:19 Kad bi biøa krenula, krenuli bi s njima i toçkovi; kad bi se biøa
sa tla podigla, i toçkovi se podizahu.
Eze 1:20 Kuda ih je duh gonio, onuda se kretahu, a zajedno se s njima
i toçkovi podizali, jer duh biøa bijaæe u toçkovima.
Eze 1:21 Pa kad su biøa krenula, i toçkovi bi krenuli, a kad bi se ona
zaustavila, ustavljali se i toçkovi; kad se ona sa tla dizahu, i toçkovi se s
njima podizahu, jer duh biøa bijaæe u toçkovima.
Eze 1:22 Nad glavama biøa bijaæe neæto kao svod nebeski, nalik na
sjajan prozirac, uzdignut nad njihovim glavama.
Eze 1:23 A pod svodom raskriljena krila, jedno prema drugome:
svakome po dva krila pokrivahu tijelo.
Eze 1:24 Çuh lepet njihovih krila kao huk velikih voda, kao glas Svesilnog,
kao silan vihor, kao graju u taboru. Kad bi se biøa zaustavila, spustila
bi krila.
Eze 1:25 Sa svoda nad njihovim glavama çula se grmljavina.
Eze 1:26 Ispod svoda nad njihovim glavama bijaæe neæto kao kamen
safir, poput prijestolja: na tom kao prijestolju, gore na njemu, kao neki
çovjek.
Eze 1:27 I vidjeh kao sjajnu kovinu, iznutra i uokolo kao oganj; od njegovih
bokova naviæe i od njegovih bokova naniœe neæto poput ognja i blijeska
na sve strane.
Eze 1:28 Taj blijesak na sve strane bijaæe poput duge æto se za kiænih
dana javlja u oblaku. To bijaæe neæto kao slava Jahvina. Vidjeh, padoh
niçice i çuh glas koji mi govoraæe.
Eze 2:1 I reçe mi: “Sine çovjeçji, na noge se, da s tobom govorim!”
Eze 2:2 I uåe u me duh, kako mi progovori, te me podiœe na noge i ja çuh
glas onoga koji mi govoraæe.
Eze 2:3 I reçe mi: “Sine çovjeçji, æaljem te k sinovima Izraelovim, k narodu
odmetniçkom æto se odvrœe od mene. Oni i oci njihovi grijeæili su protiv
mene sve do dana danaænjega.

632
Eze 2:4 Æaljem te k sinovima tvrdokorna pogleda i okorjela srca. Reci
im: Ovako govori Jahve Gospod!
Eze 2:5 I posluæali oni ili ne posluæali - rod su odmetniçki - neka znaju da
je prorok meåu vama.
Eze 2:6 A ti, sine çovjeçji, ne boj ih se i ne plaæi se rijeçi njihovih: ‘Trnje
te okruœuje i sjediæ meåu samim skorpijama.’ Ne plaæi se rijeçi njihovih
i ne boj se nimalo njihova pogleda jer oni su rod odmetniçki.
Eze 2:7 Govori im moje rijeçi, posluæali oni ili ne posluæali, jer rod su
odmetniçki.
Eze 2:8 A ti, sine çovjeçji, posluæaj æto øu ti sada reøi: Ne budi odmetnik
kao æto su oni rod odmetniçki! Otvori usta i progutaj æto øu ti sada dati!”
Eze 2:9 I pogledah, a to ruka k meni ispruœena i u njoj, gle, svitak knjige.
Eze 2:10 I razvi se knjiga preda mnom: bijaæe ispisana izvana i iznutra,
a u njoj napisano: “Naricanje! Jecanje! Jauk!”
Eze 3:1 I reçe mi: “Sine çovjeçji, progutaj æto je pred tobom! Pojedi taj
svitak, te idi i propovijedaj domu Izraelovu!”
Eze 3:2 Otvorih usta, a on mi dade da progutam svitak
Eze 3:3 i reçe: “Sine çovjeçji, nahrani trbuh i nasiti utrobu svitkom æto ti
ga dajem!” I pojedoh ga, i bijaæe mi u ustima sladak kao med.
Eze 3:4 Reçe mi: “Sine çovjeçji, idi domu Izraelovu i prenesi mu moju
poruku.
Eze 3:5 Ne æaljem te k narodu nepoznata jezika i nerazumljiva govora,
veø te æaljem domu Izraelovu.
Eze 3:6 Ne æaljem te k mnogim narodima nepoznata jezika i nerazumljiva
govora koje ti ne bi mogao razumjeti. A kad bih te k njima i poslao,
oni bi te posluæali.
Eze 3:7 A dom te Izraelov neøe posluæati, jer ni mene ne sluæa, jer dom
je Izraelov tvrde glave i okorjela srca.
Eze 3:8 Evo, zato øu sada otvrdnuti tvoje lice kao æto je i njihovo i glavu
øu tvoju uçiniti tvrdoglavom kao æto je njihova.
Eze 3:9 I ne boj ih se i ne plaæi, jer oni su rod odmetniçki!”
Eze 3:10 Reçe mi: “Sine çovjeçji, sve rijeçi æto øu ti reøi uzmi k srcu i
posluæaj ih svojim uæima.
Eze 3:11 I hajde izgnanicima, sinovima svojega naroda, i reci im: Ovako
govori Jahve Gospod! - posluæali ili ne posluæali!”
Eze 3:12 Uto me duh podiœe i ja za sobom çuh silnu tutnjavu. Slava se
Jahvina podigla sa svojega mjesta.
Eze 3:13 Çuh lepet krila onih biøa - udarahu jedno o drugo - i snaœnu
ækripu toçkova æto se s njima kretahu i zagluænu jeku jakoga glasa.
Eze 3:14 Tada me duh prihvati i ponese. I ja iåah ogorçen i gnjevna
srca, a ruka me Jahvina çvrsto pritisla.
Eze 3:15 Tako stigoh u Tel Abib, k izgnanicima koji œivljahu na rijeci
Kebaru - onamo gdje se bijahu nastanili - te ostadoh meåu njima sedam
dana kao omamljen.
Prorok kao çuvar Izraela
Eze 3:16 Poslije sedam dana doåe mi opet rijeç Jahvina:
Eze 3:17 “Sine çovjeçji, postavljam te za çuvara doma Izraelova. I ti øeæ
rijeçi iz mojih usta sluæati i opominjat øeæ ih u moje ime.
Eze 3:18 Kad bezboœniku reknem: ‘Umrijet øeæ‘, a ti ga ne opomeneæ i
ne odvratiæ od zla puta njegova kako bi mu œivot spasio, on øe umrijeti
sa svojega bezakonja, ali øu ja od tebe traœiti raçun za krv njegovu.
Eze 3:19 A kad opomeneæ bezboœnika, a on se ne odvrati od bezakonja
i od zla puta svojega, on øe umrijeti zbog svoje krivice, a ti øeæ spasiti
svoj œivot.
Eze 3:20 Isto tako, odvrati li se pravednik od svoje pravednosti i stane
çiniti nepravdu, postavit øu mu zamku i umrijet øe jer ga ti ne opomenu
zbog njegova grijeha; umrijet øe, i njegova se pravedna djela viæe neøe
spominjati, ali øu od tebe traœiti raçun za krv njegovu.
Eze 3:21 Ako li ti pravednika opomeneæ da ne grijeæi, i on zaista prestane
grijeæiti, œivjet øe jer je prihvatio opomenu, a i ti øeæ spasiti œivot svoj.”
Ezekiel nijem
Eze 3:22 Ondje me opet zahvati ruka Jahvina i on mi reçe: “Ustani i siåi
u dolinu da ondje s tobom govorim!”
Eze 3:23 Ustadoh tada i siåoh u dolinu, i gle: Slava Jahvina stajaæe
ondje, sliçna Slavi koju vidjeh na rijeci Kebaru te padoh niçice.
Eze 3:24 Jahvin duh uåe u me, osovi me na noge i reçe: “Idi i zatvori se
u domu svojemu!
Eze 3:25 Na te øu, evo, sine çovjeçji, staviti uœad i svezati te i viæe neøeæ
izlaziti.
Eze 3:26 I jezik øu ti zalijepiti za nepce te øeæ onijemjeti i neøeæ ih viæe
karati, jer su rod odmetniçki.

633
Eze 3:27 A kad ti ja progovorim, otvorit øu ti usta i ti øeæ im reøi: Ovako
govori Jahve Gospod! I tko hoøe sluæati, neka sluæa, a tko neøe, neka ne
sluæa, jer su rod odmetniçki.
Najava opsade Jeruzalema
Eze 4:1 A ti, sine çovjeçji, uzmi opeku, postavi je preda se i nacrtaj na
njoj grad Jeruzalem.
Eze 4:2 Oko njega postavi opsadu, sagradi prema njemu utvrdu, podigni
nasip, iskopaj oko njega opkop, razvrstaj vojsku i porazmjesti zidodere
uokolo.
Eze 4:3 Zatim uzmi gvozdenu ploçu i postavi je kao gvozden bedem
izmeåu sebe i grada te k njemu okreni lice, i bit øe opsjednut. Pritisni ga!
To je znak domu Izraelovu!
Eze 4:4 Zatim lezi na svoju lijevu stranu i stavi na se grijeh doma Izraelova:
koliko dana budeæ tako leœao, toliko øeæ dana nositi njihov grijeh.
Eze 4:5 Dajem ti po dan za godine grijeha njihovih: sto i devedeset dana
nosit øeæ grijeh doma Izraelova.
Eze 4:6 A kad to zavræiæ, çetrdeset øeæ dana leœati na desnoj strani da
nosiæ grijeh doma Judina; dajem ti po dan za svaku godinu.
Eze 4:7 Tad okreni lice prema opsjedanom Jeruzalemu, pruœi golu
desnicu i prorokuj protiv njega.
Eze 4:8 A ja øu te uœetima vezati da se ne moœeæ okretati s jedne strane
na drugu dok ne navræiæ dane svoje opsade.
Eze 4:9 Uzmi pæenice, jeçma, boba, leøe, prosa i raœi, stavi to u jednu
posudu i pripravi od toga sebi kruh. Jest øeæ ga onoliko dana koliko
budeæ leœao na svojoj strani: sto i devedeset dana.
Eze 4:10 Jelo æto øeæ ga jesti bit øe izmjereno; dvadeset æekela na dan;
a jest øeæ ga u odreåeno vrijeme.
Eze 4:11 I vodu øeæ piti na mjeru: æestinu hina. Pit øeæ je u odreåeno
vrijeme.
Eze 4:12 A jest øeæ pogaçu od jeçma æto øeæ je pred njima ispeøi na
ljudskim izmetinama.”
Eze 4:13 I reçe: “Tako øe sinovi Izraelovi jesti svoj neçisti kruh meåu
narodima meåu koje øu ih izagnati.”
Eze 4:14 Ja mu odgovorih: “Jao, Jahve Gospode, gle, moja duæa nije
okaljana, jer se od djetinjstva joæ ne okusih niçega uginulog ni rastrganog
niti u moja usta ikad uåe meso neçisto.”
Eze 4:15 A on øe: “Gle, dajem ti kravlju balegu umjesto ljudskih izmetina
da na njoj ispeçeæ kruh!”
Eze 4:16 Joæ mi reçe: “Sine çovjeçji, uniætit øu u Jeruzalemu posljednju
priçuvu kruha, i jest øe kruh na mjeru i s tjeskobom, i pit øe vodu na mjeru
i sa zebnjom.
Eze 4:17 Neka im nestane kruha i vode, neka usahnu zbog bezakonja
svojega i jedan za drugim neka poginu!
Eze 5:1 A ti, sine çovjeçji, uzmi maç naoætren, uzmi ga kao britvu brijaçku
i obrij glavu i bradu. Zatim uzmi mjerice i porazdijeli.
Eze 5:2 Treøinu spali posred grada ognjem kad se navræe dani tvoje
opsade; treøinu uzmi i sasijeci maçem oko grada; treøinu baci u vjetar
- i svoj øu maç trgnuti na njih.
Eze 5:3 Uzmi malo i zaveœi u skute haljine.
Eze 5:4 Od toga opet neæto uzmi, baci u vatru i spali: odatle øe se razgorjeti
vatra svemu domu Izraelovu!”
Eze 5:5 Ovako govori Jahve Gospod: “Ovo je Jeruzalem! Postavih ga
u srediæte naroda, okruœih ga zemljama!
Eze 5:6 Ali se on odupro mojim naredbama veøma nego pogani,
zakonima mojim veøma nego zemlje koje ga okruœuju.”
Eze 5:7 Stoga ovako govori Jahve Gospod: “Buntovniji ste od naroda
koji vas okruœuju, ne hodite po mojim zakonima i ne vræite ni mojih
naredaba ni naredaba okolnih naroda.”
Eze 5:8 Zato ovako govori Jahve Gospod:
”Evo i mene protiv tebe! Izvræit øu sud svoj nad tobom na oçi svih naroda.
Eze 5:9 Zbog tvojih gadosti uçinit øu s tobom æto joæ ne uçinih nikada nit
øu ikad uçiniti:
Eze 5:10 posred tebe oçevi øe jesti sinove, a sinovi oçeve; izvræit øu sud
svoj nad tobom i sav ostatak tvoj predati svim vjetrovima!
Eze 5:11 Œivota mi moga! - rijeç je Jahve Gospoda - svakojakim grozotama
i gadostima ti uistinu oskvrnu moje Svetiæte. I ja øu sada brijati i
oko se moje neøe saœaliti i neøu se smilovati:
Eze 5:12 treøina øe tvojih œitelja posred tebe od kuge skonçati i od gladi
umrijeti; treøina øe oko tebe od maça pasti; treøinu øu predati vjetrovima
- i maç øu svoj trgnuti na njih!
Eze 5:13 Tako øu iskaliti gnjev svoj i smirit øe se jarost moja kad im se

634
osvetim. I kad iskalim jarost svoju nad njima, spoznat øe da sam to ja,
Jahve, u ljubomori svojoj bio rekao.
Eze 5:14 Opustoæit øu te, izvrgnut øu te ruglu naroda koji te okruœuju, na
oçi svim prolaznicima.
Eze 5:15 Da, bit øeæ na ruglo i sramotu, opomena i uœas okolnim
narodima kad izvræim protiv tebe sve svoje sudove kaœnjavajuøi gnjevno,
jarosno. Ja, Jahve, rekoh!
Eze 5:16 I kad na vas pustim ljute strijele gladi æto zatiru, koje øu pustiti
na vas da vas uniætim i glaåu zatrem - uniætit øu vam i posljednju priçuvu
kruha.
Eze 5:17 A povrh gladi pustit øu na vas i divlje zvijeri koje øe ti djecu
rastrgati; kuga øe te i krv preplaviti: pod maç øu te svoj okrenuti. Ja,
Jahve, rekoh!”
Protiv gora Izraelovih
Eze 6:1 Tada mi doåe rijeç Jahvina i reçe:
Eze 6:2 “Sine çovjeçji, okreni lice prema gorama Izraelovim i prorokuj
protiv njih.
Eze 6:3 Reci: ‘Gore Izraelove, çujte rijeç Jahve Gospoda! Ovako govori
Jahve Gospod: Gore i breœuljci, jaruge i doline, evo, spustit øu maç na
vas i oborit øu uzviæice vaæe!
Eze 6:4 Opustjet øe œrtvenici vaæi i poruæit øe se stupovi vaæi, a vaæe
poginule pred kumire øu vam baciti.
Eze 6:5 Pobacat øu trupla sinova Izraelovih pred kumire njihove i rasijat
øu kosti vaæe oko œrtvenika vaæih!
Eze 6:6 Gdje god boravili, gradovi øe vaæi biti opustoæeni, uzviæice poharane,
œrtvenici øe vam opustjeti i biti uniæteni, kumiri øe vaæi biti oboreni
i nestat øe ih, stupovi øe vaæi biti smrvljeni, sva øe djela vaæa propasti.
Eze 6:7 Meåu vas øe padati poginuli, i znat øete da sam ja Jahve!
Eze 6:8 Ali øu ipak poætedjeti neke od vas: ti øe meåu narodima uteøi
maçu kad se raspræite po zemljama.
Eze 6:9 Tada øe se preœivjeli meåu vama spomenuti mene meåu
narodima kamo budu odvedeni u izgnanstvo, kad im slomim srce
preljubniçko æto se odmetnulo od mene i kad im iskopam preljubniçke
oçi æto poåoæe za kumirima njihovim. I tada øe sami sebi omrznuti zbog
nedjela æto ih poçiniæe gadostima svojim.
Eze 6:10 I spoznat øe da sam ja Jahve: nisam im zaludu govorio da øu
ih udariti svim tim zlom.’”
Izraelovi grijesi
Eze 6:11 Ovako govori Jahve Gospod: “Pljesni rukama i lupni nogama,
te reci: Jao! zbog svih gadnih nedjela dom øe Izraelov pasti od maça,
gladi i kuge!
Eze 6:12 Tko bude daleko, od kuge øe umrijeti; tko bude blizu, od maça
øe pasti, i tko bude opkoljen, od gladi øe izdahnuti! Tako øu gnjev iskaliti
na njima
Eze 6:13 i spoznat øe da sam ja Jahve kad im poginuli budu leœali meåu
kumirima oko œrtvenika na svakome poviæem breœuljku, nad svim
vrhovima planinskim, pod svakim stablom zelenim, pod svakim hrastom
granatim, gdje se god prinosio ugodan miris kumirima njihovim.
Eze 6:14 Ruku øu podiøi na njih i svu øu im zemlju pretvoriti u pustoæ, od
pustinje do Rible, posvuda gdje borave! I spoznat øe da sam ja Jahve!”
Skori svræetak
Eze 7:1 Opet mi doåe rijeç Jahvina i reçe:
Eze 7:2 “Ti, sine çovjeçji, reci: Ovako govori Jahve Gospod zemlji
Izraelovoj:
’Primiçe se kraj: bliœi se konac zemlji na sve çetiri strane svijeta!
Eze 7:3 Sada je i tebi kraj: gnjev øu svoj na te izliti, sudit øu ti prema
putovima tvojim i na te øu oboriti sve gadosti tvoje!
Eze 7:4 I moje te oçi neøe poœaliti, neøu ti se smilovati, nego øu te nagraditi
prema putovima tvojim, tvoje øe gadosti u tebi ostati. I znat øete da sam
ja Jahve.’”
Eze 7:5 Ovako govori Jahve: “Jedna nesreøa, evo, dolazi!
Eze 7:6 Kraj dolazi, dolazi ti kraj, evo, dolazi!
Eze 7:7 Kolo ti udesa dolazi, stanovniçe zemlje! Dolazi tvoj ças, bliœi se
dan: strava je, a ne radost u gorama.
Eze 7:8 Eto, uskoro øu na te izliti gnjev i iskalit øu na tebi srdœbu svoju!
Sudit øu ti prema putovima tvojim i oborit øu na te sve gadosti tvoje.
Eze 7:9 I moje te oçi neøe poœaliti, neøu ti se smilovati, nego øu ti platiti
prema putovima tvojim i tvoje øe gadosti u tebi ostati! I spoznat øete da
sam ja Jahve koji bije.
Eze 7:10 Evo, evo dolazi, kolo ti udesa dolazi, prut veø cvjeta i oholost
pupa,

635
Eze 7:11 a nasilje se podiœe kao œezlo bezboœnosti! I nitko neøe ostati
od njih, nitko od njihova mnoætva. Niæta od njihove buke, nema u njima
vrijednosti.
Eze 7:12 Ide vrijeme, bliœi se dan! Tko kupuje, neka se ne raduje, a tko
prodaje, neka ne tuguje, jer se gnjev izlijeva na sve bogatstvo njegovo.
Eze 7:13 Jer tko proda, neøe viæe dobiti æto je prodao, i nitko neøe bezakonjem
ojaçati œivot!
Eze 7:14 Trube trublje i sve je spremno, ali nitko ne kreøe u boj, jer gnjev
se moj izlijeva na sve buçno mnoætvo.
Eze 7:15 Vani - maç, a unutra - kuga i glad! I tko je u polju, od maça øe
poginuti, a tko u gradu, glad øe ga i kuga uniætiti.
Eze 7:16 Koji uteku, sklonit øe se u gore kao dolinski golubovi, a ja øu ih
sve istrijebiti, svakoga zbog bezakonja njegova,
Eze 7:17 i sve øe ruke klonuti, a koljena øe svima malaksati.
Eze 7:18 U kostrijet øe se odjenuti, trepet øe ih obuzeti, sva øe lica
sramota pokriti, sve øe im glave oøelavjeti!
Eze 7:19 Srebro svoje pobacat øe na ulice, a zlato øe smatrati izmetom:
u dan srdœbe Jahvine ni srebro ni zlato neøe ih izbaviti, duæe im neøe
moøi nasititi ni trbuha napuniti, jer se o to spotakoæe na grijeh.
Eze 7:20 Uzoholiæe se zbog divnoga nakita svojega; od njega napraviæe
kumire - grozote i gadosti svoje: zato im ga pretvorih u izmet.
Eze 7:21 Dat øu ga u ruke tuåincima da oplijene, razgrabe i oskvrnu.
Eze 7:22 Odvratit øu od njih lice svoje: i neka se samo oskvrnjuje moja
dragocjenost, neka u nju uåu provalnici i neka je oskvrnu!
Eze 7:23 Spremaj lance, jer je zemlja puna krvi i zloçina koji zasluœuju
smrt i grad prepun nasilja!
Eze 7:24 Zato øu dovesti najgore narode da baætine njihove domove.
Slomit øu oholost nasilnika, i svetiæta njihova bit øe oskvrnjena.
Eze 7:25 Dolazi tjeskoba! Traœit øe mir, a mira biti neøe!
Eze 7:26 Dolazit øe nevolja za nevoljom, jedna zla vijest za drugom! I
traœit øe se viåenje u proroka; u sveøenika neøe viæe biti Zakona ni u
starjeæina savjeta!
Eze 7:27 Kralj øe protuœiti, a kneza øe spopasti uœas i ruke øe puku
zadrhtati, jer øu ih nagraditi prema putovima njihovim i sudit øu im prema
sudovima njihovim. I znat øe da sam ja Jahve.”
Eze 8:1 Godine æeste, æestoga mjeseca, petoga dana, dok sjeåah u
svojoj kuøi, a preda mnom starjeæine judejske, spusti se na me ruka
Jahvina.
Eze 8:2 Pogledah, i gle: tu kao neki çovjek; od njegovih kao bokova
naniœe oganj, a od njegovih kao bokova naviæe bljeskanje, neæto poput
usijane kovine.
Eze 8:3 Ispruœi neæto nalik na ruku i uhvati me za kosu na glavi. Uto me
duh podiœe izmeåu zemlje i neba i ponese me u boœanskome viåenju u
Jeruzalem, na ulaz unutraænjih vrata, æto su okrenuta prema sjeveru
gdje stoji kumir, ljubomora koja izaziva ljubomoru.
Eze 8:4 I gle, ondje bijaæe Slava Boga Izraelova, kao æto je vidjeh u
dolini.
Eze 8:5 I reçe mi: “Sine çovjeçji, podigni oçi prema sjeveru!” I podigoh
oçi prema sjeveru. I gle, kumir, ljubomora, bijaæe i na sjeveru, kraj vrata
œrtvenika, na strani prema ulazu.
Eze 8:6 I reçe mi: “Sine çovjeçji, vidiæ li æto oni ovdje çine? Velike su to
gnusobe æto ih dom Izraelov ovdje çini, samo da me udalji iz mojega
Svetiæta. A vidjet øeæ i gorih gnusoba!”
Eze 8:7 I povede me do vrata predvorja. Pogledah, i gle: u zidu pukotina.
Eze 8:8 I reçe mi: “Sine çovjeçji, probij taj zid!” Probih zid, a ono - ulaz!
Eze 8:9 I reçe mi: “Uåi i pogledaj strahovite gadosti æto se ovdje çine!”
Eze 8:10 Uåoh i pogledah. I gle, svakojake slike gmazova i gnusnih
œivotinja - sve kumiri doma Izraelova, naæarani na zidu, svuda uokolo.
Eze 8:11 A pred tim kumirima sedamdesetorica ljudi od starjeæina doma
Izraelova, i meåu njima i Æafanov sin Jaazanija. I svakome od njih u ruci
kadionica iz koje se podiœe oblak kada miomirisnoga.
Eze 8:12 I reçe mi: “Sine çovjeçji, vidiæ li æto u toj tami rade starjeæine
doma Izraelova, svatko u svojoj oslikanoj komori? I joæ govore: Jahve
nas ne vidi jer je Jahve napustio zemlju!”
Eze 8:13 I reçe mi joæ: “A vidjet øeæ i gorih gnusoba æto se ovdje çine!”
Eze 8:14 I povede me do vrata Doma Jahvina æto su okrenuta prema
sjeveru. I gle, ondje sjeåahu œene i oplakivahu Tamuza.
Eze 8:15 I reçe mi: “Vidiæ li, sine çovjeçji? A vidjet øeæ i gorih gnusoba od
ovih!”
Eze 8:16 I povede me u unutraænje predvorje Doma Jahvina. Ondje, na

636
ulazu u Hekal Jahvin, izmeåu trijema i œrtvenika, bijaæe oko dvadeset i
pet ljudi, okrenutih leåima Hekalu Jahvinu, a licem prema istoku, i ondje
se prema istoku klanjahu suncu.
Eze 8:17 I reçe mi: “Vidiæ li to, sine çovjeçji? Malo li je domu Judinu svih
ovih gnusoba æto ih ovdje çine, nego mi joæ zemlju pune i nasiljem, i
ponovo me izazivaju i granama pred nosom maæu?
Eze 8:18 Zato øu i ja sada postupiti s njima jarosno i oçi se moje viæe
neøe saœaliti i neøu im se smilovati. I kad stanu iza glasa vikati na moje
uæi, neøu ih usliæiti.”
Kazna
Eze 9:1 Tada zagrmje na moje uæi i reçe: “Kazne grada! Priåite svaka sa
svojim zatornim oruœjem u ruci!”
Eze 9:2 I gle, doåoæe æestorica ljudi s gornjih vrata, æto su okrenuta k
sjeveru, svaki sa svojim zatornim oruœjem u ruci. Meåu njima bijaæe i
jedan odjeven u lan, s pisarskim priborom za pojasom. Uåoæe oni i
stadoæe uz tuçani œrtvenik.
Eze 9:3 A Slava Boga Izraelova vinu se s kerubina, nad kojima lebdijaæe,
prema pragu Doma.
I pozva çovjeka odjevena u lan, koji imaæe za pojasom pisarski pribor,
Eze 9:4 te mu reçe: “Proåi gradom Jeruzalemom i znakom ‘tau’ obiljeœi
çela sviju koji tuguju i plaçu zbog gnusoba æto se u njemu çine!”
Eze 9:5 A drugima reçe na moje uæi: “Poåite za njim gradom i ubijajte
bez milosråa. Oçi vaæe neka se ne saœale i nemajte smilovanja.
Eze 9:6 Pobijte starce, mladiøe, djevojke, djecu i œene; istrijebite ih sve
do posljednjega. Ali na kome bude znak ‘tau’, njega ne dirajte. Poçnite
od mojega Svetiæta!” I oni poçeæe od starjeæina koji stajahu pred Domom.
Eze 9:7 I reçe im: “Oskvrnite Dom moj i napunite mu predvorje truplima!
Krenite!” I oni iziåoæe te zaredaæe ubijati gradom.
Eze 9:8 Dok su oni klali, ja ostadoh, bacih se niçice i zavapih: “Jao,
Jahve Gospode! Zar øeæ zaista uniætiti sve æto preostade od Izraela da
iskaliæ svoj gnjev nad Jeruzalemom?”
Eze 9:9 Reçe mi: “Veoma je veliko bezakonje doma Izraelova i doma
Judina; zemlja je puna krvi, a grad krcat zloçina. Govore: ‘Jahve je ostavio
zemlju! Ne vidi Jahve!’
Eze 9:10 I zato se moje oçi neøe saœaliti i neøu im se smilovati: djela øu
im njihova oboriti na glavu!”
Eze 9:11 I gle, çovjek odjeven u lan, koji imaæe za pojasom pisarski
pribor, javi vijesti: “Uçinih kako si mi zapovjedio!”
Eze 10:1 Pogledah, i gle: na svodu nad glavama kerubina pojavi se
neæto kao kamen safir, kao nekakvo prijestolje.
Eze 10:2 I prozbori çovjeku odjevenom u lan: “Uåi meåu toçkove pod
kerubinima, uzmi pune pregræti œeravice izmeåu kerubina i prospi je
nad gradom!” - I on na moje oçi uåe meåu kerubine.
Eze 10:3 A kerubini stajahu s desne strane Doma kad çovjek uåe meåu
njih. I oblak ispuni sve unutraænje predvorje,
Eze 10:4 a Slava Jahvina vinu se s kerubina prema pragu Doma. Dom
se ispuni oblakom, a predvorje napuni svjetlost Slave Jahvine.
Eze 10:5 Huka kerubinskih krila razlijeœe se do vanjskoga predvorja,
kao kad zagrmi glas Sveviænjega.
Eze 10:6 A kad on zapovjedi çovjeku odjevenom u lan: “Uzmi ognja
izmeåu toçkova æto su pod kerubinima”, çovjek uåe i stade kraj toçkova.
Eze 10:7 Jedan kerubin pruœi ruku prema ognju æto bijaæe meåu
kerubinima, uze ga i stavi u ruke çovjeku odjevenom u lan. On ga primi
i iziåe.
Eze 10:8 A ispod kerubinskih krila ukaza se neæto kao ruka çovjeçja.
Eze 10:9 Pogledah, i gle: uz kerubine çetiri toçka, po jedan uza svakoga.
A toçkovi bijahu nalik na kamen krizolit;
Eze 10:10 sva çetiri istog oblika i kao da je jedan toçak u drugome.
Eze 10:11 U kretanju mogahu iøi u sva çetiri smjera, sve bez zakretanja.
Kamo bi se glava usmjerila, onamo bi krenuli, a da se, kreøuøi se, nisu
morali okretati.
Eze 10:12 Cijelo tijelo u kerubina - leåa, ruke, krila i sva çetiri toçka
njihova - sve im bijaæe posvud naokolo puno oçiju.
Eze 10:13 A toçkovi, koliko sam çuo, zvahu se “Kovitlac”.
Eze 10:14 Svaki imaæe po çetiri lica: lice prvoga kerubinsko, lice drugoga
çovjeçje, a u treøega lice lavlje, u çetvrtoga orlovsko.
Eze 10:15 Tada se kerubini podigoæe u visine. Bijahu to ista biøa æto ih
vidjeh na rijeci Kebaru.
Eze 10:16 Kad bi kerubini krenuli, krenuli bi i toçkovi uz njih, kad bi
kerubini krilima mahnuli da se od zemlje podignu, toçkovi se ne bi od
njih odmicali.

637
Eze 10:17 Kad bi se zaustavili, i toçkovi bi stali; a kad bi se sa zemlje
podigli, i toçkovi se podizahu, jer duh biøa bijaæe u njima.
Slava Jahvina napuæta Hram
Eze 10:18 Uto se Slava Jahvina vinu s praga Doma i stade nad
kerubinima.
Eze 10:19 Tada kerubini raæiriæe krila i podigoæe se sa zemlje pred mojim
oçima. A kad oni krenuæe, i toçkovi za njima krenuæe. I zaustaviæe se
nad istoçnim vratima Doma Jahvina, a Slava Boga Izraelova bijaæe nad
njima.
Eze 10:20 Bijahu to ista biøa æto ih vidjeh pred Bogom Izraelovim na
rijeci Kebaru. I tako spoznah da ono bijahu kerubini.
Eze 10:21 U svakoga po çetiri lica i po çetiri krila, a pod krilima neæto kao
ruka çovjeçja.
Eze 10:22 Lica im ista kao ona æto ih vidjeh na rijeci Kebaru. I svako se
naprijed kretaæe.
Prispodoba o kotlu i mesu
Eze 11:1 Tada se duh podiœe i ponese me do istoçnih vrata Doma
Jahvina, æto su okrenuta k istoku. I gle: na ulazu vrata dvadeset i pet
ljudi, meåu kojima vidjeh i Jaazaniju, sina Azurova, i Pelatju, sina Benajina,
knezove narodne.
Eze 11:2 I reçe mi: “Sine çovjeçji, evo ljudi koji smiæljaju opaçine i koji u
ovom gradu daju zle savjete:
Eze 11:3 ‘Nije li ças da gradimo domove? Ovaj je grad kotao, a mi smo
meso.’
Eze 11:4 Zato prorokuj protiv njih, prorokuj, sine çovjeçji!”
Eze 11:5 I duh Jahvin siåe nada me i kaza mi: “Reci: Ovako veli Jahve
Gospod: ‘Ne govoriæ li tako, dome Izraelov? Ali ja poznajem misli vaæega
srca!
Eze 11:6 Mnoœite ubojstva u ovome gradu i njegove ulice punite truplima.’
Eze 11:7 Zato ovako govori Jahve Gospod: ‘Oni koje vi probodoste i
razbacaste po gradu - oni su meso, a grad je kotao. Zato øu vas ja izvesti
sada iz njega.
Eze 11:8 Od maça strahujete, i maç øu na vas dovesti - rijeç je Jahve
Gospoda!
Eze 11:9 Izvest øu vas iz grada i predati vas u ruke tuåincima, i sud øu
svoj izvræiti nad vama:
Eze 11:10 od maça øete pasti! Na meåi Izraelovoj sudit øu vam, i tada
øete znati da sam ja Jahve!
Eze 11:11 A ovaj grad viæe vam neøe biti kotao i vi neøete biti meso
njegovo. Na meåi Izraelovoj sudit øu vam,
Eze 11:12 i tada øete znati da sam ja Jahve po çijim uredbama ne œivjeste
i çijih zakona ne izvræavaste, nego œivjeste po zakonima okolnih naroda!’”
Eze 11:13 Dok ja tako prorokovah, umrije Pelatja, sin Benajin. I ja padoh
niçice te zavapih iz svega glasa: “Jao, Jahve Gospode, zar øeæ
doista uniætiti sav Ostatak doma Izraelova?”
Eze 11:14 I doåe mi rijeç Jahvina:
Novi savez obeøan izgnanicima
Eze 11:15 “Sine çovjeçji, tvojoj braøi, i tvojim roåacima, i svem domu
Izraelovu Jeruzalemci govore: ‘Daleko ste od Jahve! Nama je ova zemlja
dana u posjed!’
Eze 11:16 Zato im reci: Ovako govori Jahve Gospod: ‘Ako ih i odagnah
meåu daleke narode, ako ih i raspræih po zemljama, ja øu im sam uskoro
biti Svetiæte u zemljama u kojima se nalaze.’
Eze 11:17 Stoga im reci: Ovako govori Jahve Gospod: ‘Skupit øu vas iz
naroda, vratit øu vas iz zemalja u kojima ste bili raspræeni i dat øu vam
opet zemlju Izraelovu!
Eze 11:18 I kad se u nju vrate, istrijebit øe iz nje sve grozote i gadosti.
Eze 11:19 I ja øu im dati novo srce i nov øu duh udahnuti u njih: iæçupat
øu iz njih njihovo kameno srce i stavit øu u njih srce od mesa,
Eze 11:20 da hode po mojim naredbama i da çuvaju i vræe sve moje
zakone. I bit øe oni moj narod, a ja Bog njihov!
Eze 11:21 A onima kojima srce hodi za grozotama i gadostima oborit øu
na glavu njihov puti - rijeç je Jahve Gospoda.”
Slava Jahvina ostavlja Jeruzalem
Eze 11:22 Kerubini podigoæe krila i toçkovi se digoæe za njima, a Slava
Boga Izraelova lebdijaæe nad njima.
Eze 11:23 Slava se Jahvina vinu iz grada i zaustavi se na gori, istoçno
od grada.
Eze 11:24 A mene duh podiœe i ponese duhom Boœjim k izgnanicima u
zemlju kaldejsku. I iæçeznu viåenje koje gledah.

638
Eze 11:25 I pripovjedih izgnanicima sve æto mi Jahve bijaæe objavio.
Prorok oponaæa izgnanstvo
Eze 12:1 Opet mi doåe rijeç Jahvina:
Eze 12:2 “Sine çovjeçji! Ti boraviæ u rodu odmetniçkom koji ima oçi, a ne
vidi, uæi ima, a ne çuje, jer su rod odmetniçki.
Eze 12:3 Zato, sine çovjeçji, spremi izgnaniçki zaveœljaj i njima na oçi
obdan se seli: seli se iz svojega mjesta u drugo, ne bi li uvidjeli da su rod
odmetniçki.
Eze 12:4 Obdan, njima na oçi, iznesi zaveœljaj, zaveœljaj izgnaniçki, a
iziåi obnoø na njihove oçi kao æto se odlazi u izgnanstvo.
Eze 12:5 Njima na oçi prokopaj zid i kroza njega izaåi.
Eze 12:6 I njima na oçi vrgni zaveœljaj na ramena i po mrkloj noøi iziåi.
Pokrij lice da ne vidiæ zemlju, jer te postavih kao znamenje domu
Izraelovu!”
Eze 12:7 Uçinih kako mi bijaæe zapovjeåeno: obdan iznesoh zaveœljaj,
zaveœljaj izgnaniçki, a obnoø prokopah zid rukama i njima na oçi po
mrkloj noøi vrgoh zaveœljaj na ramena.
Eze 12:8 Ujutro mi doåe rijeç Jahvina:
Eze 12:9 “Sine çovjeçji, zapita li te dom Izraelov, dom odmetniçki: ‘Æto
to radiæ?’
Eze 12:10 ti mu reci: ‘Ovako govori Jahve Gospod! Ovo je proroætvo
knezu jeruzalemskom i svemu domu Izraelovu koji je u Jeruzalemu.’
Eze 12:11 Reci: ‘Ja sam vam znamenje! Kako ja uradih, tako øe biti
njima: svi øete se morati seliti u izgnanstvo!
Eze 12:12 Knez njihov morat øe vrøi zaveœljaj na ramena i po mrkloj noøi
izaøi. Prokopat øe zid da izaåe kroza njega i lice øe pokriti rukama da
oçima ne vidi zemlje.
Eze 12:13 Ja øu mu razapeti mreœu, i uhvatit øe se u moju zamku, i
odvest øu ga u Babilon, u zemlju kaldejsku. Ali je on neøe ugledati i
ondje øe œivot ostaviti.
Eze 12:14 A sve one oko njega, pomagaçe i çete, raspræit øu u sve
vjetrove i svoj maç øu trgnuti na njih.
Eze 12:15 A kad ih raspræim meåu narode i rasijem po zemljama, znat
øe da sam ja Jahve.
Eze 12:16 Ipak, ostavit øu nekolicinu koji øe umaøi maçu, gladi i kugi, da
meåu narodima kamo prispiju pripovijedaju svoje gadosti; neka se zna
da sam ja Jahve.’”
Eze 12:17 I doåe mi rijeç Jahvina:
Eze 12:18 “Sine çovjeçji, jedi kruha zabrinuto i pij vode sa zebnjom i sa
strepnjom!
Eze 12:19 I reci puku zemlje: ‘Ovako govori Jahve Gospod
Jeruzalemcima u zemlji Izraelovoj: Zabrinuto øe jesti kruha i sa strepnjom
piti vode, jer øe im zemlja opustjeti i ostat øe bez igdje içega s bezakonja
œitelja svojih.
Eze 12:20 I svi gradovi, sada napuçeni, bit øe poharani, a sva zemlja
opustoæena. I znat øe da sam ja Jahve!’”
Govorkanja u narodu
Eze 12:21 I doåe mi rijeç Jahvina:
Eze 12:22 “Sine çovjeçji, kakve su vam to priçe o zemlji Izraelovoj?
Govori se: ‘Gle, prolaze dani, a od proroætva niæta!’
Eze 12:23 Zato im reci: Ovako govori Jahve Gospod: ‘Dokonçat øu te
priçe i neøe se viæe ponavljati u Izraelu.’ Reci im: ‘Bliœe se veø dani i sva
øe se proroætva moja ispuniti!
Eze 12:24 Jer neøe viæe biti u domu Izraelovu varavih viåenja, ni laœnih
proroætava kojima ljude bijahu zavodili.
Eze 12:25 Jer æto ja, Jahve Gospod, govorim, to øe i biti, i rijeç se neøe
odgoditi! Da! Joæ za vaæih dana, rode odmetniçki, rijeç øu izgovoriti i
izvræiti.’ Tako govori Jahve Gospod!”
Eze 12:26 I doåe mi rijeç Jahvina:
Eze 12:27 “Sine çovjeçji! Evo æto se govori u domu Izraelovu: ‘Viåenje
æto ga ovaj ugleda za dane je daleke! Prorokuje za daleka vremena!’
Eze 12:28 Zato im reci: Ovako govori Jahve Gospod: ‘Nijedna rijeç moja
neøe se viæe odgoditi! Æto rekoh, reçeno je, i sve øe se ispuniti!’ - rijeç je
Jahve Gospoda.”
Protiv laœnih proroka
Eze 13:1 I opet mi doåe rijeç Jahvina:
Eze 13:2 “Sine çovjeçji! Prorokuj protiv onih koji se grade prorocima u
Izraelu!
Eze 13:3 Reci tim prorocima koji prorokuju po svojoj glavi: ‘Çujte rijeç
Jahvinu! Ovako govori Jahve Gospod: Jao prorocima bezumnim koji
duh svoj slijede a niæta ne vide!

639
Eze 13:4 Ti su tvoji proroci, Izraele, kao lisice usred ruæevina.
Eze 13:5 Vi se ne popeste na proboje i ne zidaste zida oko doma Izraelova
da se odrœi u boju u dan Jahvin.
Eze 13:6 Viåenja su njihova isprazna, i laœna su njihova proricanja.
Govore ‘Rijeç Jahvina!’ - a Jahve ih nije poslao. I joæ oçekuju da øe im se
rijeçi ispuniti.
Eze 13:7 Zar ne vidite da su vam viåenja isprazna i da su vam laœna
proricanja kad govorite ‘Rijeç Jahvina!’ - a ja nisam govorio.’
Eze 13:8 Stoga ovako govori Jahve Gospod: ‘Zato æto govorite isprazno
i laœ vidite, evo me protiv vas’ - rijeç je Jahve Gospoda!
Eze 13:9 Evo, ruka moja bit øe protiv proroka koji vide isprazno i laœ
proriçu: neøe viæe biti u zboru mojega naroda, neøe biti upisani u knjigu
doma Izraelova, nikad viæe neøe stupiti na tlo Izraelovo! I znat øe da sam
ja Jahve Gospod!
Eze 13:10 Jer narod moj obmanjuju govoreøi ‘Mir’ kad mira nema. I dok
jedni hoøe da se zid utvrdi, oni hoøe da se samo oœbuka.
Eze 13:11 Reci onima koji hoøe da se samo oœbuka: ‘Past øe!’ Udarit øe
silan pljusak, oborit øu na njega grad kao kamenje, bjesnjet øe olujni
vihori.
Eze 13:12 Evo, zid øe pasti! Neøe li vas tada pitati: ‘Gdje vam je sada
œbuka kojom ste ga oœbukali?’
Eze 13:13 Zato ovako govori Jahve Gospod: ‘U svojoj jarosti razbjesnit
øu olujne vihore, u srdœbi øu svojoj udariti silnim pljuskom da ga zatrem,
u gnjevu øu na njega oboriti grad kao kamenje.
Eze 13:14 Razvalit øu zid æto ga vi œbukom oœbukaste, na zemlju øu ga
oboriti da mu se razgole temelji. Past øe zid, i vi øete pod njim izginuti!
Tada øete znati da sam ja Jahve!
Eze 13:15 Tako øu iskaliti gnjev nad zidom i nad onima koji ga œbukom
oœbukaæe. A vama øu reøi: Nema viæe zida! Nema onih koji ga œbukom
oœbukaæe.
Eze 13:16 Nema izraelskih proroka koji Jeruzalemu proricahu i koji mu
mir vidjeæe kad mira ne bijaæe.’ Tako govori Jahve Gospod.”
Protiv laœnih proroçica
Eze 13:17 “Sine çovjeçji, okreni lice protiv køeri svojega naroda koje
prorokuju po svojoj glavi! Prorokuj protiv njih:
Eze 13:18 Ovako govori Jahve Gospod: ‘Jao onima koje vezu poveze
za svaçije ruke i koje prave prijevjese za glave svake veliçine da ulove
duæe! Mislite li uloviti sve duæe mojega naroda a svoje duæe saçuvati
œive?
Eze 13:19 Obeæçaæøujete me pred mojim narodom za æaku jeçma, za
zalogaj kruha, ubijajuøi duæe koje ne bi trebale da umru, a spasavajuøi
one koje ne bi trebale da œive; i obmanjujete tako narod moj koji rado
sluæa vaæe laœi.’
Eze 13:20 Zato ovako govori Jahve Gospod: ‘Evo me protiv vaæih poveza
kojima lovite duæe kao ptice! Rastrgat øu sve to na vaæim rukama i
oslobodit øu duæe koje time hvatate kao ptice!
Eze 13:21 Poderat øu vaæe prijevjese i oslobodit øu svoj narod da ne
bude viæe plijen vaæih ruku. I znat øete da sam ja Jahve!
Eze 13:22 Jer vi laœju raœalostiste srce pravednika, koje ja raœalostiti ne
htjedoh, a okrijepiste ruke bezboœnika da se ne obrati od zla puta
bezboœniçkog pa da œivot spasi.
Eze 13:23 Zato neøete viæe vidjeti isprazno niti øete laœ proricati: ja øu
osloboditi narod svoj iz vaæih ruku. I znat øete da sam ja Jahve!’”
Protiv idolopoklonstva
Eze 14:1 Uto k meni doåoæe neki od starjeæina Izraelovih i sjedoæe preda
me.
Eze 14:2 I doåe mi rijeç Jahvina:
Eze 14:3 “Sine çovjeçji! Ti ljudi nose kumire u srcu i upiru oçi u ono æto
ih na grijeh potiçe. Pa zar da trpim da u mene traœe savjeta?
Eze 14:4 Zato im reci: Ovako govori Jahve Gospod: ‘Tko god iz doma
Izraelova nosi u srcu kumire i upire oçi u ono æto ga na grijeh potiçe, a
dolazi k proroku, ja, Jahve, odgovorit øu mu prema mnoætvu njegovih
kumira,
Eze 14:5 da uhvatim za srce dom Izraelov koji se zbog idola svojih
odmetnu od mene.’
Eze 14:6 Zato reci domu Izraelovu: Ovako govori Jahve Gospod: ‘Obratite
se, odvratite se od kumira svojih! Odvratite lice od gnusoba svojih!
Eze 14:7 Jer tko se god iz doma Izraelova i od doæljaka koji se nastaniæe
u Izraelu odmetne od mene i u srcu nosi kumire i upire oçi u ono æto ga
potiçe na grijeh, pa unatoç tome doåe k proroku da preko njega u mene
traœi savjeta, njemu øu ja, Jahve, sam odgovoriti;

640
Eze 14:8 okrenut øu se protiv njega i uçinit øu od njega posloviçan primjer:
iskorijenit øu ga iz svojega naroda! I znat øete da sam ja Jahve.
Eze 14:9 Ako li se prorok dadne zavesti i progovori, bilo bi to kao da sam
ja, Jahve, zaveo toga proroka: ruku øu podiøi na njega i iskorijenit øu ga
iz svojega naroda izraelskoga.
Eze 14:10 Obojica øe podjednako snositi grijeh svoj: grijeh prorokov
jednak je grijehu onoga koji je u njega traœio savjeta.
Eze 14:11 I tako se dom Izraelov viæe neøe odmetati od mene i neøe se
viæe kaljati svojim opaçinama: on øe biti narod moj, a ja øu biti njegov
Bog’ - rijeç je Jahve Gospoda.”
Osobna odgovornost
Eze 14:12 I doåe mi rijeç Jahvina:
Eze 14:13 “Sine çovjeçji, zgrijeæi li koja zemlja protiv mene nevjerom i ja
podignem ruku na nju te joj uniætim i posljednju priçuvu kruha i pustim na
nju glad da zatrem u njoj sve ljude i stoku;
Eze 14:14 preostanu li u njoj samo tri çovjeka - Noa, Daniel i Job - ti øe
se svojom pravednoæøu spasiti - rijeç je Jahve Gospoda.
Eze 14:15 Takoåer, ako na tu zemlju pustim divlje zvijeri da joj djecu
uniæte a nju pretvore u pustinju, kojom se zbog zvijeri viæe nitko neøe
usuditi proøi;
Eze 14:16 preostanu li u njoj samo ta tri çovjeka, œivota mi moga - rijeç
je Jahve Gospoda - oni neøe spasiti ni sinova ni køeri nego samo sebe,
a zemlja øe njihova postati prava pustinja.
Eze 14:17 Ili, ako ja trgnem maç na tu zemlju govoreøi: ‘Maçu, proåi
ovom zemljom!’ da istrijebim u njoj sve ljude i stoku,
Eze 14:18 a u njoj se naåu samo ona tri çovjeka, œivota mi moga - rijeç
je Jahve Gospoda - oni neøe spasiti ni sinova ni køeri nego samo sebe.
Eze 14:19 Ili, ako ja poæaljem na tu zemlju kugu te izlijem na nju gnjev
i pokolj da zatrem u njoj sve ljude i stoku,
Eze 14:20 a u njoj preostanu samo ona tri çovjeka, Noa, Daniel i Job,
œivota mi moga - rijeç je Jahve Gospoda - oni neøe spasiti ni sinova ni
køeri nego samo sebe svojom pravednoæøu.”
Eze 14:21 Ovako govori Jahve Gospod: “Ipak, ako na Jeruzalem pustim
sva svoja çetiri ljuta biça - maç, glad, divlju zvjerad i kugu - da zatrem u
njemu sve ljude i stoku,
Eze 14:22 u njemu øe ipak preœivjeti Ostatak koji øe spasiti sinove i
køeri. I evo, oni øe doøi k vama da vidite njihovo vladanje i njihova djela
i da se utjeæite, jer øete upoznati: æto god poduzeh protiv Jeruzalema,
ne uçinih bez razloga.
Eze 14:23 Da, kad vidite njihovo vladanje i njihova djela, utjeæit øete se,
jer øete upoznati da ne uçinih bez razloga æto god poduzeh protiv
Jeruzalema - rijeç je Jahve Gospoda.”
Eze 15:1 I doåe mi rijeç Jahvina:
Eze 15:2 “Sine çovjeçji! U çemu je trs loze bolji od drugih æumskih drveta?
Eze 15:3 Sluœi li da se od njega ætogod naçini? Djelja li se od njega klin
da se o njega æto objesi?
Eze 15:4 Gle, baca se u oganj da izgori: kad mu oganj saœeœe oba kraja
i sredinu spali, moœe li joæ çemu posluœiti?
Eze 15:5 Eto, ni onda kad bijaæe çitav niæta se od njega ne mogaæe
naçiniti. Pa kako øe, dakle, çemu posluœiti kad ga plamen saœga?”
Eze 15:6 Zato ovako govori Jahve Gospod: “Kao æto sam trs loze, meåu
drugim drvetima, bacio u oganj da izgori, tako øu postupati i s
Jeruzalemcima!
Eze 15:7 Upravit øu lice svoje na njih, i kada se iz jednog ognja izbave,
drugi øe ih proœdrijeti. I spoznat øete da sam ja Jahve kad lice svoje
upravim na njih
Eze 15:8 i svu im zemlju opustoæim jer mi bijahu nevjerni! - rijeç je Jahve
Gospoda.” Povijest Izraela u slici:
Jeruzalem - nevjerna zaruçnica
Eze 16:1 I doåe mi rijeç Jahvina:
Eze 16:2 Sine çovjeçji! Pokaœi Jeruzalemu sve gadosti njegove!
Eze 16:3 Reci: Ovako Jahve Gospod govori Jeruzalemu, nevjernici:
‘Podrijetlom i rodom iz zemlje si kanaanske, otac ti Amorejac, mati
Hetitkinja.
Eze 16:4 Kad si svijet ugledala, na dan roåenja tvojega pupka ti ne
odrezaæe niti te vodom opraæe da te oçiste; solju te ne osoliæe niti te
povojima poviæe.
Eze 16:5 Nijedno se oko na te ne saœali niti se tko smilova da ti to uçini,
nego te na dan roåenja tvojega gadnu baciæe napolje.
Eze 16:6 A ja proåoh kraj tebe i vidjeh gdje se koprcaæ u krvi. I rekoh ti
dok si joæ u krvi bila: ‘Œivi!’ U krvi ti tvojoj rekoh: ‘Œivi!

641
Eze 16:7 Razrasti se kao izdanak u polju!’ I umnoœih te, i ti se razraste
i velika postade, i doåe vrijeme da sazreæ. Dojke ti se raspupale, kosa
ti narasla, ali si joæ gola i naga bila.
Eze 16:8 Proåoh kraj tebe i u te se zagledah: i gle, dob tvoja - dob je
ljubavi!
Raæirih na te skute svoje i pokrih ti golotinju. Prisegoh ti i sklopih Savez
s tobom - rijeç je Jahve Gospoda - i ti moja postade.
Eze 16:9 Okupah te u vodi, krv saprah s tebe i uljem te pomazah.
Eze 16:10 Obukoh te u æarene haljine, na noge ti obuh sandale od fine
koœe; opasah te bezom i pokrih te privjesom svilenim.
Eze 16:11 Uresih te nakitima: na ruke ti stavih narukvice, oko vrata
ogrlice;
Eze 16:12 prstenom ti nos uresih, uæi nauænicama, a glavu ti ovjençah
vijencem najljepæim.
Eze 16:13 I tako se sva u srebru i zlatu pojavi, u haljini od beza, svilom
izvezenoj. Za hranu ti dadoh najfinije braæno, med i ulje. Bila si tako
lijepa, prelijepa, za kraljicu podobna!
Eze 16:14 Glas o ljepoti tvojoj puçe meåu narodima, jer ti bijaæe tako
lijepa u nakitu mojem æto ga djenuh na tebe - rijeç je Jahve Gospoda.
Eze 16:15 Ali te ljepota tvoja zanijela, zbog glasa se svojega bludu
podade: blud si svoj nudila obilno svakom prolazniku, njegova si bila.
Eze 16:16 Od haljina si svojih æarene uzviæice pravila i na njima se bludu
odavala ...
Eze 16:17 I nakite uze zlatne i srebrne, kojima te ja bijah uresio, i od njih
naçini sebi muæke likove da s njima bludniçiæ.
Eze 16:18 Uze æarene, vezene haljine da njima odjeneæ kumire svoje i
njima si prinosila moje ulje i moj kad.
Eze 16:19 A hranu æto ti je dadoh - najfinije braæno, med i ulje kojima te
hranjah - pred njih si stavljala na ugodan miris. Da, tako to bijaæe - rijeç
je Jahve Gospoda!
Eze 16:20 Sinove si svoje i køeri uzimala koje meni porodi i njima ih za
hranu klala. Malo ti bijaæe tvoga bludniçenja,
Eze 16:21 pa si çak i djecu moju davala da se njima na çast kroz oganj
provedu!
Eze 16:22 U svim tim gnusobama i bludu svojemu ne spomenu se dana
mladosti svoje, kad si se gola i naga u krvi svojoj koprcala.
Eze 16:23 I povrh svega zla - Jao! Jao! rijeç je Jahve Gospoda -
Eze 16:24 sagradi sebi humke, posvud diœe uzviæice.
Eze 16:25 Na svim raskræøima podiœe uzviæice i na njima blatiæ svoju
ljepotu, nudiæ se svakom prolazniku mnoœeøi svoje bludniçenje.
Eze 16:26 Bludu se podade sa sinovima Egipta, snaœna tijela,
bludniçenje si mnoœila da me razjariæ.
Eze 16:27 Zato, evo, ruku digoh na te, smanjivæi ti obrok hrane i predavæi
te bijesu tvojih mrziteljica, køeri filistejskih, koje se stide sramotnoga
tvojeg vladanja.
Eze 16:28 Tjerala si blud i sa sinovima Asira i nisi se zasitila; i s njima si
blud tjerala, ali se nisi zasitila.
Eze 16:29 Umnoœila si bludniçenje svoje i sa zemljom kanaanskom, sa
zemljom kaldejskom, ali se ni onda nisi zasitila.
Eze 16:30 O, kako li slabo bijaæe tvoje srce - rijeç je Jahve Gospoda -
kad çinjaæe ono æto rade bludnice najrazvratnije.
Eze 16:31 Na svim raskrsnicama humak sebi podiœe, posvuda sagradi
sebi uzviæice. Ali ne kao druge bludnice, jer si prezirala plaøu bludniçku,
Eze 16:32 nego kao preljubnica: mjesto muœa, strance si primala.
Eze 16:33 Svima se bludnicama plaøa, a ti si sama ljubavnike svoje
plaøala i joæ si ih u bludnosti svojoj darovima mamila da ti doåu odasvuda.
Eze 16:34 Ti bijaæe bludnica kakvih nema: nitko za tobom nije trçao da
s tobom blud provodi, nego si sama davala plaøu bludniçku, a nisu je
tebi plaøali. Toliko si bila opaka!
Eze 16:35 Stoga, razvratnice, çuj rijeç Jahvinu:
Eze 16:36 Ovako govori Jahve Gospod: Jer si svlaçila svoju sramotu i
u bludu golotinju otkrivala pred svima svojim ljubavnicima i gnusnim
kumirima, i zbog krvi svojih sinova æto si ih njima prinosila,
Eze 16:37 evo, skupit øu sve tvoje ljubavnike s kojima si se naslaåivala,
sve koje si voljela i koje si mrzila, skupit øu ih odasvud protiv tebe i
razotkriti im tvoju golotinju, neka vide sramotu tvoju.
Eze 16:38 Sudit øu ti kao æto se sudi preljubnicama i krvnicama i predati
te bijesu njihovu.
Eze 16:39 Predat øu te u ruke njihove da poruæe tvoje humke, da razore
uzviæice tvoje. I zderat øe sa tebe haljine, oteti nakit i ostaviti te golu,

642
sasvim nagu.
Eze 16:40 A zatim øe na te dovesti svjetinu da te kamenuje i da te sasijeçe
maçevima.
Eze 16:41 Kuøe øe ti ognjem spaliti i naoçigled svim œenama izvræiti
pravdu nad tobom. Tako øu dokrajçiti tvoje bludniçenje, neøeæ viæe davati
plaøu bludniçku.
Eze 16:42 Iskalit øu gnjev svoj nad tobom i povuøi øu svoju ljubomoru od
tebe. Smirit øu se i neøu se viæe gnjeviti.
Eze 16:43 I jer se ne spomenu svoje mladosti, veø me svim tim izazivaæe,
oborit øu ti na glavu sve postupke tvoje - rijeç je Jahve Gospoda: neøeæ
viæe dodavati bestidnosti na sve svoje gadosti!
Eze 16:44 I sastavljaç poslovica narugat øe ti se poslovicom: ‘Kakva
mati, takva køi.’
Eze 16:45 Prava si køi svoje matere, koja ostavi muœa i djecu; sestra si
sestara svojih, koje ostaviæe muœeve svoje i djecu: Hetitkinja vam mati
bijaæe, otac Amorejac:
Eze 16:46 Samarija, sestra tvoja starija, sa svojim køerima tebi slijeva
stoji; Sodoma, tvoja mlaåa sestra, sa køerima svojim zdesna ti stoji.
Eze 16:47 A ti ne samo da si njihovim putem hodila i çinila njihove gadosti
- to bi tebi bilo premalo - veø bijaæe od njih pokvarenija na svojim putovima.
Eze 16:48 Œivota mi mojega - rijeç je Jahve Gospoda - tvoja sestra
Sodoma sa svojim køerima ne uçini æto si ti poçinila zajedno sa køerima
svojim.
Eze 16:49 Evo opaçina sestre tvoje Sodome: gizdavo, u izobilju kruha
i bezbriœno œivljaæe ona i køeri njezine, a sirotinju i bijednike ne pomagahu.
Eze 16:50 Uzoholiæe se i gadosti pred oçima mojim çinjahu, i zato ih
zatrijeh, kao æto vidje!
Eze 16:51 A sestra ti Samarija ne poçini ni polovicu grijeha tvojih, i tako
ti poçini viæe gadosti nego one obje zajedno, opravdavæi sestre svoje
svojim gadostima.
Eze 16:52 Zato snosi sad sramotu grijeha kojima si sestre svoje
opravdala; zbog grijeha kojima se viæe od njih nagrdi, one izaåoæe
pravednije. Postidi se, dakle, i snosi sramotu svoju kojom sestre opravda.
Eze 16:53 A ja øu okrenuti udes njihov, udes Sodome i køeri njenih,
udes Samarije i køeri njenih; i tvoj øu udes okrenuti meåu njima,
Eze 16:54 da snosiæ sramotu svoju i da se postidiæ za sve æto si poçinila,
njima na utjehu.
Eze 16:55 Sestra tvoja Sodoma i køeri njene vratit øe se u stanje prijaænje;
sestra tvoja Samarija i køeri njene vratit øe se u stanje prijaænje; ali i ti i
køeri tvoje vratit øete se u stanje prijaænje.
Eze 16:56 Zar se nije spominjala sestra tvoja Sodoma dok ti bijaæe
ponosita,
Eze 16:57 prije negoli se golotinja tvoja otkrila? Budi sada za ruglo
køerima edomskim, susjedama njenim i køerima filistejskim koje ti se sa
svih strana rugaju.
Eze 16:58 Snosi, dakle, svoju sramotu i svoje gadosti - rijeç je Jahve
Gospoda!’
Eze 16:59 Jer ovako govori Jahve Gospod: ‘Postupit øu s tobom onako
kako ti uçini kad pogazi zakletvu i raskinu Savez.
Eze 16:60 Ali øu se ja ipak spomenuti svojega Saveza s tobom æto ga
sklopih u dane mladosti tvoje i uspostavit øu s tobom Savez vjeçan.
Eze 16:61 I ti øeæ se opomenuti svojih putova i postidjet øeæ se kad
primiæ svoje sestre, stariju i mlaåu, koje øu ti dati za køeri, ali ne snagom
tvog Saveza.
Eze 16:62 Sklopit øu s tobom savez svoj i znat øeæ da sam ja Jahve,
Eze 16:63 da se opomeneæ i da se postidiæ i da od sramote viæe ne
otvoriæ usta kad ti oprostim sve æto uçini! To je rijeç Jahve Gospoda.’”
Prispodoba s orlom
Eze 17:1 Doåe mi rijeç Jahvina:
Eze 17:2 “Sine çovjeçji, smisli zagonetku i iznesi prispodobu domu
Izraelovu! Reci:
Eze 17:3 ‘Ovako govori Jahve Gospod: Velik orao, velikih krila, duga
perja, gusta, æarena paperja, doletje na Libanon i zgrabi cedrov vrh;
Eze 17:4 odlomi mu najviæu grançicu, odnese je u zemlju trgovaca i
spusti je u grad prodavaça.
Eze 17:5 Onda uze izdanak iz zemlje, u plodnu ga njivu posadi, kraj
obilnih voda stavi, kao vrbu usadi.
Eze 17:6 Izdanak proklija, bujan izbi çokot, onizak izraste, mladice mu
k orlu segnuæe, a pod njim mu œilje bjeæe; u bujan se razvi çokot, potjera
izdanke, mladice razgrana.

643
Eze 17:7 Bijaæe i drugi orao, velik i velikih krila, gusta perja. I gle, çokot
k njemu œilje pruœi,
k njemu upravi grançice svoje da ga natapa bolje od tla u koje bi zasaåen.
Eze 17:8 Na plodnoj njivi, kraj obilnih voda, bjeæe zasaåen: mogao je
tjerati mladice,
uroditi rodom, kao veliçanstveni trs izrasti.’
Eze 17:9 Reci: ‘Ovako govori Jahve Gospod: Hoøe li uspijevati? Neøe
li mu orao sve œilje izguliti? Neøe li mu sve plodove potrgati? Neøe li mu
sve mladice, çim izbiju, sasuæiti? Da, i bez snaœne miæice, i bez mnoætva
naroda, iæçupat øe ga iz korijena!
Eze 17:10 Gle, zasaåen je! Hoøe li uspijevati? Çim ga takne istoçnjak,
neøe li sav usahnuti? Da, na lijehama iz kojih niçe uvenut øe.’”
Eze 17:11 Doåe mi rijeç Jahvina:
Eze 17:12 “Reci domu odmetniçkome: ‘Zar ne znate æto ovo znaçi?’
Reci im: œeto, doåe kralj babilonski u Jeruzalem, zarobi mu kralja i sve
knezove, odvede ih k sebi u Babilon.
Eze 17:13 Odvede i izdanak iz kraljevskoga koljena, sklopi s njima savez
i zakletvom se obveza, poæto odvede sve moguønike iz zemlje,
Eze 17:14 da øe kraljevstvo ostati neznatno i da se neøe dizati, nego øe
çuvati i drœati savez s njime.
Eze 17:15 Ali se on od njega odmetnu; poslanike uputi u Egipat, traœeøi
od njega konje i jaku vojsku. Hoøe li uspjeti? Moœe li umaøi onaj tko tako
radi? Raskinu savez, pa da umakne?
Eze 17:16 Œivota mi moga, rijeç je Jahve Gospoda: jer prezre zakletvu
kralja koji ga na prijestolje posadi i razvrœe savez s njime, u njegovoj øe
zemlji umrijeti, usred Babilona!
Eze 17:17 Svojom silnom vojskom i mnoætvom naroda faraon mu neøe
pomoøi u boju kad onaj digne nasipe i sagradi kule opsadne da mu zatre
mnogo ljudstvo.
Eze 17:18 Prezreo je zakletvu, razvrgao savez. Da, iako ruku bijaæe
dao, sve to uçini! Ne, neøe umaøi!’
Eze 17:19 Stoga ovako govori Jahve Gospod: ‘Œivota mi moga, zakletvu
æto je prezre i savez æto ga razvrœe oborit øu na glavu njegovu!
Eze 17:20 Mreœu øu nad njim razapeti i uhvatit øe se u moju zamku, pa
øu ga odvesti u Babilon i ondje mu suditi zbog nevjere kojom mi se
iznevjeri.
Eze 17:21 Cvijet vojske njegove od maça øe pasti, a ostatak se raspræiti
u sve vjetrove. I spoznat øete da ja, Jahve, tako rekoh.’
Eze 17:22 Ovako govori Jahve Gospod: ‘S vrha cedra velikoga, s vræka
mladih grana njegovih, odlomit øu grançicu i posaditi je na gori visokoj,
najviæoj.
Eze 17:23 Na najviæoj gori izraelskoj nju øu zasaditi: razgranat øe se
ona, plodom uroditi.
Eze 17:24 I sve øe poljsko drveøe znati da ja sam Jahve koji visoko drvo
ponizujem, a nisko uzvisujem; zeleno drvo suæim, a drvu suhu dajem da
rodi. Ja, Jahve, rekoh i uçinit øu!’”
Osobna odgovornost
Eze 18:1 Doåe mi rijeç Jahvina:
Eze 18:2 “Æto vam je te o Izraelu ponavljate poslovicu: ‘Oci jedoæe kiselo
groœåe, sinovima trnu zubi!’
Eze 18:3 Œivota mi moga, rijeç je Jahve Gospoda: nitko od vas neøe
viæe u Izraelu ponavljati tu poslovicu;
Eze 18:4 jer, svi su œivoti moji, kako œivot oçev tako i œivot sinovlji. I evo,
onaj koji zgrijeæi, taj øe umrijeti.
Eze 18:5 Tko je pravedan i poætuje zakon i pravdu
Eze 18:6 i ne blaguje po gorama i oçiju ne podiœe kumirima doma
Izraelova, ne oskvrnjuje œene bliœnjega svoga i ne prilazi œeni dok je
neçista;
Eze 18:7 nikomu ne nanosi nasilja, vraøa æto je u zalog primio i niæta ne
otima; kruh svoj dijeli s gladnim, gologa odijeva,
Eze 18:8 ne posuåuje uz dobit i ne uzima pridavka, ruku usteœe od nedjela,
po istini presuåuje,
Eze 18:9 po mojim naredbama hodi i çuva moje zakone, postupajuøi po
istini - taj je zaista pravedan i taj øe œivjeti, rijeç je Jahve Gospoda.
Eze 18:10 Ali, porodi li on sina nasilnika, koji krv prolijeva ili bratu takvo
æto uçini,
Eze 18:11 a ne radi kao njegov roditelj, nego blaguje po gorama,
oskvrnjuje œenu bliœnjega;
Eze 18:12 ubogu i bijednu nanosi nasilje, otima, ne vraøa æto je u zalog
primio, oçi podiœe kumirima çineøi gadosti;
Eze 18:13 posuåuje uz dobit i uzima pridavak - ne, takav sin neøe œivjeti!

644
Uçinio je te gadosti i umrijet øe, a krv øe njegova na njega pasti.
Eze 18:14 A porodi li on sina koji uvidi sve grijehe æto ih njegov otac
poçini, uvidi ih i tako viæe ne uçini;
Eze 18:15 ne blaguje po gorama, oçiju ne podiœe kumirima doma Izraelova,
ne oskvrnjuje œene bliœnjega;
Eze 18:16 nikomu ne nanosi nasilja, ne prisvaja zaloga, niæta ne otima,
kruh svoj dijeli s gladnim, gologa odijeva;
Eze 18:17 ruku usteœe od nedjela, ne uzima dobiti ni pridavka, vræi moje
zakone i hodi po mojim naredbama - ne, taj neøe umrijeti zbog grijeha
oçeva, on øe œivjeti.
Eze 18:18 A njegov otac, koji je nemilice tlaçio i pljaçkao bliœnjega, çineøi
u narodu æto ne valja, zbog svojega øe grijeha umrijeti.
Eze 18:19 Ali vi kaœete: ‘Zaæto da sin ne snosi oçev grijeh?’ Zato æto sin
vræi zakon i pravdu, çuva i vræi sve moje naredbe, œivjet øe.
Eze 18:20 Onaj koji zgrijeæi, taj øe i umrijeti. Sin neøe snositi grijeha
oçeva, ni otac grijeha sinovljega. Na pravedniku øe biti pravda njegova,
a na bezboœniku bezboœnost njegova.
Eze 18:21 Ako se bezboœnik odvrati od svih grijeha æto ih poçini, i bude
çuvao sve moje naredbe i vræio zakon i pravdu, œivjet øe i neøe umrijeti.
Eze 18:22 Sva njegova nedjela æto ih poçini bit øe zaboravljena: zbog
pravednosti æto je çini, œivjet øe.
Eze 18:23 Jer, zar je meni do toga da umre bezboœnik - rijeç je Jahve
Gospoda - a ne da se odvrati od svojih zlih putova i da œivi?
Eze 18:24 Ako li se pravednik odvrati od svoje pravednosti i stane çiniti
nepravdu i sve gadosti koje radi bezboœnik - hoøe li œivjeti? Sva pravedna
djela koja bijaæe çinio zaboravit øe se, a zbog svoje nevjere kojom se
iznevjerio i zbog grijeha æto ih poçini, umrijet øe.
Eze 18:25 A vi velite: ‘Put Jahvin nije pravedan!’ Çuj, dome Izraelov:
Moj put da nije pravedan? Nisu li vaæi putovi nepravedni?
Eze 18:26 Ako li se pravednik odvrati od svoje pravednosti i stane çiniti
nepravdu, pa zbog toga umre, umrijet øe zbog nepravde æto je poçini.
Eze 18:27 A ako se bezboœnik odvrati od svoje bezboœnosti æto je bijaæe
çinio, pa stane vræiti moj zakon i pravdu, œivjet øe i neøe umrijeti.
Eze 18:28 Jer je uvidio i odvratio se od svojih nedjela æto ih bijaæe poçinio,
œivjet øe i neøe umrijeti.
Eze 18:29 Ali dom Izraelov kaœe: ‘Put Gospodnji nije pravedan!’ Putovi
moji da nisu pravedni, dome Izraelov? Nisu li vaæi putovi nepravedni?
Eze 18:30 Dome Izraelov, ja øu suditi svakome po njegovim putovima
- rijeç je Jahve Gospoda. Obratite se, dakle, i povratite od svih svojih
nedjela, i grijeh vam vaæ neøe biti na propast!
Eze 18:31 Odbacite od sebe sva nedjela koja ste çinili i naçinite sebi
novo srce i nov duh! Zaæto da umirete, dome Izraelov?
Eze 18:32 Ja ne œelim smrti nikoga koji umre - rijeç je Jahve Gospoda.
Obratite se, dakle, i œivite!
Tuœaljka za knezovima izraelskim
Eze 19:1 A ti, sine çovjeçji, protuœi tuœaljkom za knezovima izraelskim.
Eze 19:2 Reci: Æto bijaæe tvoja mati? Lavica meåu lavovima, leœala je
meåu laviøima, hraneøi mladunçad svoju.
Eze 19:3 I othrani jedno mlado, koje lavom posta. Nauçiv se plijen derati,
stade ljude proœdirati!
Eze 19:4 Narodi se protiv njega udruœiæe, lav upade u jamu njihovu, na
lancu ga odvedoæe u zemlju egipatsku.
Eze 19:5 A kad mati vidje da uzalud çeka i da joj nada propade, uze
drugo mlado i od njega lava uçini.
Eze 19:6 Œiveøi tako meåu lavovima, i on lavom posta. Nauçiv se plijen
derati, stade ljude proœdirati,
Eze 19:7 utvrde im ruæiti, pustoæiti gradove. Uzdrhta zemlja i sve na njoj
od silne rike njegove.
Eze 19:8 Ali se ljudi iz okolnih mjesta protiv njega podigoæe i zamke mu
postaviæe; i lav se uhvati u jamu njihovu.
Eze 19:9 Okovana u kavez ga zatvoriæe, odvedoæe kralju babilonskom,
ondje ga u kulu zatoçiæe, da mu se viæe ne çuje rika po gorama izraelskim.
Eze 19:10 Mati tvoja bjeæe kao loza pokraj vode zasaåena, rodna i granata
od obilja vode!
Eze 19:11 Imala je jaku granu za palicu vladalaçku: uzdiœe se nad
kroænju, naoçita visinom, mnoætvom grançica.
Eze 19:12 Ali u gnjevu bjeæe iæçupana i na zemlju baçena. Istoçnjak joj
rod sasuæi: polomi se i uvenu
jaka grana njezina i vatra je svu proguta.
Eze 19:13 U pustinju bijaæe presaåena, u zemlju suhu, bezvodnu.
Eze 19:14 Ali liznu oganj iz pruta njezina i spali joj grane i plodove! I

645
nema viæe na njoj grane jake za palicu vladalaçku.” To je, evo tuœaljka,
i ostat øe tuœaljka.
Povijest nevjera Izraelovih
Eze 20:1 Godine sedme, petoga mjeseca, desetoga dana, doåoæe k
meni neke od starjeæina izraelskih da se s Jahvom svjetuju. Posjedaæe
preda me.
Eze 20:2 I doåe mi rijeç Jahvina: “Sine çovjeçji! Govori starjeæinama
Izraelovim!
Eze 20:3 Reci im: Ovako govori Jahve Gospod: ‘Doæli ste me pitati za
savjet? Œivota mi moga, neøete me pitati!’ - rijeç je Jahve Gospoda.
Eze 20:4 Hoøeæ li im suditi, hoøeæ li suditi, sine çovjeçji? Pokaœi im gadosti
otaca njihovih.
Eze 20:5 Reci im: Ovako govori Jahve Gospod: ‘Onoga dana kad izabrah
Izraela i ruku stavih na potomstvo doma Jakovljeva te im se objavih
u zemlji egipatskoj, zakleh im se: Ja sam Jahve, Bog vaæ!
Eze 20:6 Toga im se dana rukom podignutom zakleh da øu ih izvesti iz
zemlje egipatske u zemlju koju za njih izabrah, u zemlju kojom teçe med
i mlijeko, od svih zemalja najljepæu.
Eze 20:7 I rekoh im: Odbacite od sebe sve gadosti æto vam oçi privlaçe
i ne kaljajte se kumirima egipatskim jer - ja sam Jahve, Bog vaæ!’
Eze 20:8 Ali se oni odvrgoæe od mene i ne htjedoæe me posluæati: nijedan
ne odbaci gadosti koje mu oçi zanijeæe i ne okani se kumira
egipatskih. Tad odluçih izliti gnjev svoj na njih i iskaliti srdœbu na njima
u zemlji egipatskoj.
Eze 20:9 Ali radi imena svojega - da se ne kalja na oçi naroda meåu
kojima obitavahu i pred kojima im bijah objavio da øu ih izvesti -
Eze 20:10 izvedoh ih iz zemlje egipatske i odvedoh ih u pustinju;
Eze 20:11 i dadoh im svoje uredbe i objavih svoje zakone, koje svatko
mora vræiti da bi œivio;
Eze 20:12 dadoh im i svoje subote, kao znak izmeåu sebe i njih, neka
znaju da sam ja Jahve koji ih posveøujem.
Eze 20:13 Ali se i u pustinji dom Izraelov odmetnu od mene: nisu hodili
po mojim uredbama; odbaciæe moje zakone, koje svatko mora vræiti da
bi œivio; subote moje oskvrnjivahu. I zato odluçih u pustinji gnjev svoj na
njih izliti da ih zatrem.
Eze 20:14 Ali ni toga ne uçinih radi svojeg imena, da se ono ne kalja
pred narodima kojima ih naoçigled izvedoh.
Eze 20:15 Ali im se zakleh u pustinji da ih neøu uvesti u zemlju koju sam
im bio dao, u zemlju kojom teçe med i mlijeko, od svih zemalja najljepæu,
Eze 20:16 jer odbaciæe moje zakone, i ne hodiæe po mojim uredbama,
i subote moje oskvrnjivahu, a srce im iåaæe za njihovim kumirima.
Eze 20:17 Oçi se moje ipak saœaliæe da ih ne zatrem. I tako ih u pustinji
ne uniætih,
Eze 20:18 nego rekoh sinovima njihovim u pustinji: ‘Ne hodite po
uredbama svojih otaca, ne çuvajte zakona njihovih i ne kaljajte se
kumirima njihovim!
Eze 20:19 Ja sam Jahve, Bog vaæ! Po uredbama mojim hodite, çuvajte
i vræite moje zakone
Eze 20:20 i svetkujte moje subote, neka one budu znak izmeåu mene
i vas, kako bi se znalo da sam ja Jahve, Bog vaæ!’
Eze 20:21 Ali se i sinovi odmetnuæe od mene: po mojim uredbama nisu
hodili i nisu çuvali ni vræili mojih zakona, koje svatko mora vræiti da bi
œivio, a subote su moje oskvrnjivali. I zato odluçih gnjev svoj izliti i iskaliti
srdœbu svoju na njima u pustinji.
Eze 20:22 Ali opet ruku svoju sustegoh radi svojeg imena, da se ono ne
kalja pred narodima kojima ih naoçigled izvedoh.
Eze 20:23 No zakleh se u pustinji da øu ih raspræiti meåu narode i rasijati
po zemljama,
Eze 20:24 jer nisu vræili mojih zakona i jer prezreæe moje uredbe i jer
subote moje oskvrnjivahu i oçi upirahu u kumire svojih otaca.
Eze 20:25 I zato im dadoh uredbe koje ne bijahu dobre, zakone koji
usmrøuju:
Eze 20:26 da se oskvrnjuju svojim prinosima, provodeøi kroz oganj svoju
prvoroåençad. Htjedoh tako da ih zastraæim, neka znaju da sam ja Jahve.
Eze 20:27 Sine çovjeçji, reci domu Izraelovu: ‘Ovako govori Jahve
Gospod! I ovim me oci vaæi joæ uvrijediæe: nevjerom mi se iznevjeriæe!
Eze 20:28 Kad ih uvedoh u zemlju koju im se zakleh dati, gdje god bi
ugledali poviæen breœuljak ili stablo kroænjato, prinosili bi œrtve, donosili
izazovne prinose, metali mirise ugodne, nalijevali ljevanice.
Eze 20:29 Upitah ih: æto li znaçi ta uzviæica na koju se penjete?’ I tako
osta ime ‘bama’, uzviæica, do dana danaænjega.

646
Eze 20:30 Zato reci domu Izraelovu: ‘Ovako govori Jahve Gospod: Ne
kaljate li se i vi kao oci vaæi, ne provodite li i vi blud s gadostima njihovim?
Eze 20:31 Kaljate se prinoseøi im darove, provodeøi kroz oganj svoje
sinove u çast svim kumirima svojim sve do dana danaænjega. I da me
onda za savjet pitaæ, dome Izraelov! Œivota mi moga - rijeç je Jahve
Gospoda - neøete me za savjet pitati!
Eze 20:32 I neøe se zbiti o çemu sanjate kad govorite: ‘Bit øemo kao
drugi narodi, kao narodi ostalih zemalja æto sluœe drveøu i kamenju.’
Eze 20:33 Œivota mi moga - rijeç je Jahve Gospoda - vladat øu vama
rukom krepkom i miæicom uzdignutom, u svoj œestini svoje jarosti.
Eze 20:34 Izvest øu vas iz naroda, skupiti vas iz svih zemalja u koje
bijaste raspræeni rukom krepkom i miæicom uzdignutom, u svem plamu
jarosti moje!
Eze 20:35 Odvest øu vas u pustinju naroda i ondje vam licem u lice
suditi!
Eze 20:36 Kao æto sudih ocima vaæim u pustinji zemlje egipatske, i vama
øu suditi - rijeç je Jahve Gospoda!
Eze 20:37 Provest øu vas ispod ætapa svojega, podvrøi vas brojenju:
Eze 20:38 razluçit øu izmeåu vas sve koji se pobuniæe i odvrgoæe od
mene: izvest øu ih iz zemlje u kojoj kao doæljaci borave, ali - u zemlju
Izraelovu nikad uøi neøe! I znat øete da sam ja Jahve!’
Eze 20:39 ‘A vi, dome Izraelov’ - ovako govori Jahve Gospod - ‘samo
idite i dalje sluœite svaki svom kumiru! Jednom øete, kunem vas se,
posluæati i neøete viæe kaljati moje sveto ime svojim prinosima i kumirima:
Eze 20:40 na Svetoj gori mojoj, na visokoj gori Izraelovoj - rijeç je Jahve
Gospoda - sluœit øe mi sav dom Izraelov, u svojoj zemlji. Ondje øe mi oni
omiljeti i ondje øu iskati vaæe podizanice i prinose vaæih prvina sa svim
svetinjama.
Eze 20:41 Omiljet øete mi kao miris ugodan kad vas izvedem iz naroda
i skupim iz zemalja u kojima bjeste rasijani. I na vama øu oçitovati svetost
svoju naoçigled svih naroda.
Eze 20:42 Tada øete znati da sam ja Jahve, kada vas dovedem u zemlju
Izraelovu, u zemlju koju se zakleh dati oçevima vaæim.
Eze 20:43 Ondje øete se spomenuti svih svojih putova i nedjela kojima
se okaljaste: sami øete sebi omrznuti zbog nedjela æto ih poçiniste.
Eze 20:44 I tada øete spoznati da sam ja Jahve kad, radi imena svojega,
ne postupim s vama po zloøi vaæih putova ni po vaæim pokvarenim
djelima, dome Izraelov! Tako govori Jahve Gospod!’”
Eze 21:1 I doåe mi rijeç Jahvina:
Eze 21:2 “Sine çovjeçji, okreni lice k jugu i prospi besjedu prema jugu te
prorokuj protiv æume u kraju negepskom.
Eze 21:3 Reci æumi negepskoj: ‘Posluæaj rijeç Jahvinu! Ovako govori
Jahve Gospod: Evo, zapalit øu usred tebe oganj i on øe proœdrijeti u tebi
svako drvo, zeleno i suho! Razgorjeli se oganj neøe utrnuti dok sve ne
izgori od sjevera do juga.
Eze 21:4 I svi øe vidjeti da sam ja, Jahve, zapalio taj oganj i neøe se
ugasiti.’”
Eze 21:5 Rekoh na to: “Jao, Jahve Gospode, ta oni øe za mene reøi:
‘Evo opet priçalice s priçama!’”
Eze 21:6 I doåe mi rijeç Jahvina:
Eze 21:7 “Sine çovjeçji, okreni lice prema Jeruzalemu i prospi besjedu
protiv njegova Svetiæta i prorokuj protiv zemlje Izraelove.
Eze 21:8 Reci zemlji Izraelovoj: ‘Ovako govori Jahve Gospod: Evo me
na te! Trgnut øu maç iz korica, istrijebit øu iz tebe sve - i pravedna i
bezboœna!
Eze 21:9 Da iz tebe istrijebim pravedna i bezboœna, trgnut øu evo maç
iz korica na svako tijelo, od sjevera do juga.
Eze 21:10 I svako øe tijelo spoznati da sam ja, Jahve, isukao maç svoj
iz korica i da ga viæe neøu u njih vratiti!
Eze 21:11 A ti, sine çovjeçji, kukaj kao da su ti sva rebra polomljena,
kukaj gorko, njima na oçi!
Eze 21:12 Ako li te zapitaju: ‘Æto toliko kukaæ?’ reci im: ‘Zbog vijesti koja
stiœe, od koje øe sva srca zamrijeti i sve ruke klonuti, svaki duh biti utuçen
i svako koljeno klecati. Evo, dolazi, veø je tu!’ Tako govori Jahve Gospod.”
Eze 21:13 I doåe mi rijeç Jahvina:
Eze 21:14 “Sine çovjeçji, prorokuj! Ovako govori Jahve Gospod. Reci:
‘Maç! Maç! Naoætren i osvjetlan!
Eze 21:15 Za klanje naoætren, osvjetlan da sijeva.
Eze 21:16 Osvjetlan da ga ruka prihvati, maç naoætren, osvjetlan da se
stavi u ruke ubojici.

647
Eze 21:17 A ti, sine çovjeçji, plaçi, nariçi! Jer, evo, maç je veø na narod
moj isukan, maç na izraelske knezove: svi su oni s mojim narodom maçu
izruçeni! Udri se stoga u slabine!’
Eze 21:18 Doåe kuænja, i odbaçenoga œezla viæe biti neøe - rijeç je Jahve
Gospoda.
Eze 21:19 A ti, sine çovjeçji, prorokuj i rukama pljeæøi. Neka se udvostruçi,
neka se utrostruçi taj maç pokolja, maç pokolja golema æto ih odasvud
okruœuje.
Eze 21:20 Da zadræøu srca, da bude œrtava nebrojenih, na svaka sam
vrata postavio maç, pripravljen da kao munja sijeva, za pokolje naoætren.
Eze 21:21 Natrag! Desno! Naprijed! Lijevo!
Eze 21:22 I ja øu pljeskati rukama, iskaliti gnjev svoj na njima! Ja, Jahve,
rekoh!”
Kralj babilonski na raskrsnici
Eze 21:23 I doåe mi rijeç Jahvina:
Eze 21:24 “Sine çovjeçji, zacrtaj dva puta kuda da poåe maç kralja
babilonskoga. Neka oba puta izlaze iz iste zemlje! Na raskræøu puta ka
gradu stavi putokaz.
Eze 21:25 Zacrtaj maçu put da doåe u Rabat Bene Amon i u Judeju, u
utvråeni Jeruzalem.
Eze 21:26 Jer kralj babilonski stoji na poçetku puta, na raspuøu dvaju
putova, i pita znamenja - mijeæa strijele, ispituje terafime i motri jetru.
Eze 21:27 Znamenja mu u desnici kaœu: na Jeruzalem; da ondje namjesti
zidodere, da naredi pokolj, da podigne zidodere protiv vrata, da naspe
nasip i sagradi opsadne kule.
Eze 21:28 Ali øe se njima uçiniti da je znamenje laœno, jer mu se zakleæe
na vjernost. Ali øe ih on tada podsjetiti na njihovo vjerolomstvo u koje se
uloviæe.
Eze 21:29 Zato, ovako govori Jahve Gospod: ‘Jer bez prestanka
podsjeøate na svoja bezakonja otkrivajuøi opaçine i pokazujuøi grijehe
u svim svojim djelima - da, jer bez prestanka na njih podsjeøate, u njih
øete se uloviti.
Eze 21:30 A tebi, neçasni i bezboœniçki kneœe izraelski, tebi doåe dan
i ças posljednjega zloçina.’
Eze 21:31 Ovako govori Jahve Gospod: ‘Skini mitru s glave i odloœi
kraljevski vijenac! Jer sve se mijenja: tko bi dolje, bit øe uzviæen, a tko bi
gore, bit øe poniœen.
Eze 21:32 Ruæevine, ruæevine, ruæevine øu postaviti kakvih nije bilo,
dok ne doåe onaj koji ima suditi, jer ja øu mu predati sud.’
Kaœnjavanje Amonaca
Eze 21:33 Sine çovjeçji, prorokuj: Ovako govori Jahve Gospod sinovima
Amonovim o njihovoj sramoti. Reci: ‘Maç! Maç za pokolj isukan i
naoætren da sijeçe, da kao munja sijeva,
Eze 21:34 a tebi dotle isprazno viåaju, laœ proriçu - da se stavi pod vrat
zlikovcima zloglasnim, kojima, eto, doåe dan i ças posljednjega zloçina!
Eze 21:35 Ali vrati maç u korice! U mjestu gdje si nastao i u zemlji gdje
si se rodio ja øu ti suditi.
Eze 21:36 Ondje øu na te gnjev svoj izliti i raspiriti protiv tebe plamen
srdœbe svoje i predati te u ruke okrutnim ljudima, vjeætim zatornicima.
Eze 21:37 I bit øeæ hrana ognju, a krv øe tvoja zemljom protjecati. I nitko
te œiv viæe neøe spominjati! Jer ja, Jahve, tako rekoh.’”
Nedjela Jeruzalema
Eze 22:1 I doåe mi rijeç Jahvina:
Eze 22:2 “Sine çovjeçji, hoøeæ li suditi, hoøeæ li suditi gradu krvniçkom?
Pokaœi mu sve gnusobe njegove!
Eze 22:3 Reci: ‘Ovako govori Jahve Gospod: Grade æto u sebi krv toliku
prolijevaæ i æto svuda sebi kumire praviæ da se okaljaæ, kucnu ças tvoj:
Eze 22:4 krvlju æto je proli ti sagrijeæi i kumirima koje napravi ti se okalja,
skrativæi tako dane svoje i ubrzavæi svoje godine. I zato øu te sada uçiniti
sramotom meåu narodima, ruglom po svim zemljama.
Eze 22:5 I koji su ti blizu i koji su ti daleko, podrugivat øe se tebi: ‘O
sramotno ime, grade pokvareni!’
Eze 22:6 Eto, knezovi izraelski - svaki na svoju ruku - u tebi krv prolijevaju.
Eze 22:7 I u tebi se viæe ne poætuje ni otac ni majka, doæljake tlaçe,
siroçad i udovice u tebi zlostavljaju!
Eze 22:8 Svetinje moje prezireæ, subote oskvrnjujeæ.
Eze 22:9 U tebi su klevetnici zbog kojih se krv prolijeva; u tebi se po
gorama blaguje, posred tebe çine sramote.
Eze 22:10 U tebi se raskriva sramota oçeva, u tebi siluju œene dok su
neçiste.

648
Eze 22:11 Jedan çini gadost sa œenom susjeda svoga, drugi djelom
sramotnim oskvrnjuje snahu svoju, a treøi u tebi siluje sestru, køerku
oca svoga.
Eze 22:12 Ima ih koji i mito primaju da krv proliju. Uzimaæ ujam i pridatak,
od bliœnjega silom otimaæ, a mene zaboravljaæ - rijeç je Jahve Gospoda.
Eze 22:13 Zato, evo, ja rukama pljeæøem nad plijenom æto ga ti napljaçka
i nad krvlju æto se lije u tebi.
Eze 22:14 Jer, hoøe li srce tvoje izdrœati i hoøe li ruke tvoje odoljeti u
dane kad ja na te ustanem? Ja, Jahve, rekoh i uçinit øu!
Eze 22:15 Zato øu te raspræiti meåu narode, rasijati te po zemljama, da
uklonim iz tebe svu neçistoøu!
Eze 22:16 I bit øeæ opet moja baætina naoçigled naroda. I znat øeæ da
sam ja Jahve!’”
Eze 22:17 Doåe mi rijeç Jahvina:
Eze 22:18 “Sine çovjeçji, dom Izraelov troska mi postade: bakar, srebro,
kositar, œeljezo i olovo u peøi - svi su oni troska!
Eze 22:19 Stoga ovako govori Jahve Gospod: ‘Jer mi troska postadoste,
skupit øu vas, evo, u Jeruzalemu.
Eze 22:20 Kao æto se skuplja srebro, bakar, œeljezo, olovo i kositar u
peøi te se okolo oganj potpiri da se sve rastali, tako øu i ja vas skupiti u
svojem gnjevu i u svojoj jarosti, sloœiti vas i rastaliti.
Eze 22:21 Jest, skupit øu vas i potpiriti oko vas oganj svoje jarosti da se
usred grada rastalite.
Eze 22:22 Kao æto se srebro u peøi topi, tako øete se i vi u njemu rastopiti.
I znat øete da ja, Jahve, gnjev svoj na vas izlijevam!’”
Eze 22:23 Doåe mi rijeç Jahvina:
Eze 22:24 “Sine çovjeçji, reci joæ: ‘Ti si zemlja joæ neoçiæøena, koju joæ
ne opra kiæa dana jarosnoga!
Eze 22:25 Knezovi njezini, poput lavova æto riçu i plijen razdiru, ljude
proœdiru, otimlju im blago i dragocjenosti, mnoœeøi udovice usred nje.
Eze 22:26 Sveøenici njezini ne poætuju mog Zakona i oskvrnjuju moje
svetinje, ne razlikujuøi sveto od nesvetoga, ne uçeøi se luçiti neçisto od
çistoga. Zanemarili su subote moje, bez çasti sam u njihovoj sredini.
Eze 22:27 Starjeæine njezine, poput vukova æto plijen razdiru i krv prolijevaju,
upropaæøuju ljude, lakomi na dobitak.
Eze 22:28 A proroci njezini sve to premazuju bjelilom i prekrivaju ispraznim
viåenjima i laœnim proricanjima zboreøi: ‘Ovako govori Jahve
Gospod!’ - a Jahve to ne reçe.
Eze 22:29 Imuønici pak çine svakojaka nasilja i otimaçine, siromaha i
bijednika ugnjetavaju, a doæljaka bespravno tlaçe.
Eze 22:30 Traœio sam meåu njima nekoga da podigne zidine i stane na
proboje preda me u obranu zemlje, da je ne zatrem, i ne naåoh nikoga.
Eze 22:31 I zato izlih na njih gnjev svoj pa ih zatrijeh ognjem svoje jarosti;
putove im njihove na glavu oborih’ - rijeç je Jahve Gospoda.”
Povijest Samarije i Jeruzalema u slici
Eze 23:1 Doåe mi rijeç Jahvina:
Eze 23:2 “Sine çovjeçji, bile dvije œene, køeri jedne matere.
Eze 23:3 I odaæe se bludu u Egiptu, blud çiniæe u mladosti: ondje su im
grudi stiskali, djevojaçke dojke gnjeçili.
Eze 23:4 Starijoj bijaæe ime Ohola, a sestri joj Oholiba. Obje moje
postadoæe i rodiæe mi sinove i køeri. Evo im imena: Samarija je Ohola,
Jeruzalem Oholiba.
Eze 23:5 Ohola, iako meni pripadaæe, bludu se odala; uspalila se za
ljubavnicima, za Asircima, susjedima svojim,
Eze 23:6 u modri baræun odjevenima, sve samim vojvodama i namjesnicima,
pristalim momcima, vjeætim konjanicima.
Eze 23:7 I oda se bludu s njima, sve poizbor sinovima asirskim; i usplamtjev
za njima, okalja se svim njihovim kumirima.
Eze 23:8 A ne okani se ni bluda s Egipøanima, koji s njome leœahu od
njezine mladosti, koji su joj djevojaçke dojke gnjeçili i na nju blud svoj
izlijevali.
Eze 23:9 I zato je predah u ruke njenim ljubavnicima, u ruke Asircima za
kojima se uspalila.
Eze 23:10 I oni je razgoliæe, zarobiæe joj sinove i køeri, a nju samu maçem
pogubiæe. I postade tako primjer svim œenama kako na njoj bi sud izvræen.
Eze 23:11 Vidje to sestra joj Oholiba, ali se joæ gore uspali i gori blud
çinjaæe.
Eze 23:12 Za sinovima se asirskim uspaljivala, sve samim vojvodama
i namjesnicima, svojim susjedima, raskoæno odjevenim, vjeætim
konjanicima, poizbor momcima.

649
Eze 23:13 I vidjeh kako se okaljala: obje su istim putem poæle.
Eze 23:14 Ali se ova joæ gore bludu odala: kad bi ugledala muækarca na
zidu naslikana, likove Kaldejaca crvenilom nacrtane,
Eze 23:15 bedara pasom opasanih, sa spuætenim povezima na glavama
- sve junake, prave Babilonce, rodom iz zemlje kaldejske -
Eze 23:16 tek æto bi ugledala priliku njihovu, sva bi se za njima uspalila
te im slala poslanike u zemlju kaldejsku.
Eze 23:17 Sinovi babilonski k njoj bi dohrlili na ljubavnu postelju da je
bludom kaljaju. A kad bi se s njima okaljala, zgadili bi joj se.
Eze 23:18 Ali se razglasilo njezino bludniætvo, otkrila se njena golotinja,
i duæa se moja od nje odvratila, kao æto se bjeæe odvratila od sestre
njene.
Eze 23:19 Jer ona se joæ gorem bludu predala, opominjuøi se dana
svoje mladosti kad se u Egiptu bludu odavala,
Eze 23:20 uspaljujuøi se za razvratnicima kojima muæka snaga bijaæe
kao u magaraca, a izljev kao u pastuha.
Eze 23:21 Tako se opet vrati sramoti svoje mladosti, kad su joj u Egiptu
grudi pritiskivali, djeviçanske dojke gnjeçili.
Eze 23:22 Zato, Oholibo, ovako govori Jahve Gospod: ‘Gle, dignut øu
na te tvoje ljubavnike, koji ti se duæi ogadiæe, i dovest øu ih odasvud na
tebe:
Eze 23:23 Babilonce, sve Kaldejce, Pekoåane, Æoance i Koance, a s
njima sve sinove asirske - sve poizbor momke, vojvode i namjesnike,
na glasu junake, vjeæte konjanike.
Eze 23:24 I doøi øe na te sa sjevera sila bojnih kola i toçkova s mnoætvom
naroda i svrstati se odasvud protiv tebe sa ætitovima, ætitiøima i oklopima.
Njima øu te na sud predati, i svojim øe ti sudom suditi.
Eze 23:25 Oborit øu na te svu svoju ljubomoru, neka s tobom jarosno
postupe: nos i uæi neka ti odsijeku, a ostatak tvoj da od maça padne;
sinove i køeri da ti odvedu, a ostatak tvoj da oganj proguta.
Eze 23:26 I zderat øe s tebe tvoje haljine i oteti sve tvoje nakite.
Eze 23:27 Tako øu okonçati svu tvoju sramotu i bludniçenje, sve tamo
od Egipta: neøeæ viæe k njima oçi dizati i neøeæ se viæe spominjati Egipta!’
Eze 23:28 Jer, ovako govori Jahve Gospod: ‘Evo me! Predat øu te u
ruke onima koji ti omrznuæe, koji ti se duæi ogadiæe.
Eze 23:29 Neka iskale na tebi svoju mrœnju, neka ti svu muku preotmu,
a tebe neka ostave golu i nagu! Neka se obnaœi sva golotinja tvoje
bludnosti i besramnosti, tvojeg bludniçenja.
Eze 23:30 Sve øe te to stiøi zbog tvojeg bludniçenja s narodima i jer si se
okaljala njihovim kumirima.
Eze 23:31 Putem si sestre svoje hodila: dat øu ti u ruku çaæu njezinu:
Eze 23:32 Ovako govori Jahve Gospod: Çaæu sestre svoje ispit øeæ,
çaæu æiroku, duboku, i bit øeæ na podsmijeh i ruglo - mnogo u nju stane!
-
Eze 23:33 napunit øeæ se pijanstva i œalosti! Çaæa je to pustoæenja, uœasa
- çaæa sestre tvoje Samarije.
Eze 23:34 Pit øeæ je, do dna iskapiti, zatim u komade razbiti, grudi svoje
izraniti. Jer, ja tako rekoh’ - rijeç je Jahve Gospoda!
Eze 23:35 Stoga ovako govori Jahve Gospod: ‘Jer ti mene zaboravi i
leåa mi okrenu, snosi sada svu svoju sramotu i bestidnost!’”
Eze 23:36 I joæ mi reçe Jahve: “Sine çovjeçji, hoøeæ li suditi Oholi i Oholibi,
pokazati im njihove gadosti?
Eze 23:37 Preljub poçiniæe, ruke su im okrvavljene, s kumirima svojim
preljub uçiniæe, djecu koju mi porodiæe provedoæe kroz oganj da ih
proguta.
Eze 23:38 Joæ mi i ovo uçiniæe: onoga dana obeæçastiæe moje Svetiæte
i subote moje oskvrnuæe.
Eze 23:39 Jer istoga dana kad djecu svoju kumirima klaæe, u Svetiæte
moje doåoæe da ga obeæçaste. Eto, tako uradiæe usred Doma mojega.
Eze 23:40 Slale su çak po muækarce izdaleka, i oni bi im pohrlili çim bi
glasnici k njima stigli. A ti se za njih kupala, oçi svoje mazala i nakitom
se kitila.
Eze 23:41 A potom bi sjedala na raskoænu postelju pred kojom stol prostrt
bijaæe na koji si stavljala moj tamjan i moje ulje.
Eze 23:42 Tu se çulo pocikivanje bezbriœnog druætva zbog velikog
mnoætva dovedena sa svih strana pustinje; stavljali su œenama na ruke
narukvice i na glavu vijence prekrasne.
Eze 23:43 I rekoh: ‘Sa œenom ogrezlom u preljubu joæ blud tjeraju, i
sama se ona joæ bludu odaje!’
Eze 23:44 Prilaze joj kao kakvoj bludnici! Da, prilazili su k Oholi i Oholibi,
pokvarenicama.

650
Eze 23:45 Zato øe im pravednici suditi kao æto se sudi preljubnicama i
onima koji krv prolijevaju, jer - one su preljubnice, ruke su im okrvavljene.
Eze 23:46 Jer ovako govori Jahve Gospod: ‘Neka se protiv njih zbor
sazove da ih izvrgnem zlostavljanju i pljaçki.
Eze 23:47 Zbor neka ih kamenuje i maçevima raskomada; sinove i køeri
neka im pokolje, a domove ognjem spali.
Eze 23:48 Tako øu iz zemlje istrijebiti sramotu, da se druge œene
opomenu i ne çine djela vaæih sramotnih.
Eze 23:49 A na vas øu oboriti svu vaæu bestidnost, ispaætat øete grijehe
idolopoklonstva. I znat øete da sam ja Jahve Gospod.’”
Eze 24:1 Godine devete, devetoga mjeseca, desetoga dana, doåe mi
rijeç Jahvina:
Eze 24:2 “Sine çovjeçji, zapiæi ovaj dan: upravo danas kralj babilonski
zaposjede Jeruzalem.
Eze 24:3 Pripovijedaj domu odmetniçkom prispodobu. Reci im: Ovako
govori Jahve Gospod: ‘Pristavi lonac, pristavi i nalij vode u njega!
Eze 24:4 Baci u njega komade, sve najbolje komade mesa, but i pleøe!
Napuni ga ponajboljim kostima!
Eze 24:5 Uzmi najbolje od stada. Pod loncem vatru naloœi. Neka dobro
uzavri, neka se u njemu skuhaju i kosti.’
Eze 24:6 Jer ovako govori Jahve Gospod: ‘Jao gradu krvniçkom,
zahråalu loncu s kojega se hråa ne skida! A zatim komad po komad iz
njega izvadi, ali za njega ne bacaj kocke!
Eze 24:7 Jer krv je njegova u njemu - na golu je kamenu ostavi, po zemlji
je ne razlij gdje bi je praæina mogla prekriti!
Eze 24:8 Da se gnjev moj raspali, da mu odmazdim, ostavih krv njegovu
na kamenu golom, da se ne pokrije.’
Eze 24:9 Stoga ovako govori Jahve Gospod: ‘Jao gradu krvniçkome,
jer øu veliku lomaçu naloœiti!
Eze 24:10 Skupi drva, vatru potpali, skuhaj meso, primijeæaj zaçina,
neka izgore i kosti!
Eze 24:11 A zatim ga prazna na œeravicu pristavi da mjed mu se usija i
neçistoøa njegova sva se rastopi, da se uniæti hråa na njemu!
Eze 24:12 Grdne li muke! Ali se velika hråa ne dade s njega skinuti: i
vatri odolje.
Eze 24:13 Sramotan je grijeh tvoj: htjedoh te oçistiti, ali se ti ne htjede od
grijeha oçistiti; i zbog toga se viæe neøeæ oçistiti dok nad tobom ne iskalim
gnjev svoj!
Eze 24:14 Ja, Jahve, rekoh! I rijeç øu ispuniti; neøu popustiti: I neøu se
smilovati niti øu se pokajati! Sudit øu te po putovima tvojim i po djelima
tvojim! - rijeç je Jahve Gospoda.”
Iskuæenje prorokovo
Eze 24:15 I doåe mi rijeç Jahvina:
Eze 24:16 “Sine çovjeçji, evo, nenadanom smrøu oduzet øu ti radost
oçinju! Ne tuguj, ne plaçi i ne roni suza!
Eze 24:17 Jecaj tiho, ali ne œali kao æto se za mrtvima œali! I povij oko
glave povez, a na noge obuj sandale. Ne prekrivaj brade i ne jedi
œalobniçke pogaçe.”
Eze 24:18 Ujutro tako prorokovah narodu, a uveçe mi œena umrije te
sutradan uradih kao æto mi bijaæe zapovjeåeno.
Eze 24:19 Narod me na to zapita: “Neøeæ li nam reøi æto znaçi za nas to
æto ti radiæ?”
Eze 24:20 Ja im odgovorih: “Doåe mi rijeç Jahvina:
Eze 24:21 “Reci domu Izraelovu: Ovako govori Jahve Gospod: Evo,
oskvrnut øu svoje Svetiæte, vaæ ponos snaœni, radost vam oçinju i çeœnju
duæe vaæe! I sinovi i køeri koje ostaviste, od maça øe pasti!
Eze 24:22 Tada øete uraditi kao æto i ja uradih: neøete prekrivati brade
i neøete jesti œalobniçke pogaçe!
Eze 24:23 Povit øete povez oko glave i obuti na noge sandale! I neøete
viæe tugovati ni plakati, nego øete ginuti zbog svojih nedjela i jecati jedan
za drugim!
Eze 24:24 A Ezekiel øe vam biti primjer: uçinit øete sve æto je i on çinio.
Kad se to zbude, spoznat øete da sam ja Jahve!’
Eze 24:25 A ti, sine çovjeçji, doista u dan kad im oduzmem snagu, diçnu
radost njihovu, radost im oçinju, slast duæe njihove, sinove i køeri njihove
-
Eze 24:26 u taj øe dan k tebi stiøi bjegunac da ti to dojavi!
Eze 24:27 U taj øe se dan tvoja usta otvoriti, i ti øeæ tom bjeguncu
progovoriti; neøeæ viæe biti nijem. I tako øeæ im biti znak. I oni øe spoznati
da sam ja Jahve!”

651
Eze 25:1 I doåe mi rijeç Jahvina:
Eze 25:2 “Sine çovjeçji, okreni lice k sinovima Amonovim te prorokuj
protiv njih!
Eze 25:3 Reci sinovima Amonovim: ‘Posluæajte rijeç Jahve Gospoda!
Ovako govori Jahve Gospod: Zato æto vi klicaste ‘ha, ha!’ nad mojim
Svetiætem kad ono bijaæe oskvrnuto, i nad zemljom Izraelovom kad ona
bijaæe opustoæena, i nad domom Judinim kad odlaœaæe u izgnanstvo,
Eze 25:4 predat øu vas, evo, u posjed sinovima Istoka da usred vas
razapnu svoje æatore, udare svoja prebivaliæta. Oni neka jedu tvoje
plodove i piju mlijeko tvoje!
Eze 25:5 Od Rabe øu paænjake za deve naçiniti, a u zemlji Amonovih
sinova torove øu za ovce podiøi. I znat øete da sam ja Jahve!’
Eze 25:6 Jer ovako govori Jahve Gospod: ‘Zato æto si pljeskao rukama
i udarao nogama i svom se duæom radovao nad zemljom Izraelovom,
Eze 25:7 ja øu, evo, ruku na te podiøi i kao plijen te predati narodima!
Istrijebit øu te iz naroda, iskorijeniti iz zemalja! Zatrijet øu te! I znat øeæ da
sam ja Jahve!
Protiv Moaba
Eze 25:8 Ovako govori Jahve Gospod: ‘Zato æto Moab i Seir govorahu:
‘Gle, dom je Judin poput svih naroda’,
Eze 25:9 otkrit øu, evo, obronke moapske, da s kraja na kraj ostane bez
gradova æto bijahu ukras zemlje: Bet Hajeæimot, Baal Meon i Kirjatajim.
Eze 25:10 Dat øu ih u posjed sinovima Istoka, neprijateljima Amonaca,
da se sinovi Amonovi meåu narodima viæe ne spominju!
Eze 25:11 Tako øu izvræiti sud nad Moabom. I znat øe da sam ja Jahve!’
Eze 25:12 Ovako govori Jahve Gospod: ‘Zato æto se Edom osveti domu
Judinu i tom se osvetom teæko ogrijeæi,
Eze 25:13 ovako govori Jahve Gospod: Podiøi øu ruku na Edom, istrijebit
øu iz njega ljude i œivotinje! Pretvorit øu ga u pustinju: od Temana do
Dedana svi øe od maça izginuti.
Eze 25:14 Tako øu se osvetiti Edomu rukom svojega naroda izraelskog.
Oni øe postupiti s Edomom prema mojem gnjevu i mojoj srdœbi. I spoznat
øe moju osvetu!’ - rijeç je Jahve Gospoda.
Protiv Filistejaca
Eze 25:15 Ovako govori Jahve Gospod: ‘Zato æto Filistejci izvræiæe
odmazdu, krvavo se osveøujuøi s mrœnjom u srcu, razarajuøi sve zbog
svojeg neprijateljstva,
Eze 25:16 ovako govori Jahve Gospod: Evo, podiœem ruku na Filistejce,
istrijebit øu Kereøane, uniætit øu sve æto preostane na morskoj obali!
Eze 25:17 Tako øu im se straæno osvetiti kaznama jarosnim. I kad im se
osvetim, znat øe da sam ja Jahve.’”
Protiv Tira
Eze 26:1 Godine jedanaeste, prvoga dana u mjesecu, doåe mi rijeç
Jahvina:
Eze 26:2 “Sine çovjeçji, jer Tir nad Jeruzalemom klicaæe: ‘Ha, ha! Razbiæe
se ta vrata naroda, i k meni se okrenuæe; obogatit øu se: on je opustoæen’
-
Eze 26:3 stoga ovako govori Jahve Gospod: ‘Evo me protiv tebe, Tire,
diøi øu na te silne narode, kao æto more valove diœe!
Eze 26:4 Poruæit øe zidine tirske i razoriti sve kule njegove. A ja øu mu
i praæinu pomesti, naçiniti od njega peøinu golu!
Eze 26:5 Bit øe suæiliæte mreœa. Jer ja rekoh! - rijeç je Jahve Gospoda.
I narodima plijen øe postati.
Eze 26:6 A sve køeri njegove od maça øe pasti u polju! Znat øe da sam
ja Jahve!’
Eze 26:7 Jer ovako govori Jahve Gospod: ‘Gle, dovest øu na Tir sa
sjevera Nabukodonozora, kralja babilonskoga, kralja nad kraljevima, s
konjima i bojnim kolima, s konjanicima, çetama i mnoætvom naroda!
Eze 26:8 Køeri øe tvoje u polju maçem posjeøi! Protiv tebe diøi øe kule
opsadne, nasuti protiv tebe nasipe i podiøi protiv tebe ætitove.
Eze 26:9 Na zidove øe tvoje upraviti zidodere i tvoje øe kule kukama
oborit’!
Eze 26:10 Od nebrojenih konja njegovih svega øe te praæina prekriti, a
od ætropota konjanika i toçkova i bojnih kola njihovih zadrhtat øe zidine
tvoje, kad bude prolazio kroz vrata tvoja, kao æto se prolazi kroz grad
osvojen.
Eze 26:11 Kopitima svojih konja zgazit øe ti sve ulice; narod tvoj maçem
øe pobiti i sruæiti stupovlje tvoje.
Eze 26:12 Poplijenit øe bogatstvo tvoje, tvoje øe razgrabiti blago! Razorit
øe tvoje zidine i kuøe tvoje divne sruæiti! Kamenje, drvo, praæinu
tvoju u more øe pobacati!

652
Eze 26:13 A ja øu prekinuti jeku tvojih pjesama, i zvuk se tvojih harfa
viæe neøe çuti!
Eze 26:14 Pretvorit øu te u peøinu golu, postat øeæ suæiliæte mreœa. Viæe
se nikad neøeæ podiøi, jer ja, Jahve, rekoh!’ - to rijeç je Jahve Gospoda.”
Eze 26:15 Ovako Jahve Gospod govori Tiru: “A neøe li od trijeska pada
tvojega i jecanja tvojih ranjenika, kad nastane u tebi pokolj nemili, zadrhtati
svi otoci?
Eze 26:16 I neøe li tada svi morski knezovi siøi s prijestolja svojih, odbaciti
svoje plaæteve, i skinuti vezene haljine, u strah se zaodjeti, na zemlju
posjedati, dræøuøi bez prestanka, uœasnuti tvojim udesom?
Eze 26:17 A zatim øe nad tobom zakukati i reøi ti: ‘Kamo li propade?
Kamo li s mora nestade, grade proslavljeni, æto bijaæe tako moøan na
moru, ti i œitelji tvoji, koji strah zadavahu zemlji svoj?
Eze 26:18 Sada na dan pada tvojega otoci øe zadrhtati, otoci u moru
prestravit øe se zbog propasti tvoje!’
Eze 26:19 Jer ovako govori Jahve Gospod: ‘Kad te pretvorim u pusti
grad, kakvi su gradovi u kojima viæe nitko ne boravi, i kada na tebe
dovedem bezdane da te velike vode prekriju,
Eze 26:20 spustit øu te s onima koji su siæli u grob, k narodu pradavnom,
i smjestit øu te u najdublje zemljine predjele, u vjeçnu samoøu, s onima
æto u grob siåoæe, da se viæe ne vratiæ u zemlju œivih.
Eze 26:21 Pretvorit øu te u uœas i viæe te neøe biti. Traœit øe te, ali te viæe
nikad neøe naøi!’ - rijeç je Jahve Gospoda.”
Eze 27:1 I doåe mi rijeç Jahvina:
Eze 27:2 “A ti sine çovjeçji, udari u tuœaljku nad Tirom
Eze 27:3 i reci Tiru æto leœi na ulazu u more i trguje s narodima bezbrojnih
otoka: ‘Ovako govori Jahve Gospod: Tire æto govoraæe: Ja sam
laåa prekrasna, izvanredne ljepote.
Eze 27:4 Tvoje meåe seœu u more duboko, graditelji tvoji besprimjerno
te lijepa naçiniæe.
Eze 27:5 Od senirskih çempresa oplate ti sagradiæe, cedar libanonski
uzeæe, jarbole ti podigoæe;
Eze 27:6 od baæanskih hrastova istesaæe ti vesla, od bjelokosti i æimæira
s kitijimskog otoçja palubu ti naçiniæe!
Eze 27:7 Od vezena lana egipatskog bijahu ti jedra da ti budu zastava!
A grimiz i skrlet s eliækih otoka staviæe ti za kroviæta.
Eze 27:8 Œitelji Sidona i Arvada bijahu ti veslaçi, a mudraci tvoji, Tire,
bijahu ti kormilari!
Eze 27:9 Starjeæine gebalske i vjeætaci popravljahu kvarove tvoje. Sve
morske laåe i mornari bijahu tvoji i s tobom trgovahu!
Eze 27:10 Perzijanci, Ludijci i Putijci u tvojoj vojsci bijahu ratnici, u tebi
vjeæahu ætitove i kacige; oni ti sjaj davahu.
Eze 27:11 Sinovi arvadski s vojnicima na bedemima tvojim uokrug
çuvahu ti kule. O zidove ti uokolo ætitove vjeæahu da uzveliçaju jedinstvenu
ljepotu tvoju!
Eze 27:12 Zbog bogatstva tvoga golemog çak i Taræiæ s tobom trgovaæe,
plaøajuøi srebrom i gvoœåem, olovom i kositrom trg tvoj.
Eze 27:13 Javan i Tubal i Meæek s tobom trgovahu: davahu ljude i suåe
mjedeno za trg tvoj.
Eze 27:14 Oni iz Bet Togarme davahu konje, trkaøe konjiøe i mazge.
Eze 27:15 I sinovi Dedanovi s tobom trgovahu. Mnogi ti otoci bijahu
podloœni: plaøahu ti daøu u bjelokosti i ebanovini.
Eze 27:16 Zbog obilja robe tvoje Edom s tobom trgovaæe. Davahu ti za
trg dragulje, purpur i vezivo, koralje, rubine i bez;
Eze 27:17 i Judeja i zemlja Izraelova trgovahu s tobom: minitskim œitom,
voskom, medom, uljem i balzamom trg tvoj plaøahu!
Eze 27:18 Zbog obilja trga tvojeg, silnoga ti blaga, i Damask s tobom
trgovaæe za helbonsko vino i saharsku vunu.
Eze 27:19 I Dan i Javan iz Uzala za trg tvoj prekaljeno gvoόe mijenjahu,
cimet i slatku trsku.
Eze 27:20 Dedan s tobom trgovaæe prostirkama jahaçkim.
Eze 27:21 Arapi i kedarski knezovi mijenjahu se s tobom, trg ti plaøajuøi
jaganjcima, jarcima i ovnovima.
Eze 27:22 Trgovci iz Æebe i Rame trgovahu s tobom, za trg ti davahu
najbolje dragulje i zlato.
Eze 27:23 Haran, Kane i Eden, trgovci Æebe, Asirije i Kiæmada trgovahu
s tobom. Mijenjahu za trg tvoj
Eze 27:24 skupocjene halje, purpurne i vezene plaæteve, sagove æarene
i uœad çvrsto pletenu.
Eze 27:25 Taræiæke su laåe nakrcane prevozile robu tvoju! Bijaæe tako
puna i teæka veoma.

653
Eze 27:26 Na puçinu morsku, na mnoga te mora izvedoæe veslaçi. Istoçni
te vjetar razbi na puçini morskoj!
Eze 27:27 Tvoje blago i trg ti, rukodjela tvoja, laåari tvoji i krmilari,
popravljaçi pukotina, mjenjaçi trga tvojeg, svi ratnici na tebi i sve mnoætvo
posred tebe potonut øe na dno morsko na dan tvoga brodoloma!
Eze 27:28 Na vapaj ti krmilara obale øe zadrhtati.
Eze 27:29 I siøi øe s laåa svojih svi veslaçi, svi laåari i svi krmilari i ostat
øe na kopnu.
Eze 27:30 Za tobom øe glasno naricati i kukati gorko. Pepelom øe posut
glave, i valjat se u praæini;
Eze 27:31 zbog tebe øe glave obrijati, kostrijet øe pripasati, ojaåene
duæe za tobom naricati, i kukati gorko.
Eze 27:32 U œalosti øe ti tuœbalicu zapjevati, nad tobom øe protuœiti: ‘Koji
grad kao Tir ponosan bjeæe posred mora?’
Eze 27:33 Jer kad bi on blago iskrcao, mnoge bi narode njima nasitio!
Obiljem bogatstva i trga mnoge bi kraljeve zemaljske usreøio.
Eze 27:34 A sada te, evo, valovi smrskaæe, potonu u dubine morske!
Blago tvoje i sva posada potonuæe s tobom.
Eze 27:35 Svi œitelji otoçki zbog tebe se prestraviæe. Kraljevi se njini
najeœiæe, glave pokunjiæe.
Eze 27:36 Trgovci naroda zviœdahu za tobom, jer ti straæilo posta i
nestade zauvijek!’”
Proroætvo protiv tirskoga kralja
Eze 28:1 I doåe mi rijeç Jahvina:
Eze 28:2 “Sine çovjeçji, kaœi knezu tirskome: ‘Ovako govori Jahve Gospod:
Tvoje se srce uzoholi, ti reçe: ‘Ja sam bog! Na Boœjem prijestolju
sjedim u srcu morskom.’ Iako çovjek, a ne Bog, ti srce svoje izjednaçi s
Boœjim.
Eze 28:3 Bjeæe, eto, od Daniela mudriji, nijedna ti tajna ne bijaæe skrivena!
Eze 28:4 Mudroæøu svojom i razborom nateçe bogatstva, riznicu napuni
srebrom i zlatom!
Eze 28:5 Mudar li bijaæe trgovac, bogatstvo svoje namnoœi! Ali ti se s
bogatstva srce uzoholi.’
Eze 28:6 Stog ovako govori Jahve Gospod: ‘Jer svoje srce s Boœjim
izjednaçi,
Eze 28:7 dovest øu, evo, na te tuåince najnasilnije meåu narodima.
Isukat øe maçeve na mudrost ti divnu, i ljepotu øe ti okaljati,
Eze 28:8 bacit øe te u jamu da umreæ nasilnijom smrøu od onih æto umiru
na puçini morskoj!
Eze 28:9 Hoøeæ li tada pred krvnikom reøi: ‘Ja sam bog’? Çovjek si, a ne
bog, u ruci svojih ubojica.
Eze 28:10 Umrijet øeæ smrøu neobrezanih od ruke tuåinske! Jer ja,
Jahve, rekoh to’ - rijeç je Jahve Gospoda.”
Pad tirskoga kralja
Eze 28:11 I doåe mi rijeç Jahvina:
Eze 28:12 “Sine çovjeçji, zakukaj tuœaljku nad tirskim kraljem. Reci mu:
‘Ovako govori Jahve Gospod: Gle, ti bjeæe uzor savræenstva, pun
mudrosti i çudesno lijep!
Eze 28:13 U Edenu, vrtu Boœjem, ti œivljaæe, resio te dragulj svaki, sard,
topaz i dijamant, krizolit, oniks i jaspis, safir, smaragd i zlato. Naçinjeni
bijehu bubnjevi i frule, na dan ti roåenja bijehu pripravljeni.
Eze 28:14 Postavih te kao raskriljena keruba zaætitnika: bio si na svetoj
gori Boœjoj, hodio si posred ognjena kamenja.
Eze 28:15 Savræen bjeæe na putima svojim od dana svojega roåenja
dok ti se u srcu ne zaçe opaçina.
Eze 28:16 Obilno trgujuøi, napuni se nasiljem i sagrijeæi. Zato te zbacih
s gore Boœje, istrgoh te, kerube zaætitniçe, isred ognjenoga kamenja.
Eze 28:17 Srce ti se uzoholi zbog ljepote tvoje, mudrost svoju odnemari
zbog svojega blaga! Na zemlju te bacih i predah te zemaljskim kraljevima
da te prezirno gledaju.
Eze 28:18 Mnoætvom svog bezakonja, nepoætenim trgovanjem oskvrnu
svoja svetiæta! Pustih oganj da te proœdre. Pretvorih te na zemlji u pepeo
na oçi onih æto te motre.
Eze 28:19 Svi koji te poznaju meåu narodima zgroziæe se nad tobom!
Jer ti straæilo posta, nestade zauvijek.’”
Protiv Sidona
Eze 28:20 I doåe mi rijeç Jahvina:
Eze 28:21 “Sine çovjeçji, okreni lice k Sidonu, prorokuj protiv njega.
Eze 28:22 Reci: ‘Ovako govori Jahve Gospod: Evo me protiv tebe, Sidone,
proslavit øu se usred tebe! I znat øe se da sam ja Jahve kada nad
njim sud izvræim i svetost svoju pokaœem u njemu.

654
Eze 28:23 I poslat øu na njega kugu i krv po ulicama njegovim; i mrtvi øe
posred njega padati od maça, koji ti odasvud prijeti, i znat øe se tada da
sam ja Jahve. Izrael osloboåen drugih naroda
Eze 28:24 I viæe neøe biti domu Izraelovu trna æto ranjava niti œaoke æto
razdire meåu svima uokolo koji ga preziru! I znat øe se da sam ja Jahve!’”
Eze 28:25 Ovako govori Jahve Gospod: “A kad skupim sav dom Izraelov
izmeåu naroda po kojima su razasuti, oçitovat øu u njima svoju svetost
pred oçima naroda. I nastanit øe se u svojoj zemlji æto je dadoh sluzi
svome Jakovu.
Eze 28:26 I u njoj øe œivjeti u miru, gradit øe domove i saditi vinograde.
Œivjet øe u pouzdanju dok budem izvræivao svoj sud nad svima koji ih
naokolo prezirahu. I znat øe da sam ja Jahve, Bog njihov.”
Protiv Egipta
Eze 29:1 Godine desete, desetoga mjeseca, dvanaestoga dana, doåe
mi rijeç Jahvina:
Eze 29:2 “Sine çovjeçji, okreni lice faraonu, kralju egipatskom, i prorokuj
protiv njega i protiv sveg Egipta.
Eze 29:3 Govori i reci: ‘Ovako govori Jahve Gospod: Evo me protiv
tebe, faraone, kralju egipatski, golemi krokodile æto leœiæ usred rijeka
svojih. Ti reçe: ‘Rijeke su moje, sebi sam ih naçinio.’
Eze 29:4 I zato øu ti kuke zariti u gubicu i sve ribe rijeka tvojih zalijepiti na
krljuæti tvoje. Izvuøi øu te isred rijeka tvojih sa svim ribama rijeka tvojih
zalijepljenim na tvoje krljuæti.
Eze 29:5 Bacit øu u pustinju tebe i sve ribe iz rijeka tvojih. Na tlo øeæ
poljsko pasti, nitko te neøe podiøi ni sahraniti, zvijerima zemaljskim i
nebeskim pticama dat øu te za hranu!
Eze 29:6 I znat øe svi stanovnici Egipta da sam ja Jahve. Jer ti bjeæe
trska za oslonac domu Izraelovu!
Eze 29:7 Kad te u ruku uhvatiæe, ti se slomi i rane im otvori; a kad se na
te osloniæe, ti prepuçe i bedra im sva izrani.’
Eze 29:8 Stog ovako govori Jahve Gospod: ‘Gle, dovest øu maç svoj na
te, istrijebit øu iz tebe i ljude i stoku!
Eze 29:9 Sva øe zemlja egipatska pustoæ biti i razvalina, i oni øe znati da
sam ja Jahve!’
Jer ti reçe: ‘Rijeka je moja, sebi je naçinih.’
Eze 29:10 ‘Zato evo me na te i na rijeke tvoje da pretvorim zemlju
egipatsku u pustinju i pustoæ od Migdola do Sevana i do granice etiopske!
Eze 29:11 Neøe njome viæe prolaziti noga ljudska ni noga œivotinjska,
ostat øe nenaseljena çetrdeset godina.
Eze 29:12 Od zemlje øu egipatske naçiniti pustoæ sred zemalja
opustoæenih, a gradovi njezini bit øe çetrdeset godina ruæevine meåu
razvaljenim gradovima. I raspræit øu Egipøane meåu narode i rasijat øu
ih po zemljama.’
Eze 29:13 Jer, ovako govori Jahve Gospod: ‘Kad mine çetrdeset godina,
sakupit øu opet sve Egipøane izmeåu naroda kamo bijahu raspræeni.
Eze 29:14 Vratit øu izgnanike egipatske, vratit øu ih opet u zemlju Patros,
domovinu njihovu, da osnuju ondje slabo kraljevstvo.
Eze 29:15 Ono øe biti najmanje od svih kraljevstava, da se viæe nikad ne
digne nad druge narode. Smanjit øu ga da viæe nikad ne podjarmi drugih
naroda
Eze 29:16 i da viæe ne bude uzdanje domu Izraelovu. Neka mu u pamet
doziva grijehe koje bijaæe poçinio okreøuøi se za njima. I oni øe spoznati
da sam ja Jahve.’”
Eze 29:17 Godine dvadeset i sedme, prvoga dana prvoga mjeseca,
doåe mi rijeç Jahvina:
Eze 29:18 “Sine çovjeçji, kralj babilonski Nabukodonozor krenu s
vojskom na velik pohod protiv grada Tira. I svaka glava ogolje i svako se
rame odadrije. Ali ni on ni vojska mu ne imahu nikakve dobiti od toga æto
krenuæe na Tir.
Eze 29:19 Stoga ovako govori Jahve Gospod: ‘Gle, predat øu
Nabukodonozoru, kralju babilonskome, zemlju egipatsku. Odnijet øe
joj blago, nagrabiti plijena i opljaçkati je. To øe biti plaøa vojsci njegovoj.
Eze 29:20 Za trud æto na Tir krenu dat øu mu svu zemlju egipatsku, jer
za me bijaæe radio’ - rijeç je Jahve Gospoda.
Eze 29:21 ‘U onaj øu dan uçiniti da izraste rog domu Izraelovu, a tebi øu
usta otvoriti meåu njima. I znat øe da sam ja Jahve.’”
Jahvin dan protiv Egipta
Eze 30:1 I doåe mi rijeç Jahvina:
Eze 30:2 “Sine çovjeçji, prorokuj i reci: ‘Ovako govori Jahve Gospod:
Kukajte: ‘Jao dana!’

655
Eze 30:3 Jer se bliœi dan, bliœi se dan Jahvin! Dan oblaçan, vrijeme
narodima odreåeno.
Eze 30:4 I maç øe uøi u Egipat, a strah øe ophrvati Etiopiju kad mrtvi
stanu padati po Egiptu i kad se razgrabi njegovo blago te kad mu temelje
sve sruæe.
Eze 30:5 Kuæ, Put i Lud, sva Arabija i Libija, i sinovi zemlje Krete s njima
od maça øe izginuti’!
Eze 30:6 Ovako govori Jahve Gospod: ‘Past øe koji podupiru Egipat i
srozat øe se ponos njegove moøi. Od Migdola do Sevana sve øe u njemu
od maça pasti - rijeç je Jahve Gospoda.
Eze 30:7 On øe biti pustoæ meåu opustoæenim zemljama, a njegovi
gradovi ruæevine meåu razruæenim gradovima.
Eze 30:8 I znat øe da sam ja Jahve kad zapalim svoj oganj u Egiptu i
zatrem sve pomagaçe njegove.
Eze 30:9 U onaj øe dan glasnici od mene na laåama isploviti da zastraæe
bezbriœnu Etiopiju. I strah øe je ophrvati u dan egipatski. Jer, evo, bliœi
se!’
Eze 30:10 Ovako govori Jahve Gospod: ‘Uniætit øu mnoætvo egipatsko
rukom Nabukodonozora, kralja babilonskoga!
Eze 30:11 On i njegov narod s njime - najokrutniji meåu narodima - bit
øe dovedeni da zemlju zatru. I oni øe isukati maç na Egipat i svu øe mu
zemlju truplima ispuniti.
Eze 30:12 A ja øu isuæiti rijeke i zemlju predati u ruke silnicima, opustoæit
øu zemlju i æto je u njoj - rukom tuåinaca. Ja, Jahve, rekoh!’
Eze 30:13 Ovako govori Jahve Gospod: ‘Razorit øu kumire i niætavila
istrijebiti iz Memfisa, i neøe viæe biti knezova u egipatskoj zemlji, a strah
øu posijati u zemlji egipatskoj.
Eze 30:14 Opustoæit øu Patros, zapaliti Soan, izvræiti sud na Tebi.
Eze 30:15 Iskalit øu gnjev nad Sinom, tvråom egipatskom, istrijebit øu
mnoætvo u Tebi.
Eze 30:16 Zapalit øu oganj pod Egiptom: Sin øe uzdrhtati od strave,
Teba øe biti osvojena, a Memfis u tjeskobi dan za danom.
Eze 30:17 Mladiøi Heliopola i Pi-Beseta od maça øe pasti. A oni øe biti
odvedeni u ropstvo!
Eze 30:18 Nad Tafnisom pomrçat øe dan kad ondje slomim jaram
egipatski i kad se dokonça ponos moøi u njemu! Nad njim øe se nadviti
oblak, i njegove øe køeri biti odvedene u ropstvo!
Eze 30:19 Tako øu izvræiti sud nad Egiptom, i znat øe da sam ja Jahve.’”
Eze 30:20 Godine jedanaeste, prvoga mjeseca, sedmoga dana doåe
mi rijeç Jahvina:
Eze 30:21 “Sine çovjeçji, gle, slomih miæicu faraonu, kralju egipatskom!
I evo, nisu je ni povili: nisu metnuli lijekove niti su je povojima obavili da
je okrijepe kako bi se opet mogla prihvatiti maça.
Eze 30:22 Stoga ovako govori Jahve Gospod: ‘Evo me protiv faraona,
kralja egipatskoga, da mu slomim obje ruke, i zdravu i slomljenu, i da mu
maç izbijem iz ruke!
Eze 30:23 Razagnat øu Egipøane meåu narode i rasijati ih po zemljama!
Eze 30:24 Ojaçat øu ruke kralju babilonskom i maç øu svoj staviti u
njegovu ruku; a faraonu øu slomiti ruke te øe stenjati pred neprijateljem
kao ranjenik.
Eze 30:25 Da, ojaçat øu ruke kralju babilonskom, a ruke øe faraonove
klonuti. I znat øe se da sam ja Jahve kad metnem maç svoj u ruke kralju
babilonskom i on ga zavitla nad zemljom egipatskom.
Eze 30:26 Raspræit øu Egipøane meåu narode i rasijati ih po zemljama.
I znat øe da sam ja Jahve.’”
Faraon - cedar visoki
Eze 31:1 Jedanaeste godine, treøega mjeseca, prvoga dana, doåe mi
rijeç Jahvina:
Eze 31:2 “Sine çovjeçji, kaœi faraonu, kralju egipatskom, i mnoætvu
njegovu: ‘Na koga naliçiæ veliçinom svojom?
Eze 31:3 Usporedit øu te, evo, s cedrom libanonskim, lijepih grana, gusta
liæøa i debla visoka: vrh mu do oblaka seœe.
Eze 31:4 Voda ga othrani i uzvisi bezdan; rijekama mu svojim nasad
oblijevaæe, rukave svoje slaæe k svem drveøu poljskom.
Eze 31:5 I zato rastom on nadvisi sve poljsko drveøe. Grane mu se
namnoœiæe, ogranci mu se razgranaæe od obilne vode æto mu dotjecaæe;
Eze 31:6 ptice mu nebeske na granama gnijezda savijahu. Ispod kroænja
njegovih legoæe se divlje zvijeri. A u hladu njegovu svi veliki narodi
sjeåahu.
Eze 31:7 Lijep on bijaæe veliçinom i æirinom svojih grana; do dubokih
voda œilje mu sezaæe!

656
Eze 31:8 Ne bijahu mu ravni ni cedrovi u vrtu Boœjem, ni çempresi se ne
mogahu usporediti s granama njegovim, a platane ni kao kroænje njegove
ne bijahu!
Nijedno stablo u vrtu Boœjem ne bjeæe mu po ljepoti ravno.
Eze 31:9 Ukrasih ga mnoætvom grana, i zaviåaæe mu sve edensko drveøe
u vrtu Boœjem.’
Eze 31:10 Stoga ovako govori Jahve Gospod: ‘Jer se s rasta uzoholio
æto mu vrh do oblaka sezaæe i srce mu visina zanese,
Eze 31:11 predadoh ga u ruke najmoønijemu od svih naroda da uçini s
njime po zloøi njegovoj, i odbacih ga.
Eze 31:12 Tuåinci, najokrutniji od naroda, posjekoæe ga i oboriæe, grane
mu padahu po gorama i svim dolinama, kroænje mu se po svim uvalama
polomiæe, svi se narodi zemlje od njegova hlada udaljiæe, ostaviæe ga!
Eze 31:13 Na njegovo oboreno stablo sve ptice nebeske sletjeæe! Meåu
njegovim se granama sve divlje zvijeri nastaniæe!
Eze 31:14 Da se rastom svojim nijedno stablo pokraj vode viæe ne uzvisi
i da vrh svoj meåu oblake ne uzdigne! I da se nijedno stablo koje pije
vode u visinu svoju ne uzdaje! Jer su svi predani smrti, baçeni u
podzemne krajeve, posred sinova ljudskih, s onima æto silaze u jamu!’
Eze 31:15 Ovako govori Jahve Gospod: ‘U dan kad on siåe u Podzemlje,
u znak œalosti, zatvorih nad njim ponor i zaustavih rijeke njegove. I
velike vode presahnuæe te sav Libanon zbog njega u tugu zaogrnuh i
sve se poljsko drveøe zbog njega osuæi!
Eze 31:16 Gromotom pada njegova potresoh narode kad ga strmoglavih
u Podzemlje s onima æto u jamu siåoæe! I u podzemnom se kraju
utjeæi sve drveøe edensko, najizabranije i najljepæe u Libanonu, sve æto
je vodu ispijalo.
Eze 31:17 I ono, miæica njegova, i oni meåu narodima koji u hladu njegovu
sjeåahu, siåoæe s njim u Podzemlje, k onima æto maçem bijahu probodeni.
Eze 31:18 Na koga, dakle, meåu drveøem edenskim, naliçiæ svojom
moøi, slavom i veliçinom? A sad si s njima oboren u podzemni kraj i s
neobrezanima leœiæ meåu onima æto maçem bijahu probodeni. To je
faraon i sve njegovo mnoætvo’ - rijeç je Jahve Gospoda.”
Faraon usporeåen s krokodilom
Eze 32:1 Godine dvanaeste, dvanaestoga mjeseca, prvoga dana, doåe
mi rijeç Jahvina:
Eze 32:2 “Sine çovjeçji, zaplaçi nad faraonom, kraljem egipatskim, i
kaœi mu: ‘Laviøu naroda, propao si! Ti bjeæe kao krokodil u vodi, buçio si
u rijekama svojim, nogama si vodu mutio, valove joj podizao!’
Eze 32:3 Ovako govori Jahve Gospod: ‘Gle, razapet øu mreœu nad tobom
sa skupom mnogih naroda: oni øe te u mojoj mreœi izvuøi.
Eze 32:4 Ostavit øe te na zemlji, tresnuti tobom o tlo. Sve ptice nebeske
na te øu pustiti i zvijeri zemaljske tobom øu nahraniti!
Eze 32:5 Meso øu ti razbacati po gorama, doline øu prekriti strvinom
tvojom.
Eze 32:6 Istekom iz tebe zemlju øu napojiti, krvlju tvojom po gorama, i
korita rijeçna njome napuniti.
Eze 32:7 A kada te utrnem, nebesa øu potamniti i zvijezde na njima
ugasiti! Oblakom øu sunce zastrijeti, i mjesec svjetloæøu neøe svijetliti.
Eze 32:8 Sva øu svjetlila na nebu zbog tebe utrnuti i mrak øu nad zemljom
razastrijeti!’ - rijeç je Jahve Gospoda.
Eze 32:9 ‘Ucvilit øu srca mnogih naroda kad izgnanike tvoje odvedem
u zemlje tebi nepoznate.
Eze 32:10 Narode øe mnoge strava uhvatiti, a njihovi øe se kraljevi nad
tobom uœasnuti njima naoçigled. I na dan pada tvojega svatko øe za
svoj œivot neprestano strepiti.’
Eze 32:11 Jer ovako govori Jahve Gospod: ‘Maç kralja babilonskoga
na te øe se spustiti.
Eze 32:12 Tvoje øu mnoætvo pobiti maçevima junaka, najljuøi od svih
naroda opustoæit øe ponos Egipta i sve mnoætvo njegovo zatrijeti.
Eze 32:13 Svu øu stoku njegovu uniætiti pokraj voda obilnih. Ljudska ih
noga viæe neøe gaziti niti øe ih œivotinjski papak mutiti.
Eze 32:14 Onda øu im vode opet stiæati i uçinit øu da im rijeke kao ulje
teku!’ - rijeç je Jahve Gospoda.
Eze 32:15 ‘Kad zemlju egipatsku opustoæim, kad bude opljaçkano æto
je na njoj, kad udarim sve œitelje njezine, znat øe da sam ja Jahve.
Eze 32:16 Tuœaljka je to koja øe se naricati. Naricat øe je køeri naroda.
Naricat øe je nad Egiptom i nad svim njegovim mnoætvom’ - rijeç je Jahve
Gospoda.”
Faraonov silazak u carstvo mrtvih

657
Eze 32:17 Godine dvanaeste, prvoga mjeseca, petnaestoga dana, doåe
mi rijeç Jahvina:
Eze 32:18 “Sine çovjeçji, nariçi za egipatskim mnoætvom, gurni ga, njega
i køeri naroda slavnih, u podzemni kraj, k onima æto siåoæe u jamu.
Eze 32:19 Od koga si bolji? Siåi i poçini s neobrezanima.
Eze 32:20 Oni øe pasti meåu one æto ih maç pokosi. Leœaj øe dobiti sa
svim mnoætvom.
Eze 32:21 Najhrabriji junaci govorit øe mu iz srca Podzemlja: ‘Ti i
pomoønici tvoji siåite i poçinite s neobrezanima, maçem pokoæenima!’
Eze 32:22 Ondje je i Asirac i sva njegova gomila oko groba njegova - svi
pobijeni, maçem pokoæeni.
Eze 32:23 Grobovi im leœe na dnu jame i sva mu je gomila oko grobova
njegova - svi, nekoø uœas u zemlji œivih, sada pobijeni, maçem pokoæeni.
Eze 32:24 Ondje Elam i sve mnoætvo njegovo oko groba njegova - svi
pobijeni, maçem pokoæeni, neobrezani u podzemni kraj mrtvih siåoæe:
nekoø uœas u zemlji œivih, snose sad sramotu svoju s onima æto u jamu
siåoæe.
Eze 32:25 Usred pobijenih leœaj smjestiæe njemu i mnoætvu oko groba
njegova - sve neobrezani, maçem probodeni: nekoø uœas u zemlji œivih,
snose sad sramotu svoju s onima æto u jamu siåoæe, meåu pobijene
poloœeni.
Eze 32:26 Ondje je Meæek i Tubal i sve mnoætvo njegovo, s grobovima
oko groba njegova - svi neobrezani, maçem probodeni, nekoø uœas u
zemlji œivih.
Eze 32:27 Ne leœe s junacima davno palima, u Podzemlje siåoæe s
oruœjem, s maçem pod glavom i sa ætitom na kostima, jer bijahu uœas
junacima u zemlji œivih.
Eze 32:28 I ti øeæ leœati usred neobrezanih, maçem pokoæenih.
Eze 32:29 Ondje je Edom i svi njegovi kraljevi i knezovi: unatoç svojemu
junaætvu, i oni leœe zajedno s onima æto su maçem pokoæeni, s neobrezanima,
s onima koji u jamu siåoæe.
Eze 32:30 Ondje su knezovi sjevera i svi Sidonci, i oni siåoæe meåu
probodene. Unatoç uœasu svojega junaætva, leœe neobrezani, s maçem
probodenima, snoseøi svoju sramotu s onima æto u jamu siåoæe.
Eze 32:31 Vidjet øe ih faraon i utjeæit øe se zbog svog mnoætva - faraon
i sva vojska njegova maçem pokoæena, rijeç je Jahve Gospoda!
Eze 32:32 Jer je zadavao strah u zemlji œivih, faraon i sve mnoætvo
njegovo leœe s neobrezanima, s maçem pokoæenima - rijeç je Jahve
Gospoda.”
Eze 33:1 Doåe mi rijeç Jahvina:
Eze 33:2 “Sine çovjeçji, govori sinovima naroda svojega! Reci: ‘Ako ja
na neku zemlju dovedem maç, a narod te zemlje uzme jednoga izmeåu
sebe i postavi ga za straœara,
Eze 33:3 a on - videøi da maç dolazi na zemlju - zatrubi u rog i opomene
sav narod:
Eze 33:4 ako se tada onaj koji çuje glas roga ne da opomenuti te maç
doåe i pogubi ga - krv njegova past øe na glavu njegovu:
Eze 33:5 jer, çuo je glas roga, ali se ne dade opomenuti - krv njegova
past øe na njega. Da se dao opomenuti, spasio bi œivot.
Eze 33:6 A opet, ako straœar - videøi da maç dolazi na zemlju - ne zatrubi
u rog i ne opomene narod te maç doåe i pogubi koga od njih: taj je,
doduæe, poginuo zbog svoga grijeha, ali øu ja krv njegovu traœiti iz
straœarove ruke.’
Eze 33:7 I tebe sam, sine çovjeçji, postavio za straœara domu Izraelovu:
kad çujeæ rijeç iz mojih usta, opomeni ih u moje ime.
Eze 33:8 Reknem li bezboœniku: ‘Bezboœniçe, umrijet øeæ!’ - a ti ne
progovoriæ i ne opomeneæ bezboœnika da se vrati od svojega zloga puta,
bezboœnik øe umrijeti zbog svojega grijeha, ali krv njegovu traœit øu iz
tvoje ruke.
Eze 33:9 Ali ako bezboœnika opomeneæ da se vrati od svojega zloga
puta, a on se ne vrati sa svojega puta: on øe umrijeti zbog svojega grijeha,
a ti si spasio œivot svoj.
Eze 33:10 Sine çovjeçji, reci domu Izraelovu: Vi govorite: ‘Prijestupi i
grijesi naæi pritiæøu nas i zbog njih propadamo! I da joæ œivimo?’
Eze 33:11 Odgovori im: ‘Œivota mi moga - rijeç je Jahve Gospoda - nije
meni do smrti bezboœnikove, nego da se odvrati od zloga puta svojega
i da œivi! Obratite se, dakle, obratite od zloga puta svojega! Zaæto da
umrete, dome Izraelov!’
Eze 33:12 Sine çovjeçji, reci sinovima naroda svoga: ‘Pravednika neøe
izbaviti pravednost njegova u dan kad sagrijeæi niti øe bezboœnik stradati
zbog svoje bezboœnosti u dan kad se od nje odvrati, kao æto ni pravednik

658
neøe moøi ostati na œivotu u dan kad sagrijeæi.
Eze 33:13 Reknem li ja pravedniku: ‘Œivjet øeæ!’ a on se pouzda u svoju
pravednost i stane çiniti nepravdu, zaboravit øu svu njegovu pravednost,
i on øe umrijeti zbog nepravde æto je poçini!
Eze 33:14 A reknem li bezboœniku: ‘Umrijet øeæ!’ a on se odvrati od
grijeha svojega i stane raditi po zakonu i pravdi,
Eze 33:15 vrati zalog, plati oteto i stane œivjeti po zakonima œivota, ne
çineøi bezakonja - œivjet øe, neøe umrijeti!
Eze 33:16 I svi grijesi njegovi æto ih bijaæe poçinio bit øe mu zaboravljeni.
Radi po zakonu i pravdi, œivjet øe!’
Eze 33:17 Ali sinovi naroda tvoga govore: ‘Jahvin put nije pravedan!’
Njihov put nije pravedan!
Eze 33:18 Ako se pravednik odvrati od svoje pravednosti i stane çiniti
nepravdu, on øe stoga umrijeti.
Eze 33:19 A ako se bezboœnik odvrati od svoje bezboœnosti i stane
raditi po zakonu i pravdi, on øe zbog toga œivjeti.
Eze 33:20 A vi velite: ‘Jahvin put nije pravedan!’ Svakome øu od vas
suditi prema putovima njegovim, dome Izraelov!”
Zauzeøe grada
Eze 33:21 Godine dvanaeste, desetoga mjeseca, petoga dana naæeg
izgnanstva, doåe k meni bjegunac iz Jeruzalema i reçe: “Pade grad!”
Eze 33:22 Ruka se Jahvina spustila na me uveçe, prije dolaska toga
bjegunca, i otvorila mi usta prije negoli on doåe k meni ujutro! Otvoriæe
mi se, dakle, usta i ja viæe ne bijah nijem.
Eze 33:23 I doåe mi rijeç Jahvina:
Eze 33:24 “Sine çovjeçji, oni koji œive u ovim ruæevinama zemlje Izraelove
govore: ‘Jedan bijaæe Abraham i baætini ovu zemlju, a nas je mnogo
- nama je zemlja dana u posjed!’
Eze 33:25 Stoga im reci: ‘Ovako govori Jahve Gospod: Vi blagujete po
gorama, oçi podiœete kumirima svojim, krv prolijevate - i joæ da posjedujete
ovu zemlju?
Eze 33:26 Na svoj se maç oslanjate, çinite gadosti, oskvrnjujete œenu
bliœnjega - i joæ da posjedujete ovu zemlju?’
Eze 33:27 Ovo im reci: ‘Ovako govori Jahve Gospod: Œivota mi moga,
oni koji su u ruæevinama od maça øe pasti; one koji su u polju dat øu
zvijerima da ih proœdru; a koji su u utvrdama i po peøinama od kuge øe
poginuti!
Eze 33:28 Tako øu zemlju ovu razoriti i opustoæiti i nestat øe zauvijek
drskoga njezina ponosa. Opustjet øe gore Izraelove i nitko viæe neøe
njima prolaziti.
Eze 33:29 I znat øe da sam ja Jahve kad zemlju njihovu razorim i
opustoæim zbog svih gadosti æto ih poçiniæe.’
Uçinci propovijedi
Eze 33:30 A o tebi, sine çovjeçji, sinovi naroda tvoga kazuju uza zidove
i na kuønim vratima i govore jedan drugom: ‘Hajde da çujemo kakva je
to rijeç doæla od Jahve!’
Eze 33:31 I hrle k tebi kao na zbor narodni; i narod moj sjeda preda te i
sluæa tvoje rijeçi, ali ih ne izvræuje: naslaåuju se njima u ustima, a srce im
ide za nepravednim dobitkom.
Eze 33:32 I gle, ti si za njih kao slatka pjesma uz glazbu otpjevana glasom
umilnim: rijeçi ti sluæaju, ali ih ne izvræuju.
Eze 33:33 Ali kad sve ovo doåe - gle, veø dolazi - znat øe da prorok
bijaæe meåu njima!”
Eze 34:1 I doåe mi rijeç Jahvina:
Eze 34:2 “Sine çovjeçji, prorokuj protiv Izraelovih pastira, prorokuj im i
reci: ‘Ovako govori Jahve Gospod: Jao pastirima Izraelovim koji napasaju
sami sebe! Ne moraju li pastiri napasati stado?
Eze 34:3 Mlijekom se hranite, vunom odijevate, ovnove tovne koljete, a
stada ne pasete.
Eze 34:4 Nemoønih ne krijepite, bolesnih ne lijeçite, ranjenih ne povijate,
zalutalih natrag ne dovodite, izgubljenih ne traœite, nego nasilno i
okrutno njima gospodarite.
Eze 34:5 I tako se ovce raspræiæe nemajuøi pastira, i raspræene postadoæe
plijen zvijerima.
Eze 34:6 Ovce lutaju po svim gorama i visokim bregovima; po svoj su
zemlji raspræene ovce moje i nitko za njih ne pita, nikoga nema da ih
traœi.’
Eze 34:7 Zato, pastiri, çujte rijeç Jahvinu:
Eze 34:8 ‘Tako mi œivota, rijeç je Jahve Gospoda: zato æto ovce moje
postadoæe plijen i hrana zvijerima, nemajuøi pastira, dok pastiri moji
ovaca mojih ne traœe nego sami sebe pasu, a ne pasu stada mojega -

659
Eze 34:9 zato, pastiri, çujte rijeç Jahvinu:
Eze 34:10 Ovako govori Jahve Gospod: ‘Evo me na pastire! Ovce svoje
traœit øu iz ruku njihovih i neøu im dati da mi viæe stado pasu ni da sami
sebe pasu: istrgnut øu ovce iz usta njihovih, neøe im viæe biti hrana.’
Eze 34:11 Jer ovako govori Jahve Gospod: ‘Evo me, sam øu potraœiti
ovce svoje i sam øu ih pasti!
Eze 34:12 Kao æto se pastir brine za ovce svoje kad se naåe uza stado
raspræeno, i ja øu se pobrinuti za svoje ovce i skupiti ih iz svih mjesta u
koje se raspræiæe u dan oblaka i mraka.
Eze 34:13 Izvest øu ih iz naroda, skupit øu ih iz zemalja i dovesti ih u
zemlju njihovu da ih pasem na gorama izraelskim, po svim dolinama i
travnjacima.
Eze 34:14 Past øu ih na izvrsnim paæama, ovçinjaci øe im biti na visokim
gorama izraelskim; ondje øe poçivati u dobrim ovçinjacima i past øe na
soçnim paæama, po gorama izraelskim.
Eze 34:15 Sam øu pasti ovce svoje i sam øu im dati poçinka - rijeç je
Jahve Gospoda.
Eze 34:16 Potraœit øu izgubljenu, dovesti natrag zalutalu, povit øu ranjenu
i okrijepiti nemoønu, bdjeti nad pretilom i jakom - past øu ih pravedno.’
Eze 34:17 A vama, ovce moje, ovako govori Jahve Gospod: ‘Evo me da
sudim izmeåu ovce i ovce, izmeåu ovnova i jaraca!
Eze 34:18 Zar vam je malo pasti na dobroj paæi te ostatak paæe nogama
gazite? Malo vam je piti bistru vodu te ostatak nogama mutite?
Eze 34:19 A moje ovce moraju pasti æto vi nogama izgaziste, piti æto vi
nogama zamutiste.’
Eze 34:20 Stoga ovako govori Jahve Gospod: ‘Evo me da sudim izmeåu
ovce pretile i mræave!
Eze 34:21 Jer bokovima i pleøima, boduøi rogovima, slabe ovce guraste
dok ih ne izguraste.
Eze 34:22 Ja øu izbaviti ovce svoje da viæe ne budu plijenom i sudit øu
izmeåu ovce i ovce.
Eze 34:23 Postavit øu im jednoga pastira koji øe ih pasti, slugu svoga
Davida: on øe ih sam pasti i bit øe im pastir,
Eze 34:24 a ja, Jahve, bit øu njihov Bog, i moj sluga David bit øe im knez.
Ja, Jahve, rekoh!
Eze 34:25 I sklopit øu s njima Savez mira i uklonit øu iz zemlje sve divlje
zvijeri, i œivjet øe mirno u pustinji i spavati po æumama.
Eze 34:26 Njih i sve oko brda svojega uçinit øu blagoslovom i dat øu im
na vrijeme kiæu, i bit øe to kiæa blagoslova.
Eze 34:27 I drveøe øe poljsko donositi plodove, a zemlja øe dati rod svoj.
I oni øe mirno œivjeti u svojoj zemlji i znat øe da sam ja Jahve kad slomim
palice jarma njihova i kad ih izbavim iz ruku onih æto ih podjarmiæe.
Eze 34:28 I neøe viæe biti plijenom narodima, i zvijeri ih viæe neøe œderati,
nego øe mirno œivjeti i nitko ih neøe plaæiti.
Eze 34:29 I uçinit øu da im probuja slavni nasad, i glad ih viæe neøe
zatirati, u zemlji viæe neøe podnositi rug naroda.
Eze 34:30 I znat øe da sam ja, Jahve, Bog njihov, s njima i da su oni, dom
Izraelov, narod moj - rijeç je Jahve Gospoda.
Eze 34:31 Vi, ovce moje, vi ste stado paæe moje, a ja sam Bog vaæ - rijeç
je Jahve Gospoda.”
Protiv gora edomskih
Eze 35:1 I doåe mi rijeç Jahvina:
Eze 35:2 “Sine çovjeçji, okreni lice k Seirskoj gori i prorokuj protiv nje!
Eze 35:3 Reci joj:
’Ovako govori Jahve Gospod: Evo me na te, Goro seirska! Ruku øu
podiøi na te i pretvoriti te u pustoæ i pustinju.
Eze 35:4 Gradove øu tvoje razvaliti i postat øeæ pustinjom. I znat øeæ da
sam ja Jahve!
Eze 35:5 Vjeçnu si mrœnju gojila i maçu predavala sinove Izraelove kad
bi ih nesreøa pogodila i kad bi im kucnuo ças posljednjega grijeha.
Eze 35:6 Zato, œivota mi moga - rijeç je Jahve Gospoda - krvi øu te
predati i krv øe te progoniti: od krvi nisi prezala, krv øe te progoniti!
Eze 35:7 Od Gore seirske uçinit øu pustoæ i pustinju, istrijebit øu iz nje
polaznika i povratnika.
Eze 35:8 Gore njezine napunit øu truplima: po tvojim breœuljcima, po
tvojim dolinama i po tvojim uvalama padat øe maçem pokoæeni.
Eze 35:9 Uçinit øu od tebe vjeçnu pustinju, gradovi se tvoji neøe napuçiti.
I znat øete da sam ja Jahve!’
Eze 35:10 Ti reçe: ‘Ova dva naroda i ove dvije zemlje bit øe moji; mi
øemo ih zaposjesti, ako i jest Jahve bio ondje!’
Eze 35:11 ‘Zato, œivota mi moga - rijeç je Jahve Gospoda - postupit øu

660
s tobom prema gnjevu i ljubomori s kojom ti postupi u svojoj mrœnji s
njima! Upoznat øeæ me po tome kako øu ti suditi!
Eze 35:12 I znat øeæ da sam ja, Jahve, çuo sve tvoje hule æto ih izreçe
na gore Izraelove govoreøi: ‘Opustjeæe, nama su dane za hranu!’
Eze 35:13 Razmetali ste se, protiv mene govorili i gomilali protiv mene
rijeçi; çuo sam ja!’
Eze 35:14 Ovako govori Jahve Gospod: ‘Na radost sve zemlje, od tebe
øu uçiniti pustoæ.
Eze 35:15 Kako si se ti radovala æto opustje baætina doma Izraelova,
tako øu uçiniti s tobom: opustjet øeæ, Goro seirska, a s tobom i sav Edom!
I znat øe se da sam ja Jahve!”
Eze 36:1 Sine çovjeçji, prorokuj gorama Izraelovim i reci: “gore Izraelove,
çujte rijeç Jahvinu:
Eze 36:2 Ovako govori Jahve Gospod: Neprijatelji vaæi govore o vama:
‘Ha! Ha! Visine vjeçne postat øe naæ posjed!’
Eze 36:3 I zato prorokuj i reci: ‘Ovako govori Jahve Gospod: Sa svih vas
strana pustoæe i plijene da budete posjed ostalim narodima i na jezike
doåoste svjetini klevetniçkoj.
Eze 36:4 Zato, gore Izraelove, çujte rijeç Jahvinu! Ovako govori Jahve
Gospod gorama i breœuljcima, uvalama i dolinama, opustoæenim
razvalinama i napuætenim gradovima koji postadoæe plijen i ruglo ostalim
narodima uokolo -
Eze 36:5 ovako, dakle, govori Jahve Gospod: Zaista sam govorio o
ognju ljubomore svoje protiv ostalih naroda, protiv sveg Edoma, koji s
radoæøu u srcu i s mrœnjom u duæi sebi prisvoji u posjed zemlju moju da
je oplijeni i opljaçka.’
Eze 36:6 Zato prorokuj o zemlji Izraelovoj! Reci gorama i breœuljcima,
uvalama i dolinama: ‘Ovako govori Jahve Gospod! Evo, govorim u ljubomori
i jarosti jer moradoste podnositi rug naroda.’
Eze 36:7 Zato ovako govori Jahve Gospod: ‘Evo, diœem ruku i kunem
se: narodi koji su oko vas snosit øe sami svoju sramotu!
Eze 36:8 A vi, gore Izraelove, razgranajte se i donesite rod narodu koji
øe skoro doøi.
Eze 36:9 Jer, evo me k vama! K vama se okrenuh, i gajit øu vas i zasijati!
Eze 36:10 Razmnoœit øu ljude po vama - sav dom Izraelov - gradove
vam napuçiti, razvaline vaæe opet podiøi!
Eze 36:11 Razmnoœit øu po vama ljude i stoku, oni øe se namnoœiti i
naploditi - te øu vas napuçiti kao nekoø i obasuti vas dobrima viæe nego
prije! I znat øete da sam ja Jahve!
Eze 36:12 Dovest øu k vama ljude, narod svoj, Izraela, i zaposjest øe te
i bit øeæ im baætina i neøeæ im viæe djecu otimati.’”
Eze 36:13 Ovako govori Jahve Gospod: “A æto se o tebi govori: ‘Ti si
zemlja koja ljude proœdire i svojem narodu djecu otima’ -
Eze 36:14 ti viæe neøeæ ljude proœdirati ni narodu svome djece otimati -
rijeç je Jahve Gospoda.
Eze 36:15 Ne dam da viæe sluæaæ rug pogana, ne dam da viæe budeæ na
sramotu narodima: neøeæ viæe narodu svojem djece otimati” - rijeç je
Jahve Gospoda.
Eze 36:16 Doåe mi rijeç Jahvina:
Eze 36:17 “Sine çovjeçji, kad dom Izraelov joæ œivljaæe u svojoj zemlji,
oskvrnu je svojim nedjelima i svojim putovima. Putovi njihovi bijahu preda
mnom kao neçistoøa œene neçiste.
Eze 36:18 I zato na njih izlih gnjev svoj zbog krvi æto je proliæe i zbog
kumira kojima je oskvrnuæe.
Eze 36:19 Raspræih ih meåu narode i rasijah po zemljama. Sudio sam
im prema putovima i nedjelima njihovim.
Eze 36:20 Ali u narodima meåu koje doåoæe, meåu svim narodima u
koje dospjeæe, oskvrnjivahu moje sveto ime, jer o njima se govorilo: ‘To
je Jahvin narod, a morade otiøi iz zemlje Jahvine!’
Eze 36:21 I meni se saœali moje sveto ime æto ga dom Izraelov obeæçasti
u narodima meåu koje doåe.
Eze 36:22 Reci zato domu Izraelovu: ‘Ovako govori Jahve Gospod: Æto
çinim, ne çinim radi vas, dome Izraelov, nego radi svetoga imena
svojega, koje vi oskvrnuste meåu narodima u koje doåoste.
Eze 36:23 Ja øu posvetiti ime svoje veliko koje vi oskvrnuste posred
naroda u koje doåoste! I znat øe narodi da sam ja Jahve - rijeç je Jahve
Gospoda - kad na vama, njima naoçigled, pokaœem svetost svoju.
Eze 36:24 Tada øu vas skupiti iz svih naroda i skupiti iz svih zemalja,
natrag vas dovesti u vaæu zemlju.
Eze 36:25 Poækropit øu vas vodom çistom da se oçistite. Oçistit øu vas
od svih vaæih neçistoøa i od svih kumira vaæih.

661
Eze 36:26 Dat øu vam novo srce, nov duh udahnut øu u vas! Izvadit øu
iz tijela vaæega srce kameno i dat øu vam srce od mesa.
Eze 36:27 Duh svoj udahnut øu u vas da hodite po mojim zakonima i da
çuvate i vræite moje naredbe.
Eze 36:28 I nastanit øete se u zemlji koju dadoh vaæim ocima, i bit øete
moj narod, a ja øu biti vaæ Bog.
Eze 36:29 Izbavit øu vas od svih vaæih neçistoøa i dozvat øu œito i umnoœiti
ga, i nikad vas viæe neøu izvrøi gladi.
Eze 36:30 Umnoœit øu plod drveøa i rod njiva da ne podnosite viæe zbog
gladi sramotu meåu narodima.
Eze 36:31 I tada øete se spomenuti zlih putova i nedjela svojih, i sami
øete sebe omrznuti zbog bezakonja i gadosti svojih.
Eze 36:32 A æto çinim, znajte dobro, ne çinim radi vas - rijeç je Jahve
Gospoda! Postidite se i posramite zbog putova svojih, dome Izraelov!’
Eze 36:33 Ovako govori Jahve Gospod: ‘A kad vas oçistim od svih bezakonja
vaæih, napuçit øu opet vaæe gradove i sagraditi razvaline;
Eze 36:34 opustjela zemlja, nekoø pustinja naoçigled svakom
prolazniku, bit øe opet obraåena.
Eze 36:35 Tada øe se reøi: ‘Evo zemlje æto bijaæe pusta, a postade kao
vrt edenski! Gle gradova æto bijahu pusti, same razvaline i ruæevine, a
sada su utvråeni i napuçeni!’
Eze 36:36 I narodi oko vas koji preostanu znat øe da ja, Jahve, razvaljeno
opet gradim, i æto bi opustoæeno, opet sadim. Ja, Jahve, rekoh
i uçinit øu!’
Eze 36:37 Ovako govori Jahve Gospod: Joæ øe ovo moliti dom Izraelov:
da im ljudstvo namnoœim kao stada.
Eze 36:38 Kao svetim stadima, kao stadima blagdanskih dana u Jeruzalemu,
gradovi, nekoø razvaline, napuçit øe se ljudstvom. I znat øe da
sam ja Jahve.”
Prispodoba sa suhim kostima
Eze 37:1 I spusti se na me ruka Jahvina i Jahve me u svojem duhu
izvede i postavi usred doline pune kostiju.
Eze 37:2 Provede me kroz njih, svuda oko njih, i gle, bijaæe ih u dolini
veoma mnogo i bijahu sasvim suhe!
Eze 37:3 Reçe mi: “Sine çovjeçji, mogu li ove kosti oœivjeti?” Ja odgovorih:
“Jahve Gospode, to samo ti znaæ!”
Eze 37:4 Tad mi reçe: “Prorokuj ovim kostima i reci im: ‘O suhe kosti,
çujte rijeç Jahvinu!’
Eze 37:5 Ovako govori Jahve Gospod ovim kostima: ‘Evo, duh øu svoj
udahnuti u vas i oœivjet øete!
Eze 37:6 Œilama øu vas ispreplesti, mesom obloœiti, koœom vas obaviti
i duh svoj udahnuti u vas i oœivjet øete - i znat øete da sam ja Jahve!’”
Eze 37:7 I ja stadoh prorokovati kao æto mi bjeæe zapovjeåeno. I dok
sam prorokovao, nastade æuækanje i pomicanje i kosti se stadoæe pribirati.
Eze 37:8 Pogledah, i gle, po njima narasle œile i meso; koœom se
presvukoæe, ali duha joæ ne bijaæe u njima.
Eze 37:9 I reçe mi: “Prorokuj duhu, sine çovjeçji, prorokuj i reci: ‘Ovako
govori Jahve Gospod: Od sva çetiri vjetra doåi, duæe, i dahni u ova trupla
da oœive!’”
Eze 37:10 I stadoh prorokovati kao æto mi zapovjedi, i duh uåe u njih i
oœivjeæe i stadoæe na noge - vojska vrlo, vrlo velika.
Eze 37:11 Reçe mi: “Sine çovjeçji, te kosti - to je sav dom Izraelov. Evo,
oni vele: ‘Usahnuæe nam kosti i propade nam nada, pogibosmo!’
Eze 37:12 Zato prorokuj i reci im. ‘Ovako govori Jahve Gospod: Ja øu
otvoriti vaæe grobove, izvesti vas iz vaæih grobova, narode moj, i odvesti
vas u zemlju Izraelovu!
Eze 37:13 I znat øete da sam ja Jahve kad otvorim grobove vaæe i kad
vas izvedem iz vaæih grobova, moj narode!
Eze 37:14 I duh svoj udahnut øu u vas da oœivite, i dovest øu vas u vaæu
zemlju, i znat øete da ja, Jahve govorim i çinim’ - rijeç je Jahve Gospoda.”
Eze 37:15 I doåe mi rijeç Jahvina:
Eze 37:16 “Sine çovjeçji, uzmi drvo i napiæi na njemu: ‘Juda i sinovi
Izraelovi, njegovi saveznici!’ Onda uzmi drugo drvo i napiæi na njemu:
‘Josip - drvo Efrajimovo - i sav dom Izraelov, njegov saveznik.’
Eze 37:17 I sastavi ih u jedno drvo da budu kao jedno u tvojoj ruci!
Eze 37:18 A kad te sinovi tvojega naroda zapitaju: ‘Hoøeæ li nam objasniti
æto to znaçi?’ -
Eze 37:19 reci im: ‘Ovako govori Jahve Gospod: Evo, uzet øu drvo
Josipovo, æto je u ruci Efrajimovoj, drvo Josipovo i Izraelovih plemena,

662
njegovih saveznika, i sastavit øu ga s drvetom Judinim te øu od njih
naçiniti jedno; oba øe biti jedno u mojoj ruci.’
Eze 37:20 Oba drveta na koja to napiæeæ neka ti budu u ruci, njima
naoçigled.
Eze 37:21 I reci im: ‘Ovako govori Jahve Gospod: Evo, skupit øu sinove
Izraelove iz naroda u koje doåoæe, skupit øu ih odasvud i odvesti ih u
zemlju njihovu.
Eze 37:22 I naçinit øu od njih jedan narod u zemlji, u gorama Izraelovim,
i bit øe im svima jedan kralj, i oni viæe neøe biti dva naroda i neøe viæe biti
razdijeljeni na dva kraljevstva.
Eze 37:23 I neøe se viæe kaljati svojim kumirima, ni svojim grozotama,
ni opaçinama. Izbavit øu ih od svih njihovih nevjera kojima zgrijeæiæe i
oçistit øu ih, i oni øe biti moj narod, a ja njihov Bog.
Eze 37:24 I sluga moj David bit øe im kralj i svima øe im biti jedan pastir.
Œivjet øe po mojim zakonima, çuvajuøi i vræeøi moje naredbe.
Eze 37:25 Boravit øe u zemlji koju dadoh sluzi svome Jakovu, u kojoj
œivljahu oci vaæi: u njoj øe stanovati oni i njihovi sinovi, i sinovi sinova
njihovih dovijeka. I moj sluga David bit øe im knez dovijeka.
Eze 37:26 Sklopit øu s njima savez mira; bit øe to Savez vjeçan s njima.
Utvrdit øu ih i razmnoœiti i postavit øu Svetiæte svoje zauvijek meåu njih.
Eze 37:27 Moj øe Æator biti meåu njima i ja øu biti Bog njihov, a oni narod
moj!
Eze 37:28 I kad Svetiæte moje bude zauvijek meåu njima, znat øe svi
narodi da sam ja Jahve, koji posveøujem Izraela.’”
Proroætvo protiv Goga, kralja u Magogu
Eze 38:1 I doåe mi rijeç Jahvina:
Eze 38:2 “Sine çovjeçji, okreni lice ka Gogu, u zemlji Magogu, velikom
knezu Meæeka i Tubala, prorokuj protiv njega.
Eze 38:3 Reci: ‘Ovako govori Jahve Gospod: Evo me na te, Goœe, veliki
kneœe Meæeka i Tubala!
Eze 38:4 Namamit øu te i metnut øu ti œvale u çeljusti, izvest øu tebe i svu
tvoju vojsku - konje i konjanike, silno mnoætvo u potpunoj opremi - sve
u oklopima i sa ætitovima, sve viçne maçu.
Eze 38:5 S njima je i Perzija, Etiopija i Put - svi sa ætitovima i pod kacigama;
Eze 38:6 zatim Gomer i sve çete njegove, Bet Togarma s krajnjega
sjevera i sve çete njezine - silan narod s tobom!
Eze 38:7 Dobro se spremi ti i sve mnoætvo æto se oko tebe skupilo i stani
mu na çelo!
Eze 38:8 Poslije mnogo dana dobit øeæ zapovijed; poslije mnogo godina
navalit øeæ na zemlju, izbavljenu od maça i skupljenu iz mojih naroda,
na gore Izraelove, nekoø zadugo puste: otkako ih izvedoh iz naroda, svi
spokojno œive.
Eze 38:9 Diøi øeæ se, doøi kao nevrijeme, kao oblak æto prekrije zemlju,
ti i tvoje çete, a s vama sila naroda!’
Eze 38:10 Ovako govori Jahve Gospod: ‘U onaj øe ti se dan misli rojiti u
srcu i skovat øeæ zao naum.
Eze 38:11 Reøi øeæ: ‘Hajde da se dignem na zemlju nebranjenu, da
navalim na miran narod koji spokojno œivi bez zidina i bez prijevornica
i bez vrata:
Eze 38:12 pa da se plijena naplijenim i pljaçke napljaçkam - da ruku
stavim na razvaline opet napuçene i na narod iz naroda skupljen, koji se
bavi stadima i imanjem i œivi u srediætu zemlje.’
Eze 38:13 Æeba, Dedan i trgovci taræiæki i svi njihovi laviøi pitat øe te: ‘Zar
zato dolaziæ plijeniti? I zar si radi pljaçke toliku gomilu skupio da odneseæ
srebro i zlato, da otmeæ stoku i imanje i da se plijena velikoga naplijeniæ?’
Eze 38:14 Zato prorokuj, sine çovjeçji, i reci Gogu: ‘Ovako govori Jahve
Gospod: U onaj dan kad narod moj izraelski bude spokojno œivio, ti øeæ
se podiøi!
Eze 38:15 Doøi øeæ iz svoga sjediæta, s krajnjega sjevera, ti i s tobom
mnogo naroda, sve samih konjanika, silno mnoætvo, golema vojska.
Eze 38:16 Navalit øeæ na Izraela, narod moj, kao oblak kad pokrije zemlju.
U posljednje dane dovest øu te na svoju zemlju da me narodi upoznaju,
kad na tebi, Goœe, njima naoçigled, pokaœem svetost svoju.’
Eze 38:17 Ovako govori Jahve Gospod: ‘Nisi li ti onaj o kome sam
govorio, u davne dane, preko slugu svojih, proroka Izraelovih, koji u ono
vrijeme prorokovaæe da øu te na njih dovesti?
Eze 38:18 U onaj dan kad Gog navali na zemlju Izraelovu - rijeç je Jahve
Gospoda - gnjev øe mi iz nosa planuti.
Eze 38:19 U ljubomori svojoj i u ognju jarosti svoje odluçih: U onaj dan
bit øe silan potres u zemlji Izraelovoj.

663
Eze 38:20 I trest øe se poda mnom ribe morske i ptice nebeske, poljske
zvijeri i gmazovi æto gmiœu po zemlji i svi ljudi æto œive na njoj. Planine øe
se razvaliti, vrleti popadati i sve se zidine poruæiti!
Eze 38:21 I po svim svojim gorama pozvat øu na njega maç - rijeç je
Jahve Gospoda - s maçem øe se brat na brata diøi!
Eze 38:22 Sudit øu mu kugom i krvlju. I spustit øu silan pljusak, i kamenje
tuçe, oganj i sumpor na njega, na njegove çete i na mnogi narod koji
bude s njime.
Eze 38:23 I uzveliçat øu se, posvetiti i objaviti pred svim narodima, i znat
øe da sam ja Jahve.’
Eze 39:1 Sine çovjeçji, prorokuj protiv Goga i reci: ‘Ovako govori Jahve
Gospod: Evo me na te, Goœe, veliki kneœe Meæeka i Tubala!
Eze 39:2 Namamit øu te i povesti, podiøi te s krajnjega sjevera i dovesti
na gore Izraelove.
Eze 39:3 Izbit øu ti luk iz lijeve ruke i prosuti strijele iz tvoje desnice.
Eze 39:4 Na gorama øeæ Izraelovim pasti, ti i sve tvoje çete i narodi koji
budu s tobom: pticama grabljivicama, svemu krilatom, i zvijerima dadoh
te za hranu.
Eze 39:5 Na otvorenom øeæ polju pasti, jer ja tako rekoh - rijeç je Jahve
Gospoda.
Eze 39:6 Poslat øu oganj na Magog i na sve koji spokojno œive na otocima
- i znat øe da sam ja Jahve.
Eze 39:7 A svoje sveto ime objavit øu posred naroda svoga izraelskoga
i neøu dati da se viæe oskvrnjuje moje sveto ime! I znat øe svi narodi da
sam ja, Jahve, Svetac Izraelov.
Eze 39:8 Evo dolazi i biva - rijeç je Jahve Gospoda! To je dan o kojem
sam govorio!
Eze 39:9 Iziøi øe stanovnici izraelskih gradova, naloœiti vatru i spaliti
oruœje, ætitove, ætitiøe, lukove i strelice, koplja i sulice - loœit øe njima
vatru sedam godina.
Eze 39:10 Neøe nositi drva iz polja ni sjeøi u æumama, nego øe vatru
oruœjem loœiti. I oplijenit øe one koji su njih plijenili, opljaçkati one koji su
njih pljaçkali - rijeç je Jahve Gospoda.
Eze 39:11 U onaj øu dan dati Gogu za grob glasovito mjesto u Izraelu:
dolinu Abarim, istoçno od Mora, koja zatvara put prolaznicima; ondje øe
pokopati Goga i sve njegovo mnoætvo. I dolina øe se prozvati Hamon-
Gog.
Eze 39:12 I ukopavat øe ih dom Izraelov, sedam mjeseci, da oçisti svu
zemlju;
Eze 39:13 pokapat øe ih sav narod zemlje. I bit øe im slavan dan u koji
se proslavim, rijeç je Jahve Gospoda.
Eze 39:14 Izabrat øe ljude da neprestano prolaze zemljom pa da s
prolaznicima pokapaju one koji preostaæe po zemlji, da je tako oçiste.
Eze 39:15 I kad koji, prolazeøi zemljom, vidi ljudske kosti, podignut øe
kraj njih nadgrobnik dok ih grobari ne ukopaju u dolini Hamon-Gog.
Eze 39:16 Hamona je ime i gradu. I tako øe oçistiti zemlju.
Eze 39:17 Sine çovjeçji, ovako govori Jahve Gospod: Reci pticama,
svemu krilatom i svemu zvijerju: skupite se i doåite! Saberite se odasvud
na œrtvu moju koju koljem za vas, na veliku gozbu po izraelskim
gorama, da se najedete mesa i napijete krvi.
Eze 39:18 Najedite se mesa od junaka i napijte se krvi zemaljskih
knezova, ovnova, janjaca, jaraca, junaca, ugojene stoke baæanske!
Eze 39:19 Najedite se do sita pretiline i napijte se krvi mojih klanica koje
sam vam naklao.
Eze 39:20 Nasitite se za mojim stolom konja i konjanika, junaka i ratnika!’
- rijeç je Jahve Gospoda.
Zakljuçak
Eze 39:21 ‘Tako øu se proslaviti meåu narodima, i svi øe narodi vidjeti
sud koji øu izvræiti i ruku æto øu je na njih podiøi.
Eze 39:22 Znat øe dom Izraelov da sam ja, Jahve, Bog njihov - od toga
dana zauvijek.
Eze 39:23 I znat øe narodi da dom Izraelov bijaæe odveden u ropstvo
zbog svojih nedjela: iznevjerio mi se, pa skrih lice svoje od njih i predadoh
ih njihovim neprijateljima u ruke da od maça poginu.
Eze 39:24 Postupih s njima po neçistoøi njihovoj i nedjelima te skrih lice
svoje od njih.’
Eze 39:25 Stoga ovako govori Jahve Gospod: ‘Sad øu vratiti roblje
Jakovljevo i pomilovati sav dom Izraelov - ljubomoran na ime svoje sveto,
Eze 39:26 oprostit øu im svu sramotu i nevjeru kojom mi se iznevjeriæe
dok joæ spokojno œivljahu u zemlji i nikoga ne bijaæe da ih straæi.
Eze 39:27 A kad ih dovedem iz naroda i skupim iz zemalja duæmanskih

664
i na njima, naoçigled mnogih naroda, svetost svoju pokaœem,
Eze 39:28 znat øe da sam ja Jahve, Bog njihov, koji ih u izgnanstvo
meåu narode odvedoh i koji ih opet skupljam u njihovu zemlju, ne
ostavivæi ondje nijednoga od njih.
Eze 39:29 I nikada viæe neøu kriti lica od njih, jer øu duh svoj izliti na dom
Izraelov’ - rijeç je Jahve Gospoda.”
Buduøi Dom
Eze 40:1 Godine dvadeset i pete za naæega izgnanstva, poçetkom
godine, prvoga mjeseca, desetoga dana, a çetrnaest godina otkako
pade Grad, upravo onoga dana spusti se na me ruka Jahvina.
Eze 40:2 I odvede me u boœanskom viåenju u zemlju Izraelovu te me
postavi na veoma visoku goru: Na njoj, s juœne strane, bijaæe neæto kao
sazidan grad.
Eze 40:3 Povede me onamo, i gle: çovjek, sjajan kao mjed, stajaæe na
vratima, s lanenim uœetom i mjeraçkom trskom u ruci.
Eze 40:4 I taj mi çovjek reçe: “Sine çovjeçji, gledaj svojim oçima i sluæaj
svojim uæima, popamti sve æto øu ti pokazati, jer si doveden ovamo da
ti pokaœem. Objavi domu Izraelovu sve æto ovdje vidiæ.”
Vanjski zid Doma
Eze 40:5 I gle, zdanje sve uokolo opasano zidom. Çovjek drœaæe u ruci
mjeraçku trsku od æest lakata, a svaki lakat bijaæe za jedan dlan duœi od
obiçnoga lakta. On izmjeri zdanje. Æirina: jedna trska, visina: jedna trska.
Istoçna vrata Doma
Eze 40:6 Zatim poåe k vratima æto bijahu okrenuta k istoku. Uspe se uza
stepenice i izmjeri prag vrata. Æirina: jedna trska.
Eze 40:7 A svaka klijet jednu trsku dugaçka i jednu trsku æiroka. Izmeåu
klijeti: pet lakata. Prag vrata sa strane njihova trijema, iznutra, jedna
trska.
Eze 40:8 Izmjeri trijem vrata iznutra: bijaæe osam lakata æirok,
Eze 40:9 a njegovi polustupovi dva lakta. Trijem vrata bijaæe s nutarnje
strane.
Eze 40:10 Na svakoj strani istoçnih vrata bijahu po tri klijeti. I sve tri
bijahu iste mjere. Tako i polustupovi: s obje strane bijahu iste mjere.
Eze 40:11 Zatim izmjeri vrata: bijahu deset lakata æiroka i trinaest lakata
visoka.
Eze 40:12 Pred klijetima bijaæe s jedne i s druge strane ograda od jednog
lakta. Svaka klijet: æest lakata s jedne i æest lakata s druge strane.
Eze 40:13 A zatim izmjeri vrata od straœnje strane jedne klijeti do straœnje
strane nasuprotne klijeti, u æirinu: bijaæe dvadeset i pet lakata; otvor
pred otvorom.
Eze 40:14 Izmjeri i trijem: dvadeset lakata. Predvorje bijaæe sve uokolo
trijema vrata.
Eze 40:15 Od ulaznog proçelja vrata do nasuprotne strane njihova trijema
bijaæe pedeset lakata.
Eze 40:16 Na klijetima i njihovim dovracima, s unutraænje strane sve
uokolo, a tako i u trijemu, bijahu prozori s reæetkama. Takvi su prozori
bili iznutra, sve naokolo, a na polustupovima palme.
Vanjsko predvorje Doma
Eze 40:17 Zatim me povede u vanjsko predvorje Doma. I gle, sve oko
predvorja prostorije i ploçnik. Trideset prostorija na ploçniku.
Eze 40:18 Ploçnik bijaæe sa svake strane vrata i odgovaraæe razini vrata.
To je donji ploçnik.
Eze 40:19 On izmjeri æirinu predvorja od donjih vrata do unutraænjega
predvorja, s vanjske strane: sto lakata na istok i na sjever.
Sjeverna vrata Doma
Eze 40:20 Sjevernim vratima vanjskoga predvorja izmjeri æirinu i duœinu.
Eze 40:21 I ta su imala po tri klijeti sa svake strane, a stupovi im i trijemovi
istih mjera kao u prvih vrata: pedeset lakata u duœinu i dvadeset i
pet lakata u æirinu.
Eze 40:22 Prozori im, trijemovi i palme bijahu iste mjere kao na istoçnim
vratima, a na prilazu im sedam stepenica; trijem im bijaæe s unutraænje
strane.
Eze 40:23 Unutraænje predvorje imaæe vrata æto bijahu nasuprot sjevernim
vratima; kao i istoçna. On izmjeri: izmeåu jednih i drugih vrata
bijaæe sto lakata.
Juœna vrata Doma
Eze 40:24 Zatim me povede na jug, i gle: i ondje vrata. Izmjeri ondje
klijeti, polustupove i trijemove: bijahu iste mjere.
Eze 40:25 Ona, kao i njihovi trijemovi, imahu sve uokolo prozore æto
bijahu kao i oni prvi. Duœina je i tu iznosila pedeset lakata, a æirina
dvadeset i pet.

665
Eze 40:26 K vratima je vodilo sedam stuba; trijem im je bio s unutraænje
strane, a na stupovima imahu po jednu palmu sa svake strane.
Eze 40:27 Unutraænje predvorje imaæe jedna vrata i s juœne strane. On
izmjeri: od tih vrata do juœnih vrata - sto lakata.
Unutraænje predvorje i juœna vrata
Eze 40:28 Zatim me na juœna vrata uvede u unutraænje predvorje. I
izmjeri juœna vrata: bijahu istih mjera.
Eze 40:29 Klijeti, stupovi i trijemovi bijahu istih mjera. Vrata i njihov trijem
imahu svud unaokolo prozore. Pedeset lakata bijaæe tu u duœinu,
dvadeset i pet lakata u æirinu.
Eze 40:30 A sve uokolo trijemovi: dvadeset i pet lakata dugi, a pet lakata
æiroki.
Eze 40:31 Trijemovi su se pruœili prema vanjskom predvorju. Na polustupovima
njihovim palme, a stubiæte im je imalo osam stuba.
Istoçna vrata predvorja
Eze 40:32 Zatim me povede k istoçnim vratima unutraænjega predvorja.
I izmjeri vrata: bijahu istih mjera.
Eze 40:33 Klijeti im, polustupovi i trijemovi bijahu takoåer istih mjera.
Vrata i njihov trijem imahu svud naokolo prozore. U duœinu bjeæe pedeset
lakata, u æirinu dvadeset i pet.
Eze 40:34 Trijem im se pruœao prema vanjskom predvorju. Na njihovim
polustupovima s ove i s one strane bijahu palme. Stubiæte im imaæe
osam stuba.
Eze 40:35 Zatim me povede k sjevernim vratima. I izmjeri ih: bijahu istih
mjera.
Eze 40:36 Klijeti im, polustupovi i trijemovi bijahu takoåer istih mjera.
Vrata i njihov trijem imahu svud uokolo prozore. Pedeset je lakata tu bilo
u duœinu, a dvadeset i pet u æirinu.
Eze 40:37 Trijem je sezao do vanjskoga predvorja. Na polustupovima
s ove i one strane bijahu palme. Stubiæte imaæe osam stuba.
Pomoøno prostorje
Eze 40:38 Uz trijemove vrata bijaæe prostor s posebnim ulazom. Ondje
su se ispirale œrtve paljenice.
Eze 40:39 U trijemu vrata s jedne i s druge strane bijahu po dva stola za
klanje paljenica, okajnica i naknadnica.
Eze 40:40 I s vanjske strane onomu tko ulazi na ulaz sjevernih vrata
bijahu dva stola; i s druge strane, prema trijemu vrata, dva stola.
Eze 40:41 Çetiri stola, dakle, s jedne, a çetiri stola s druge strane vrata:
u svemu osam stolova, na kojima se klahu œrtve.
Eze 40:42 Osim toga, çetiri stola za paljenice, od klesanoga kamena.
Bili su po lakat i pol æiroki i lakat visoki. Na njima je stajao pribor za klanje
œrtava paljenica i klanica.
Eze 40:43 Stolovi bijahu sve uokolo obrubljeni œljebiøima od jednoga
dlana, zavrnutima unutra. Na stolove se stavljalo œrtveno meso.
Eze 40:44 Zatim me povede u unutraænje predvorje. U unutraænjem
predvorju bijahu dvije prostorije: jedna bijaæe sa strane sjevernih vrata,
okrenuta prema jugu, a druga sa strane juœnih vrata, okrenuta prema
sjeveru.
Eze 40:45 I on mi reçe: “Ta prostorija æto je okrenuta na jug odreåena je
za sveøenike koji obavljaju sluœbu u Domu.
Eze 40:46 A prostorija æto je okrenuta na sjever jest za sveøenike koji
obavljaju sluœbu na œrtveniku. To su sinovi Sadokovi, oni izmeåu sinova
Levijevih koji smiju priøi k Jahvi da mu sluœe!”
Unutraænje predvorje
Eze 40:47 On izmjeri predvorje. Duœina: sto lakata, æirina: sto lakata;
bijaæe çetverouglasto. Pred Domom stajaæe œrtvenik.
Glavni ulaz Doma
Eze 40:48 A zatim me povede k trijemu. Izmjeri polustupove trijema:
bijaæe pet lakata na jednoj i pet lakata na drugoj strani. Vrata bijahu
æiroka tri lakta s jedne i tri lakta s druge strane.
Eze 40:49 Trijem bijaæe dugaçak dvadeset lakata, a æirok dvanaest
lakata. Deset je stepenica vodilo onamo. Na dovratnicima s jedne i s
druge strane stajaæe po jedan stup. Glavni dio Doma:
Hekal i Debir
Eze 41:1 Zatim me povede u Hekal. Izmjeri mu polustupove: bijahu
æiroki æest lakata s jedne i æest lakata s druge strane.
Eze 41:2 Vrata bijahu æiroka deset lakata: sa svake strane po jedno krilo
od pet lakata. A zatim izmjeri Hekal: bijaæe dugaçak çetrdeset, a æirok
dvadeset lakata.
Eze 41:3 Onda uåe i izmjeri polustupove vrata: dva lakta; zatim vrata:
æest lakata; pa æirinu vrata: sedam lakata.

666
Eze 41:4 Izmjeri zatim unutraænji prostor: duœina dvadeset lakata, æirina
ispred Hekala dvadeset lakata. I reçe mi: “To je Svetinja nad svetinjama.”
Poboçno prostorje
Eze 41:5 Potom izmjeri zid Doma: æest lakata. Poboçne prostorije bijahu
æiroke çetiri lakta, sve oko Doma.
Eze 41:6 Poboçne prostorije bijahu jedna nad drugom, bijaæe ih trideset
na tri boja. U hramskom zidu bijahu, sve uokolo, zasjeci da prihvate
poboçne prostorije. Tako one ne bijahu ugraåene u hramski zid.
Eze 41:7 Æirina se prostorija poveøavala od boja do boja, jer su one sve
uokolo, na bojeve, okruœivale Dom, a Dom je, kako se uzlazilo, ostavljao
sve æiri prostor. S najdonjeg se boja uzlazilo na najgornji kroza srednji.
Eze 41:8 Onda vidjeh sve oko Doma neku uzvisinu. Osnove poboçnih
prostorija: cijela trska, æest lakata.
Eze 41:9 Debljina vanjskoga zida poboçnih klijeti: pet lakata. Prolaz
izmeåu poboçnih prostorija Doma
Eze 41:10 i klijeti bijaæe, sve uokolo Doma, dvadeset lakata æirok.
Eze 41:11 Iz poboçne prostorije izlaœahu na prolaz jedna vrata prema
sjeveru i jedna prema jugu. Prolaz bijaæe æirok pet lakata svud uokolo.
Eze 41:12 Zdanje æto zatvaraæe ograåeni prostor sa zapada bijaæe æiroko
sedamdeset lakata, a zid te graåevine posvud uokolo bijaæe debeo pet
lakata i dugaçak devedeset lakata.
Eze 41:13 On izmjeri Dom: bijaæe dugaçak stotinu lakata. Ograåeni
prostor, zdanje mu i zidovi, stotinu lakata duœine.
Eze 41:14 Æirina proçelja Doma s ograåenim prostorom prema istoku:
sto lakata.
Eze 41:15 On izmjeri duœinu zdanja duœ ograåenog prostora æto bijaæe
straga i hodnike s jedne i s druge strane: stotinu lakata. Unutraænjost
Hekala, trijemovi predvorja,
Eze 41:16 pragovi, prozori s reæetkama i hodnici na sve tri strane uokolo,
nasuprot pragovima, bijahu sve uokolo drvetom obloœeni od zemlje do
prozora. Prozori su bili zastrti.
Eze 41:17 Od ulaza sve do unutraænjosti Doma, a tako i izvana te po
svem zidu uokolo, iznutra i izvana,
Eze 41:18 bijahu likovi kerubina i palma. Po jedna palma izmeåu dva
kerubina, a svaki kerubin imaæe dva lica:
Eze 41:19 prema palmi s jedne strane lice çovjeçje, a prema palmi s
druge strane lice lavlje. Tako bijaæe po svemu Domu sve uokolo:
Eze 41:20 od zemlje do ponad vrata bijahu izdjeljani kerubini i palme, a
tako i po zidu Hekala.
Eze 41:21 Dovratnici Hekala bijahu çetverouglasti.
Drveni oltar
Eze 41:22 Pred Svetiætem neæto kao œrtvenik od drveta: tri lakta visok,
dva lakta dugaçak i dva lakta æirok. Uglovi mu, podnoœje i stranice bijahu
od drveta. I çovjek mi reçe: “Evo stola koji je pred licem Jahvinim!”
Vrata Doma
Eze 41:23 I Hekal i Svetiæte imahu po dvoja vrata,
Eze 41:24 a svaka vrata po dva krila æto se obrtahu: dva krila u jednih i
dva krila u drugih vrata.
Eze 41:25 A na vratima Hekala bijahu izdjeljani kerubini i palme, kao æto
bijahu izdjeljani i po zidovima. Izvana pred trijemom bijaæe drvena
nadstreænica.
Eze 41:26 Prozori s reæetkama i palme bijahu s jedne i s druge strane na
trijemu, u poboçnim prostorijama Doma i na nadstreænici.
Sveøeniçko prostorje
Eze 42:1 A zatim me povede na sjever, u vanjsko predvorje, i dovede
me do prostorija nasuprot ograåenom prostoru, nasuprot zdanju prema
sjeveru.
Eze 42:2 Proçelje im sa sjeverne strane bijaæe dugo sto lakata, a æiroko
pedeset lakata.
Eze 42:3 Nasuprot vratima unutraænjeg predvorja i nasuprot ploçniku
vanjskoga predvorja bijahu hodnici jedan prema drugome na tri boja.
Eze 42:4 Pred prostorijama bijaæe prolaz prema unutraænjosti - deset
lakata æirok i sto lakata dugaçak. Vrata im bijahu okrenuta na sjever.
Eze 42:5 Gornje prostorije, jer im prostor oduzimahu hodnici, bijahu
manje od donjih i srednjih.
Eze 42:6 Jer bijahu na tri boja, ali ne imahu stupova kao u predvorju.
Zato gornje prostorije bijahu uœe od donjih i srednjih.
Eze 42:7 Vanjski zid, duœ klijeti, prema vanjskom predvorju, ispred klijeti,
bijaæe dugaçak pedeset lakata.
Eze 42:8 Jer duœina klijetima vanjskoga predvorja bijaæe pedeset lakata,
a onima pred Hekalom sto lakata.

667
Eze 42:9 U tih prostorija bijaæe ulaz s istoka onomu tko im prilazi iz
vanjskog predvorja.
Eze 42:10 Po æirini zida predvorja prema istoku, pred ograåenim
prostorom i pred samim zdanjem, bijaæe joæ prostorija.
Eze 42:11 Pred njima bijaæe prolaz kao ispred klijeti smjeætenih prema
sjeveru: jednake duœine i jednake æirine; i svi im izlazi, raspored i vrata
bijahu jednaki.
Eze 42:12 Bili su kao ulazi u klijeti æto bijahu prema jugu: ulaz na poçetku
svakog prolaza, nasuprot zidu zdanja, prema istoku onomu tko bi u njih
ulazio.
Eze 42:13 I reçe mi: “Sjeverne i juœne prostorije ispred ograåenog
prostora jesu prostorije Svetiæta: ondje sveøenici koji prilaze Jahvi
blaguju najveøe svetinje. Oni øe ovdje odlagati najveøe svetinje, prinose,
okajnice i naknadnice, jer je to mjesto sveto.
Eze 42:14 A kad sveøenici budu ulazili, neøe izlaziti iz Svetiæta u vanjsko
predvorje, nego øe tu ostavljati odjeøu u kojoj bijahu sluœbu sluœili,
jer je sveta, i oblaçiti drugu odjeøu da bi se mogli pribliœiti mjestu odreåenu
za narod.”
Eze 42:15 Izmjerivæi unutraænjost Doma, izvede me na istoçna vrata i
izmjeri sve uokolo.
Eze 42:16 Mjeraçkom trskom izmjeri istoçnu stranu: bijaæe pet stotina
trska, mjeraçkih trska,
Eze 42:17 a zatim se okrenu i izmjeri sjevernu stranu: bijaæe pet stotina
trska, mjeraçkih trska.
Eze 42:18 Tada se okrenu na juœnu stranu i izmjeri: pet stotina trska,
mjeraçkih trska.
Eze 42:19 Potom se okrenu na zapadnu stranu i izmjeri: pet stotina
trska, mjeraçkih trska.
Eze 42:20 On izmjeri zid na sve çetiri strane uokolo: bijaæe pet stotina
trska dugaçak i pet stotina æirok. Odvajao je sveto mjesto od nesvetoga.
Povratak Slave Jahvine
Eze 43:1 Zatim me povede k vratima æto gledaju na istok.
Eze 43:2 I gle, Slava Boga Izraelova dolazi od istoka; æum joj kao æum
velikih voda: i zemlja se sjala od slave njegove.
Eze 43:3 To viåenje koje gledah bijaæe kao viåenje æto ga vidjeh kad
doåoh da uniætim grad i kao viåenje koje vidjeh na rijeci Kebaru. Padoh
niçice.
Eze 43:4 A Slava Jahvina uåe u Dom na vrata koja gledaju na istok.
Eze 43:5 Tada me duh podiœe i odvede u unutraænje predvorje. I gle:
Dom bijaæe pun Slave Jahvine.
Eze 43:6 I çuh glas koji mi iz Doma govori, a kraj mene netko stajaæe.
Eze 43:7 I reçe mi: “Sine çovjeçji, ovo je mjesto mojega prijestolja, ovo
je mjesto stopa mojih nogu: ovdje øu, posred sinova Izraelovih, prebivati
zauvijek. Izraelov dom neøe viæe oskvrnjivati moje sveto ime - ni oni ni
njihovi kraljevi - svojim bludniætvom i truplima svojih kraljeva:
Eze 43:8 stavili su svoj prag do moga, svoje dovratnike do mojih, tako
da je bio samo zid izmeåu mene i njih, i oskvrnjivali su moje sveto ime
gnusobama koje poçiniæe. I zato ih zatrijeh u svojem gnjevu.
Eze 43:9 Sada øe oni ukloniti daleko od mene svoje bludniætvo i trupla
svojih kraljeva, a ja øu zauvijek prebivati posred njih.
Eze 43:10 Sine çovjeçji, pokaœi domu Izraelovu ovaj Dom da se posrame
sa svojih bezakonja. Neka mu izmjere razmjere.
Eze 43:11 Ako se posrame zbog svega æto uçiniæe, opiæi im Dom i
njegove razmjere, njegove izlaze i ulaze, sve njegovo obliçje, sve propise
i sve zakone; upoznaj ih i nacrtaj im da vide i da çuvaju i provedu
sve njegovo obliçje i sve propise o njemu.
Eze 43:12 A ovo je zakon za Dom: navrh gore, sav prostor uokolo, bit øe
najsvetija svetinja.
Eze 43:13 Ovo su mjere œrtvenika, na laktove - a lakat je ovdje jedan
lakat i pedalj: podnoœje œrtvenika lakat dugo, lakat æiroko; obrub kojim je
obrubljen uokolo - jedan pedalj. Visina œrtvenika:
Eze 43:14 od podnoœja na zemlji do donjega pojasa œrtvenika - dva
lakta, a u æirinu jedan lakat; od manjeg pojasa do veøega çetiri lakta, a
u æirinu jedan lakat.
Eze 43:15 A samo œrtviæte: çetiri lakta visoko. A sa œrtviæta diœu se uvis
çetiri roga.
Eze 43:16 Œrtviæte: dvanaest lakata dugo, dvanaest lakata æiroko,
çetvorina, na sve çetiri strane.
Eze 43:17 A pojas: çetrnaest lakata dug i çetrnaest lakata æirok, na çetiri
strane; njegov rub uokolo pol lakta, a podnoœje oko njega uokolo jedan
lakat; stepenice mu gledaju na istok.”

668
Eze 43:18 I reçe mi: “Sine çovjeçji, ovako govori Jahve Gospod: ‘Ovo su
propisi œrtveni po kojima se u svoje vrijeme mora podiøi œrtvenik da se
na njemu prinose paljenice i da se po njemu ækropi krvlju.
Eze 43:19 Sveøenicima levitima, potomcima Sadokovim, koji pristupaju
k meni da mi sluœe - rijeç je Jahve Gospoda - dat øeæ june za œrtvu
okajnicu.
Eze 43:20 Uzet øeæ njegove krvi i njome pomazati çetiri roga œrtviæta i
çetiri ugla pojasa i obrub sve uokolo da okajnicom pomiriæ œrtvenik.
Eze 43:21 Zatim uzmi june i spali ga na odijeljenom mjestu Doma, izvan
Svetiæta.
Eze 43:22 Sutradan prinesi jarca bez mane kao okajnicu, neka se njime
okaje œrtvenik kao æto je okajan junetom.
Eze 43:23 A kad ga okajeæ, prinesi junca bez mane i ovna bez mane iz
stada:
Eze 43:24 prikaœi ih pred Jahvom, a sveøenici neka ih pospu solju i neka
ih prinesu kao paljenicu Jahvi.
Eze 43:25 Sedam dana svaki dan prinesi jednog jarca za grijeh; i neka
se prinese june i ovan iz stada, oba bez mane.
Eze 43:26 Sedam dana neka se pomiruje œrtvenik i neka se çisti i
posveøuje.
Eze 43:27 Poæto se navræe ti dani, od osmoga dana unapredak neka
sveøenici œrtvuju na œrtveniku vaæe paljenice i priçesnice; i omiljet øete
mi’ - rijeç je Jahve Gospoda.”
Upotreba istoçnih vrata
Eze 44:1 Potom me odvede natrag k izvanjskim vratima Svetiæta, koja
gledaju na istok: bijahu zatvorena.
Eze 44:2 I reçe mi Jahve: “Ova øe vrata biti zatvorena; neka se ne otvaraju
i nitko neka ne ulazi na njih, jer ja, Jahve, Bog Izraelov, kroz njih proåoh
- zato neka budu zatvorena.
Eze 44:3 Samo knez, jer je knez, smije sjesti tu i blagovati pred Jahvom;
tada neka uåe kroz trijem vrata i istim putem neka izaåe.”
Pravilo o upotrebi Doma
Eze 44:4 Zatim me odvede k sjevernim vratima pred Dom. Pogledah, i
gle: Slava Jahvina bijaæe napunila Dom Jahvin. Padoh niçice.
Eze 44:5 Jahve mi reçe: “Sine çovjeçji, pomno pripazi, dobro gledaj i
paœljivo posluæaj æto øu ti reøi o svim uredbama Doma Jahvina i o svim
njegovim zakonima. Dobro pazi tko smije uøi u Dom i tko je iz Svetiæta
odijeljen.
Eze 44:6 Reci rodu odmetniçkom, domu Izraelovu: ‘Ovako govori Jahve
Gospod: Previæe je veø vaæih gnusoba, dome Izraelov!
Eze 44:7 Uvodili ste tuåince, neobrezana srca i neobrezana tijela, te su
uæli u moje Svetiæte i oskvrnuli moj Dom dok ste vi prinosili moj kruh i
pretilinu i krv; i tako ste raskinuli moj Savez svim tim gnusobama.
Eze 44:8 Niste sami çuvali moje svetinje, nego ste njih namjestili
namjesto sebe kao çuvare u mojem Svetiætu.’
Eze 44:9 Ovako govori Jahve Gospod: ‘Nijedan tuåinac, neobrezana
srca i neobrezana tijela, da viæe ne ulazi u moje Svetiæte - nijedan tuåinac
koji œivi meåu sinovima Izraelovim.
Eze 44:10 A leviti koji su se udaljili od mene, kad je ono Izrael odlutao od
mene za svojim kumirima, snosit øe svoje bezakonje.
Eze 44:11 Sluœit øe u Svetiætu samo kao straœari na vratima Doma i kao
posluga Domu: klat øe narodu paljenice i druge œrtve i bit øe mu na
sluœbu.
Eze 44:12 Sluœili su im pred njihovim kumirima i tako naveli Dom Izraelov
na bezakonje. Zato podigoh ruku na njih - rijeç je Jahve Gospoda - da
snose svoje bezakonje.
Eze 44:13 Viæe neøe pristupati k meni da mi sluœe kao sveøenici i neøe
viæe prilaziti mojim najsvetijim svetinjama, nego øe snositi svoju sramotu
i gnusobe koje poçiniæe.
Eze 44:14 Postavit øu ih da u Domu rade svaki posao i sve æto treba u
njemu svræiti.
Pravila o sveøenicima
Eze 44:15 Sveøenici leviti, potomci Sadokovi, koji su mi vjerno sluœili u
mojem Svetiætu kad su ono sinovi Izraelovi odlutali od mene - oni smiju
pristupati k meni da mi sluœe: sluœit øe preda mnom prinoseøi mi pretilinu
i krv - rijeç je Jahve Gospoda.
Eze 44:16 Oni smiju ulaziti u moje Svetiæte i pristupati k mojem stolu da
mi sluœe i da vræe sluœbu.
Eze 44:17 Kad budu ulazili na vrata unutraænjega predvorja, neka obuku
lanene haljine: neka ne bude na njima niæta vuneno kad sluœe na vratima
unutraænjega predvorja i Doma.

669
Eze 44:18 Na glavama neka nose lanene kape, oko bokova gaøe lanene:
neka se ne paæu niçim od çega bi se znojili.
Eze 44:19 Kad izlaze u vanjsko predvorje k narodu, neka svuku haljine
u kojima su sluœili i neka ih ostave u prostorijama Svetiæta, a neka obuku
druge haljine, da ne posvete puk svojim haljinama.
Eze 44:20 I neka ne briju glave, a ni bujne kose neka ne puætaju, nego
neka strigu kosu.
Eze 44:21 I nijedan sveøenik, kad mu je poøi u unutraænje predvorje,
neka ne pije vina.
Eze 44:22 Neka se ne œene udovicom ili puætenicom nego samo
djevojkom iz roda Izraelova ili udovicom sveøenikovom.
Eze 44:23 Neka mi narod uçe razlikovati sveto od nesvetoga, luçiti
neçisto od çistoga.
Eze 44:24 U parnicama oni neka budu suci: neka sude po mojim
zakonima; i neka çuvaju zakone i uredbe o svim mojim blagdanima i
neka svetkuju moje subote.
Eze 44:25 K mrtvacu neka ne prilaze da se ne okaljaju; samo za ocem
i za majkom, za sinom i køerju, za bratom i sestrom joæ neudatom smiju
se okaljati.
Eze 44:26 Poæto se nakon toga koji oçisti, neka mu se broji sedam dana:
Eze 44:27 a onda kad uåe u Svetiæte, u unutraænje predvorje da sluœi u
Svetiætu, neka prinese œrtvu okajnicu - rijeç je Jahve Gospoda.
Eze 44:28 Njima ne pripada nikakva baætina - ja sam njihova baætina; i
zato im ne dajte nikakva posjeda u Izraelu - ja sam posjed njihov.
Eze 44:29 Hranit øe se od œrtava prinosnica, okajnica i naknadnica, i
sve zavjetovano u Izraelu njima pripada.
Eze 44:30 Najbolje od svih vaæih prvina i od svih vaæih prinosa koje øete
prinositi pripada sveøenicima; njima øete davati i najbolje braæno, da
blagoslov poçiva na vaæim domovima.
Eze 44:31 Sveøenici ne smiju jesti mesa od uginulih i razderanih œivotinja
- bilo od ptica ili stoke.
Podjela zemlje: Jahvin dio
Eze 45:1 Kad budete zemlju œdrijebom dijelili u baætinu, prinesite kao
prinos pridrœan Jahvi jedan sveti dio zemlje, dugaçak dvadeset i pet
tisuøa lakata, æirok deset tisuøa; to neka bude sveto podruçje uzduœ i
poprijeko.
Eze 45:2 Od toga neka bude za Svetiæte çetvorina od pet stotina lakata
i çistina od deset lakata uokolo.
Eze 45:3 Od toga podruçja izmjeri u duœinu dvadeset i pet tisuøa lakata,
a u æirinu deset tisuøa: tu neka bude Svetiæte - Svetinja nad svetinjama.
Eze 45:4 Taj sveti dio zemlje pripada sveøenicima koji sluœe u Svetiætu
i koji pristupaju k Jahvi da mu sluœe: tu neka im bude mjesto za kuøe; i
to neka je sveto mjesto koje pripada Svetiætu.
Eze 45:5 Dvadeset i pet tisuøa u duœinu i deset tisuøa u æirinu neka bude
levitima koji sluœe Domu: neka ondje sagrade gradove u kojima øe
stanovati.
Eze 45:6 Za posjed gradu dodijelite pet tisuøa lakata u æirinu i dvadeset
i pet tisuøa lakata u duœinu usporedo sa svetim podruçjem: to øe pripadati
svemu domu Izraelovu.
Eze 45:7 Knezu pripada dio s obje strane svetoga podruçja i gradskoga
posjeda - duœ svetoga podruçja i duœ gradskoga posjeda - od zapadne
strane prema zapadu i od istoçne strane prema istoku, a duœina neka
bude jednaka svakom tom dijelu, od zapadne do istoçne granice.
Eze 45:8 To neka bude njegova zemlja, posjed u Izraelu, da knezovi
viæe ne tlaçe narod moj i da zemlju dadu domu Izraelovu po plemenima.’
Eze 45:9 Ovako govori Jahve Gospod: ‘Dosta je, knezovi Izraelovi!
Okanite se nasilja i pljaçke i vræite zakon i pravdu; izbavite narod moj od
svojih traœbina - rijeç je Jahve Gospoda.
Eze 45:10 Mjerite pravom mjerom: pravom efom i pravim batom.
Eze 45:11 Efa i bat neka jednako hvataju: bat neka iznosi desetinu
homera i efa desetinu homera - neka im mjera bude prema homeru.
Eze 45:12 Æekel neka bude dvadeset gera; mina neka vam bude
dvadeset æekela, dvadeset i pet æekela i petnaest æekela.
Prinosi i œrtve
Eze 45:13 Ovo je prinos koji øete prinositi: æestinu efe od svakoga homera
pæenice i æestinu efe od svakoga homera jeçma.
Eze 45:14 A za ulje ova je uredba: desetina bata od svakoga kora -
deset bata jedan je kor.
Eze 45:15 Od svakoga stada od dvije stotine ovaca sa soçnih izraelskih
paænjaka po jednu ovcu za œrtvu prinosnicu, paljenicu i priçesnicu - vama
za pomirenje - rijeç je Jahve Gospoda.

670
Eze 45:16 Sav narod zemlje duguje ovaj prinos knezu Izraelovu.
Eze 45:17 A knez je duœan davati œrtve paljenice, prinosnice i ljevanice
za svetkovine i za mlaåake, za subote i blagdane doma Izraelova: on
neka se postara za okajnicu, za pomirnicu, prinosnicu, paljenicu i
priçesnicu za pomirenje doma Izraelova.’
Svetkovanje Pashe
Eze 45:18 Ovako govori Jahve Gospod: ‘Prvoga mjeseca, prvoga dana
u mjesecu, uzmi june bez mane i okaj njime Svetiæte.
Eze 45:19 Sveøenik neka uzme krvi te œrtve okajnice i neka njome
pomaœe dovratnike Doma i sva çetiri ugla pojasa œrtveniçkoga i
dovratnike vrata unutraænjega predvorja.
Eze 45:20 Tako neka uçini i sedmoga dana istoga mjeseca za svakoga
koji je sagrijeæio iz slabosti i neznanja. Tako øete dovræiti pomirenje
Doma.
Eze 45:21 Prvoga mjeseca, çetrnaestoga dana u mjesecu, svetkujte
Pashu, sedmodnevni blagdan, kad se blaguju beskvasni hljebovi.
Eze 45:22 Toga dana neka knez za se i za sav puk zemlje prinese june
za okajnicu.
Eze 45:23 Sedam dana blagdana neka prinosi za paljenicu Jahvi sedam
junçiøa i sedam ovnova bez mane - svaki dan tih sedam dana - i svaki
dan jarca kao okajnicu.
Eze 45:24 A kao prinosnicu neka prinese efu po svakom juncu i efu po
ovnu i hin ulja na svaku efu.
Svetkovanje Blagdana sjenica
Eze 45:25 Sedmoga mjeseca, petnaestoga dana u mjesecu, neka o
blagdanu isto toliko prinosi sedam dana: isto toliko okajnica, paljenica,
prinosnica i ulja.’
Svetkovanje subote i mlaåaka
Eze 46:1 Ovako govori Jahve Gospod: ‘Vrata unutraænjega predvorja,
koja gledaju na istok, neka budu zatvorena æest radnih dana, a neka se
otvaraju u dan subotnji; i u dan mlaåaka neka se otvaraju.
Eze 46:2 Knez neka ulazi kroz njihov trijem i neka stane kod dovratnika;
sveøenici øe tada prinijeti njegovu paljenicu i priçesnicu, a on øe se
pokloniti na pragu vrata i izaøi. Neka se vrata ne zatvaraju do veçeri.
Eze 46:3 Na ulazu istih vrata subotom i na mlaåake klanjat øe se Jahvi
puk zemlje.
Eze 46:4 Paljenica koju øe knez subotom prinositi Jahvi neka bude:
æest jaganjaca bez mane, ovan bez mane.
Eze 46:5 A prinosnica neka bude efa po ovnu, a po jaganjcu koliko i
kako tko moœe i hin ulja po efi.
Eze 46:6 Na dan mlaåaka neka se prinese june bez mane, æest jaganjaca
i ovan bez mane.
Eze 46:7 A za prinosnicu neka se prinese efa po junetu, efa po ovnu, a
po jaganjcu koliko tko moœe i hin ulja po efi.
Razni propisi
Eze 46:8 Kad knez bude ulazio, neka ulazi kroz trijem vrata i istim putem
neka izlazi.
Eze 46:9 A kad puk zemlje o blagdanima dolazi pred Jahvu, onaj koji na
sjeverna vrata uåe da se pokloni neka izaåe na juœna, a tko uåe na juœna
neka izaåe na sjeverna: neka se ne vraøa na vrata na koja je uæao, nego
neka izaåe na suprotna.
Eze 46:10 I knez neka bude s njima: kad oni ulaze, neka i on uåe i neka
izaåe kad oni izlaze.
Eze 46:11 O blagdanima i svetkovinama neka se kao prinosnica prinese
efa po juncu i efa po ovnu, a po jaganjcu koliko tko moœe i hin ulja po efi.
Eze 46:12 Kad knez œeli prinijeti dobrovoljnu paljenicu ili dobrovoljnu
priçesnicu Jahvi, neka mu se otvore vrata koja gledaju na istok, pa neka
prinese paljenicu i svoju priçesnicu kao na dan subotnji; potom neka
iziåe, a kad iziåe, neka se zatvore vrata.
Eze 46:13 Svaki dan prinijet øeæ Jahvi za paljenicu janje od godine, bez
mane; prinijet øeæ ga svako jutro.
Eze 46:14 A kao prinosnicu na njega prinesi svako jutro æestinu efe i
treøinu hina ulja da se poækropi najfinije braæno; to neka bude svagdaænji
prinos Jahvi po vjeçnoj uredbi.
Eze 46:15 Treba dakle prinijeti jagnje, prinosnicu i ulje svako jutro kao
svagdaænju œrtvu paljenicu.’
Eze 46:16 Ovako govori Jahve Gospod: ‘Dadne li knez dar komu svom
sinu od svoje baætine, taj øe dar pripasti njima u posjed kao baætina.
Eze 46:17 Ako li od svoje baætine dade dar komu svom sluzi, tome øe to
pripadati do otpusne godine, a potom neka se vrati knezu; baætina
pripada samo kneœevim sinovima.

671
Eze 46:18 Knez ne smije prisvojiti niæta od baætine naroda, pljaçkajuøi
narodni posjed. Sinovima svojim neka dade baætinu od svojega posjeda,
da se ne raspe narod potjeran sa svojega posjeda.’”
Eze 46:19 Zatim me odvede kroz ulaz kraj vrata, u sveøeniçke prostorije
Svetiæta æto gledaju na sjever. I gle: ondje, u dnu, prema zapadu,
jedan prostor!
Eze 46:20 I reçe mi: “Ovo je mjesto gdje øe sveøenici kuhati œrtve
naknadnice i okajnice i œrtvu pomirnicu, gdje øe peøi prinosnice da ih ne
iznose u vanjsko predvorje te ne posvete naroda.”
Eze 46:21 Potom me izvede u vanjsko predvorje i provede kraj çetiri
ugla predvorja, i gle, u svakom uglu predvorja bijaæe malo predvorje.
Eze 46:22 Ta mala predvorja u çetiri ugla predvorja bijahu çetrdeset
lakata dugaçka, trideset æiroka - sva çetiri istih razmjera;
Eze 46:23 sva çetiri zidom opasana, a pod zidom sve uokolo bijahu
sagraåena ognjiæta.
Eze 46:24 I reçe mi: “To su kuhinje gdje øe sluge Doma kuhati puku
œrtve.”
Eze 47:1 Zatim me odvede natrag k vratima Doma. I gle: voda izvirala
ispod praga Doma, prema istoku - jer proçelje Doma bijaæe prema istoku
- i voda otjecaæe ispod desne strane Doma, juœno od œrtvenika.
Eze 47:2 Zatim me izvede na sjeverna vrata i provede me uokolo vanjskim
putem k vanjskim vratima koja gledaju na istok. I gle, voda izvirala
s desne strane.
Eze 47:3 Çovjek poåe prema istoku s uœetom u ruci, izmjeri tisuøu lakata
i prevede me preko vode, a voda mi sezaæe do gleœanja.
Eze 47:4 Ondje opet izmjeri tisuøu lakata i provede me preko vode, a
voda bijaæe do koljena. I opet izmjeri tisuøu lakata i prevede me preko
vode æto bijaæe do bokova.
Eze 47:5 Opet izmjeri tisuøu lakata, ali ondje bijaæe potok koji ne mogoh
prijeøi jer je voda nabujala te je trebalo plivati: bijaæe to potok koji se ne
moœe prijeøi.
Eze 47:6 I upita me: “Vidiæ li, sine çovjeçji?” I odvede me natrag, na
obalu potoka.
Eze 47:7 I kad se vratih, gle, na obali s obje strane mnoga stabla.
Eze 47:8 I reçe mi: “Ova voda teçe u istoçni kraj, spuæta se u Arabu i teçe
u more; a kad se u more izlije, vode mu ozdrave.
Eze 47:9 I kuda god potok protjeçe, sve œivo æto se miçe oœivi; i bit øe vrlo
mnogo riba, jer kamo god doåe ova voda, sve ozdravi i oœivi - kuda god
protjeçe ovaj potok.
Eze 47:10 I ribari øe ribariti duœ mora: od En Gedija do En Eglajima suæit
øe se mreœe; i bit øe vrlo mnogo svakovrsnih riba kao u Velikom moru.
Eze 47:11 A moçvare onoga mora i njegove bare neøe ozdraviti: bit øe
za sol.
Eze 47:12 Duœ potoka na obje strane rast øe svakovrsne voøke: liæøe im
neøe otpadati i s njih neøe nestajati ploda; svakog øe mjeseca roditi
novim plodom jer im voda dotjeçe iz Svetiæta. Plod øe njihov biti za jelo,
a liæøe za lijek’.
Granice zemlje
Eze 47:13 Ovako govori Jahve Gospod: ‘Ovo su granice u kojima øete
podijeliti zemlju u baætinu meåu dvanaest plemena Izraelovih - Josipu
dva dijela.
Eze 47:14 Svakom øe od vas pripasti podjednako od zemlje koju se
zakleh dati vaæim ocima, a vama øe pripasti u baætinu.
Eze 47:15 Ovo su, dakle, granice zemlje: na sjeveru, od Velikoga mora
put Hetlona do Ulaza u Hamat: Sedad,
Eze 47:16 Berota, Sibrajim, izmeåu kraja damaæçanskog i hamatskoga,
i Haser Enon, prema granici hauranskoj.
Eze 47:17 Granica øe se, dakle, protezati od mora do Haser Enona,
kojemu je na sjeveru kraj damaæçanski i hamatski - sjeverna strana.
Eze 47:18 Istoçna strana: izmeåu Haurana i Damaska, izmeåu Gileada
i zemlje izraelske, pa Jordanom kao granicom prema istoçnomu moru
do Tamara - istoçna strana.
Eze 47:19 Juœna strana: prema jugu od Tamara do Meripskih voda i
Kadeæa pa potokom prema Velikomu moru - juœna strana, prema jugu.
Eze 47:20 A zapadna strana: granica je Veliko more pa do nadomak
Ulaza u Hamat - zapadna strana.
Eze 47:21 Tu zemlju razdijelite meåu sobom po plemenima Izraelovim.
Eze 47:22 Razdijelit øete je œdrijebom u baætinu izmeåu sebe i izmeåu
doæljaka koji œive meåu vama i koji meåu vama djecu narodiæe: i njih
øete smatrati domorocima meåu Izraelovim sinovima, da i oni dobiju
œdrijebom baætinu meåu Izraelovim sinovima.

672
Eze 47:23 Svakome tom doæljaku dodijelite baætinu u plemenu u kojem
œivi - rijeç je Jahve Gospoda.
Podjela zemlje
Eze 48:1 A ovo su imena plemena: od krajnjega sjevera put Hetlona
prema Ulazu u Hamat i Haser Enon, od damaæçanskoga kraja na sjeveru
duœ Hamata, od istoka do zapada - dio Danov.
Eze 48:2 Uz podruçje Danovo, od istoka do zapada - dio Aæerov.
Eze 48:3 Uz podruçje Aæerovo, od istoka do zapada - dio Naftalijev.
Eze 48:4 Uz podruçje Naftalijevo, od istoka do zapada - dio Manaæeov.
Eze 48:5 Uz podruçje Manaæeovo, od istoka do zapada - dio Efrajimov.
Eze 48:6 Uz podruçje Efrajimovo, od istoka do zapada - dio Rubenov.
Eze 48:7 Uz podruçje Rubenovo, od istoka do zapada - dio Judin.
Eze 48:8 Uz podruçje Judino, od istoka do zapada neka bude pridrœano
podruçje koje øete Jahvi prinijeti: dvadeset i pet tisuøa lakata u æirinu, a
u duœinu kao svaki drugi dio, od istoka do zapada. U sredini neka bude
Svetiæte.
Eze 48:9 To pridrœano podruçje koje øete Jahvi prinijeti neka bude
dugaçko dvadeset i pet tisuøa lakata, æiroko deset tisuøa.
Eze 48:10 To sveto, prineseno podruçje za sveøenike neka bude na
sjeveru dvadeset i pet tisuøa lakata; prema zapadu æiroko deset tisuøa,
prema istoku æiroko deset tisuøa; prema jugu dugaçko dvadeset i pet
tisuøa. U sredini neka bude Jahvino Svetiæte.
Eze 48:11 A posveøenim sveøenicima, potomcima Sadokovim, koji su
mi vjerno sluœili i nisu, kao leviti, zastranili kad su ono zastranili sinovi
Izraelovi:
Eze 48:12 njima øe pripasti dio od toga najsvetijeg podruçja zemlje, uz
podruçje levitsko.
Eze 48:13 A levitima, baæ kao i podruçju sveøeniçkom: dvadeset i pet
tisuøa lakata u duœinu i deset tisuøa lakata u æirinu - ukupno dvadeset i
pet tisuøa lakata u duœinu, deset tisuøa u æirinu.
Eze 48:14 Od toga se niæta ne smije prodati ni zamijeniti; ne smije se ni
na koga prenijeti ta prvina zemlje, jer je Jahvi posveøena.
Eze 48:15 Pet tisuøa lakata u æirinu, æto ostane od onih dvadeset i pet
tisuøa, neka bude opøe podruçje: za grad, za naselje i za çistinu. Grad
neka bude u sredini.
Eze 48:16 Evo mjera: sa sjevera çetiri tisuøe i pet stotina lakata; s juga
çetiri tisuøe i pet stotina; s istoka çetiri tisuøe i pet stotina; sa zapada
çetiri tisuøe i pet stotina.
Eze 48:17 A çistina oko grada: dvije stotine i pedeset lakata prema
sjeveru, dvije stotine i pedeset prema jugu, dvije stotine i pedeset prema
istoku, dvije stotine i pedeset prema zapadu.
Eze 48:18 Æto ostane u duœinu, duœ svetoga podruçja - deset tisuøa
lakata prema istoku i deset tisuøa prema zapadu, duœ svetoga podruçja
- to neka bude za uzdrœavanje onih koji sluœe gradu.
Eze 48:19 Ti koji sluœe gradu uzimat øe se iz svih plemena Izraelovih.
Eze 48:20 Sve, dakle, pridrœano podruçje - dvadeset i pet tisuøa lakata
sa dvadeset i pet tisuøa, u çetverokut - prinijet øete Jahvi: i sveto podruçje
i posjed gradski.
Eze 48:21 Knezu pripada æto preostane: s obje strane svetoga podruçja
i posjeda gradskoga - prema istoku dvadeset i pet tisuøa lakata, prema
istoçnoj strani, i prema zapadu dvadeset i pet tisuøa lakata, prema
zapadnoj strani, usporedo s drugim podruçjima - sve je to kneœevo. A u
sredini je sveto podruçje i Svetiæte Doma.
Eze 48:22 Od levitskoga posjeda i od posjeda gradskoga - koje je usred
kneœeva - i izmeåu Judina i Benjaminova podruçja: kneœevo je.
Eze 48:23 Ostala plemena: od istoka do zapada - dio Benjaminov.
Eze 48:24 Uz podruçje Benjaminovo, od istoka do zapada - dio Æimunov.
Eze 48:25 uz podruçje Æimunovo, od istoka do zapada - dio Jisakarov.
Eze 48:26 Uz podruçje Jisakarovo, od istoka do zapada - dio Zebulunov.
Eze 48:27 Uz podruçje Zebulunovo, od istoka do zapada - dio Gadov.
Eze 48:28 Uz podruçje Gadovo, na juœnoj strani, prema jugu, ide granica
od Tamara do Meripskih voda i Kadeæa, pa potokom prema Velikome
moru.
Eze 48:29 To je zemlja koju øete œdrijebom razdijeliti u baætinu
plemenima Izraelovim, to su njihovi dijelovi - rijeç je Jahve Gospoda.
Vrata novoga Jeruzalema
Eze 48:30 A ovo su gradska vrata. Na sjevernoj strani - çetiri tisuøe i pet
stotina lakata u duœinu -
Eze 48:31 (Gradska vrata øe se zvati po Izraelovim plemenima),
sjeverno troja vrata: Vrata Rubenova, Vrata Judina, Vrata Levijeva.

673
Eze 48:32 Na istoçnoj strani - çetiri tisuøe i pet stotina lakata u duœinu -
troja vrata: Vrata Josipova, Vrata Benjaminova, Vrata Danova.
Eze 48:33 Na juœnoj strani - çetiri tisuøe i pet stotina lakata u duœinu -
troja vrata: Vrata Æimunova, Vrata Jisakarova, Vrata Zebulunova.
Eze 48:34 Sa zapadne strane - çetiri tisuøe i pet stotina lakata u duœinu
- troja vrata: Vrata Gadova, Vrata Aæerova, Vrata Naftalijeva.
Eze 48:35 Sve uokolo: osamnaest tisuøa lakata. A ime øe gradu unapredak
biti: ‘Jahve je ovdje.’”
DANIEL
Dan 1 :1 Treøe godine kraljevanja Jojakima, kralja Judeje, doåe
Nabukodonozor, kralj Babilona, na Jeruzalem te ga opsjede.
Dan 1:2 Gospodin mu dade u ruke Jojakima, kralja judejskog, i dio
predmeta iz Doma Boœjega; on ih dopremi u zemlju Æinear i pohrani
predmete u riznici svojih bogova.
Danielovo obrazovanje
Dan 1:3 Kralj naredi Aæfenazu, starjeæini svojih dvorjanika, da dovede
od Izraelaca nekoliko djeçaka kraljevskoga ili velikaækog roda:
Dan 1:4 neka budu bez nedostatka, lijepi, vrsni u svakoj mudrosti, dobro
pouçeni i bistri, prikladni da stoje na kraljevu dvoru; Aæfenaz neka ih
nauçi pismu i jeziku Kaldejaca.
Dan 1:5 Kralj im odredi dnevni obrok od kraljevskih jela i od vina sa
svoga stola. Neka se odgajaju tri godine, a poslije toga imali bi stajati
pred kraljem.
Dan 1:6 Meåu njima bijahu Judejci: Daniel, Hananija, Miæael i Azarja.
Dan 1:7 Dvorjaniçki starjeæina nadjene im imena: Daniel øe se zvati
Baltazar, Hananija Æadrak, Miæael Meæak, Azarja Abed Nego.
Danielova vjernost Zakonu
Dan 1:8 Daniel je u srcu odluçio da se neøe okaljati kraljevim jelima i
vinom s njegova stola, pa zamoli dvorjaniçkog starjeæinu da ga poætedi
te se ne okalja.
Dan 1:9 Bog dade Danielu te naåe dobrohotnost i smilovanje u
dvorjaniçkog starjeæine.
Dan 1:10 Starjeæina reçe Danielu: “Bojim se svoga gospodara kralja; on
vam je odredio jelo i pilo, pa ako vidi da su vam lica mræavija nego u
drugih djeçaka vaæe dobi, ja øu zbog vas biti kriv pred kraljem.”
Dan 1:11 Tada reçe Daniel çuvaru koga bijaæe dvorjaniçki starjeæina
odredio Danielu, Hananiji, Miæaelu i Azarji:
Dan 1:12 “Molim te, pokuæaj sa svojim slugama deset dana: neka nam
se daje povrøe za jelo i voda za pilo.
Dan 1:13 Vidjet øeæ onda kakvi øemo biti mi a kakvi djeçaci koji jedu od
kraljevih jela, pa uçini sa svojim slugama po onome æto budeæ vidio.”
Dan 1:14 On pristade i stavi ih na kuænju deset dana.
Dan 1:15 A nakon deset dana oni bijahu ljepæi i ugojeniji nego svi djeçaci
koji jeåahu od kraljevih jela.
Dan 1:16 Od tada çuvar dokinu njihova jela i obrok vina æto su imali piti
te im davaæe povrøa.
U kraljevskoj sluœbi
Dan 1:17 Ovoj çetvorici djeçaka dade Bog znanje i razumijevanje svih
knjiga i mudrosti. Daniel razumijevaæe viåenja i sne.
Dan 1:18 Poæto se navræilo vrijeme odreåeno od kralja da mu ih dovedu,
dvorjaniçki starjeæina uvede ih pred Nabukodonozora.
Dan 1:19 Kralj razgovaraæe s njima i meåu svima ne naåe se nijedan
kao Daniel, Hananija, Miæael i Azarja. I tako oni ostadoæe pred kraljem.
Dan 1:20 I u svemu mudrom i umnom o çemu ih ispitivaæe kralj naåe da
su deset puta vrsniji od svih çarobnjaka i gatalaca æto ih bijaæe u svem
njegovu kraljevstvu.
Dan 1:21 Daniel ostade ondje do prve godine kralja Kira.
Mudraci ne mogu protumaçiti sna
Dan 2:1 Druge godine Nabukodonozorova kraljevanja usni
Nabukodonozor sanje: njegov se duh zbog toga uznemiri, a san ga
ostavi.
Dan 2:2 Kralj naredi da se pozovu çarobnjaci i gataoci, zaklinjaçi i zvjezdari
da protumaçe kralju njegove sanje.
Dan 2:3 Doåoæe dakle te stadoæe pred kralja. Kralj im reçe: “Usnih jednu
sanju i moj se duh uznemiri od œelje da razumijem sanju.”
Dan 2:4 Kaldejci odgovoriæe kralju (aramejski):
”O kralju, œiv bio dovijeka! Pripovjedi svoju sanju slugama svojim, a mi
øemo ti otkriti njezino znaçenje.”

674
Dan 2:5 Kralj odgovori i reçe zvjezdarima: “Moja je odluka neopoziva:
ako mi ne kaœete æto sam snio i æto san znaçi, bit øete rastrgani u komade,
a vaæe øe kuøe postati smetiæta.
Dan 2:6 No ako mi otkrijete moju sanju i njezino znaçenje, dobit øete od
mene darove i poklone i velike çasti. Otkrijte mi dakle æto sam snio i æto
san znaçi.”
Dan 2:7 Oni opet odgovoriæe: “Neka kralj rekne svoju sanju slugama
svojim, a mi øemo mu otkriti njezino znaçenje.”
Dan 2:8 A kralj: “Dobro ja znam da œelite dobiti na vremenu jer znate da
je moja odluka neopoziva.
Dan 2:9 Ako mi ne kaœete æto sam snio, znaçi da me namjeravate obmanjivati
varavim rijeçima i izmiæljotinama dok nekako ne proåe vrijeme.
Stoga, recite mi moj san, pa øu znati da li mi moœete kazati i njegovo
znaçenje!”
Dan 2:10 Zvjezdari odgovoriæe pred kraljem: “Nema na svijetu çovjeka
koji bi takvo æto mogao otkriti kralju. I stoga nijedan kralj, ma kako velik
i moøan, takvo æto ne traœi od çarobnjaka, gatalaca ili zvjezdara.
Dan 2:11 Æto traœiæ, kralju, teæko je, i nema ga tko bi to mogao otkriti
kralju osim bogova, koji ne borave meåu smrtnicima.”
Dan 2:12 Tada se kralj silno razgnjevi i razbjesni te naredi da se pogube
svi mudraci babilonski.
Dan 2:13 Poæto je objavljena naredba da se ubiju mudraci, potraœiæe i
Daniela i njegove drugove da ih pogube.
Dan 2:14 No Daniel se mudrim i umnim rijeçima obrati na Arjoka,
zapovjednika kraljevskih straœa, koji bijaæe iziæao da pogubi mudrace
babilonske.
Dan 2:15 On reçe Arjoku, zapovjedniku kraljevu: “Zaæto je kralj izdao
tako strogu naredbu?” Arjok pripovjedi Danielu,
Dan 2:16 a Daniel otiåe kralju i zamoli da mu dade vremena te øe kralju
otkriti æto san znaçi.
Danielu objavljen san
Dan 2:17 Daniel uåe u svoju kuøu te sve kaza Hananiji, Miæaelu i Azarji,
svojim drugovima,
Dan 2:18 da mole milosråe u Boga Nebeskoga radi te tajne, da Daniel
i njegovi drugovi ne poginu s drugim mudracima babilonskim.
Dan 2:19 I objavi se tajna Danielu u noønom viåenju. A Daniel blagoslovi
Boga Nebeskoga.
Dan 2:20 Daniel prihvati rijeç i reçe: “Bilo ime Boœje blagoslovljeno odvijeka
dovijeka, njegova je mudrost i sila.
Dan 2:21 On mijenja doba i vremena, ruæi i postavlja kraljeve, daje
mudrost mudrima a znanje pronicavima.
Dan 2:22 On otkriva dubine i tajne, zna æto je u tminama i svjetlost prebiva
u njega.
Dan 2:23 Tebe, o Boœe otaca mojih, slavim i hvalim æto si mi dao mudrost
i jakost! Evo, objavio si mi ono æto smo te molili, objavio si nam æto kralj
traœi.”
Daniel saopøuje san kralju
Dan 2:24 Daniel ode k Arjoku, kome bijaæe kralj naredio da smakne
mudrace babilonske. Uåe i reçe mu: “Ne ubijaj mudraca babilonskih!
Odvedi me kralju, pa øu mu otkriti æto san znaçi.”
Dan 2:25 Arjok œurno odvede Daniela kralju i reçe: “Naæao sam meåu
izgnanicima judejskim çovjeka koji øe kralju kazati æto san znaçi.”
Dan 2:26 Kralj reçe Danielu (koji se zvaæe Baltazar): “Jesi li kadar kazati
mi san koji sam usnio i æto znaçi?”
Dan 2:27 Daniel odgovori pred kraljem: “Tajnu koju istraœuje kralj ne
mogahu kralju otkriti mudraci, çarobnjaci, gataoci i zaklinjaçi;
Dan 2:28 ali ima na nebu Bog koji objavljuje tajne i on je saopøio kralju
Nabukodonozoru ono æto øe biti na svræetku dana. Evo tvoje sanje i
onoga æto ti se prividjelo na postelji:
Dan 2:29 O kralju, na tvojoj ti postelji doåoæe misli o tome æto øe se
dogoditi kasnije, a Otkrivatelj tajna saopøio ti je ono æto øe biti.
Dan 2:30 Iako nemam mudrosti viæe nego ostali smrtnici, ta mi je tajna
objavljena samo zato da njezino znaçenje saopøim kralju i da upoznaæ
misli svoga srca.
Dan 2:31 Ti si, o kralju, imao viåenje: gle, kip, golem kip, vrlo blistav,
stajaæe pred tobom, straæan za oçi.
Dan 2:32 Tome kipu glava bijaæe od çistog zlata, prsa i ruke od srebra,
trbuh i bedra od mjedi,
Dan 2:33 gnjati od œeljeza, a stopala dijelom od œeljeza, dijelom od gline.
Dan 2:34 Ti si promatrao: iznenada se odvali kamen a da ga ne dodirnu
ruka, pa udari u kip, u stopala od œeljeza i gline te ih razbi.

675
Dan 2:35 Tada se smrvi najednom œeljezo i glina, mjed, srebro i zlato,
i sve postade kao pljeva na gumnu ljeti i vjetar sve odnese bez traga. A
kamen koji bijaæe u kip udario postade veliko brdo te napuni svu zemlju.
Dan 2:36 To bijaæe sanja; a njezino øemo znaçenje reøi pred kraljem.”
Tumaçenje sna
Dan 2:37 “Ti, o kralju, kralju kraljeva, komu Bog Nebeski dade kraljevstvo,
silu moø i slavu -
Dan 2:38 i u çije je ruke stavio, gdje god se naæli, sinove ljudske, œivotinje
poljske, ptice nebeske i postavio te gospodarom nad svim time - ti si
glava od zlata.
Dan 2:39 Poslije tebe ustat øe drugo kraljevstvo, slabije od tvoga, pa
treøe, od mjedi, koje øe gospodariti svom zemljom.
Dan 2:40 A çetvrto kraljevstvo bit øe tvrdo poput œeljeza, poput œeljeza
koje sve satire i mrvi; kao œeljezo koje razbija, skræit øe i razbit sva ona
kraljevstva.
Dan 2:41 Stopala koja si vidio, dijelom glina a dijelom œeljezo, jesu podijeljeno
kraljevstvo; imat øe neæto od çvrstoøe œeljeza prema onome æto
si vidio œeljezo izmijeæano s glinom.
Dan 2:42 Prsti stopala, dijelom œeljezo a dijelom glina: kraljevstvo øe biti
dijelom çvrsto a dijelom krhko.
Dan 2:43 A æto si vidio œeljezo izmijeæano s glinom: oni øe se mijeæati
ljudskim sjemenom, ali se neøe drœati zajedno, kao æto se ni œeljezo ne
da pomijeæati s glinom.
Dan 2:44 U vrijeme ovih kraljeva Bog Nebeski podiøi øe kraljevstvo koje
neøe nikada propasti i neøe prijeøi na neki drugi narod. Ono øe razbiti i
uniætiti sva ona kraljevstva, a samo øe stajati dovijeka -
Dan 2:45 kao æto si vidio da se kamen s brijega odvalio a da ga ne
dodirnu ruka te smrvio œeljezo, mjed, glinu, srebro i zlato. Veliki je Bog
saopøio kralju æto se ima dogoditi. Sanja je istinita, a tumaçenje joj
pouzdano.”
Dan 2:46 Nato kralj Nabukodonozor pade niçice i pokloni se pred Danielom.
Naredi da mu prinesu dar i kad.
Dan 2:47 I reçe kralj Danielu: “Zaista, vaæ je bog Bog nad bogovima i
gospodar nad kraljevima, Otkrivatelj tajna, kad si mogao otkriti ovu tajnu.”
Dan 2:48 Kralj uzvisi Daniela i dariva ga mnogim blistavim darovima.
Postavi ga upraviteljem sve pokrajine babilonske i starjeæinom svih
mudraca babilonskih.
Dan 2:49 Daniel zamoli kralja da odredi za upravitelje pokrajine babilonske
Æadraka, Meæaka i Abed Nega, a Daniel ostade na kraljevu
dvoru.
Dan 3:1 Kralj Nabukodonozor odredi da se naçini zlatni kip, visok
æezdeset lakata i æirok æest, i da ga postave u ravnici Duri, u pokrajini
babilonskoj.
Dan 3:2 Kralj Nabukodonozor pozva satrape, namjesnike, upravitelje,
savjetnike, rizniçare, suce i zakonoznance i sve namjesnike pokrajina
da doåu na posvetu kipa æto ga podiœe kralj Nabukodonozor.
Dan 3:3 Tada se skupiæe satrapi, namjesnici, upravitelji, savjetnici,
rizniçari, suci i zakonoznanci i svi namjesnici pokrajinske vlasti na
posvetu kipa æto ga podiœe kralj Nabukodonozor. I stadoæe pred kip æto
podiœe Nabukodonozor.
Dan 3:4 Glasnik proglasi: “O narodi, plemena i jezici, evo æto vam se
nareåuje:
Dan 3:5 u çasu kad zaçujete zvuke roga, frule, citre, sambuke, psaltira,
gajda i svakovrsnih drugih glazbala, bacite se na tlo i poklonite se zlatnome
kipu æto ga podiœe kralj Nabukodonozor!
Dan 3:6 Tko se ne baci na tlo i ne pokloni, bit øe smjesta baçen u peø
uœarenu.”
Dan 3:7 Zato, çim zaçuæe zvuk roga, frule, citre, sambuke, psaltira, gajda
i svakovrsnih drugih glazbala, baciæe se na tlo svi narodi, plemena i
jezici klanjajuøi se zlatnome kipu æto ga podiœe kralj Nabukodonozor.
Dan 3:8 Uto doåoæe neki Kaldejci i optuœiæe Judejce.
Dan 3:9 Rekoæe kralju Nabukodonozoru: “O kralju, œiv bio dovijeka!
Dan 3:10 Ti si, kralju, naredio svakom çovjeku koji zaçuje zvuke roga,
frule, citre, sambuke, psaltira, gajda i svakovrsnih drugih glazbala da se
baci na tlo i da se pokloni zlatnome kipu;
Dan 3:11 a tko se ne baci na tlo i ne pokloni, da bude baçen u peø
uœarenu.
Dan 3:12 A evo, ovdje su Judejci koje si postavio za upravitelje pokrajine
babilonske: Æadrak, Meæak i Abed Nego. Ti ljudi ne mare za te, o kralju;
oni ne ætuju tvojih bogova i nisu se poklonili zlatnome kipu æto si ga
podigao.”

676
Dan 3:13 Nabukodonozor, bijesan i gnjevan, pozva Æadraka, Meæaka
i Abed Nega. Odmah ih dovedoæe pred kralja.
Dan 3:14 A Nabukodonozor im reçe: “Je li istina, Æadraçe, Meæaçe i
Abed Nego, da vi ne ætujete mojih bogova i da se ne klanjate zlatnome
kipu æto ga podigoh?
Dan 3:15 Jeste li voljni, çim zaçujete zvuk roga, frule, citre, sambuke,
psaltira, gajda i svakovrsnih drugih glazbala, baciti se na tlo i pokloniti
se kipu æto ga naçinih? Ako li mu se ne poklonite, bit øete smjesta baçeni
u peø uœarenu; i koji je taj bog koji bi vas izbavio iz ruke moje?”
Dan 3:16 Æadrak, Meæak i Abed Nego odgovoriæe kralju
Nabukodonozoru: “Ne treba da ti odgovorimo na to.
Dan 3:17 Bog naæ, kome sluœimo, moœe nas izbaviti iz uœarene peøi i od
ruke tvoje, kralju; on øe nas i izbaviti.
Dan 3:18 No ako toga i ne uçini, znaj, o kralju: mi neøemo sluœiti tvojemu
bogu niti øemo se pokloniti kipu æto si ga podigao.”
Dan 3:19 Na te rijeçi kralj Nabukodonozor uskipje bijesom, a lice mu se
iznakazi na Æadraka, Meæaka i Abed Nega.
Dan 3:20 On naredi da se peø ugrije sedam puta jaçe no inaçe i jakim
ljudima iz svoje vojske zapovjedi da sveœu Æadraka, Meæaka i Abed
Nega i bace u peø punu œarkoga ognja.
Dan 3:21 Svezaæe ih, dakle, i u plaætevima, obuøi i kapama baciæe u
zaœarenu peø.
Dan 3:22 Kako kraljeva zapovijed bijaæe œurna a peø preko mjere
uœarena, plamen ubi ljude koji su bacali Æadraka, Meæaka i Abed Nega.
Dan 3:23 A tri çovjeka - Æadrak, Meæak i Abed Nego - padoæe svezani
u zaœarenu peø.
Nabukodonozor priznaje Boga
Dan 3:24 Tada se kralj Nabukodonozor zaprepasti i brzo ustade. Zapita
svoje savjetnike: “Nismo li bacili ova tri çovjeka svezana u oganj?” Oni
odgovoriæe: “Jesmo, kralju!”
Dan 3:25 On reçe: “Ali ja vidim çetiri çovjeka, odrijeæeni æeøu po vatri i
niæta im se zlo ne dogaåa; çetvrti je sliçan sinu Boœjemu.”
Dan 3:26 Nabukodonozor priåe vratima uœarene peøi i viknu: “Æadraçe,
Meæaçe i Abed Nego, sluge Boga Viænjega, iziåite i doåite ovamo!”
Tada iziåoæe iz ognja Æadrak, Meæak i Abed Nego.
Dan 3:27 Skupiæe se satrapi, starjeæine, upravitelji i kraljevi savjetnici
da vide te ljude: oganj ne bijaæe naudio njihovu tijelu, kosa im na glavi
neopaljena, plaætevi im neoæteøeni, nikakav se zadah ognja ne bijaæe
uhvatio njih.
Dan 3:28 Nabukodonozor viknu: “Blagoslovljen bio Bog Æadrakov,
Meæakov i Abed Negov, koji je poslao svog anåela i izbavio svoje sluge,
one koji se uzdahu u njega te se ne pokoriæe kraljevoj naredbi, veø radije
predadoæe svoje tijelo ognju negoli da ætuju ili se klanjaju drugome osim
svome Bogu!
Dan 3:29 Nareåujem dakle: O narodi, plemena i jezici, svatko izmeåu
vas tko bi pogrdio Boga Æadrakova, Meæakova i Abed Negova neka
bude raskomadan, a njegova kuøa pretvorena u smetliæte, jer nema
boga koji bi mogao izbaviti kao ovaj.”
Dan 3:30 Tada kralj uzvisi Æadraka, Meæaka i Abed Nega na visoke
poloœaje u pokrajini babilonskoj.
Dan 4:1 Ja, Nabukodonozor, œivljah mirno u svojoj kuøi i sretno u svojoj
palaçi,
Dan 4:2 kad vidjeh sanju koja me uplaæila. Utvare i viåenja æto su mi se
na mom leœaju vrzla po glavi uznemiriæe me.
Dan 4:3 I naredih: neka mi pozovu sve mudrace babilonske da mi kaœu
æto sanja znaçi.
Dan 4:4 Doåoæe gataoci, çarobnjaci, zvjezdari i tumaçi znakova: ja im
rekoh svoju sanju, a oni mi ne znadoæe reøi njezino znaçenje.
Dan 4:5 Tada doåe preda me Daniel, koji je nazvan Baltazar prema
imenu moga boga, i u komu prebiva duh Boga Svetoga. Ja mu pripovjedih
svoju sanju:
Dan 4:6 “Baltazare, starjeæino gatalaca, znam da u tebi prebiva duh
Boga Svetoga i da ti nijedna tajna nije preteæka: evo sanje æto je imah:
daj mi njezino znaçenje.
Dan 4:7 Evo viåenja æto mi se na postelji vrzlo po glavi: Pogledam, kad
evo jedno stablo usred zemlje vrlo veliko.
Dan 4:8 Stablo poraste, postade snaœno, visina mu doseœe nebo, vidjelo
se s krajeva zemlje.
Dan 4:9 Kroænja mu bijaæe lijepa, plodovi obilni; na njemu je bilo hrane
za sve, u njegovoj sjeni poçivaæe zvijerje poljsko, na njegovim se
granama gnijezdile ptice nebeske i svako se tijelo hranilo od njega.

677
Dan 4:10 Ja promatrah viåenja æto su mi se na mojoj postelji vrzla po
glavi kad, evo, Straœar, Svetac, silazi s neba,
Dan 4:11 silnim glasom viçe: ‘Posijecite stablo, okreæite mu grane,
poçupajte mu liæøe, pobacajte plodove! Neka se œivotinje razbjegnu
ispod njega i ptice s grana njegovih!
Dan 4:12 U zemlji ostavite panj i korijenje u gvozdenim i mjedenim okovima,
u travi poljskoj! Neka ga pere rosa nebeska, i travu zemaljsku
neka dijeli sa zvijerjem poljskim!
Dan 4:13 Neka mu se promijeni srce çovjeçje, srce œivotinjsko neka mu
se dade! Sedam vremena neka proåe nad njim!
Dan 4:14 Tako su presudili Straœari, tako su odluçili Sveci, da sve œivo
upozna kako Sveviænji ima vlast nad kraljevstvom ljudskim: on ga daje
kome hoøe i postavlja nad njim najniœega od ljudi!’
Dan 4:15 Ovo je sanja æto je vidjeh ja, kralj Nabukodonozor. A ti,
Baltazare, reci mi njezino znaçenje, jer mi nijedan od mudraca moga
kraljevstva to ne moœe reøi; ti moœeæ, jer u tebi je duh Boga Svetoga.”
Daniel tumaçi san
Dan 4:16 Tada se Daniel, nazvan Baltazar, naças smete i prestraæi u
svojim mislima. Kralj reçe: “Baltazare, ne daj se zbuniti ovom sanjom i
njezinim znaçenjem!” Baltazar odgovori: “Gospodaru moj, ova sanja
neka bude tvojim duæmanima i njezino znaçenje tvojim mrziteljima!
Dan 4:17 Stablo koje si vidio, veliko i snaœno, koje seœe sve do neba i
vidi se po svoj zemlji,
Dan 4:18 kroænje lijepe i plodova obilnih na kojem bijaæe hrane za sve
i pod kojim poçiva zvijerje poljsko, a na njegovim se granama gnijezde
ptice nebeske:
Dan 4:19 to si ti, o kralju, koji si velik i moøan, veliçina ti se poveøala i
dosegla do neba, a tvoja vlast do krajeva zemlje.
Dan 4:20 A æto je vidio kralj kako Straœar, Svetac, silazi s neba te govori:
‘Posijecite stablo, raskomadajte ga, no njegov panj i korijenje ostavite
u zemlji, u gvozdenim i mjedenim okovima, u travi poljskoj, neka ga
pere rosa nebeska i dio neka mu bude sa zvijerjem poljskim dok ne
proåe sedam vremena nad njim’ -
Dan 4:21 ovo je znaçenje, o kralju, odluka Sveviænjega æto øe se ispuniti
na mom gospodaru kralju:
Dan 4:22 Izagnat øe te iz druætva ljudi i sa œivotinjama øeæ poljskim
boraviti; hranit øeæ se travom kao goveda, tebe øe prati rosa nebeska;
sedam øe vremena proøi nad tobom dok ne upoznaæ da Sveviænji ima
vlast nad kraljevstvom ljudskim i da ga daje kome on hoøe.
Dan 4:23 A æto se reklo ‘Ostavite panj i korijenje stabla’ - tvoje øe se
kraljevstvo obnoviti çim spoznaæ da Nebesa imaju svu vlast.
Dan 4:24 Zato, kralju, neka ti bude mio moj savjet: iskupi svoje grijehe
pravednim djelima i svoja bezakonja milosråem prema siromasima, da
bi ti potrajala sreøa.”
Dan 4:25 Sve se to dogodi kralju Nabukodonozoru.
Dan 4:26 Dvanaest mjeseci kasnije, æetajuøi babilonskim kraljevskim
dvorom,
Dan 4:27 kralj govoraæe: “Nije li to taj veliki Babilon æto ga ja sagradih da
mi bude kraljevskom prijestolnicom - snagom svoje moøi, na slavu svoga
veliçanstva?”
Dan 4:28 Joæ bijahu te rijeçi u ustima njegovim kad s neba doåe glas:
“Tebi se objavljuje, kralju Nabukodonozore! Kraljevstvo ti se oduzelo;
Dan 4:29 bit øeæ izagnan iz druætva ljudi, sa œivotinjama øeæ poljskim
boraviti; hranit øeæ se travom kao goveda, i sedam øe vremena proøi
nad tobom dok ne spoznaæ da Sveviænji ima vlast nad kraljevstvom
ljudskim, i da ga on daje kome hoøe.”
Dan 4:30 I smjesta se rijeç izvræi na Nabukodonozoru: bi izagnan iz
druætva ljudi, jeåaæe travu kao goveda, prala ga rosa nebeska; vlasi mu
narastoæe poput orlova perja, a njegovi nokti kao ptiçje pandœe.
Nabukodonozor izlijeçen
Dan 4:31 “Poæto se navræiæe odreåeni dani, ja, Nabukodonozor, podigoh
oçi prema nebu, razum mi se vrati, tada blagoslovih Sveviænjega
hvaleøi i uzvisujuøi onoga koji œivi dovijeka:
njegovo je kraljevstvo - kraljevstvo vjeçno, njegova je vlast za sva
pokoljenja.
Dan 4:32 Stanovnici zemlje - upravo kao da ih i nema: po svojoj volji
postupa on s vojskom nebeskom i sa œiteljima zemaljskim.
Nitko ne moœe zaustaviti njegovu ruku ili mu kazati: ‘Æto to radiæ?’
Dan 4:33 U isti ças razum mi se vrati, i na slavu moje kraljevske çasti
vrati mi se veliçanstvo i sjaj; moji me savjetnici i velikaæi potraœiæe, bih
uspostavljen u kraljevsku çast i moja veliçina joæ poraste.

678
Dan 4:34 Sada ja, Nabukodonozor, hvalim, uzvisujem i slavim Kralja
nebeskoga, çija su sva djela istina, svi putovi pravda i koji moœe poniziti
one koji hode u oholosti.”
Oskvrnuøe svetog suåa
Dan 5:1 Kralj Baltazar priredi veliku gozbu tisuøi svojih velikaæa; s njima
je pio vino.
Dan 5:2 Opijen vinom, Baltazar naredi da se donese zlatno i srebrno
suåe koje njegov otac Nabukodonozor bijaæe oteo iz jeruzalemskog
Svetiæta, pa da iz njega pije kralj, njegovi velikaæi, njegove œene i
suloœnice.
Dan 5:3 Donesoæe dakle zlatno i srebrno suåe oteto iz Boœjega doma u
Jeruzalemu i stadoæe piti iz njega kralj i njegovi velikaæi, njegove œene
i suloœnice.
Dan 5:4 Pili su vino i slavili svoje bogove od zlata i srebra, mjedi i œeljeza,
drva i kamena.
Dan 5:5 Iznenada se pojaviæe prsti çovjeçje ruke koji stadoæe pisati,
nasuprot velikom svijeønjaku, po okreçenu zidu kraljevskog dvora, i
kralj vidje dlan ruke koja pisaæe.
Dan 5:6 Kralj problijedje, misli ga uznemiriæe, zglobovi njegovih kukova
popustiæe i koljena mu stadoæe udarati jedno o drugo.
Dan 5:7 Glasno dozva çarobnjake, zvjezdare i gataoce. I reçe kralj
mudracima babilonskim: “Tko proçita ovo pismo i otkrije mi njegov
smisao, bit øe obuçen u grimiz, oko vrata nosit øe zlatan lanac i bit øe
treøi u kraljevstvu.”
Dan 5:8 Pristupe svi mudraci kraljevi, ali ne mogoæe proçitati pismo niti
mu otkriti znaçenje.
Dan 5:9 Kralj se Baltazar zbog toga silno uplaæi, problijedje, a njegovi
velikaæi ostadoæe zbunjeni.
Dan 5:10 Kraljica, çuvæi rijeçi kralja i velikaæa, uåe u gozbenu dvoranu
i reçe: “Kralju, œiv bio dovijeka! Neka se tvoje misli ne uznemiruju i tvoje
lice neka ne blijedi!
Dan 5:11 Ima u tvome kraljevstvu çovjek u kome prebiva duh Boga
Svetoga. Joæ za vremena tvoga oca naåe se u njemu svjetlo, razum i
mudrost sliçna mudrosti bogova. I zato ga kralj Nabukodonozor, otac
tvoj, imenova starjeæinom çarobnjaka, gatalaca, zvjezdara i mudraca.
Dan 5:12 Buduøi da se u tom Danielu - koga kralj bijaæe nazvao
Baltazarom - naæao duh izvanredan, znanje, bistrina, vjeætina da tumaçi
sanje, da rjeæava zagonetke i da razrjeæuje teækoøe, pozovi stoga Daniela
i on øe ti kazati znaçenje.”
Dan 5:13 Dovedoæe Daniela pred kralja, a kralj ga upita: “Jesi li ti Daniel,
jedan od izgnanika judejskih koje dovede iz Judeje kralj moj otac?
Dan 5:14 Çujem da duh Boœji prebiva na tebi i da je u tebi svjetlo, razum
i mudrost izvanredna.
Dan 5:15 Dovedoæe mi mudrace i çarobnjake da proçitaju ovo pismo i
da mi reknu njegovo znaçenje, ali oni nisu kadri otkriti mi njegov smisao.
Dan 5:16 A çujem da si ti kadar dati tumaçenja i da razrjeæujeæ teækoøe.
Ako si dakle kadar proçitati ovo pismo i reøi mi njegovo znaçenje, bit øeæ
odjeven u grimiz i nosit øeæ zlatan lanac oko vrata i bit øeæ treøi u
kraljevstvu.”
Dan 5:17 Daniel prihvati rijeç i odgovori kralju: “Tvoji darovi neka ti ostanu,
i svoje poklone daj drugima! A ja øu proçitati ovo pismo kralju i kazat øu
mu njegovo znaçenje.
Dan 5:18 O kralju, Bog je Sveviænji dao kraljevstvo, veliçinu, veliçanstvo
i slavu Nabukodonozoru, ocu tvome.
Dan 5:19 Zbog veliçine koju mu bijaæe dao drhtahu od straha pred njim
narodi, plemena i jezici: on ubijaæe po svojoj volji, ostavljaæe na œivotu
koga je htio, uzdizaæe koga je htio, ponizivaæe koga je htio.
Dan 5:20 No kad mu se srce uzdiglo i duh uzobijestio do drskosti, tada
bi oboren sa svoga kraljevskog prijestolja i slava mu bijaæe oduzeta.
Dan 5:21 Bi izagnan iz ljudskog druætva i srce mu posta sliçno
œivotinjskom: prebivaæe s divljim magarcima; poput goveda jeåaæe travu;
nebeska je rosa prala njegovo tijelo, dok ne spozna da Sveviænji Bog
ima vlast nad kraljevstvom ljudskim i stavlja mu na çelo onoga koga on
hoøe.
Dan 5:22 No ti, Baltazare, sine njegov, nisi ponizio srce svoje, iako si
znao sve ovo:
Dan 5:23 ti si se podigao protiv Gospoda Nebeskoga, dao si da ti donesu
suåe iz njegova Doma i pili ste vino iz njega ti, tvoji velikaæi, tvoje œene
i tvoje suloœnice, hvaleøi bogove od zlata i srebra, od mjedi i œeljeza, od
drva i kamena, koji ne vide, ne çuju niti razumiju, a nisi dao slavu Bogu
koji u svojoj ruci drœi dah tvoj i sve tvoje putove.

679
Dan 5:24 I zato on posla ovu ruku koja napisa ovo pismo.”
Tumaçenje pisma
Dan 5:25 “A evo æto je napisano: Mene, Mene, Tekel, Parsin.
Dan 5:26 A te rijeçi znaçe: Mene: izmjerio je Bog tvoje kraljevstvo i uçinio
mu kraj;
Dan 5:27 Tekel: bio si vagnut na tezulji i naåen si prelagan;
Dan 5:28 Parsin: razdijeljeno je tvoje kraljevstvo i predano Medijcima i
Perzijancima.”
Ispunjenje proroçanstva
Dan 5:29 Tada Baltazar naredi da Daniela obuku u grimiz, da mu oko
vrata objese zlatan lanac i da ga proglase treøim u kraljevstvu.
Dan 5:30 Iste te noøi kaldejski kralj Baltazar bi ubijen.
Dan 6:1 A Darije Medijac preuze kraljevstvo, star veø æezdeset i dvije
godine.
Dan 6:2 Svidjelo se Dariju da postavi nad svojim kraljevstvom stotinu i
dvadeset satrapa da budu nad svim kraljevstvom.
Dan 6:3 Njima na çelo stavi tri proçelnika - Daniel bijaæe jedan od njih -
kojima øe satrapi polagati raçun da se ne bi dosaåivalo kralju.
Dan 6:4 Daniel se toliko isticaæe svojim izvanrednim duhom iznad
proçelnika i satrapa te kralj miæljaæe da ga postavi nad svim kraljevstvom.
Dan 6:5 Tada proçelnici i satrapi stadoæe traœiti povod, ætogod oko
drœavne uprave, zbog çega bi mogli optuœiti Daniela; ali ne mogoæe na
njemu naøi niæta takvo, niæta zbog çega bi ga prekorili, jer bijaæe vjeran,
na njemu ni nemara ni ogreæenja.
Dan 6:6 Ti ljudi rekoæe tada: “Neøemo naøi nikakva povoda protiv Daniela,
osim da naåemo neæto protiv njega u zakonu njegova Boga.”
Kralj izdaje bezboœnu naredbu
Dan 6:7 Tada proçelnici i satrapi navaliæe na kralja te mu rekoæe: “O
kralju Darije, œiv bio dovijeka!
Dan 6:8 Svi proçelnici kraljevstva, predstojnici i satrapi, savjetnici i
namjesnici sloœiæe se u tome da bi trebalo da kralj izda naredbu i zabranu:
svaki onaj koji bi u roku od trideset dana upravio molbu bilo na
kojega boga ili çovjeka, osim na tebe, o kralju, bit øe baçen u lavsku
jamu.
Dan 6:9 O kralju, potvrdi tu zabranu i potpiæi naredbu da bude neopoziva
prema nepromjenljivom medijsko-perzijskom zakonu!”
Dan 6:10 Nato kralj Darije potpisa pismo i zabranu.
Daniel se ne pokorava zabrani
Dan 6:11 Saznavæi Daniel da je spis potpisan, otiåe u svoju kuøu. Prozori
gornje sobe bijahu otvoreni prema Jeruzalemu. Tu je on tri puta na
dan padao na koljena blagoslivljajuøi, moleøi i hvaleøi Boga, kako je
uvijek çinio.
Dan 6:12 Oni ljudi nahrupiæe i naåoæe Daniela gdje moli i zaziva svoga
Boga.
13 Tada odoæe i pred kraljem se pozvaæe na kraljevsku zabranu: “Zar
ti nisi potpisao zabranu prema kojoj øe svaki onaj koji bi u vremenu od
trideset dana upravio molbu na nekoga boga ili çovjeka, osim na tebe,
o kralju, biti baçen u lavsku jamu?” Kralj odgovori: “Tako je odluçeno po
nepromjenljivom medijsko-perzijskom zakonu.”
Dan 6:14 Tada rekoæe kralju: “Daniel, onaj od izgnanika judejskih, ne
mari za tebe, o kralju, ni za tvoju zabranu koju si potpisao: tri puta na dan
obavlja svoju molitvu.”
Dan 6:15 Çuvæi te rijeçi, kralj se vrlo raœalosti i odluçi spasiti Daniela.
Sve do sunçeva zalaza nastojaæe da ga spasi.
Dan 6:16 Ali oni ljudi navaliæe na kralja govoreøi: “Znaj, o kralju, da prema
medijsko-perzijskom zakonu nijedna kraljevska zabrana ili odluka ne
moœe biti opozvana!”
Daniel meåu lavovima
Dan 6:17 Tada kralj naredi da dovedu Daniela i da ga bace u lavsku
jamu. Kralj reçe Danielu: “Bog tvoj, kome tako postojano sluœiæ, neka te
izbavi.”
Dan 6:18 Donesoæe kamen i staviæe ga jami na otvor. Kralj ga zapeçati
prstenom svojim i prstenom svojih velikaæa, da se niæta ne mijenja za
Daniela.
Dan 6:19 Kralj se vrati u svoj dvor i provede noø ne okusivæi jela i ne
dopustivæi da mu dovedu suloœnice. Nije mogao usnuti.
Dan 6:20 Kralj ustade u ranu zoru, kad se danilo, i poåe brzo k lavskoj
jami.
Dan 6:21 Kad se primaçe blizu, viknu œalosnim glasom Danielu: “Daniele,
slugo Boga œivoga, je li te Bog, kome postojano sluœiæ, mogao izbaviti
od lavova?”

680
Dan 6:22 Daniel odgovori: “O kralju, œiv bio dovijeka!
Dan 6:23 Moj je Bog poslao svog Anåela; zatvorio je ralje lavovima te mi
ne naudiæe, jer sam neduœan pred njim. Pa i pred tobom, o kralju, ja sam
bez krivice.”
Dan 6:24 Kralj se vrlo obradova i naredi da Daniela izvade iz jame.
Izvadiæe Daniela iz jame neozlijeåena, jer se bijaæe uzdao u svoga Boga.
Dan 6:25 Kralj zapovjedi da dovedu one ljude koji bijahu optuœili Daniela
i da ih bace u lavsku jamu - njih, njihove œene i njihovu djecu: i prije
nego dodirnuæe tlo, lavovi ih zgrabiæe i smrviæe im kosti.
Kralj priznaje Boga
Dan 6:26 Nato kralj Darije napisa svim plemenima, narodima i jezicima
æto stanuju po svoj zemlji: “Obilovali mirom!
Dan 6:27 Evo naredbe koju donosim: u svemu mojem kraljevstvu neka
se ljudi boje i neka dræøu pred Bogom Danielovim: On je Bog œivi, on
ostaje dovijeka! Njegovo kraljevstvo neøe propasti, njegovoj vlasti nema
kraja!
Dan 6:28 On izbavlja i spasava, çini znake i çudesa na nebesima i na
zemlji! On je spasio Daniela iz æapa lavljih!”
Dan 6:29 Daniel bijaæe sretan za vladanja Darija i za vladanja Kira Perzijanca.
Dan 7:1 Prve godine Baltazara, kralja babilonskoga, usni Daniel san:
utvare mu se na postelji vrzle glavom. Saœeto zapisa æto je usnio.
Dan 7:2 Kazivaæe ovako: Noøu u viåenju pogledah, kad eno: çetiri vjetra
nebeska uzgibaæe veliko more.
Dan 7:3 Çetiri goleme nemani iziåoæe iz mora, svaka drukçija. Prva
bijaæe kao lav, a krila joj orlovska.
Dan 7:4 Dok je promatrah, krila joj se iæçupaæe, diœe se ona sa zemlje i
uspravi na noge kao çovjek, i bijaæe joj dano srce çovjeçje.
Dan 7:5 Kad eno druga neman: gle, sasvim drukçija: kao medvjed, s
jedne strane uspravljena, tri joj rebra u raljama, meåu zubima. I bijaæe
joj reçeno: “Ustani, naœderi se mesa!”
Dan 7:6 Gledah dalje, i evo: treøa neman kao leopard, na leåima joj
çetiri ptiçja krila: imaæe çetiri glave, i dana joj je moø.
Dan 7:7 Zatim, u noønim viåenjima, pogledah, kad eno: çetvrta neman,
strahovita, uœasna, izvanredno snaœna: imaæe velike gvozdene zube;
ona œderaæe, mrvljaæe, a æto preostade, gazila je nogama. Razlikovala
se od prijaænjih nemani i imaæe deset rogova.
Dan 7:8 Promatrah joj rogove, i gle: meåu njima poraste jedan mali rog;
i pred tim se rogom iæçupaæe tri prijaænja roga. I gle, na tome rogu oçi
kao oçi çovjeçje i usta koja govorahu velike hule.
Pradavni sudi nemanima
Dan 7:9 Gledao sam: Prijestolja bjehu postavljena i Pradavni sjede.
Odijelo mu bijelo poput snijega; vlasi na glavi kao çista vuna. Njegovo
prijestolje kao plamenovi ognjeni i toçkovi kao œarki oganj.
Dan 7:10 Rijeka ognjena tekla, izvirala ispred njega. Tisuøu tisuøa
sluœahu njemu, mirijade stajahu pred njim. Sud sjede, knjige se otvoriæe.
Dan 7:11 Ja gledah tada, zbog buke velikih hula æto ih govoraæe rog, i
dok gledah, neman bi ubijena, njezino tijelo raskomadano i predano
ognju.
Dan 7:12 Ostalim nemanima vlast bi oduzeta, ali im duljina œivota bi na
jedno vrijeme i rok.
Dan 7:13 Gledah u noønim viåenjima i gle, na oblacima nebeskim dolazi
kao Sin çovjeçji. On se pribliœi Pradavnome i dovedu ga k njemu.
Dan 7:14 Njemu bi predana vlast, çast i kraljevstvo, da mu sluœe svi
narodi, plemena i jezici. Vlast njegova vlast je vjeçna i nikada neøe proøi,
kraljevstvo njegovo neøe propasti.
Dan 7:15 Meni, Danielu, smete se zbog toga sav duh, viåenja mi se
vrzoæe glavom, svega me prestraviæe.
Dan 7:16 Pristupih jednome od onih koji stajahu ondje i zamolih ga da
mi rekne istinu o svemu tome. On mi odgovori i kaza mi znaçenje:
Dan 7:17 “One çetiri goleme nemani jesu çetiri kralja koji øe se diøi na
zemlji.
Dan 7:18 Ali øe od njih kraljevstvo preuzeti Sveci Sveviænjega i oni øe ga
posjedovati za vijeke vjekova.”
Dan 7:19 Zaœeljeh tada saznati istinu o çetvrtoj nemani, onoj koja se
razlikovaæe od svih drugih, bila izvanredno straæna, imala gvozdene
zube i mjedene pandœe i koja je œderala i mrvila i nogama gazila æto
preostajaæe;
Dan 7:20 i o deset rogova æto bijahu na njezinoj glavi, i o drugom rogu
koji poraste dok tri prva otpadoæe - o rogu koji imaæe oçi i usta æto
govorahu velike hule i koji bijaæe veøi nego drugi rogovi.

681
Dan 7:21 I gledao sam kako ovaj rog ratuje protiv Svetaca te ih nadvladava,
Dan 7:22 dok ne doåe Pradavni, koji dosudi pravdu Svecima
Sveviænjega, i dok ne doåe vrijeme kad Sveci zaposjedoæe kraljevstvo.
Dan 7:23 On reçe: “Çetvrta neman bit øe çetvrto kraljevstvo na zemlji,
razliçito od svih kraljevstava. Progutat øe svu zemlju, zgaziti je i smrviti.
Dan 7:24 A deset rogova: Od ovoga kraljevstva nastat øe deset kraljeva,
a iza njih øe se podiøi jedan drugi razliçit od onih prvih - i oborit øe tri
kralja.
Dan 7:25 On øe huliti na Sveviænjega, zatirati Svece Sveviænjega;
pomiæljat øe da promijeni blagdane i Zakon, i Sveci øe biti predani u
njegove ruke na jedno vrijeme i dva vremena i polovinu vremena.
Dan 7:26 Tada øe sjesti Sud, vlast mu oduzeti, razoriti, sasvim uniætiti.
Dan 7:27 A kraljevstvo, vlast i veliçanstvo pod svim nebesima dat øe se
puku Svetaca Sveviænjega. Kraljevstvo njegovo kraljevstvo je vjeçno, i
sve vlasti sluœit øe mu i pokoravati se njemu.”
Dan 7:28 Ovdje se zavræava izvjeætaj. Ja, Daniel, bijah vrlo potresen u
svojim mislima i lice mi problijedje, ali sve ovo saçuvah u srcu svojemu.
Borba ovna i jarca
Dan 8:1 Treøe godine kralja Baltazara ukaza se meni, Danielu, viåenje
poslije onoga koje mi se ukazalo prije.
Dan 8:2 Gledah viåenje, i dok gledah, naåoh se u Æuæanu, çvrstu gradu
u pokrajini Elamu; i u viåenju se vidjeh na rijeci Ulaju.
Dan 8:3 Podigoh oçi, i gle: ovan stajaæe kraj rijeke. Imaæe dva roga: oba
roga visoka, no jedan viæi nego drugi, a onaj viæi narastao poslije.
Dan 8:4 Gledah kako ovan bode na zapad, na sjever i jug. Nijedna mu
se œivotinja ne mogaæe oprijeti, niæta mu ne mogaæe izbjeøi. Çinio je æto
je htio, osilio se.
Dan 8:5 Dok sam promatrao, gle: jarac dolazi sa zapada povrh sve
zemlje, ne dodirujuøi tla; jarac imaæe silan rog meåu oçima.
Dan 8:6 Pribliœi se dvorogom ovnu kojega bijah vidio gdje stoji kraj rijeke
i potrça na njega u svoj œestini svoje snage.
Dan 8:7 Vidjeh kako se pribliœi ovnu: bijesno udari na ovna i slomi mu
oba roga, a ovan nije imao snage da mu se opre; obori ga jarac na
zemlju i stade ga nogama gaziti; nikoga ne bijaæe da spasi ovna.
Dan 8:8 Jarac osili veoma, ali kad osili, veliki se rog slomi, a na njegovu
mjestu izrastoæe çetiri velika roga prema çetiri vjetra nebeska.
Dan 8:9 Iz jednoga od njih izbi malen rog, ali taj silno poraste prema jugu
i istoku, prema Divoti.
Dan 8:10 On poraste sve do Nebeske vojske, obori na zemlju neke iz
Vojske i od zvijezda pa ih zgazi nogama.
Dan 8:11 Poraste sve do Zapovjednika Vojske, oduze mu svagdaænju
œrtvu i razori mu njegovo Sveto mjesto.
Dan 8:12 Vojska se digla na œrtvu svagdaænju zbog opaçine, na zemlju
oborila istinu i uspje u svemu æto çinjaæe.
Trajanje kuænja
Dan 8:13 Tada çuh gdje jedan Svetac govori, a drugi Svetac upita onoga
koji govoraæe: “Dokle øe trajati ovo viåenje o svagdaænjoj œrtvi i o opaçini
æto pustoæi i gazi Svetiæte i Vojsku?”
Dan 8:14 Odgovori: “Joæ dvije tisuøe i tri stotine veçeri i jutara; tada øe
Svetiæte biti oçiæøeno.”
Dan 8:15 Kad sam ja, Daniel, gledajuøi ovo viåenje, traœio da ga razumijem,
gle, preda me stade kao neki çovjek.
Dan 8:16 Zaçuh glas çovjeçji gdje viçe preko Ulaja: “Gabriele, objasni
mu to viåenje!”
Dan 8:17 On poåe onamo gdje stajah i kad mi se pribliœi, strah me obuze
i padoh na lice. On mi reçe: “Sine çovjeçji, razumij: jer ovo je viåenje za
vrijeme posljednje.”
Dan 8:18 On joæ govoraæe, a ja se onesvijestih, padoh na zemlju. On me
dotaçe i uspravi na mom mjestu.
Dan 8:19 I reçe: “Evo, kazat øu ti æto øe doøi na kraju gnjeva, najavljeni
svræetak.
Dan 8:20 Ovan æto si ga vidio - njegova dva roga - to su kraljevi Medije
i Perzije.
Dan 8:21 Rutavi jarac jest kralj Grçke; veliki rog meåu njegovim oçima
jest prvi kralj;
Dan 8:22 slomljeni rog i çetiri roga æto izbiæe na njegovu mjestu, to su
çetiri kraljevstva æto øe iziøi iz njegova naroda, ali neøe imati njegovu
moø.
Dan 8:23 I potkraj njihova kraljevanja, kad bezakonici navræe mjeru,
ustat øe kralj, drzak i lukav.

682
Dan 8:24 Njegova øe moø porasti, ali ne svojom snagom; nesmiljeno øe
pustoæiti, uspijevat øe u svojim pothvatima, zatirati junake i narod
Svetaca.
Dan 8:25 Zbog njegove lukavosti prijevara øe uspijevati u njegovoj ruci.
On øe se uznijeti u svome srcu, iz çista mira upropastit øe mnoge. Suprotstavit
øe se Knezu nad knezovima, ali øe - ne rukom - biti skræen.
Dan 8:26 Viåenje o veçerima i jutrima o kojem je bilo govora istinito je;
no ti ga zapeçati, jer je za daleke dane.”
Dan 8:27 Tada ja, Daniel, obnemogoh i bijah bolestan viæe dana. Zatim
ustadoh da vræim kraljevske poslove. Bijah smeten zbog viåenja, no
nitko to nije dokuçio.
Dan 9:1 Prve godine Darija, sina Artakserksova, iz roda Medijaca, koji
vladaæe kraljevstvom kaldejskim,
Dan 9:2 prve dakle godine njegova kraljevanja, ja, Daniel, istraœivah u
Pismima broj godina koje se - prema rijeçi koju Jahve uputi proroku
Jeremiji - imaju ispuniti nad ruæevinama Jeruzalema: sedamdeset
godina.
Dan 9:3 Ja obratih svoje lice prema Gospodinu Bogu nastojeøi moliti se
i zaklinjati u postu, kostrijeti i pepelu.
Dan 9:4 Ja se moljah Jahvi, Bogu svome, priznavajuøi: “Ah, Gospodine
moj, Boœe veliki i strahoviti, koji çuvaæ Savez i naklonost onima koji tebe
ljube i çuvaju zapovijedi tvoje!
Dan 9:5 Mi sagrijeæismo, mi bezakonje poçinismo, zlo uçinismo, odmetnusmo
se i udaljismo od zapovijedi i naredaba tvojih.
Dan 9:6 Nismo sluæali sluge tvoje, proroke koji govorahu u tvoje ime
naæim kraljevima, naæim knezovima, naæim oçevima, svemu puku
zemlje.
Dan 9:7 U tebe je, Gospodine, pravednost, a u nas stid na obrazu, kao
u ovaj dan, u nas Judejaca, Jeruzalemaca, svega Izraela, blizu i daleko,
u svim zemljama kuda si ih rastjerao zbog nevjernosti kojom ti se
iznevjeriæe.
Dan 9:8 Jahve, stid na obraz nama, naæim kraljevima, naæim knezovima,
naæim oçevima, jer sagrijeæismo protiv tebe!
Dan 9:9 U Gospoda je Boga naæega smilovanje i oproætenje jer smo se
odmetnuli od njega
Dan 9:10 i nismo sluæali glas Jahve, Boga naæega, da slijedimo njegove
zakone æto nam ih dade po svojim slugama, prorocima.
Dan 9:11 Sav je Izrael prestupio Zakon tvoj, odmetnuo se ne sluæajuøi
tvoj glas. Zato se na nas izlila kletva i prokletstvo, kako je zapisano u
Zakonu Mojsija, sluge Boœjega - jer sagrijeæismo protiv Njega.
Dan 9:12 Izvræio je prijetnje kojima je zaprijetio nama i sucima koji su
nam sudili: svalio je na nas teæku nesreøu te se ne dogodi pod nebom
æto se dogodi u Jeruzalemu.
Dan 9:13 Sva ova nesreøa, kao æto je zapisano u Zakonu Mojsijevu,
doæla je na nas, a mi nismo umilostivili lice Jahve, Boga svojega: nismo
se obratili od svojih bezakonja pa da prionemo uz istinu tvoju.
Dan 9:14 Jahve je bdio nad nesreøom, on je dovede na nas. Jer je
pravedan Jahve, Bog naæ, u svim djelima koja uçini, a mi nismo sluæali
glas njegov.
Dan 9:15 A sada, Gospode, Boœe naæ, koji si moønom svojom rukom
izveo narod svoj iz zemlje egipatske - i time sebi stekao ime koje traje do
danas: mi sagrijeæismo, mi zlo uçinismo.
Dan 9:16 Gospode, po svoj pravednosti svojoj odvrati svoj gnjev i svoju
jarost od Jeruzalema, grada svojega, Svete gore svoje, jer zbog naæih
grijeha i zlodjela naæih otaca Jeruzalem i tvoj narod ruglo su svima koji
nas okruœuju.”
Dan 9:17 “A sada posluæaj, o Boœe naæ, molitvu sluge svoga i usrdne
molbe njegove. Neka tvoje lice zasja nad svetiætem tvojim opustoæenim
- zbog tebe, Gospode!
Dan 9:18 Prikloni uho svoje, Boœe moj, i sluæaj! Otvori oçi te pogledaj
naæu pustoæ i grad koji se tvojim zove imenom! Jer mi te ne molimo zbog
svoje pravednosti, veø zbog velikih smilovanja tvojih.
Dan 9:19 Gospode, çuj! Gospode, oprosti! Gospode, posluæaj i çini! Ne
oklijevaj - zbog sebe, Boœe moj, jer se tvojim imenom zove grad tvoj i
narod tvoj!”
Dan 9:20 Ja sam joæ govorio, moleøi se i priznavajuøi grijehe svoje i
grijehe svog naroda Izraela i usrdno zaklinjuøi Jahvu, svoga Boga, za
Svetu goru Boga svoga.
Dan 9:21 Dok sam dakle ja joæ govorio moleøi se, onaj çovjek Gabriel,
koga vidjeh na poçetku viåenja, doletje u brzu letu, dotaçe me se u
vrijeme veçernjeg prinosa

683
Dan 9:22 i pouçi me: “Daniele, evo me: doåoh da te pouçim.
Dan 9:23 Od poçetka tvoje molitve iziæla je rijeç, i ja doåoh da ti je navijestim.
Ti si miljenik. Pazi dobro na rijeç, razumij viåenje.”
Objava o sedamdeset sedmica
Dan 9:24 “Sedamdeset je sedmica odreåeno tvom narodu i tvom svetom
gradu da se dokrajçi opaçina, da se stavi peçat grijehu, da se zadovolji
za bezakonje, da se uvede vjeçna pravednost, da se stavi peçat viåenju
i prorocima, da se pomaœe Sveti nad svetima.
Dan 9:25 Znaj i razumij: Od çasa kad izaåe rijeç ‘Neka se vrate i neka
opet sagrade Jeruzalem’ pa do Kneza Pomazanika: sedam sedmica, a
onda æezdeset i dvije sedmice, i bit øe opet sagraåeni trg i opkop, i to u
teæko vrijeme.
Dan 9:26 A poslije æezdeset i dvije sedmice bit øe Pomazanik pogubljen,
ali ne za sebe. Narod jednog kneza koji øe doøi razorit øe Grad i Svetiæte:
svræetak im je u propasti, a do svræetka rat i odreåena pustoæenja.
Dan 9:27 I sklopit øe savez s mnogima za jednu sedmicu: a u polovici
sedmice prestat øe œrtva i prinos: na vrhu Hrama bit øe grozota pustoæi
sve do svræetka, dok se odreåeno pustoæenje ne obori na pustoænika.”
Çovjek u lanenim haljinama
Dan 10:1 Treøe godine Kira, kralja perzijskoga, Danielu, prozvanome
Baltazar, bi objavljena rijeç - rijeç istinita: velik rat. On je nastojao
razumjeti rijeç, i razumijevanje bi mu dano u viåenju.
Dan 10:2 U te dane ja, Daniel, œalovao sam tri sedmice:
Dan 10:3 nisam jeo teçnih jela; meso ni vino nije ulazilo u moja usta i
nisam se mazao uljem dok ne proåoæe te tri sedmice.
Dan 10:4 Dvadeset i çetvrtoga dana prvog mjeseca bijah na obali velike
rijeke Tigrisa;
Dan 10:5 podigoh oçi da vidim, i gle: Çovjek odjeven u lanene haljine,
oko pasa mu pojas od zlata ofirskoga,
Dan 10:6 tijelo mu poput krizolita, lice kao munja, oçi kao baklje ognjene,
ruke i noge poput mjedi uglaåene, zvuk rijeçi njegovih kao œamor
mnoætva.
Dan 10:7 Jedini ja, Daniel, gledah ovo viåenje, ljudi koji bijahu sa mnom
ne vidjeæe ga, ali ih spopade silan strah te pobjegoæe da se skriju.
Dan 10:8 Ostadoh sam gledajuøi to veliko viåenje; onemoøah, lice mi
problijedje, iznakazi se, snaga me ostavi.
Dan 10:9 Zaçuh glas njegovih rijeçi, i kad razabrah glas, onesvijestih se
i padoh licem na zemlju.
Dan 10:10 I gle: ruka me dotaçe i pomoœe mi da se uprem na koljena i
na dlanove.
Dan 10:11 On mi reçe: “Daniele, miljeniçe, pripazi na rijeçi koje øu ti
kazati! Ustani, jer ja sam evo k tebi poslan.” To reçe, a ja ustadoh dræøuøi.
Dan 10:12 I kaza mi: “Ne boj se, Daniele, jer od prvoga dana kad si
odluçio da se poniziæ pred svojim Bogom da bi razumio, tvoje su rijeçi
usliæane i ja sam doæao zbog tvojih rijeçi.
Dan 10:13 Knez kraljevstva perzijskoga protivio mi se dvadeset i jedan
dan, ali Mihael, jedan od prvih Knezova, doåe mi u pomoø. Ostavih ga
nasuprot Knezu perzijskome,
Dan 10:14 a ja doåoh da ti kaœem æto øe zadesiti tvoj narod na svræetku
dana. Jer joæ øe jedno viåenje biti za one dane.”
Anåeo hrabri Daniela
Dan 10:15 Poæto mi to reçe, ja oborih pogled na zemlju, bez rijeçi.
Dan 10:16 I gle: onaj, sliçan sinu çovjeçjem dotaçe se mojih usana.
Otvorih usta da govorim te rekoh onome koji stajaæe preda mnom:
“Gospodaru moj, zbog ovog viåenja obuzeæe me tjeskobe i onemoøah.
Dan 10:17 I kako øe sluga Gospodina svoga govoriti s Gospodinom kad
posve onemoøah i dah me ostavi?”
Dan 10:18 Tada me se opet dotaçe onaj æto bijaæe kao çovjek te me
okrijepi.
Dan 10:19 On reçe: “Ne boj se, miljeniçe! Mir tebi! Budi jak! Ohrabri se!”
I dok mi to govoraæe, ja se ohrabrih pa rekoh: “Govori, Gospodine, jer si
me ohrabrio!”
Dan 10:20 Tada øe on: “Znaæ li zaæto sam doæao k tebi? Sad øu se vratiti
da se borim protiv Kneza Perzije; a çim svræim, doøi øe Knez Grçke.
Dan 10:21 Ali øu ti prije otkriti æto je zapisano u Knjizi istine. Nema nikoga
tko bi se sa mnom protiv njih borio, osim Mihaela, Kneza vaæega,
Dan 11:1 moje potpore i moga okrilja.
Dan 11:2 A sada øu ti otkriti istinu. Evo: joæ øe tri kralja ustati za Perziju:
çetvrti øe biti bogatiji od svih ostalih, pa kad se zbog svoga bogatstva
osili, sve øe podiøi protiv kraljevstva grçkoga.
Aleksandar Veliki

684
Dan 11:3 Ustat øe junaçki kralj, vladat øe silnom moøu i çiniti æto ga bude
volja.
Dan 11:4 A çim se ustane, njegovo øe se kraljevstvo raspasti i bit øe
razdijeljeno na çetiri vjetra nebeska, ali ne meåu njegove potomke; i
neøe viæe biti tako moøno kao za njegove vladavine, jer øe njegovo
kraljevstvo biti razoreno i predano drugima, a ne njima.
Borbe Ptolemejeviøa i Seleukoviøa
Dan 11:5 Kralj øe Juga postati moøan; jedan øe od njegovih zapovjednika
biti moøniji od njega i zavladat øe veøom moøu nego æto je njegova.
Dan 11:6 Nekoliko godina kasnije oni øe se udruœiti, a køi kralja Juga
doøi øe kralju Sjevera da sklope ugovor. Ali ona tim neøe saçuvati snagu
svoje miæice i njezino se potomstvo neøe odrœati: bit øe predana ona, i
njezina pratnja, i njezino dijete, i njezin pomagaç u tim vremenima.
Dan 11:7 No jedan øe se izdanak njezina korijena podiøi na njezino
mjesto, navalit øe na vojsku, prodrijet øe u tvråavu kralja Sjevera,
postupati s njima po miloj volji i pobijediti ih.
Dan 11:8 Pa i njihove bogove, njihove kipove i njihovo dragocjeno suåe,
srebrno i zlatno, odnijet øe kao plijen u Egipat. Nekoliko godina bit øe
jaçi od kralja Sjevera,
Dan 11:9 koji øe onda prodrijeti u kraljevstvo kralja Juga, odakle øe se
vratiti u svoju zemlju.
Dan 11:10 Ali øe se onda njegovi sinovi naoruœati, skupit øe silnu vojsku,
odluçno øe navaliti i poput poplave proøi, zatim øe se opet zametnuti rat
sve do njegove utvrde.
Dan 11:11 Tada øe se kralj Juga razgnjeviti i zavojætiti na kralja Sjevera;
podiøi øe silnu vojsku i nadvladati vojsku njegovu.
Dan 11:12 Mnoætvo øe biti uniæteno, a on øe se zbog toga uzoholiti; pobit
øe desetke tisuøa, ali se neøe odrœati:
Dan 11:13 kralj øe Sjevera opet diøi vojsku veøu nego prije, i poslije
nekoliko godina navalit øe s velikom, dobro opremljenom vojskom.
Dan 11:14 U to vrijeme mnogi øe se podiøi protiv kralja Juga; ustat øe i
nasilnici iz tvog naroda da se ispuni viåenje, ali øe propasti.
Dan 11:15 Doøi øe kralj Sjevera: podiøi øe nasipe da zauzme jedan
utvråeni grad. Miæice Juga neøe odoljeti, pa ni izabrane çete neøe imati
snage da se odupru.
Dan 11:16 Onaj øe navaliti protiv njega i uçinit øe s njime kako mu se
prohtije - nitko mu se neøe oprijeti: zaustavit øe se u Divoti, uniætenje je
u njegovim rukama.
Dan 11:17 Çvrsto odluçivæi da se poæto-poto domogne svega njegova
kraljevstva, sklopit øe s njim ugovor dajuøi mu jednu køer za œenu da ga
upropasti, ali mu neøe uspjeti, neøe se to zbiti.
Dan 11:18 Zatim øe se okrenuti prema otocima i mnoge øe osvojiti, ali
øe jedan zapovjednik dokrajçiti tu sramotu, sramotu mu sramotom vratiti.
Dan 11:19 Brœe øe nagnuti prema utvrdama svoje zemlje, ali øe posrnuti,
pasti, viæe ga neøe biti.
Dan 11:20 Na njegovo øe mjesto doøi jedan koji øe u diku kraljevstva
poslati poreznika, ali øe u kratko vrijeme poginuti bez gnjeva i boja.
Antioh Epifan
Dan 11:21 Na njegovo øe se mjesto uzdiøi nitkov kome ne pripada
kraljevska çast. Ali on øe iznenada doøi i spletkama se domoøi kraljevstva.
Dan 11:22 Pred njim øe biti preplavljene i skræene navalne snage i sam
knez Saveza.
Dan 11:23 Unatoç sporazumu s njime, izdajniçki øe navaliti i svladati ga
s malo ljudi.
Dan 11:24 Iznenada øe upasti u bogate pokrajine i postupat øe kako
nisu postupali njegovi oçevi ni oçevi njegovih otaca, rasipajuøi meåu
svoje plijen, pljaçku i bogatstvo, smiæljat øe osnove protiv tvrdih gradova,
ali samo za neko vrijeme.
Dan 11:25 Pokrenut øe, s velikom vojskom, svoju snagu i hrabrost protiv
kralja Juga. Kralj Juga krenut øe u rat s mnogom i moønom vojskom, ali
neøe izdrœati, jer øe se protiv njega skovati spletke.
Dan 11:26 I oni koji jeåahu za njegovim stolom skræit øe ga: njegova øe
vojska biti uniætena i mnogi øe posjeçeni popadati.
Dan 11:27 Oba øe kralja smiæljati zlo; sjedeøi za istim stolom, govorit øe
laœi jedan drugome: ali neøe uspjeti, jer je svræetak odloœen do odreåenog
vremena.
Dan 11:28 Vratit øe se on u svoju zemlju s velikim blagom; srcem protiv
svetoga Saveza, uçinit øe svoje i vratiti se u svoju zemlju.
Dan 11:29 U odreåeno vrijeme opet øe krenuti protiv Juga, ali sada
neøe biti kao prvi put.

685
Dan 11:30 Kitimski øe brodovi navaliti na njega, i on øe se uplaæiti. Vratit
øe se, bjesnjeti protiv svetoga Saveza i opet øe se sporazumjeti s onima
koji napustiæe sveti Savez.
Progon Œidova
Dan 11:31 Çete øe njegove doøi i oskvrnuti svetiæte-tvråu, dokinuti
svagdaænju œrtvu i ondje postaviti grozotu pustoæi.
Dan 11:32 Svojim øe spletkama navesti na otpad one koji se ogreæuju
o Savez, ali ljudi koji ljube Boga ostat øe postojani i vræit øe svoje.
Dan 11:33 Umnici u narodu pouçavat øe mnoætvo, ali øe ih jedno vrijeme
zatirati maçem i ognjem, izgnanstvom i pljaçkanjem.
Dan 11:34 Dok ih budu zatirali, samo øe im nekolicina pomagati, a mnogi
øe im se pridruœiti prijevarno.
Dan 11:35 Od umnika neki øe pasti, da se prokuæaju, probrani, çisti do
vremena svræetka, jer joæ nije doælo odreåeno vrijeme.
Borba protiv Boga
Dan 11:36 Kralj øe raditi æto god mu se prohtije, uznoseøi i uzdiœuøi sebe
iznad svih bogova: protiv Boga nad bogovima govorit øe hule i uspijevat
øe dok se gnjev ne navræi - jer ono æto je odreåeno, to øe se ispuniti.
Dan 11:37 Neøe mariti za bogove svojih otaca ni za Miljenika œena niti
za kojega drugog boga: samog øe sebe izdizati iznad sviju.
Dan 11:38 Mjesto njih çastit øe boga tvråava, boga koga nisu poznavali
njegovi oçevi, çastiti ga zlatom i srebrom, dragim kamenjem i drugim
dragocjenostima.
Dan 11:39 Navalit øe na tvråave gradova pomoøu stranog boga: one
koji njega priznaju obasut øe poçastima i dat øe im vlast nad mnoætvom
i dijelit øe im zemlju za nagradu.
Dan 11:40 U vrijeme svræetka kralj øe se Juga zaratiti s njime; kralj øe
Sjevera navaliti na njega svojim kolima, svojim konjanicima i svojim
mnogim brodovima. Provalit øe u zemlje i proøi njima poput poplave.
Dan 11:41 Prodrijet øe u Divotu i mnogi øe pasti. Njegovim øe rukama
izmaøi Edom i Moab i glavnina sinova Amonovih.
Dan 11:42 Pruœit øe svoju ruku za zemljama: Egipat mu neøe izmaøi.
Dan 11:43 On øe se domoøi zlatnog i srebrnog blaga i svih dragocjenosti
Egipta. Pratit øe ga Libijci i Etiopljani.
Dan 11:44 Ali øe ga uznemiriti vijesti s istoka i sa sjevera te øe poøi vrlo
gnjevan da uniæti i zatre mnoætvo.
Dan 11:45 Postavit øe svoje dvorske æatore izmeåu mora i Svete gore
Divote. Ali øe i njemu doøi kraj, i nitko mu neøe pomoøi.
Uskrsnuøe i plaøa
Dan 12:1 U ono øe vrijeme ustati Mihael, veliki knez koji ætiti sinove tvog
naroda. Bit øe to vrijeme tjeskobe kakve ne bijaæe otkako je ljudi pa do
toga vremena. U ono vrijeme tvoj øe se narod spasiti - svi koji se naåu
zapisani u Knjizi.
Dan 12:2 Tada øe se probuditi mnogi koji snivaju u prahu zemljinu; jedni
za vjeçni œivot, drugi za sramotu, za vjeçnu gadost.
Dan 12:3 Umnici øe blistati kao sjajni nebeski svod, i koji su mnoge uçili
pravednosti, kao zvijezde navijeke, u svu vjeçnost.
Zapeçaøeno proroçanstvo
Dan 12:4 A ti, Daniele, drœi u tajnosti ove rijeçi i zapeçati ovu knjigu do
vremena svræetka! Mnogi øe tumarati, i bezakonja øe rasti.”
Dan 12:5 Ja, Daniel, pogledah, kad eno: druga dvojica stajahu jedan s
jedne, drugi s druge strane rijeke.
Dan 12:6 Jedan upita çovjeka odjevena u lanene haljine koji stajaæe
iznad voda rijeke: “Kada øe doøi kraj tim çudesima?”
Dan 12:7 Zaçuh çovjeka odjevena u lanene haljine, koji stajaæe iznad
voda rijeke; on podiœe k nebu desnicu i ljevicu, kunuøi se Vjeçno œivim.
“Nakon jednog vremena, dva vremena i pola vremena - kada doåe kraj
rasulu snage svetoga naroda - sve øe se to svræiti.”
Dan 12:8 Ja sluæah, ali ne razumjeh, pa upitah: “Gospodaru, kako øe to
svræiti?”
Dan 12:9 On reçe: “Idi, Daniele, ove su rijeçi tajne i zapeçaøene do
vremena svræetka.
Dan 12:10 Mnogi øe se oçistiti, ubijeliti i prokuæati; a bezboœnici øe i dalje
biti bezboœni; bezboœnici se neøe urazumjeti, a umnici øe razumjeti.
Dan 12:11 Od çasa kad bude dokinuta svagdaænja œrtva i postavljena
grozota pustoæi: tisuøu dvjesta i devedeset dana.
Dan 12:12 Blago onomu koji doçeka i dosegne tisuøu trista trideset i pet
dana!
Dan 12:13 A ti idi i otpoçini; ustat øeæ da primiæ svoju baætinu na kraju
dana.”

HOÆEA
686
Hoæ 1:1 Rijeç Jahvina koja doåe Hoæei, sinu Beerijevu, u dane Uzije,
Jotama, Ahaza i Ezekije, kraljeva judejskih, u dane Jeroboama, sina
Joaæeva, kralja izraelskog.
Hoæea se œeni i dobiva djecu
Hoæ 1:2 Poçetak rijeçi Jahvinih Hoæei. Jahve reçe Hoæei: “Idi, oœeni se
bludnicom i izrodi djecu bludniçku, jer se zemlja bludu odala, odmetnuvæi
se od Jahve!”
Hoæ 1:3 I on ode, uze Gomeru, køer Diblajimovu, koja zaçe i rodi mu
sina.
Hoæ 1:4 Jahve mu reçe: “Nadjeni mu ime Jizreel, jer joæ samo malo i
kaznit øu pokolje jizreelske na domu Jehuovu i dokonçat øu kraljevstvo
doma Izraelova.
Hoæ 1:5 I u taj dan slomit øu luk Izraelov u Dolini jizreelskoj.”
Hoæ 1:6 I ona opet zaçe i rodi køer. I reçe mu Jahve: “Nadjeni joj ime
Nemila, jer mi odsad neøe biti mila kuøa Izraelova, od nje øu se povuøi;
Hoæ 1:7 a omiljet øe mi kuøa Judina, spasit øu je Jahvom, Bogom
njihovim, a neøu je spasiti lukom, maçem ni kopljem, ni konjima ni
konjanicima.”
Hoæ 1:8 Kad odoji Nemilu, zaçe opet i rodi sina.
Hoæ 1:9 I reçe Jahve: “Nadjeni mu ime Ne-narod-moj, jer viæe niste narod
moj i ja vama nisam viæe Onaj koji jest.”
Buduønost Izraela
Hoæ 2:1 “A djece Izraelove bit øe brojem kao pijeska u moru æto se izmjeriti
ne moœe ni izbrojiti. Umjesto da im govore: ‘Vi niste moj narod,’ zvat øe
ih: ‘Sinovi Boga œivoga.’
Hoæ 2:2 Ujedinit øe se sinovi Judini i sinovi Izraelovi, postavit øe sebi
jednoga glavara i otiøi øe iz zemlje; jer velik øe biti dan jizreelski.
Hoæ 2:3 Recite braøi svojoj: ‘Narode moj,’ sestrama svojim: ‘Mila.’ Jahve
i njegova nevjerna œena
Hoæ 2:4 Podignite tuœbu, podignite, protiv majke svoje, jer ona mi nije
viæe œena, a ja joj muœ viæe nisam. Neka odbaci od sebe bludniçenja i
preljube izmeåu svojih dojki,
Hoæ 2:5 da je golu ne svuçem te uçinim da bude kao na dan roåenja; da
je ne obratim u pustinju, da je u zemlju suhu ne obratim i œeåu ne umorim.
Hoæ 2:6 Ja joj djece neøu milovati, jer djeca su to bludniçka.
Hoæ 2:7 Da, bludu se odala mati njihova, sramotila se ona koja ih zaçe.
Da, rekla je: ‘Trçat øu za svojim milosnicima, za njima koji mi daju kruh
moj i vodu, vunu moju i lan, ulje i piøe moje.’
Hoæ 2:8 Stoga øu put joj trnjem zagraditi, zidom opkoliti, da ne naåe viæe
svojih staza.
Hoæ 2:9 I trçat øe za milosnicima, ali ih stiøi neøe, traœit øe ih, ali ih neøe
pronaøi. Tada øe reøi: ‘Idem se vratiti prvome muœu, jer sretnija bijah
prije nego sada.’
Hoæ 2:10 I ona nije razumjela da joj ja davah i œito i moæt i ulje, da je ja
obasipah srebrom i zlatom od kojega naçiniæe baale.
Hoæ 2:11 Stoga øu uzeti natrag svoje œito u svoje vrijeme i svoj moæt u
pravi ças; oduzet øu svoju vunu i svoj lan kojima je imala pokriti golotinju
svoju;
Hoæ 2:12 sad øu joj otkriti sramotu na oçi njenih milosnika, i nitko je iz
moje neøe izbaviti ruke.
Hoæ 2:13 Uçinit øu kraj svim njenim veseljima, svetkovinama,
mlaåacima, subotama i svim blagdanima njezinim.
Hoæ 2:14 Opustoæit øu joj çokote i smokve za koje je govorila: ‘To je
plaøa æto mi je dadoæe moji milosnici.’ Obratit øu ih u æikarje, i œivotinje
øe ih poljske obrstiti.
Hoæ 2:15 Kaznit øu je za dane Baalove kojima je kad palila, kitila se
grivnom i kolajnom i trçala za svojim milosnicima; a mene je zaboravljala
- rijeç je Jahvina.
Hoæ 2:16 Stoga øu je, evo, primamiti, odvesti je u pustinju i njenu
progovoriti srcu.
Hoæ 2:17 I vratit øu joj ondje njene vinograde, i od Doline øu akorske
uçiniti vrata nade. Ondje øe mi odgovarati ona kao u dane svoje mladosti,
kao u vrijeme kada je iziæla iz Egipta.
Hoæ 2:18 U onaj dan - rijeç je Jahvina - ti øeæ me zvati: ‘Muœu moj’, a
neøeæ me viæe zvati: ‘Moj Baale.’
Hoæ 2:19 Uklonit øu joj iz usta imena baalska i neøe im viæe ime spominjati.

687
Hoæ 2:20 U onaj dan, uçinit øu za njih savez sa œivotinjama u polju, sa
pticama nebeskim i gmazovima zemaljskim; luk, maç i boj istrijebit øu iz
zemlje da mirno u njoj poçiva.
Hoæ 2:21 Zaruçit øu te sebi dovijeka; zaruçit øu te u pravdi i u pravu, u
njeœnosti i u ljubavi;
Hoæ 2:22 zaruçit øu te sebi u vjernosti i ti øeæ spoznati Jahvu.
Hoæ 2:23 U onaj dan - rijeç je Jahvina - odazvat øu se nebesima, a ona
øe se zemlji odazvati;
Hoæ 2:24 zemlja øe se odazvati œitu, moætu i ulju, a oni øe se odazvati
Jizreelu.
Hoæ 2:25 I posijat øu ga u zemlji, zamilovat øu Nemilu, Ne-narodu mom
reøi øu: ‘Ti si narod moj!’ a on øe reøi: ‘Boœe moj!’”
Hoæea prihvaøa nevjernicu i stavlja je na kuænju
Hoæ 3:1 Potom mi Jahve reçe: “Idi opet, ljubi œenu koja drugog ljubi i çini
preljub, kao æto Jahve ljubi djecu Izraelovu dok se oni k drugim bogovima
okreøu i œude za kolaçima od groœåa.”
Hoæ 3:2 Ja je tad kupih za petnaest srebrnika, za homer i letek jeçma,
Hoæ 3:3 i rekoh joj: “Za mnogo dana ostat øeæ mi povuçena, neøeæ se
odavati bludu ni podavati nikojem çovjeku, a ni ja neøu k tebi prilaziti.”
Hoæ 3:4 Jer mnogo øe dana sinovi Izraelovi ostati bez kralja i bez kneza,
bez œrtve i bez stupa, bez opleøka i bez kumira.
Hoæ 3:5 Poslije toga, sinovi øe se Izraelovi vratiti; traœit øe Jahvu, Boga
svoga, i Davida, svoga kralja; sa strahom øe pristupiti k Jahvi i k njegovim
dobrima, na kraju dana.
Opøa iskvarenost
Hoæ 4:1 Çujte rijeç Jahvinu, sinovi Izraelovi, jer Jahve se parbi sa
stanovnicima zemlje.
Hoæ 4:2 Nema viæe vjernosti, nema ljubavi, nema znanja Boœjega u
zemlji, veø proklinjanje i laœ, ubijanje i kraåa, preljub i nasilje, jedna krv
drugu stiœe.
Hoæ 4:3 Stoga tuguje zemlja i ginu svi stanovnici s poljskim zvijerima i
pticama nebeskim te ugibaju i ribe u moru.
Hoæ 4:4 Ipak neka se nitko ne parbi, neka nitko ne kori! Ali s tobom se
moram parbiti, sveøeniçe.
Hoæ 4:5 Danju ti posrøeæ, a noøu s tobom posrøe i prorok; pogubit øu
mater tvoju.
Hoæ 4:6 Moj narod gine: nema znanja; jer si ti znanje odbacio, i ja odbacujem
tebe iz sveøenstva svoga; jer si Zakon svoga Boga zaboravio,
i ja øu tvoje zaboraviti sinove.
Hoæ 4:7 Æto ih je viæe bivalo, viæe su protiv mene grijeæili, Slavu su svoju
Sramotom zamijenili.
Hoæ 4:8 Grijesima mog naroda oni se hrane, duæa im hlepi za bezakonjem
njegovim.
Hoæ 4:9 I sa sveøenikom bit øe kao i s narodom; kaznit øu ga za njegove
putove i naplatit øu mu za njegova djela.
Hoæ 4:10 Jest øe, ali se nasititi neøe; bludniçit øe, ali se neøe mnoœiti, jer
oni su prestali ætovati Jahvu -
Hoæ 4:11 blud, moæt i vino zarobiæe im srce. Idolopoklonstvo i razvrat
Hoæ 4:12 Narod moj savjet traœi od drva, palica mu njegova daje
odgovore: jer duh razvratni njih zavodi te se od Boga svoga bludu odaju.
Hoæ 4:13 Oni œrtvuju na gorskim vrhuncima i na bregovima pale kad,
pod hrastom, jablanom i dubom; jer je tako lagodno pod njihovom
sjenom. I zato, odaju li se vaæe køeri bludu,
çine li preljub vaæe nevjeste,
Hoæ 4:14 neøu vam kazniti køeri æto bludniçe niti nevjeste vaæe æto preljub
çine; jer oni sami idu nasamo s bludnicama i œrtvuju s milosnicama
hramskim. Tako, bez razuma narod u propast srlja!
Opomena Judi
Hoæ 4:15 Ako li se ti bludu odajeæ, Izraele, neka bar Juda ne grijeæi! I ne
idite u Gilgal, ne penjite se u Bet Aven, ne kunite se “œivoga mi Jahve.”
Izrael, tvrdoglava junica
Hoæ 4:16 Jer poput junice tvrdoglave Izrael tvrdoglav postade, pa kako
da ga Jahve sad pase kao janje na prostranoj livadi?
Hoæ 4:17 Efrajim se udruœio s kumirima: pusti ga!
Hoæ 4:18 A kad zavræe pijanku, bluda se prihvaøaju, Sramotu vole viæe
nego Slavu svoju.
Hoæ 4:19 Vihor øe ih svojim krilima stegnuti i njihovi øe ih osramotit’
œrtvenici. Sveøenici, moguønici i kralj vode narod u propast
Hoæ 5:1 Posluæajte ovo, sveøenici, pazi, dome Izraelov, dome kraljev,
daj posluhni, jer vaæ je sud! Vi ste bili zamka u Mispi i mreœa napeta na
Taboru.

688
Hoæ 5:2 Jamu su duboko iskopali prestupnici, ali øu ih sve kazniti.
Hoæ 5:3 Poznajem ja Efrajima, Izrael mi nije skriven: da, Efrajime, bludu
si se odao, okaljao si se, Izraele.
Hoæ 5:4 Ne daju im djela njihova da se Bogu svome vrate, jer je duh
bluda meåu njima; oni Jahve ne poznaju.
Hoæ 5:5 Ponos Izraelov svjedoçi protiv njega; svojom krivnjom posrnu
Efrajim, posrnut øe i Juda s njim.
Hoæ 5:6 Iøi øe s ovcama i govedima Jahvu traœiti ali ga naøi neøe - povukao
se od njih!
Hoæ 5:7 Jahvu su iznevjerili: rodili su kopilad; vjetar øe œarki proœdrijeti
polja njihova.
Bratoubilaçki rat
Hoæ 5:8 Zasvirajte u rog u Gibeji, u trublju u Rami, uzbunite Bet Aven: za
petama su ti, Benjamine!
Hoæ 5:9 Opustoæit øe Efrajima u dan kazne: meåu plemenima Izraelovim
objavljujem ono æto je sasvim pouzdano.
Hoæ 5:10 Knezovi judejski postadoæe poput onih æto razmiçu meåe; na
njih øu kao vodu gnjev svoj izliti.
Hoæ 5:11 Efrajim je tlaçitelj, on pravdu gazi jer mu se svidjelo iøi za
niætavilom.
Hoæ 5:12 A ja øu biti poput moljca Efrajimu, kao gnjileœ kuøi Judinoj.
Ispraznost saveza sa strancima
Hoæ 5:13 Tad je Efrajim svoju bolest vidio, a Juda ranu svoju; i poåe
Efrajim u Asiriju, obrati se Juda velikome kralju; ali on vas neøe iscijeliti
niti vam ranu vaæu zalijeçiti.
Hoæ 5:14 Jer kao lav øu biti Efrajimu, kao laviø domu Judinu; ja, ja øu
razderati i otiøi, odnijet øu i nitko neøe spasiti.
Jahve napuæta svoj narod
Hoæ 5:15 Poøi øu, vratit øu se na svoje mjesto, dok krivnju ne priznaju i
lice moje ne potraœe; kad u nevolji budu, iskat øe me.
Privremeni povratak Jahvi
Hoæ 6:1 “Hajde, vratimo se Jahvi! On je razderao, on øe nas iscijeliti: on
je udario, on øe nam poviti rane;
Hoæ 6:2 poslije dva dana oœivit øe nas, treøeg øe nas dana podignuti i mi
øemo œivjeti pred njim.
Hoæ 6:3 Teœimo da upoznamo Jahvu: kao zora pouzdan mu dolazak.
On øe nam doøi poput daœda jesenskog, poput kiæe proljetne æto natapa
zemlju.”
Hoæ 6:4 Æto za tebe mogu uçiniti, Efrajime? Æto za tebe mogu uçiniti,
Judo? Kao oblak jutarnji ljubav je vaæa, kao rana rosa koje nestaje.
Hoæ 6:5 Zato sam ih preko proroka sjekao i ubijao rijeçima usta svojih;
ali sud øe tvoj izaøi kao svjetlost.
Hoæ 6:6 Jer ljubav mi je mila, ne œrtve, poznavanje Boga, ne paljenice.
Izraelova proæla i sadaænja zlodjela
Hoæ 6:7 Ali oni su kod Adama prekræili Savez i ondje mene iznevjerili.
Hoæ 6:8 Gilead je grad zlikovaçki, pun krvavih tragova.
Hoæ 6:9 Druœba je sveøeniçka kao zasjeda razbojniçka: ubijaju na
æekemskom putu; odista, sramotu poçinjaju!
Hoæ 6:10 Strahotu vidjeh u domu Izraelovu; Efrajim se ondje bludu odaje
i skvrni se Izrael.
Hoæ 6:11 I tebi sam, Judo, œetvu odredio kad okrenem udes naroda
svoga.
Hoæ 7:1 Kad hoøu Izraela lijeçiti, otkriva se bezakonje Efrajimovo i zloøa
Samarije; prijevarom se bave oni: tat u kuøu provaljuje, a vani napadaju
razbojnici.
Hoæ 7:2 I u srcu svome oni ne kaœu da ja pamtim svu zlopakost njihovu!
Ali djela su ih njihova sad opkolila, pred licem mojim ona stoje.
Hoæ 7:3 Svojom zloøom razveseljuju kralja, a knezove podloæøu svojom.
Hoæ 7:4 Svi su oni preljubnici, kao peø su raœarena koju pekar viæe ne
potpaljuje kad zamijesi tijesto pa dok ne ukisne.
Hoæ 7:5 U dan kralja naæega knezovi oboljeæe od œestine vina, a on ruku
pruœa pijanima.
Hoæ 7:6 U zavjeri srce im se œari poput peøi; svu noø njihova jarost drijema,
ujutru se razgara kao plamen ognjeni;
Hoæ 7:7 poput peøi svi se raspalili te proœdiru svoje suce. Padoæe svi
njihovi kraljevi, a nijedan od njih zazvao me nije. Izrael se upropaætava
pozivajuøi strance
Hoæ 7:8 ci proœdiru snaæa s narodima, Efrajim je pogaça æto je ne
prevrnuæe.
Hoæ 7:9 Tuåinci proœdiru snagu njegovu, a on toga i ne zna! Sjedine mu
pobijeliæe glavu, a on toga i ne zna!

689
Hoæ 7:10 Naprasitost Izraelova protiv njih samih svjedoçi; i oni se ne
vraøaju Jahvi, Bogu svome,
i uza sve to oni ga ne traœe!
Hoæ 7:11 Efrajim je kao golubica plaha i bez razuma; oni pozivaju Egipat,
idu u Asiriju.
Hoæ 7:12 Kamo god otiæli, na njih øu razapeti svoju mreœu, oborit øu ih
kao ptice nebeske, za njihovu ih kazniti zloøu.
Nezahvalnost i kazna Izraela
Hoæ 7:13 Teæko njima jer od mene odbjegoæe! Propast na njih jer se
pobuniæe protiv mene! Otkupiti ih hoøu, a oni protiv mene laœu.
Hoæ 7:14 Oni me ne prizivlju iz srca kada kukaju na svojim leœajima;
razdiru svoje lice zbog œita i moæta, ali protiv mene se bune.
Hoæ 7:15 Dok sam im ja miæicu krijepio, oni su zla smiæljali protiv mene!
Hoæ 7:16 Okreøu se prema niætavostima, oni su poput varljiva luka.
Poradi razbjeænjela jezika knezovi øe im od maça pasti, bit øe im to na
ruglo u zemlji egipatskoj!
Hoæ 8:1 Trublju na usta, poput straœara na Domu Jahvinu; jer oni moj
Savez prestupiæe, otpadoæe od moga Zakona.
Hoæ 8:2 Meni viçu: “Poznajemo te, Boœe Izraelov.”
Hoæ 8:3 Ali je Izrael odbacio dobro, duæman øe ga progoniti. Bezvlaåe
i idolopoklonstvo
Hoæ 8:4 Kraljeve su postavljali bez mene, knezove birali bez znanja
moga. Od srebra svog i zlata naçiniæe sebi kumire da budu uniæteni.
Hoæ 8:5 Odbacih tvoje tele, Samarijo, na njih se gnjev moj rasplamtio.
Dokle øe ostati neçisti sinovi Izraelovi?
Hoæ 8:6 Umjetnik ga je neki naçinio, i ono Bog nije. Prometnut øe se u
komadiøe tele samarijsko.
Hoæ 8:7 Posijali su vjetar, i poœet øe oluju; œito im neøe proklijati, neøe
braæna dati; ako ga i dade proœdrijet øe ga tuåinci. Izrael se upropaætava
pozivajuøi strance
Hoæ 8:8 Progutan je Izrael, evo ga meåu narodima poput nevrijedne
posude;
Hoæ 8:9 jer otiåoæe k Asircu, divljem magarcu æto sam œivi! Efrajim obdaruje
milosnike.
Hoæ 8:10 Neka ih samo obdaruje, meåu narode øu ih sada razasuti: i
doskora øe uzdrhtati pod teretom kralja knezova.
Protiv grijeænog bogosluœja
Hoæ 8:11 Œrtvenike je umnoœio Efrajim, za grijeh su mu oni posluœili.
Hoæ 8:12 Da mu i tisuøu zakona svojih napiæem, oni ih smatraju tuåima.
Hoæ 8:13 Neka œrtvuju klanice æto mi ih prinose, neka samo jedu meso!
Jahvi se ne mile. Odsad øe se spominjati bezakonja njihova i njihove øe
kazniti grijehe: u Egipat øe se oni vratiti.
Protiv raskoænih graåevina
Hoæ 8:14 Izrael je zaboravio tvorca svoga i sebi dvorove sagradio; Juda
je namnoœio gradove tvrde. Oganj øu pustiti na gradove njegove; vatra
øe mu dvorove progutati. Nevolje izgnanstva
Hoæ 9:1 Ne raduj se, Izraele, ne kliçi kao drugi narodi; bludu se oda, jer,
ostavivæi Boga svoga, zavolio si plaøu bludniçku po svim gumnima
œitnim.
Hoæ 9:2 Ni gumno ni kaca neøe ih hraniti, i mlado øe ih vino prevariti.
Hoæ 9:3 Neøe viæe œivjeti u zemlji Jahvinoj, Efrajim øe se vratiti u Egipat
i neçista øe jela jesti u Asuru.
Hoæ 9:4 Neøe viæe Jahvi lijevati vina, niti øe mu prinositi œrtve svoje; kruh
øe im biti kao kruh œalosti, i neçist øe biti tko ga bude jeo; jer njihov je kruh
samo za njih, neøe uøi u Dom Jahvin.
Hoæ 9:5 Æto øete çiniti na dan blagdanski, na dan svetkovine Jahvine?
Hoæ 9:6 Jer, evo gdje odoæe pred pustoæenjem; prihvatit øe ih Egipat,
sahraniti Memfis, srebrna im blaga kopriva øe baætiniti, æatore øe njihove
obrasti trnje.
Progon proroka
Hoæ 9:7 Doåoæe dani kazne! Doåoæe dani odmazde! Neka znade Izrael!
Lud je prorok, nadahnuti bunca! Zbog velikog bezakonja tvoga i silnog
buntovniætva.
Hoæ 9:8 Efrajim uhodi æator prorokov, stavljaju mu zamke po svim putovima,
odmazda je u kuøi Boga njegova.
Hoæ 9:9 U duboku su pali pokvarenost kao u dane Gibeje; spomenut øe
se Jahve bezakonja njihova i grijehe øe njihove kazniti. Kazna za zloçin
u Baal Peoru
Hoæ 9:10 Kao groœåe u pustinji naåoh ja Izraela, kao rani plod na smokvi
vidjeh oce vaæe; oni doåoæe u Baal Peor, posvetiæe se sramoti i postadoæe
grozote kao ljubimci njihovi.

690
Hoæ 9:11 Odletje poput ptice slava Efrajimova: od roåenja, od utrobe,
od zaçeøa.
Hoæ 9:12 Ako i podignu svoje sinove, oduzet øu ih prije dobi muœevne,
da, teæko njima kada ih ostavim!
Hoæ 9:13 Efrajim je kao da gledam Tir na njivi posaåen, ali øe Efrajim
djecu svoju voditi na klanje.
Hoæ 9:14 Daj im, o Jahve! A æto da im dadeæ? Daj im krilo jalovo, dojke
usahle.
Kazna za zloçin u Gilgalu
Hoæ 9:15 U Gilgalu sva je njihova zloøa, ondje sam ih zamrzio. Zbog
njihovih djela opakih iz kuøe svoje øu ih izagnati, voljeti ih viæe neøu, svi
su im knezovi odmetnici.
Hoæ 9:16 Pogoåen je Efrajim, korijen mu je usahnuo; roda neøe imati.
Ako im se i rodi djece, ubit øu im mili plod utrobe.
Hoæ 9:17 Odbacit øe ih Bog moj jer ga nisu posluæali; i potucat øe se
meåu narodima.
Uniætenje Izraelovih kumira
Hoæ 10:1 Bujna je loza bio Izrael, rod bogat ona je nosila. I æto mu je viæe
rodilo plodova, to je viæe umnaœao œrtvenike; æto mu je bogatija zemlja
bila, to je kiøenije dizao stupove.
Hoæ 10:2 Srce je njihovo prijevarno, okajat øe to oni! Poruæit øe im On
œrtvenike, polomiti stupove njihove.
Hoæ 10:3 Kazat øe tada: “Mi kralja nemamo jer se Jahve bojali nismo. Ta
çemu bi nam bio kralj?”
Hoæ 10:4 Rijeçi prosiplju, laœno se kunu, sklapaju saveze; a pravo cvate
kao otrovno bilje u brazdama polja.
Hoæ 10:5 Za tele betavensko strepe stanovnici Samarije; da, zbog njega
tuguje narod njegov, sveøenici njegovi kukaju nad njim, nad slavom
njegovom jer je od
njega prognana.
Hoæ 10:6 A njega samog odvuøi øe u Asiriju na dar velikome kralju.
Efrajima stid øe spopasti, crvenjet øe se Izrael zbog svoje odluke.
Hoæ 10:7 Uniætena je Samarija. Njen kralj tek trunak je vodi na povræju.
Hoæ 10:8 Bit øe razorene sramne uzviæice, grijeh Izraelov; trnje øe i
çiçak rasti po œrtvenicima njihovim. Tad øe govoriti brdima: “Pokrijte
nas!” i bregovima: “Padnite na nas!”
Protiv Gibeje
Hoæ 10:9 Veøma no u dane gibejske grijeæio si, Izraele! A da se i ondje
zaustaviæe, ne bi li ih zatekao rat kao bezakonike gibejske?
Hoæ 10:10 Kako mi se svidi, kaznit øu ih: skupit øe se protiv njih narodi
da ih za dvostruko kazne bezakonje.
Prijetnje i poziv na obraøenje
Hoæ 10:11 Efrajim je junica dobro nauçena koja rado vræe; æiju øu joj
lijepu ujarmiti, upregnut øu Efrajima. Juda øe orati, Jakov branati.
Hoæ 10:12 Sijte pravednost, poœet øete ljubav; krçite zemlje nove: vrijeme
je da Jahvu traœite dok ne doåe i podaœdi vam pravdom.
Prijetnja ratom
Hoæ 10:13 Orali ste bezboœnost, œeli bezakonje, jeli plod prijevare.
Pouzdao si se u kola svoja i u mnoætvo svojih ratnika,
Hoæ 10:14 zato øe se vika bojna razlijegati tvojim gradovima i sve øe ti
tvråe biti razorene kao æto Æalman razori Bet Arbel u dan ratni, kada
mater smrskaæe na sinovima.
Hoæ 10:15 Evo æto vam Betel uçini jer ste u zlu ogrezli: u zoru øe zauvijek
nestati kralja Izraelova!
Neuzvraøena oçinska ljubav
Hoæ 11:1 Dok Izrael bijaæe dijete, ja ga ljubljah, iz Egipta dozvah sina
svoga.
Hoæ 11:2 Ali æto sam ih viæe zvao, sve su dalje od mene odlazili; baalima
su œrtvovali, kadili kumirima.
Hoæ 11:3 A ja sam Efrajima hodati uçio, drœeøi ga za ruke njegove; ali
oni ne spoznaæe da sam se za njih brinuo.
Hoæ 11:4 Uœetima za ljude privlaçio sam ih, konopcima ljubavi; bijah im
kao onaj koji u çeljustima njihovim œvale opuæta; nad njega se saginjah
i davah mu jesti.
Hoæ 11:5 U zemlju egipatsku on øe se vratiti, Asirac øe mu kraljem biti,
jer se ne htjede vratiti k meni.
Hoæ 11:6 Maç øe bjeænjeti njegovim gradovima, uniætiti prijevornice
njegove, proœdirat øe zbog spletaka njegovih.
Ljubav je jaça
Hoæ 11:7 Narod je moj sklon otpadu; i premda ga k Viænjem dozivlju,
nitko da ga podigne.

691
Hoæ 11:8 Kako da te dadem, Efrajime, kako da te predam, Izraele! Kako
da te dadem kao Admu, da uçinim s tobom kao Sebojimu? Srce mi je
uznemireno, uzavrela mi sva utroba:
Hoæ 11:9 neøu viæe gnjevu dati maha, neøu opet zatirati Efrajima, jer ja
sam Bog, a ne çovjek: Svetac posred tebe - neøu viæe gnjevan dolaziti!
Povratak iz izgnanstva
Hoæ 11:10 Za Jahvom øe iøi on, kao lav on øe rikati; a kad zarikao bude,
sinovi øe mu veselo dohrliti sa zapada;
Hoæ 11:11 kao ptice øe dohrliti iz Egipta, kao golubica iz zemlje asirske,
i naselit øu ih po kuøama njihovim - rijeç je Jahvina.
Iskvarenost Izraelova
Hoæ 12:1 Opkolio me laœju Efrajim i prijevarom Izraelov dom. A i Juda
joæ je nestalan Bogu, Svecu vjernome.
Hoæ 12:2 Efrajim pase vjetar, za vjetrom istoçnim trçi cio dan, sve viæe
je laœi njegovih i nasilja. Savez sklapaju s Asirijom, ulje nose u Egipat.
Protiv Jakova
Hoæ 12:3 S Izraelom ima Jahve parnicu, kaznit øe Jakova prema postupcima,
vratit øe mu po djelima njegovim.
Hoæ 12:4 Veø u krilu materinu brata je potisnuo, u snazi muœevnoj s
Bogom se borio.
Hoæ 12:5 S Anåelom se borio i nadvladao ga, plakao je i zaklinjao ga.
Naæao ga je u Betelu i ondje mu je govorio.
Hoæ 12:6 Da, Jahve, Bog nad Vojskama, Jahve je ime njegovo.
Hoæ 12:7 Ti se dakle Bogu svojem vrati, çuvaj ljubav i pravednost i u
Boga se svoga uzdaj svagda!
Pohlepa i kazna Izraelova
Hoæ 12:8 U ruci je Kanaanu kriva tezulja, on voli zakidati.
Hoæ 12:9 I reçe Efrajim: “Samo sam se obogatio, blago sam nagomilao.”
Ali niæta mu od sveg dobitka neøe ostati, jer se ogrijeæio bezakonjima.
Hoæ 12:10 Ja sam Jahve, Bog tvoj, sve od zemlje egipatske, joæ øu ti dati
da stanujeæ pod æatorima
kao u dane Sastanka;
Hoæ 12:11 govorit øu prorocima, umnoœit øu viåenja i po prorocima prispodobom
uçiti.
Hoæ 12:12 Gilead je puko bezakonje, ispraznost sama; u Gilgali œrtvuju
bikove; zato øe im oltari biti kao hrpe kamenja u brazdama poljskim.
Protiv Jakova i Efrajima
Hoæ 12:13 Jakov pobjeœe u kraj aramski, za œenu sluœaæe Izrael, za
œenu jednu stada çuvaæe.
Hoæ 12:14 Ali po Proroku izvede Jahve Izraela iz Egipta, i po Proroku on
ga je çuvao.
Hoæ 12:15 Pregorko ga Efrajim uvrijedi: stoga øe krv njegovu na njega
svaliti, platit øe mu Gospod njegov za pogrde.
Kazna za idolopoklonstvo
Hoæ 13:1 Kad je Efrajim govorio, strah je zadavao, jer bijaæe on prvak u
Izraelu, ali ogrijeæi se Baalom i poginu.
Hoæ 13:2 I sad joæ grijeæe oni od srebra praveøi sebi kipove, kumire po
svojoj maæti; svi su oni djelo rukotvorca! Tima - vele - œrtvujte, ljudi neka
cjelivaju teoce!
Hoæ 13:3 Zato, bit øe oni kao oblak jutarnji, kao rosa koje brzo nestaje,
kao pljeva raznesena s gumna, kao dim æto kroz otvor izlazi.
Kazna za nezahvalnost
Hoæ 13:4 A ja sam Jahve, Bog tvoj sve od zemlje egipatske: drugog
Boga osim mene ne ljubi! Osim mene nema spasitelja.
Hoæ 13:5 Ja te ljubljah u pustinji, u zemlji suhoj.
Hoæ 13:6 Ja ih pasoh, i siti bijahu; nasiøenima srce se uzoholi; i tako me
zaboraviæe.
Hoæ 13:7 Stoga øu im biti kao lav, kao leopard æto na putu vreba;
Hoæ 13:8 kao medvjedica kojoj ugrabiæe mlade, ja øu se na njih baciti,
rastrgati im grudi do srca; kao lav øu proœdrijeti meso njihovo, zvijeri øe
ih poljske rastrgati.
Hoæ 13:9 Uniætit øu te, Izraele, i tko øe ti pomoøi?
Hoæ 13:10 Ta gdje ti je kralj da te spasi, gdje tvoji knezovi da te brane -
oni za koje si govorio: “Daj mi kralja i knezove!”
Hoæ 13:11 U gnjevu svom kralja ti dadoh i u srdœbi ti ga uzimam.
Neizbjeœna propast
Hoæ 13:12 Dobro se çuva bezakonje Efrajimovo, grijeh je njegov dobro
pohranjen.
Hoæ 13:13 Doåoæe na njega trudovi porodiljski, ali on je ludo çedo, ne
izlazi na vrijeme iz utrobe materine!

692
Hoæ 13:14 Ja øu ih izbaviti od vlasti Podzemlja, od smrti øu ih spasiti!
Gdje je tvoja kuga, o smrti, gdje pomor tvoj, Podzemlje! Samilost se
skrila od mojih oçiju!
Hoæ 13:15 Tako je rodan meåu braøom Efrajim, ali øe doøi vjetar istoçni,
vjetar Jahvin iz pustinje:
isuæit øe mu izvore, presahnuti studence, opljaçkat mu riznicu, blago
odnijeti.
Hoæ 14:1 Ispaætat øe Samarija jer se protiv Boga svoga pobunila. Od
maça past øe oni, djecu øe njihovu smrskati, œene trudne rasporiti.
Izraelov iskren povratak Jahvi
Hoæ 14:2 Vrati se, Izraele, Jahvi Bogu svome, jer zbog svojeg si bezakonja
posrnuo.
Hoæ 14:3 Uzmite sa sobom rijeçi i Jahvi se vratite. Recite mu: “Skini sa
nas bezakonje i dobrohotno primi da ti prinesemo plod svojih usana.
Hoæ 14:4 Asirac nas neøe izbavljati i neøemo konje viæe jahati niti øemo
djelu ruku svojih govoriti: ‘Boœe naæ!’ - jer u tebe sirota milost nalazi.”
Hoæ 14:5 Iscijelit øu ih od njihova otpada, od svega øu ih srca ljubiti; jer
gnjev se moj odvratio od njih.
Hoæ 14:6 Bit øu kao rosa Izraelu; kao ljiljan on øe cvasti, pustit øe korijen
poput jablana,
Hoæ 14:7 nadaleko pruœat øe izdanke. Ljepota øe mu biti kao u masline,
miris poput libanonskog.
Hoæ 14:8 Opet øe u mojoj sjeni boraviti, uzgajat øe svoju pæenicu,
vinograde gajiti æto øe steøi ime vina helbonskog.
Hoæ 14:9 Efrajime, æto ti imaæ joæ s kumirima? Ja sam ga usliæao i
pogledao. Ja sam poput zelena çempresa: po meni si rodan plodovima.
Hoæ 14:10 Tko je mudar neka shvati ovo, i çovjek razuman neka spozna!
Jer pravi su putovi Jahvini: pravednici hode po njima, greænici na njima
posrøu.
JOEL
Joe 1:1 Rijeç Jahvina koja doåe Joelu, sinu Petuelovu.
Joe 1:2 Çujte ovo, starci, poçujte, svi œitelji zemlje! Je li ovakvo æto ikad
bilo u vaæe dane ili u dane vaæih otaca?
Joe 1:3 Recite ovo svojim sinovima, vaæi sinovi svojim sinovima, a njihovi
sinovi potonjem koljenu.
Joe 1:4 Æto ostavi æaæka, proœdrije skakavac, æto ostavi skakavac,
proœdrije gusjenica, æto ostavi gusjenica, proœdrije ljupilac.
Joe 1:5 Probudite se, pijanice, i plaçite! Sve vinopije, tuœite za novim
vinom: iz usta vam je oteto.
Joe 1:6 Jer prekri moju zemlju narod moøan i bezbrojan; zubi su mu kao
zubi lavlji, oçnjaci mu kao u lavice.
Joe 1:7 Opustoæi mi lozu vinovu i polomi smokve moje; oguli ih i razbaca,
grane su im pobijeljele.
Joe 1:8 Plaçite kao djevica odjevena u kostrijet za zaruçnikom svojim.
Joe 1:9 Nestade prinosnice i ljevanice iz Doma Jahvina. Tuœe sveøenici,
sluge Jahvine.
Joe 1:10 Opustoæeno polje, zemlja poharana. Poharano œito, vino
propade, presahnu ulje.
Joe 1:11 Tugujte, teœaci, kukajte, vinogradari, za pæenicom i za jeçmom,
jer propade œetva poljska.
Joe 1:12 Loza usahnu, uvenu smokva, mogranj, palma i jabuka: svako
se drvo poljsko sasuæi. Da, nestade radosti izmeåu sinova ljudskih.
Poziv na pokoru i molitvu
Joe 1:13 Sveøenici, opaæite kostrijet i tuœite! Sluœbenici œrtvenika,
nariçite! Doåite, prenoøite u kostrijeti, sluœbenici Boga mojeg! Jer iz
Doma Boga naæeg nesta prinosnice i ljevanice!
Joe 1:14 Naredite sveti post, proglasite zbor sveçani; starjeæine, saberite
sve stanovnike zemlje u kuøu Jahve, Boga svojeg. Zavapijte Jahvi:
Joe 1:15 “Jao dana!” Jer Jahvin dan je blizu i dolazi kao pohara od
Sveviænjeg.
Joe 1:16 Ne iæçeznu li hrana pred naæim oçima? Nije li nestalo radosti
i sreøe iz Doma Boga naæega?
Joe 1:17 Istrunu zrnje pod grudama; puste su œitnice, poruæene spreme
jer œita nesta.
Joe 1:18 Kako li stoka uzdiæe! Krda goveda podivljala lutaju jer im nema
paæe. Çak i stada ovaca kaznu podnose.
Joe 1:19 Tebi, Jahve, vapijem: oganj popali paænjake pustinjske, plamen
saœga sva stabla poljska.

693
Joe 1:20 Çak i zvijeri çeznu za tobom, jer presuæiæe potoci, oganj popali
paænjake pustinjske.
Dan Jahvin i sadaænja nesreøa Uzbuna na Dan Jahvin
Joe 2:1 Trubite u trubu na Sionu! Diœite uzbunu na svetoj mi gori! Neka
svi stanovnici zemlje dræøu, jer dolazi Jahvin dan. Da, on je blizu.
Joe 2:2 Dan pun mraka i tmine, dan oblaçan i crn. Kao zora po gorama
se prostire narod jak i mnogobrojan, kakva ne bijaæe nikad prije, niti øe
ga igda biti do vremena najdaljih.
Upadaçi
Joe 2:3 Pred njim oganj proœdire, za njim plamen guta. Zemlja je kao vrt
rajski pred njim, a za njim pustinja tuœna. Niæta mu ne umiçe.
Joe 2:4 Nalik su na konje, jure poput konjanika.
Joe 2:5 Buçe kao bojna kola, po gorskim vrhuncima skaçu, pucketaju
kao plamen ognjeni kad strnjiku proœdire, kao vojska jaka u bojnome
redu.
Joe 2:6 Pred njima narodi dræøu i svako lice problijedi.
Joe 2:7 Skaçu kao junaci, kao ratnici se na zidove penju. Svaki ide pravo
naprijed, ne odstupa od svog puta.
Joe 2:8 Ne tiskaju jedan drugog, veø svaki ide svojom stazom. Padaju
od strijela ne trgajuøi redova.
Joe 2:9 Na grad navaljuju, na zidine skaçu, penju se na kuøe i kroz okna
ulaze poput lupeœa.
Viåenje dana Jahvina
Joe 2:10 Pred njima se zemlja trese, nebo podrhtava, sunce, mjesec
mrçaju, zvijezdama se trne sjaj.
Joe 2:11 I Jahve glas svoj æalje pred vojsku svoju. I odista, tabor mu je
silno velik, zapovijedi njegove moøan izvræitelj. Da, velik je Jahvin dan
i vrlo straæan. Tko øe ga podnijeti?
Joe 2:12 “Ali i sada - rijeç je Jahvina - vratite se k meni svim srcem svojim
posteøi, plaçuøi i kukajuøi.”
Joe 2:13 Razderite srca, a ne halje svoje! Vratite se Jahvi, Bogu svome,
jer on je njeœnost sama i milosråe, spor na ljutnju, a bogat dobrotom, on
se nad zlom raœali.
Joe 2:14 Tko zna neøe li se opet raœaliti, neøe li blagoslov ostaviti za
sobom! Prinose i ljevanice Jahvi, Bogu naæemu!
Joe 2:15 Trubite u trubu na Sionu! Sveti post naredite, oglasite zbor
sveçani,
Joe 2:16 narod saberite, posvetite zbor. Saberite starce, skupite djecu,
çak i nejaç na prsima. Neka œenik iziåe iz svadbene sobe a nevjesta iz
odaje.
Joe 2:17 Izmeåu trijema i œrtvenika neka tuœe sveøenici, sluge Jahvine.
Neka mole: “Smiluj se, Jahve, svojem narodu! Ne prepusti baætine svoje
sramoti, poruzi naroda. Zaæto da se kaœe meåu narodima: Gdje im je
Bog?”
Joe 2:18 Tad Jahve, ljubomoran na zemlju svoju, smilova se svom
narodu.
Joe 2:19 Odgovori Jahve svojem narodu: “Æaljem vam, evo, œita, vina
i ulja da se njime nasitite. Nikad viæe neøu pustiti da budete na sramotu
narodima.
Joe 2:20 Protjerat øu Sjevernjaka od vas daleko, odagnat ga u zemlju
suhu i pustu, prethodnicu u Istoçno more, zalaznicu u Zapadno more.
Diøi øe se njegov smrad, dizat øe se truleœ njegova.” (Jer uçini stvari
velike.)
Viåenje obilja
Joe 2:21 O zemljo, ne boj se! Budi sretna, raduj se, jer Jahve uçini djela
velika.
Joe 2:22 Zvijeri poljske, ne bojte se; paænjaci u pustinji opet se zelene,
voøke daju rod, smokva i loza nose izobilja.
Joe 2:23 Sinovi sionski, radujte se, u Jahvi se veselite, svojem Bogu; jer
vam daje kiæu jesensku u pravoj mjeri, izli na vas kiæu, jesensku i proljetnu
kiæu kao nekoø.
Joe 2:24 Gumna øe biti puna œita, kace øe se prelijevati od vina i ulja.
Joe 2:25 “Nadoknadit øu vam godine koje izjedoæe skakavac, gusjenica,
ljupilac i æaæka, silna vojska moja æto je poslah na vas.”
Joe 2:26 Jest øete izobilja, jest øete do sita, slavit øete ime Jahve, svojeg
Boga, koji je s vama çudesno postupao. (“Moj se narod neøe postidjeti
nikad viæe.”)
Joe 2:27 “Znat øete da sam posred Izraela, da sam ja Jahve, vaæ Bog,
i nitko viæe. Moj se narod neøe postidjeti nikad viæe.”
Joe 2:28 “Poslije ovoga izlit øu Duha svoga na svako tijelo, i proricat øe
vaæi sinovi i køeri, vaæi øe starci sanjati sne, a vaæi mladiøi gledati viåenja.

694
Joe 2:29 Çak øu i na sluge i sluækinje izliti Duha svojeg u dane one.
Joe 2:30 Pokazat øu znamenja na nebu i zemlji, krv i oganj i stupove
dima.”
Joe 2:31 Sunce øe se prometnuti u tminu a mjesec u krv, prije nego
svane Jahvin dan, velik i straæan.
Joe 2:32 Svi æto prizivaju ime Jahvino spaæeni øe biti, jer øe na brdu
Sionu i u Jeruzalemu biti spasenje, kao æto Jahve reçe, a meåu
preœivjelima oni koje Jahve pozove.
Joe 3:1 “Jer, gle, u one dane i u ono vrijeme, kad okrenem udes Judeji
i Jeruzalemu,
Joe 3:2 skupit øu sve narode i povesti ih u dolinu Joæafat. Ondje øu im
suditi zbog Izraela, naroda mog i moje baætine, koju rastjeraæe meåu
narode i razdijeliæe moju zemlju meåu se.
Joe 3:3 Baciæe œdrijeb za moj narod; davali su djeçake za bludnice,
djevojke prodavali za vino i pili.”
Prituœbe
Joe 3:4 “I vi, Tire i Sidone, æto hoøete od mene? I vi, filistejski kraljevi?
Œelite li mi se osvetiti? Ako se budete svetili meni, osveta øe brzo na
vaæe glave.
Joe 3:5 Na vas æto mi oteste srebro i zlato, æto odnesoste bogate mi
riznice u svoje hramove,
Joe 3:6 na vas koji prodavaste Grcima sinove Jude i Jeruzalema da
biste ih otjerali od domovine njihove.
Joe 3:7 Gle, ja ih kanim diøi s mjesta gdje god ih prodaste, i uçinit øu da
vam zloçin vaæ padne na glave.
Joe 3:8 Prodat øu vaæe sinove i køeri sinovima Judinim, a oni øe ih prodati
Sabejcima, daleku narodu. Jer Jahve reçe!”
Saziv naroda
Joe 3:9 Razglasite ovo meåu narodima! Posvetite se za rat! Diœite junake!
Naprijed, navalite, svi ratnici!
Joe 3:10 Prekujte raonike u maçeve, kosire u koplja, neka slabiø kaœe:
“Junak sam!”
Joe 3:11 Pohitajte i doåite, svi okolni narodi, i ondje se saberite! (Jahve,
onamo poæalji svoje junake!)
Joe 3:12 “Budite se, narodi, stupajte u Dolinu Joæafat, jer øu ondje sjesti
da sudim svim okolnim narodima.
Joe 3:13 Hvatajte se srpa: ljetina je zrela. Ustanite, siåite: tijesak je pun,
prelijevaju se kace, jer je velika zloøa njihova.”
Joe 3:14 Mnoætvo, mnoætvo u Dolini Odluke! Da, blizu je dan Jahvin u
Joe 3:15 Sunce i mjesec pomrçaæe, zvijezde potamnjeæe.
Joe 3:16 Jahve grmi sa Siona, glas diœe iz Jeruzalema; nebo se i zemlja
tresu. Ali je Jahve utoçiæte svome narodu i zaætita sinovima Izraela.
Joe 3:17 “Znat øete tada da sam ja Jahve vaæ Bog æto stoluje na Sionu,
svetoj gori svojoj. Jeruzalem øe biti svetiæte, tuåinac viæe neøe kroza
njega proøi.”
Joe 3:18 Kad doåe taj dan, kapat øe gore moætom, iz bregova øe brizgati
mlijeko, kroza sva korita rijeçna u Judeji voda øe proteøi. Vrelo øe æiknuti
iz kuøe Jahvine da natopi Dolinu sitimsku.
Joe 3:19 Egipat øe opustjeti, Edom øe postati beœivotna pustinja zbog
nasilja uçinjena sinovima Judinim, jer proliæe krv nevinu u njihovoj zemlji.
Joe 3:20 Judeja øe dovijek biti naseljena i Jeruzalem u sva koljena.
Joe 3:21 “Osvetit øu krv njihovu za koju se nisam joæ osvetio.” Jahve øe
diøi Dom svoj na Sionu.
AMOS
Am 1:1 Rijeçi Amosa, pastira iz Tekoe. Njegova viåenja o Izraelu u doba
judejskoga kralja Uzije i Jeroboama, sina Joaæa, izraelskoga kralja, dvije
godine prije potresa.
Am 1:2 Veli on: “Jahve grmi sa Siona, iz Jeruzalema glas mu se ori;
stoçarski paænjaci tuœe i suæi se vrh Karmela.”
Damask
Am 1:3 Ovako govori Jahve: “Za tri zloçina Damaska, za çetiri zloçina,
odluka je neopoziva: jer su vrhli Gilead cijepom œeljeznim,
Am 1:4 pustit øu oganj na dom Hazaelov da saœeœe Ben-Hadadove
dvorce;
Am 1:5 polomit øu zasune Damaska, istrijebiti œivalj Bikat Avena i
œezlonoæu iz Bet Edena; narod øe aramski u ropstvo u Kir,” veli Jahve
Gospod.

695
Gaza i Filisteja
Am 1:6 Ovako govori Jahve: “Za tri zloçina Gaze, za çetiri zloçina, odluka
je neopoziva: jer odvedoæe sve u izgnanstvo i Edomu predadoæe,
Am 1:7 pustit øu oganj na zidine Gaze da dvorce joj saœeœe.
Am 1:8 Istrijebit øu œitelje aædodske i œezlonoæu iz Aækelona. Pruœit øu
ruku na Ekron da ostatak filistejski pogine,” veli Jahve Gospod.
Tir i Fenicija
Am 1:9 Ovako govori Jahve: “Za tri zloçina Tira, za çetiri zloçina, odluka
je neopoziva: jer predade sve izgnanike Edomu i nisu se sjetili bratskog
saveza,
Am 1:10 pustit øu oganj na zidove Tira da saœeœe njihove dvorce.”
Am 1:11 Ovako govori Jahve: “Za tri zloçina Edoma, za çetiri zloçina,
odluka je neopoziva: jer gonjaæe brata maçem priguæujuøi samilost svoju,
jer gnjev svoj potpirivaæe jednako, jer poticaæe bijes svoj,
Am 1:12 pustit øu oganj na Teman da saœeœe dvorce u Bosri.”
Am 1:13 Ovako govori Jahve: “Za tri zloçina Amonovih sinova, za çetiri
zloçina, odluka je neopoziva: jer parahu trudnice gileadske da raæire
granice svoje,
Am 1:14 potpalit øu oganj na zidinama Rabe da dvorce joj saœeœe, s
bojnom grajom u dan rata, s burama u dan vihora,
Am 1:15 a kralj øe im otiøi u izgnanstvo, on i knezovi njegovi s njime,” veli
Jahve Gospod.
Am 2:1 Ovako govori Jahve: “Za tri zloçina Moaba, za çetiri zloçina,
odluka je neopoziva: jer kosti edomskoga kralja spaliæe u vapno,
Am 2:2 pustit øu oganj na Moab da dvorce kerijotske saœeœe, a Moab øe
umrijet u meteœu, s bojnom grajom i sa zvukom trube;
Am 2:3 oborit øu suca u njemu i poklati sve knezove s njime,” veli Jahve
Gospod.
Am 2:4 Ovako govori Jahve: “Za tri zloçina Judina, za çetiri zloçina,
odluka je neopoziva: jer odbaciæe Zakon Jahvin i njegovih se odredaba
ne drœahu; zavedoæe ih laœni bozi za kojima iåahu oçevi njihovi,
Am 2:5 pustit øu oganj na Judu, da saœeœe dvorce jeruzalemske.”
Am 2:6 Ovako govori Jahve: “Za tri zloçina Izraela, za çetiri zloçina,
odluka je neopoziva: jer prodavahu pravednika za srebro i nevoljnika za
sandale;
Am 2:7 jer gaze po glavi siromahu i sirotinju na zlo vode; sin i otac k istoj
djevojci idu da oskvrnu moje sveto ime;
Am 2:8 i na haljinama u zalog uzetima leœe kraj svakoga œrtvenika; i piju
vino oglobljenih u Domu Boga svojega.
Am 2:9 Ja pred njima istrijebih Amorejce visoke kao cedar, jake poput
hraæøa, ja uniætih i plod na njima i korijen pod njima.
Am 2:10 Ja vas izvedoh iz zemlje egipatske i çetrdeset vas godina vodih
po pustinji da zaposjednete zemlju amorejsku.
Am 2:11 Ja podigoh proroke izmeåu vaæih sinova i nazirejce meåu vaæim
mladiøima. Nije li tako, sinovi Izraelovi? - rijeç je Jahvina.
Am 2:12 Ali vi nagnaste nazirejce da vino piju, a prorocima zapovjediste:
‘Ne prorokujte!’
Am 2:13 Gle, ja vas prignjeçujem o tlo pod vama, kao æto vræalice gnjeçe
klasje;
Am 2:14 neøe biti bijega brzu, jaka neøe uçvrstiti snaga, junak se neøe
spasiti,
Am 2:15 strijelac se neøe odrœati, hitri trkaç pobjeøi neøe, niti øe jahaç
umaøi,
Am 2:16 najsrçaniji øe ratnici bjeœati nagi onog dana” - rijeç je Jahvina.
Izabranje i kazna
Am 3:1 Poçujte, sinovi Izraelovi, ovu rijeç koju Jahve zbori protiv vas,
protiv svakoga roda æto ga izvedoh iz zemlje egipatske:
Am 3:2 “Meåu svim plemenima zemaljskim samo vas poznah, zato øu
vas kazniti za sve grijehe vaæe.”
Proroçki je poziv neotklonjiv
Am 3:3 Idu li dvojica zajedno da se ne dogovore?
Am 3:4 Riçe li lav u æumi ako plijena nema? Reœi li laviø u brlogu ako
niæta ne ulovi?
Am 3:5 Pada li ptica na zemlju ako na njoj zamke nema? Diœe li se
mreœa sa zemlje ako se niæta ne uhvati?
Am 3:6 Trubi li truba po gradu da se narod ne uzbuni? Hoøe li kob pogoditi
grad ako je Jahve ne poæalje?
Am 3:7 Niæta ne çini Jahve Gospod a da osnove svoje ne otkrije slugama
svojim prorocima.
Am 3:8 Lav riçe: tko da se ne prestravi? Gospod Jahve govori: tko da ne
prorokuje?

696
Pokvarena øe Samarija propasti
Am 3:9 Proglasite ovo po dvorcima asirskim i po dvorcima u zemlji
egipatskoj; recite: “Skupite se na planini Samarije, pogledajte velik nered
u njoj i tlaçenje posred nje.”
Am 3:10 Jer ne znaju çiniti pravo - rijeç je Jahvina - u dvorcima gomilaju
nasilje i tlaçenje.
Am 3:11 Stog ovako govori Jahve Gospod: “Neprijatelj øe opkoliti zemlju,
utvrde øe tvoje razvaliti, tvoje dvorce oplijeniti.”
Am 3:12 Ovako govori Jahve: “Kao kad pastir istrgne dvije golijeni ili
komadiø uha iz lavljih ralja,
tako øe se istrgnuti sinovi Izraelovi koji sjede u Samariji na rubu poçivaljke
i na divanima.”
Protiv Betela i raskoænih stanova
Am 3:13 Çujte i posvjedoçite protiv doma Jakovljeva - rijeç je Jahve
Gospoda, Boga nad Vojskama:
Am 3:14 “Onoga dana kad kaznim Izraela za zloçine, kaznit øu i œrtvenike
betelske; œrtveniçki øe se rozi odlomiti i na tlo popadati.
Am 3:15 Razorit øu zimsku kuøu i ljetnu kuøu, propast øe kuøe bjelokosne.
Mnogih øe kuøa nestati” - rijeç je Jahvina.
Protiv Samarijanki
Am 4:1 Poçujte ovu rijeç, krave baæanske, æto boravite na samarijskoj
gori, tlaçite potrebite, ugnjetavate siromahe, govorite muœevima:
“Donesi da pijemo!”
Am 4:2 Zakle se Jahve Gospod svetoæøu svojom: “Dolaze vam, evo,
dani kad øe vas izvlaçiti kukama, a posljednju od vas ostima.
Am 4:3 Kroz pukotine øete izlaziti, ne obziruøi se nikamo, i biti baçene
prema Hermonu” - rijeç je Jahvina.
Izraelova opsjena, nepokornost i kazna
Am 4:4 “Idite samo u Betel i grijeæite, u Gilgal i mnoœite grijehe svoje!
Prinosite svakog jutra œrtve, i desetine svaki treøi dan.
Am 4:5 Palite tijesto uskislo na œrtvu zahvalnicu, oglasite œrtve
dragovoljne, razglasite ih, jer to volite, sinovi Izraelovi” - rijeç je Jahve
Gospoda.
Am 4:6 “Zato dadoh da vam zubi çisti ostanu u svim gradovima vaæim,
ostavih vas bez kruha u svim selima vaæim; pa ipak se ne obratiste k
meni” - rijeç je Jahvina.
Am 4:7 “Uskratih vam i kiæu tri mjeseca prije œetve; pustih da kiæi na
jedan grad, ali ne i na drugi; jedno bi se polje nakvasilo, a drugo bi se -
na koje ne pustih kiæe - sasuæilo.
Am 4:8 Dva-tri grada lutahu tako u treøi da piju vode, ali se ne mogoæe
napiti, pa ipak se ne obratiste k meni” - rijeç je Jahvina.
Am 4:9 “Udarah vas snijeøu i medljikom, sasuæih vam vrtove i vinograde,
proœdrijeæe vam skakavci smokve i masline, pa ipak se ne obratiste k
meni” - rijeç je Jahvina.
Am 4:10 “Poslah na vas kugu poput kuge egipatske; mladiøe vaæe poklah
maçem, a konji vam bjehu kao plijen odvedeni; napunih vam nosnice
smradom iz tabora vaæega, pa ipak se ne obratiste k meni” - rijeç je
Jahvina.
Am 4:11 “Obarah vas kao æto Bog obori Sodomu i Gomoru, bijaste kao
glavnja iz ognja istrgnuta,
pa ipak se ne obratiste k meni” - rijeç je Jahvina.
Am 4:12 “Stog øu, Izraele, ovako s tobom postupiti, i jer øu tako s tobom
postupiti, pripravi se, Izraele, da susretneæ Boga svoga!”
Hvalospjev
Am 4:13 Jer, gle, on sazda planine i stvori vjetar, otkriva çovjeku misao
svoju, on tvori zoru i mrak, i penje se na vrh visova zemaljskih, Jahve,
Bog nad Vojskama, njegovo je ime.
Tuœaljka nad Izraelom
Am 5:1 Poçujte ovu rijeç æto je iznosim protiv vas, naricaljku, dome
Izraelov:
Am 5:2 Pade i viæe neøe ustati djevica izraelska. Na tlu svojem ona leœi,
nikog da je digne.
Am 5:3 Jer ovako govori Jahve Gospod domu Izraelovu: u gradu iz
kojeg izlaœaæe tisuøa, ostat øe stotina, iz kojeg izlaœaæe stotina, ostat øe
ih deset.
Bez obraøenja nema spasenja
Am 5:4 Jer ovako govori Jahve domu Izraelovu: “Traœite i œivjet øete.
Am 5:5 Ne traœite Betela, ne idite u Gilgal, ne putujte u Beer Æebu, jer øe
Gilgal bit odveden u izgnanstvo, a Betel øe se prometnuti u niæta.
Am 5:6 Traœite Jahvu i œivjet øete, ili øe ko’ oganj zahvatiti kuøu Josipovu
i saœeøi je, a u Betelu nikog da plamen ugasi.”

697
Prijetnje
Am 5:7 Jao onima koji pravdu pretvaraju u pelin, u prah bacaju poætenje!
Am 5:8 On napravi Vlaæiøe i Ætapce, on obrøe mrak u zoru, a dan u
najgluæu noø. On saziva morske vode i valja ih preko lica zemlje. Jahve
mu je ime.
Am 5:9 Nenadano æalje pustoæ na tvråavu i utvrdi propast nosi.
Am 5:10 Mrze çovjeka æto na vratima pravdu dijeli i grde onog æto zbori
poæteno.
Am 5:11 Stoga, jer gazite siromaha, diœuøi od njega porez u œitu - u
kuøama æto ih sazdaste od tesanika nikad œivjeti neøete; iz ljupkih
vinograda æto ih posadiste nikad neøete piti vina.
Am 5:12 Jer znam mnoge vaæe zloçine, i vaæe grijehe pregoleme: tlaçite
pravednika i primate mito, odbijajuøi siromaha na gradskim vratima.
Am 5:13 Mudrac æuti u ovo vrijeme, jer vremena su tako zla.
Poticaj
Am 5:14 Traœite dobro, a ne zlo, da biste œivjeli, i da Jahve, Bog nad
Vojskama, odista s vama bude kao æto velite da jest.
Am 5:15 Mrzite zlo, ljubite dobro, drœite pravicu na gradskim vratima, pa
øe se moœda Jahve,
Bog nad Vojskama, smilovati ostatku Josipovu.
Skora kazna
Am 5:16 Stog ovako govori Jahve, Bog nad Vojskama, Gospod: “Na
svakom øe trgu biti kuknjava, po svim øe ulicama zapomagati: ‘Jao!
Jao!’ Teœake øe sazvati da jauçu, narikaçe da nariçu,
Am 5:17 bit øe jauk u svakom vinogradu, jer øu proøi posred tebe” - veli
Jahve.
Dan Jahvin
Am 5:18 “Jao vama æto œudite za danom Jahvinim! Æto øe vam biti dan
Jahvin? Tama, a ne svjetlost.
Am 5:19 Bit øe vam kao onom æto uteçe lavljim raljama, a sretne ga
medvjed; koji uåe u kuøu i stavi ruku na zid, a ujede ga zmija.
Am 5:20 Neøe li dan Jahvin biti tama, a ne svjetlost? Mrklina, a ne sunçan
sjaj?
Protiv izvanjskoga bogoætovlja
Am 5:21 Mrzim i prezirem vaæe blagdane i nisu mi mile vaæe sveçanosti.
Am 5:22 Paljenice kad mi prinosite, prinosnice mi vaæe nisu mile, na
priçesnice se od ugojenih telaca vaæih i ne osvrøem.
Am 5:23 Uklonite od mene dreku svojih pjesama, neøu da sluæam zvuke
vaæih harfa.
Am 5:24 Pravda neka poteçe kao voda i pravica kao bujica silna.
Am 5:25 Prinosiste li mi œrtve i prinos u pustinji çetrdeset godina, dome
Izraelov?
Am 5:26 Nosit øete Sikuta, svoga kralja, i Kevana, boga svoga, likove
æto ih sebi napraviste,
Am 5:27 dok vas budem odvodio onkraj Damaska,” govori Jahve - Bog
nad Vojskama njemu je ime.
Protiv bezbriœnih voåa
Am 6:1 Jao bezbriœnima na Sionu i spokojnima na samarijskoj gori,
nazvanima “prvina naroda”, kojima se obraøa dom Izraelov.
Am 6:2 Krenite u Kalnu i vidite, idite odande u Veliki Hamat, siåite u Gat
filistejski. Jeste li bolji od tih kraljevstava? Je li im podruçje veøe od
vaæega?
Am 6:3 Mislite: daleko je kobni dan, a primiçete vlast nasilja.
Am 6:4 Leœeøi na bjelokosnim posteljama, na poçivaljkama izvaljeni,
jedu janjad iz stada i telad iz staje;
Am 6:5 deru se uza zvuk harfe, izumljuju glazbala kao David,
Am 6:6 piju vino iz vrçeva i maœu se najfinijim uljem, ali za slom Josipov
ne mare.
Am 6:7 Stog øe prvi sad biti prognani; umuknut øe veselje raskoænika.
Kazna øe biti straæna
Am 6:8 Zakle se Gospod Jahve samim sobom - rijeç je Jahve, Boga nad
Vojskama: “Gnuæam se oholosti Jakovljeve i mrzim dvorce njegove,
predat øu grad i sve u njemu.”
Am 6:9 Ako i deset ljudi ostane u jednoj kuøi, umrijet øe.
Am 6:10 Roåak øe i spaljivaç prionuti da iznesu kosti iz kuøe; ako bi tko
upitao onog u kutu kuøe: “Je li joæ tko ostao s tobom?” on øe odvratiti:
“Ne! Pst! Jahvino se ime ne smije spomenuti.”
Am 6:11 Jer, gle, Jahve zapovjedi, i velika se kuøa ruæi u komade, mala
se kuøa ori u komadiøe.
Am 6:12 Jure li konji po litici, ore li se more volovima, da vi pretvarate
pravdu u otrov a plod pravednosti u pelin?

698
Am 6:13 Vi se radujete Lo Dabaru kad velite: “Nismo li svojom snagom
zauzeli Karnajim?”
Am 6:14 “Ha, evo, dome Izraelov, diœem na te - rijeç je Jahve, Boga nad
Vojskama - narod æto øe vas tlaçiti od Ulaza hamatskoga do Pustinjskog
potoka.”
Am 7:1 Evo æto mi pokaza Jahve Gospod: gle, sazda skakavce kad
otava poçe nicati, otava nakon kraljevske kosidbe.
Am 7:2 Kad izjedoæe sav zemaljski usjev, rekoh: “Jahve Gospode,
oprosti, molim te! Kako øe Jakov preœivjeti onako malen?”
Am 7:3 I Jahve se stoga pokaja: “Neøe biti”, reçe Jahve.
Drugo viåenje: Suæa
Am 7:4 Evo æto mi pokaza Jahve Gospod: Gle, Jahve Gospod pozva
oganj da kaœnjava; veø proœdrije veliki Bezdan i upravo poçe gutati polje.
Am 7:5 A ja øu: “Stani, Jahve Gospode, molim te! Kako øe Jakov preœivjeti
onako malen?”
Am 7:6 I Jahve se stog pokaja: “Ni ovoga neøe biti”, reçe Jahve Gospod.
Treøe viåenje: Visak
Am 7:7 Evo æto mi Jahve Gospod pokaza: gle, çovjek stoji na zidu, u ruci
mu visak.
Am 7:8 “Æto vidiæ, Amose?” - upita me Jahve. “Visak”, rekoh. Tada
Gospod reçe: “Evo, izmjerit øu viskom svoj narod izraelski; neøu ga viæe
ætedjeti.
Am 7:9 Razorit øe se uzviæice Izakove, opustjeti svetiæta izraelska, i s
maçem øu ustati na kuøu Jeroboamovu.”
Am 7:10 Amasja, sveøenik betelski, poruçi izraelskom kralju Jeroboamu:
“Amos se urotio protiv tebe usred doma Izraelova; zemlja ne moœe viæe
podnijeti njegovih rijeçi.
Am 7:11 Jer ovako on govori: ‘Jeroboam øe poginuti od maça, a Izrael
øe iz svoje zemlje u izgnanstvo.’”
Am 7:12 Amasja reçe Amosu: “Odlazi, vidioçe! Bjeœi u zemlju Judinu,
ondje jedi kruh i ondje prorokuj!
Am 7:13 Ali u Betelu da viæe nisi prorokovao, jer ovo je kraljevsko svetiæte,
kraljevski hram.”
Am 7:14 “Nisam bio prorok ni proroçki sin” - odgovori Amos Amasji - “bio
sam stoçar i gajio sam divlje smokve:
Am 7:15 ali me Jahve uze od stada i Jahve mi reçe: ‘Idi, prorokuj mojemu
narodu Izraelu.’
Am 7:16 Sada çuj rijeç Jahvinu. Ti veliæ: ‘Ne prorokuj protiv Izraela, ne
proriçi protiv doma Izakova.’
Am 7:17 Zato ovako govori Jahve: ‘Tvoja øe œena bludniçiti po gradu,
sinovi tvoji i køeri od maça øe pasti, tvoja øe se zemlja uœetom razdijeliti,
a ti øeæ umrijeti na neçistu tlu, i Izrael øe otiøi u izgnanstvo iz svoje zemlje.’”
Çetvrto viåenje: Koæarica zrela ploda
Am 8:1 Evo æto mi pokaza Jahve Gospod: gle, koæarica zrela ploda:
Am 8:2 “Æto vidiæ, Amose?” - upita me. “Koæaricu zrela ploda”, rekoh.
Tada mi Jahve reçe: “Moj narod izraelski dozreo je za propast; neøu ga
viæe ætedjeti.
Am 8:3 I hramske øe pjevaçice jaukati toga dana - rijeç je Jahve Gospoda
- bit øe mnoætvo trupla, svuda øe se bacati.”
Am 8:4 Sluæajte ovo, vi æto gazite potrebnika i satirete uboge u zemlji!
Am 8:5 Kaœete: “Kad li øe mlaåak proøi, da prodamo œito, i subota, da
trœimo pæenicu. Smanjujuøi efu, poveøavajuøi æekel, da varamo krivim
mjerama:
Am 8:6 da kupimo siromaha za novac, potrebita za sandale, i da prodajemo
otraœak od œita.
Am 8:7 Zakle se Jahve Ponosom Jakovljevim: “Dovijeka neøu zaboraviti
nijednoga vaæeg djela.”
Am 8:8 Neøe li se od toga zemlja potresti, protuœiti svi njeni stanovnici,
neøe li se sva podiøi kao Nil, spustiti kao Rijeka egipatska? Navijeæataj
tajnovite kazne: tame i œalosti
Am 8:9 “Toga øu dana - rijeç je Jahve Gospoda - uçiniti da sunce zapadne
u podne, i pomraçit øu zemlju u po bijela dana.
Am 8:10 Okrenut øu svetkovine vaæe u kuknjavu i sve vaæe pjevanje u
tuœaljku; obuøi øu u kostrijet svako bedro, oøelavit øu svaku glavu. Bit øe
kao kad se tuœi za jedincem, i æto ostane, bit øe kao dan gorçine.” Glad
i œeå za Rijeçju Boœjom
Am 8:11 “Evo, dani dolaze - rijeç je Jahve Gospoda - kad øu poslati glad
na zemlju, ne glad kruha ni œeå vode, veø sluæanja rijeçi Jahvine.
Am 8:12 Tumarat øe od mora do mora, od sjevera do istoka potucati se
iætuøi rijeç Jahvinu, ali je neøe naøi.
Novi navjeætaj kazne

699
Am 8:13 U onaj øe dan obamirati od œeåi lijepe djevojke i mladiøi.
Am 8:14 Koji se kunu Grijehom samarijskim i zaklinju se: ‘Tako œiv bio
bog tvoj, Dane!’ i: ‘Tako œiv bio Ljubimac tvoj, Beer Æebo!’ oni øe pasti i
nikad ustati neøe.”
Peto viåenje: Razorenje Svetiæta
Am 9:1 Vidjeh Gospoda gdje stoji kraj œrtvenika i govori: “Udari u glavice
stupova, neka se pragovi zatresu! Svima øu satrti glave, æto ostane, pod
maç øu udariti.
Nijedan neøe uteøi, nitko se neøe spasiti.
Am 9:2 Zariju li se i u Podzemlje, iæçupat øe ih ruka moja. Popnu li se i
na nebo, odande øu ih skinuti.
Am 9:3 Ako se skriju i navrh Karmela, naøi øu ih i pohvatati. Ako se od
mog pogleda na dno morsko skriju, zapovjedit øu Zmaju da ih proœdre.
Am 9:4 Ako i u izgnanstvo odu pred neprijateljem, naredit øu maçu da ih
sasijeçe; upravit øu oçi na njih, ali na nesreøu, ne na dobro.”
Hvalospjev
Am 9:5 Jahve, Gospod nad Vojskama... on dodirne zemlju i ona se
potrese, svi joj stanovnici protuœe; diœe se sva poput Nila i spuæta kao
Rijeka egipatska.
Am 9:6 On sazda sebi prijesto na nebesima, i svod svoj na zemlji osnova;
on poziva morske vode i lijeva ih zemlji preko lica - Jahve mu je ime.
Nema povlastica Izraelu
Am 9:7 “Sinovi Izraelovi, niste li za me kao i Kuæani” - rijeç je Jahvina.
“Ne izvedoh li ja Izraela iz zemlje egipatske, kao Filistejce iz Kaftora i
Aramejce iz Kira?”
Samo øe greænici propasti
Am 9:8 Gle, oçi Jahve Gospoda uprte su na grijeæno kraljevstvo, izbrisat
øe ga s lica zemlje. “Ipak neøu sasvim zatrti dom Jakovljev” - rijeç je
Jahvina.
Am 9:9 “Jer, gle, zapovijed øu dati i rastresti dom Izraelov meåu sve
narode, kao æto se trese œito u reæetu, da ni zrnce na zemlju ne padne.
Am 9:10 Svi greænici naroda moga od maça øe pasti, svi koji kaœu: ‘Nije
blizu i neøe nas stiøi nesreøa.’”
Am 9:11 “U dan øu onaj podiøi raspalu kolibu Davidovu, zatvoriti joj
pukotine, popraviti mjesta ruæevna, opet je sazidati kao u stara vremena,
Am 9:12 da osvoje ostatak Edoma i svih naroda nad kojima je zazvano
ime moje” - rijeç je Jahve Gospoda, tvorca svega toga.
Am 9:13 “Evo dolaze dani - rijeç je Jahvina - kada øe oraç stizati œeteoca,
mastilac groœåa sijaça, kad øe planine procuriti mladim vinom i svi se
bregovi prelijevati njime.
Am 9:14 Okrenut øu sudbinu naroda moga Izraela: obnovit øe gradove
sruæene i œivjeti u njima, saditi vinograde i vino im piti, zasaditi vrtove i
jesti njihov rod.
Am 9:15 Posadit øu ih u zemlju njihovu i nikad se viæe neøe iæçupati iz
zemlje koju im dadoh” - veli Jahve, Bog tvoj.
OBADIJA
Oba 1:1 Proslov Viåenje Obadijino. Ovako govori Jahve Gospod Edomu!
Çuli smo vijest od Jahve,
glasnik bi poslan k narodima: “Ustajte! Na njega u boj krenimo!”
Sud Edomu
Oba 1:2 “Jer gle, uçinit øu te najmanjim meåu narodima, prezrenim
veoma.
Oba 1:3 Uznositost srca tvoga zavela te, tebe æto œiviæ u peøinama
kamenim, u visoku stanu svojemu, i u srcu svome zboriæ: ‘Tko li øe me
na zemlju skinuti?’
Oba 1:4 Da se vineæ kao orao, gnijezdo svijeæ meåu zvijezdama, i odande
skinut øu te” - rijeç je Jahvina.
Uniætenje Edoma
Oba 1:5 “Doåu li k tebi lupeœi ili kradljivci noøni, kako li øeæ biti oplijenjen!
Neøe li te okrasti po miloj volji? Doåu li trgaçi k tebi, zar øe i pabirka
ostaviti?
Oba 1:6 Kako li Edom bjeæe pretresen, skrivena mu skroviæta pretraœena!
Oba 1:7 Do granica te potjeraæe, svi te saveznici tvoji prevariæe,
nadvladaæe te tvoji prijatelji! Oni æto kruh tvoj jedu zamku ti staviæe:
‘Sasvim je bez uma!’
Oba 1:8 Neøu li u dan onaj - rijeç je Jahvina - uniætiti mudraca u Edomu
i razum iz gore Ezavljeve?

700
Oba 1:9 Ratnike tvoje, Temane, uœas øe spopasti, i posljednji øe biti
istrijebljen na gori Ezavljevoj.”
Grijeh Edoma “Za pokolj
Oba 1:10 i nasilje nad bratom svojim Jakovom sram øe te pokriti i nestat
øeæ zasvagda.
Oba 1:11 U dan onaj kad stajaæe postrance, dok mu tuåinci blago
odvodiæe, dok stranci ulaœahu na vrata njegova i œdrijeb bacahu za
Jeruzalem, ti bijaæe kao jedan od njih.
Oba 1:12 Ne naslaåuj se bratu u dan nesreøe njegove! Ne likuj nad
sinovima judejskim u dan propasti njine! Ne razvaljuj usta u dan tjeskobni!
Oba 1:13 Ne provaljuj na vrata naroda moga u dan nesreøe njegove! Ne
naslaåuj se njegovom propaæøu u dan nesreøe njegove! Ne pruœaj ruke
na imanje njegovo u dan nesreøe njegove!
Oba 1:14 Ne stoj na raskræøima da pobijeæ njegove bjegunce! Ne izdaji
preœivjelih njegovih u dan tjeskobni!”
Oba 1:15 Jer blizu je Jahvin dan svima narodima! Dat øe ti se milo za
drago, tvoja øe djela na tvoju glavu pasti.
Osveta Izraelova
Oba 1:16 “Jest, kako vi piste na svetoj mi gori, pit øe svi narodi bez
oduæka, pit øe i iskapiti - i bit øe kao da ih nigda bilo nije.
Oba 1:17 Ali na gori Sionu bit øe spasenici - postat øe sveta - i dom øe
Jakovljev baætiniti svoju baætinu.
Oba 1:18 Dom øe Jakovljev biti oganj, dom Josipov plamen, dom Ezavljev
strnjika. Potpalit øe ga i proœdrijeti, i od doma Ezavljeva nitko neøe
ostati” - rijeç je Jahvina.
Oba 1:19 Œitelji negepski baætinit øe goru Ezavljevu, œitelji Æefele zemlju
filistejsku; baætinit øe kraj Efrajimov i kraj samarijski, a Benjamin øe
baætiniti Gilead.
Oba 1:20 A izgnana nekoø vojska sinova Izraelovih baætinit øe Kanaan
sve do Sarfate; izgnanici jeruzalemski æto su u Sefaradu baætinit øe
gradove negepske.
Oba 1:21 Izbavitelji øe uzaøi na goru Sion da sude gori Ezavljevoj. I tada
øe nastati kraljevstvo Jahvino.
JONA
Jon 1:1 Rijeç Jahvina doåe Joni, sinu Amitajevu:
Jon 1:2 “Ustani,” reçe mu, “idi u Ninivu, grad veliki, i propovijedaj u njemu,
jer se zloøa njihova popela do mene.”
Jon 1:3 A Jona ustade da pobjegne u Taræiæ, daleko od Jahve. Siåe u
Jafu i naåe laåu æto je plovila u Taræiæ. Plati vozarinu i ukrca se da otplovi
s njima u Taræiæ, daleko od Jahve.
Jon 1:4 Ali Jahve podiœe na moru silan vjetar i nastade nevrijeme veliko
na moru te miæljahu da øe se laåa razbiti.
Jon 1:5 Uplaæiæe se mornari; svaki zazva svoga boga, i da bi je olakæali,
stadoæe iz laåe bacati tovar æto bijaæe u njoj. Jona pak bijaæe siæao na
dno laåe, legao i zaspao tvrdim snom.
Jon 1:6 Zapovjednik laåe pristupi mu i reçe: “Æto spavaæ kao zaklan?
Ustaj i prizivlji Boga svojega! Moœda øe nas se sjetiti Bog taj da ne
poginemo.”
Jon 1:7 Potom rekoæe jedni drugima: “Hajde da bacimo œdrijeb da vidimo
od koga nam doåe ovo zlo.” Baciæe œdrijeb i pade œdrijeb na Jonu.
Jon 1:8 Oni mu onda rekoæe: “Kaœi nam: zbog koga nas ovo zlo snaåe,
kojim se poslom baviæ, odakle dolaziæ, iz koje si zemlje i od kojega
naroda?”
Jon 1:9 On im odgovori: “Ja sam Hebrej, i ætujem Jahvu, Boga
nebeskoga, koji stvori more i zemlju.”
Jon 1:10 Ljudi se uplaæiæe veoma i rekoæe mu: “Æto si to uçinio!” Jer
bijahu doznali da on bjeœi od Jahve - sam im je to pripovjedio.
Jon 1:11 Oni ga zapitaæe: “Æto da uçinimo s tobom da nam se more
smiri?” Jer se more sve bjeænje dizalo.
Jon 1:12 On im odgovori: “Uzmite me i bacite u more, pa øe vam se
more smiriti, jer znam da se zbog mene diglo na vas ovo veliko nevrijeme.”
Jon 1:13 Ljudi uzeæe veslati ne bi li se primakli kopnu, jer se more sve
bjeænje dizalo protiv njih.
Jon 1:14 Tad zazvaæe Jahvu i rekoæe: “Ah, Jahve, ne daj da poginemo
zbog œivota ovoga çovjeka i ne svali na nas krv nevinu, jer ti si Jahve:
çiniæ kako ti je milo.”

701
Jon 1:15 I uzevæi Jonu, baciæe ga u more - i more presta bjesnjeti.
Jon 1:16 Tada velik strah Jahvin obuze ljude te prinesoæe œrtvu Jahvi i
uçiniæe zavjete.
Jona izbavljen
Jon 2:1 Jahve zapovjedi velikoj ribi da proguta Jonu. Tri dana i tri noøi
ostade Jona u ribljoj utrobi.
Jon 2:2 Iz utrobe riblje stade Jona moliti Jahvu, Boga svojega.
Jon 2:3 On reçe: “Iz nevolje svoje zavapih Jahvi, i on me usliæa; iz utrobe
Podzemlja zazvah, i ti si mi çuo glas.
Jon 2:4 Ti me baci moru u dubine, i voda me opteçe. Sve poplave tvoje
i valovi oboriæe se na me.
Jon 2:5 Pomislih: odbaçen sam ispred oçiju tvojih. Ali ipak oçi upirem
svetom Hramu tvojem.
Jon 2:6 Vode me do grla okruœiæe, bezdan me opkoli. Trave mi glavu
omotaæe,
Jon 2:7 siåoh do korijena planina. Nada mnom se zatvoriæe zauvijek
zasuni zemljini. Ali ti iz jame izvadi œivot moj, o Jahve, Boœe moj.
Jon 2:8 Samo æto ne izdahnuh kad se spomenuh Jahve, i molitva se
moja k tebi vinula, prema svetom Hramu tvojemu.
Jon 2:9 Oni koji ætuju isprazna niætavila milost svoju ostavljaju.
Jon 2:10 A ja øu ti s pjesmom zahvalnicom œrtvu prinijeti. Æto se zavjetovah,
ispunit øu. Spasenje je od Gospoda.”
Jon 2:11 Tada Jahve zapovjedi ribi i ona izbljuva Jonu na obalu.
Obraøenje Ninive i boœanski oprost
Jon 3:1 Rijeç Jahvina doåe Joni drugi put:
Jon 3:2 “Ustani,” reçe mu, “idi u Ninivu, grad veliki, propovijedaj u njemu
æto øu ti reøi.”
Jon 3:3 Jona ustade i ode u Ninivu, kako mu Jahve zapovjedi. Niniva
bijaæe grad velik do Boga - tri dana hoda.
Jon 3:4 Jona proåe gradom dan hoda, propovijedajuøi: “Joæ çetrdeset
dana i Niniva øe biti razorena.”
Jon 3:5 Ninivljani povjerovaæe Bogu; oglasiæe post i obukoæe se u
kostrijet, svi od najveøega do najmanjega.
Jon 3:6 Glas doprije do kralja ninivskoga: on ustade s prijestolja, skide
plaæt sa sebe, odjenu se u kostrijet i sjede u pepeo.
Jon 3:7 Tada se po odredbi kralja i njegovih velikaæa oglasi i objavi u
Ninivi: “Ljudi i stoka, goveda i ovce da ne okuse niæta, ni da pasu, ni da
vodu piju.
Jon 3:8 Nego i ljudi i stoka da se pokriju kostrijeøu, da glasno Boga
zazivlju i da se obrati svatko sa svojega zlog puta i nepravde koju je
çinio.
Jon 3:9 Tko zna, moœda øe se povratiti Bog, smilovati se i odustati od
ljutoga svog gnjeva da ne izginemo?”
Jon 3:10 Bog vidje æto su çinili: da se obratiæe od svojega zlog puta. I
saœali se Bog zbog nesreøe kojom im bijaæe zaprijetio i ne uçini.
Prorokov gnjev i Boœji odgovor
Jon 4:1 Joni bi veoma krivo i rasrdi se.
Jon 4:2 I ovako se pomoli Jahvi: “Ah, Jahve, nisam li ja to slutio dok joæ
u svojoj zemlji bijah? Zato sam htio prije pobjeøi u Taræiæ; jer znao sam
da si ti Bog milostiv i milosrdan, spor na gnjev i bogat milosråem i da se
nad nesreøom brzo saœaliæ.
Jon 4:3 Sada, Jahve, uzmi moj œivot, jer mi je bolje umrijeti nego œivjeti.”
Jon 4:4 Jahve odgovori: “Srdiæ li se ti s pravom?”
Jon 4:5 Jona iziåe iz grada i sjede s istoka gradu; naçini ondje kolibu i
sjede pod njom u hlad da vidi æto øe biti od grada.
Jon 4:6 A Jahve Bog uçini da izraste bræljan nad Jonom i pruœi sjenu
njegovoj glavi te da ga izlijeçi od zlovolje. Jona se bræljanu veoma obradova.
Jon 4:7 Ali sutradan, u osvit zore, Bog zapovjedi crvu da podgrize bræljan,
i on usahnu.
Jon 4:8 Kad je ogranulo sunce, posla Bog vruø istoçni vjetar; sunce je
palilo glavu Joninu te je sasvim klonuo. Poœelje umrijeti i reçe: “Bolje mi
je umrijeti nego œivjeti.”
Jon 4:9 Bog upita Jonu: “Srdiæ li se s pravom zbog bræljana?” On odgovori:
“Da, s pravom sam ljut nasmrt.”
Jon 4:10 Jahve mu reçe: “Tebi je œao bræljana oko kojega se nisi trudio,
nego je u jednu noø nikao i u jednu noø usahnuo.
Jon 4:11 A meni da ne bude œao Ninive, grada velikoga, u kojem ima
viæe od sto i dvadeset tisuøa ljudi koji ne znaju razlikovati desno i lijevo,
a uz to i mnogo œivotinja!”

MIHEJ
702
Mih 1:1 Rijeç Jahvina, upuøena Miheju Moreæeøaninu u vrijeme Jotama,
Ahaza i Ezekije, kraljeva judejskih. Njegova viåenja o Samariji i o
Jeruzalemu.
Sud Samariji
Mih 1:2 Çujte, narodi, vi svi! Sluæaj, zemljo, i sve æto te ispunja! Gospod
Jahve protiv vas øe svjedoçiti - Gospod iz svetoga Hrama svojega!
Mih 1:3 Jer evo: Jahve izlazi iz svetoga mjesta svojega, silazi i hodi po
visovima zemaljskim.
Mih 1:4 Gore se rastapaju pod njegovim koracima i doline rasijedaju
kao vosak pred ognjem, kao voda æto se razlijeva niz obronak.
Mih 1:5 Sve je to za zloçinstvo Jakovljevo i za grijehe doma Izraelova.
Koje je zloçinstvo Jakovljevo? Nije li Samarija? Æto su uzviæice Judine?
Nije li Jeruzalem?
Mih 1:6 “Uçinit øu od Samarije kamenu gomilu u polju, ledinu za vinograd.
Zavaljat øu kamenje njezino u dolinu, otkrit øu joj temelje.
Mih 1:7 Razbit øe se svi njeni kipovi, sva øe joj se plaøa bludniçka ognjem
spaliti, raskomadat øu sve njene idole, jer su od bludniçke plaøe nakupljeni,
i opet øe postati plaøom bludniçkom.”
Tuœaljke nad gradovima Æefele
Mih 1:8 “Zato øu zakukati i zaridati, iøi øu gol i bos, zavijat øu kao æakali,
urlikat øu kao nojevi.
Mih 1:9 Jer njenoj rani nema lijeka, sve do Jude dopire, dotiçe Vrata
moga naroda, sve do Jeruzalema!
Mih 1:10 Ne objavljujte toga u Gatu, u Akonu nemojte plakati! U Bet
Leafri valjajte se u praæini!
Mih 1:11 Odlazi sramotno, stanovnice æafirska! Iz svoga grada nije izaæla
stanovnica saananska! Bet Haesel iæçupan je iz temelja, iz svojih çvrstih
osnova.
Mih 1:12 Kako se moœe nadati sreøi stanovnica marotska? Jer nesreøa
silazi od Jahve sve do vrata jeruzalemskih.
Mih 1:13 Upregni brze konje u bojna kola, stanovnice lakiæka! To je bio
poçetak grijeha Køeri sionske, jer su se u tebi naæla zloçinstva Izraelova.
Mih 1:14 Zato øeæ dati otpusnicu Moreæet Gatu, domovi øe akzipski
razoçarati kraljeve izraelske.
Mih 1:15 Joæ øu ti dovesti osvajaça, stanovnice mareæka, stiøi øe do
Adulama slava Izraelova.
Mih 1:16 Çupaj kosu i ostriœi se za milom djecom svojom! Postani øelava
kao orao leæinar, jer su izgnana daleko od tebe.”
Protiv zakupnika
Mih 2:1 Teæko onima koji smiæljaju nedjelo i snuju zlo na posteljama
svojim! Kad svane dan, oni ga izvræe, jer je sila u njihovoj ruci.
Mih 2:2 Zaœele li polja, otimaju ih, i kuøe, uzimaju ih; çine nasilje çovjeku
i kuøi njegovoj, vlasniku i posjedu njegovu.
Mih 2:3 Zato ovako govori Jahve: “Evo tome rodu smiæljam zlo iz kojega
neøete izvuøi vratova, niti øete hoditi ponosito, jer øe biti zlo vrijeme.
Mih 2:4 U onaj øe vam se dan sloœiti rugalica, zapjevati tuœaljka i reøi:
‘Propalo je! Posve smo opustoæeni, baætina je naroda moga otuåena i
nitko da mu je vrati, naæa polja podijeljena su odmetniku.’
Mih 2:5 Zato neøe biti nikoga tko bi bacio kocku za dio tvoj u zboru
Jahvinu.”
Mih 2:6 “Ne balite!” - bale oni - “Tako se ne bali! Sramota na nas neøe
pasti!
Mih 2:7 Zar øe biti proklet dom Jakovljev? Zar je Jahve izgubio strpljivost?
Zar on tako postupa? Nisu li rijeçi njegove ugodne Izraelu, narodu
njegovu?”
Mih 2:8 Vi se sami diœete kao neprijatelji narodu mojemu. Çovjeku nezazornu
vi otimate kabanicu, onome koji bez straha putuje ratne strahote
dosuåujete.
Mih 2:9 Vi izgonite œene moga naroda iz njihovih milih domova; djeci
njihovoj zauvijek oduzimate slavu koju sam im dao:
Mih 2:10 “Ustanite, idite! Ovo nije poçivaliæte! Zbog neçistoøe teæko vas
uœe svezalo.”
Mih 2:11 Kad bi mogao biti nadahnut çovjek koji izmiælja ovu opsjenu:
“Prorokujem ti vino i piøe”, on bi bio prorok narodu ovome.
Obeøanja o obnovi
Mih 2:12 Svega øu te skupiti, Jakove, skupit øu Ostatak Izraelov! Smjestit

703
øu ih zajedno kao ovce u toru, kao stado na paæi - neøe se bojati nikoga.
Mih 2:13 Pred njima stupa ruæilac: oni øe se poruæiti i uøi, kroz vrata øe
proøi i izaøi; pred njima øe iøi njihov kralj, Jahve øe biti na çelu.
Protiv tlaçitelja naroda
Mih 3:1 Potom rekoh: “Çujte sada, glavari kuøe Jakovljeve, suci doma
Izraelova! Nije li na vama da znate æto je pravo? Ali vi mrzite dobro, a
ljubite zlo!
Mih 3:2 Vi ljudima derete koœu s tijela i meso s kosti njihovih.
Mih 3:3 Oni proœdiru tijelo moga naroda i deru mu koœu, lome kosti. Oni
ih komadaju kao u loncu, kao meso u punom kotlu!
Mih 3:4 Zato, oni øe Jahvu zazivati, a on im neøe odgovoriti. Skrit øe, u
ono vrijeme, lice od njih zbog zloçina koje su poçinili.”
Protiv proroka najamnika
Mih 3:5 Ovako govori Jahve protiv proroka koji moj narod zavode: “Ako
imaju zalogaj u zubima, proglaæuju: ‘Mir!’ Ali protiv onoga koji im niæta
ne stavlja u usta navijeætaju sveti rat.
Mih 3:6 Zato øete imati noø mjesto vaæih viåenja i tminu mjesto proricanja.
Zaøi øe sunce tim prorocima i dan øe za njih pomrçati.
Mih 3:7 Tada øe se posramiti vidovnjaci i zblaniti vraçari. Svi øe oni
pokriti gubice, jer odgovora Boœjeg neøe biti.
Mih 3:8 Ali ja sam pun snage i duha Jahvina, pun pravde i jakosti da
objavim Jakovu opaçinu njegovu, Izraelu njegov grijeh. Sion øe propasti
Mih 3:9 Çujte dakle ovo, glavari kuøe Jakovljeve, suci doma Izraelova,
vi kojima se pravda gadi te izvrøete sve æto je ispravno!
Mih 3:10 Vi koji gradite Sion u krvi i Jeruzalem u zloçinu!
Mih 3:11 Glavari njegovi sude prema mitu, sveøenici njegovi pouçavaju
radi zarade, proroci njegovi bale za novac. A na Jahvu se oni pozivaju
i govore: ‘Nije li Jahve u naæoj sredini? Neøe na nas zlo navaliti.’
Mih 3:12 Poradi vas i vaæe krivnje Sion øe biti polje preorano, Jeruzalem
ruæevina, a Goru Doma prekrit øe æuma.”
Buduøe kraljevstvo Jahvino na Sionu
Mih 4:1 Dogodit øe se na kraju dana: Gora Doma Jahvina bit øe postavljena
vrh svih gora, uzviæena iznad svih bregova.
Mih 4:2 K njoj øe se stjecat svi narodi, nagrnut øe mnoga plemena i reøi:
“Hajde, uziåimo na goru Jahvinu, u Dom Boga Jakovljeva! On øe nas
nauçiti svojim putovima, i hodit øemo stazama njegovim. Jer øe sa Siona
Zakon izaøi, rijeç Jahvina iz Jeruzalema.”
Mih 4:3 On øe upravljati mnogim puçanstvima i bit øe sudac moønim
narodima. Svoje øe maçeve prekovati u ralice, a svoja koplja u radne
srpove. Narod na narod neøe maça dizati niti øe se viæe za rat vjeœbati.
Mih 4:4 Svaki øe mirno œivjeti pod lozom vinovom, pod smokvom svojom,
i nitko ga neøe plaæiti. To rekoæe usta Jahve nad Vojskama.
Mih 4:5 Jer svi narodi idu, svaki u ime boga svojega, a mi, mi idemo u
imenu Jahve, Boga naæega, uvijek i dovijeka.
Okupljanje raspræenog stada na Sionu
Mih 4:6 “U onaj dan - rijeç je Jahvina - skupit øu hrome, okupiti raspræene
i sve kojima sam zlo uçinio.
Mih 4:7 Od hromih øu Ostatak uçiniti, moøan narod od onih æto su izgnani.”
Tada øe Jahve nad njima kraljevati na gori Sionu od sada i dovijeka.
Mih 4:8 I ti Kulo stada, Ofele Køeri sionske, opet øe se tebi vratiti prijaænja
vlast, kraljevstvo Køeri jeruzalemske. Opsada, izgnanstvo i osloboåenje
Siona
Mih 4:9 Zaæto sada kukaæ kuknjavom? Nema li kralja u tebi? Zar su
savjetnici tvoji propali da te obuzimlju bolovi kao porodilju?
Mih 4:10 Savijaj se od boli i kriçi, Køeri sionska, kao œena koja poraåa,
jer øeæ sada iz grada iziøi i stanovati na polju. Do Babilona ti øeæ otiøi,
ondje øeæ se osloboditi, ondje øe te Jahve otkupiti
iz æaka tvojih duæmana. Narodi ovræeni na gumnu sionskom
Mih 4:11 A sada se mnogi narodi protivu tebe skupiæe. Oni govore: “Neka
se obeæçasti, neka se naæe oçi nasite Siona!”
Mih 4:12 Ali zamisli Jahvine oni ne znaju i ne razumiju namjere njegove:
kao snoplje na gumnu on ih je skupio.
Mih 4:13 Ustani! Ovræi œito, Køeri sionska, jer ti pravim gvozden rog i
mjedena kopita. I satrt øeæ mnoge narode; zavjetovat øeæ Jahvi blago
njihovo i bogatstvo njihovo Gospodaru sve zemlje.
Nevolja i slava doma Davidova
Mih 4:14 Utvrdi se sada, Tvråavo! Opkoljeni smo i opsjednuti, palicom
po licu udaraju Suca Izraelova.
Mih 5:1 A ti, Betleheme Efrato, najmanji meåu kneœevstvima Judinim,
iz tebe øe mi izaøi onaj koji øe vladati Izraelom; njegov je iskon od davnina,
od vjeçnih vremena.

704
Mih 5:2 Zato øe ih Jahve ostaviti dok ne rodi ona koja ima roditi. Tada øe
se Ostatak njegove braøe
vratiti djeci Izraelovoj.
Mih 5:3 On øe se uspraviti, na paæu izvoditi svoje stado silom Jahvinom,
veliçanstvom imena Boga svojega. Oni øe u miru œivjeti, jer øe on rasprostrijeti
svoju vlast sve do krajeva zemaljskih.
Mih 5:4 On - on je mir! Ako Asirci provale u naæu zemlju, ako stupe u
naæe dvore, podiøi øemo na njih sedam pastira, osam narodnih knezova.
Mih 5:5 Zemlju asirsku oni øe maçem opasti, zemlju Nimrodovu sabljama.
I on øe nas osloboditi od Asiraca ako provale u naæu zemlju, ako
stupe na naæe tlo.
Buduønost Ostatka
Mih 5:6 Tada øe Ostatak Jakovljev, meåu brojnim narodima, biti kao
rosa koja od Jahve dolazi, kao kapljice kiæe na travi koja ne çeka na
çovjeka niti iæçekuje sina çovjeçjeg.
Mih 5:7 Tada øe Ostatak Jakovljev, meåu brojnim narodima, biti kao lav
meåu æumskim zvijerima, kao laviø meåu ovçjim stadima: svaki put kad
prolazi, on gazi nogama, razdire, i nitko da od njega izbavi.
Mih 5:8 Tvoja ruka neka se podigne na protivnike, svi tvoji neprijatelji bit
øe zatrti!
Mih 5:9 “U onaj dan - rijeç je Jahvina - potamanit øu sve tvoje konje,
uniætiti tvoja bojna kola;
Mih 5:10 razorit øu po tvojoj zemlji svako naselje, poruæiti sve tvoje tvrde
gradove.
Mih 5:11 Zatrt øu iz tvoje ruke bajanje, vraçara viæe neøeæ imati;
Mih 5:12 i zatrt øu u tebi sve kipove i stupove kamene. I ti se viæe neøeæ
klanjati pred djelom ruku svojih.
Mih 5:13 Iskorijenit øu aæere iz tebe i razorit øu tvoje gradove.
Mih 5:14 U gnjevu, u bijesu, izvræit øu osvetu na narodima koji nisu
sluæali.”
Jahve sudi svom narodu
Mih 6:1 Çujte, dakle, rijeç koju govori Jahve: “Ustani! Povedi parnicu
pred gorama, i neka bregovi çuju tvoj glas!”
Mih 6:2 Sluæajte, gore, parnicu Jahvinu, çujte, temelji zemaljski, jer Jahve
se parbi s narodom svojim, on se parniçi s Izraelom:
Mih 6:3 “Narode moj, æto sam ti uçinio? Çime sam te zamorio? Odgovori
mi.
Mih 6:4 Ja sam tebe izveo iz zemlje egipatske, izbavio te iz kuøe ropstva;
poslao sam pred tobom Mojsija, Arona i Mirjamu.
Mih 6:5 Narode moj, sjeti se sada: Æto je bio naumio Balak, kralj moapski?
Æto je njemu odgovorio Bileam, sin Beorov? ...od Æitima do Gilgala, da
poznaæ pravedna djela Jahvina.”
Mih 6:6 “S çime øu doøi pred Jahvu, hoøu li pasti niçice pred Bogom
Sveviænjim? Hoøu li doøi preda njega sa œrtvom paljenicom, s teocima
od jedne godine?
Mih 6:7 Hoøe li mu biti mile tisuøe ovnova, tisuøe tisuøa potoka ulja?
Treba li prinijeti sina prvoroåenog zbog svoga zloçina, plod svoje utrobe
zbog grijeha koji sam poçinio?”
Mih 6:8 “Objavljeno ti je, çovjeçe, æto je dobro, æto Jahve traœi od tebe:
samo çiniti pravicu,
milosråe ljubiti i smjerno sa svojim Bogom hoditi.”
Protiv varalica u gradu
Mih 6:9 Jahvin glas viçe gradu: “Sluæajte, vi plemenjaci i sabore gradski!
Mih 6:10 Zar mogu podnositi krivo steçeno blago i patvorenu efu prokletu?
Mih 6:11 Mogu li opravdati onoga koji se sluœi mjerom krivom, vreøom
krivotvorenih utega?
Mih 6:12 Bogataæi vaæi puni su okrutnosti, stanovnici vaæi laœ govore,
varljiv je jezik u njihovim ustima!
Mih 6:13 Zato sam te i ja poçeo udarati, tamaniti zbog grijeha tvojih.
Mih 6:14 Jest øeæ, a neøeæ se nasititi, gladan øeæ ostati; stavljat øeæ na
stranu, a niæta neøeæ saçuvati; ako æto i saçuvaæ, ja øu maçu predati.
Mih 6:15 Sijat øeæ, ali neøeæ œeti; tijestit øeæ maslinu, a ulja neøe biti;
gazit øeæ moæt, a vina neøeæ piti.
Mih 6:16 Drœiæ se zakona Omrijevih i svih djela doma Ahabova, œiviæ po
osnovama njihovim: uçinit øu od tebe pustinju, od œitelja tvojih porugu,
da nosite sramotu mnogih naroda.”
Opøa nepravda
Mih 7:1 Teæko meni! Postao sam kao œetelac ljeti, kao trgaç poslije
jematve: nema bobice groόa da je pozobljem, nema smokve ranke za
kojom œudim!

705
Mih 7:2 Vjernici su iæçezli iz zemlje: nijednog pravednika meåu ljudima!
Svi vrebaju za krvoproliøem, svaki svome bratu mreœu postavlja.
Mih 7:3 Njihove ruke za zlo su sposobne: glavar traœi dar, sudac sudi
prema poklonu, velikaæ po svome hiru odluçuje.
Mih 7:4 I najbolji meåu njima je kao trn, najpravedniji kao draça œivica.
Iskuæenje njihovo danas sa Sjevera dolazi, dolazi ura strave njihove.
Mih 7:5 Ne pouzdavajte se u bliœnjega, ne vjerujte u prijatelja; pred onom
koja s tobom dijeli postelju pazi da usta ne otvoriæ.
Mih 7:6 Jer sin svoga oca zlostavlja, køerka na majku ustaje, snaha na
svoju svekrvu, svakome je duæmanin njegov ukuøanin.
Mih 7:7 A ja, prema Jahvi ja sam zagledan, çekam na Boga koji spasava,
Bog moj mene øe usliæati.
Neprijatelji se rugaju Sionu
Mih 7:8 Ne raduj se mome zlu, duæmanko moja, ako sam pao, ustat øu;
ako boravim u tminama, Jahve je svjetlost moja.
Mih 7:9 Moram podnositi srdœbu Jahvinu, jer sam protiv njega sagrijeæio,
sve dok on ne prosudi spor moj iÅ@silazi i hodi po visøe me na svjetlost,
gledat øu pravednost njegovu.
Mih 7:10 Kada ga moja duæmanka ugleda, od stida øe se pokriti ona
koja mi je govorila: “Gdje je on, Jahve, tvoj Bog?” Moje øe se oçi
naslaåivati kad je ugledam: ona øe biti zgaœena kao blato na putu.
Proroætvo o obnovi Jeruzalema i proæirenju granica
Mih 7:11 Dolazi dan kad øe se sazidati tvoji bedemi! Toga dana nadaleko
øe se prostirati tvoje granice!
Mih 7:12 Toga dana dolazit øe k tebi od zemlje asirske do Egipta, od Tira
do Rijeke, od mora do mora, od gore do gore.
Mih 7:13 Zemlja øe postati pustinja zbog stanovnika svojih, zbog djela
njihovih.
Molitva protiv naroda
Mih 7:14 Pasi svoj narod svojom palicom, stado svoje baætine, koje
osamljeno œivi u æikarju, usred plodnih voønjaka. Neka pase u Baæanu
i Gileadu, kao u davne dane!
Mih 7:15 Kao u dane kad si izaæao iz Egipta, pokaœi nam çudesa!
Mih 7:16 Narodi øe ih vidjeti i bit øe posramljeni uza svu silu svoju; stavit
øe ruku na usta i uæi øe im ogluæiti.
Mih 7:17 Lizat øe praæinu kao zmija, kao gmazovi koji gmiœu po zemlji.
Iziøi øe dræøuøi iz svojih jazbina, prestravljeni i ustraæeni pred
tobom.
Vapaj za oproætenjem
Mih 7:8 Tko je Bog kao ti koji praæta krivnju, koji grijeh opraæta i prelazi
preko prekræaja Ostatka baætine svoje, koji ne ustraje dovijeka u svome
gnjevu, nego uœiva u pomilovanju?
Mih 7:19 Joæ jednom, imaj milosti za nas! Satri naæe opaçine, baci na
dno mora sve grijehe naæe!
Mih 7:20 Udijeli Jakovu vjernost svoju, dobrotu svoju Abrahamu, kako
si se zakleo ocima naæim od dana iskonskih.
NAHUM
Nah 1:1 Proroçanstvo nad Ninivom. Knjiga viåenja Nahuma Elkoæanina.
Jahvina srdœba
Nah 1:2 Jahve je Bog ljubomoran i osvetnik! Jahve se osveøuje,
gospodar srdœbe! Jahve se osveøuje svojim protivnicima, ustrajan u
gnjevu na neprijatelje.
Nah 1:3 Jahve je spor u gnjevu, ali silan u moøi. Ne, Jahve neøe pustiti
krivca nekaœnjena. U vihoru i oluji put je njegov, oblaci su praæina koju
podiœu njegovi koraci.
Nah 1:4 Prijeti moru i isuæuje ga, presuæuje sve rijeke. ...Baæan i Karmel
uvenuli su, povenuli su pupoljci Libana!
Nah 1:5 Pred njim se gore potresaju, bregovi se ljuljaju, zemlja se pod
njim provaljuje, krug zemaljski i sve æto na njem stanuje.
Nah 1:6 Tko moœe izdrœati pred bijesom njegovim? Tko øe odoljeti pred
gnjevnom srdœbom njegovom? Jarost se njegova kao vatra izlijeva i
litice se pred njim trgaju.
Nah 1:7 Jahve je dobar onima koji se u njega uzdaju, on je okrilje u dan
nevolje, poznaje one koji se njemu utjeçu
Nah 1:8 kada potopne vode poplave. Uniætit øe one koji se protiv njega
podiœu, progonit øe svoje duæmane u najmrkliji mrak.
Proroçke opomene: Judeji

706
Nah 1:9 Æto vi snujete protiv Jahve? On uniætava do kraja; nevolja se
neøe dva puta podiøi.
Nah 1:10 Kao trnovita æikara i kao pijanci na pijanki, kao suha slama bit
øe potpuno smlavljeni.
Asiriji
Nah 1:11 Iz tebe je potekao onaj koji snuje zlo protiv Jahve, savjetnik
Belijala.
Nah 1:12 Jahve ovako govori: “Neka su spremni, neka mnogobrojni, bit
øe pokoæeni, uniæteni. Ako sam te ponizio, neøu te odsada poniœavati.
Nah 1:13 A sada, razbit øu jaram koji te steœe, raskidat øu tvoje okove.”
Kralju Ninive
Nah 1:14 Protiv tebe Jahve nareåuje: “Neøe viæe biti roda tvoga imena,
iz hrama tvojih bogova istrijebit øu likove rezane i livene, a od tvog groba
ruglo øu uçiniti.”
Nah 2:1 Gledajte, preko gora hrli glasnik, on navijeæta: “Spasenje!”
Svetkuj svoje blagdane, Judo, ispuni svoje zavjete, jer Belijal viæe neøe
prolaziti po tebi, on je sasvim zatrt.
Nah 2:3 Da, Jahve øe obnoviti vinograd Jakovljev i vinograd Izraelov.
Pljaçkaæi ih opljaçkali, mladice im potrli.
Nah 2:2 Protiv tebe dolazi ruæitelj. Postavi straœu na bedeme, gledaj na
put, opaæi bedra, skupi sve svoje snage.
Nah 2:4 Ætitovi njegovih junaka crvene se, njegovi su ratnici u grimizu;
ognjem blista çelik na njihovim bojnim kolima kad krenu u boj; konji im
se propinju.
Nah 2:5 Po ulicama bjesne bojna kola, lete preko trgova; na pogled su
baklje goruøe; kao munje, samo sijevaju.
Nah 2:6 Pozivaju se borci odabrani, bacaju se u rovove, hrle brzo na
bedeme, veø je zaklon postavljen.
Nah 2:7 Vrata koja gledaju na Rijeku otvaraju se, strava je u palaçi.
Nah 2:8 Podiœu, u izgnanstvo odvode Gospodaricu, robinjice njene cvile,
tuguju kao golubice, u prsa se udaraju.
Nah 2:9 Niniva je nabujalo jezero, oni bjeœe pred vodom njezinom.
“Zaustavite se, stanite!” Ali se nitko ne okreøe.
Nah 2:10 “Grabite srebro! Grabite zlato!” Blagu kraja nema, obilje
dragocjenosti!
Nah 2:11 Pljaçkanje, haranje, razaranje! Srce zamire, koljena klecaju,
u bedrima drhtavica, svima su lica poblijedjela.
Prijetnje lavu asirskom
Nah 2:12 Gdje je skroviæte lavovima i log laviøima? Kad je lav izlazio,
lavica je ostajala i lavovi maliæani; plaæio ih nitko nije.
Nah 2:13 Lav je grabio za svoje laviøe, davio je za svoje lavice; svoje
æpilje punio je plijenom, svoja skroviæta lovinom.
Nah 2:14 “Evo me! Tebi!” - rijeç je Jahve nad Vojskama. “Pretvorit øu u
dim tvoja bojna kola, maç øe poklati tvoje laviøe. Istrijebit øu sa zemlje
tvoja pljaçkanja, i neøe se viæe çuti povik tvojih glasnika.”
Prijetnje Ninivi
Nah 3:1 Teæko gradu krvniçkom, pun je laœi, prepun grabeœa, s
pljaçkanjem on ne prestaje!
Nah 3:2 Sluæajte! Pucaju biçem! Sluæajte! Ætropot toçkova! Konji upropanj,
kola poskakuju.
Nah 3:3 Konjanici u stremenu, maçevi sjaju, koplja sijevaju ... gomile
ranjenih, snopovi mrtvih,
trupla unedogled, svuda se o truplo spotiçe!
Nah 3:4 Eto plaøe za razvrat bludnice, ljupke ljubaznice, vjeæte çarobnice
koja je zavodila narode svojim razvratom i plemena svojim çaranjima.
Nah 3:5 “Evo me! Tebi!” - rijeç je Jahve nad Vojskama. “Na tvoje lice
podignut øu skute tvoje haljine, tvoju golotinju pokazat øu narodima,
tvoju sramotu kraljevstvima.
Nah 3:6 Bacit øu na tebe smeøe, osramotit øu te, izloœiti na stup sramote.
Nah 3:7 Svaki koji te vidi, bjeœat øe od tebe. Reøi øe: ‘Niniva! Kakva
razvalina!’ Tko je moœe poœaliti? Gdje joj naøi tjeæitelje?”
Primjer Tebe
Nah 3:8 Jesi li tvråa od Tebe Amonove koja sjedi na rukavima Rijeke?
Njezino predziåe bilo je more, njezini bedemi bile su vode.
Nah 3:9 Njezina snaga bila je Etiopija, Egipat; nije imala granica. Narodi
Puta i Libije bili su joj pomoønici.
Nah 3:10 A i ona je otiæla u progonstvo, morala je iøi u suœanjstvo; njezina
nejaka djeca bila su razmrskana po svim raskræøima; za ugledne ljude
njezine bacali su œdrijeb, svi njezini velikani okovani su lancima.
Nah 3:11 Tako øeæ i ti biti slomljena, bit øeæ svladana; tako øeæ i ti morati
traœiti utoçiæte pred duæmaninom. Niniva se uzalud sprema na obranu

707
Nah 3:12 Tvoje utvrde sve su kao smokvino stablo s urodom mladih
smokava; kad se potrese stablo, smokve padaju u usta svakome koji ih
œeli jesti.
Nah 3:13 Gledaj svoj narod: sve je œensko u domu tvome; vrata tvoje
zemlje æirom se otvaraju neprijatelju; oganj je saœgao tvoje prijevornice.
Nah 3:14 Nacrpi vode za opsadu, utvrdi svoje bedeme, gnjeçi blato,
gazi ilovaçu, uzmi kalup za opeku.
Nah 3:15 A ipak øe te oganj saœeøi i maç potamaniti. Namnoœi se kao
kukci, namnoœi se kao skakavci;
Nah 3:16 Umnoœi svoje trgovce da ih bude viæe nego zvijezda na nebu.
Nah 3:17 Tvoje posade neka bude kao skakavaca, a tvojih pisara kao
kobilica. Borave po zidovima kad je hladan dan. Sunce grane: kukci
razvijaju krilaæca i lete, i odlaze tko zna kamo.
Nah 3:18 Jao! Kako su zaspali tvoji pastiri, kralju asirski? Tvoji izabrani
vojnici drijemaju, narod se tvoj raspræio po gorama, nitko ga viæe ne
moœe skupiti.
Nah 3:19 Tvojoj rani nema lijeka! Neizljeçiva je tvoja ozljeda. Svi koji to
saznaju pljeæøu tvojoj razvalini. Tko nije bez sanka i prestanka osjeøao
na sebi tvoju okrutnost?
HABAKUK
Hab 1:1 Proroætvo koje vidje prorok Habakuk. Prva prorokova tuœbalica:
Pravo je izopaçeno
Hab 1:2 Dokle øu, Jahve, zapomagati, a da ti ne çujeæ? Vikati k tebi
“Nasilje!” a da ti ne spasiæ?
Hab 1:3 Zaæto mi nepravdu iznosiæ pred oçi, zaæto gledaæ ugnjetavanje?
Pljaçka je i nasilje preda mnom. Raspra je, razmirica bjesni!
Hab 1:4 Zakon je izgubio snagu, a pravda se ni naças ne pomalja. Da,
zlikovac progoni pravednika, pravo je stoga izopaçeno.
Prvo proroætvo: Kaldejci - biç Boœji
Hab 1:5 Obazrite se na narode, pogledajte, çudite se, zapanjite! Jer u
vaæe dane çinim djelo u koje ne biste vjerovali da vam ga tko ispriça.
Hab 1:6 Da! Evo diœem Kaldejce, narod divlji i naprasit æto nadire æirom
zemlje da obitavaliæta otme tuåa.
Hab 1:7 On je straæan i jezovit, od njega samog izlazi njegovo pravo i
njegov ponos.
Hab 1:8 Konji su mu brœi od leoparda, hitriji od vukova uveçer; jahaçi mu
poskakuju, stiœu izdaleka, ustremljeni kao orlovi da plijen proœdru.
Hab 1:9 Svi øe doøi rad’ grabeœa, lica im œegu kao istoçni vjetar, grabe
roblje kao pijesak!
Hab 1:10 Taj se narod kraljevima ruga, podsmjehuje knezovima, poigrava
se svim utvrdama, nasipa zemlju i zauzima ih.
Hab 1:11 Tad se kao vjetar okrenu i ode, zlikovac komu je snaga bog
postala.
Hab 1:12 Nisi li od davnih vremena, Jahve, Boœe moj, Sveçe moj? Ti koji
ne umireæ! Ti si, Jahve podigao ovaj narod radi pravde, postavio ga,
Stijeno, da kaœnjava.
Hab 1:13 Preçiste su tvoje oçi da bi zloøu gledale. Ti ne moœeæ motriti
tlaçenja. Zaæto gledaæ vjerolomce, æutiæ kad zlikovac niæti pravednijeg
od sebe?
Hab 1:14 Postupaæ s ljudima kao s morskim ribama, kao s gmazovima
æto nemaju gospodara!
Hab 1:15 On ih sve lovi na udicu, izvlaçi ih mreœom, preåom ih skuplja
i tako se raduje i likuje.
Hab 1:16 Stog œrtvuje mreœi svojoj, pali tamjan svojoj preåi jer mu pribavljaju
zalogaj slastan, hranu pretilu.
Hab 1:17 Valja li, dakle, da neprestano poteœe maç i kolje narod nemilice?
Drugo proroætvo: Pravednik øe œivjeti od vjere
Hab 2:1 Stat øu na straœu svoju, postavit se na bedem, paziti æto øe mi
reøi, kako odgovorit na moje tuœbe.
Hab 2:2 Tada Jahve odgovori i reçe: “Zapiæi viåenje, ureœi ga na ploçice,
da ga çitaç lako çita.”
Hab 2:3 Jer ovo je viåenje samo za svoje vrijeme: ispunjenju teœi, ne
vara; ako stiœe polako, çekaj, jer odista øe doøi i neøe zakasniti!
Hab 2:4 Gle: propada onaj çija duæa nije pravedna, a pravednik œivi od
svoje vjere.
Hab 2:5 Bogatstvo je odista podmuklo! Ohol je i ne moœe poçinuti tko

708
œdrijelo razvaljuje kao Podzemlje, tko je kao smrt nezasitan, tko skuplja
za se sve narode, tko kupi za se sva plemena!
Hab 2:6 Zar mu se neøe svi podrugivati, rugalicu i zagonetku spjevati
protiv njega? Reøi øe: Peterostruki jao Jao onom tko mnoœi æto nije
njegovo (a dokle øe?) i optereøuje se zalogama!
Hab 2:7 Neøe li naglo ustati vjerovnici tvoji, neøe li se probuditi ljuti tvoji
tlaçitelji? Tada øeæ im plijen biti!
Hab 2:8 Jer si opljaçkao mnoge narode, sav ostatak naroda opljaçkat
øe tebe, jer si prolio krv ljudsku, poharao zemlju, grad i sve mu œitelje.
Hab 2:9 Jao onom tko otimaçinu zgrøe nepravednu kuøi svojoj, da visoko
svije gnijezdo svoje i otkloni ruku zla!
Hab 2:10 Nanese sramotu kuøi svojoj: zatiruøi mnoga plemena, grijeæiæ
protiv sebe.
Hab 2:11 Jer iz samih zidova kamen kriçi, a krovna mu greda odgovara.
Hab 2:12 Jao onom tko grad diœe krvlju i tvråavu zasnuje na nepravdi!
Hab 2:13 Nije li to, gle, od Jahve nad Vojskama da se narodi za oganj
trude, puci nizaæto muçe?
Hab 2:14 Jer øe se zemlja napuniti znanja o slavi Jahvinoj kao æto vode
prekrivaju more.
Hab 2:15 Jao onom tko bliœnjeg navodi na piøe, ulijeva otrov dok on pije
da bi promatrao njegovu nagost!
Hab 2:16 Ti si pijan od sramote, ne od slave! Pij samo i pokazuj kapicu.
Dolazi ti pehar iz desnice Jahvine i sramota na slavu tvoju!
Hab 2:17 Nasilje nad Libanonom tebe øe prestraviti, pokolj zvijeri, jer si
ljudsku krv prolio, poharao zemlju, grad i njegove œitelje.
Hab 2:19 Jao onom tko komadu drva kaœe: “Probudi se!” Kamenu nijemom:
“Preni se!” On da prorokuje? Optoçen moœe biti i zlatom i srebrom,
ali nikakva daha œivotnog nema u njemu.
Hab 2:18 Çemu koristi tesan lik da ga umjetnik teæe? Çemu lijevan lik,
laœno proroætvo, da se tvorac njegov u njega pouzdaje oblikujuøi nijeme
kipove?
Hab 2:20 Ali je Jahve u svojem svetom Hramu: neka zemlja sva zaæuti
pred njime!
Hab 3:1 Molitva. Od proroka Habakuka. Na naçin tuœbalice.
Hab 3:2 Jahve, çuo sam za slavu tvoju, Jahve, tvoje mi djelo ulijeva
jezu! Ponovi ga u naæe vrijeme!
Otkrij ga u naæe vrijeme! U gnjevu se svojem smilovanja sjeti!
Hab 3:3 Bog stiœe iz Temana, a Svetac s planine Parana! Veliçanstvo
njegovo zastire nebesa, zemlja mu je puna slave.
Hab 3:4 Sjaj mu je kao svjetlost, zrake sijevaju iz njegovih ruku, ondje
mu se krije sila.
Hab 3:5 Kuga pred njim ide, groznica ga sustopice prati.
Hab 3:6 On stane, i zemlja se trese, on pogleda, i dræøu narodi. Tad se
raspadoæe vjeçne planine, bregovi stari propadoæe, njegove su staze
od vjeçnosti.
Hab 3:7 Prestraæene vidjeh kuæanske æatore, çadore æto dræøu u zemlji
midjanskoj.
Hab 3:8 Jahve, planu li tvoj gnjev na rijeke ili jarost tvoja na more te
jezdiæ na svojim konjima, na pobjedniçkim bojnim kolima?
Hab 3:9 Otkrivaæ svoj luk i otrovnim ga strijelama sitiæ. Bujicama rasijecaæ
tlo,
Hab 3:10 planine dræøu kad te vide, navaljuje oblaka prolom, bezdan
diœe svoj glas.
Hab 3:11 Sunce uvis diœe ruke, mjesec u obitavaliætu svojem popostaje,
pred blijeskom tvojih strijela, pred blistavim sjajem koplja tvoga.
Hab 3:12 Jarosno po zemlji koraçaæ, srdito gaziæ narode.
Hab 3:13 Iziåe da spasiæ narod svoj, da spasiæ svog pomazanika; sori
vrh kuøe bezboœnikove, ogoli joj temelje do stijene.
Hab 3:14 Kopljima si izbo voåu ratnika njegovih, koji navaliæe da nas s
radoæøu satru, kao da øe potajice proœdrijeti ubogoga.
Hab 3:15 Gaziæ po moru s konjima svojim, po puçini silnih voda!
Hab 3:16 Çuo sam! Sva se moja utroba trese, podrhtavaju mi usne na
taj zvuk, truleœ prodire u kosti moje, noge klecaju poda mnom. Poçinut
øu kada dan tjeskobni svane narodu æto nas sad napada.
Hab 3:17 Jer smokvino drvo neøe viæe cvasti niti øe na lozi biti ploda,
maslina øe uskratiti rod, polja neøe donijeti hrane, ovaca øe nestati iz
tora, u oborima neøe biti ni goveda.
Hab 3:18 Ali ja øu se radovati u Jahvi i kliktat øu u Bogu, svojem Spasitelju.
Hab 3:19 Jahve, moj Gospod, moja je snaga, on mi daje noge poput
koæutinih i vodi me na visine. Zborovoåi. Na œiçanim glazbalima.

SEFANIJA
709
Sef 1:1 Rijeç Jahvina upuøena Sefaniji, sinu Kuæija, sina Gedalijina,
sina Amarjina, sina Ezekijina, u vrijeme Joæije, sina Amonova, kralja
judejskoga.
Svemirski dogaåaji
Sef 1:2 “Da, sve øu zbrisati s lica zemlje” - rijeç je Jahvina!
Sef 1:3 “Izbrisat øu ljude i zvijeri, ptice nebeske i ribe morske, uçinit øu
da padnu bezboœnici, istrijebit øu ljude s lica zemlje” - rijeç je Jahvina!
Protiv ætovanja stranih bogova
Sef 1:4 “Podignut øu ruku na Judu i na sve stanovnike Jeruzalema i
istrijebit øu iz ovoga mjesta ostatak Baalov, ime sluœitelja idolskih sa
sveøenicima njegovim;
Sef 1:5 one koji se klanjaju na krovovima vojsci nebeskoj, one koji se
klanjaju pred Jahvom a zaklinju se Milkomom;
Sef 1:6 one koji su se odmetnuli od Jahve, koji ne traœe Jahvu i nimalo
za njega ne mare.”
Sef 1:7 Tiæina pred Jahvom Gospodom, jer je dan Jahvin blizu! Da,
Jahve je prigotovio œrtvu, posvetio je svoje uzvanike. Protiv dvorskih
dostojanstvenika
Sef 1:8 “U dan œrtve Jahvine, kaznit øu knezove, sinove kraljeve, i sve
koji se oblaçe na naçin tuåinski.
Sef 1:9 Kaznit øu u taj dan sve koji preko praga poskakuju, koji Dom
Gospodara svojega pune nasiljem i prijevarom.”
Protiv jeruzalemskih trgovaca
Sef 1:10 “U onaj dan” - rijeç je Jahvina - “vapaj øe se podiøi od Ribljih
vrata, urlici iz novog dijela grada, silna lomljavina sa breœuljaka.
Sef 1:11 Kukajte, stanovnici makteæki, jer je satrt sav narod kanaanski,
zbrisani su svi mjeraçi srebra.
Protiv nevjernika
Sef 1:12 I u to vrijeme pretraœit øu Jeruzalem sa zubljama i pohodit øu
kaznom ljude koji miruju na svojoj vinskoj droœdini i u svom srcu govore:
‘Jahve ne moœe uçiniti ni dobro ni zlo.’”
Sef 1:13 Blago njihovo bit øe prepuæteno pljaçki, njihove kuøe pustoæenju.
Oni su gradili kuøe -
neøe u njima stanovati; sadili su vinograde - iz njih vina neøe piti.
Dan Jahvin
Sef 1:14 Blizu je dan Jahvin, veliki! Blizu je i œurno dolazi! Gorak je glas
dana Jahvina: tada øe i junak zajaukati.
Sef 1:15 Dan gnjeva, onaj dan! Dan tjeskobe i nevolje! Dan uœasa i
pustoæenja! Dan pomrçine i naoblake!
Dan tmina i magluætina!
Sef 1:16 Dan trubljavine i bojne vike na gradove utvråene i na visoka
kruniæta.
Sef 1:17 “Prepustit øu ljude nevoljama i vrludat øe kao slijepci (jer su
protiv Jahve sagrijeæili), krv øe se njihova prosuti kao praæina, njihova
trupla bit øe baçena kao smeøe.
Sef 1:18 Ni njihovo srebro ni njihovo zlato neøe ih spasiti.” U dan gnjeva
Jahvina oganj njegove revnosti svu øe zemlju saœeøi. Jer on øe uniætiti,
zatrti sve stanovnike zemlje.
Poziv na obraøenje
Sef 2:1 Saberite se, skupite, narode bestidni
Sef 2:2 prije nego budete izgnani kao pljeva koja se u dan raspræi, prije
nego stigne na vas plamen i gnjev Jahvin, prije nego stigne na vas dan
gnjeva Jahvina.
Sef 2:3 Traœite Jahvu, svi skromni na zemlji, svi koji izvræavate odredbe
njegove! Traœite pravdu, traœite poniznost: vi øete moœda biti zaætiøeni
u dan gnjeva Jahvina.
Neprijatelj na zapadu: Filistejci
Sef 2:4 Da, Gaza øe postati pustinja, Aækelon pustoæ. Aædod u puklo
podne bit øe izgnan, Ekron iz temelja iæçupan.
Sef 2:5 Teæko stanovnicima obale morske, narodu kretskome! Evo
rijeçi Jahvine protivu vas: “Ja øu te poniziti, zemljo Filistejaca, uniætit øu
te, istrijebit øu sve tvoje stanovnike!
Sef 2:6 I postat øeæ ispaæa, pasiæte pastirsko i ograda za stado.”
Sef 2:7 I taj kraj pripast øe u dio Ostatku doma Judina; tu øe oni izvoditi
blago na paæu; uveçer se odmarati u kuøama aækelonskim, jer øe ih
pohoditi Jahve, Bog njihov, i on øe promijeniti sudbinu njihovu. Neprijatelj
na istoku: Moab i Amon

710
Sef 2:8 Çuo sam uvredu Moabovu i podrugivanja sinova Amonovih kad
su vrijeåali moj narod i ponosili se zemljiætem svojim.
Sef 2:9 “Zato, œivota mi moga!” - rijeç je Jahve nad Vojskama, Boga
Izraelova: “Moab øe postati kao Sodoma i sinovi Amonovi kao Gomora:
polje obraslo koprivom, hrpa soli pustoæ dovijeka.
Ostatak moga naroda oplijenit øe ih, preostatak moga naroda zaposjest
øe ih.”
Sef 2:10 To øe biti cijena za njihovu oholost jer su se uznosili i rugali
narodu Jahve nad Vojskama.
Sef 2:11 Za njih øe Jahve biti straæan: kad uniæti sve bogove zemaljske,
pred njim øe se pokloniti - svaki na svojoj zemlji - svi otoci naroda.
Neprijatelj na jugu: Etiopija
Sef 2:12 I vi, Etiopljani: “Vi øete biti probijeni mojim maçem.” Neprijatelj
na sjeveru: Asirija
Sef 2:13 Zatim øe svoju ruku diøi protiv Sjevera i razruæit øe zemlju asirsku,
od Ninive øe pustoæ uçiniti, suhu pustoæ kao pustinja.
Sef 2:14 Usred nje øe stado leœati, zvijeri svakojake; çaplje i pelikani
poçivat øe noøu na glavicama stupova, sova øe hukati na prozoru, gavran
graktati na pragu.
Sef 2:15 To li je veseli grad koji je stolovao u miru, koji je u svom srcu
govorio: “Ja, i jedino ja!” Gledaj! Postade razvalina, brlog zvjerinji! Svi
koji pokraj njega prolaze zviœde i maæu rukama.
Protiv upravljaça naroda
Sef 3:1 Teæko nepokornom, okaljanom, nasilniçkom gradu!
Sef 3:2 On nikada nije çuo poziva, nikada nije prihvatio pouku; Jahvi on
se nikada nije povjerio; svome Bogu nije se nikada pribliœio.
Sef 3:3 Njegovi su knezovi usred njega - lavovi koji riçu; njegovi su suci
- vuci veçernji koji do jutra nisu kosti glodali;
Sef 3:4 proroci su njegovi - razmetljivci, puki laœljivci, sveøenici njegovi
skvrne Svetiæte, kræe Zakon.
Sef 3:5 Usred njega, Jahve je pravedan - on ne çini nepravde; svako
jutro iznosi svoju pravicu, u praskozorje ne izostaje; ali bezboœnik srama
ne poznaje.
Neka se nauçe od naroda
Sef 3:6 “Uniætio sam narode, razorena su kruniæta kula njihovih, poharao
sam njihove ulice: nema viæe prolaznika! Razoreni su njihovi
gradovi: nema ljudi, nema stanovnika!
Sef 3:7 Govorio sam: ‘Ti øeæ se mene ipak bojati, prigrlit øeæ pouku; u
njihovim oçima ne mogu nestati toliki moji pohodi.’ Ali ne! - oni su œurno
pokvarili sva djela svoja.
Sef 3:8 Zato mene çekajte - rijeç je Jahvina - do dana kad ustanem kao
tuœilac; jer ja sam odredio da se sakupe narodi, da se skupe kraljevstva,
da na vas gnjev svoj izlijem, svu gorçinu svoje srdœbe: u vatri moje
ljubomore bit øe sva zemlja saœgana.
Obraøenje pogana
Sef 3:9 Dat øu narodima çiste usne, da svi mogu zazivati ime Jahvino i
sluœiti mu jednoduæno.
Sef 3:10 S druge obale rijeka etiopskih prinosit øe mi œrtvene darove
moji ætovaoci.
Skromni Ostatak Izraela
Sef 3:11 U onaj dan neøeæ se sramiti svih svojih nedjela koja si protiv
mene poçinio, jer øu ukloniti iz tebe tvoje ohole hvalisavce; i neøeæ se
viæe æepiriti na Svetoj gori mojoj,
Sef 3:12 jer øu pustiti da u tebi opstane samo skroman i çedan narod, i
u imenu Jahvinu traœit øe okrilje
Sef 3:13 Ostatak Izraelov. Oni neøe viæe çiniti nepravdu, neøe viæe
govoriti laœi; u njihovim ustima neøe se viæe naøi jezik prijevarni. Moøi øe
pasti i odmarati se, i nitko im neøe smetati.”
Psalam o radosti Siona
Sef 3:14 Klikøi od radosti, Køeri sionska, viçi od veselja, Izraele! Veseli
se i raduj se iz sveg srca, Køeri jeruzalemska!
Sef 3:15 Jahve te rijeæio tvoje osude, neprijatelje tvoje uklonio! Jahve,
kralj Izraelov, u sredini je tvojoj! Ne boj se viæe zla!
Sef 3:16 U onaj dan reøi øe se Jeruzalemu: “Ne boj se, Sione! Neka ti ne
klonu ruke!
Sef 3:17 Jahve, Bog tvoj, u sredini je tvojoj, silni spasitelj! On øe se
radovati tebi pun veselja, obnovit øe ti svoju ljubav, kliktat øe nad tobom
radosno
Sef 3:18 kao u dan sveçani. Odvratio sam od tebe nevolju da na sebi
viæe ne nosiæ sramotu.
Sef 3:19 Evo svladavam sve tvoje tlaçitelje. U ono vrijeme izbavit øu sve

711
hrome, skupit øu prognane, pribavit im hvalu i diku po svoj zemlji gdje ih
sramota bijaæe dopala.
Sef 3:20 U ono vrijeme ja øu vas dovesti, u ono vrijeme ja øu vas skupiti!
Tada øu vam dati hvalu i diku meåu narodima zemlje, kad okrenem
vaæu sudbinu pred vaæim oçima” - govori Jahve.
HAGAJ
Hag 1:1 Druge godine kralja Darija, æestoga mjeseca, prvoga dana u
mjesecu, doåe rijeç Jahvina preko proroka Hagaja Zerubabelu, sinu
Æealtielovu, namjesniku judejskom, i Joæui, sinu Josadakovu, velikom
sveøeniku:
Hag 1:2 “Ovako govori Jahve nad Vojskama. Narod ovaj govori: ‘Nije
joæ doælo vrijeme da se opet sazda Dom Jahvin!’
Hag 1:3 Zato je doæla rijeç Jahvina preko proroka Hagaja:
Hag 1:4 A vama je vrijeme da stanujete u pokrivenim kuøama, dok je
ovaj Dom razvaljen.
Hag 1:5 I zato, ovako sada govori Jahve nad Vojskama: Razmotrite
svoje putove!
Hag 1:6 Sijete mnogo, malo dovozite; jedete, a niste siti; pijete, a napojiti
se ne moœete; odijevate se, a nije vam toplo. Poslenik zaraåuje plaøu,
a stavlja je u prodrt tobolac!”
Hag 1:7 Ovako govori Jahve nad Vojskama: “Razmotrite svoje putove!
Hag 1:8 Idite na goru, dovezite drva i podignite opet Dom; bit øe mi to
milo i proslavit øu se” - govori Jahve.
Hag 1:9 “Nadaste se obilju, a gle, malo je; æto dovezete kuøi, ja otpuhnem.
A zaæto?” - rijeç je Jahve nad Vojskama. “Zato æto je Dom moj
razvaljen, dok se svaki od vas brine za dom svoj.
Hag 1:10 Stog’ je nebo uskratilo rosu, a zemlja uskratila usjeve.
Hag 1:11 Ja dozvah suæu na zemlju i gore, na œito i vino, na ulje i na sve
æto zemlja raåa, na ljude i stoku i na svaki trudno steçen plod.”
Hag 1:12 A Zerubabel, sin Æealtielov, i Joæua, sin Josadakov, veliki
sveøenik, i sav ostali narod posluæaæe glas Jahve, Boga svojega, i rijeçi
proroka Hagaja u onome radi çega ga Jahve njima posla: i narod se
poboja Jahve.
Hag 1:13 Tada Hagaj, glasnik Jahvin, po Jahvinu nalogu ovako reçe
narodu: “Ja sam s vama” - rijeç je Jahvina. -
Hag 1:14 Jahve probudi duh Zerubabelu, sinu Æealtielovu, namjesniku
judejskom, i duh Joæui, sinu Josadakovu, velikom sveøeniku, i duh svemu
ostalom narodu te oni doåoæe i prionuæe na posao u Domu Jahve nad
Vojskama, Boga svojega.
Hag 1:15 Bijaæe to dvadeset i çetvrtoga dana æestog mjeseca.
Slava Hrama
Hag 2:1 Druge godine kralja Darija, sedmoga mjeseca, dvadeset i prvoga
dana u mjesecu, doåe rijeç Jahvina preko proroka Hagaja:
Hag 2:2 “Reci ovako Zerubabelu, sinu Æealtielovu, namjesniku judejskom,
i Joæui, sinu Josadakovu, velikom sveøeniku, i ostalom narodu:
Hag 2:3 ‘Ima li joæ koga meåu vama koji vidje ovaj Dom u njegovoj staroj
slavi? A kakva ga sada vi vidite? Prema onome, nije li to kao niæta u
vaæim oçima?
Hag 2:4 Budi, dakle, junak, Zerubabele - rijeç je Jahvina - budi junak,
Joæua, sine Josadakov, veliki sveøeniçe! Budi junak, narode sve zemlje
- rijeç je Jahvina. Na posao! Jer, ja sam s vama! - rijeç je Jahve nad
Vojskama!
Hag 2:5 Po obeøanju æto ga vama dadoh kad izaåoste iz Egipta, duh
moj posred vas ostaje. Ne bojte se!’
Hag 2:6 Jer ovako govori Jahve nad Vojskama: ‘Zamalo, i ja øu potresti
nebesa i zemlju, i more i kopno.
Hag 2:7 Potrest øu sve narode da doåe blago svih naroda, i slavom øu
napunit ovaj Dom’ - kaœe Jahve nad Vojskama.
Hag 2:8 ‘Moje je zlato, moje je srebro’ - rijeç je Jahve nad Vojskama.
Hag 2:9 ‘Slava ovoga drugog Doma bit øe veøa nego prvoga’ - rijeç je
Jahve nad Vojskama. ‘I na ovom øu mjestu dati mir’ - rijeç je Jahve nad
Vojskama.”
Savjetovanje sa sveøenicima
Hag 2:10 Dvadeset i çetvrtoga dana devetoga mjeseca, druge godine
kralja Darija, doåe rijeç Jahvina preko proroka Hagaja:
Hag 2:11 Ovako govori Jahve nad Vojskama. “Pitaj sveøenike æto kaœe
Zakon i reci:

712
Hag 2:12 ‘Kad bi tko u skutu svoje haljine nosio posveøeno meso, ili bi
se skutom dotakao kruha, jela, vina, ulja ili kakve god hrane, bi li to
postalo sveto?’” Sveøenici odgovoriæe: “Ne!”
Hag 2:13 Hagaj dalje upita: “Kad bi netko koji se oneçistio dodirnuvæi
mrtvaca dotakao neæto od onoga, bi li to postalo neçisto?” Sveøenici
odgovoriæe: “Bilo bi neçisto.”
Hag 2:14 Onda Hagaj ovako reçe: “Takav je i ovaj puk, takav je ovaj
narod preda mnom - rijeç je Jahvina - takvo je svako djelo ruku njihovih,
i sve æto ovdje prinose: sve je neçisto!”
Obeøanje œetve
Hag 2:15 “A sada, promislite u srcu, od danaænjega dana unapredak:
Prije negoli se poçe stavljati kamen na kamen u Jahvinu Svetiætu,
Hag 2:16 kakvi ono bijaste? Dolaœaste hrpi od dvadeset mjerica, a bjeæe
ih samo deset! Dolaœaste kaci da zahvatite pedeset mjerica, a bjeæe ih
samo dvadeset!
Hag 2:17 Udarao sam snijeøu, medljikom i gradom svako djelo vaæih
ruku, ali nikoga nema k meni” - rijeç je Jahvina.
Hag 2:18 “Stoga dobro pripazite od danaænjeg dana unapredak - od
dvadeset i çetvrtoga dana devetoga mjeseca, kad se stao graditi Hram
Jahvin, pripazite dobro
Hag 2:19 ima li joæ œita u œitnici? Ni vinova loza ni smokva, ni mogranj ni
maslina nisu raåali! Ali od ovog dana ja øu blagosloviti.”
Obeøanje Zerubabelu
Hag 2:20 Dvadeset i çetvrtoga dana istoga mjeseca doåe rijeç Jahvina
Hagaju drugi put:
Hag 2:21 “Reci ovako Zerubabelu, namjesniku judejskom: ‘Ja øu potresti
nebesa i zemlju!
Hag 2:22 Oborit øu prijestolja kraljevstvima i uniætit øu moø kraljevima
naroda. Prevrnut øu bojna kola i one na njima, konji i konjanici njihovi bit
øe oboreni, past øe od maça brata svojega.’”
Hag 2:23 “Toga dana” - rijeç je Jahve nad Vojskama - “uzet øu te, Zerubabele,
sine Æealtielov, slugo moja” - rijeç je Jahvina - “i stavit øu te kao
peçatnjak, jer tebe izabrah” - rijeç je Jahve nad Vojskama.
ZAHARIJA
Zah 1:1 Osmoga mjeseca druge godine Darijeve doåe rijeç Jahvina
proroku Zahariji, sinu Berekjinu, sinu Idonovu.
Zah 1:2 “Jahve se teæko razgnjevio na oce vaæe!
Zah 1:3 Zatim im reci: ‘Ovako govori Jahve nad Vojskama: Vratite se
meni, i ja øu se vratiti vama’ - rijeç je Jahve nad Vojskama.
Zah 1:4 ‘Ne budite poput svojih otaca koje su pozivali negdaænji proroci.’
Ovako govori Jahve nad Vojskama: ‘Vratite se sa zlih putova svojih
i od zlih djela. Ali oni nisu sluæali ni pazili na mene’ - govori Jahve.
Zah 1:5 Gdje su sad oci vaæi? Zar øe dovijeka œivjeti proroci?
Zah 1:6 Ali moje rijeçi i odredbe, koje sam naloœio slugama svojim prorocima,
nisu li stigle vaæe oce? Oni se obratiæe i priznaæe: ‘Jahve nad
Vojskama uçinio je s nama kako bijaæe namislio uçiniti prema naæim
putovima i naæim djelima.’”
Prvo viåenje: Konjanici
Zah 1:7 Dvadeset i çetvrtog dana, jedanaestoga mjeseca, a to je mjesec
Æebat, druge godine Darijeve, doåe rijeç Jahvina proroku Zahariji, sinu
Berekjinu, sinu Idonovu.
Zah 1:8 Imao sam noøu viåenje. Gle, na riåanu çovjek jaæe meåu mirtama
koje imaju duboko korijenje, a iza njega konji riåi, smeåi i bijeli.
Zah 1:9 Upitah: “Koji su ovi, gospodaru?” Anåeo koji je sa mnom govorio
reçe mi: “Ja øu ti pokazati koji su.”
Zah 1:10 Çovjek koji stajaæe meåu mirtama odgovori: “Ovo su oni koje
je poslao Jahve da obilaze zemlju.”
Zah 1:11 Oni se obratiæe anåelu Jahvinu, koji stajaæe meåu mirtama, i
kazaæe: “Obiæli smo zemlju, i gle: sva zemlja poçiva i miruje.”
Zah 1:12 Tada progovori anåeo Jahvin i reçe: “Jahve nad Vojskama,
kada øeæ se veø jednom smilovati Jeruzalemu i gradovima judejskim na
koje se veø sedamdeset godina ljuto srdiæ?”
Zah 1:13 A Jahve anåelu koji je govorio sa mnom odgovori utjeænim
rijeçima.
Zah 1:14 I anåeo koji je govorio sa mnom reçe mi: “Objavi ovo: ‘Ovako
govori Jahve nad Vojskama: Ljubavlju ljubomornom gorim za Jeruzalem
i za Sion,

713
Zah 1:15 a velikim gnjevom plamtim na ohole narode, jer kad se ono
malo rasrdih, oni prijeåoæe mjeru.’
Zah 1:16 Zato ovako govori Jahve: ‘Vraøam se Jeruzalemu s milosråem;
opet øe u njemu sagraditi Dom moj’ - rijeç je Jahve nad Vojskama - ‘i
opet øe se u Jeruzalemu protezati uœe mjeraçko.’
Zah 1:17 I ovo poruçi: ‘Ovako govori Jahve nad Vojskama: Moji øe se
gradovi opet prelijevati obiljem, i Jahve øe utjeæiti Sion, izabrati Jeruzalem.’”
Drugo viåenje: Rogovi i kovaçi
Zah 2:1 Podigoh oçi i vidjeh. I gle: çetiri roga.
Zah 2:2 Upitah anåela koji je govorio sa mnom: “Æto je ovo?” On mi
odgovori: “To su rogovi koji su raznijeli Judu, Izraela i Jeruzalem.”
Zah 2:3 Onda mi Jahve pokaza çetiri kovaça.
Zah 2:4 A ja upitah: “Æto su doæli ovi raditi?” On mi odgovori: “Ono su
rogovi koji su raznijeli Judu te se nitko viæe ne usuåuje diøi glavu; a ovi
su doæli da ih zastraæe i da slome rogove narodima koji podizahu rog na
zemlju Judinu kako bi je raznijeli.”
Treøe viåenje: Mjeraç
Zah 2:5 Podigoh oçi i vidjeh. I gle: çovjek, a u ruci mu mjeraçko uœe.
Zah 2:6 Upitah ga: “Kamo ideæ?” Odgovori mi: “Da izmjerim Jeruzalem
i da vidim koliko je æirok a koliko dug.”
Zah 2:7 I gle, anåeo koji je govorio sa mnom stajaæe nepomiçno, a drugi
mu iziåe u susret
Zah 2:8 i reçe mu: “Trçi, reci onome mladiøu ovako: Jeruzalem øe biti
kao otvoren grad radi mnoætva ljudi i stoke koji øe biti u njemu.
Zah 2:9 A ja øu mu - rijeç je Jahvina - biti ognjen zid unaokolo i Slava
njegova sred njega.”
Zah 2:10 “Hej! Hej! Bjeœite iz zemlje sjeverne” - rijeç je Jahvina - “jer u
sva çetiri vjetra nebeska razasuo sam vas” - rijeç je Jahvina!
Zah 2:11 “Hej, Sione, koji œiviæ kod køeri babilonske, spasi se!”
Zah 2:12 Ovako govori Jahve nad Vojskama, çija me Slava izaslala k
narodima koji su vas opljaçkali: “Tko vas dira, dira mi zjenicu oka.
Zah 2:13 Gle, ruku diœem na njih da plijenom budu svojim robovima.”
Znat øete tako da me posla Jahve nad Vojskama!
Zah 2:14 “Kliçi i raduj se, køeri sionska, jer evo, dolazim usred tebe
prebivati - rijeç je Jahvina.
Zah 2:15 U onaj dan mnogi øe narodi uz Jahvu prionuti i bit øe narod moj,
a ja øu prebivati usred tebe.” Znat øeæ tako da me tebi posla Jahve nad
Vojskama.
Zah 2:16 I Judeja øe biti baætina Jahvina, njegov dio u Svetoj zemlji, i on
øe opet izabrati Jeruzalem.
Zah 2:17 Tiho, ljudi svi, pred Jahvom, jer, evo, on ustaje iz svetoga
Prebivaliæta svojega!
Zah 3:1 Potom mi pokaza Joæuu, velikog sveøenika, koji stajaæe pred
anåelom Jahvinim, i Satana, koji mu stajaæe zdesna da ga tuœi.
Zah 3:2 Anåeo Jahvin reçe Satanu: “Suzbio te Jahve, Satane! Suzbio
te Jahve koji izabra Jeruzalem! Nije li on glavnja iz ognja izvuçena?”
Zah 3:3 A Joæua bijaæe obuçen u prljave haljine dok stajaæe pred anåelom
Jahvinim.
Zah 3:4 Anåeo se obrati onima koji pred njim stajahu i reçe im: “Skinite
s njega te prljave haljine!” I reçe mu: “Evo, skidam s tebe tvoju krivicu i
odijevam te u dragocjenu haljinu!”
Zah 3:5 I nastavi: “Stavite mu çist povez oko glave!” Oni mu staviæe çist
povez oko glave i odjenuæe ga u dragocjene haljine u nazoçnosti
anåelovoj.
Zah 3:6 I anåeo Jahvin upozori Joæuu:
Zah 3:7 “Ovako govori Jahve nad Vojskama: ‘Ako budeæ mojim putovima
hodio i mojih se pridrœavao naredaba, ti øeæ biti upravitelj u Domu
mojemu, çuvat øeæ moja predvorja i dat øu ti pristup meåu one koji ondje
stoje.
Dolazak “Izdanka”
Zah 3:8 Posluæaj, dakle, Joæua, veliki sveøeniçe, ti i drugovi tvoji koji su
oko tebe, jer vi ste ljudi znamenja! Evo, ja øu dovesti Izdanak, Slugu
svojega, i uklonit øu opaçinu ove zemlje u jedan dan.
Zah 3:9 Jer evo kamena koji stavljam pred Joæuu: na tom je kamenu
sedam oçiju i u njega øu urezati natpis’ - rijeç je Jahve nad Vojskama.
Zah 3:10 ‘U dan onaj’ - rijeç je Jahve nad Vojskama - ‘pozivat øete jedan
drugoga pod lozu i pod smokvu.’”
Peto viåenje: Svijeønjak i masline
Zah 4:1 Anåeo koji je govorio sa mnom vrati se tad i probudi me kao
çovjeka koji se oda sna budi.

714
Zah 4:2 “Æto vidiæ?” - upita. Ja odgovorih: “Vidim, evo, svijeønjak, sav od
zlata, s posudom za ulje vrh njega; i sedam je œiœaka na svijeønjaku, sa
sedam lijevaka za sedam œiœaka æto su na njemu.
Zah 4:3 Dvije su masline kraj njega, jedna njemu zdesna, druga slijeva.”
Zah 4:4 Obratih se anåelu koji je govorio sa mnom i upitah ga: “Æto je to,
gospodaru?”
Zah 4:5 Anåeo koji je govorio sa mnom odgovori mi: “Zar ne znaæ æto je
to?” Ja rekoh: “Ne, gospodaru.”
Zah 4:6 On mi tad odgovori ovako: Evo rijeçi Jahvine Zerubabelu: “Ne
silom niti snagom, veø duhom mojim!” - rijeç je Jahve nad Vojskama.
Zah 4:7 Æto si ti, goro velika? Pred Zerubabelom postajeæ ravnica! On
øe izvuøi kruniæni kamen uz poklike: “Hvala! Hvala za njega!”
Zah 4:8 Doåe mi potom rijeç Jahvina:
Zah 4:9 Zerubabelove su ruke ovaj Dom utemeljile, njegove øe ga ruke
zavræiti. I vi øete znati da me k vama poslao Jahve nad Vojskama. Jer,
tko je prezreo dan skromnih poçetaka? Radovat øe se kad vide olovni
visak u ruci Zerubabelovoj.
Zah 4:10 “Ovih sedam oçi su Jahvine æto strijeljaju po svoj zemlji.”
Zah 4:11 Tad progovorih i zapitah ga: “Æto su one dvije masline desno
i lijevo od svijeønjaka?”
Zah 4:12 Progovorih opet i upitah ga: “Æto su one dvije maslinove
grançice koje kroz dvije zlatne cijevi dolijevaju ulje?”
Zah 4:13 On mi odgovori: “Zar ne znaæ æto je to?” Odvratih: “Ne, gospodaru!”
Zah 4:14 On reçe: “To su dva Pomazanika koji stoje pred Gospodarem
sve zemlje.”
Æesto viåenje: Knjiga koja leti
Zah 5:1 Podigoh opet oçi i vidjeh: leti svitak knjige.
Zah 5:2 Anåeo me upita: “Æto vidiæ?” Odgovorih: “Vidim svitak knjige
gdje leti: duœina joj je dvadeset lakata, a æirina deset.”
Zah 5:3 On mi tad reçe: “To je prokletstvo koje øe zahvatiti svu zemlju;
odsad, svaki koji krade bit øe po njem izgnan odavde i svaki koji krivo
priseœe bit øe po njem odavde protjeran.
Zah 5:4 Ja øu ga izvesti - rijeç je Jahve nad Vojskama - da uåe u kuøu
lupeœu i u kuøu onome koji se krivo kune mojim imenom te da boravi
usred njegove kuøe i uniæti je skupa s njenim drvljem i kamenjem.”
Sedmo viåenje: Œena u vaganu
Zah 5:5 Anåeo koji je govorio sa mnom iziåe i reçe mi: “Podigni oçi i
pogledaj æto se to pojavljuje.”
Zah 5:6 Ja ga upitah: “Æto je to?” On reçe: “To se pojavljuje efa.” I nastavi:
“To je opøa pokvarenost na zemlji.”
Zah 5:7 I gle, podiœe se olovan poklopac i jedna œena sjedi usred efe.
Zah 5:8 On reçe: “To je zloøa.” I gurnu je u efu i baci joj na otvor olovni
poklopac.
Zah 5:9 Podigavæi oçi, vidjeh: dvije œene izlaze s vjetrom u krilima, a krila
im bijahu kao krila rode; one podigoæe efu izmeåu zemlje i neba.
Zah 5:10 Upitah tad anåela koji je govorio sa mnom: “Kamo odnose
efu?”
Zah 5:11 On mi odgovori: “Da joj sagrade hram u zemlji æinearskoj i da
joj pripreme postolje na koje øe je postaviti.”
Osmo viåenje: Kola
Zah 6:1 I podigoh oçi i vidjeh: gle, çetvera bojna kola izlaze izmeåu dviju
gora; a gore bijahu od mjedi.
Zah 6:2 U prvim kolima bijahu riåi konji; u drugim kolima crni konji;
Zah 6:3 u treøim kolima bijeli konji, a u çetvrtim kolima konji æareni.
Zah 6:4 Obratih se anåelu koji je govorio sa mnom i upitah ga: “Æto je to,
gospodaru?”
Zah 6:5 Anåeo mi odgovori ovako: “Ti kreøu u çetiri vjetra nebeska poæto
su stajali pred Gospodarem sve zemlje.
Zah 6:6 Riåani kreøu u zemlju istoçnu; vranci u zemlju sjevernu; bijelci
kreøu u zemlju zapadnu, a æarci kreøu u zemlju juœnu.”
Zah 6:7 Krepko oni stupaju, nestrpljivi da obiåu zemlju. On im reçe:
“Idite, obiåite zemlju!” I oni krenuæe obilaziti zemljom.
Zah 6:8 On me zovnu i reçe mi: “Vidi, oni koji su krenuli u sjevernu zemlju
umirit øe gnjev moj u zemlji sjevernoj.”
Zjina, koji je
Zah 6:9 I doåe mi rijeç Jahvina:
Zah 6:10 “Uzmi prinose od izgnanika - od Heldaja, Tobije i Jedaje - i poåi
danas i uåi u dom Joæije, sina Sefanijina, koji je doæao iz Babilona.
Zah 6:11 Uzmi srebra i zlata, naçini krunu i stavi na glavu Joæui, sinu
Josadakovu, velikom sveøeniku.

715
Zah 6:12 I reci mu: ‘Ovako govori Jahve nad Vojskama: Evo çovjeka
komu je ime Izdanak; ispod njega øe proklijati i on øe sazdati Svetiæte
Jahvino.
Zah 6:13 On øe sazdati Svetiæte Jahvino i proslaviti se. On øe sjediti i
vladati na prijestolju. A do njega øe na prijestolju biti sveøenik. Sklad
savræen bit øe meåu njima.
Zah 6:14 A kruna neka ostane u Jahvinu Svetiætu za spomen Heldaju,
Tobiji, Jedaji i Joæiji, sinu Sefanijinu.
Zah 6:15 I oni koji su daleko doøi øe i sazdat øe Svetiæte Jahvino. Znat
øete tako da me Jahve nad Vojskama k vama poslao.’ To øe se zbiti ako
zaista posluæate glas Jahve, Boga svojega.”
O postu
Zah 7:1 Çetvrte godine kralja Darija, çetvrtoga dana devetoga mjeseca,
Kisleva, doåe rijeç Jahvina Zahariji.
Zah 7:2 Betel je naime poslao Sar-Esera i Regem-Meleka s njihovim
ljudima da mole lice Jahvino
Zah 7:3 i da pitaju sveøenike u Domu Jahve nad Vojskama i proroke:
“Hoøemo li plakati petoga mjeseca i postiti, kao æto çinimo veø tolike
godine?”
Podsjeøanje na proælost
Zah 7:4 Tada mi doåe rijeç Jahve nad Vojskama: “Reci svemu puku
zemlje i sveøenicima:
Zah 7:5 ‘Kad postite i nariçete petoga i sedmoga mjeseca veø sedamdeset
godina, zar meni postite?
Zah 7:6 A kad jedete i pijete, zar sebi ne jedete i pijete?
Zah 7:7 Nisu li to propisi koje je Jahve objavio preko negdaænjih proroka
kada Jeruzalem bijaæe naseljen i miran kao i gradovi oko njega i kada
bijaæe napuçen Negeb i Æefela?’”
Zah 7:8 Rijeç Jahvina doåe Zahariji:
Zah 7:9 “Ovako govori Jahve nad Vojskama: ‘Sudite istinito i budite
dobrostivi i milosrdni jedni drugima.
Zah 7:10 Ne tlaçite udovu ni sirotu, ni doæljaka ni uboga, i ne snujte u
srcu pakosti jedan prema drugom.’
Zah 7:11 Ali oni ne htjedoæe posluæati, veø prkosno okrenuæe leåa;
zatisnuæe uæi da ne bi çuli;
Zah 7:12 otvrdnuæe srcem kao kremen, da ne bi çuli Zakon i rijeçi koje
im je slao Jahve nad Vojskama, svojim duhom, preko drevnih proroka.
I Jahve nad Vojskama silno se tad razgnjevi.
Zah 7:13 I zato, kao æto je on zvao a oni ga ne sluæaæe, tako su sad oni
zvali a ja ih nisam sluæao - rijeç je Jahve nad Vojskama.
Zah 7:14 I razmeo sam ih meåu sve narode kojih ne poznavahu, a zemlja
iza njih bi opustoæena, te nitko nije njome prolazio niti se vraøao. Tako
su zemlju blagostanja obratili u pustoæ!”
Spas u Mesiji
Zah 8:1 I doåe mi rijeç Jahvina:
Zah 8:2 “Ovako govori Jahve nad Vojskama: ‘Ljubavlju ljubomornom
za Sion izgaram i gnjevom velikim plamtim za njega! Vraøam se u Sion,
prebivati hoøu sred Jeruzalema.’
Zah 8:3 Ovako govori Jahve nad Vojskama: ‘Jeruzalem øe se zvati
Gradom vjernosti i Gorom Jahve nad Vojskama, Gorom svetosti.’
Zah 8:4 Ovako govori Jahve nad Vojskama: ‘Starci i starice opet øe
posjedati po trgovima jeruzalemskim, svatko sa ætapom u ruci zbog
starosti prevelike.
Zah 8:5 A gradski øe se trgovi ispuniti djeçacima i djevojçicama koji øe
se igrati na njegovim trgovima.’
Zah 8:6 Ovako govori Jahve nad Vojskama: ‘Ako to bude çudo u oçima
Ostatka u dane one, zar øe to biti çudo i u mojim oçima’ - rijeç je Jahve
nad Vojskama.
Zah 8:7 Ovako govori Jahve nad Vojskama: ‘Evo spasit øu svoj narod iz
zemlje istoçne i iz zemlje sunçanog zapada.
Zah 8:8 Ja øu ih dovesti da se nastane usred Jeruzalema. I bit øe mi
narod a ja øu im biti Bog u vjernosti i pravdi.’
Zah 8:9 Ovako Govori Jahve nad Vojskama: ‘Neka ojaçaju ruke vama
koji ovih dana sluæate rijeçi ove iz usta proroka koji prorokuje od dana
kada bjehu poloœeni temelji Domu Jahve nad Vojskama da bi se opet
sagradilo Svetiæte.
Zah 8:10 Jer, prije ovih dana ne bijaæe nadnice za çovjeka niti nadnice
za œivinçe; niti bijaæe mira od neprijatelja onome koji je izlazio ni onome
koji je dolazio; puætao sam ljude jedne protiv drugih.
Zah 8:11 Ali sada, neøu biti prema Ostatku ovog naroda kao minulih
dana - rijeç je Jahve nad Vojskama -

716
Zah 8:12 nego øu posijati mir: loza øe roditi groœåem, zemlja øe davati
usjeve, a nebo øe davati rosu svoju. Sve øu to dati Ostatku ovoga naroda.
Zah 8:13 I kao æto bijaste prokletstvo meåu narodima, dome Judin i
dome Izraelov, tako øu vas spasiti da budete blagoslovom! Ne bojte se,
neka vam jake budu ruke!’
Zah 8:14 Jer ovako govori Jahve nad Vojskama: ‘Kao æto bijah namislio
unesreøiti vas kada su me razgnjevili oci vaæi - govori Jahve nad Vojskama
- i nisam se pokajao,
Zah 8:15 tako, promijenivæi naum, u ove dane mislim usreøiti Jeruzalem
i dom Judin. Ne bojte se!
Zah 8:16 A ovo vam je çiniti: Govorite istinu jedan drugom; sudite istinito
i miroljubivo na vratima gradskim!
Zah 8:17 Ne snujte jedan drugome zlo u srcu; ne ljubite laœnu kletvu. Jer
sve to ja mrzim’ - rijeç je Jahvina!”
Zah 8:18 Doåe mi rijeç Jahve nad Vojskama:
Zah 8:19 “Ovako govori Jahve nad Vojskama: Post çetvrtoga, post
petoga, post sedmoga i post desetoga mjeseca postat øe za Dom Jahvin
radost, veselje i veseli blagdani. Ali ljubite istinu i mir!”
Zah 8:20 “Ovako govori Jahve nad Vojskama: Joæ øe dolaziti narodi i
stanovnici mnogih gradova.
Zah 8:21 Stanovnici jednoga grada iøi øe u drugi govoreøi: ‘Hajde da
idemo moliti lice Jahvino i traœiti Jahvu nad Vojskama!’ Iøi øu i ja!
Zah 8:22 I doøi øe mnogi puk i moøni øe narodi traœiti Jahvu nad Vojskama
u Jeruzalemu i moliti lice Jahvino.
Zah 8:23 Ovako govori Jahve nad Vojskama! U one øe dane deset ljudi
od naroda svih jezika hvatati jednog Œidova za skut govoreøi: ‘Idemo s
vama, jer çusmo da je s vama Bog.’”
Zah 9:1 Proroætvo. Rijeç Jahvina. Nova zemlja Jahve prolazi zemljom
Hadraka, Damask mu je poçivaliæte; jer Jahvini su gradovi Arama i sva
plemena Izraela.
Zah 9:2 Hamat takoåer, koji s njim graniçi,
Zah 9:3 i Tir i Sidon, tako mudar. Tir podiœe tvrde bedeme, zgrnu srebra
kao praæine i zlata kao blata s ulica.
Zah 9:4 Ali evo, Gospod øe ga osvojiti, survati u more moø njegovu, a
njega øe progutati oganj.
Zah 9:5 Vidjet øe to Aækelon i prestraæiti se, a Gaza sva øe uzdrhtati, i
Ekron, jer ga nada prevari: nestat øe kralja iz Gaze, Aækelon øe pust
ostati,
Zah 9:6 u Aædodu stanovat øe kopilad! Zatrt øu ponos Filistejaca,
Zah 9:7 uklonit øu im krv iz usta i gnusobu iz zuba. I oni øe pripasti Bogu
naæem i bit øe kao jedna obitelj u Judeji, a Ekron øe biti kao Jebusejac.
Zah 9:8 Uz Dom svoj utaborit øu se kao straœa, protiv onih koji odlaze i
dolaze; tlaçitelj neøe viæe ovud prolaziti, jer njegovu sam uvidio bijedu.
Mesija
Zah 9:9 Klikni iz sveg grla, Køeri sionska! Viçi od radosti, Køeri jeruzalemska!
Tvoj kralj se evo tebi vraøa: praviçan je i pobjedonosan, ponizan
jaæe na magarcu, na magaretu, mladetu magariçinu.
Zah 9:10 On øe istrijebiti kola iz Efrajima i konje iz Jeruzalema; on øe
istrijebiti luk ubojni. On øe navijestiti mir narodima; vlast øe mu se proæiriti
od mora do mora i od Rijeke do rubova zemlje.
Izrael ponovo na vlasti
Zah 9:11 A i tebi, zbog krvi tvoga Saveza, vratit øu suœnje tvoje iz jama
bezvodnih.
Zah 9:12 Vratite se u Tvråavu, izgnanici puni nade, joæ danas - ja
navjeæøujem - dvostruko øu ti uzvratiti.
Zah 9:13 Jer, Judu sam kao luk napeo, a Efrajimom luk naoruœao: tvoje
øu, o Sione, zavitlati sinove - protiv sinova tvojih, o Javane - i uçinit øu te
kao maç junaka.
Zah 9:14 Nad njima tad øe se pojaviti Jahve i kao munja letjet øe mu
strijela. Jahve Gospod u rog øe zatrubit’, hodit øe na juœnim vihorima.
Zah 9:15 Jahve nad Vojskama zakrilit øe ih i oni øe gaziti nogama
kamenje praøaka, pit øe krv kao da je vino, napojiti se kao ækropilo, kao
uglovi na œrtveniku.
Zah 9:16 Jahve Bog njihov spasit øe ih u dan onaj; kao stado on øe pasti
narod svoj; kao drago kamenje krune oni øe blistati u zemlji njegovoj.
Zah 9:17 Ah, kako li øe sretan, kako lijep biti! Od œita øe rasti mladiøi, a
od slatkog vina djevice.
Zah 10:1 Traœite od Jahve daœda u vrijeme proljetno! Jahve stvara munje
i daje kiæu; çovjeku kruh daje, a stoci travu.
Zah 10:2 Laœno bajaju kumiri, prijevaru vide gatari, obmanu govore snovi,
varljivu utjehu daju, zato kao stado blude ljudi, lutaju jer nemaju pastira.

717
Osloboåenje i povratak Izraela
Zah 10:3 Moj je gnjev planuo na pastire, i ja øu kaznom pohodit jarce.
Da, Jahve nad Vojskama pohodit øe stado svoje, dom Judin. I uçinit øe
da budu kao gizdav konj u boju:
Zah 10:4 od njega øe poteøi kamen zaglavni, klin æatorski, od njega
ubojit luk, od njega sve voåe.
Zah 10:5 Bit øe zajedno kao junaci æto u boju gaze kao po blatu uliçnom;
vojevat øe, jer Jahve je s njima, i osramotit øe one koji konje jaæu.
Zah 10:6 “Ojaçat øu dom Judin, spasiti dom Josipov. Opet øu ih naseliti,
œao mi ih, i bit øe kao da ih nisam odbacio, jer ja sam Jahve, Bog njihov
- usliæat øu ih.”
Zah 10:7 Efrajimci bit øe kao junaci i radostit øe im se srce kao od vina:
vidjet øe sinove svoje i veseliti se, u Jahvi øe klicati srce njihovo.
Zah 10:8 “Zazviœdat øu im i skupiti ih, jer ja sam ih izbavio, bit øe opet
brojni kao æto bjehu.
Zah 10:9 Rasijao sam ih meåu narode, ali øe se oni u zemljama dalekim
spomenuti mene, pouçit øe svoje sinove, i oni øe se vratiti.
Zah 10:10 Vratit øu ih iz zemlje egipatske, skupit øu ih iz Asirije i dovest
ih u zemlju gileadsku i na Libanon, i neøe biti dosta mjesta za njih.”
Zah 10:11 Prijeøi øe more egipatsko, jer on øe udariti valove morske,
sve dubine Nila presahnut øe. Bit øe oboren ponos Asirije, oduzeto œezlo
Egiptu.
Zah 10:12 U Jahvi øe biti snaga njihova, njegovim øe se oni proslavit
imenom - rijeç je Jahvina.
Zah 11:1 Otvori vrata, Libanone, neka ti oganj saœeœe cedrove!
Zah 11:2 Kukaj, çempresu, jer pade cedar, jer su moguønici upropaæteni!
Kukajte, hrastovi baæanski, jer posjeçena je æuma najguæøa.
Zah 11:3 Çuj jauk pastira, opustoæen je sjaj njihov! Çuj riku laviøa,
opustoæen je ponos jordanski!
Dva pastira
Zah 11:4 Ovako mi reçe Jahve:
Zah 11:5 “Pasi ovce klanice! Kupci ih njihovi kolju nekaœnjeno, a koji ih
prodaju, govore: ‘Blagoslovljen bio Jahve, obogatio sam se!’ i pastiri ih
njihovi ne ætede.
Zah 11:6 Ni ja viæe neøu ætedjeti œitelja zemlje - rijeç je Jahve nad Vojskama
- nego: predajem, evo, svakoga u ruke njegova bliœnjega i u
ruke kralja njegova; i oni øe pustoæiti zemlju, a ja neøu izbavljati iz ruku
njihovih.”
Zah 11:7 Stadoh pasti ovce klanice za trgovce ovcama te uzeh dva
ætapa: jedan nazvah Naklonost, drugi Sveza. Tako sam pasao stado.
Zah 11:8 I u jednom mjesecu odbacih tri pastira. Ali mi i ovce dojadiæe,
omrznuh im.
Zah 11:9 Tad rekoh: “Neøu vas viæe pasti! Koja mora uginuti, neka ugine!
Koja mora nestati, neka nestane! A koje ostanu, neka jedna drugoj meso
proœderu!”
Zah 11:10 Tad uzeh svoj ætap Naklonost i slomih ga da raskinem Savez
svoj æto ga bijah sklopio sa svim narodima.
Zah 11:11 I on se raskinu onog dana, i trgovci ovcama koji su to gledali
doznaæe da je to bila rijeç Jahvina.
Zah 11:12 Rekoh im tad: “Ako vam je to dobro, dajte mi plaøu; ako nije,
nemojte.” Oni mi odmjeriæe plaøu: trideset srebrnika.
Zah 11:13 A Jahve mi reçe: “Baci u riznicu tu lijepu cijenu kojom su me
procijenili!” Ja uzeh trideset srebrnika i bacih u riznicu u Domu Jahvinu.
Zah 11:14 Onda slomih i svoj drugi ætap, Svezu - da raskinem bratstvo
izmeåu Jude i Izraela.
Zah 11:15 I reçe mi Jahve: “Uzmi joæ opremu bezumna pastira,
Zah 11:16 jer, evo, podiøi øu jednoga bezumnog pastira u ovoj zemlji:
za izgubljene on se neøe brinuti, zalutale neøe traœiti, ranjene neøe vidati,
iscrpljene neøe nositi, nego øe jesti meso od pretilih i papke im
otkidati.
Zah 11:17 Teæko pastiru opakom koji stado ostavlja! Neka mu maç stigne
ruku i desno oko! Neka mu desnica sasvim usahne, oko desno sasvim
potamni!”
Osloboåenje i obnova Jeruzalema
Zah 12:1 Proroætvo. Besjeda Jahvina o Izraelu. Govori Jahve koji razape
nebesa, utemelji zemlju i stvori dah çovjeku u grudima:
Zah 12:2 “Evo, uçinit øu Jeruzalem çaæom opojnom svim narodima
uokolo - za opsade Jeruzalema.
Zah 12:3 U onaj dan uçinit øu Jeruzalem teækim kamenom svim
narodima: svi koji ga budu dizali teæko øe se izraniti, a skupit øe se na
njega svi narodi zemlje.

718
Zah 12:4 U onaj dan - rijeç je Jahvina - udarit øu sve konje strahom, a
njine jahaçe mahnitoæøu. Ali nad domom Judinim otvorit øu oçi, a sljepilom
øu udariti sve konje naroda.
Zah 12:5 Tada øe u srcu reøi plemena Judina: ‘Snaga je Jeruzalemaca
u Jahvi nad Vojskama, Bogu njihovu!
Zah 12:6 U onaj dan uçinit øu da plemena Judina budu kao œeravnica
uœarena na drvlju, kao baklja upaljena na snoplju: i proœdirat øe zdesna
i slijeva sve narode uokolo. A Jeruzalem øe i dalje stajati na svome
mjestu.”
Zah 12:7 Jahve øe najprije spasiti Judine æatore da se ponos doma
Davidova i ponos Jeruzalemaca ne izdigne iznad Jude.
Zah 12:8 U onaj dan Jahve øe zakriliti Jeruzalemce: najsustaliji meåu
njima bit øe u onaj dan kao David, a dom Davidov bit øe kao boœanstvo,
kao Anåeo Jahvin pred njima.
Zah 12:9 “U onaj dan pregnut øu da uniætim sve narode koji doåu na
Jeruzalem.
Zah 12:10 A na dom Davidov i na Jeruzalemce izlit øu duh milosni i
molitveni. I gledat øe na onoga koga su proboli; naricat øe nad njim kao
nad jedincem, gorko ga oplakivati kao prvenca.
Zah 12:11 U onaj dan plaç velik øe nastati u Jeruzalemu, poput plaça
hadad-rimonskog u ravnici megidonskoj.
Zah 12:12 I plakat øe zemlja, svaka porodica napose, i œene njihove
napose; porodica doma Davidova napose, i œene njihove napose;
porodica doma Natanova napose, i œene njihove napose;
Zah 12:13 porodica doma Levijeva napose, i œene njihove napose;
porodica Æimejeva napose, i œene njihove napose;
Zah 12:14 i sve ostale porodice, svaka porodica za sebe, i œene njihove
napose.
Zah 13:1 U onaj dan otvorit øe se izvor domu Davidovu i Jeruzalemcima
da se operu od grijeha i neçistoøe.
Zah 13:2 U onaj dan - rijeç je Jahve nad Vojskama - iskorijenit øu iz
zemlje imena kumira da se viæe ne spominju; uklonit øu iz zemlje i proroke
i duh neçistoøe.
Zah 13:3 Ako netko joæ bude prorokovao, otac i mati koji su ga rodili reøi
øe mu: ‘Neøeæ viæe œivjeti, jer laœ govoriæ u ime Jahvino!’ Otac i mati koji
su ga rodili probost øe ga kada bude prorokovao.
Zah 13:4 U onaj dan svaki øe se prorok stidjeti svoga viåenja; neøe se
viæe ogrtati plaætem od kostrijeti da bi lagali,
Zah 13:5 nego øe govoriti: ‘Nisam ja prorok; ja sam ratar, zemlja je moje
dobro od mladosti!’
Zah 13:6 Ako li ga tko upita: ‘Kakve su ti to rane po tijelu?’ on øe odgovoriti:
‘Izranjen sam kod prijatelja.’
Zah 13:7 Probudi se, maçu, protiv mog pastira, protiv çovjeka, moga
srodnika - rijeç je Jahve nad Vojskama. Udari pastira, i ovce øe se
razbjeøi! Okrenut øu ruku protiv slabiøa,
Zah 13:8 i u svoj øe zemlji - rijeç je Jahvina - dvije treøine biti istrijebljene,
a treøina ostavljena.
Zah 13:9 Tu øu treøinu kroz oganj provesti, proçistit øu ih kao æto se
proçiæøuje srebro, iskuæati ih kao æto se srebro iskuæava. I on øe zazivati
ime moje, a ja øu mu se odazvati; i reøi øu: ‘Moj je to narod!’ a on øe reøi:
‘Jahve je Bog moj!’”
Eshatoloæki boj: Sjaj Jeruzalema
Zah 14:1 Gle, dolazi dan Jahvin kada øe se podijeliti plijen usred tebe.
Zah 14:2 I skupit øu sve narode u Jeruzalem u borbu. I zaposjest øe
grad, opljaçkati kuøe i silovati œene. Polovina øe grada otiøi u izgnanstvo,
ali Ostatak neøe biti istrijebljen iz grada.
Zah 14:3 Tada øe Jahve izaøi i boriti se protiv tih naroda kako on zna
ratovati u dan ratni.
Zah 14:4 Noge øe mu, u dan onaj, stajati na Gori maslinskoj koja je
nasuprot Jeruzalemu na istoku. I raskolit øe se Gora maslinska po srijedi,
izmeåu istoka i zapada, u golemu dolinu: jedna øe se polovina pomaknuti
na sjever, druga na jug.
Zah 14:5 Dolina Gore moje bit øe ispunjena od Goe pa do Jasola i bit øe
zakrçena kao æto je bila zakrçena poslije potresa u dane Uzije, kralja
judejskog. Tada øe doøi Jahve, Bog tvoj, i svi sveci s njim.
Zah 14:6 U dan onaj neøe viæe biti ni studeni ni leda.
Zah 14:7 Bit øe to dan çudesan - znade ga Jahve - ni dan ni noø; i u
vrijeme veçeri bit øe svjetlo.
Zah 14:8 U onaj dan œive øe vode poteøi iz Jeruzalema, pola k moru
istoçnom, pola k moru zapadnom. Bit øe tako ljeti i zimi.
Zah 14:9 I Jahve øe biti kralj nad svom zemljom.

719
Zah 14:10 Sva øe se zemlja pretvoriti u ravnicu, od Gebe do Rimona
negepskog. A Jeruzalem øe se uzvisiti na svom mjestu; i bit øe nastanjen
- od Vrata Benjaminovih do Prvih vrata, to jest do Vrata ugaonih, i od
Kule Hananeelove do Kraljeva tijeska.
Zah 14:11 Opet øe se stanovati u njemu, i viæe neøe biti prokletstva;
Jeruzalem øe œivjeti u miru.
Zah 14:12 A evo kojom øe ranom Jahve udariti sve narode koji budu
zavojætili na Jeruzalem: meso øe im se raspadati dok budu na nogama;
oçi øe im trunuti u dupljama, jezik gnjiti u ustima.
Zah 14:13 U dan onaj nastat øe meåu njima silan meteœ od Jahve: jedan
øe drugoga za ruku hvatati, i ruka øe se jednoga dizati na drugoga.
Zah 14:14 I Juda øe se boriti u Jeruzalemu. Tu øe se skupiti bogatstva
svih okolnih naroda: zlato, srebro, odjeøa u velikoj mnoœini.
Zah 14:15 A sliçna øe rana pasti na konje, mazge, deve i magarce, i na
svu stoku koja se naåe u tome taboru.
Zah 14:16 Tko preœivi od svih naroda koji doåu na Jeruzalem, uzlazit øe
godimice da se pokloni pred Kraljem, Jahvom nad Vojskama, i da slave
Blagdan sjenica.
Zah 14:17 Ako koje pleme zemlje ne uzaåe u Jeruzalem da se pokloni
pred Kraljem, Jahvom nad Vojskama, neøe biti kiæe za njega.
Zah 14:18 Ako li pleme egipatsko ne uzaåe i ne doåe, stiøi øe ga isti
udarac kojim øe Jahve udariti narode koji ne bi uzaæli svetkovati Blagdan
sjenica.
Zah 14:19 Takva øe biti kazna Egiptu i svim narodima koji ne budu uzaæli
da svetkuju Blagdan sjenica.
Zah 14:20 U onaj dan stajat øe na konjskim praporcima ‘Jahvi posveøen’;
a u Domu Jahvinu bit øe lonci kao œrtvene çaæe pred œrtvenikom;
Zah 14:21 i svaki øe lonac u Jeruzalemu i u Judeji biti posveøen Jahvi
nad Vojskama - svi koji budu htjeli œrtvovati uzimat øe ih i kuhati u njima.
I u dan onaj neøe viæe biti trgovaca u Domu Jahve nad Vojskama.
MALAHIJA
Mal 1:1 Proroætvo. Rijeç Gospodnja Izraelu po Malahiji. Ljubav Gospodnja
prema Izraelu
Mal 1:2 Ljubio sam vas - govori Jahve, a vi pitate: “Po çemu si nas ljubio?”
Ne bijaæe li Ezav brat Jakovljev? - rijeç je Jahvina -
Mal 1:3 ali Jakova sam zavolio, a Ezav mi omrznu: gradove mu u pustoæ
pretvorih, a baætinu njegovu dadoh pustinjskim æakalima.
Mal 1:4 Jer, rekne li Edom: Bili smo smrvljeni, ali øemo opet podiøi
ruæevine!” ovako kaœe Jahve nad Vojskama: Neka grade oni, a ja øu
razgraditi! Zvat øe ih zemljom bezboœniçkom i narodom na koji se Jahve
srdi dovijeka!
Mal 1:5 Vaæe øe oçi vidjeti, i reøi øete: “Velik je Jahve preko granica
zemlje izraelske.”
Mal 1:6 Sin çasti oca, a sluga gospodara. Ali, ako sam ja otac, gdje je
çast moja? Ako sam gospodar, gdje je strah od mene? To govori Jahve
nad Vojskama vama, sveøenici, koji moje ime prezirete, a pitate: “Çime
smo prezreli ime tvoje?”
Mal 1:7 Oskvrnjen kruh na mome prinosite œrtveniku i joæ pitate: “^ime
te oskvrnismo?” Time æto kaœete “Stol je Jahvin stvar nevaœna!”
Mal 1:8 A kada za œrtvu slijepu stoku prinosite, zar to nije zlo? I kad
prinosite hromo i bolesno, zar to nije zlo? Donesi takvo æto svome
namjesniku, hoøe li biti zadovoljan i dobro te primiti? - govori Jahve nad
Vojskama.
Mal 1:9 Sada umilostivite lice Boœje da nam se smiluje. To donose ruke
vaæe, hoøe li vas dobro primiti? - govori Jahve nad Vojskama.
Mal 1:10 O kada bi tko od vas zatvorio vrata da mi zaludu ne palite ognja
na œrtveniku! Niste mi mili - govori Jahve nad Vojskama - i ne primam
œrtve iz ruke vaæe.
Mal 1:11 Jer od istoka do zapada veliko je ime moje meåu narodima, i
na svakom mjestu prinosi se kad i œrtva çista Imenu mojemu, jer veliko
je Ime moje meåu narodima - govori Jahve nad Vojskama.
Mal 1:12 Ali vi ga skvrnite kada govorite: “Stol je Gospodnji okaljan i
hrana na njemu ni za æto nije!”
Mal 1:13 Kaœete joæ: “Gle, æteta truda!” i prezirete ga - govori Jahve nad
Vojskama. Kada dovodite stoku otetu, hromu i bolesnu, te je prinosite
kao dar œrtveni, zar da to iz vaæe ruke milostivo primim? - govori Jahve
nad Vojskama.

720
Mal 1:14 Proklet bio varalica koji u stadu ima ovna æto mi ga je zavjetovao,
a œrtvuje mi ovcu jalovicu. Jer ja sam velik kralj - govori Jahve nad Vojskama
- i straæno je Ime moje meåu narodima.
Mal 2:1 A sad vas opominjem, sveøenici!
Mal 2:2 Ako ne budete posluæali, ako ne budete k srcu uzeli da proslavite
Ime moje - govori Jahve nad Vojskama - kletvu øu na vas svaliti
i proklet øu vaæ blagoslov. I veø ga prokleh jer to niste k srcu uzeli.
Mal 2:3 I slomit øu vam ruku, bacit øu vam u lice izmetine, izmetine vaæih
svetkovina, i s njima øu vas splaviti.
Mal 2:4 Po tom øete znati: to je bila moja opomena da ostane Savez moj
s Levijem - govori Jahve nad Vojskama.
Mal 2:5 A moj Savez s njim, to bijaæe œivot i mir - ja sam mu ih dao: bijaæe
to strah - i on me se bojao, Imena se moga plaæio.
Mal 2:6 Zakon istine bijaæe u njegovim ustima i pakost mu ne kaljaæe
usana; u miru i praviçnosti hodio je sa mnom i mnoge je od grijeha
odvratio.
Mal 2:7 Da, usne sveøenikove treba da çuvaju znanje, a iz njegovih usta
treba traœiti Zakon: ta on je glasnik Jahve nad Vojskama.
Mal 2:8 Ali vi ste s puta zaæli, uçinili ste da se mnogi o Zakon spotiçu,
raskinuli ste Savez Levijev - govori Jahve nad Vojskama.
Mal 2:9 Zato uçinih da vas preziru i ponizuju svi narodi jer se putova
mojih vi drœali niste, nego ste bili pristrani primjenjujuø Zakon.
Mjeæovita vjençanja i razvodi
Mal 2:10 Nemamo li svi jednog Oca? Nije li nas jedan Bog stvorio?
Zaæto smo onda jedan drugome nevjerni te skvrnimo Savez svojih
otaca?
Mal 2:11 Iznevjerio se Juda: uçinili su sramotu u Izraelu i Jeruzalemu,
jer Juda je oskvrnuo Svetinju, Jahvi dragu, i œeni se køerju tuåega
boœanstva.
Mal 2:12 Svakog tko tako uçini, ma tko bio on, nek iskorijeni Jahve iz
æatora Jakovljevih i izmeåu onih koji prinose œrtvu Jahvi nad Vojskama!
Mal 2:13 I ovo joæ vi çinite: zalijevate suzama Jahvin œrtvenik tuœeøi i
ridajuøi, jer on viæe neøe da se œrtvi prikloni, iz ruke mu vaæe ona nije
ugodna.
Mal 2:14 I vi pitate: “Zaæto?” Zato æto je Jahve bio svjedok izmeåu tebe
i œene mladosti tvoje kojoj si nevjeran premda ti drugarica bijaæe i œena
tvoga saveza.
Mal 2:15 Nije li On naçinio jedno jedino biøe dahom œivotnim obdareno?
A æto to jedino biøe traœi? Boœanski naraætaj! Poætuj dakle œivot svoj i ne
budi nevjeran œeni svoje mladosti.
Mal 2:16 Jer ja mrzim otpuætanje œena - govori Jahve, Bog Izraelov - i
onog koji nevjerom haljine svoje kalja - govori Jahve nad Vojskama!
Poætujte dakle œivot svoj, ne budite nevjerni!
Dan gospodnji
Mal 2:17 Dosaåujete Jahvi svojim rijeçima, a pitate: “U çemu mu
dosaåujemo?” Time æto govorite: “Svi koji zlo çine dobro su viåeni u
oçima Jahvinim i takvi su mu mili!” ili: “Gdje je Bog pravde?”
Mal 3:1 Evo æaljem glasnika da put preda mnom pripravi. I doøi øe
iznenada u Hram svoj Gospod koga vi traœite i anåeo Saveza koga
œudite. Evo ga, dolazi veø - govori Jahve nad Vojskama.
Mal 3:2 Ali tko øe podnijeti dan njegova dolaska i tko øe opstati kad se
on pojavi? Jer on je kao oganj ljevaçev i kao luœina bjelioçeva.
Mal 3:3 I zasjest øe kao onaj æto topi srebro i proçiæøava. Oçistit øe
sinove Levijeve i proçistit øe ih
kao zlato i srebro, da prinose Jahvi œrtvu u pravednosti.
Mal 3:4 Tad øe biti draga Jahvi œrtva Judina i jeruzalemska kao u drevne
dane i kao prvih godina.
Mal 3:5 Doøi øu k vama na sud i bit øu spreman svjedok protiv vraçeva
i preljubnika, protiv onih koji se laœno kunu, protiv onih koji zakidaju
plaøu radniku, udovici i siroti, protiv onih koji gaze pravo stranaca i mene
se ne boje - govori Jahve nad Vojskama.
Desetina za Hram
Mal 3:6 Jer ja, Jahve, ne mijenjam se, a vi se, sinovi Jakovljevi, mijenjate
bez prestanka!
Mal 3:7 Od vremena svojih otaca odstupate od mojih uredaba i ne çuvate
ih. Vratite se meni, a ja øu se vratiti vama - govori Jahve nad Vojskama.
Pitate: “Kako da se vratimo?”
Mal 3:8 Smije li çovjek prikraøivati Boga? A vi mene prikraøujete. I pitate:
“U çemu te prikratismo?” U desetini i u prinosu.
Mal 3:9 Udareni ste prokletstvom jer me prikraøujete vi, sav narod!
Mal 3:10 Donesite çitavu desetinu u riznicu da u mojoj kuøi bude hrane.

721
Tada me iskuæajte - govori Jahve nad Vojskama - neøu li vam otvoriti
ustave nebeske i neøu li izliti na vas punom mjerom blagoslov,
Mal 3:11 neøu li zbog vas zaprijetit skakavcu da vam viæe ne kvari usjeva
i da vam ne bude nerodna loza u polju - govori Jahve nad Vojskama.
Mal 3:12 Svi øe vas narodi tad drœati sretnima, jer øete biti zemlja
blaœenstva - govori Jahve nad Vojskama.
Slavlje pravednika na Dan Gospodnji
Mal 3:13 Teæke su besjede vaæe protiv mene - govori Jahve.
Mal 3:14 Vi ipak pitate: “Æto smo izmeåu sebe govorili protiv tebe?”
Govorili ste: “Zaludu je Bogu sluœiti i kakva je korist æto njegove çuvamo
propise i œalosni hodimo pred Jahvom nad Vojskama.
Mal 3:15 Odsad øemo sretnim zvati oholice: napreduju oni koji zlo çine,
i premda Boga iskuæavaju, izvuku se!”
Mal 3:16 Ali kad se razgovaraju oni koji se Boga boje, Jahve pazi, sluæa
ih, i to se pred njim piæe u knjigu spomenicu u korist onih koji se boje
Jahve i ætuju Ime njegovo.
Mal 3:17 Moji øe biti, moja steçevina - govori Jahve nad Vojskama. U
Dan koji spremam bit øu im milostiv kao æto je milostiv otac sinu koji mu
sluœi.
Mal 3:18 I tada øete opet razlikovati pravednika od greænika, onoga koji
sluœi Bogu od onoga koji mu ne sluœi.
Mal 3:19 Jer evo dan dolazi poput peøi uœaren; oholi i zlikovci bit øe kao
strnjika: dan koji se bliœi spalit øe ih - govori Jahve nad Vojskama - da im
neøe ostati ni korijena ni grançice.
Mal 3:20 A vama koji se Imena moga bojite sunce pravde øe ogranuti sa
zdravljem u zrakama, i vi øete izlaziti poskakujuøi kao telad na paæu.
Mal 3:21 I gazit øete bezboœnike kao prah pod nogama u dan koji spremam”
- govori Jahve nad Vojskama.
Dodaci
Mal 3:22 “Spomenite se Zakona Mojsija, sluge moga, kome sam na
Horebu propisao zakone i uredbe za sav Izrael.
Mal 3:23 Evo, poslat øu vam proroka Iliju prije nego doåe Dan Jahvin,
dan velik i straæan.
Mal 3:24 On øe obratiti srce otaca k sinovima, a srce sinova k ocima, da
ne doåem i ne udarim prokletstvom zemlju.”
NOVI ZAVJET
MATEJ
Mat 1:1 Rodoslovlje Isusa Krista, sina Davidova, sina Abrahamova.
Mat 1:2 Abrahamu se rodi Izak. Izaku se rodi Jakov. Jakovu se rodi
Juda i njegova braøa.
Mat 1:3 Judi Tamara rodi Peresa i Zeraha. Peresu se rodi Hesron.
Hesronu se rodi Ram.
Mat 1:4 Ramu se rodi Aminadab. Aminadabu se rodi Nahæon. Nahæonu
se rodi Salma.
Mat 1:5 Salmi Rahaba rodi Boaza. Boazu Ruta rodi Obeda. Obedu se
rodi Jiæaj.
Mat 1:6 Jiæaju se rodi David kralj. Davidu bivæa œena Urijina rodi Salomona.
Mat 1:7 Salomonu se rodi Roboam. Roboamu se rodi Abija. Abiji se rodi
Asa.
Mat 1:8 Asi se rodi Jozafat. Jozafatu se rodi Joram. Joramu se rodi
Ahazja.
Mat 1:9 Ahazji se rodi Jotam. Jotamu se rodi Ahaz. Ahazu se rodi Ezekija.
Mat 1:10 Ezekiji se rodi Manaæe. Manaæeu se rodi Amon. Amonu se
rodi Joæija.
Mat 1:11 Joæiji se rodi Jehonija i njegova braøa u vrijeme progonstva u
Babilon.
Mat 1:12 Poslije progonstva u Babilon Jehoniji se rodi Æealtiel. Æealtielu
se rodi Zerubabel.
Mat 1:13 Zerubabelu se rodi Abiud. Abiudu se rodi Elijakim. Elijakimu
se rodi Azor.
Mat 1:14 Azoru se rodi Sadok. Sadoku se rodi Akim. Akimu se rodi
Elijud.

722
Mat 1:15 Elijudu se rodi Eleazar. Eleazaru se rodi Matan. Matanu se
rodi Jakov.
Mat 1:16 Jakovu se rodi Josip, muœ Marije, od koje se rodio Isus koji se
zove Krist.
Mat 1:17 U svemu dakle: od Abrahama do Davida çetrnaest naraætaja;
od Davida do progonstva u Babilon çetrnaest naraætaja; poslije progonstva
u Babilon do Krista çetrnaest naraætaja.
Navjeætenje Josipu
Mat 1:18 A roåenje Isusa Krista zbilo se ovako. Njegova majka Marija,
zaruçena s Josipom, prije nego se sastadoæe, naåe se trudna po Duhu
Svetom.
Mat 1:19 A Josip, muœ njezin, pravedan, ne htjede je izvrgnuti sramoti,
nego naumi da je potajice napusti.
Mat 1:20 Dok je on to snovao, gle, anåeo mu se Gospodnji ukaza u snu
i reçe: “Josipe, sine Davidov, ne boj se uzeti k sebi Mariju, œenu svoju.
Æto je u njoj zaçeto, doista je od Duha Svetoga.
Mat 1:21 Rodit øe sina, a ti øeæ mu nadjenuti ime Isus jer øe on spasiti
narod svoj od grijeha njegovih.”
Mat 1:22 Sve se to dogodilo da se ispuni æto Gospodin reçe po proroku:
Mat 1:23 Evo, Djevica øe zaçeti i roditi sina i nadjenut øe mu se ime
Emanuel - æto znaçi: S nama Bog!
Mat 1:24 Kad se Josip probudi oda sna, uçini kako mu naredi anåeo
Gospodnji: uze k sebi svoju œenu.
Mat 1:25 I ne upozna je dok ne rodi sina. I nadjenu mu ime Isus.
Poklon mudraca
Mat 2:1 Kad se Isus rodio u Betlehemu judejskome u dane Heroda kralja,
gle, mudraci se s Istoka pojaviæe u Jeruzalemu
Mat 2:2 raspitujuøi se: “Gdje je taj novoroåeni kralj œidovski? Vidjesmo
gdje izlazi zvijezda njegova pa mu se doåosmo pokloniti.”
Mat 2:3 Kada to doçu kralj Herod, uznemiri se on i sav Jeruzalem s
njime.
Mat 2:4 Sazva sve glavare sveøeniçke i pismoznance narodne pa ih
ispitivaæe gdje se Krist ima roditi.
Mat 2:5 Oni mu odgovoriæe: “U Betlehemu judejskome jer ovako piæe
prorok:
Mat 2:6 A ti, Betleheme, zemljo Judina! Nipoæto nisi najmanji meåu
kneœevstvima Judinim jer iz tebe øe izaøi vladalac koji øe pasti narod
moj - Izraela!
Mat 2:7 Tada Herod potajno dozva mudrace i sazna od njih vrijeme kad
se pojavila zvijezda.
Mat 2:8 Zatim ih posla u Betlehem: “Poåite, reçe, i pomno se raspitajte
za dijete. Kad ga naåete, javite mi da i ja poåem te mu se poklonim.”
Mat 2:9 Oni sasluæavæi kralja, poåoæe. I gle, zvijezda kojoj vidjeæe izlazak
iåaæe pred njima sve dok ne stiœe i zaustavi se povrh mjesta gdje
bijaæe dijete.
Mat 2:10 Kad ugledaæe zvijezdu, obradovaæe se radoæøu veoma
velikom.
Mat 2:11 Uåu u kuøu, ugledaju dijete s Marijom, majkom njegovom,
padnu niçice i poklone mu se. Otvore zatim svoje blago i prinesu mu
darove: zlato, tamjan i smirnu.
Mat 2:12 Upuøeni zatim u snu da se ne vraøaju Herodu, otiåoæe drugim
putem u svoju zemlju.
Mat 2:13 A poæto oni otiåoæe, gle, anåeo se Gospodnji u snu javi Josipu:
“Ustani, reçe, uzmi dijete i majku njegovu te bjeœi u Egipat i ostani ondje
dok ti ne reknem jer øe Herod traœiti dijete da ga pogubi.
Mat 2:14 On ustane, uzme noøu dijete i majku njegovu te krene u Egipat.
Mat 2:15 I osta ondje do Herodova skonçanja - da se ispuni æto Gospodin
reçe po proroku: Iz Egipta dozvah Sina svoga.
Pokolj nevine djeçice
Mat 2:16 Vidjevæi da su ga mudraci izigrali, Herod se silno rasrdi i posla
poubijati sve djeçake u Betlehemu i po svoj okolici, od dvije godine naniœe
- prema vremenu æto ga sazna od mudraca.
Mat 2:17 Tada se ispuni æto je reçeno po proroku Jeremiji:
Mat 2:18 U Rami se glas çuje, kuknjava i plaç gorak: Rahela oplakuje
sinove svoje i neøe da se utjeæi jer viæe ih nema.
Povratak iz Egipta u Nazaret
Mat 2:19 Nakon Herodova skonçanja, gle, anåeo se Gospodnji javi u
snu Josipu u Egiptu:
Mat 2:20 “Ustani, reçe, uzmi dijete i njegovu majku te poåi u zemlju
izraelsku jer su umrli oni koji su djetetu o glavi radili.”

723
Mat 2:21 On ustane, uzme dijete i njegovu majku te uåe u zemlju
izraelsku.
Mat 2:22 Ali saznavæi da Arhelaj vlada Judejom namjesto svoga oca
Heroda, bojao se poøi onamo pa, upuøen u snu, ode u kraj galilejski.
Mat 2:23 Doåe i nastani se u gradu zvanu Nazaret - da se ispuni æto je
reçeno po prorocima: Zvat øe se Nazareøanin.
Propovijedanje Ivana Krstitelja
Mat 3:1 U one dane pojavi se Ivan Krstitelj propovijedajuøi u Judejskoj
pustinji:
Mat 3:2 “Obratite se jer pribliœilo se kraljevstvo nebesko!”
Mat 3:3 Ovo je uistinu onaj o kom proreçe Izaija prorok: Glas viçe u
pustinji: Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze!
Mat 3:4 Ivan je imao odjeøu od devine dlake i koœnat pojas oko bokova;
hranom mu bijahu skakavci i divlji med.
Mat 3:5 Grnuo k njemu Jeruzalem, sva Judeja i sva okolica jordanska.
Mat 3:6 Primali su od njega krætenje u rijeci Jordanu ispovijedajuøi svoje
grijehe.
Mat 3:7 Kad ugleda mnoge farizeje i saduceje gdje mu dolaze na krætenje,
reçe im: “Leglo gujinje! Tko li vas je samo upozorio da bjeœite od skore
srdœbe?
Mat 3:8 Donosite dakle plod dostojan obraøenja.
Mat 3:9 I ne usudite se govoriti u sebi: ‘Imamo oca Abrahama!’ Jer,
kaœem vam, Bog iz ovoga kamenja moœe podiøi djecu Abrahamovu.
Mat 3:10 Veø je sjekira poloœena na korijen stablima. Svako dakle stablo
koje ne donosi dobroga roda, sijeçe se i u oganj baca.”
Mat 3:11 “Ja vas, istina, krstim vodom na obraøenje, ali onaj koji za
mnom dolazi jaçi je od mene. Ja nisam dostojan obuøe mu nositi. On øe
vas krstiti Duhom Svetim i ognjem.
Mat 3:12 U ruci mu vijaça, proçistit øe svoje gumno i skupiti œito u svoju
œitnicu, a pljevu spaliti ognjem neugasivim.”
Krætenje Isusovo
Mat 3:13 Tada doåe Isus iz Galileje na Jordan Ivanu da ga on krsti.
Mat 3:14 Ivan ga odvraøaæe: “Ti mene treba da krstiæ, a ti da k meni
dolaziæ?”
Mat 3:15 Ali mu Isus odgovori: “Pusti sada! Ta dolikuje nam da tako
ispunimo svu pravednost!” Tada mu popusti.
Mat 3:16 Odmah nakon krætenja izaåe Isus iz vode. I gle! Otvoriæe se
nebesa i ugleda Duha Boœjega gdje silazi kao golub i spuæta se na njega.
Mat 3:17 I eto glasa s neba: “Ovo je Sin moj, Ljubljeni! U njemu mi sva
milina!”
Mat 4:1 Duh tada odvede Isusa u pustinju da ga åavao iskuæa.
Mat 4:2 I propostivæi çetrdeset dana i çetrdeset noøi, napokon ogladnje.
Mat 4:3 Tada mu pristupi napasnik i reçe: “Ako si Sin Boœji, reci da ovo
kamenje postane kruhom.”
Mat 4:4 A on odgovori: “Pisano je: Ne œivi çovjek samo o kruhu, nego o
svakoj rijeçi æto izlazi iz Boœjih usta.”
Mat 4:5 Åavao ga tada povede u Sveti grad, postavi ga na vrh Hrama
Mat 4:6 i reçe mu: “Ako si Sin Boœji, baci se dolje! Ta pisano je: Anåelima
øe svojim zapovjediti za tebe i na rukama øe te nositi da se gdje nogom
ne spotakneæ o kamen.”
Mat 4:7 Isus mu kaza: “Pisano je takoåer: Ne iskuæavaj Gospodina,
Boga svojega!”
Mat 4:8 Åavao ga onda povede na goru vrlo visoku i pokaza mu sva
kraljevstva svijeta i slavu njihovu
Mat 4:9 pa mu reçe: “Sve øu ti to dati ako mi se niçice pokloniæ.”
Mat 4:10 Tada mu reçe Isus: “Odlazi, Sotono! Ta pisano je: Gospodinu,
Bogu svom se klanjaj i njemu jedinom sluœi!”
Mat 4:11 Tada ga pusti åavao. I gle, anåeli pristupili i sluœili mu.
Povratak u Galileju i poçetak javnog djelovanja
Mat 4:12 A çuvæi da je Ivan predan, povuçe se u Galileju.
Mat 4:13 Ostavi Nazaret te ode i nastani se u Kafarnaumu, uz more, na
podruçju Zebulunovu i Naftalijevu
Mat 4:14 da se ispuni æto je reçeno po proroku Izaiji:
Mat 4:15 Zemlja Zebulunova i zemlja Naftalijeva, Put uz more, s one
strane Jordana, Galileja poganska -
Mat 4:16 narod æto je sjedio u tmini svjetlost vidje veliku; onima æto mrkli
kraj smrti obitavahu svjetlost jarka osvanu.
Mat 4:17 Otada je Isus poçeo propovijedati: “Obratite se jer pribliœilo se
kraljevstvo nebesko!” Çetiri prva uçenika
Mat 4:18 Prolazeøi uz Galilejsko more, ugleda dva brata, Æimuna zvanog
Petar i brata mu Andriju, gdje bacaju mreœu u more; bijahu ribari.

724
Mat 4:19 I kaœe im: “Hajdete za mnom, uçinit øu vas ribarima ljudi!”
Mat 4:20 Oni brzo ostave mreœe i poåu za njim.
Mat 4:21 Poæavæi odande, ugleda druga dva brata, Jakova Zebedejeva
i brata mu Ivana: u laåi su sa Zebedejem, ocem svojim, krpali mreœe.
Pozva i njih.
Mat 4:22 Oni brzo ostave laåu i oca te poåu za njim.
Isus pouçava i ozdravlja
Mat 4:23 I obilazio je Isus svom Galilejom nauçavajuøi po njihovim sinagogama,
propovijedajuøi Evanåelje o Kraljevstvu i lijeçeøi svaku bolest
i svaku nemoø u narodu.
Mat 4:24 I glas se o njemu pronese svom Sirijom. I donosili su mu sve
koji bolovahu od najrazliçitijih bolesti i patnja - opsjednute, mjeseçare,
uzete - i on ih ozdravljaæe.
Mat 4:25 Za njim je pohrlio silan svijet iz Galileje, Dekapola, Jeruzalema,
Judeje i Transjordanije.
Blaœenstva
Mat 5:1 Ugledavæi mnoætvo, uziåe na goru. I kad sjede, pristupe mu
uçenici.
Mat 5:2 On progovori i stane ih nauçavati:
Mat 5:3 “Blago siromasima duhom: njihovo je kraljevstvo nebesko!
Mat 5:4 Blago oœaloæøenima: oni øe se utjeæiti!
Mat 5:5 Blago krotkima: oni øe baætiniti zemlju!
Mat 5:6 Blago gladnima i œednima pravednosti: oni øe se nasititi!
Mat 5:7 Blago milosrdnima: oni øe zadobiti milosråe!
Mat 5:8 Blago çistima srcem: oni øe Boga gledati!
Mat 5:9 Blago mirotvorcima: oni øe se sinovima Boœjim zvati!
Mat 5:10 Blago progonjenima zbog pravednosti: njihovo je kraljevstvo
nebesko!”
Mat 5:11 “Blago vama kad vas - zbog mene - pogrde i prognaju i sve zlo
slaœu protiv vas!
Mat 5:12 Radujte se i kliçite: velika je plaøa vaæa na nebesima! Ta
progonili su tako proroke prije vas!”
Sol zemlje i svjetlost svijeta
Mat 5:13 “Vi ste sol zemlje. Ali ako sol obljutavi, çime øe se ona osoliti?
Nije viæe ni za æto, nego da se baci van i da ljudi po njoj gaze.”
Mat 5:14 “Vi ste svjetlost svijeta. Ne moœe se skriti grad æto leœi na gori.
Mat 5:15 Niti se uœiœe svjetiljka da se stavi pod posudu, nego na svijeønjak
da svijetli svima u kuøi.
Mat 5:16 Tako neka svijetli vaæa svjetlost pred ljudima da vide vaæa
dobra djela i slave Oca vaæega koji je na nebesima.”
Kræøanski zakon usavræenje Mojsijeva
Mat 5:17 “Ne mislite da sam doæao ukinuti Zakon ili Proroke. Nisam
doæao ukinuti, nego ispuniti.
Mat 5:18 Zaista, kaœem vam, dok ne proåe nebo i zemlja, ne, ni jedno
slovce, ni jedan poteziø iz Zakona neøe proøi, dok se sve ne zbude.
Mat 5:19 Tko dakle ukine jednu od tih, pa i najmanjih zapovijedi i tako
nauçi ljude, najmanji øe biti u kraljevstvu nebeskom. A tko ih bude vræio
i druge uçio, taj øe biti velik u kraljevstvu nebeskom.”
Nova pravednost veøa od stare
Mat 5:20 “Uistinu kaœem vam: ne bude li pravednost vaæa veøa od
pravednosti pismoznanaca i farizeja, ne, neøete uøi u kraljevstvo
nebesko.”
Mat 5:21 “Çuli ste da je reçeno starima: Ne ubij! Tko ubije, bit øe podvrgnut
sudu.
Mat 5:22 A ja vam kaœem: Svaki koji se srdi na brata svoga, bit øe
podvrgnut sudu. A tko bratu rekne ‘Glupane!’, bit øe podvrgnut Vijeøu.
A tko reçe: ‘Luåaçe!’, bit øe podvrgnut ognju paklenomu.”
Mat 5:23 “Ako dakle prinosiæ dar na œrtvenik pa se ondje sjetiæ da tvoj
brat ima neæto protiv tebe,
Mat 5:24 ostavi dar ondje pred œrtvenikom, idi i najprije se izmiri s bratom,
a onda doåi i prinesi dar.”
Mat 5:25 “Nagodi se brzo s protivnikom dok si joæ s njim na putu, da te
protivnik ne preda sucu, a sudac tamniçaru, pa da te ne bace u tamnicu.
Mat 5:26 Zaista, kaœem ti, neøeæ iziøi odande dok ne isplatiæ do
posljednjeg novçiøa.”
Mat 5:27 “Çuli ste da je reçeno: Ne çini preljuba!
Mat 5:28 A ja vam kaœem: Tko god s poœudom pogleda œenu, veø je s
njome uçinio preljub u srcu.
Mat 5:29 Ako te desno oko sablaœnjava, iskopaj ga i baci od sebe. Ta
bolje je da ti propadne jedan od udova, nego da ti cijelo tijelo bude baçeno
u pakao.

725
Mat 5:30 Ako te desnica tvoja sablaœnjava, odsijeci je i baci od sebe. Ta
bolje je da ti propadne jedan od udova, nego da ti cijelo tijelo ode u
pakao.”
Rastava
Mat 5:31 “Reçeno je takoåer: Tko otpusti svoju œenu, neka joj dade
otpusnicu.
Mat 5:32 A ja vam kaœem: Tko god otpusti svoju œenu - osim zbog
bludniætva - navodi je na preljub i tko se god otpuætenom oœeni, çini
preljub.”
Zakletva
Mat 5:33 “Çuli ste joæ da je reçeno starima: Ne zaklinji se krivo, nego
izvræi Gospodinu svoje zakletve.
Mat 5:34 A ja vam kaœem: Ne kunite se nikako! Ni nebom jer je prijestolje
Boœje.
Mat 5:35 Ni zemljom jer je podnoœje njegovim nogama. Ni Jeruzalemom
jer grad je Kralja velikoga!
Mat 5:36 Ni svojom se glavom ne zaklinji jer ni jedne vlasi ne moœeæ
uçiniti bijelom ili crnom.
Mat 5:37 Vaæa rijeç neka bude: ‘Da, da, - ne, ne!’ Æto je viæe od toga, od
Zloga je.”
Osveta
Mat 5:38 “Çuli ste da je reçeno: Oko za oko, zub za zub!
Mat 5:39 A ja vam kaœem: Ne opirite se Zlomu! Naprotiv, pljusne li te tko
po desnom obrazu, okreni mu i drugi.
Mat 5:40 Onomu tko bi se htio s tobom parniçiti da bi se domogao tvoje
donje haljine prepusti i gornju.
Mat 5:41 Ako te tko prisili jednu milju, poåi s njim dvije.
Mat 5:42 Tko od tebe æto zaiæte, podaj mu! I ne okreni se od onoga koji
hoøe da mu pozajmiæ.”
Ljubav prema neprijateljima
Mat 5:43 “Çuli ste da je reçeno: Ljubi svoga bliœnjega, a mrzi neprijatelja.
Mat 5:44 A ja vam kaœem: Ljubite neprijatelje, molite za one koji vas
progone
Mat 5:45 da budete sinovi svoga oca koji je na nebesima, jer on daje da
sunce njegovo izlazi nad zlima i dobrima i da kiæa pada pravednicima i
nepravednicima.
Mat 5:46 Jer ako ljubite one koji vas ljube, kakva li vam plaøa? Zar to isto
ne çine i carinici?
Mat 5:47 I ako pozdravljate samo braøu, æto osobito çinite? Zar to isto
ne çine i pogani?”
Mat 5:48 “Budite dakle savræeni kao æto je savræen Otac vaæ nebeski!”
Milostinja u skrovitosti
Mat 6:1 “Pazite da svoje pravednosti ne çinite pred ljudima da vas oni
vide. Inaçe, nema vam plaøe u vaæeg Oca koji je na nebesima.
Mat 6:2 Kada dakle dijeliæ milostinju, ne trubi pred sobom, kako to u
sinagogama i na ulicama çine licemjeri da bi ih ljudi hvalili. Zaista, kaœem
vam, primili su svoju plaøu.
Mat 6:3 Ti naprotiv, kada dajeæ milostinju - neka ti ne zna ljevica æto çini
desnica,
Mat 6:4 da tvoja milostinja bude u skrovitosti. I Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti,
uzvratit øe ti!”
Molitva u skrovitosti
Mat 6:5 “Tako i kad molite, ne budite kao licemjeri. Vole moliti stojeøi u
sinagogama i na raskræøima ulica da se pokaœu ljudima. Zaista, kaœem
vam, primili su svoju plaøu.
Mat 6:6 Ti naprotiv, kad moliæ, uåi u svoju sobu, zatvori vrata i pomoli se
svomu Ocu, koji je u skrovitosti. I Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit
øe ti.”
Prava molitva. Oçenaæ
Mat 6:7 “Kad molite, ne blebeøite kao pogani. Misle da øe s mnoætva
rijeçi biti usliæani.
Mat 6:8 Ne nalikujte na njih. Ta zna vaæ Otac æto vam treba i prije negoli
ga zaiætete.
Mat 6:9 Vi, dakle, ovako molite: ‘Oçe naæ, koji jesi na nebesima! Sveti se
ime tvoje!
Mat 6:10 Doåi kraljevstvo tvoje! Budi volja tvoja kako na nebu tako i na
zemlji!
Mat 6:11 Kruh naæ svagdanji daj nam danas!
Mat 6:12 I opusti nam duge naæe kako i mi otpustismo duœnicima svojim!
Mat 6:13 I ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od Zloga!’”

726
Mat 6:14 “Doista, ako vi otpustite ljudima njihove prijestupke, otpustit øe
i vama Otac vaæ nebeski.
Mat 6:15 Ako li vi ne otpustite ljudima, ni Otac vaæ neøe otpustiti vaæih
prijestupaka.”
Post u skrovitosti
Mat 6:16 “I kad postite, ne budite smrknuti kao licemjeri. Izobliçuju lica
da pokaœu ljudima kako poste. Zaista, kaœem vam, primili su svoju plaøu.
Mat 6:17 Ti naprotiv, kad postiæ, pomaœi glavu i umij lice
Mat 6:18 da ne zapaze ljudi kako postiæ, nego Otac tvoj, koji je u skrovitosti.
I Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit øe ti.”
Osigurano blago
Mat 6:19 “Ne zgrøite sebi blago na zemlji, gdje ga moljac i råa nagrizaju
i gdje ga kradljivci potkapaju i kradu.
Mat 6:20 Zgrøite sebi blago na nebu, gdje ga ni moljac ni råa ne nagrizaju
i gdje kradljivci ne potkapaju niti kradu.
Mat 6:21 Doista, gdje ti je blago, ondje øe ti biti i srce.”
Nutarnja svjetlost
Mat 6:22 “Oko je tijelu svjetiljka. Ako ti je dakle oko bistro, sve øe tijelo
tvoje biti svijetlo.
Mat 6:23 Ako ti je pak oko nevaljalo, sve øe tijelo tvoje biti tamno. Ako je
dakle svjetlost koja je u tebi - tamna, kolika øe istom tama biti?”
Ne moœe se sluœiti dvojici gospodara
Mat 6:24 “Nitko ne moœe sluœiti dvojici gospodara. Ili øe jednoga mrziti,
a drugoga ljubiti; ili øe uz jednoga prianjati, a drugoga prezirati. Ne moœete
sluœiti Bogu i bogatstvu.”
Pouzdanje u Boœju providnost
Mat 6:25 “Zato vam kaœem: Ne budite zabrinuti za œivot svoj: æto øete
jesti, æto øete piti; ni za tijelo svoje: u æto øete se obuøi. Zar œivot nije
vredniji od jela i tijelo od odijela?”
Mat 6:26 “Pogledajte ptice nebeske! Ne siju, ne œanju niti skupljaju u
œitnice, pa ipak ih hrani vaæ nebeski Otac. Zar niste vi vredniji od njih?
Mat 6:27 A tko od vas zabrinutoæøu moœe svome stasu dodati jedan
lakat?
Mat 6:28 I za odijelo æto ste zabrinuti? Promotrite poljske ljiljane, kako
rastu! Ne muçe se niti predu.
Mat 6:29 A kaœem vam: ni Salomon se u svoj svojoj slavi ne zaodjenu
kao jedan od njih.
Mat 6:30 Pa ako travu poljsku, koja danas jest a sutra se u peø baca,
Bog tako odijeva, neøe li joæ viæe vas, malovjerni?”
Mat 6:31 “Nemojte dakle zabrinuto govoriti: ‘Æto øemo jesti?’ ili: ‘Æto
øemo piti?’ ili: ‘U æto øemo se obuøi?’
Mat 6:32 Ta sve to pogani iætu. Zna Otac vaæ nebeski da vam je sve to
potrebno.
Mat 6:33 Traœite stoga najprije Kraljevstvo i pravednost njegovu, a sve
øe vam se ostalo dodati.
Mat 6:34 Ne budite dakle zabrinuti za sutra. Sutra øe se samo brinuti za
se. Dosta je svakom danu zla njegova.”
Ne sudite!
Mat 7:1 “Ne sudite da ne budete suåeni!
Mat 7:2 Jer sudom kojim sudite bit øete suåeni. I mjerom kojom mjerite
mjerit øe vam se.
Mat 7:3 Æto gledaæ trun u oku brata svojega, a brvna u oku svome ne
opaœaæ?
Mat 7:4 Ili kako moœeæ reøi bratu svomu: ‘De da ti izvadim trun iz oka’, a
eto brvna u oku tvom?
Mat 7:5 Licemjere, izvadi najprije brvno iz oka svoga pa øeæ onda dobro
vidjeti izvaditi trun iz oka bratova!”
Ne obeæçaøujte svetinje!
Mat 7:6 “Ne dajte svetinje psima! Niti svoga biserja bacajte pred svinje
da ga ne pogaze nogama pa se okrenu i rastrgaju vas.”
Uspjeænost molitve
Mat 7:7 “Iætite i dat øe vam se! Traœite i naøi øete! Kucajte i otvorit øe vam
se!
Mat 7:8 Doista, tko god iæte, prima; i tko traœi, nalazi; i onomu koji kuca
otvorit øe se.
Mat 7:9 Ta ima li koga meåu vama da bi svojemu sinu, ako ga zaiæte
kruha, kamen dao?
Mat 7:10 Ili ako ribu zaiæte, zar øe mu zmiju dati?
Mat 7:11 Ako dakle vi, iako zli, znate dobrim darima darivati djecu svoju,
koliko li øe viæe Otac vaæ, koji je na nebesima, dobrima obdariti one koji
ga zaiætu!”

727
Mat 7:12 “Sve, dakle, æto œelite da ljudi vama çine, çinite i vi njima. To je,
doista, Zakon i Proroci.”
Dva puta
Mat 7:13 “Uåite na uska vrata! Jer æiroka su vrata i prostran put koji vodi
u propast i mnogo ih je koji njime idu.
Mat 7:14 O kako su uska vrata i tijesan put koji vodi u Œivot i malo ih je koji
ga nalaze!”
Laœni proroci
Mat 7:15 “Çuvajte se laœnih proroka koji dolaze k vama u ovçjem odijelu,
a iznutra su vuci grabeœeljivi.
Mat 7:16 Po njihovim øete ih plodovima prepoznati. Bere li se s trnja
groόe ili s bodljike smokve?
Mat 7:17 Tako svako dobro stablo raåa dobrim plodovima, a nevaljalo
stablo raåa plodovima zlim.
Mat 7:18 Ne moœe dobro stablo donijeti zlih plodova niti nevaljalo stablo
dobrih plodova.
Mat 7:19 Svako stablo koje ne raåa dobrim plodom sijeçe se i u oganj
baca.
Mat 7:20 Dakle: po plodovima øete ih njihovim prepoznati.”
Pravi uçenici
Mat 7:21 “Neøe u kraljevstvo nebesko uøi svaki koji mi govori: ‘Gospodine,
Gospodine!’, nego onaj koji vræi volju Oca mojega, koji je na
nebesima.
Mat 7:22 Mnogi øe me u onaj dan pitati: ‘Gospodine, Gospodine! Nismo
li mi u tvoje ime prorokovali, u tvoje ime åavle izgonili, u tvoje ime mnoga
çudesa çinili?’
Mat 7:23 Tada øu im kazati: ‘Nikad vas nisam poznavao! Nosite se od
mene, vi bezakonici!’”
Kuøa na stijeni i kuøa na pijesku.
Zakljuçak besjede na gori
Mat 7:24 “Stoga, tko god sluæa ove moje rijeçi i izvræava ih, bit øe kao
mudar çovjek koji sagradi kuøu na stijeni.
Mat 7:25 Zapljuæti kiæa, navale bujice, duhnu vjetrovi i sruçe se na tu
kuøu, ali ona ne pada. Jer - utemeljena je na stijeni.”
Mat 7:26 “Naprotiv, tko god sluæa ove moje rijeçi, a ne vræi ih, bit øe kao
lud çovjek koji sagradi kuøu na pijesku.
Mat 7:27 Zapljuæti kiæa, navale bujice, duhnu vjetrovi i sruçe se na tu
kuøu i ona se sruæi. I bijaæe to ruæevina velika.”
Mat 7:28 Kad Isus zavræi ove svoje besjede, mnoætvo osta zaneseno
njegovim naukom.
Mat 7:29 Ta uçio ih kao onaj koji ima vlast, a ne kao njihovi pismoznanci.
Ozdravljenje gubavca
Mat 8:1 Kad je Isus siæao s gore, pohrli za njim silan svijet.
Mat 8:2 I gle, pristupi neki gubavac, pokloni mu se do zemlje i reçe:
“Gospodine, ako hoøeæ, moœeæ me oçistiti.”
Mat 8:3 Isus pruœi ruku i dotakne ga se govoreøi: “Hoøu, oçisti se!” I
odmah se oçisti od gube.
Mat 8:4 Kaœe mu Isus: “Pazi, nikomu ne kazuj, nego idi, pokaœi se
sveøeniku i prinesi dar æto ga propisa Mojsije, njima za svjedoçanstvo.”
Vjera jednoga rimskog satnika
Mat 8:5 Kad uåe u Kafarnaum, pristupi mu satnik pa ga zamoli:
Mat 8:6 “Gospodine, sluga mi leœi kod kuøe uzet, u straænim mukama.”
Mat 8:7 Kaœe mu: “Ja øu doøi izlijeçiti ga.”
Mat 8:8 Odgovori satnik: “Gospodine, nisam dostojan da uåeæ pod krov
moj, nego samo reci rijeç i izlijeçen øe biti sluga moj.
Mat 8:9 Ta i ja, premda sam çovjek pod vlaæøu, imam pod sobom vojnike
pa reknem jednomu: ‘Idi!’ - i ode, drugomu: ‘Doåi!’ - i doåe, a sluzi
svomu: ‘Uçini to’ - i uçini.”
Mat 8:10 Çuvæi to, zadivi se Isus i reçe onima koji su iæli za njim: “Zaista,
kaœem vam, ni u koga u Izraelu ne naåoh tolike vjere.
Mat 8:11 A kaœem vam: Mnogi øe s istoka i zapada doøi i sjesti za stol s
Abrahamom, Izakom i Jakovom u kraljevstvu nebeskom,
Mat 8:12 a sinovi øe kraljevstva biti izbaçeni van u tamu. Ondje øe biti
plaç i ækrgut zubi.”
Mat 8:13 I reçe Isus satniku: “Idi, neka ti bude kako si vjerovao!” I ozdravi
sluga u taj ças.
Ozdravljenje Petrove punice i drugih bolesnika
Mat 8:14 Uæavæi u kuøu Petrovu, Isus ugleda njegovu punicu koja leœaæe
u ognjici.
Mat 8:15 Dotaçe joj se ruke i pusti je ognjica. Ona ustade i posluœivaæe
mu.

728
Mat 8:16 A uveçer mu donijeæe mnoge opsjednute. On izagna duhove
rijeçju i sve bolesnike ozdravi -
Mat 8:17 da se ispuni æto je reçeno po Izaiji proroku: On slabosti naæe
uze i boli ponese.
Zahtjevi apostolskog zvanja
Mat 8:18 Kad Isus vidje mnoætvo oko sebe, zapovjedi da se prijeåe
prijeko.
Mat 8:19 I pristupi jedan pismoznanac te mu reçe: “Uçitelju, za tobom
øu kamo god ti poæao.”
Mat 8:20 Kaœe mu Isus: “Lisice imaju jazbine i ptice nebeske gnijezda,
a Sin Çovjeçji nema gdje bi glavu naslonio.”
Mat 8:21 Drugi mu od uçenika reçe: “Gospodine, dopusti mi da prije
odem i pokopam svoga oca.”
Mat 8:22 Isus mu kaœe: “Hajde za mnom i pusti neka mrtvi pokapaju
svoje mrtve.”
Stiæana oluja
Mat 8:23 Kad uåe u laåu, poåoæe za njim njegovi uçenici.
Mat 8:24 I gle, œestok vihor nasta na moru tako da laåu prekrivahu valovi.
A on je spavao.
Mat 8:25 Oni pristupiæe i probudiæe ga govoreøi: “Gospodine, spasi,
pogibosmo!”
Mat 8:26 Kaœe im: “Æto ste plaæljivi, malovjerni?” Tada ustade i zaprijeti
vjetrovima i moru te nasta velika utiha.
Mat 8:27 A ljudi su u çudu pitali: “Tko je taj da mu se i vjetrovi i more
pokoravaju?”
Opsjednuti iz Gadare
Mat 8:28 I kada doåe prijeko, u gadarski kraj, eto mu u susret dvaju
opsjednutih: izlazili su iz grobnica, silno goropadni, te nitko nije mogao
proøi onim putem.
Mat 8:29 I gle, povikaæe: “Æto ti imaæ s nama, Sine Boœji? Doæao si ovamo
prije vremena muçiti nas?”
Mat 8:30 A podalje od njih paslo je veliko krdo svinja.
Mat 8:31 Zlodusi ga zaklinjahu: “Ako nas istjeraæ, poæalji nas u ovo krdo
svinja.”
Mat 8:32 On im reçe: “Idite!” Oni iziåoæe i uåoæe u svinje. I gle, sve krdo
jurnu niz obronak u more i podavi se u vodama.
Mat 8:33 A svinjari pobjegoæe, odoæe u grad te razglasiæe sve, napose
o opsjednutima.
Mat 8:34 I gle, sav grad iziåe u susret Isusu. Kad ga ugledaæe, zamole
ga da ode iz njihova kraja.
Ozdravljenje uzetoga
Mat 9:1 I uæavæi u laåu, preplovi i doåe u svoj grad.
Mat 9:2 Kad gle, donijeæe mu uzetoga koji je leœao na nosiljci. Vidjevæi
njihovu vjeru, reçe Isus uzetomu: “Hrabro, sinko, otpuætaju ti se grijesi!”
Mat 9:3 A gle, neki od pismoznanaca rekoæe u sebi: “Ovaj huli!”
Mat 9:4 Prozrevæi njihove misli, Isus reçe: “Zaæto snujete zlo u srcima?
Mat 9:5 Ta æto je lakæe reøi: ‘Otpuætaju ti se grijesi’ ili reøi: ‘Ustani i hodi’?
Mat 9:6 Ali da znate: ima vlast Sin Çovjeçji na zemlji otpuætati grijehe!”
Tada reçe uzetomu: “Ustani, uzmi nosiljku i poåi kuøi!”
Mat 9:7 I on usta te ode kuøi.
Mat 9:8 Kad mnoætvo to vidje, zaprepasti se i poda slavu Bogu koji takvu
vlast dade ljudima.
Poziv Mateja
Mat 9:9 Odlazeøi odande, ugleda Isus çovjeka zvanog Matej gdje sjedi
u carinarnici. I kaœe mu: “Poåi za mnom!” On usta i poåe za njim.
Mat 9:10 Dok je Isus bio u kuøi za stolom, gle, mnogi carinici i greænici
doåoæe za stol s njime i njegovim uçenicima.
Mat 9:11 Vidjevæi to, farizeji stanu govoriti: “Zaæto vaæ uçitelj jede s carinicima
i greænicima?”
Mat 9:12 A on, çuvæi to, reçe: “Ne treba zdravima lijeçnika, nego bolesnima.
Mat 9:13 Hajdete i prouçite æto znaçi: Milosråe mi je milo, a ne œrtva. Ta
ne doåoh zvati pravednike, nego greænike.”
Rasprava o postu
Mat 9:14 Tada pristupe k njemu Ivanovi uçenici govoreøi: “Zaæto mi i
farizeji postimo, a uçenici tvoji ne poste?”
Mat 9:15 Nato im Isus reçe: “Mogu li svatovi tugovati dok je s njima
zaruçnik? Doøi øe veø dani kad øe im se ugrabiti zaruçnik, i tada øe
postiti!”
Mat 9:16 “A nitko ne stavlja krpe od sirova sukna na staro odijelo, jer
zakrpa vuçe s odijela pa nastane joæ veøa rupa.”

729
Mat 9:17 “I ne ulijeva se novo vino u stare mjeæine. Inaçe se mjeæine
proderu, vino prolije, a mjeæine propadnu. Nego, novo se vino ulijeva u
nove mjeæine pa se oboje saçuva.”
Ozdravljenje bolesne œene i uskrsenje Jairove køeri
Mat 9:18 Dok im on to govoraæe, gle, pristupi neki glavar, pokloni mu se
do zemlje i reçe: “Køi mi, evo, umrije, ali doåi, stavi ruku na nju, i oœivjet
øe.”
Mat 9:19 Isus usta te s uçenicima poåe za njim.
Mat 9:20 I gle, neka œena koja bolovaæe dvanaest godina od krvarenja
priåe odostraga i dotaknu se skuta njegove haljine.
Mat 9:21 Mislila je: “Dotaknem li se samo njegove haljine, spasit øu se.”
Mat 9:22 A Isus se okrenu i vidjevæi je reçe: “Hrabro, køeri, vjera te tvoja
spasila.” I œena bi spaæena od toga çasa.
Mat 9:23 I uåe Isus u kuøu glavarovu. Ugleda sviraçe i buçno mnoætvo
pa
Mat 9:24 reçe: “Odstupite! Djevojka nije umrla, nego spava.” Oni mu se
podsmjehivahu.
Mat 9:25 A kad je svijet bio izbaçen, uåe on, primi djevojku za ruku i ona
bi uskriæena.
Mat 9:26 I razglasi se to po svem onom kraju.
Mat 9:27 Kad je Isus odlazio odande, poåu za njim dva slijepca viçuøi:
“Smiluj nam se, Sine Davidov!”
Mat 9:28 A kad uåe u kuøu, pristupe mu slijepci. Isus im kaœe: “Vjerujete
li da mogu to uçiniti?” Kaœu mu: “Da, Gospodine!”
Mat 9:29 Tada se dotaçe njihovih oçiju govoreøi: “Neka vam bude po
vaæoj vjeri.”
Mat 9:30 I otvoriæe im se oçi. A Isus im poprijeti: “Pazite da nitko ne
dozna!”
Mat 9:31 Ali oni, iziæavæi, raznijeæe glas o njemu po svem onom kraju.
Opsjednuti njemak
Mat 9:32 Tek æto oni iziåoæe, gle, donijeæe mu njemaka opsjednuta.
Mat 9:33 Poæto izagna åavla, progovori njemak. Mnoætvo se çudom
çudilo i govorilo: “Nikada se takvo æto ne vidje u Izraelu!”
Mat 9:34 A farizeji govorahu: “Po poglavici åavolskome izgoni åavle.”
Ovce bez pastira
Mat 9:35 I obilazio je Isus sve gradove i sela uçeøi po njihovim sinagogama,
propovijedajuøi Evanåelje o Kraljevstvu i lijeçeøi svaku bolest
i svaku nemoø.
Mat 9:36 Vidjevæi mnoætvo, saœali mu se nad njim jer bijahu izmuçeni i
ophrvani kao ovce bez pastira.
Mat 9:37 Tada reçe svojim uçenicima: “Œetve je mnogo, a radnika malo.
Mat 9:38 Molite dakle gospodara œetve da poæalje radnike u œetvu svoju.”
Mat 10:1 Dozva dvanaestoricu svojih uçenika i dade im vlast nad neçistim
dusima: da ih izgone i da lijeçe svaku bolest i svaku nemoø.
Mat 10:2 A ovo su imena dvanaestorice apostola: prvi Æimun, zvani
Petar, i Andrija, brat njegov; i Jakov, sin Zebedejev, i Ivan brat njegov;
Mat 10:3 Filip i Bartolomej; Toma i Matej carinik; Jakov Alfejev i Tadej;
Mat 10:4 Æimun Kananaj i Juda Iækariotski, koji ga izda.
Poslanje dvanaestorice
Mat 10:5 Tu dvanaestoricu posla Isus uputivæi ih: “K poganima ne idite
i ni u koji samarijski grad ne ulazite!
Mat 10:6 Poåite radije k izgubljenim ovcama doma Izraelova!
Mat 10:7 Putom propovijedajte: ‘Pribliœilo se kraljevstvo nebesko!’
Mat 10:8 Bolesne lijeçite, mrtve uskrsujte, gubave çistite, zloduhe izgonite!
Besplatno primiste, besplatno dajte!
Mat 10:9 Ne stjeçite zlata, ni srebra, ni mjedi sebi u pojase,
Mat 10:10 ni putne torbe, ni dviju haljina, ni obuøe, ni ætapa. Ta vrijedan
je radnik hrane svoje.”
Mat 10:11 “U koji god grad ili selo uåete, razvidite tko je u njemu dostojan:
ondje ostanite sve dok ne odete.
Mat 10:12 Ulazeøi u kuøu, zaœelite joj mir.
Mat 10:13 Bude li kuøa dostojna, neka mir vaæ siåe na nju. Ne bude li
dostojna, neka se mir vaæ k vama vrati.
Mat 10:14 Gdje vas ne prime i ne posluæaju rijeçi vaæih, iziåite iz kuøe ili
grada toga i praæinu otresite sa svojih nogu.
Mat 10:15 Zaista, kaœem vam, lakæe øe biti zemlji sodomskoj i gomorskoj
na Dan sudnji negoli gradu tomu.”
Mat 10:16 “Evo, ja vas æaljem kao ovce meåu vukove. Budite dakle
mudri kao zmije, a bezazleni kao golubovi!
Mat 10:17 Çuvajte se ljudi, jer øe vas predavati vijeøima i po svojim øe
vas sinagogama biçevati.

730
Mat 10:18 Pred upravitelje i kraljeve vodit øe vas poradi mene, za
svjedoçanstvo njima i poganima.
Mat 10:19 Kad vas predadu, ne budite zabrinuti kako ili æto øete govoriti.
Dat øe vam se u onaj ças æto øete govoriti.
Mat 10:20 Ta ne govorite to vi, nego Duh Oca vaæega govori u vama!”
Mat 10:21 “Brat øe brata predavati na smrt i otac dijete. Djeca øe ustajati
na roditelje i ubijati ih.
Mat 10:22 Svi øe vas zamrziti zbog imena moga. Ali tko ustraje do
svræetka, bit øe spaæen.”
Mat 10:23 “Kad vas stanu progoniti u jednom gradu, bjeœite u drugi.
Zaista, kaœem vam, neøete obiøi gradova izraelskih prije nego æto doåe
Sin Çovjeçji.”
Mat 10:24 “Nije uçenik nad uçiteljem niti sluga nad gospodarom svojim.
Mat 10:25 Dosta je da uçenik bude kao njegov uçitelj i sluga kao njegov
gospodar. Ako su domaøina Beelzebubom nazvali, koliko øe viæe
njegove ukuøane?”
Mat 10:26 “Ne bojte ih se dakle. Ta niæta nije skriveno æto se neøe otkriti
ni tajno æto se neøe doznati.
Mat 10:27 Æto vam govorim u tami, recite na svjetlu; i æto na uho çujete,
propovijedajte na krovovima.”
Mat 10:28 “Ne bojte se onih koji ubijaju tijelo, ali duæe ne mogu ubiti.
Bojte se viæe onoga koji moœe i duæu i tijelo pogubiti u paklu.”
Mat 10:29 “Ne prodaju li se dva vrapca za novçiø? Pa ipak ni jedan od
njih ne pada na zemlju bez Oca vaæega.
Mat 10:30 A vama su i vlasi na glavi sve izbrojene.
Mat 10:31 Ne bojte se dakle! Vredniji ste nego mnogo vrabaca.”
Mat 10:32 “Tko god se, dakle, prizna mojim pred ljudima, priznat øu se
i ja njegovim pred Ocem, koji je na nebesima.
Mat 10:33 A tko se odreçe mene pred ljudima, odreøi øu se i ja njega
pred svojim Ocem, koji je na nebesima.”
Veliko dijeljenje svijeta: zaæto progon apostola
Mat 10:34 “Ne mislite da sam doæao mir donijeti na zemlju. Ne, nisam
doæao donijeti mir, nego maç.
Mat 10:35 Ta doæao sam rastaviti çovjeka od oca njegova i køer od
majke njezine i snahu od svekrve njezine;
Mat 10:36 i neprijatelji øe çovjeku biti ukuøani njegovi.
Treba se odreøi svega
Mat 10:37 “Tko ljubi oca ili majku viæe nego mene, nije mene dostojan.
Tko ljubi sina ili køer viæe nego mene, nije mene dostojan.
Mat 10:38 Tko ne uzme svoga kriœa i ne poåe za mnom, nije mene
dostojan.
Mat 10:39 Tko naåe œivot svoj, izgubit øe ga, a tko izgubi svoj œivot
poradi mene, naøi øe ga.”
Mat 10:40 “Tko vas prima, mene prima; a tko prima mene, prima onoga
koji je mene poslao.
Mat 10:41 Tko prima proroka jer je prorok, primit øe plaøu proroçku; tko
prima pravednika jer je pravednik, primit øe plaøu pravedniçku.
Mat 10:42 Tko napoji jednoga od ovih najmanjih samo çaæom hladne
vode zato æto je moj uçenik, zaista, kaœem vam, neøe mu propasti plaøa.”
Mat 11:1 Poæto Isus zavræi upuøivati dvanaestoricu uçenika, ode odande
nauçavati i propovijedati po njihovim gradovima.
Pitanje i svjedoçanstvo Ivanovo
Mat 11:2 A kad Ivan u tamnici doçu za djela Kristova, posla svoje uçenike
Mat 11:3 da ga upitaju: “Jesi li ti Onaj koji ima doøi ili drugoga da çekamo?”
Mat 11:4 Isus im odgovori: “Poåite i javite Ivanu æto ste çuli i vidjeli:
Mat 11:5 Slijepi progledaju, hromi hode, gubavi se çiste, gluhi çuju, mrtvi
ustaju, siromasima se navjeæøuje Evanåelje.
Mat 11:6 I blago onom tko se ne sablazni o mene.”
Mat 11:7 Kad oni odoæe, poçe Isus govoriti mnoætvu o Ivanu: “Æto ste
iziæli u pustinju gledati? Trsku koju vjetar ljulja?
Mat 11:8 Ili æto ste iziæli vidjeti? Çovjeka u mekuæasto odjevena? Eno,
oni æto se mekuæasto nose po kraljevskim su dvorima.
Mat 11:9 Ili æto ste iziæli? Vidjeti proroka? Da, kaœem vam, i viæe nego
proroka.
Mat 11:10 On je onaj o kome je pisano: Evo, ja æaljem glasnika svoga
pred licem tvojim da pripravi put pred tobom.
Mat 11:11 Zaista, kaœem vam, izmeåu roåenih od œene ne usta veøi od
Ivana Krstitelja. A ipak, i najmanji u kraljevstvu nebeskom veøi je od
njega!
Mat 11:12 A od dana Ivana Krstitelja do sada kraljevstvo nebesko silom
se probija i siloviti ga grabe.

731
Mat 11:13 Uistinu, svi proroci i Zakon prorokovahu do Ivana.
Mat 11:14 Zapravo ako hoøete: on je Ilija koji ima doøi.”
Mat 11:15 “Tko ima uæi, neka çuje.”
Mat 11:16 “A komu da prispodobim ovaj naraætaj? Nalik je djeci æto
sjede na trgovima pa jedni drugima dovikuju:
Mat 11:17 ‘Zasvirasmo vam i ne zaigraste, zakukasmo i ne zaplakaste.’”
Mat 11:18 “Doista, doåe Ivan. Nije jeo ni pio, a govori se: ‘Åavla ima.’
Mat 11:19 Doåe Sin Çovjeçji koji jede i pije, a govori se: ‘Gle, izjelice i
vinopije, prijatelja carinika i greænika!’ Ali opravda se Mudrost djelima
svojim.”
Mat 11:20 Tada stane prekoravati gradove u kojima se dogodilo najviæe
njegovih çudesa, a oni se ne obratiæe:
Mat 11:21 “Jao tebi, Korozaine! Jao tebi, Betsaido! Da su se u Tiru i
Sidonu zbila çudesa koja su se dogodila u vama, odavna bi se veø oni
u kostrijeti i pepelu bili obratili.
Mat 11:22 Ali kaœem vam: Tiru i Sidonu bit øe na Dan sudnji lakæe negoli
vama.”
Mat 11:23 “I ti, Kafarnaume! Zar øeæ se do neba uzvisiti? Do u Podzemlje
øeæ se strovaliti! Doista, da su se u Sodomi zbila çudesa koja su se
dogodila u tebi, ostala bi ona do danas.
Mat 11:24 Ali kaœem vam: Zemlji øe sodomskoj biti na Dan sudnji lakæe
nego tebi.”
Mat 11:25 U ono vrijeme reçe Isus: “Slavim te, Oçe, Gospodaru neba i
zemlje, æto si ovo skrio od mudrih i umnih, a objavio malenima.
Mat 11:26 Da, Oçe, tako se tebi svidjelo.
Mat 11:27 Sve je meni predao Otac moj i nitko ne pozna Sina doli Otac
niti tko pozna Oca doli Sin i onaj kome Sin hoøe objaviti.”
Spasiteljski poziv
Mat 11:28 “Doåite k meni svi koji ste izmoreni i optereøeni i ja øu vas
odmoriti.
Mat 11:29 Uzmite jaram moj na sebe, uçite se od mene jer sam krotka
i ponizna srca i naøi øete spokoj duæama svojim.
Mat 11:30 Uistinu, jaram je moj sladak i breme moje lako.”
Trganje klasja u subotu
Mat 12:1 U ono vrijeme prolazio je Isus subotom kroz usjeve. Uçenici su
njegovi ogladnjeli te poçeli trgati klasje i jesti.
Mat 12:2 Vidjevæi to, farizeji mu rekoæe: “Gle, uçenici tvoji çine æto nije
dopuæteno çiniti subotom.”
Mat 12:3 On im reçe: “Niste li çitali æto uçini David kad ogladnje on i
njegovi pratioci?
Mat 12:4 Kako uåe u Dom Boœji te pojedoæe prinesene kruhove, a to ne
bijaæe slobodno jesti ni njemu ni njegovim pratiocima, nego samo
sveøenicima?
Mat 12:5 Ili zar niste çitali u Zakonu da subotom sveøenici u Hramu kræe
subotu, a bez krivnje su?
Mat 12:6 A velim vam: veøe od Hrama jest ovdje!
Mat 12:7 I kad biste razumjeli æto ono znaçi: Milosråe mi je milo, a ne
œrtva, ne biste osudili ove nekrive.
Mat 12:8 Ta Sin Çovjeçji gospodar je subote!”
Ozdravljenje u subotu
Mat 12:9 Otiæavæi odande, doåe u njihovu sinagogu,
Mat 12:10 kad gle çovjeka s usahlom rukom. A oni upitaæe Isusa da bi
ga mogli optuœiti: “Je li dopuæteno subotom lijeçiti?”
Mat 12:11 On im reçe: “Tko to od vas jedinu ovcu koju ima ne bi subotom
prihvatio i izvadio kad bi mu upala u jamu?
Mat 12:12 A koliko je çovjek vredniji od ovce! Tako, slobodno je subotom
çiniti dobro!”
Mat 12:13 Tada reçe çovjeku: “Ispruœi ruku!” On je ispruœi, i - ruka mu
zdrava kao i druga!
Mat 12:14 A farizeji iziåoæe i odrœaæe vijeøanje protiv njega, kako da ga
pogube.
Isus “Sluga Jahvin”
Mat 12:15 Kad Isus to dozna, ukloni se odande. Za njim je iælo mnoætvo.
On ih sve ozdravi
Mat 12:16 i poprijeti im da ga ne prokazuju -
Mat 12:17 da se ispuni æto je reçeno po Izaiji proroku:
Mat 12:18 Evo Sluge mojega, koga sebi izabrah: mog ljubimca, miljenika
duæe moje! Stavit øu Duha svoga na njega: navijeætat øe pravo narodima;
Mat 12:19 preti se neøe, neøe buçiti, glas mu se neøe çuti po trgovima;
Mat 12:20 trske stuçene prelomiti neøe, stijenja æto tek tinja neøe ugasiti
- sve dok do pobjede ne izvede pravo.

732
Mat 12:21 Ime njegovo nada je narodima!
Mat 12:22 Tada mu donesoæe opsjednuta, slijepa i nijema. I ozdravi ga
te njemak progovori i progleda.
Mat 12:23 I sve ono mnoætvo zapanjeno govoraæe: “Da ovo nije Sin
Davidov?”
Mat 12:24 A farizeji çuvæi to rekoæe: “Ne moœe ovaj izgoniti åavle osim
po Beelzebubu, poglavici åavolskom.”
Mat 12:25 A on, znajuøi njihove misli, reçe im: “Svako kraljevstvo u sebi
razdijeljeno opustjet øe i svaki grad ili kuøa u sebi razdijeljena neøe
opstati.
Mat 12:26 Ako Sotona Sotonu izgoni, u sebi je razdijeljen. Kako øe dakle
opstati kraljevstvo njegovo?
Mat 12:27 I ako ja po Beelzebubu izgonim åavle, po kome ih sinovi vaæi
izgone? Zato øe vam oni biti suci.
Mat 12:28 Ali ako ja po Duhu Boœjem izgonim åavle, zbilja je doælo k
vama kraljevstvo Boœje.”
Mat 12:29 “Ili kako bi tko mogao uøi u kuøu jakoga i oplijeniti mu pokuøstvo
ako prije ne sveœe jakoga? Tada øe mu kuøu oplijeniti.”
Mat 12:30 “Tko nije sa mnom, protiv mene je, i tko ne skuplja sa mnom,
rasipa.”
Mat 12:31 “Zato kaœem vam: svaki øe se grijeh i bogohulstvo oprostiti
ljudima, ali rekne li tko bogohulstvo protiv Duha, neøe se oprostiti.
Mat 12:32 I rekne li tko rijeç protiv Sina Çovjeçjega, oprostit øe mu se.
Ali tko rekne protiv Duha Svetoga, neøe mu se oprostiti ni na ovom
svijetu ni u buduøem.”
”Iz obilja srca usta govore”
Mat 12:33 “Ili uzmite: dobro stablo i plod mu je dobar. Ili uzmite: trulo
stablo i plod mu je truo. Ta po plodu se stablo poznaje.
Mat 12:34 Leglo gujinje! Kako moœete govoriti dobro kad ste opaki. Ta
iz obilja srca usta govore!
Mat 12:35 Dobar çovjek iz riznice dobre vadi dobro, a zao çovjek iz
riznice zle vadi zlo.
Mat 12:36 A kaœem vam: za svaku bezrazloœnu rijeç koju ljudi reknu dat
øe raçun na Dan sudnji.
Mat 12:37 Doista, tvoje øe te rijeçi opravdati i tvoje øe te rijeçi osuditi.”
Znak Jonin
Mat 12:38 Jednom zapodjenuæe s njime razgovor neki pismoznanci i
farizeji: “Uçitelju, htjeli bismo od tebe vidjeti znak.”
Mat 12:39 A on im odgovori: “Naraætaj opak i preljubniçki znak traœi, ali
mu se znak neøe dati doli znak Jone proroka.
Mat 12:40 Doista, kao æto Jona bijaæe u utrobi kitovoj tri dana i tri noøi,
tako øe i Sin Çovjeçji biti u srcu zemlje tri dana i tri noøi.
Mat 12:41 Ninivljani øe ustati na Sudu zajedno s ovim naraætajem i osuditi
ga jer se oni na propovijed Joninu obratiæe, a evo, ovdje je i viæe od
Jone!
Mat 12:42 Kraljica øe Juga ustati na Sudu zajedno s ovim naraætajem i
osuditi ga jer je s krajeva zemlje doæla çuti mudrost Salomonovu, a evo,
ovdje je i viæe od Salomona!”
Ponovni pad
Mat 12:43 “A kad neçisti duh iziåe iz çovjeka, luta bezvodnim mjestima
traœeøi spokoja, ali ne nalazi!
Mat 12:44 Tada rekne: ‘Vratit øu se u kuøu odakle iziåoh.’ I doæavæi,
naåe je praznu, pometenu i ureåenu.
Mat 12:45 Tada ode i uzme sa sobom sedam drugih duhova, gorih od
sebe, te uåu i nastane se ondje. Na kraju bude s onim çovjekom gore
nego na poçetku. Tako øe biti i s ovim opakim naraætajem.”
Prava rodbina Isusova
Mat 12:46 Dok on joæ govoraæe mnoætvu, eto majke i braøe njegove.
Stajahu vani traœeøi da s njime govore.
Mat 12:47 Reçe mu netko: “Evo majke tvoje i braøe tvoje, vani stoje i
traœe da s tobom govore.”
Mat 12:48 Tomu koji mu to javi on odgovori: “Tko je majka moja, tko li
braøa moja?”
Mat 12:49 I pruœi ruku prema uçenicima: “Evo, reçe, majke moje i braøe
moje!
Mat 12:50 Doista, tko god vræi volju Oca mojega, koji je na nebesima, taj
mi je brat i sestra i majka.”
Besjede u prispodobama
Mat 13:1 Onoga dana Isus iziåe iz kuøe i sjede uz more.
Mat 13:2 I nagrnu k njemu silan svijet te je morao uøi u laåu: sjede, a sve
ono mnoætvo stajaæe na obali.

733
Mat 13:3 I govorio im je mnogo u prispodobama:
Sijaç
Mat 13:4 “Gle, iziåe sijaç sijati. I dok je sijao, neæto zrnja pade uz put,
doåoæe ptice i pozobaæe ga.
Mat 13:5 Neæto opet pade na kamenito tlo, gdje nemaæe dosta zemlje,
i odmah izniknu jer nemaæe duboke zemlje.
Mat 13:6 A kad sunce ogranu, izgorje i jer nemaæe korijena, osuæi se.
Mat 13:7 Neæto opet pade u trnje, trnje uzraste i uguæi ga.
Mat 13:8 Neæto napokon pade na dobru zemlju i davaæe plod: jedno
stostruk, drugo æezdesetostruk, treøe tridesetostruk.”
Mat 13:9 “Tko ima uæi, neka çuje!”
Zaæto Isus govori u prispodobama
Mat 13:10 I pristupe uçenici pa ga zapitaju: “Zaæto im zboriæ u prispodobama?”
Mat 13:11 On im odgovori: “Zato æto je vama dano znati otajstva kraljevstva
nebeskoga, a njima nije dano.
Mat 13:12 Doista, onomu tko ima dat øe se i obilovat øe, a onomu tko
nema oduzet øe se i ono æto ima.
Mat 13:13 U prispodobama im zborim zato æto gledajuøi ne vide i sluæajuøi
ne çuju i ne razumiju.”
Mat 13:14 “Tako se ispunja na njima proroætvo Izaijino koje govori: Sluæat
øete, sluæati - i neøete razumjeti; gledat øete, gledati - i neøete vidjeti!
Mat 13:15 Jer usalilo se srce naroda ovoga: uæi zaçepiæe, oçi zatvoriæe
da oçima ne vide, uæima ne çuju, srcem ne razumiju te se ne obrate pa
ih izlijeçim.
Mat 13:16 A blago vaæim oçima æto vide, i uæima æto sluæaju.
Mat 13:17 Zaista, kaœem vam, mnogi su proroci i pravednici œeljeli vidjeti
æto vi gledate, ali nisu vidjeli; i çuti æto vi sluæate, ali nisu çuli.”
Tumaçenje prispodobe o sijaçu
Mat 13:18 “Vi, dakle, posluæajte prispodobu o sijaçu.
Mat 13:19 Svakomu koji sluæa Rijeç o Kraljevstvu, a ne razumije, dolazi
Zli te otima æto mu je u srcu posijano. To je onaj uz put zasijan.
Mat 13:20 A zasijani na tlo kamenito - to je onaj koji çuje Rijeç i odmah
je s radoæøu prima,
Mat 13:21 ali nema u sebi korijena, nego je nestalan: kad zbog Rijeçi
nastane nevolja ili progonstvo, odmah se pokoleba.
Mat 13:22 Zasijani u trnje - to je onaj koji sluæa Rijeç, ali briga vremenita
i zavodljivost bogatstva uguæe Rijeç, te ona ostane bez ploda.
Mat 13:23 Zasijani na dobru zemlju - to je onaj koji Rijeç sluæa i razumije,
pa onda, dakako, urodi i daje: jedan stostruko, jedan æezdesetostruko,
a jedan tridesetostruko.”
Kukolj
Mat 13:24 Drugu im prispodobu iznese: “Kraljevstvo je nebesko kao
kad çovjek posije dobro sjeme na svojoj njivi.
Mat 13:25 Dok su njegovi ljudi spavali, doåe njegov neprijatelj, posije
posred œita kukolj i ode.
Mat 13:26 Kad usjev uzraste i isklasa, tada se pokaza i kukolj.
Mat 13:27 Sluge pristupe domaøinu pa mu reknu: ‘Gospodaru, nisi li ti
dobro sjeme posijao na svojoj njivi? Odakle onda kukolj?’
Mat 13:28 On im odgovori: ‘Neprijatelj çovjek to uçini.’ Nato mu sluge
kaœu: ‘Hoøeæ li, dakle, da odemo pa da ga pokupimo?’
Mat 13:29 A on reçe: ‘Ne! Da ne biste skupljajuøi kukolj iæçupali zajedno
s njim i pæenicu.
Mat 13:30 Pustite nek oboje raste do œetve. U vrijeme œetve reøi øu
œeteocima: Pokupite najprije kukolj i sveœite ga u snopove da se spali,
a œito skupite u moju œitnicu.’”
Zrno goruæiçino
Mat 13:31 I drugu im prispodobu iznese: “Kraljevstvo je nebesko kao
kad çovjek uze goruæiçino zrno i posija ga na svojoj njivi.
Mat 13:32 Ono je doduæe najmanje od svega sjemenja, ali kad uzraste,
veøe je od svega povrøa. Razvije se u stablo te dolaze ptice nebeske i
gnijezde mu se po granama.”
Kvasac
Mat 13:33 I drugu im kaza prispodobu: “Kraljevstvo je nebesko kao kad
œena uze kvasac i zamijesi ga u tri mjere braæna dok sve ne uskisne.”
Isus pouçava narod u prispodobama
Mat 13:34 Sve je to Isus mnoætvu govorio u prispodobama. I niæta im
nije govorio bez prispodoba -
Mat 13:35 da se ispuni æto je reçeno po proroku: Otvorit øu u prispodobama
usta svoja, iznijet øu æto je skriveno od postanka svijeta.
Isus tumaçi prispodobu o kukolju

734
Mat 13:36 Tada otpusti mnoætvo i uåe u kuøu. Pristupe mu uçenici
govoreøi: “Razjasni nam prispodobu o kukolju na njivi.”
Mat 13:37 On odgovori: “Sijaç dobroga sjemena jest Sin Çovjeçji.
Mat 13:38 Njiva je svijet. Dobro sjeme sinovi su Kraljevstva, a kukolj
sinovi Zloga.
Mat 13:39 Neprijatelj koji ga posija jest åavao. Œetva je svræetak svijeta,
a œeteoci anåeli.
Mat 13:40 Kao æto se kukolj skuplja i ognjem saœiœe, tako øe biti na
svræetku svijeta.
Mat 13:41 Sin øe Çovjeçji poslati svoje anåele da pokupe iz njegova
kraljevstva sve zavodnike i bezakonike
Mat 13:42 i bace ih u peø ognjenu, gdje øe biti plaç i ækrgut zubi.
Mat 13:43 Tada øe pravednici zasjati poput sunca u kraljevstvu Oca
svojega.”
”Tko ima uæi, neka çuje!”
Blago i dragocjeni biser
Mat 13:44 “Kraljevstvo je nebesko kao kad je blago skriveno na njivi:
çovjek ga pronaåe, skrije, sav radostan ode, proda sve æto ima i kupi tu
njivu.”
Mat 13:45 “Nadalje, kraljevstvo je nebesko kao kad trgovac traga za
lijepim biserjem:
Mat 13:46 pronaåe jedan dragocjeni biser, ode, rasproda sve æto ima i
kupi ga.”
Ribarska mreœa
Mat 13:47 “Nadalje, kraljevstvo je nebesko kao kad mreœa baçena u
more zahvati svakovrsne ribe.
Mat 13:48 Kad se napuni, izvuku je na obalu, sjednu i skupe dobre u
posude, a loæe izbace.
Mat 13:49 Tako øe biti na svræetku svijeta. Iziøi øe anåeli, odijeliti zle od
pravednih
Mat 13:50 i baciti ih u peø ognjenu, gdje øe biti plaç i ækrgut zubi.”
Zavræetak prispodoba: nove i stare istine
Mat 13:51 “Jeste li sve ovo razumjeli?” Odgovore mu: “Jesmo.”
Mat 13:52 A on øe im: “Stoga svaki pismoznanac upuøen u kraljevstvo
nebesko sliçan je çovjeku domaøinu koji iz svoje riznice iznosi novo i
staro.”
Posjet Nazaretu
Mat 13:53 Kad Isus zavræi sve ove prispodobe, ode odande.
Mat 13:54 I doåe u svoj zaviçaj. Nauçavaæe ih u njihovoj sinagogi te
zapanjeni govorahu: “Odakle ovomu ta mudrost i te çudesne sile?
Mat 13:55 Nije li ovo drvodjeljin sin? Nije li mu majka Marija, a braøa
Jakov, i Josip, i Æimun, i Juda?
Mat 13:56 I sestre mu nisu li sve meåu nama? Odakle mu sve to?”
Mat 13:57 I sablaœnjavahu se o njega.
A Isus im reçe: “Nije prorok bez çasti doli u svom zaviçaju i u svom
domu.”
Mat 13:58 I ne uçini ondje mnogo çudesa zbog njihove nevjere.
Herod i Isus
Mat 14:1 U ono vrijeme doçu Herod tetrarh za Isusa
Mat 14:2 pa reçe svojim slugama: “To je Ivan Krstitelj! On uskrsnu od
mrtvih i zato çudesne sile djeluju u njemu.”
Mat 14:3 Herod doista bijaæe uhitio Ivana te ga svezana bacio u tamnicu
zbog Herodijade, œene brata svoga Filipa.
Mat 14:4 Jer Ivan mu govoraæe: “Ne smijeæ je imati!”
Mat 14:5 Htjede ga ubiti, ali se bojao naroda jer su ga smatrali prorokom.
Mat 14:6 Na Herodov roåendan zaplesa køi Herodijadina pred svima i
svidje se Herodu.
Mat 14:7 Zato se zakle dati joj æto god zaiæte.
Mat 14:8 A ona nagovorena od matere: “Daj mi, reçe, ovdje na pladnju
glavu Ivana Krstitelja.”
Mat 14:9 Raœalosti se kralj, ali zbog zakletve i sustolnika zapovjedi da
se dade.
Mat 14:10 Posla odrubiti glavu Ivanu u tamnici.
Mat 14:11 I donijeæe glavu njegovu na pladnju, dadoæe djevojci, a ona
je odnije materi.
Mat 14:12 A uçenici njegovi doåu, uzmu njegovo tijelo i pokopaju ga pa
odu i jave Isusu.
Isus hrani pet tisuøa ljudi
Mat 14:13 Kad je Isus to çuo, povuçe se odande laåom na samotno
mjesto, u osamu. Doçuo to narod pa pohrli pjeæice za njim iz gradova.

735
Mat 14:14 Kad on iziåe, vidje silan svijet, saœali mu se nad njim te izlijeçi
njegove bolesnike.
Mat 14:15 Uveçer mu pristupe uçenici pa mu reknu: “Pust je ovo kraj i
veø je kasno. Otpusti dakle svijet: neka odu po selima kupiti hrane.”
Mat 14:16 A Isus im reçe: “Ne treba da idu, dajte im vi jesti.”
Mat 14:17 Oni mu kaœu: “Nemamo ovdje niæta osim pet kruhova i dvije
ribe.”
Mat 14:18 A on øe im: “Donesite mi ih ovamo.”
Mat 14:19 I zapovjedi da mnoætvo posjeda po travi.
On uze pet kruhova i dvije ribe, pogleda na nebo, izreçe blagoslov pa
razlomi i dade kruhove uçenicima, a uçenici mnoætvu.
Mat 14:20 I jeli su svi i nasitili se. Od preteklih ulomaka nakupiæe dvanaest
punih koæara.
Mat 14:21 A blagovalo je oko pet tisuøa muækaraca, osim œena i djece.
Isus hoda po vodi
Mat 14:22 I odmah prisili uçenike da uåu u laåu i da se prebace prijeko
dok on otpusti mnoætvo.
Mat 14:23 A poæto otpusti mnoætvo, uziåe na goru, nasamo, da se pomoli.
Uveçer bijaæe ondje sam.
Mat 14:24 Laåa se veø mnogo stadija bila ostisla od kraja, æibana valovima.
Bijaæe protivan vjetar.
Mat 14:25 O çetvrtoj noønoj straœi doåe on k njima hodeøi po moru.
Mat 14:26 A uçenici ugledavæi ga kako hodi po moru, prestraæeni rekoæe:
“Utvara!” I od straha kriknuæe.
Mat 14:27 Isus im odmah progovori: “Hrabro samo! Ja sam! Ne bojte
se!”
Mat 14:28 Petar prihvati i reçe: “Gospodine, ako si ti, zapovjedi mi da
doåem k tebi po vodi!”
Mat 14:29 A on mu reçe: “Doåi!” I Petar siåe s laåe te, hodeøi po vodi,
poåe k Isusu.
Mat 14:30 Ali kad spazi vjetar, poplaæi se, poçne tonuti te krikne: “Gospodine,
spasi me!”
Mat 14:31 Isus odmah pruœi ruku, dohvati ga i kaœe mu: “Malovjerni,
zaæto si posumnjao?”
Mat 14:32 Kad uåoæe u laåu, utihnu vjetar.
Mat 14:33 A oni na laåi poklone mu se niçice govoreøi: “Uistinu, ti si Sin
Boœji!”
Mat 14:34 Poæto preploviæe, doåu na kraj, u Genezaret.
Mat 14:35 I ljudi ga onoga kraja prepoznaju pa razglase po svoj onoj
okolici. I donoæahu mu sve bolesnike
Mat 14:36 te ga moljahu da se samo dotaknu skuta njegove haljine. I
koji bi se dotakli, ozdravili bi.
Prepirke o farizejskim predajama
Mat 15:1 Tada pristupe Isusu farizeji i pismoznanci iz Jeruzalema
govoreøi:
Mat 15:2 “Zaæto tvoji uçenici prestupaju predaju starih? Ne umivaju ruku
prije jela!”
Mat 15:3 On im odgovori: “A zaæto vi prestupate zapovijed Boœju radi
svoje predaje?
Mat 15:4 Ta reçe Bog: Poætuj oca i majku! I: Tko prokune oca ili majku,
smrøu neka se kazni!
Mat 15:5 A vi velite: ‘Rekne li tko ocu ili majci: Pomoø koja te od mene ide
neka bude sveti dar,
Mat 15:6 ne treba da poætuje oca svoga ni majku svoju.’ Tako dokinuste
rijeç Boœju radi svoje predaje.
Mat 15:7 Licemjeri, dobro prorokova o vama Izaija:
Mat 15:8 Narod me ovaj usnama çasti, a srce mu je daleko od mene.
Mat 15:9 Uzalud me ætuju nauçavajuøi nauke - uredbe ljudske.”
Mat 15:10 Tada dozove mnoætvo i reçe: “Sluæajte i razumijte!
Mat 15:11 Ne oneçiæøuje çovjeka æto ulazi u usta, nego æto iz usta izlazi
- to çovjeka oneçiæøuje.”
Mat 15:12 Tada pristupe k njemu uçenici i kaœu mu: “Znaæ li da su se
farizeji sablaznili kad su çuli tu rijeç?”
Mat 15:13 On im odgovori: “Svaki nasad koji ne posadi Otac moj nebeski
iskorijenit øe se.
Mat 15:14 Pustite ih! Slijepi su, voåe slijepaca! A ako slijepac slijepca
vodi, obojica øe u jamu pasti.”
Mat 15:15 Petar prihvati i reçe mu: “Protumaçi nam tu prispodobu!”
Mat 15:16 A on reçe: “I vi joæ uvijek ne razumijete?
Mat 15:17 Ne shvaøate li: sve æto ulazi na usta, ide u trbuh te se izbacuje
u zahod.

736
Mat 15:18 Naprotiv, æto iz usta izlazi, iz srca izvire i to oneçiæøuje çovjeka.
Mat 15:19 Ta iz srca izviru opake namisli, ubojstva, preljubi, bludniætva,
kraåe, laœna svjedoçanstva, psovke.
Mat 15:20 To oneçiæøuje çovjeka; a jesti neopranih ruku ne oneçiæøuje
çovjeka.”
Strankinja vjeruje u Isusa
Mat 15:21 Isus zatim ode odande i povuçe se u krajeve tirske i sidonske.
Mat 15:22 I gle: œena neka, Kanaanka iz onih krajeva, iziåe viçuøi: “Smiluj
mi se, Gospodine, Sine Davidov! Køi mi je teæko opsjednuta!”
Mat 15:23 Ali on joj ne uzvrati ni rijeçi. Pristupe mu na to uçenici te ga
moljahu: “Udovolji joj jer viçe za nama.”
Mat 15:24 On odgovori: “Poslan sam samo k izgubljenim ovcama doma
Izraelova.”
Mat 15:25 Ali ona priåe, pokloni mu se niçice i kaœe: “Gospodine, pomozi
mi!”
Mat 15:26 On odgovori: “Ne priliçi uzeti kruh djeci i baciti ga psiøima.”
Mat 15:27 A ona øe: “Da, Gospodine! Ali psiøi jedu od mrvica æto padaju
sa stola njihovih gospodara!”
Mat 15:28 Tada joj Isus reçe: “O œeno! Velika je vjera tvoja! Neka ti bude
kako œeliæ.” I ozdravi joj køi toga çasa.
Mnoga ozdravljenja uz Galilejsko more
Mat 15:29 Otiæavæi odande, doåe Isus do Galilejskog mora, uziåe na
goru i sjede ondje.
Mat 15:30 Tada nagrnu k njemu silan svijet s hromima, kljastima, slijepima,
nijemima i mnogima drugima. Poloœe mu ih do nogu, a on ih
izlijeçi.
Mat 15:31 Gledajuøi kako su nijemi progovorili, kljasti ozdravili, hromi
prohodali, slijepi progledali, divilo se mnoætvo i slavilo Boga Izraelova.
Isus hrani çetiri tisuøe ljudi
Mat 15:32 A Isus dozva svoje uçenike pa im reçe: “Œao mi je naroda jer
su veø tri dana uza me, a nemaju æto jesti. Otpraviti ih gladne neøu da ne
klonu putem.”
Mat 15:33 Kaœu mu uçenici: “Odakle nam u pustinji toliko kruha da nahranimo
toliko mnoætvo?”
Mat 15:34 A Isus im reçe: “Koliko kruhova imate?” Oni øe: “Sedam, i
malo riba.”
Mat 15:35 Nato zapovjedi mnoætvu da posjeda po zemlji,
Mat 15:36 uze sedam kruhova i ribe, zahvali, razlomi i davaæe uçenicima,
a uçenici mnoætvu.
Mat 15:37 I jeli su i nasitili se. A od preteklih ulomaka nakupiæe sedam
punih koæara.
Mat 15:38 A blagovalo je çetiri tisuøe muækaraca, osim œena i djece.
Mat 15:39 Tada otpusti mnoætvo, uåe u laåu i ode u kraj magadanski.
Znak Jonin
Mat 16:1 Pristupe k njemu farizeji i saduceji. Iskuæavajuøi ga, zatraœe da
im pokaœe kakav znak s neba.
Mat 16:2 On im odgovori: “Uveçer govorite: ‘Bit øe vedro, nebo se œari.’
Mat 16:3 A ujutro: ‘Danas øe nevrijeme, nebo se tamno zacrvenjelo.’
Lice neba znadete rasuditi, a znakove vremena ne znate.
Mat 16:4 Naraætaj opak i preljubniçki znak traœi, ali mu se znak neøe dati
doli znak Jonin.” Tada ih ostavi i ode.
Kvasac farizejski i saducejski
Mat 16:5 Uçenici doåoæe prijeko, a zaboraviæe ponijeti kruha.
Mat 16:6 A Isus im reçe: “Pazite, çuvajte se kvasca farizejskog i saducejskog!”
Mat 16:7 Oni zamiæljeni meåu sobom govorahu: “Kruha ne ponijesmo.”
Mat 16:8 Zamijetio to Isus pa reçe: “Æto ste zamiæljeni, malovjerni, da
kruha nemate?
Mat 16:9 Zar joæ ne shvaøate, ne sjeøate li se onih pet kruhova na pet
tisuøa i koliko koæara nakupiste?
Mat 16:10 I onih sedam kruhova na çetiri tisuøe i koliko koæara nakupiste?
Mat 16:11 Kako onda ne shvaøate da vam to ne rekoh o kruhu? Nego,
çuvajte se kvasca farizejskog i saducejskog.”
Mat 16:12 Tada razumjeæe kako im ne reçe da se çuvaju kvasca
kruænoga, nego nauka farizejskog i saducejskoga.
Ispovijest Petrova
Mat 16:13 Kad Isus doåe u krajeve Cezareje Filipove, upita uçenike:
“Æto govore ljudi, tko je Sin Çovjeçji?”
Mat 16:14 Oni rekoæe: “Jedni da je Ivan Krstitelj; drugi da je Ilija; treøi
opet da je Jeremija ili koji od proroka.”
Mat 16:15 Kaœe im: “A vi, æto vi kaœete, tko sam ja?”

737
Mat 16:16 Æimun Petar prihvati i reçe: “Ti si Krist-Pomazanik, Sin Boga
œivoga.”
Mat 16:17 Nato Isus reçe njemu: “Blago tebi, Æimune, sine Jonin, jer ti
to ne objavi tijelo i krv, nego Otac moj, koji je na nebesima.
Mat 16:18 A ja tebi kaœem: Ti si Petar-Stijena i na toj stijeni sagradit øu
Crkvu svoju i vrata paklena neøe je nadvladati.
Mat 16:19 Tebi øu dati kljuçeve kraljevstva nebeskoga, pa æto god sveœeæ
na zemlji, bit øe svezano na nebesima; a æto god odrijeæiæ na zemlji, bit
øe odrijeæeno na nebesima.”
Mat 16:20 Tada zaprijeti uçenicima neka nikomu ne reknu da je on Krist.
Prvi navjeætaj muke i uskrsnuøa
Mat 16:21 Otada poçe Isus upuøivati uçenike kako treba da poåe u
Jeruzalem, da mnogo pretrpi od starjeæina, glavara sveøeniçkih i pismoznanaca,
da bude ubijen i treøi dan da uskrsne.
Mat 16:22 Petar ga uze na stranu i poçe odvraøati: “Boœe saçuvaj,
Gospodine! Ne, to se tebi ne smije dogoditi!”
Mat 16:23 Isus se okrene i reçe Petru: “Nosi se od mene, sotono!
Sablazan si mi jer ti nije na pameti æto je Boœje, nego æto je ljudsko!”
Uvjeti nasljedovanja Isusova
Mat 16:24 Tada Isus reçe svojim uçenicima: “Hoøe li tko za mnom, neka
se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj kriœ i neka ide za mnom.
Mat 16:25 Tko hoøe œivot svoj spasiti, izgubit øe ga, a tko izgubi œivot
svoj poradi mene, naøi øe ga.
Mat 16:26 Ta æto øe koristiti çovjeku ako sav svijet stekne, a œivotu
svojemu naudi? Ili æto øe çovjek dati u zamjenu za œivot svoj?
Mat 16:27 Doøi øe, doista, Sin Çovjeçji u slavi Oca svoga s anåelima
svojim i tada øe naplatiti svakomu po djelima njegovim.”
Mat 16:28 “Zaista, kaœem vam, neki od ovdje nazoçnih neøe okusiti
smrti dok ne vide Sina Çovjeçjega gdje dolazi sa svojim kraljevstvom.”
Preobraœenje
Mat 17:1 Nakon æest dana uze Isus sa sobom Petra, Jakova i Ivana,
brata njegova, te ih povede na goru visoku, u osamu,
Mat 17:2 i preobrazi se pred njima. I zasja mu lice kao sunce, a haljine
mu postadoæe bijele kao svjetlost.
Mat 17:3 I gle: ukazaæe im se Mojsije i Ilija te razgovarahu s njime.
Mat 17:4 A Petar prihvati i reçe Isusu: “Gospodine, dobro nam je ovdje
biti. Ako hoøeæ, naçinit øu ovdje tri sjenice, tebi jednu, Mojsiju jednu i Iliji
jednu.”
Mat 17:5 Dok je on joæ govorio, gle, svijetao ih oblak zasjeni, a glas iz
oblaka govoraæe: “Ovo je Sin moj, Ljubljeni! U njemu mi sva milina!
Sluæajte ga!”
Mat 17:6 Çuvæi glas, uçenici padoæe licem na zemlju i silno se prestraæiæe.
Mat 17:7 Pristupi k njima Isus, dotakne ih i reçe: “Ustanite, ne bojte se!”
Mat 17:8 Podigoæe oçi, ali ne vidjeæe nikoga doli Isusa sama.
Mat 17:9 Dok su silazili s gore, zapovjedi im Isus: “Nikomu ne kazujte
viåenje dok Sin Çovjeçji od mrtvih ne uskrsne.”
Mat 17:10 Upitaæe ga uçenici: “Æto dakle pismoznanci govore da prije
treba da doåe Ilija?”
Mat 17:11 On im odgovori: “Ilija øe doduæe doøi i sve obnoviti.
Mat 17:12 No velim vam: Ilija je veø doæao, ali ga ne upoznaæe, veø
uçiniæe s njim æto im se prohtjelo. Tako je i Sinu Çovjeçjemu trpjeti od
njih.”
Mat 17:13 Tada razumjeæe uçenici da im to reçe o Ivanu Krstitelju.
Mat 17:14 Kada doåoæe k mnoætvu, pristupi mu çovjek, padne pred njim
na koljena
Mat 17:15 i reçe: “Gospodine, smiluj se sinu mojemu jer je mjeseçar i zlo
mu je. Çesto doista pada u oganj i çesto u vodu.
Mat 17:16 Dovedoh ga tvojim uçenicima i ne mogoæe ga izlijeçiti.”
Mat 17:17 A Isus odgovori: “O rode nevjerni i opaki! Dokle mi je biti s
vama! Dokle li vas podnositi! Dovedite mi ga ovamo!”
Mat 17:18 I zaprijeti Isus zloduhu te on iziåe iz njega. I ozdravi djeçak
toga çasa.
Mat 17:19 Tada uçenici pristupiæe nasamo k Isusu i rekoæe: “Zaæto ga
mi ne mogosmo izagnati?”
Mat 17:20 Kaœe im: “Zbog vaæe malovjernosti. Zaista, kaœem vam, ako
imadnete vjere koliko je zrno goruæiçino te reknete ovoj gori: ‘Premjesti
se odavde onamo!’, premjestit øe se i niæta vam neøe biti nemoguøe.”
Mat 17:21 Ipak, ova se vrsta izgoni samo molitvom i postom.”
Drugi navjeætaj muke i uskrsnuøa
Mat 17:22 A kad su se skupili u Galileji, reçe im Isus: “Sin Çovjeçji ima
biti predan ljudima u ruke

738
Mat 17:23 i ubit øe ga, ali on øe treøi dan uskrsnuti.” I oœalostiæe se silno.
Hramski porez
Mat 17:24 Kad stigoæe u Kafarnaum, pristupe Petru oni æto ubiru dvodrahme
pa mu rekoæe: “Uçitelj vaæ ne plaøa dvodrahme?”
Mat 17:25 “Plaøa”, odgovori. A kad on uåe u kuøu, pretekne ga Isus:
“Æto ti se çini, Æimune? Kraljevi zemaljski od koga ubiru carinu ili porez?
Od svojih sinova ili od tuåih?”
Mat 17:26 Kad on odgovori: “Od tuåih!”, reçe mu Isus: “Sinovi su, dakle,
osloboåeni.
Mat 17:27 Ali da ih ne sablaznimo, poåi k moru, baci udicu i prvu ribu
koja naiåe uzmi, otvori joj usta i naøi øeæ stater. Uzmi ga pa im ga podaj
za me i za se.”
Tko je najveøi
Mat 18:1 U onaj ças pristupe uçenici Isusu pa ga zapitaju: “Tko je, dakle,
najveøi u kraljevstvu nebeskom?”
Mat 18:2 On dozove dijete, postavi ga posred njih
Mat 18:3 i reçe: “Zaista, kaœem vam, ako se ne obratite i ne postanete
kao djeca, neøete uøi u kraljevstvo nebesko.
Mat 18:4 Tko god se dakle ponizi kao ovo dijete, taj je najveøi u kraljevstvu
nebeskom.
Mat 18:5 I tko primi jedno ovakvo dijete u moje ime, mene prima.”
Sablazan
Mat 18:6 “Onomu, naprotiv, tko bi sablaznio jednoga od ovih najmanjih
æto vjeruju u mene bilo bi bolje da mu se o vrat objesi mlinski kamen pa
da potone u dubinu morsku.”
Mat 18:7 “Jao svijetu od sablazni! Neizbjeœivo dolaze sablazni, ali jao
çovjeku po kom dolazi sablazan.
Mat 18:8 Pa ako te ruka ili noga sablaœnjava, odsijeci je i baci od sebe.
Bolje ti je uøi u œivot kljastu ili hromu, nego s obje ruke ili s obje noge biti
baçen u oganj vjeçni.
Mat 18:9 I ako te oko sablaœnjava, izvadi ga i baci od sebe. Bolje ti je
jednooku u œivot uøi, nego s oba oka biti baçen u pakao ognjeni.”
Mat 18:10 “Pazite da ne prezrete ni jednoga od ovih najmanjih jer, kaœem
vam, anåeli njihovi na nebu uvijek gledaju lice Oca mojega, koji je na
nebesima.”
Mat 18:11 Jer Sin je Çovjeçji da spasi ono æto je izgubljeno.
Izgubljena ovca
Mat 18:12 “Æto vam se çini? Ako neki çovjek imadne sto ovaca i jedna
od njih zaluta, neøe li on ostaviti onih devedeset i devet u gorama i poøi
u potragu za zalutalom?
Mat 18:13 Posreøi li mu se te je naåe, zaista, kaœem vam, raduje se
zbog nje viæe nego zbog onih devedeset i devet koje nisu zalutale.
Mat 18:14 Tako ni Otac vaæ, koji je na nebesima, neøe da propadne ni
jedan od ovih malenih.”
Bratska opomena i zajedniçka molitva
Mat 18:15 “Pogrijeæi li tvoj brat, idi i pokaraj ga nasamo.
Mat 18:16 Ako te posluæa, stekao si brata. Ne posluæa li te, uzmi sa
sobom joæ jednoga ili dvojicu, neka na iskazu dvojice ili trojice svjedoka
poçiva svaka tvrdnja.
Mat 18:17 Ako ni njih ne posluæa, reci Crkvi. Ako pak ni Crkve ne posluæa,
neka ti bude kao poganin i carinik.”
Mat 18:18 “Zaista, kaœem vam, æto god sveœete na zemlji, bit øe svezano
na nebu; i æto god odrijeæite na zemlji, bit øe odrijeæeno na nebu.”
Mat 18:19 “Nadalje, kaœem vam, ako dvojica od vas na zemlji jednoduæno
zaiætu æto mu drago, dat øe im Otac moj, koji je na nebesima.
Mat 18:20 Jer gdje su dvojica ili trojica skupljena u moje ime, tu sam i ja
meåu njima.”
Oproætenje uvreda
Mat 18:21 Tada pristupi k njemu Petar i reçe: “Gospodine, koliko puta
da oprostim bratu svomu ako se ogrijeæi o mene? Do sedam puta?”
Mat 18:22 Kaœe mu Isus: “Ne kaœem ti do sedam puta, nego do sedamdeset
puta sedam.”
Prispodoba o okrutnom duœniku
Mat 18:23 “Stoga je kraljevstvo nebesko kao kad kralj odluçi urediti
raçune sa slugama.
Mat 18:24 Kad zapoçe obraçunavati, dovedoæe mu jednoga koji mu
dugovaæe deset tisuøa talenata.
Mat 18:25 Kako nije imao odakle vratiti, zapovjedi gospodar da se proda
on, œena mu i djeca i sve æto ima te se podmiri dug.
Mat 18:26 Nato sluga padne niçice preda njega govoreøi: ‘Strpljenja
imaj sa mnom, i sve øu ti vratiti.’

739
Mat 18:27 Gospodar se smilova tomu sluzi, otpusti ga i dug mu oprosti.”
Mat 18:28 “A kad taj isti sluga izaåe, naiåe na jednoga svoga druga koji
mu dugovaæe sto denara. Uhvati ga i stane ga daviti govoreøi: ‘Vrati æto
si duœan!’
Mat 18:29 Drug padne preda njega i stane ga zaklinjati: ‘Strpljenja imaj
sa mnom i vratit øu ti.’
Mat 18:30 Ali on ne htjede, nego ode i baci ga u tamnicu dok mu ne vrati
duga.”
Mat 18:31 “Kad njegovi drugovi vidjeæe æto se dogodilo, silno raœaloæøeni
odoæe i sve to dojaviæe gospodaru.
Mat 18:32 Tada ga gospodar dozva i reçe mu: ‘Slugo opaki, sav sam ti
onaj dug oprostio jer si me zamolio.
Mat 18:33 Nije li trebalo da se i ti smilujeæ svome drugu, kao æto sam se
i ja tebi smilovao?’
Mat 18:34 I gospodar ga, rasråen, preda muçiteljima dok mu ne vrati
svega duga.
Mat 18:35 Tako øe i Otac moj nebeski uçiniti s vama ako svatko od srca
ne oprosti svomu bratu.”
Nerazrjeæivost œenidbe
Mat 19:1 Kad Isus zavræi ove besjede, ode iz Galileje i doåe u judejski
kraj s onu stranu Jordana.
Mat 19:2 Za njim je iæao silan svijet. Ondje ih izlijeçi.
Mat 19:3 Pristupe mu tada farizeji pa, da ga iskuæaju, kaœu: “Je li
dopuæteno otpustiti œenu s kojega god razloga?”
Mat 19:4 On odgovori: “Zar niste çitali: Stvoritelj od poçetka muæko i
œensko stvori ih
Mat 19:5 i reçe: Stoga øe çovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju
œenu; i dvoje njih bit øe jedno tijelo?
Mat 19:6 Tako viæe nisu dvoje, nego jedno tijelo. Æto, dakle, Bog zdruœi,
çovjek neka ne rastavlja.”
Mat 19:7 Kaœu mu: “Zaæto onda Mojsije zapovjedi dati otpusno pismo i
- otpustiti?”
Mat 19:8 Odgovori im: “Zbog tvrdoøe srca vaæega dopusti vam Mojsije
otpustiti œene, ali od poçetka ne bijaæe tako.
Mat 19:9 A ja vam kaœem: Tko otpusti svoju œenu - osim zbog bludniætva
- pa se oœeni drugom, çini preljub.”
Dragovoljna uzdrœljivost
Mat 19:10 Kaœu mu uçenici: “Ako je tako izmeåu muœa i œene, bolje je ne
œeniti se.”
Mat 19:11 A on im reçe: “Ne shvaøaju toga svi, nego samo oni kojima je
dano.
Mat 19:12 Doista, ima za œenidbu nesposobnih koji se takvi iz utrobe
materine rodiæe. Ima nesposobnih koje ljudi onesposobiæe. A ima nesposobnih
koji sami sebe onesposobiæe poradi kraljevstva nebeskoga.
Tko moœe shvatiti, neka shvati.”
Isus i djeca
Mat 19:13 Tada mu donijeæe djeçicu da na njih stavi ruke i pomoli se. A
uçenici im branili.
Mat 19:14 Nato øe im Isus: “Pustite djeçicu i ne prijeçite im k meni jer
takvih je kraljevstvo nebesko!”
Mat 19:15 I poloœi ruke na njih pa krene odande.
Mat 19:16 I gle, pristupi mu netko i reçe: “Uçitelju, koje mi je dobro çiniti
da imam œivot vjeçni?”
Mat 19:17 A on mu reçe: “Æto me pitaæ o dobrome? Jedan je samo
dobar! Ali ako hoøeæ u œivot uøi, çuvaj zapovijedi.”
Mat 19:18 Upita ga: “Koje?” A Isus reçe: Ne ubij! Ne çini preljuba! Ne
ukradi! Ne svjedoçi laœno!
Mat 19:19 Poætuj oca i majku! I ljubi svoga bliœnjega kao sebe samoga!”
Mat 19:20 Kaœe mu mladiø: “Sve sam to çuvao. Æto mi joæ nedostaje?”
Mat 19:21 Reçe mu Isus: “Hoøeæ li biti savræen, idi, prodaj æto imaæ i
podaj siromasima pa øeæ imati blago na nebu. A onda doåi i idi za mnom.”
Mat 19:22 Na tu rijeç ode mladiø œalostan jer imaæe velik imetak.
Opasnost od bogatstva
Mat 19:23 A Isus reçe svojim uçenicima: “Zaista, kaœem vas, teæko øe
bogataæ u kraljevstvo nebesko.
Mat 19:24 Ponovno vam velim: Lakæe je devi kroz uæi iglene nego
bogataæu u kraljevstvo Boœje.”
Mat 19:25 Çuvæi to, uçenici se silno snebivahu govoreøi: “Tko se onda
moœe spasiti?”
Mat 19:26 A Isus upre u njih pogled pa im reçe: “Ljudima je to nemoguøe,
ali Bogu je sve moguøe.”

740
Nagrada Isusovim sljedbenicima
Mat 19:27 Tada Petar prihvati pa upita: “Evo, mi sve ostavismo i poåosmo
za tobom. Æto øemo za to dobiti?”
Mat 19:28 Reçe im Isus: “Zaista, kaœem vam, vi koji poåoste za mnom,
o preporodu, kad Sin Çovjeçji sjedne na prijestolje svoje slave, i vi øete
sjediti na dvanaest prijestolja i suditi dvanaest plemena Izraelovih.
Mat 19:29 I tko god ostavi kuøe, ili braøu, ili sestre, ili oca, ili majku, ili
œenu, ili djecu, ili polja poradi imena mojega, stostruko øe primiti i œivot
vjeçni baætiniti.”
Mat 19:30 “A mnogi prvi bit øe posljednji, i posljednji prvi.”
Radnici posljednjeg sata
Mat 20:1 “Kraljevstvo je nebesko kao kad domaøin rano ujutro izaåe
najmiti radnike u svoj vinograd.
Mat 20:2 Pogodi se s radnicima po denar na dan i poæalje ih u svoj
vinograd.
Mat 20:3 Izaåe i o treøoj uri i vidje druge gdje stoje na trgu besposleni
Mat 20:4 pa i njima reçe: ‘Idite i vi u moj vinograd pa æto bude pravo, dat
øu vam.’
Mat 20:5 I oni odoæe. Izaåe opet o æestoj i devetoj uri te uçini isto tako.
Mat 20:6 A kad izaåe o jedanaestoj uri, naåe druge gdje stoje i reçe im:
‘Zaæto ovdje stojite vazdan besposleni?’
Mat 20:7 Kaœu mu: ‘Jer nas nitko ne najmi.’ Reçe im: ‘Idite i vi u vinograd.’”
Mat 20:8 “Uveçer kaœe gospodar vinograda svojemu upravitelju: ‘Pozovi
radnike i podaj im plaøu poçevæi od posljednjih pa sve do prvih.’
Mat 20:9 Doåu tako oni od jedanaeste ure i prime po denar.
Mat 20:10 Pa kada doåu oni prvi, pomisle da øe primiti viæe, ali i oni
prime po denar.
Mat 20:11 A kad primiæe, poçeæe mrmljati protiv domaøina:
Mat 20:12 ‘Ovi posljednji jednu su uru radili i izjednaçio si ih s nama, koji
smo podnosili svu tegobu dana i œegu.’”
Mat 20:13 “Nato on odgovori jednomu od njih: ‘Prijatelju, ne çinim ti
krivo. Nisi li se pogodio sa mnom po denar?
Mat 20:14 Uzmi svoje pa idi. A ja hoøu i ovomu posljednjemu dati kao i
tebi.
Mat 20:15 Nije li mi slobodno çiniti sa svojim æto hoøu? Ili zar je oko tvoje
zlo æto sam ja dobar?’”
Mat 20:16 “Tako øe posljednji biti prvi, a prvi posljednji.”
Treøi navjeætaj muke i uskrsnuøa
Mat 20:17 Dok je Isus uzlazio u Jeruzalem,ihvati i reçe Isusu: “Gospodine,
dobro nçe:
Mat 20:18 “Evo, uzlazimo u Jeruzalem i Sin Çovjeçji bit øe predan
glavarima sveøeniçkim i pismoznancima. Osudit øe ga na smrt
Mat 20:19 i predati poganima da ga izrugaju, izbiçuju i razapnu, ali on øe
treøi dan uskrsnuti.”
Ne gospodujte nego sluœite!
Mat 20:20 Tada mu pristupi mati sinova Zebedejevih zajedno sa sinovima,
pade niçice da od njega neæto zaiæte.
Mat 20:21 A on øe joj: “Æto œeliæ?” Kaœe mu: “Reci da ova moja dva sina
u tvome kraljevstvu sjednu uza te, jedan tebi zdesna, drugi slijeva.”
Mat 20:22 Isus odgovori: “Ne znate æto iætete. Moœete li piti çaæu koju øu
ja piti?” Kaœu mu: “Moœemo!”
Mat 20:23 A on im reçe: “Çaæu øete moju doduæe piti, ali sjesti meni
zdesna ili slijeva - to nisam ja vlastan dati, to je onih kojima je pripravio
moj Otac.”
Mat 20:24 Kada su to çula ostala desetorica, razgnjeve se na dva brata.
Mat 20:25 Zato ih Isus dozva i reçe: “Znate da vladari gospoduju svojim
narodima i velikaæi njihovi drœe ih pod vlaæøu.
Mat 20:26 Neøe tako biti meåu vama! Naprotiv, tko hoøe da meåu vama
bude najveøi, neka vam bude posluœitelj.
Mat 20:27 I tko god hoøe da meåu vama bude prvi, neka vam bude
sluga.”
Mat 20:28 “Tako i Sin Çovjeçji nije doæao da bude sluœen, nego da sluœi
i œivot svoj dade kao otkupninu za mnoge.”
Dva jerihonska slijepca
Mat 20:29 Kad su izlazili iz Jerihona, poåe za njim silan svijet.
Mat 20:30 I gle, dva slijepca sjeåahu kraj puta. Çuvæi da Isus prolazi,
povikaæe: “Gospodine, smiluj nam se, Sine Davidov!”
Mat 20:31 Mnoætvo ih uæutkivalo, ali oni joæ jaçe viknuæe: “Gospodine,
smiluj nam se, Sine Davidov!”
Mat 20:32 Isus se zaustavi, dozove ih i reçe: “Æto hoøete da vam uçinim?”
Mat 20:33 Kaœu mu: “Gospodine, da nam se otvore oçi.”

741
Mat 20:34 Isus se ganut dotaçe njihovim oçiju i oni odmah progledaæe.
I poåoæe za njim.
Mat 21:1 Kad se pribliœiæe Jeruzalemu te doåoæe u Betfagu, na Maslinskoj
gori, posla Isus dvojicu uçenika
Mat 21:2 govoreøi: “Poåite u selo pred vama i odmah øete naøi privezanu
magaricu i uz nju magare. Odrijeæite ih i dovedite k meni.
Mat 21:3 Ako vam tko æto rekne, recite: ‘Gospodinu trebaju’, i odmah øe
ih pustiti.”
Mat 21:4 To se dogodi da se ispuni æto je reçeno po proroku:
Mat 21:5 Recite køeri Sionskoj: Evo kralj ti tvoj dolazi, krotak, jaæuø na
magarcu, na magaretu, mladetu magariçinu.
Mat 21:6 Uçenici odu i uçine kako im naredi Isus.
Mat 21:7 Dovedu magaricu i magare te stave na njih haljine i Isus uzjaha
na njih.
Mat 21:8 Silan svijet prostrije svoje haljine po putu, a drugi rezahu grane
sa stabala i sterahu ih po putu.
Mat 21:9 Mnoætvo pak pred njim i za njim klicaæe: “Hosana Sinu Davidovu!
Blagoslovljen Onaj koji dolazi u ime Gospodnje! Hosana u visinama!”
Mat 21:10 Kad uåe u Jeruzalem, uskomeæao se sav grad i govorio: “Tko
je ovaj?”
Mat 21:11 A mnoætvo odgovaraæe: “To je Prorok, Isus iz Nazareta galilejskoga.”
Mat 21:12 Isus uåe u Hram i izagna sve koji su prodavali i kupovali u
Hramu. Mjenjaçima isprevrta stolove i prodavaçima golubova klupe.
Mat 21:13 Kaœe im: “Pisamo je: Dom øe se moj zvati Dom molitve, a vi
od njega çinite peøinu razbojniçku.”
Mat 21:14 U Hramu mu priåoæe slijepi i hromi i on ih ozdravi.
Mat 21:15 A kad glavari sveøeniçki i pismoznanci vidjeæe çudesa koja
uçini i djecu æto viçu Hramom: “Hosana Sinu Davidovu!”, gnjevni
Mat 21:16 mu rekoæe: “Çujeæ li æto ovi govore?” Kaœe im Isus: “Da! A
niste li çitali: Iz usta djece i dojençadi sebi si pripravio hvalu?”
Mat 21:17 On ih ostavi, poåe iz grada u Betaniju te ondje prenoøi.
Mat 21:18 Ujutro se vraøao u grad i ogladnje.
Mat 21:19 Ugleda smokvu kraj puta i priåe k njoj, ali ne naåe na njoj niæta
osim liæøa pa joj kaœe: “Ne bilo viæe ploda s tebe dovijeka!” I smokva
umah usahnu.
Mat 21:20 Vidjevæi to, uçenici se zaçude: “Kako umah smokva usahnu!”
Mat 21:21 Isus im odvrati: “Zaista, kaœem vam, ako budete imali vjeru i
ne posumnjate, çinit øete ne samo ovo sa smokvom, nego - reknete li i
ovoj gori: ‘Digni se i baci u more!’, bit øe tako.
Mat 21:22 I sve æto zaiætete u molitvi vjerujuøi, primit øete.”
Odakle Isusu vlast?
Mat 21:23 I uåe u Hram. Dok je nauçavao, pristupiæe mu glavari sveøeniçki
i starjeæine narodne te ga upitaæe: “Kojom vlaæøu to çiniæ? Tko
ti dade tu vlast?”
Mat 21:24 Isus im odgovori: “I ja øu vas jedno upitati. Ako mi na to
odgovorite, ja øu vama kazati kojom vlaæøu ovo çinim.
Mat 21:25 Krætenje Ivanovo odakle li bijaæe? Od Neba ili od ljudi?” A oni
umovahu meåu sobom: “Reknemo li ‘Od Neba’, odvratit øe nam: ‘Zaæto
mu, dakle, ne povjerovaste?’
Mat 21:26 A reknemo li ‘Od ljudi’, strah nas je mnoætva. Ta svi Ivana
smatraju prorokom.”
Mat 21:27 Zato odgovore Isusu: “Ne znamo.” I on njima reçe: “Ni ja
vama neøu kazati kojom vlaæøu ovo çinim.”
Prispodoba o dva sina
Mat 21:28 “A æto vam se çini? Çovjek neki imao dva sina. Priåe prvomu
i reçe: ‘Sinko, hajde danas na posao u vinograd!’
Mat 21:29 On odgovori: ‘Neøu!’ No poslije se predomisli i ode.
Mat 21:30 Priåe i drugomu pa mu reçe isto tako. A on odgovori: ‘Evo me,
gospodaru!’ i ne ode.
Mat 21:31 Koji od te dvojice izvræi volju oçevu?” Kaœu: “Onaj prvi.” Nato
øe im Isus: “Zaista, kaœem vam, carinici i bludnice pretekoæe vas u
kraljevstvo Boœje!
Mat 21:32 Doista, Ivan doåe k vama putom pravednosti i vi mu ne povjerovaste,
a carinici mu i bludnice povjerovaæe. Vi pak, makar to vidjeste,
ni kasnije se ne predomisliste da mu povjerujete.”
Vinogradari ubojice
Mat 21:33 “Drugu prispodobu çujte! Bijaæe neki domaøin koji posadi
vinograd, ogradi ga ogradom, iskopa u njemu tijesak i podiœe kulu pa ga
iznajmi vinogradarima i otputova.

742
Mat 21:34 Kad se pribliœilo vrijeme plodova, posla svoje sluge vinogradarima
da uzmu njegov urod.
Mat 21:35 A vinogradari pograbe njegove sluge pa jednoga istukoæe,
drugog ubiæe, a treøega kamenovaæe.
Mat 21:36 I opet posla druge sluge, viæe njih nego prije, ali oni i s njima
postupiæe jednako.”
Mat 21:37 “Naposljetku posla k njima sina svoga misleøi: ‘Poætovat øe
mog sina.’
Mat 21:38 Ali kad vinogradari ugledaju sina, rekoæe meåu sobom: ‘Ovo
je baætinik! Hajde da ga ubijemo i imat øemo baætinu njegovu!’
Mat 21:39 I pograbe ga, izbace iz vinograda i ubiju.”
Mat 21:40 “Kada dakle doåe gospodar vinograda, æto øe uçiniti s tim
vinogradarima?”
Mat 21:41 Kaœu mu: “Opake øe nemilo pogubiti, a vinograd iznajmiti
drugim vinogradarima æto øe mu davati urod u svoje vrijeme.”
Mat 21:42 Kaœe im Isus: “Zar nikada niste çitali u Pismima: Kamen æto
ga odbaciæe graditelji postade kamen zaglavni. Gospodnje je to djelo -
kakvo çudo u oçima naæim!
Mat 21:43 Zato øe se - kaœem vam - oduzeti od vas kraljevstvo Boœje i
dat øe se narodu koji donosi njegove plodove!
Mat 21:44 I tko padne na taj kamen, smrskat øe se, a na koga on padne,
satrt øe ga.)”
Mat 21:45 Kad su glavari sveøeniçki i farizeji çuli te njegove prispodobe,
razumjeli su da govori o njima.
Mat 21:46 I traœili su da ga uhvate, ali se pobojaæe mnoætva jer ga je
smatralo prorokom.
Prispodoba o svadbenoj gozbi
Mat 22:1 Isus im ponovno prozbori u prispodobama:
Mat 22:2 “Kraljevstvo je nebesko kao kad neki kralj pripravi svadbu sinu
svomu.
Mat 22:3 Posla sluge da pozovu uzvanike na svadbu. No oni ne htjedoæe
doøi.
Mat 22:4 Opet posla druge sluge govoreøi: ‘Recite uzvanicima: Evo,
objed sam ugotovio. Junci su moji i tovljenici poklani i sve pripravljeno.
Doåite na svadbu!’”
Mat 22:5 “Ali oni ne mareøi odoæe - jedan na svoju njivu, drugi za svojom
trgovinom.
Mat 22:6 Ostali uhvate njegove sluge, zlostave ih i ubiju.
Mat 22:7 Nato se kralj razgnjevi, posla svoju vojsku i pogubi one ubojice,
a grad im spali.”
Mat 22:8 “Tada kaœe slugama: ‘Svadba je, evo, pripravljena ali uzvanici
ne bijahu dostojni.
Mat 22:9 Poåite stoga na raskræøa i koga god naåete, pozovite na
svadbu!’”
Mat 22:10 “Sluge iziåoæe na putove i skupiæe sve koje naåoæe - i zle i
dobre. I svadbena se dvorana napuni gostiju.
Mat 22:11 Kad kralj uåe pogledati goste, spazi ondje çovjeka koji ne
bijaæe odjeven u svadbeno ruho.
Mat 22:12 Kaœe mu: ‘Prijatelju, kako si ovamo uæao bez svadbenoga
ruha?’ A on zanijemi.
Mat 22:13 Tada kralj reçe posluœiteljima: ‘Sveœite mu ruke i noge i bacite
ga van u tamu, gdje øe biti plaç i ækrgut zubi.’
Mat 22:14 Doista, mnogo je zvanih, malo izabranih.”
Porez caru
Mat 22:15 Tada farizeji odoæe i odrœaæe vijeøe kako da Isusa uhvate u
rijeçi.
Mat 22:16 Poæalju k njemu svoje uçenike s herodovcima da ga upitaju:
“Uçitelju! Znamo da si istinit te po istini putu Boœjem uçiæ i ne mariæ tko
je tko jer nisi pristran.
Mat 22:17 Reci nam, dakle, æto ti se çini: je li dopuæteno dati porez caru
ili nije?”
Mat 22:18 Znajuøi njihovu opakost, reçe Isus: “Zaæto me iskuæavate,
licemjeri?
Mat 22:19 Pokaœite mi porezni novac!” Pruœiæe mu denar.
Mat 22:20 On ih upita: “Çija je ovo slika i natpis?”
Mat 22:21 Odgovore: “Carev.” Kaœe im: “Podajte dakle caru carevo, a
Bogu Boœje.”
Mat 22:22 Çuvæi to, zadive se pa ga ostave i odu.
Uskrsnuøe mrtvih
Mat 22:23 Toga dana pristupiæe k njemu saduceji, koji vele da nema
uskrsnuøa, i upitaæe ga:

743
Mat 22:24 “Uçitelju, Mojsije reçe: Umre li tko bez djece, neka se njegov
brat oœeni njegovom œenom te podigne porod bratu svomu.
Mat 22:25 Bijaæe tako u nas sedmero braøe. Prvi se oœeni i umrije bez
poroda ostavivæi œenu svom bratu.
Mat 22:26 Tako i drugi i treøi, sve do sedmoga.
Mat 22:27 A nakon svih umrije i œena.
Mat 22:28 Kojemu øe dakle od te sedmorice biti œena o uskrsnuøu? Jer
sva su je sedmorica imala.”
Mat 22:29 Odgovori im Isus: “U zabludi ste jer ne razumijete Pisama ni
sile Boœje.
Mat 22:30 Ta u uskrsnuøu niti se œene niti udavaju, nego su kao anåeli
na nebu.
Mat 22:31 A æto se tiçe uskrsnuøa mrtvih, zar niste çitali æto vam reçe
Bog:
Mat 22:32 Ja sam Bog Abrahamov, Bog Izakov i Bog Jakovljev? Nije on
Bog mrtvih, nego œivih!”
Mat 22:33 Çuvæi to, mnoætvo osta zaneseno njegovim naukom.
Najveøa zapovijed
Mat 22:34 A kad su farizeji çuli kako uæutka saduceje, okupiæe se,
Mat 22:35 a jedan od njih, zakonoznanac, da ga iskuæa, upita:
Mat 22:36 “Uçitelju, koja ja zapovijed najveøa u Zakonu?”
Mat 22:37 A on mu reçe: “Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem
svojim, i svom duæom svojom, i svim umom svojim.
Mat 22:38 To je najveøa i prva zapovijed.
Mat 22:39 Druga, ovoj sliçna: Ljubi svoga bliœnjega kao sebe samoga.
Mat 22:40 O tim dvjema zapovijedima visi sav Zakon i Proroci.”
Krist, sin i Gospodin Davidov
Mat 22:41 Kad se farizeji skupiæe, upita ih Isus:
Mat 22:42 “Æto mislite o Kristu? Çiji je on sin?” Kaœu mu: “Davidov.”
Mat 22:43 A on øe njima: “Kako ga onda David u Duhu naziva
Gospodinom, kad veli:
Mat 22:44 Reçe Gospod Gospodinu mojemu: ‘Sjedi mi zdesna dok ne
poloœim neprijatelje tvoje za podnoœje nogama tvojim?’
Mat 22:45 Ako ga dakle David naziva Gospodinom, kako mu je sin?”
Mat 22:46 I nitko mu nije mogao odgovoriti ni rijeçi, niti se od toga dana
tko usudio upitati ga bilo æto.
Licemjerje i taætina pismoznanaca i farizeja
Mat 23:1 Tada Isus prozbori mnoætvu i svojim uçenicima:
Mat 23:2 “Na Mojsijevu stolicu zasjedoæe pismoznanci i farizeji.
Mat 23:3 Çinite dakle i obdrœavajte sve æto vam kaœu, ali se nemojte
ravnati po njihovim djelima jer govore, a ne çine.
Mat 23:4 Veœu i ljudima na pleøa tovare teæka bremena, a sami ni da bi
ih prstom makli.
Mat 23:5 Sva svoja djela çine zato da ih ljudi vide. Doista, proæiruju
zapise svoje i produljuju rese.
Mat 23:6 Vole proçelja na gozbama, prva sjedala u sinagogama,
Mat 23:7 pozdrave na trgovima i da ih ljudi zovu ‘Rabbi’.
Mat 23:8 Vi pak ne dajte se zvati ‘Rabbi’, jer jedan je uçitelj vaæ, a svi ste
vi braøa.
Mat 23:9 Ni ocem ne zovite nikoga na zemlji jer jedan je Otac vaæ - onaj
na nebesima.
Mat 23:10 I ne dajte da vas voåama zovu, jer jedan je vaæ voåa - Krist.
Mat 23:11 Najveøi meåu vama neka vam bude posluœitelj.
Mat 23:12 Tko se god uzvisuje, bit øe poniœen, a tko se ponizuje, bit øe
uzviæen.
Mat 23:13 “Jao vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Zakljuçavate
kraljevstvo nebesko pred ljudima; sami ne ulazite, a ne date uøi ni onima
koji bi htjeli.”
Mat 23:14 “Jao vama pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Æto jedete kuøe
udoviçke i s prenavljanjem se dugo Bogu molite. Zato øete dobiti stroœu
osudu.”
Mat 23:15 “Jao vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Obilazite morem
i kopnom da pridobijete jednog sljedbenika. A kad ga pridobijete,
promeøete ga u sina paklenoga dvaput goreg od sebe.”
Mat 23:16 “Jao vama! Slijepe voåe! Govorite: ‘Zakune li se tko Hramom,
nije niæta. Ali ako se zakune hramskim zlatom, veœe ga zakletva.’
Mat 23:17 Budale i slijepci! Ta æto je veøe: zlato ili Hram æto posveøuje
zlato?
Mat 23:18 Nadalje: ‘Zakune li se tko œrtvenikom, nije niæta. Ali ako se
zakune darom æto je na njemu, veœe ga zakletva.’

744
Mat 23:19 Slijepci! Ta æto je veøe: dar ili œrtvenik æto dar posveøuje?
Mat 23:20 Tko se dakle zakune œrtvenikom, kune se njime i svime æto je
na njemu.
Mat 23:21 I tko se zakune Hramom, kune se njime i Onim koji u njemu
prebiva.
Mat 23:22 I tko se zakune nebom, kune se prijestoljem Boœjim i Onim
koji na njemu sjedi.”
Mat 23:23 “Jao vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Namirujete
desetinu od metvice i kopra i kima, a propuætate najvaœnije u Zakonu:
pravednost, milosråe, vjernost. Ovo je trebalo çiniti, a ono ne propuætati.
Mat 23:24 Slijepe voåe! Cijedite komarca, a gutate devu!”
Mat 23:25 “Jao vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Çistite çaæu i
zdjelu izvana, a iznutra su pune grabeœa i pohlepe.
Mat 23:26 Farizeju slijepi! Oçisti najprije nutrinu çaæe da joj i vanjætina
bude çista.”
Mat 23:27 Jao vama pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Nalik ste na obijeljene
grobove. Izvana izgledaju lijepi, a iznutra su puni mrtvaçkih kostiju
i svakojake neçistoøe.
Mat 23:28 Tako i vi izvana ljudima izgledate pravedni, a iznutra ste puni
licemjerja i bezakonja.”
Mat 23:29 “Jao vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Gradite grobnice
prorocima i kitite spomenike pravednicima
Mat 23:30 te govorite: ‘Da smo mi œivjeli u dane otaca svojih, ne bismo
bili njihovi sudionici u prolijevanju krvi proroçke.’
Mat 23:31 Tako sami protiv sebe svjedoçite da ste sinovi ubojica proroka.
Mat 23:32 Dopunite samo mjeru otaca svojih!”
Skora kazna
Mat 23:33 “Zmije! Leglo gujinje! Kako øete uteøi osudi paklenoj?
Mat 23:34 Zato evo ja æaljem vama proroke i mudrace i pismoznance.
Jedne øete od njih ubiti i raspeti, druge biçevati po svojim sinagogama
i progoniti od grada do grada
Mat 23:35 da tako na vas doåe sva pravedna krv, prolivena na zemlji od
krvi Abela pravednoga pa do krvi Zaharije, sina Barahijina, kojega ubiste
izmeåu Hrama i œrtvenika.
Mat 23:36 Zaista, kaœem vam, sve øe to doøi na ovaj naraætaj!”
Prijekor Jeruzalemu
Mat 23:37 “Jeruzaleme, Jeruzaleme, koji ubijaæ proroke i kamenujeæ
one æto su tebi poslani! Koliko li puta htjedoh okupiti djecu tvoju kao æto
kvoçka okuplja piliøe pod krila, i ne htjedoste.
Mat 23:38 Evo, napuætena vam kuøa.
Mat 23:39 Doista, kaœem vam, odsada me neøete vidjeti dok ne reknete:
Blagoslovljen Onaj koji dolazi u ime Gospodnje!”
Uvod
Mat 24:1 Isus iziåe iz Hrama. Putom mu pristupiæe uçenici pokazujuøi
mu hramsko zdanje.
Mat 24:2 A on im reçe: “Ne vidite li sve ovo? Zaista, kaœem vam, ne,
neøe se ovdje ostaviti ni kamen na kamenu nerazvaljen.”
Poçetak nevolja
Mat 24:3 Dok je zatim na Maslinskoj gori sjedio, pristupiæe k njemu uçenici
nasamo govoreøi: “Reci nam kada øe to biti i koji øe biti znak tvojega
Dolaska i svræetka svijeta?”
Mat 24:4 Isus im odgovori: “Pazite da vas tko ne zavede!
Mat 24:5 Mnogi øe doista doøi u moje ime i govoriti: ‘Ja sam Krist!’ I
mnoge øe zavesti.”
Mat 24:6 “A çut øete za ratove i za glasove o ratovima. Pazite, ne uznemirujte
se. Doista treba da se to dogodi, ali to joæ nije svræetak.
Mat 24:7 Narod øe ustati protiv naroda i kraljevstvo protiv kraljevstva; bit
øe gladi i potresa po raznim mjestima.
Mat 24:8 Ali sve je to samo poçetak trudova.”
Mat 24:9 “Tada øe vas predavati na muke i ubijati vas. I svi øe vas narodi
zamrziti zbog imena moga.
Mat 24:10 Mnogi øe se tada sablazniti, izdavat øe jedni druge i mrziti se
meåu sobom.
Mat 24:11 Ustat øe mnogi laœni proroci i mnoge zavesti.
Mat 24:12 Razmahat øe se bezakonje i ohladnjeti ljubav mnogih.
Mat 24:13 Ali tko ustraje do svræetka, bit øe spaæen.”
Mat 24:14 “I propovijedat øe se ovo evanåelje Kraljevstva po svem svijetu
za svjedoçanstvo svim narodima. Tada øe doøi svræetak.”
Razorenje Jeruzalema
Mat 24:15 “Kada dakle vidite da grozota pustoæi, po proroætvu Daniela
proroka, stoluje na svetome mjestu - tko çita, neka razumije:

745
Mat 24:16 koji se tada zateknu u Judeji, neka bjeœe u gore;
Mat 24:17 tko bude na krovu, neka ne silazi uzeti æto iz kuøe;
Mat 24:18 i tko bude u polju, neka se ne okreøe natrag da uzme haljinu!”
Mat 24:19 “A jao trudnicama i dojiljama u one dane!”
Mat 24:20 “I molite da bijeg vaæ ne bude zimi ili subotom
Mat 24:21 jer tada øe biti velika tjeskoba kakve ne bijaæe od poçetka
svijeta sve do sada, a neøe je ni biti.”
Mat 24:22 “I kad se ne bi skratili dani oni, nitko se ne bi spasio. No poradi
izabranih skratit øe se dani oni.”
Mat 24:23 “Ako vam tada tko rekne: ‘Gle, evo Krista!’ ili: œeno ga!’ - ne
povjerujte!
Mat 24:24 Ustat øe, doista, laœni kristi i laœni proroci i iznijeti znamenja
velika i çudesa da, bude li moguøe, zavedu i izabrane.”
Mat 24:25 “Eto, prorekao sam vam.”
Dolazak Sina çovjeçjega
Mat 24:26 “Reknu li vam dakle: ‘Evo, u pustinji je!’, ne izlazite; ‘Evo ga
u loœnicama!’, ne vjerujte.
Mat 24:27 Jer kao æto munja izlazi od istoka i bljesne do zapada, tako øe
biti i s dolaskom Sina Çovjeçjega.”
Mat 24:28 “Gdje bude strvine, ondje øe se skupljati orlovi.”
Mat 24:29 “A odmah nakon nevolje onih dana sunce øe pomrçati i mjesec
neøe viæe svijetljeti i zvijezde øe s neba padati i sile øe se nebeske poljuljati.”
Mat 24:30 “I tada øe se pojaviti znak Sina Çovjeçjega na nebu. I tada øe
proplakati sva plemena zemlje. I ugledat øe Sina Çovjeçjega gdje dolazi
na oblacima nebeskim s velikom moøi i slavom.
Mat 24:31 I razaslat øe anåele svoje s trubljom velikom i skupit øe mu
izabranike s çetiri vjetra, s jednoga kraja neba do drugoga.”
Iznenadnost ovih dogaåaja
Mat 24:32 “A od smokve se nauçite prispodobi! Kad joj grana veø omekæa
i liæøe potjera, znate: blizu je ljeto.
Mat 24:33 Tako i vi kad sve to ugledate, znajte: blizu je, na vratima!”
Mat 24:34 “Zaista, kaœem vam, ne, neøe uminuti naraætaj ovaj dok se
sve to ne zbude.
Mat 24:35 Nebo øe i zemlja uminuti, ali rijeçi moje ne, neøe uminuti.”
Mat 24:36 “A o onom danu i çasu nitko ne zna, pa ni anåeli nebeski, ni
Sin, nego samo Otac.
Mat 24:37 Kao u dane Noine, tako øe biti i Dolazak Sina Çovjeçjega.
Mat 24:38 Kao æto su u dane one - prije potopa - jeli i pili, œenili se i
udavali do dana kad Noa uåe u korablju
Mat 24:39 i niæta nisu ni slutili dok ne doåe potop i sve odnije - tako øe biti
i Dolazak Sina Çovjeçjega.
Mat 24:40 Dvojica øe tada biti u polju: jedan øe se uzeti, drugi ostaviti.
Mat 24:41 Dvije øe mljeti u mlinu: jedna øe se uzeti, druga ostaviti.”
Mat 24:42 “Bdijte dakle jer ne znate u koji dan Gospodin vaæ dolazi.
Mat 24:43 A ovo znajte: kad bi domaøin znao o kojoj straœi kradljivac
dolazi, bdio bi i ne bi dopustio potkopati kuøe.
Mat 24:44 Zato i vi budite pripravni jer u ças kad i ne mislite Sin Çovjeçji
dolazi.”
Prispodoba o budnom upravitelju
Mat 24:45 “Tko li je onaj vjerni i razumni sluga æto ga gospodar postavi
nad svojim ukuøanima da im izda hranu u pravo vrijeme?
Mat 24:46 Blago onome sluzi kojega gospodar kada doåe naåe da tako
radi!
Mat 24:47 Zaista, kaœem vam, postavit øe ga nad svim imanjem svojim.”
Mat 24:48 “No rekne li taj zli sluga u srcu: ‘Okasnit øe gospodar moj’
Mat 24:49 pa stane tuøi sudrugove, jesti i piti s pijanicama,
Mat 24:50 doøi øe gospodar toga sluge u dan u koji mu se ne nada i u ças
u koji i ne sluti;
Mat 24:51 rasjeøi øe ga i dodijeliti mu udes meåu licemjerima. Ondje øe
biti plaç i ækrgut zubi.”
Prispodoba o deset djevica
Mat 25:1 “Tada øe kraljevstvo nebesko biti kao kad deset djevica uzeæe
svoje svjetiljke i iziåoæe u susret zaruçniku.
Mat 25:2 Pet ih bijaæe ludih, a pet mudrih.
Mat 25:3 Lude uzeæe svjetiljke, ali ne uzeæe sa sobom ulja.
Mat 25:4 Mudre pak zajedno sa svjetiljkama uzeæe u posudama ulja.”
Mat 25:5 “Buduøi da je zaruçnik okasnio, sve one zadrijemaæe i
pozaspaæe.
Mat 25:6 O ponoøi nasta vika: ‘Evo zaruçnika! Iziåite mu u susret!’
Mat 25:7 Tada ustadoæe sve one djevice i urediæe svoje svjetiljke.

746
Mat 25:8 Lude tada rekoæe mudrima: ‘Dajte nam od svoga ulja, gase
nam se svjetiljke!’
Mat 25:9 Mudre im odgovore: ‘Nipoæto! Ne bi doteklo nama i vama.
Poåite radije k prodavaçima i kupite!’”
Mat 25:10 “Dok one odoæe kupiti, doåe zaruçnik: koje bijahu pripravne,
uåoæe s njim na svadbu i zatvore se vrata.
Mat 25:11 Poslije doåu i ostale djevice pa stanu dozivati: ‘Gospodine!
Gospodine! Otvori nam!’
Mat 25:12 A on im odgovori: ‘Zaista kaœem vam, ne poznam vas!’
Mat 25:13 Bdijte dakle jer ne znate dana ni çasa!”
Prispodoba o talentima
Mat 25:14 “Doista, kao kad ono çovjek, polazeøi na put, dozva sluge i
dade im svoj imetak.
Mat 25:15 Jednomu dade pet talenata, drugomu dva, a treøemu jedan
- svakomu po njegovoj sposobnosti.
Mat 25:16 I otputova. Onaj koji je primio pet talenata odmah ode,
upotrijebi ih i stekne drugih pet.
Mat 25:17 Isto tako i onaj sa dva stekne druga dva.
Mat 25:18 Onaj naprotiv koji je primio jedan ode, otkopa zemlju i sakri
novac gospodarov.”
Mat 25:19 “Nakon dugo vremena doåe gospodar tih slugu i zatraœi od
njih raçun.
Mat 25:20 Pristupi mu onaj æto je primio pet talenata i donese drugih pet
govoreøi: ‘Gospodaru! Pet si mi talenata predao. Evo, drugih sam pet
talenata stekao!’
Mat 25:21 Reçe mu gospodar: ‘Valjaæ, slugo dobri i vjerni! U malome si
bio vjeran, nad mnogim øu te postaviti! Uåi u radost gospodara svoga!’”
Mat 25:22 “Pristupi i onaj sa dva talenta te reçe: ‘Gospodaru! Dva si mi
talenta predao. Evo, druga sam dva talenta stekao!’
Mat 25:23 Reçe mu gospodar: ‘Valjaæ, slugo dobri i vjerni! U malome si
bio vjeran, nad mnogim øu te postaviti! Uåi u radost gospodara svoga.’”
Mat 25:24 “A pristupi i onaj koji je primio jedan talenat te reçe: ‘Gospodaru!
Znadoh te: çovjek si strog, œanjeæ gdje nisi sijao i kupiæ gdje nisi
vijao.
Mat 25:25 Pobojah se stoga, odoh i skrih talenat tvoj u zemlju. Evo ti
tvoje!’
Mat 25:26 A gospodar mu reçe: ‘Slugo zli i lijeni! Znao si da œanjem gdje
nisam sijao i kupim gdje nisam vijao!
Mat 25:27 Trebalo je dakle da uloœiæ moj novac kod novçara i ja bih po
povratku izvadio svoje s dobitkom.’”
Mat 25:28 “’Uzmite stoga od njega talenat i podajte onomu koji ih ima
deset.
Mat 25:29 Doista, onomu koji ima joæ øe se dati, neka ima u izobilju, a od
onoga koji nema oduzet øe se i ono æto ima.
Mat 25:30 A beskorisnoga slugu izbacite van u tamu. Ondje øe biti plaç
i ækrgut zubi.’”
Mat 25:31 “Kad Sin Çovjeçji doåe u slavi i svi anåeli njegovi s njime,
sjest øe na prijestolje slave svoje.
Mat 25:32 I skupit øe se pred njim svi narodi, a on øe ih jedne od drugih
razluçiti kao æto pastir razluçuje ovce od jaraca.
Mat 25:33 Postavit øe ovce sebi zdesna, a jarce slijeva.”
Mat 25:34 “Tada øe kralj reøi onima sebi zdesna: ‘Doåite, blagoslovljeni
Oca mojega! Primite u baætinu Kraljevstvo pripravljeno za vas od
postanka svijeta!
Mat 25:35 Jer ogladnjeh i dadoste mi jesti; oœednjeh i napojiste me;
stranac bijah i primiste me;
Mat 25:36 gol i zaogrnuste me; oboljeh i pohodiste me; u tamnici bijah
i doåoste k meni.’”
Mat 25:37 “Tada øe mu pravednici odgovoriti: ‘Gospodine, kada te to
vidjesmo gladna i nahranismo te; ili œedna i napojismo te?
Mat 25:38 Kada te vidjesmo kao stranca i primismo; ili gola i zaogrnusmo
te?
Mat 25:39 Kada te vidjesmo bolesna ili u tamnici i doåosmo k tebi?’
Mat 25:40 A kralj øe im odgovoriti: ‘Zaista, kaœem vam, æto god uçiniste
jednomu od ove moje najmanje braøe, meni uçiniste!’”
Mat 25:41 “Zatim øe reøi i onima slijeva: ‘Odlazite od mene, prokleti, u
oganj vjeçni, pripravljen åavlu i anåelima njegovim!
Mat 25:42 Jer ogladnjeh i ne dadoste mi jesti; oœednjeh i ne dadoste mi
piti;
Mat 25:43 stranac bijah i ne primiste me; gol i ne zaogrnuste me; bolestan
i u tamnici i ne pohodiste me!’”

747
Mat 25:44 “Tada øe mu i oni odgovoriti: ‘Gospodine, a kada te to vidjesmo
gladna, ili œedna, ili stranca, ili gola, ili bolesna, ili u tamnici, i ne
posluœismo te?’
Mat 25:45 Tada øe im on odgovoriti: ‘Zaista, kaœem vam, æto god ne
uçiniste jednomu od ovih najmanjih, ni meni ne uçiniste.’”
Mat 25:46 “I otiøi øe ovi u muku vjeçnu, a pravednici u œivot vjeçni.”
Zavjera protiv Isusa
Mat 26:1 I kad Isus zavræi sve te besjede, reçe svojim uçenicima:
Mat 26:2 “Znate da je za dva dana Pasha, i Sin Çovjeçji predaje se da
se razapne.”
Mat 26:3 Uto se skupiæe glavari sveøeniçki i starjeæine narodne u dvoru
velikoga sveøenika imenom Kajfe
Mat 26:4 i zakljuçiæe Isusa na prijevaru uhvatiti i ubiti.
Mat 26:5 Jer se govorilo: “Nikako ne o Blagdanu da ne nastane pobuna
u narodu.”
Pomazanje u Betaniji
Mat 26:6 Kad je Isus bio u Betaniji, u kuøi Æimuna Gubavca,
Mat 26:7 pristupi mu neka œena s alabastrenom posudicom skupocjene
pomasti i polije ga po glavi, dok je on bio za stolom.
Mat 26:8 Vidjevæi to, uçenici negodovahu: “Çemu ta rasipnost?
Mat 26:9 Moglo se to skupo prodati i dati siromasima.”
Mat 26:10 Zapazio to Isus pa im reçe: “Æto dodijavate œeni? Dobro djelo
uçini prema meni.
Mat 26:11 Ta siromaha svagda imate uza se, a mene nemate svagda.
Mat 26:12 Izlila je tu pomast na moje tijelo - za ukop mi to uçini.
Mat 26:13 Zaista, kaœem vam, gdje se god bude propovijedalo ovo
evanåelje, po svem svijetu, navjeæøivat øe se i ovo æto ona uçini - njoj na
spomen.”
Mat 26:14 Tada jedan od dvanaestorice, zvan Juda Iækariotski, poåe
glavarima sveøeniçkim
Mat 26:15 i reçe: “Æto øete mi dati i ja øu vam ga predati.” A oni mu
odmjeriæe trideset srebrnjaka.
Mat 26:16 Otada je traœio priliku da ga preda.
Pashalna veçera
Mat 26:17 Prvoga dana Beskvasnih kruhova pristupiæe uçenici Isusu i
upitaæe: “Gdje hoøeæ da ti pripravimo te blagujeæ pashu?”
Mat 26:18 On reçe: “Idite u grad tomu i tomu i recite mu: ‘Uçitelj veli:
Vrijeme je moje blizu, kod tebe slavim pashu sa svojim uçenicima.’”
Mat 26:19 I uçine uçenici kako im naredi Isus i priprave pashu.
Mat 26:20 Uveçer bijaæe Isus za stolom s dvanaestoricom.
Mat 26:21 I dok su blagovali, reçe: “Zaista, kaœem vam, jedan øe me od
vas izdati.”
Mat 26:22 Silno oœaloæøeni, stanu mu jedan za drugim govoriti: “Da
nisam ja, Gospodine?”
Mat 26:23 On odgovori: “Onaj koji umoçi sa mnom ruku u zdjelu, taj øe
me izdati.
Mat 26:24 Sin Çovjeçji, istina, odlazi kako je o njemu pisano, ali jao
çovjeku onomu koji predaje Sina Çovjeçjega. Tomu bi çovjeku bolje bilo
da se ni rodio nije.”
Mat 26:25 A Juda, izdajnik, prihvati i reçe: “Da nisam ja, uçitelju?” Reçe
mu: “Ti kaza.”
Ustanovljenje Euharistije - Veçere Gospodnje
Mat 26:26 I dok su blagovali, uze Isus kruh, izreçe blagoslov pa razlomi,
dade svojim uçenicima i reçe: “Uzmite i jedite! Ovo je tijelo moje!”
Mat 26:27 I uze çaæu, zahvali i dade im govoreøi: “Pijte iz nje svi!
Mat 26:28 Ovo je krv moja, krv Saveza koja se za mnoge prolijeva na
otpuætenje grijeha.
Mat 26:29 A kaœem vam: ne, neøu od sada piti od ovog roda trsova do
onoga dana kad øu ga - novoga - s vama piti u kraljevstvu Oca svojega.”
Mat 26:30 Otpjevavæi hvalospjeve, zaputiæe se prema Maslinskoj gori.
Proroætvo o Petrovoj zataji
Mat 26:31 Tada im reçe Isus: “Svi øete se vi joæ ove noøi sablazniti o
mene. Ta pisano je:
Udarit øe pastira i stado øe se razbjeøi.
Mat 26:32 Ali kad uskrsnem, iøi øu pred vama u Galileju.’
Mat 26:33 Nato øe mu Petar: “Ako se i svi sablazne o tebe, ja se nikada
neøu!”
Mat 26:34 Reçe mu Isus: “Zaista, kaœem ti, joæ ove noøi, prije negoli se
pijetao oglasi, triput øeæ me zatajiti!”
Mat 26:35 Kaœe mu Petar: “Bude li trebalo i umrijeti s tobom, ne, neøu te
zatajiti.” Tako rekoæe i svi uçenici.

748
Molitva u Getsemanskom vrtu
Mat 26:36 Tada doåe Isus s njima u predio zvan Getsemani i kaœe
uçenicima: “Sjednite ovdje dok ja odem onamo pomoliti se.”
Mat 26:37 I povede sa sobom Petra i oba sina Zebedejeva. Spopade ga
œalost i tjeskoba.
Mat 26:38 Tada im reçe: “Duæa mi je nasmrt œalosna. Ostanite ovdje i
bdijte sa mnom!”
Mat 26:39 I ode malo dalje, pade niçice moleøi: “Oçe moj! Ako je moguøe,
neka me mimoiåe ova çaæa. Ali ne kako ja hoøu, nego kako hoøeæ ti.”
Mat 26:40 I doåe uçenicima i naåe ih pozaspale pa reçe Petru: “Tako,
zar niste mogli jedan sat probdjeti sa mnom?
Mat 26:41 Bdijte i molite da ne padnete u napast! Duh je, istina, voljan,
no tijelo je slabo.”
Mat 26:42 Opet, po drugi put, ode i pomoli se: “Oçe moj! Ako nije moguøe
da me çaæa mine da je ne pijem, budi volja tvoja!”
Mat 26:43 I ponovno doåe i naåe ih pozaspale, oçi im se sklapale.
Mat 26:44 Opet ih ostavi, poåe i pomoli se po treøi put ponavljajuøi iste
rijeçi.
Mat 26:45 Tada doåe uçenicima i reçe im: “Samo spavajte i poçivajte!
Evo, pribliœio se ças! Sin Çovjeçji predaje se u ruke greæniçke!
Mat 26:46 Ustanite, hajdemo! Evo, pribliœio se moj izdajica.”
Isus uhvaøen
Mat 26:47 Dok je on joæ govorio, gle, doåe Juda, jedan od dvanaestorice,
i s njime silna svjetina s maçevima i toljagama poslana od glavara
sveøeniçkih i starjeæina narodnih.
Mat 26:48 A izdajica im dao znak: “Koga poljubim, taj je, njega uhvatite!”
Mat 26:49 I odmah pristupi Isusu i reçe: “Zdravo, Uçitelju!” I poljubi ga.
Mat 26:50 A Isus mu reçe: “Prijatelju, zaæto ti ovdje!” Tada pristupe,
podignu ruke na Isusa i uhvate ga.
Mat 26:51 I gle, jedan od onih koji bijahu s Isusom maæi se rukom, trgnu
maç, udari slugu velikoga sveøenika i odsijeçe mu uho.
Mat 26:52 Kaœe mu tada Isus: “Vrati maç na njegovo mjesto jer svi koji
se maça laøaju od maça i ginu.
Mat 26:53 Ili zar misliæ da ja ne mogu zamoliti Oca svojega i eto umah
uza me viæe od dvanaest legija anåela?
Mat 26:54 No kako bi se onda ispunila Pisma da tako mora biti?”
Mat 26:55 U taj ças reçe Isus svjetini: “Kao na razbojnika iziåoste s
maçevima i toljagama da me uhvatite? Danomice sjeåah u Hramu
nauçavajuøi i ne uhvatiste me.”
Mat 26:56 A sve se to dogodilo da se ispune Pisma proroçka.
Tada ga svi uçenici ostave i pobjegnu.
Isus pred Vijeøem
Mat 26:57 Nato uhvatiæe Isusa i odvedoæe ga velikomu sveøeniku Kajfi,
kod kojega se skupiæe pismoznanci i starjeæine.
Mat 26:58 A Petar je iæao za njim izdaleka do dvora velikog sveøenika;
i uæavæi unutra, sjedne sa straœarima da vidi svræetak.
Mat 26:59 A glavari sveøeniçki i cijelo Vijeøe traœili su kakvo laœno
svjedoçanstvo protiv Isusa da bi ga mogli pogubiti.
Mat 26:60 Ali ne naåoæe premda pristupiæe mnogi laœni svjedoci.
Napokon pristupe dvojica
Mat 26:61 i reknu: “Ovaj reçe: ‘Mogu razvaliti Hram Boœji i za tri ga dana
sagraditi.’”
Mat 26:62 Usta nato veliki sveøenik i reçe mu: “Zar niæta ne odgovaraæ?
Æto to ovi protiv tebe svjedoçe?”
Mat 26:63 Isus je æutio. Reçe mu veliki sveøenik: “Zaklinjem te Bogom
œivim: Kaœi nam jesi li ti Krist, Sin Boœji?”
Mat 26:64 Reçe mu Isus: “Ti kaza! Ætoviæe, kaœem vam: Odsada øete
gledati Sina Çovjeçjega gdje sjedi zdesna Sile i dolazi na oblacima
nebeskim.”
Mat 26:65 Nato veliki sveøenik razdrije haljine govoreøi: “Pohulio je! Æto
nam joæ trebaju svjedoci! Evo, sada ste çuli hulu!
Mat 26:66 Æto vam se çini?” Oni odgovoriæe: “Smrt zasluœuje!”
Mat 26:67 Tada su mu pljuvali u lice i udarali ga, a drugi ga pljuskali
Mat 26:68 govoreøi: “Proreci nam, Kriste, tko te udario?”
Petar se odriçe Isusa
Mat 26:69 A Petar je sjedio vani u dvoriætu. I pristupi mu jedna sluækinja
govoreøi: “I ti bijaæe s Isusom Galilejcem.”
Mat 26:70 On pred svima zanijeka: “Ne znam æto govoriæ.”
Mat 26:71 Kad iziåe u predvorje, spazi ga druga i kaœe nazoçnima: “Ovaj
bijaæe s Isusom Nazareøaninom.”
Mat 26:72 On opet zanijeka sa zakletvom: “Ne znam toga çovjeka.”

749
Mat 26:73 Malo zatim nazoçni pristupiæe Petru i rekoæe: “Doista, i ti si od
njih! Ta govor te tvoj izdaje!”
Mat 26:74 On se tada stane zaklinjati i preklinjati: “Ne znam toga çovjeka.”
I odmah se oglasi pijetao.
Mat 26:75 I spomenu se Petar rijeçi koju mu Isus reçe: “Prije nego se
pijetao oglasi, triput øeæ me zatajiti.” I iziåe te gorko zaplaka.
Isus predan Pilatu
Mat 27:1 A kad objutri, svi su glavari sveøeniçki i starjeæine narodne
odrœali vijeøanje protiv Isusa da ga pogube.
Mat 27:2 I svezana ga odveli i predali upravitelju Pilatu.
Judina smrt
Mat 27:3 Kada Juda, njegov izdajica, vidje da je Isus osuåen, pokaja se
i vrati trideset srebrnjaka glavarima sveøeniçkim i starjeæinama
Mat 27:4 govoreøi: “Sagrijeæih predavæi krv neduœnu!” Odgovoriæe: “Æto
se to nas tiçe? To je tvoja stvar!”
Mat 27:5 I bacivæi srebrnjake u Hram, ode te se objesi.
Mat 27:6 Glavari sveøeniçki uzeæe srebrnjake i rekoæe:
Mat 27:7 “Nije dopuæteno staviti ih u hramsku riznicu jer su krvarina.”
Posavjetuju se i kupe za njih lonçarovu njivu za ukop stranaca.
Mat 27:8 Stoga se ona njiva zove “Krvava njiva” sve do danas.
Mat 27:9 Tada se ispuni æto je reçeno po proroku Jeremiji: Uzeæe trideset
srebrnjaka - cijenu Neprocjenjivoga kojega procijeniæe sinovi Izraelovi
-
Mat 27:10 i dadoæe ih za njivu lonçarovu kako mi naredi Gospodin.
Pred Pilatom
Mat 27:11 Dovedoæe dakle Isusa pred upravitelja. Upita ga upravitelj:
“Ti li si kralj œidovski?” On odgovori: “Ti kaœeæ.”
Mat 27:12 I dok su ga glavari sveøeniçki i starjeæine narodne optuœivale,
niæta nije odgovarao.
Mat 27:13 Tada mu reçe Pilat: “Ne çujeæ li æto sve protiv tebe svjedoçe?”
Mat 27:14 I ne odgovori mu ni na jednu rijeç te se upravitelj silno çudio.
Mat 27:15 A o Blagdanu upravitelj je obiçavao svjetini pustiti jednoga
uznika, koga bi veø htjeli.
Mat 27:16 Tada upravo bijaæe u njih poznati uznik zvani Baraba.
Mat 27:17 Kad se dakle skupiæe, reçe im Pilat: “Koga hoøete da vam
pustim: Barabu ili Isusa koji se zove Krist?”
Mat 27:18 Znao je doista da ga predadoæe iz zavisti.
Mat 27:19 Dok je sjedio na sudaçkoj stolici, poruçi nu njegova œena:
“Mani se ti onoga pravednika jer sam danas u snu mnogo pretrpjela
zbog njega.”
Mat 27:20 Meåutim, glavari sveøeniçki i starjeæine nagovore svjetinu da
zaiæte Barabu, a Isus da se pogubi.
Mat 27:21 Upita ih dakle upravitelj: “Kojega od ove dvojice hoøete da
vam pustim?” A oni rekoæe: “Barabu!”
Mat 27:22 Kaœe im Pilat: “Æto dakle da uçinim s Isusom koji se zove
Krist?” Oni øe: “Neka se razapne.”
Mat 27:23 A on upita: “A æto je zla uçinio?” Vikahu joæ jaçe: “Neka se
razapne!”
Mat 27:24 Kad Pilat vidje da niæta ne koristi, nego da biva sve veøi meteœ,
uzme vodu i opere ruke pred svjetinom govoreøi: “Nevin sam od krvi
ove! Vi se pazite!”
Mat 27:25 Sav narod nato odvrati: “Krv njegova na nas i na djecu naæu!”
Mat 27:26 Tada im pusti Barabu, a Isusa, izbiçevana, preda da se razapne.
Trnova kruna
Mat 27:27 Onda vojnici upraviteljevi uvedoæe Isusa u dvor upraviteljev
i skupiæe oko njega cijelu çetu.
Mat 27:28 Svukoæe ga pa zaogrnuæe skrletnim plaætem.
Mat 27:29 Spletoæe zatim vijenac od trnja i staviæe mu na glavu, a tako
i trsku u desnicu. Prigibajuøi pred njim koljena, izrugivahu ga: “Zdravo,
kralju œidovski!”
Mat 27:30 Onda pljujuøi po njemu, uzimahu trsku i udarahu ga njome po
glavi.
Mat 27:31 Poæto ga izrugaæe, svukoæe mu plaæt, obukoæe mu njegove
haljine pa ga odvedoæe da ga razapnu.
Raspeøe
Mat 27:32 Izlazeøi naåu nekoga çovjeka Cirenca, imenom Æimuna, i
prisile ga da mu ponese kriœ.
Mat 27:33 I doåoæe na mjesto zvano Golgota, to jest Lubanjsko mjesto,
Mat 27:34 dadoæe mu piti vino sa œuçi pomijeæano. I kad okusi, ne htjede
piti.

750
Mat 27:35 A poæto ga razapeæe, razdijeliæe meåu se haljine njegove
bacivæi kocku.
Mat 27:36 I sjedeøi ondje, çuvahu ga.
Mat 27:37 I staviæe mu ponad glave krivicu napisanu: “Ovo je Isus, kralj
œidovski.”
Mat 27:38 Tada razapeæe s njime dva razbojnika, jednoga zdesna,
drugoga slijeva.
Mat 27:39 A prolaznici su ga pogråivali maæuøi glavama:
Mat 27:40 “Ti koji razvaljujeæ Hram i za tri ga dana sagradiæ, spasi sam
sebe! Ako si Sin Boœji, siåi s kriœa!”
Mat 27:41 Sliçno i glavari sveøeniçki s pismoznancima i starjeæinama,
rugajuøi se, govorahu:
Mat 27:42 “Druge je spasio, sebe ne moœe spasiti! Kralj je Izraelov!
Neka sada siåe s kriœa pa øemo povjerovati u njega!
Mat 27:43 Uzdao se u Boga! Neka ga sad izbavi ako mu omilje! Ta
govorio je: ‘Sin sam Boœji!’”
Mat 27:44 Tako ga vrijeåahu i s njim raspeti razbojnici.
Isusova smrt
Mat 27:45 Od æeste ure nasta tama po svoj zemlji - do ure devete.
Mat 27:46 O devetoj uri povika Isus iza glasa: “Eli, Eli, lema sabahtani?”
To øe reøi: “Boœe moj, Boœe moj, zaæto si me ostavio?”
Mat 27:47 A neki od nazoçnih, çuvæi to, govorahu: “Ovaj zove Iliju.”
Mat 27:48 I odmah pritrça jedan od njih, uze spuœvu, natopi je octom,
natakne je na trsku i pruœi mu piti.
Mat 27:49 A ostali rekoæe: “Pusti da vidimo hoøe li doøi Ilija da ga spasi.”
Mat 27:50 A Isus opet povika iz glasa i ispusti duh.
Mat 27:51 I gle, zavjesa se hramska razdrije odozgor dodolje, nadvoje;
zemlja se potrese, peøine se raspukoæe,
Mat 27:52 grobovi otvoriæe i tjelesa mnogih svetih preminulih uskrsnuæe
Mat 27:53 te iziåoæe iz grobova nakon njegova uskrsnuøa, uåoæe u
sveti grad i pokazaæe se mnogima.
Mat 27:54 A satnik i oni koji su s njime çuvali Isusa vidjeæe potres i æto se
zbiva, silno se prestraæiæe i rekoæe: “Uistinu, Sin Boœji bijaæe ovaj.”
Mat 27:55 A bijahu ondje i izdaleka promatrahu mnoge œene æto su iz
Galileje iæle za Isusom posluœujuøi mu;
Mat 27:56 meåu njima Marija Magdalena i Marija, Jakovljeva i Josipova
majka, i majka sinova Zebedejevih.
Ukop
Mat 27:57 Uveçer doåe neki bogat çovjek iz Arimateje, imenom Josip,
koji i sam bijaæe uçenik Isusov.
Mat 27:58 On pristupi Pilatu i zaiska tijelo Isusovo. Tada Pilat zapovjedi
da mu se dadne.
Mat 27:59 Josip uze tijelo, povi ga u çisto platno
Mat 27:60 i poloœi u svoj novi grob koji bijaæe isklesao u stijeni. Dokotrlja
velik kamen na grobna vrata i otiåe.
Mat 27:61 A bijahu ondje Marija Magdalena i druga Marija: sjedile su
nasuprot grobu.
Mat 27:62 Sutradan, to jest dan nakon Priprave, skupiæe se glavari
sveøeniçki i farizeji kod Pilata
Mat 27:63 te mu rekoæe: “Gospodaru, sjetismo se da onaj varalica joæ
za œivota kaza: ‘Nakon tri dana uskrsnut øu.’
Mat 27:64 Zapovjedi dakle da se grob osigura sve do treøega dana da
ne bi moœda doæli njegovi uçenici, ukrali ga pa rekli narodu: ‘Uskrsnuo
je od mrtvih!’ I bit øe posljednja prijevara gora od prve.”
Mat 27:65 Reçe im Pilat: “Imate straœu! Idite i osigurajte kako znate!”
Mat 27:66 Nato oni odu i osiguraju grob: zapeçate kamen i postave
straœu.
Uskrsnuøe Isusovo
Mat 28:1 Po suboti, u osvit prvoga dana u tjednu, doåe Marija Magdalena
i druga Marija pogledati grob.
Mat 28:2 I gle, nastade œestok potres jer anåeo Gospodnji siåe s neba,
pristupi, otkotrlja kamen i sjede na njega.
Mat 28:3 Lice mu bijaæe kao munja, a odjeøa bijela kao snijeg.
Mat 28:4 Od straha pred njim zadrhtaæe straœari i obamrijeæe.
Mat 28:5 A anåeo progovori œenama: “Vi se ne bojte! Ta znam: Isusa
Raspetoga traœite!
Mat 28:6 Nije ovdje! Uskrsnu kako reçe. Hajde, vidite mjesto gdje je
leœao
Mat 28:7 pa poåite œurno i javite njegovim uçenicima da uskrsnu od
mrtvih. I evo, ide pred vama u Galileju. Ondje øete ga vidjeti. Evo, rekoh
vam.”

751
Mat 28:8 One otiåoæe œurno s groba te sa strahom i velikom radoæøu
otrçaæe javiti njegovim uçenicima.
Mat 28:9 Kad eto im Isusa u susret! Reçe im: “Zdravo!” One polete k
njemu, obujme mu noge i niçice mu se poklone.
Mat 28:10 Tada im Isus reçe: “Ne bojte se! Idite, javite mojoj braøi da
poåu u Galileju! Ondje øe me vidjeti!”
Prijevara œidovskih glavara
Mat 28:11 Dok su one odlazile, gle, neki od straœe doåoæe u grad i javiæe
glavarima sveøeniçkim sve æto se dogodilo.
Mat 28:12 Oni se skupiæe sa starjeæinama na vijeøanje, uzeæe mnogo
novaca i dadoæe vojnicima
Mat 28:13 govoreøi: “Recite: ‘Noøu dok smo mi spavali, doåoæe njegovi
uçenici i ukradoæe ga.’
Mat 28:14 Ako to doçuje upravitelj, mi øemo ga uvjeriti i sve uçiniti da vi
budete bez brige.”
Mat 28:15 Oni uzeæe novac i uçiniæe kako bijahu pouçeni. I razglasilo se
to meåu Œidovima - sve do danas.
Ukazanje u Galileji. Sveopøe poslanje
Mat 28:16 Jedanaestorica poåoæe u Galileju na goru kamo im je naredio
Isus.
Mat 28:17 Kad ga ugledaæe, padoæe niçice preda njega. A neki
posumnjaæe.
Mat 28:18 Isus im pristupi i prozbori: “Dana mi je sva vlast na nebu i na
zemlji!
Mat 28:19 Poåite dakle i uçinite mojim uçenicima sve narode krsteøi ih
u ime Oca i Sina i Duha Svetoga
Mat 28:20 i uçeøi ih çuvati sve æto sam vam zapovjedio! I evo, ja sam s
vama u sve dane - do svræetka svijeta.”
MARKO
Mar 1:1 Poçetak Evanåelja Isusa Krista Sina Boœjega.
Mar 1:2 Pisano je u Izaiji proroku: Evo æaljem glasnika svoga pred licem
tvojim da ti pripravi put.
Mar 1:3 Glas viçe u pustinji: Pripravite put Gospodinu, poravnite mu
staze!
Mar 1:4 Tako se pojavi Ivan: krstio je u pustinji i propovijedao krætenje
obraøenja na otpuætenje grijeha.
Mar 1:5 Grnula k njemu sva judejska zemlja i svi Jeruzalemci: primali su
od njega krætenje u rijeci Jordanu ispovijedajuøi svoje grijehe.
Mar 1:6 Ivan bijaæe odjeven u devinu dlaku, s koœnatim pojasom oko
bokova; hranio se skakavcima i divljim medom.
Mar 1:7 I propovijedao je: “Nakon mene dolazi jaçi od mene. Ja nisam
dostojan sagnuti se i odrijeæiti mu remenje na obuøi.
Mar 1:8 Ja vas krstim vodom, a on øe vas krstiti Duhom Svetim.”
Isusovo krætenje
Mar 1:9 Onih dana doåe Isus iz Nazareta galilejskoga i primi u Jordanu
krætenje od Ivana.
Mar 1:10 I odmah, çim izaåe iz vode, ugleda otvorena nebesa i Duha
poput goluba gdje silazi na njega,
Mar 1:11 a glas se zaori s nebesa: Ti si Sin moj, Ljubljeni! U tebi mi sva
milina!
Mar 1:12 I odmah ga Duh nagna u pustinju.
Mar 1:13 I bijaæe u pustinji çetrdeset dana, gdje ga je iskuæavao Sotona;
bijaæe sa zvijerima, a anåeli mu sluœahu.
Poçetak propovijedanja
Mar 1:14 A poæto Ivan bijaæe predan, otiåe Isus u Galileju. Propovijedao
je evanåelje Boœje:
Mar 1:15 “Ispunilo se vrijeme, pribliœilo se kraljevstvo Boœje! Obratite se
i vjerujte evanåelju!”
Prva çetiri uçenika
Mar 1:16 I prolazeøi uz Galilejsko more, ugleda Æimuna i Andriju, brata
Æimunova, gdje ribare na moru; bijahu ribari.
Mar 1:17 I reçe im Isus: “Hajdete za mnom i uçinit øu vas ribarima ljudi!”
Mar 1:18 Oni odmah ostaviæe mreœe i poåoæe za njim.
Mar 1:19 Poæavæi malo naprijed, ugleda Jakova Zebedejeva i njegova
brata Ivana: u laåi su krpali mreœe.
Mar 1:20 Odmah pozva i njih. Oni ostave oca Zebedeja u laåi s
nadniçarima i otiåu za njim.

752
Pouçavanje i çudo u kafarnaumskoj sinagogi
Mar 1:21 I stignu u Kafarnaum. Odmah u subotu uåe on u sinagogu i
poçe nauçavati.
Mar 1:22 Bijahu zaneseni njegovim naukom. Ta uçio ih je kao onaj koji
ima vlast, a ne kao pismoznanci.
Mar 1:23 A u njihovoj se sinagogi upravo zatekao çovjek opsjednut
neçistim duhom. On povika:
Mar 1:24 “Æto ti imaæ s nama, Isuse Nazareøanine? Doæao si da nas
uniætiæ? Znam tko si: Svetac Boœji!”
Mar 1:25 Isus mu zaprijeti: “Umukni i iziåi iz njega!”
Mar 1:26 Nato neçisti duh potrese njime pa povika iz svega glasa i iziåe
iz njega.
Mar 1:27 Svi se zaprepastiæe te se zapitkivahu: “Æto li je ovo? Nova li i
snaœna nauka! Pa i samim neçistim dusima zapovijeda, i pokoravaju
mu se.”
Mar 1:28 I proçulo se odmah o njemu posvuda, po svoj okolici galilejskoj.
Ozdravljenje Petrove punice
Mar 1:29 I odmah poæto iziåoæe iz sinagoge, uåe s Jakovom i Ivanom u
kuøu Æimunovu i Andrijinu.
Mar 1:30 A punica Æimunova leœala u ognjici. I odmah mu kaœu za nju.
Mar 1:31 On pristupi, prihvati je za ruku i podiœe. I pusti je ognjica. I
posluœivaæe im.
Druga ozdravljenja
Mar 1:32 Uveçer, kad sunce zaåe, donoæahu preda njega sve bolesne
i opsjednute.
Mar 1:33 I sav je grad nagrnuo k vratima.
Mar 1:34 I on ozdravi bolesnike - a bijahu mnogi i razne im bolesti - i
zloduhe mnoge izagna. I ne dopusti zlodusima govoriti jer su ga znali.
Isus potajno ostavlja Kafarnaum i propovijeda po Galileji
Mar 1:35 Rano ujutro, joæ za mraka, ustane, iziåe i povuçe se na samotno
mjesto i ondje se moljaæe.
Mar 1:36 Potraœiæe ga Æimun i njegovi drugovi.
Mar 1:37 Kad ga naåoæe, rekoæe mu: “Svi te traœe.”
Mar 1:38 Kaœe im: “Hajdemo drugamo, u obliœnja mjesta, da i ondje
propovijedam! Ta zato sam doæao.”
Mar 1:39 I proåe svom Galilejom: propovijedao je u njihovim sinagogama
i zloduhe izgonio.
Ozdravljenje gubavca
Mar 1:40 I doåe k njemu neki gubavac, klekne i zamoli: “Ako hoøeæ,
moœeæ me oçistiti!”
Mar 1:41 Isus ganut pruœi ruku, dotaçe ga se pa øe mu: “Hoøu, budi çist!”
Mar 1:42 I odmah nesta s njega gube i oçisti se.
Mar 1:43 Isus se otrese na njega i odmah ga otpravi
Mar 1:44 rijeçima: “Pazi, nikomu niæta ne kazuj, nego idi, pokaœi se
sveøeniku i prinesi za svoje oçiæøenje æto propisa Mojsije, njima za
svjedoçanstvo.”
Mar 1:45 Ali çim iziåe, stane on uvelike pripovijedati i razglaæavati
dogaåaj tako da Isus viæe nije mogao javno uøi u grad, nego se zadrœavao
vani na samotnim mjestima. I dolaœahu k njemu odasvud.
Ozdravljenje uzetoga
Mar 2:1 I poæto nakon nekoliko dana opet uåe u Kafarnaum, proçulo se
da je u kuøi.
Mar 2:2 I skupiæe se mnogi te viæe nije bilo mjesta ni pred vratima. On im
navjeæøivaæe Rijeç.
Mar 2:3 I doåu noseøi k njemu uzetoga. Nosila ga çetvorica.
Mar 2:4 Buduøi da ga zbog mnoætva nisu mogli unijeti k njemu, otkriju
krov nad mjestom gdje bijaæe Isus. Naçinivæi otvor, spuste postelju na
kojoj je uzeti leœao.
Mar 2:5 Vidjevæi njihovu vjeru, kaœe Isus uzetome: “Sinko! Otpuætaju ti
se grijesi.”
Mar 2:6 Sjedjeli su ondje neki pismoznanci koji poçeæe mudrovati u
sebi:
Mar 2:7 “Æto to ovaj govori? Huli! Ta tko moœe grijehe otpuætati doli Bog
jedini?”
Mar 2:8 Isus duhom odmah proniknu da tako mudruju u sebi, pa øe im:
“Æto to mudrujete u sebi?
Mar 2:9 Ta æto je lakæe? Reøi uzetomu: ‘Otpuætaju ti se grijesi’ ili reøi:
‘Ustani, uzmi svoju postelju i hodi?’
Mar 2:10 Ali da znate: ima vlast Sin Çovjeçji na zemlji otpuætati grijehe!”
I reçe uzetomu:

753
Mar 2:11 “Tebi zapovijedam, ustani, uzmi postelju i poåi kuøi!”
Mar 2:12 I on usta, uze odmah postelju i iziåe na oçigled svima. Svi su
zaneseni slavili Boga govoreøi: “Takvo æto nikad joæ ne vidjesmo!”
Poziv Levija. Gozba s greænicima
Mar 2:13 Isus ponovno iziåe k moru. Sve je ono mnoætvo grnulo k njemu
i on ih pouçavaæe.
Mar 2:14 Prolazeøi ugleda Levija Alfejeva gdje sjedi u carinarnici. I kaœe
mu: “Poåi za mnom!” On usta i poåe za njim.
Mar 2:15 Kada zatim Isus bijaæe za stolom u njegovoj kuøi, naåoæe se
za stolom s njime i njegovim uçenicima i mnogi carinici i greænici. Bilo ih
je uistinu mnogo. A slijedili su ga
Mar 2:16 i pismoznanci farizejske sljedbe pa vidjevæi da jede s greænicima
i carinicima rekoæe njegovim uçenicima: “Zaæto jede s carinicima i
greænicima?”
Mar 2:17 Çuvæi to, Isus im reçe: “Ne treba zdravima lijeçnika, nego
bolesnima! Ne doåoh zvati pravednike, nego grijeænike.”
Rasprava o postu
Mar 2:18 Ivanovi su uçenici i farizeji postili. I doåu neki i kaœu mu: “Zaæto
uçenici Ivanovi i uçenici farizejski poste, a tvoji uçenici ne poste?”
Mar 2:19 Nato im Isus reçe: “Mogu li svatovi postiti dok je zaruçnik s
njima? Dokle god imaju zaruçnika sa sobom, ne mogu postiti.
Mar 2:20 Doøi øe veø dani kad øe im se ugrabiti zaruçnik i tada øe postiti
u onaj dan!”
Mar 2:21 “Nitko ne priæiva krpe od sirova sukna na staro odijelo. Inaçe
nova zakrpa vuçe sa starog odijela pa nastane joæ veøa rupa.”
Mar 2:22 “I nitko ne ulijeva novo vino u stare mjeæine. Inaçe øe vino
poderati mjeæine pa propade i vino i mjeæine. Nego - novo vino u nove
mjeæine!”
Trganje klasja u subotu
Mar 2:23 Jedne je subote prolazio kroz usjeve. Njegovi uçenici poçeæe
putem trgati klasje. A farizeji mu rekoæe:
Mar 2:24 “Gle! Zaæto çine æto subotom nije dopuæteno?”
Mar 2:25 Isus im odgovori: “Zar nikad niste çitali æto uçini David kad
ogladnje te se naåe u potrebi on i njegovi pratioci?
Mar 2:26 Kako za velikog sveøenika Ebjatara uåe u Dom Boœji i pojede
prinesene kruhove kojih ne smije jesti nitko osim sveøenika; a on dade
i svojim pratiocima?”
Mar 2:27 I govoraæe im: “Subota je stvorena radi çovjeka, a ne çovjek
radi subote.
Mar 2:28 Tako, Sin Çovjeçji gospodar je subote!”
Ozdravljenje u subotu
Mar 3:1 Uåe ponovno u sinagogu. Bio je ondje çovjek usahle ruke.
Mar 3:2 A oni vrebahu hoøe li ga Isus u subotu izlijeçiti, da ga optuœe.
Mar 3:3 On kaœe çovjeku usahle ruke: “Stani na sredinu!”
Mar 3:4 A njima øe: “Je li subotom dopuæteno çiniti dobro ili çiniti zlo,
œivot spasiti ili pogubiti?” No oni su æutjeli.
Mar 3:5 A on, raœaloæøen okorjeloæøu srca njihova, srdito ih oæinu pogledom
pa reçe tom çovjeku: “Ispruœi ruku!” On ispruœi - i ruka mu zdrava!
Mar 3:6 Farizeji iziåu i dadnu se odmah s herodovcima na vijeøanje
protiv njega kako da ga pogube.
Narod grne za Isusom
Mar 3:7 Isus se s uçenicima povuçe k moru. Za njim je iæao silan svijet
iz Galileje. I iz Judeje,
Mar 3:8 iz Jeruzalema, iz Idumeje, iz Transjordanije i iz okolice Tira i
Sidona - silno je mnoætvo çulo æto çini i nagrnulo k njemu.
Mar 3:9 Stoga reçe uçenicima neka mu se zbog mnoætva pripravi laåica
da ga ne bi zgnjeli.
Mar 3:10 Jer mnoge je ozdravio pa su se svi koji bijahu pogoåeni kakvim
zlom bacali na njega da bi ga se dotakli.
Mar 3:11 A neçisti duhovi, çim bi ga spazili, padali bi preda njega i vikali:
“Ti si Sin Boœji!”
Mar 3:12 A on im se oætro prijetio da ga ne prokazuju.
Izbor dvanaestorice
Mar 3:13 Uziåe na goru i pozove koje sam htjede. I doåoæe k njemu.
Mar 3:14 I ustanovi dvanaestoricu da budu s njime i da ih æalje propovijedati
Mar 3:15 s vlaæøu da izgone åavle.
Mar 3:16 Ustanovi dakle dvanaestoricu: Æimuna, kojemu nadjenu ime
Petar,
Mar 3:17 i Jakova Zebedejeva i Ivana, brata Jakovljeva, kojima nadjenu
ime Boanerges, to jest Sinovi groma,

754
Mar 3:18 i Andriju i Filipa i Bartolomeja i Mateja i Tomu i Jakova Alfejeva
i Tadeja i Æimuna Kananajca
Mar 3:19 i Judu Iækariotskoga, koji ga izda.
Neodrœive klevete
Mar 3:20 I doåe Isus u kuøu. Opet se skupi toliko mnoætvo da nisu mogli
ni jesti.
Mar 3:21 Çuvæi to, doåoæe njegovi da ga obuzdaju jer se govorilo: “Izvan
sebe je!”
Mar 3:22 I pismoznanci æto siåoæe iz Jeruzalema govorahu: “Beelzebuba
ima, po poglavici åavolskom izgoni åavle.”
Mar 3:23 A on ih dozva pa im u prispodobama govoraæe: “Kako moœe
Sotona Sotonu izgoniti?
Mar 3:24 Ako se kraljevstvo u sebi razdijeli, ono ne moœe opstati.
Mar 3:25 Ili: ako se kuøa u sebi razdijeli, ona ne moœe opstati.
Mar 3:26 Ako je dakle Sotona sam na sebe ustao i razdijelio se, ne moœe
opstati, nego mu je kraj.
Mar 3:27 Nitko, dakako, ne moœe u kuøu jakoga uøi i oplijeniti mu
pokuøstvo ako prije jakoga ne sveœe. Tada øe mu kuøu oplijeniti!”
Mar 3:28 Doista, kaœem vam, sve øe se oprostiti sinovima ljudskima,
koliki god bili grijesi i hule kojima pohule.
Mar 3:29 No pohuli li tko na Duha Svetoga, nema oproætenja dovijeka;
krivac je grijeha vjeçnoga.”
Mar 3:30 Jer govorahu: “Duha neçistoga ima.”
Prava rodbina Isusova
Mar 3:31 I doåu majka njegova i braøa njegova. Ostanu vani, a k njemu
poæalju neka ga pozovu.
Mar 3:32 Oko njega je sjedjelo mnoætvo. I reknu mu: “Eno vani majke
tvoje i braøe tvoje, traœe te!”
Mar 3:33 On im odgovori: “Tko je majka moja i braøa moja?”
Mar 3:34 I okruœi pogledom po onima æto su sjedjeli oko njega u krugu
i kaœe: “Evo majke moje, evo braøe moje!
Mar 3:35 Tko god vræi volju Boœju, on mi je brat i sestra i majka.”
Isus govori u prispodobama
Mar 4:1 I poçe opet pouçavati uz more. I zgrnu se k njemu silan svijet te
on uåe u laåu i sjede na moru, a sve ono mnoætvo bijaæe uz more, na
kopnu.
Mar 4:2 Pouçavao ih je u prispodobama mnogoçemu. Govorio im u
pouci:
Prispodoba o sijaçu
Mar 4:3 “Posluæajte! Gle, iziåe sijaç sijati.
Mar 4:4 I dok je sijao, poneko zrno pade uz put, doåoæe ptice i pozobaæe
ga.
Mar 4:5 Neko opet pade na kamenito tlo gdje nemaæe dosta zemlje.
Odmah izniknu jer nemaæe duboke zemlje.
Mar 4:6 Ali kad ogranu sunce, izgorje; i jer nemaæe korijenja, osuæi se.
Mar 4:7 Neko opet pade u trnje i trnje uzraste i uguæi ga te ploda ne
donese.
Mar 4:8 Neko napokon pade u dobru zemlju i dade plod, razraste se i
razmnoœi, te donese: jedno tridesetostruko, jedno æezdesetostruko,
jedno stostruko.”
Mar 4:9 I doda: “Tko ima uæi da çuje, neka çuje!”
Svrha prispodoba
Mar 4:10 Kad bijaæe nasamo, oni oko njega zajedno s dvanaestoricom
pitahu ga o prispodobama.
Mar 4:11 I govoraæe im: “Vama je dano otajstvo kraljevstva Boœjega, a
onima vani sve biva u prispodobama:
Mar 4:12 da gledaju, gledaju - i ne vide, sluæaju, sluæaju - i ne razumiju,
da se ne obrate pa da im se otpusti.”
Tumaçenje prispodobe o sijaçu
Mar 4:13 I kaœe im: “Zar ne znate tu prispodobu? Kako øete onda
razumjeti prispodobe uopøe?
Mar 4:14 Sijaç sije Rijeç.
Mar 4:15 Oni uz put, gdje je Rijeç posijana, jesu oni kojima, netom çuju,
odmah dolazi Sotona i odnosi Rijeç u njih posijanu.
Mar 4:16 Zasijani na tlo kamenito jesu oni koji kad çuju Rijeç, odmah je
s radoæøu prime,
Mar 4:17 ali nemaju u sebi korijena, nego su nestalni: kad nastane nevolja
ili progonstvo zbog Rijeçi, odmah se sablazne.
Mar 4:18 A drugi su oni u trnje zasijani. To su oni koji posluæaju Rijeç,
Mar 4:19 ali nadoæle brige vremenite, zavodljivost bogatstva i ostale
poœude uguæe Rijeç te ona ostane bez ploda.

755
Mar 4:20 A zasijani na dobru zemlju jesu oni koji çuju i prime Rijeç te
urode: tridesetostruko, æezdesetostruko, stostruko.
Prispodoba o svjetiljci i o mjeri: shvaøanje evanåelja
Mar 4:21 I govoraæe im: “Unosi li se svjetiljka da se pod posudu stavi ili
pod postelju? Zar ne da se stavi na svijeønjak?
Mar 4:22 Ta niæta nije zastrto, osim zato da se oçituje; i niæta skriveno,
osim zato da doåe na vidjelo!
Mar 4:23 Ima li tko uæi da çuje, neka çuje.”
Mar 4:24 I govoraæe im: “Pazite æto sluæate. Mjerom kojom mjerite mjerit
øe vam se. I nadodat øe vam se.
Mar 4:25 Doista, onomu tko ima dat øe se, a onomu tko nema oduzet øe
se i ono æto ima.”
Prispodoba o sjemenu koje samo raste
Mar 4:26 I govoraæe im: “Kraljevstvo je Boœje kao kad çovjek baci sjeme
u zemlju.
Mar 4:27 Spavao on ili bdio, noøu i danju sjeme klija i raste - sam ne zna
kako;
Mar 4:28 zemlja sama od sebe donosi plod: najprije stabljiku, onda klas
i napokon puno zrnja na klasu.
Mar 4:29 A çim plod dopusti, brœe se on laøa srpa jer eto œetve.”
Prispodoba o goruæiçinu zrnu
Mar 4:30 I govoraæe: “Kako da prispodobimo kraljevstvo nebesko ili u
kojoj da ga prispodobi iznesemo?
Mar 4:31 Kao kad se goruæiçino zrno posije u zemlju. Manje od svega
sjemenja na zemlji,
Mar 4:32 jednoø posijano, naraste i postane veøe od svega povrøa pa
potjera velike grane te se pod sjenom njegovom gnijezde ptice nebeske.”
Mar 4:33 Mnogim takvim prispodobama navjeæøivaæe im Rijeç, kako
veø mogahu sluæati.
Mar 4:34 Bez prispodobe im ne govoraæe, a nasamo bi svojim uçenicima
sve razjaænjavao.
Stiæana oluja
Mar 4:35 Uveçer istoga dana kaœe im: “Prijeåimo prijeko!”
Mar 4:36 Oni otpuste mnoætvo i povezu Isusa kako veø bijaæe u laåi. A
pratile su ga i druge laåe.
Mar 4:37 Najednom nasta œestoka oluja, na laåu navale valovi te su je
veø gotovo napunili.
Mar 4:38 A on na krmi spavaæe na uzglavku. Probude ga i kaœu mu:
“Uçitelju! Zar ne mariæ æto ginemo?”
Mar 4:39 On se probudi, zaprijeti vjetru i reçe moru: “Utihni! Umukni!” I
smiri se vjetar i nasta velika utiha.
Mar 4:40 Tada im reçe: “Æto ste bojaœljivi? Kako nemate vjere?”
Mar 4:41 Oni se silno prestraæiæe pa se zapitkivahu: “Tko li je ovaj da mu
se i vjetar i more pokoravaju?”
Opsjednuti Gerazenac
Mar 5:1 Stigoæe na onu stranu mora, u kraj gerazenski.
Mar 5:2 Çim iziåe iz laåe, odmah mu iz grobnica pohiti u susret neki
çovjek s neçistim duhom.
Mar 5:3 Obitavaliæte je imao u grobnicama. I nitko ga viæe nije mogao
svezati ni lancima
Mar 5:4 jer je veø çesto bio i okovima i lancima svezan, ali je raskinuo
okove i iskidao lance i nitko ga nije mogao ukrotiti.
Mar 5:5 Po cijele bi noøi i dane u grobnicama i po brdima vikao i bio se
kamenjem.
Mar 5:6 Kad izdaleka opazi Isusa, dotrçi i pokloni mu se,
Mar 5:7 a onda u sav glas povika: “Æto ti imaæ sa mnom, Isuse, Sine
Boga Sveviænjega? Zaklinjem te Bogom, ne muçi me!”
Mar 5:8 Jer Isus mu bijaæe rekao: “Iziåi, duæe neçisti, iz ovoga çovjeka!”
Mar 5:9 Isus ga nato upita: “Kako ti je ime?” Kaœe mu: “Legija mi je ime!
Ima nas mnogo!”
Mar 5:10 I uporno zaklinjaæe Isusa da ih ne istjera iz onoga kraja.
Mar 5:11 A ondje je pod brdom paslo veliko krdo svinja.
Mar 5:12 Zaklinjahu ga dakle: “Poæalji nas u ove svinje da u njih uåemo!”
Mar 5:13 I on im dopusti. Tada iziåoæe neçisti duhovi i uåoæe u svinje. I
krdo od oko dvije tisuøe jurnu niz obronak u more i podavi se u moru.
Mar 5:14 Svinjari pobjegoæe i razglasiæe gradom i selima. A ljudi poåoæe
vidjeti æto se dogodilo.
Mar 5:15 Doåu Isusu. Ugledaju opsjednutoga: sjedio je obuçen i zdrave
pameti - on koji ih je imao legiju. I prestraæe se.
Mar 5:16 A oçevici im razlagahu kako je to bilo s opsjednutim i ono o
svinjama.

756
Mar 5:17 Tada ga stanu moliti da ode iz njihova kraja.
Mar 5:18 Kad je ulazio u laåu, onaj æto bijaæe opsjednut molio ga da
bude uza njega.
Mar 5:19 No on mu ne dopusti, nego mu reçe: “Poåi kuøi k svojima pa im
javi æto ti je uçinio Gospodin, kako ti se smilovao.”
Mar 5:20 On ode i poçe razglaæavati po Dekapolu æto mu uçini Isus. I svi
su se divili.
Køi Jairova.
Ozdravljenje bolesne œene
Mar 5:21 Kad se Isus laåom ponovno prebacio prijeko, zgrnu se k njemu
silan svijet.
Mar 5:22 Stajao je uz more. I doåe, gle, jedan od nadstojnika sinagoge,
imenom Jair. Ugledavæi ga, padne mu pred noge
Mar 5:23 pa ga usrdno moljaæe: “Køerkica mi je na umoru! Doåi, stavi
ruke na nju da ozdravi i ostane u œivotu!”
Mar 5:24 I poåe s njima. A za njim je iæao silan svijet i pritiskao ga.
Mar 5:25 A neka je œena dvanaest godina bolovala od krvarenja,
Mar 5:26 mnogo pretrpjela od pustih lijeçnika, razdala sve svoje i niæta
nije koristilo; ætoviæe, bivalo joj je sve gore.
Mar 5:27 Çuvæi za Isusa, priåe mu meåu mnoætvom odostraga i dotaknu
se njegove haljine.
Mar 5:28 Mislila je: “Dotaknem li se samo njegovih haljina, bit øu
spaæena.”
Mar 5:29 I odmah prestane njezino krvarenje te osjeti u tijelu da je
ozdravila od zla.
Mar 5:30 Isus odmah u sebi osjeti da je iz njega iziæla sila pa se okrenu
usred mnoætva i reçe: “Tko se to dotaknu mojih haljina?”
Mar 5:31 A uçenici mu rekoæe: “Ta vidiæ kako te mnoætvo odasvud pritiæøe
i joæ pitaæ: ‘Tko me se to dotaknu?’”
Mar 5:32 A on zaokruœi pogledom da vidi onu koja to uçini.
Mar 5:33 Œena, sva u strahu i trepetu, svjesna onoga æto joj se dogodilo,
pristupi i baci se preda njega pa mu kaza sve po istini.
Mar 5:34 On joj reçe: “Køeri, vjera te tvoja spasila! Poåi u miru i budi
zdrava od svojega zla!”
Mar 5:35 Dok je Isus joæ govorio, eto nadstojnikovih s porukom. “Køi ti
je umrla. ^emu dalje muçiti uçitelja?”
Mar 5:36 Isus je çuo taj razgovor, pa øe nadstojniku: “Ne boj se! Samo
vjeruj!”
Mar 5:37 I ne dopusti da ga itko drugi prati osim Petra i Jakova i Ivana,
brata Jakovljeva.
Mar 5:38 I doåu u kuøu nadstojnikovu. Ugleda buku i one koji plakahu i
naricahu u sav glas.
Mar 5:39 Uåe i kaœe im: “Æto buçite i plaçete? Dijete nije umrlo, nego
spava.”
Mar 5:40 A oni mu se podsmjehivahu.
No on ih sve izbaci, uzme sa sobom djetetova oca i majku i svoje pratioce
pa uåe onamo gdje bijaæe dijete.
Mar 5:41 Primi dijete za ruku govoreøi: “Talita, kum!” æto znaçi: “Djevojko!
Zapovijedam ti, ustani!”
Mar 5:42 I djevojka odmah usta i poçe hodati. Bijaæe joj dvanaest godina.
I u tren ostadoæe zapanjeni, u çudu veliku.
Mar 5:43 On im dobro poprijeti neka toga nitko ne dozna; i reçe da djevojci
dadnu jesti.
Isus nije priznat u svom zaviçaju
Mar 6:1 I otiæavæi odande, doåe u svoj zaviçaj. A doprate ga uçenici.
Mar 6:2 I kada doåe subota, poçe uçiti u sinagogi. I mnogi æto su ga
sluæali preneraœeni govorahu: “Odakle to ovome? Kakva li mu je mudrost
dana? I kakva se to silna djela dogaåaju po njegovim rukama?
Mar 6:3 Nije li ovo drvodjelja, sin Marijin, i brat Jakovljev, i Josipov, i
Judin, i Æimunov? I nisu li mu sestre ovdje meåu nama?” I sablaœnjavahu
se o njega.
Mar 6:4 A Isus im govoraæe: “Nije prorok bez çasti doli u svom zaviçaju
i meåu rodbinom i u svom domu.”
Mar 6:5 I ne mogaæe ondje uçiniti ni jedno çudo, osim æto ozdravi nekoliko
nemoønika stavivæi ruke na njih.
Mar 6:6 I çudio se njihovoj nevjeri. Obilazio je selima uokolo i nauçavao.
Mar 6:7 Dozva dvanaestoricu te ih poçe slati dva po dva dajuøi im vlast
nad neçistim dusima.
Mar 6:8 I zapovjedi im da na put ne nose niæta osim ætapa: ni kruha, ni
torbe, ni novaca o pojasu,
Mar 6:9 nego da nose samo sandale i da ne oblaçe dviju haljina.

757
Mar 6:10 I govoraæe im: “Kad uåete gdje u kuøu, u njoj ostanite dok ne
odete odande.
Mar 6:11 Ako vas gdje ne prime te vas ne posluæaju, iziåite odande i
otresite prah ispod svojih nogu njima za svjedoçanstvo.”
Mar 6:12 Otiæavæi, propovijedali su obraøenje,
Mar 6:13 izgonili mnoge zloduhe i mnoge su nemoønike mazali uljem i
oni su ozdravljali.
Umorstvo Ivana Krstitelja
Mar 6:14 Doçuo to i kralj Herod jer se razglasilo Isusovo ime te se govorilo:
“Ivan Krstitelj uskrsnuo od mrtvih i zato çudesne sile djeluju u njemu.”
Mar 6:15 A drugi govorahu: “Ilija je!” Treøi opet: “Prorok, kao jedan od
proroka.”
Mar 6:16 Herod pak na to govoraæe: “Uskrsnu Ivan kojemu ja odrubih
glavu.”
Mar 6:17 Herod doista bijaæe dao uhititi Ivana i svezati ga u tamnici zbog
Herodijade, œene brata svoga Filipa, kojom se bio oœenio.
Mar 6:18 Buduøi da je Ivan govorio Herodu: “Ne smijeæ imati œene brata
svojega!”,
Mar 6:19 Herodijada ga mrzila i htjela ga ubiti, ali nije mogla
Mar 6:20 jer se Herod bojao Ivana; znao je da je on çovjek pravedan i
svet pa ga je ætitio. I kad god bi ga sluæao, uvelike bi se zbunio, a rado ga
je sluæao.
Mar 6:21 I doåe zgodan dan kad Herod o svom roåendanu priredi gozbu
svojim velikaæima, çasnicima i prvacima galilejskim.
Mar 6:22 Uåe køi Herodijadina i zaplesa. Svidje se Herodu i sustolnicima.
Kralj reçe djevojci: “Zaiæti od mene æto god hoøeæ i dat øu ti!”
Mar 6:23 I zakle joj se: “Æto god zaiæteæ od mene, dat øu ti, pa bilo to i pol
mojega kraljevstva.”
Mar 6:24 Ona iziåe pa øe svojoj materi: “Æto da zaiætem?” A ona øe:
“Glavu Ivana Krstitelja!”
Mar 6:25 I odmah œurno uåe kralju te zaiæte: “Hoøu da mi odmah dadeæ
na pladnju glavu Ivana Krstitelja!”
Mar 6:26 Oœalosti se kralj, ali zbog zakletve i sustolnika na htjede je
odbiti.
Mar 6:27 Kralj odmah posla krvnika i naredi da donese glavu Ivanovu.
On ode, odrubi mu glavu u tamnici,
Mar 6:28 donese je na pladnju i dade je djevojci, a djevojka materi.
Mar 6:29 Kad za to doçuæe Ivanovi uçenici, doåu, uzmu njegovo tijelo i
poloœe ga u grob.
Mar 6:30 Uto se apostoli skupe oko Isusa i izvijeste ga o svemu æto su
çinili i nauçavali.
Mar 6:31 I reçe im: “Hajdete i vi u osamu na samotno mjesto, i otpoçinite
malo.” Jer mnogo je svijeta dolazilo i odlazilo pa nisu imali kada ni jesti.
Mar 6:32 Otploviæe dakle laåom na samotno mjesto, u osamu.
Mar 6:33 No kad su odlazili, mnogi ih vidjeæe i prepoznaæe te se pjeæice
iz svih gradova strçaæe onamo i pretekoæe ih.
Mar 6:34 Kad iziåe, vidje silan svijet i saœali mu se jer bijahu kao ovce
bez pastira pa ih stane pouçavati u mnogoçemu.
Mar 6:35 A u kasni veø sat pristupe mu uçenici pa mu reknu: “Pust je ovo
kraj i veø je kasno.
Mar 6:36 Otpusti ih da odu po okolnim zaseocima i selima i kupe sebi æto
za jelo.”
Mar 6:37 No on im odgovori: “Podajte im vi jesti.” Kaœu mu: “Da poåemo
i kupimo za dvjesta denara kruha pa da im damo jesti?”
Mar 6:38 A on øe im: “Koliko kruhova imate? Idite i vidite!” Poæto izvidjeæe,
kaœu: “Pet, i dvije ribe.”
Mar 6:39 I zapovjedi im da sve, u skupinama, posjedaju po zelenoj travi.
Mar 6:40 I pruœiæe se po sto i po pedeset na svaku lijehu.
Mar 6:41 On uze pet kruhova i dvije ribe, pogleda na nebo, izreçe
blagoslov pa razlomi kruhove i davaæe uçenicima da posluœe ljude. Tako
i dvije ribe razdijeli svima.
Mar 6:42 I jeli su svi i nasitili se.
Mar 6:43 I od ulomaka nakupiæe dvanaest punih koæara, a i od riba.
Mar 6:44 A jelo je pet tisuøa muækaraca.
Isus hoda po moru
Mar 6:45 On odmah prisili uçenike da uåu u laåu i da se prebace prijeko,
prema Betsaidi, dok on otpusti mnoætvo.
Mar 6:46 I poæto se rasta s ljudima, otiåe u goru da se pomoli.
Mar 6:47 Uveçer pak laåa bijaæe posred mora, a on sam na kraju.
Mar 6:48 Vidjevæi kako se muçe veslajuøi, jer im bijaæe protivan vjetar,
oko çetvrte noøne straœe doåe k njima hodeøi po moru. I htjede ih mimoiøi.

758
Mar 6:49 A oni, vidjevæi kako hodi po moru, pomisliæe da je utvara pa
kriknuæe.
Mar 6:50 Jer svi su ga vidjeli i prestraæili se. A on im odmah progovori:
“Hrabro samo! Ja sam! Ne bojte se!”
Mar 6:51 I uziåe k njima u laåu, a vjetar utihnu. I veoma se, prekomjerno,
snebivahu;
Mar 6:52 joæ ne shvatiæe ono o kruhovima, nego im srce bijaæe stvrdnuto.
Ozdravljenje u genezaretskom kraju
Mar 6:53 Poæto doploviæe na kraj, doåu u Genezaret i pristanu.
Mar 6:54 Kad iziåu iz laåe, ljudi ga odmah prepoznaju
Mar 6:55 pa oblete sav onaj kraj. I poçnu donositi na nosilima bolesnike
onamo gdje bi çuli da se on nalazi.
Mar 6:56 I kamo bi god ulazio - u sela, u gradove, u zaseoke - po trgovima
bi stavljali bolesnike i molili ga da se dotaknu makar skuta njegove haljine.
I koji bi ga se god dotakli, ozdravljali bi.
Prepirka o farizejskim predajama
Mar 7:1 Skupe se oko njega farizeji i neki od pismoznanaca koji doåoæe
iz Jeruzalema.
Mar 7:2 I opaze da neki njegovi uçenici jedu kruh neçistih, to jest
neopranih ruku.
Mar 7:3 A farizeji i svi Œidovi ne jedu ako prije temeljito ne operu ruke;
drœe se predaje starih.
Mar 7:4 Niti s trga æto jedu ako prije ne operu. Mnogo toga joæ ima æto
zbog predaje drœe: pranje çaæa, vrçeva i lonaca.
Mar 7:5 Zato farizeji i pismoznanci upitaju Isusa: “Zaæto tvoji uçenici ne
postupaju po predaji starih, nego neçistih ruku blaguju?”
Mar 7:6 A on im reçe: “Dobro prorokova Izaija o vama, licemjeri, kad
napisa: Ovaj me narod usnama çasti, a srce mu je daleko od mene.
Mar 7:7 Uzalud me ætuju nauçavajuøi nauke - uredbe ljudske.
Mar 7:8 Napustili ste zapovijed Boœju, a drœite se predaje ljudske.”
Mar 7:9 Joæ im govoraæe: “Lijepo! Dokidate Boœju zapovijed da biste
saçuvali svoju predaju.
Mar 7:10 Mojsije doista reçe: Poætuj oca svoga i majku svoju. I: Tko
prokune oca ili majku, smrøu neka se kazni.
Mar 7:11 A vi velite: ‘Rekne li tko ocu ili majci: Pomoø koja te od mene
ide neka bude ‘korban’, to jest sveti dar’,
Mar 7:12 takvome viæe ne dopuætate niæta uçiniti za oca ili majku.
Mar 7:13 Tako dokidate rijeç Boœju svojom predajom, koju sami sebi
predadoste. I joæ ætoæta tomu sliçno çinite.”
Mar 7:14 Tada ponovno dozove mnoætvo i stane govoriti: “Posluæajte
me svi i razumijte!
Mar 7:15 Niæta æto izvana ulazi u çovjeka ne moœe ga oneçistiti, nego
æto iz çovjeka izlazi - to ga oneçiæøuje.
Mar 7:16 Tko ima uæi da çuje, neka çuje!”
Mar 7:17 I kad od mnoætva uåe u kuøu, upitaæe ga uçenici za prispodobu.
Mar 7:18 I reçe im: “Tako? Ni vi ne razumijete? Ne shvaøate li da çovjeka
ne moœe oneçistiti æto u njega ulazi
Mar 7:19 jer mu ne ulazi u srce, nego u utrobu te izlazi u zahod?” Tako
on oçisti sva jela.
Mar 7:20 Joæ dometnu: “Æto iz çovjeka izlazi, te oneçiæøuje çovjeka.
Mar 7:21 Ta iznutra, iz srca çovjeçjega, izlaze zle namisli, bludniætva,
kraåe, ubojstva,
Mar 7:22 preljubi, lakomstva, opakosti, prijevara, razuzdanost, zlo oko,
psovka, uznositost, bezumlje.
Mar 7:23 Sva ta zla iznutra izlaze i oneçiæøuju çovjeka.”
Mar 7:24 Odande otiåe u kraj tirski. I uåe u neku kuøu. Htio je da nitko ne
sazna, ali se nije mogao skriti,
Mar 7:25 nego odmah doçu œena koje køerkica imaæe duha neçistoga.
Ona doåe i pade mu pred noge.
Mar 7:26 A œena bijaæe Grkinja, Sirofeniçanka rodom. I moljaæe ga da
joj iz køeri istjera zloduha.
Mar 7:27 A on joj govoraæe: “Pusti da se prije nasite djeca! Ne priliçi
uzeti kruh djeci i baciti ga psiøima.”
Mar 7:28 A ona øe mu: “Da, Gospodine! Ali i psiøi ispod stola jedu od
mrvica djeçjih.”
Mar 7:29 Reçe joj: “Zbog te rijeçi idi, iziæao je iz tvoje køeri zloduh.”
Mar 7:30 I ode kuøi te naåe dijete gdje leœi na postelji, a zloduh je bio
iziæao.
Ozdravljenje gluhog mucavca

759
Mar 7:31 Zatim se ponovno vrati iz krajeva tirskih pa preko Sidona doåe
Galilejskom moru, u krajeve dekapolske.
Mar 7:32 Donesu mu nekoga gluhog mucavca pa ga zamole da stavi na
njega ruku.
Mar 7:33 On ga uzme nasamo od mnoætva, utisne svoje prste u njegove
uæi, zatim pljune i dotakne se njegova jezika.
Mar 7:34 Upravi pogled u nebo, uzdahne i kaœe mu: “Effata!” - to øe reøi:
“Otvori se!”
Mar 7:35 I odmah mu se otvoriæe uæi i razdrijeæi spona jezika te stade
govoriti razgovijetno.
Mar 7:36 A Isus im zabrani da nikome ne kazuju. No æto im je on viæe
branio, oni su to viæe razglaæavali
Mar 7:37 i preko svake mjere zadivljeni govorili: “Dobro je sve uçinio!
Gluhima daje çuti, nijemima govoriti!”
Isus hrani çetiri tisuøe ljudi
Mar 8:1 Onih se dana opet skupio silan svijet. Buduøi da nisu imali æto
jesti, dozva Isus uçenike pa im reçe:
Mar 8:2 “Œao mi je naroda jer su veø tri dana uza me i nemaju æto jesti.
Mar 8:3 Ako ih otpravim gladne njihovim kuøama, klonut øe putom. A
neki su od njih doæli iz daleka.”
Mar 8:4 Uçenici mu odgovore: “Otkuda bi ih tko ovdje u pustinji mogao
nahraniti kruhom?”
Mar 8:5 On ih zapita: “Koliko kruhova imate?” Oni odgovore: “Sedam.”
Mar 8:6 Nato zapovjedi mnoætvu da posjeda po zemlji. I uze sedam
kruhova, zahvali, razlomi i davaæe svojim uçenicima da posluœe. I
posluœiæe mnoætvu.
Mar 8:7 A imali su i malo ribica. Blagoslovi i njih te reçe da i to posluœe.
Mar 8:8 I jeli su i nasitili se. A od preteklih ulomaka odnijeæe sedam
koæara.
Mar 8:9 Bilo ih je oko çetiri tisuøe. Tada ih otpusti,
Mar 8:10 a sam sa svojim uçenicima odmah uåe u laåu i ode u kraj
dalmanutski.
Znak s neba
Mar 8:11 Tada istupiæe farizeji i poçeæe raspravljati s njime. Iskuæavajuøi
ga, zatraœe od njega znak s neba.
Mar 8:12 On uzdahnu iz sve duæe i reçe: “Zaæto ovaj naraætaj traœi znak?
Zaista, kaœem vam, ovome se naraætaju neøe dati znak.”
Mar 8:13 Tada ih ostavi, ponovno uåe u laåu pa otiåe prijeko.
Kvasac farizejski
Mar 8:14 A zaboraviæe ponijeti kruha; imali su samo jedan kruh sa sobom
na laåi.
Mar 8:15 Nato ih Isus opomenu: “Pazite, çuvajte se kvasca farizejskog
i kvasca Herodova!”
Mar 8:16 Oni, zamiæljeni, meåu sobom govorahu: “Kruha nemamo.”
Mar 8:17 Zamijetio to Isus pa im reçe: “Zaæto ste zamiæljeni æto kruha
nemate? Zar joæ ne shvaøate i ne razumijete? Zar vam je srce stvrdnuto?
Mar 8:18 Oçi imate, a ne vidite; uæi imate, a ne çujete? Zar se ne sjeøate?
Mar 8:19 Kad sam ono razlomio pet kruhova na pet tisuøa, koliko punih
koæara ulomaka odnijeste?” Kaœu mu: “Dvanaest.”
Mar 8:20 “A kada razlomih sedam na çetiri tisuøe, koliko punih koæara
ulomaka odnijeste?” Odgovore: “Sedam.”
Mar 8:21 A on øe njima: “I joæ ne razumijete?”
Ozdravljenje slijepca iz Betsaide
Mar 8:22 Doåu u Betsaidu, dovedu mu slijepca pa ga zamole da ga se
dotakne.
Mar 8:23 On uhvati slijepca za ruku, izvede ga iz sela, pljunu mu u oçi,
stavi na njega ruke i zapita ga: “Vidiæ li æto?”
Mar 8:24 Slijepac upilji pogled i reçe: “Opaœam ljude; vidim neæto kao
drveøe ... hodaju.”
Mar 8:25 Tada mu Isus opet stavi ruke na oçi i slijepac progleda i ozdravi
te je mogao sve jasno na daleko vidjeti.
Mar 8:26 Tada ga posla kuøi i reçe mu: “Ne ulazi u selo.”
Petrova vjeroispovijest
Mar 8:27 I krenu Isus i njegovi uçenici u sela Cezareje Filipove. Putem
on upita uçenike: “Æto govore ljudi, tko sam ja?”
Mar 8:28 Oni mu rekoæe: “Da si Ivan Krstitelj, drugi da si Ilija, treøi opet
da si neki od proroka.”
Mar 8:29 On njih upita: “A vi, æto vi kaœete, tko sam ja?” Petar prihvati i
reçe: “Ti si Pomazanik - Krist!”
Mar 8:30 I zaprijeti im da nikomu ne kazuju o njemu.

760
Mar 8:31 I poçe ih pouçavati kako Sin Çovjeçji treba da mnogo pretrpi,
da ga starjeæine, glavari sveøeniçki i pismoznanci odbace, da bude ubijen
i nakon tri dana da ustane.
Mar 8:32 Otvoreno im to govoraæe. Petar ga uze u stranu i poçe odvraøati.
Mar 8:33 A on se okrenu, pogleda svoje uçenike pa zaprijeti Petru: “Nosi
se od mene, sotono, jer ti nije na pameti æto je Boœje, nego æto je ljudsko!”
”Hoøe li tko za mnom...”
Mar 8:34 Tada dozva narod i uçenike pa im reçe: “Hoøe li tko za mnom,
neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj kriœ i neka ide za mnom.
Mar 8:35 Tko hoøe œivot svoj spasiti, izgubit øe ga; a tko izgubi œivot svoj
poradi mene i evanåelja, spasit øe ga.
Mar 8:36 Ta æto koristi çovjeku steøi sav svijet, a œivotu svojemu nauditi?
Mar 8:37 Ta æto da çovjek dadne u zamjenu za œivot svoj?
Mar 8:38 Doista, tko se zastidi mene i mojih rijeçi u ovom preljubniçkom
i greæniçkom naraætaju - njega øe se stidjeti i Sin Çovjeçji kada doåe u
slavi Oca svoga zajedno sa svetim anåelima.”
Mar 9:1 Joæ im govoraæe: “Zaista, kaœem vam, neki od ovdje nazoçnih
neøe okusiti smrti dok ne vide da je kraljevstvo Boœje doælo u sili.”
Preobraœenje
Mar 9:2 Nakon æest dana uze Isus sa sobom Petra, Jakova i Ivana i
povede ih na goru visoku, u osamu, same, i preobrazi se pred njima.
Mar 9:3 I haljine mu postadoæe sjajne, bijele veoma - nijedan ih bjelilac
na zemlji ne bi mogao tako izbijeliti.
Mar 9:4 I ukaza im se Ilija s Mojsijem te razgovarahu s Isusom.
Mar 9:5 A Petar prihvati i reçe Isusu: “Uçitelju, dobro nam je ovdje biti!
Naçinimo tri sjenice: tebi jednu, Mojsiju jednu i Iliji jednu.”
Mar 9:6 Doista nije znao æto da kaœe jer bijahu prestraæeni.
Mar 9:7 I pojavi se oblak i zasjeni ih, a iz oblaka se zaçu glas: “Ovo je Sin
moj, Ljubljeni! Sluæajte ga!”
Mar 9:8 I odjednom, obazrevæi se uokolo, nikoga uza se ne vidjeæe doli
Isusa sama.
Mar 9:9 Dok su silazili s gore, naloœi im da nikomu ne pripovijedaju æto
su vidjeli dok Sin Çovjeçji od mrtvih ne ustane.
Mar 9:10 Oni odrœaæe tu rijeç, ali se meåu sobom pitahu æto znaçi to
njegovo “od mrtvih ustati”
Mar 9:11 pa ga upitaju: “Zaæto pismoznanci govore da prije treba da
doåe Ilija?”
Mar 9:12 A on im reçe: “Ilija øe, doduæe, prije doøi i sve obnoviti. Pa kako
ipak piæe o Sinu Çovjeçjem da øe mnogo pretrpjeti i biti prezren?
Mar 9:13 Ali, velim vam: Ilija je veø doæao i oni uçiniæe s njim æto im se
prohtjelo, kao æto piæe o njemu.”
Padaviçar
Mar 9:14 Kada doåoæe k uçenicima, ugledaæe oko njih silan svijet i pismoznance
kako raspravljaju s njima.
Mar 9:15 Çim ga sve ono mnoætvo ugleda, iznenaåeno brœe pohrli
pozdraviti ga.
Mar 9:16 A on ih upita: “Æto to raspravljaste s njima?”
Mar 9:17 Odvrati netko iz mnoætva: “Uçitelju, dovedoh k tebi svoga sina
koji ima nijemoga duha.
Mar 9:18 Gdje ga god zgrabi, obara ga, a on pjeni, ækripi zubima i koçi
se. Rekoh tvojim uçenicima da ga izagnaju, ali ne mogoæe.”
Mar 9:19 On im odvrati: “O rode nevjerni! Dokle mi je biti s vama? Dokle
li vas podnositi? Dovedite ga k meni!”
Mar 9:20 I dovedoæe ga k njemu. ^im zloduh ugleda Isusa, potrese
djeçakom i on se, oboren na zemlju, stane valjati i pjeniti.
Mar 9:21 Isus upita njegova oca: “Koliko je vremena kako mu se to
dogaåa?” On reçe: “Od djetinjstva!
Mar 9:22 A çesto ga znade baciti i u vatru i u vodu da ga upropasti. Nego,
ako æto moœeæ, pomozi nam, imaj samilosti s nama!”
Mar 9:23 Nato mu Isus reçe: “Æto? Ako moœeæ? Sve je moguøe onomu
koji vjeruje!”
Mar 9:24 Djeçakov otac brœe povika: “Vjerujem! Pomozi mojoj nevjeri!”
Mar 9:25 Vidjevæi da svijet odasvud grne, Isus zaprijeti neçistomu duhu:
“Nijemi i gluhi duæe, ja ti zapovijedam, iziåi iz njega i da nisi viæe u njega
uæao!”
Mar 9:26 Zloduh nato zaviçe, œestoko strese djeçaka te iziåe, a on osta
kao mrtav te su mnogi govorili da je umro.
Mar 9:27 No Isus ga dohvati za ruku, podiœe ga i on ustade.
Mar 9:28 Kad Isus uåe u kuøu, upitaæe ga uçenici nasamo: “Kako to da
ga mi ne mogosmo izagnati?”

761
Mar 9:29 Odgovori im: “Ovaj se rod niçim drugim ne moœe izagnati osim
molitvom i postom.”
Drugi navjeætaj muke i uskrsnuøa
Mar 9:30 Otiæavæi odande, prolaœahu kroz Galileju. On ne htjede da to
itko sazna.
Mar 9:31 Jer pouçavaæe svoje uçenike. Govoraæe im: “Sin Çovjeçji
predaje se u ruke ljudima. Ubit øe ga, ali øe on, ubijen, nakon tri dana
ustati.”
Mar 9:32 No oni ne razumjeæe te besjede, a bojahu ga se pitati.
Tko je najveøi?
Mar 9:33 I doåoæe u Kafarnaum. I veø u kuøi upita ih: “Æto ste putem
raspravljali?”
Mar 9:34 A oni umukoæe jer putem meåu sobom razgovarahu o tome
tko je najveøi.
Mar 9:35 On sjede i dozove dvanaestoricu te im reçe: “Ako tko œeli biti
prvi, neka bude od svih posljednji i svima posluœitelj!”
Mar 9:36 I uzme dijete, postavi ga posred njih, zagrli ga i reçe im:
Mar 9:37 “Tko god jedno ovakvo dijete primi u moje ime, mene prima. A
tko mene prima, ne prima mene, nego onoga koji mene posla. Tko nije
protiv nas, za nas je”
Mar 9:38 Reçe mu Ivan: “Uçitelju, vidjesmo jednoga kako u tvoje ime
izgoni zloduhe. Mi smo mu branili jer ne ide s nama.”
Mar 9:39 A Isus reçe: “Ne branite mu! Jer nitko ne moœe uçiniti neæto
silno u moje ime pa me ubrzo zatim pogrditi.
Mar 9:40 Tko nije protiv nas, za nas je.”
Ljubav prema uçenicima
Mar 9:41 “Uistinu, tko vas napoji çaæom vode u ime toga æto ste Kristovi,
zaista, kaœem vam, neøe mu propasti plaøa.”
Sablazan
Mar 9:42 “Onomu naprotiv tko bi sablaznio jednoga od ovih najmanjih
æto vjeruju, daleko bi bolje bilo da s mlinskim kamenom o vratu bude
baçen u more.”
Mar 9:43 “Pa ako te ruka sablaœnjava, odsijeci je. Bolje ti je sakatu uøi
u œivot, nego s obje ruke otiøi u pakao, u oganj neugasivi.
Mar 9:44 Gdje crv njihov ne umire, i oganj se ne gasi.
Mar 9:45 I ako te noga sablaœnjava, odsijeci je. Bolje ti je hromu uøi u
œivot, nego s obje noge bit baçen u pakao.
Mar 9:46 Gdje crv njihov ne umire, i oganj se ne gasi.
Mar 9:47 I ako te oko sablaœnjava, iskopaj ga. Bolje ti je jednooku uøi u
kraljevstvo Boœje, nego s oba oka biti baçen u pakao,
Mar 9:48 gdje crv njihov ne gine niti se oganj gasi.
Mar 9:49 Uistinu, ognjem øe svaki od njih biti posoljen.
Mar 9:50 Dobra je sol. Ali ako sol postane neslana, çime øete nju zaçiniti?
Imajte sol u sebi, a mir meåu sobom!”
Nerazrjeæivost œenidbe
Mar 10:1 Krenuvæi odande, doåe u judejski kraj i na onu stranu Jordana.
I opet mnoætvo nagrnu k njemu, a on ih po svojem obiçaju ponovno
pouçavaæe.
Mar 10:2 A pristupe farizeji pa, da ga iskuæaju, upitaæe: “Je li muœu
dopuæteno otpustiti œenu?”
Mar 10:3 On im odgovori: “Æto vam zapovjedi Mojsije?”
Mar 10:4 Oni rekoæe: “Mojsije je dopustio napisati otpusno pismo i -
otpustiti.”
Mar 10:5 A Isus øe im: “Zbog okorjelosti srca vaæega napisa vam on tu
zapovijed.
Mar 10:6 Od poçetka stvorenja muæko i œensko stvori ih.
Mar 10:7 Stoga øe çovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju œenu;
Mar 10:8 i dvoje njih bit øe jedno tijelo. Tako viæe nisu dvoje, nego jedno
tijelo.
Mar 10:9 Æto dakle Bog zdruœi, çovjek neka ne rastavlja!”
Mar 10:10 U kuøi su ga uçenici ponovno o tome ispitivali.
Mar 10:11 I reçe im: “Tko otpusti svoju œenu pa se oœeni drugom, çini
prema prvoj preljub.
Mar 10:12 I ako œena napusti svoga muœa pa se uda za drugoga, çini
preljub.”
Isus i djeca
Mar 10:13 Donosili mu djeçicu da ih se dotakne, a uçenici im branili.
Mar 10:14 Opazivæi to, Isus se ozlovolji i reçe im: “Pustite djeçicu neka
dolaze k meni; ne prijeçite im jer takvih je kraljevstvo Boœje!
Mar 10:15 Zaista, kaœem vam, tko ne primi kraljevstva Boœjega kao
dijete, ne, u njega neøe uøi.”

762
Mar 10:16 Nato ih zagrli pa ih blagoslivljaæe polaœuøi na njih ruke.
Opasnost bogatstva
Mar 10:17 I dok je izlazio na put, dotrçi netko, klekne preda njega pa ga
upita: “Uçitelju dobri, æto mi je çiniti da baætinim œivot vjeçni?”
Mar 10:18 Isus mu reçe: “Æto me zoveæ dobrim? Nitko nije dobar doli
Bog jedini!
Mar 10:19 Zapovijedi znadeæ: Ne ubij!
Ne çini preljuba! Ne ukradi! Ne svjedoçi laœno! Ne otmi! Poætuj oca svoga
i majku!”
Mar 10:20 On mu odgovori: “Uçitelju, sve sam to çuvao od svoje
mladosti.”
Mar 10:21 Isus ga nato pogleda, zavoli ga i rekne mu: “Jedno ti nedostaje!
Idi i æto imaæ, prodaj i podaj siromasima pa øeæ imati blago na nebu. A
onda doåi i idi za mnom.”
Mar 10:22 On se na tu rijeç smrkne i ode œalostan jer imaæe velik imetak.
Mar 10:23 Isus zaokruœi pogledom pa øe svojim uçenicima: “Kako li øe
teæko imuønici u kraljevstvo Boœje!”
Mar 10:24 Uçenici ostadoæe zapanjeni tim njegovim rijeçima. Zato im
Isus ponovi: “Djeco, kako je teæko u kraljevstvo Boœje!
Mar 10:25 Lakæe je devi kroz uæice iglene nego bogataæu u kraljevstvo
Boœje.”
Mar 10:26 Oni se joæ veøma snebivahu te øe jedan drugome: “Pa tko se
onda moœe spasiti?”
Mar 10:27 Isus upre u njih pogled i reçe: “Ljudima je nemoguøe, ali ne
Bogu! Ta Bogu je sve moguøe!”
Mar 10:28 Petar mu poçe govoriti: “Evo, mi sve ostavismo i poåosmo za
tobom.”
Mar 10:29 Reçe Isus: “Zaista, kaœem vam, nema ga tko ostavi kuøu, ili
braøu, ili sestre, ili majku, ili oca, ili djecu, ili polja poradi mene i poradi
evanåelja,
Mar 10:30 a da ne bi sada, u ovom vremenu, s progonstvima primio
stostruko kuøa, i braøe, i sestara, i majki, i djece, i polja - i u buduøem
vijeku œivot vjeçni.
Mar 10:31 A mnogi prvi bit øe posljednji i posljednji prvi.”
Treøi navjeætaj muke i uskrsnuøa
Mar 10:32 Putovali su tako uzlazeøi u Jeruzalem. Isus je iæao pred njima
te bijahu zaprepaæteni, a oni koji su iæli za njima, prestraæeni. Tada Isus
opet uze dvanaestoricu i poçe im kazivati æto øe ga zadesiti:
Mar 10:33 “Evo, uzlazimo u Jeruzalem i Sin Çovjeçji bit øe predan
glavarima sveøeniçkim i pismoznancima. Osudit øe ga na smrt, predati
poganima,
Mar 10:34 izrugati i popljuvati. Izbiçevat øe ga, ubit øe ga, ali on øe nakon
tri dana ustati.”
Molba Zebedejevih sinova
Mar 10:35 I pristupe mu Jakov i Ivan, sinovi Zebedejevi, govoreøi mu:
“Uçitelju, htjeli bismo da nam uçiniæ æto te zaiætemo.”
Mar 10:36 A on øe im: “Æto hoøete da vam uçinim?”
Mar 10:37 Oni mu rekoæe: “Daj nam da ti u slavi tvojoj sjednemo jedan
zdesna, a drugi slijeva.”
Mar 10:38 A Isus im reçe: “Ne znate æto iætete. Moœete li piti çaæu koju ja
pijem, ili krstiti se krstom kojim se ja krstim?”
Mar 10:39 Oni mu rekoæe: “Moœemo.” A Isus øe im: “Çaæu koju ja pijem
pit øete i krstom kojim se ja krstim bit øete kræteni,
Mar 10:40 ali sjesti meni zdesna ili slijeva nisam ja vlastan dati - to je
onih kojima je pripravljeno.”
Mar 10:41 Kad su to çula ostala desetorica, poçeæe se gnjeviti na Jakova
i Ivana.
Mar 10:42 Zato ih Isus dozva i reçe im: “Znate da oni koji se smatraju
vladarima gospoduju svojim narodima i velikaæi njihovi drœe ih pod
vlaæøu.
Mar 10:43 Nije tako meåu vama! Naprotiv, tko hoøe da meåu vama
bude najveøi, neka vam bude posluœitelj!
Mar 10:44 I tko hoøe da meåu vama bude prvi, neka bude svima sluga.
Mar 10:45 Jer ni Sin Çovjeçji nije doæao da bude sluœen, nego da sluœi
i œivot svoj dade kao otkupninu za mnoge.”
Jerihonski slijepac Bartimej
Mar 10:46 Doåu tako u Jerihon. Kad je Isus s uçenicima i sa silnim
mnoætvom izlazio iz Jerihona, kraj puta je sjedio slijepi prosjak Bartimej,
sin Timejev.
Mar 10:47 Kad je çuo da je to Isus Nazareøanin, stane vikati: “Sine
Davidov, Isuse, smiluj mi se!”

763
Mar 10:48 Mnogi ga uæutkivahu, ali on joæ jaçe vikaæe: “Sine Davidov,
smiluj mi se!”
Mar 10:49 Isus se zaustavi i reçe: “Pozovite ga!” I pozovu slijepca
sokoleøi ga: “Ustani! Zove te!”
Mar 10:50 On baci sa sebe ogrtaç, skoçi i doåe Isusu.
Mar 10:51 Isus ga upita: “Æto hoøeæ da ti uçinim?” Slijepac mu reçe:
“Uçitelju moj, da progledam.”
Mar 10:52 Isus øe mu: “Idi, vjera te tvoja spasila!” I on odmah progleda
i uputi se za njim.
Mesijanski ulazak u Jeruzalem
Mar 11:1 Kad se pribliœe Jeruzalemu, Betfagi i Betaniji, do Maslinske
gore, poæalje dva uçenika
Mar 11:2 i kaœe im: “Hajdete u selo pred vama. Çim u njega uåete, naøi
øete privezano magare koje joæ nitko nije zajahao. Odrijeæite ga i vodite.
Mar 11:3 Ako vam tko reçe: ‘Æto to radite?’ recite: ‘Gospodinu treba’, i
odmah øe ga ipak ovamo pustiti.”
Mar 11:4 Otiåoæe i naåoæe magare privezano uz vrata vani na cesti i
odrijeæe ga.
Mar 11:5 A neki od nazoçnih upitaæe: “Æto radite? Æto drijeæite magare?”
Mar 11:6 Oni im odvrate kako im reçe Isus. I pustiæe ih.
Mar 11:7 I dovedu magare Isusu, prebace preko njega svoje haljine i on
zajaha na njega.
Mar 11:8 Mnogi prostrijeæe svoje haljine po putu, a drugi narezaæe zelenih
grana po poljima.
Mar 11:9 I oni pred njim i oni za njim klicahu: “Hosana! Blagoslovljen
Onaj koji dolazi u ime Gospodnje!
Mar 11:10 Blagoslovljeno kraljevstvo oca naæega Davida koji dolazi!
Hosana u visinama!”
Mar 11:11 I uåe u Jeruzalem, u Hram. I sve uokolo razgleda, pa kako
veø bijaæe kasno, poåe s dvanaestoricom u Betaniju.
Neplodna smokva
Mar 11:12 Sutradan su izlazili iz Betanije, a on ogladnje.
Mar 11:13 Ugleda izdaleka lisnatu smokvu i priåe ne bi li na njoj æto
naæao. Ali doæavæi bliœe, ne naåe niæta osim liæøa jer ne bijaæe vrijeme
smokvama.
Mar 11:14 Tada reçe smokvi: “Nitko nikada viæe ne jeo s tebe!” Çuli su
to njegovi uçenici.
Izgon trgovaca iz Hrama
Mar 11:15 Stignu tako u Jeruzalem. On uåe u Hram i stane izgoniti one
koji su prodavali i kupovali u Hramu. Mjenjaçima isprevrta stolove i
prodavaçima golubova klupe.
Mar 11:16 I ne dopusti da itko iæta pronese kroz Hram.
Mar 11:17 Uçio ih je i govorio: “Nije li pisano: Dom øe se moj zvati Dom
molitve za sve narode? A vi od njega naçinili peøinu razbojniçku!”
Mar 11:18 Kada su za to doçuli glavari sveøeniçki i pismoznanci, traœili
su kako da ga pogube. Uistinu, bojahu ga se jer je sav narod bio oçaran
njegovim naukom.
Mar 11:19 A kad se uveçerilo, izlazili su iz grada.
Osuæena smokva. Vjera i molitva
Mar 11:20 Kad su ujutro prolazili mimo one smokve, opaze da je usahla
do korijena.
Mar 11:21 Petar se prisjeti pa øe Isusu: “Uçitelju, pogledaj! Smokva koju
si prokleo usahnu.”
Mar 11:22 Isus im odvrati: “Imajte vjeru Boœju.
Mar 11:23 Zaista, kaœem vam, rekne li tko ovoj gori: ‘Digni se i baci u
more!’ i u srcu svome ne posumnja, nego vjeruje da øe se dogoditi to æto
kaœe - doista, bit øe mu!
Mar 11:24 Stoga vam kaœem: Sve æto god zamolite i zaiætete, vjerujte
da ste postigli i bit øe vam!
Mar 11:25 No kad ustanete na molitvu, otpustite ako æto imate protiv
koga da i vama Otac vaæ, koji je na nebesima, otpusti vaæe prijestupke.”
Mar 11:26 Ako li vi ne oprostite, ni Otac vaæ na nebesima neøe oprostiti
vama grijeha vaæih.”
Odakle Isusu vlast?
Mar 11:27 I doåu opet u Jeruzalem. Dok je obilazio Hramom, doåu k
njemu glavari sveøeniçki, pismoznanci i starjeæine.
Mar 11:28 I govorahu mu: “Kojom vlaæøu to çiniæ? Ili tko ti dade tu vlast
da to çiniæ?”
Mar 11:29 A Isus im reçe: “Jedno øu vas upitati. Odgovorite mi, pa øu
vam kazati kojom vlaæøu ovo çinim.
Mar 11:30 Krætenje Ivanovo bijaæe li od Neba ili od ljudi? Odgovorite mi!”

764
Mar 11:31 A oni umovahu meåu sobom: “Reknemo li ‘od Neba’, odvratit
øe ‘Zaæto mu dakle ne povjerovaste?’
Mar 11:32 Nego, da reknemo ‘od ljudi!’” - Bojahu se mnoætva. Ta svi
Ivana smatrahu doista prorokom.
Mar 11:33 I odgovore Isusu: “Ne znamo.” A Isus øe im: “Ni ja vama neøu
kazati kojom vlaæøu ovo çinim.”
Vinogradari ubojice
Mar 12:1 I uze im zboriti u prispodobama: Çovjek vinograd posadi, ogradom
ogradi, iskopa tijesak i kulu podiœe pa ga iznajmi vinogradarima i
otputova.
Mar 12:2 I u svoje vrijeme posla vinogradarima slugu da od njih uzme
dio uroda vinogradarskoga.
Mar 12:3 A oni ga pograbiæe, istukoæe i otposlaæe praznih ruku.
Mar 12:4 I opet posla k njima drugog slugu: i njemu razbiæe glavu i izruœiæe
ga.
Mar 12:5 Treøega takoåer posla: njega ubiæe. Tako i mnoge druge:
jedne istukoæe, druge pobiæe.”
Mar 12:6 “Joæ jednoga imaæe, sina ljubljenoga. Njega naposljetku posla
k njima misleøi: ‘Poætovat øe sina moga.’
Mar 12:7 Ali ti vinogradari meåu sobom rekoæe: ‘Ovo je baætinik! Hajde
da ga ubijemo i baætina øe biti naæa.’
Mar 12:8 I pograbe ga, ubiju i izbace iz vinograda.”
Mar 12:9 “Æto li øe uçiniti gospodar vinograda? Doøi øe i pobiti te vinogradare
i dati vinograd drugima.
Mar 12:10 Niste li çitali ovo Pismo: Kamen æto ga odbaciæe graditelji,
postade kamen zaglavni.
Mar 12:11 Gospodnje je to djelo - kakvo çudo u oçima naæim!”
Mar 12:12 I traœili su da ga uhvate, ali se pobojaæe mnoætva. Razumjeæe
da je protiv njih izrekao prispodobu pa ga ostave i odu.
Porez caru
Mar 12:13 I poæalju k njemu neke od farizeja i herodovaca da ga uhvate
u rijeçi.
Mar 12:14 Oni doåu i kaœu mu: “Uçitelju, znamo da si istinit i ne mariæ tko
je tko jer nisi pristran, nego po istini uçiæ putu Boœjemu. Je li dopuæteno
dati porez caru ili nije? Da damo ili da ne damo?”
Mar 12:15 A on im reçe proziruøi njihovo licemjerje: “Æto me iskuæavate?
Donesite mi denar da vidim!”
Mar 12:16 Oni donijeæe. I reçe im: “Çija je ovo slika i natpis?” A oni øe
mu: “Carev.”
Mar 12:17 A Isus im reçe: “Caru podajte carevo, a Bogu Boœje!” I divili
su mu se.
Mar 12:18 Doåu k njemu saduceji, koji vele da nema uskrsnuøa, i upitaju
ga:
Mar 12:19 “Uçitelju, Mojsije nam napisa: Umre li çiji brat i ostavi œenu, a
ne ostavi djeteta, neka njegov brat uzme tu œenu te podigne porod bratu
svomu.
Mar 12:20 Sedmero braøe bijaæe. Prvi uze œenu i umrije ne ostavivæi
poroda.
Mar 12:21 I drugi je uze te umrije ne ostavivæi poroda. I treøi jednako
tako.
Mar 12:22 I sedmorica ne ostaviæe poroda. Najposlije i œena umrije.
Mar 12:23 Komu øe biti œena o uskrsnuøu, kad uskrsnu? Jer sedmorica
su je imala za œenu.”
Mar 12:24 Reçe im Isus: “Niste li u zabludi zbog toga æto ne razumijete
Pisama ni sile Boœje?
Mar 12:25 Ta kad od mrtvih ustaju, niti se œene niti udavaju, nego su kao
anåeli na nebesima.
Mar 12:26 A æto se tiçe mrtvih, da ustaju, niste li çitali u knjizi Mojsijevoj
ono o grmu, kako Mojsiju reçe Bog: Ja sam Bog Abrahamov i Bog Izakov
i Bog Jakovljev?
Mar 12:27 Nije on Bog mrtvih, nego œivih. Uvelike se varate.”
Najveøa zapovijed
Mar 12:28 Tada pristupi jedan od pismoznanaca koji je sluæao njihovu
raspravu. Vidjevæi da im je dobro odgovorio, upita ga: “Koja je zapovijed
prva od sviju?”
Mar 12:29 Isus odgovori: “Prva je: Sluæaj, Izraele! Gospodin Bog naæ
Gospodin je jedini.
Mar 12:30 Zato ljubi Gospodina Boga svojega iz svega srca svojega, i
iz sve duæe svoje, i iz svega uma svoga, i iz sve snage svoje!”
Mar 12:31 “Druga je: Ljubi svoga bliœnjega kao sebe samoga. Nema
druge zapovijedi veøe od tih.”

765
Mar 12:32 Nato øe mu pismoznanac: “Dobro, uçitelju! Po istini si kazao:
On je jedini, nema drugoga osim njega.
Mar 12:33 Njega ljubiti iz svega srca, iz svega razuma i iz sve snage i
ljubiti bliœnjega kao sebe samoga - viæe je nego sve paljenice i œrtve.”
Mar 12:34 Kad Isus vidje kako je pametno odgovorio, reçe mu: “Nisi
daleko od kraljevstva Boœjega!” I nitko se viæe nije usuåivao pitati ga.
Krist, Sin i Gospodin Davidov
Mar 12:35 A nauçavajuøi u Hramu, uze Isus govoriti: “Kako pismoznanci
kaœu da je Krist sin Davidov?
Mar 12:36 A sam David reçe u Duhu Svetome:
Reçe Gospod Gospodinu mojemu: ‘Sjedni mi zdesna dok ne poloœim
neprijatelje tvoje za podnoœje nogama tvojim!’
Mar 12:37 Sam ga David zove Gospodinom. Kako mu je onda sin?”
Silan ga je svijet s uœitkom sluæao.
Isusov sud o pismoznancima
Mar 12:38 A on im u pouci svojoj govoraæe: “Çuvajte se pismoznanaca,
koji rado idu u dugim haljinama, vole pozdrave na trgovima,
Mar 12:39 prva sjedala u sinagogama i proçelja na gozbama;
Mar 12:40 proœdiru kuøe udoviçke, joæ pod izlikom dugih molitava. Stiøi
øe ih to oætrija osuda!”
Udoviçin novçiø
Mar 12:41 Potom sjede nasuprot riznici te promatraæe kako narod baca
sitniæ u riznicu. Mnogi bogataæi bacahu mnogo.
Mar 12:42 Doåe i neka siromaæna udovica i baci dva novçiøa, to jest
jedan kvadrant.
Mar 12:43 Tada dozove svoje uçenike i reçe im: “Doista, kaœem vam,
ova je sirota udovica ubacila viæe od svih koji ubacuju u riznicu.
Mar 12:44 Svi su oni zapravo ubacili od svoga suviæka, a ona je od svoje
sirotinje ubacila sve æto je imala, sav svoj œitak.”
Eshatoloæka besjeda - Dovræenje Boœjega djela
Mar 13:1 Kad je izlazio iz Hrama, rekne mu jedan od njegovih uçenika:
“Uçitelju, gledaj! Kakva li kamenja, kakvih li zdanja!”
Mar 13:2 Isus mu odvrati: “Vidiæ li ta veliçanstvena zdanja? Ne, neøe se
ostaviti ni kamen na kamenu nerazvaljen.”
Mar 13:3 Dok je zatim na Maslinskoj gori sjedio suçelice Hramu, upitaju
ga nasamo Petar, Jakov, Ivan i Andrija:
Mar 13:4 “Reci nam kada øe to biti i na koji se znak sve to ima svræiti?”
Poçetak nevolja
Mar 13:5 Tada im Isus poçe govoriti: “Pazite da vas tko ne zavede.
Mar 13:6 Mnogi øe doøi u moje ime i govoriti: Ja sam! I mnoge øe zavesti.
Mar 13:7 Kada pak çujete za ratove i za glasove o ratovima, ne uznemirujte
se. Treba da se to dogodi, ali to joæ nije svræetak.”
Mar 13:8 “Narod øe ustati protiv naroda, kraljevstvo protiv kraljevstva.
Bit øe potresa po raznim mjestima, bit øe gladi. To je poçetak trudova.”
Mar 13:9 “Vi pak pazite sami na sebe. Predavat øe vas vijeøima i tuøi vas
u sinagogama, pred upraviteljima i kraljevima stajat øete zbog mene,
njima za svjedoçanstvo.
Mar 13:10 A treba da se najprije svim narodima propovijeda evanåelje.”
Mar 13:11 “Kad vas budu vodili na izruçenje, ne brinite se unaprijed æto
øete govoriti, nego govorite æto vam bude dano u onaj ças. Ta niste vi
koji govorite, nego Duh Sveti.
Mar 13:12 Predavat øe na smrt brat brata i otac sina. Djeca øe ustajati
na roditelje i ubijati ih.
Mar 13:13 Svi øe vas zamrziti zbog imena moga. Ali tko ustraje do
svræetka, bit øe spaæen.”
Propast Jeruzalema
Mar 13:14 “I kad vidite da grozota pustoæi stoluje gdje joj nije mjesto - tko
çita, neka razumije - koji se tada zateknu u Judeji, neka bjeœe u gore!
Mar 13:15 Tko bude na krovu, neka ne silazi i ne ulazi u kuøu da iz nje
æto uzme.
Mar 13:16 I tko bude u polju, neka se ne okreøe natrag da uzme ogrtaç!”
Mar 13:17 “Jao trudnicama i dojiljama u one dane!
Mar 13:18 A molite da to ne bude zimi
Mar 13:19 jer øe onih dana biti tjeskoba kakve ne bi od poçetka stvorenja,
koje stvori Bog, sve do sada, a neøe je ni biti.
Mar 13:20 I kad Gospodin ne bi skratio dane one, nitko se ne bi spasio.
No poradi izabranih, koje on sebi izabra, skratio je on te dane.”
Mar 13:21 Ako vam tada tko rekne: ‘Evo Krista ovdje! Eno ondje!’ - ne
vjerujte.
Mar 13:22 Ustat øe doista laœni kristi i laœni proroci i tvorit øe znamenja
i çudesa da, bude li moguøe, zavedu izabrane.

766
Mar 13:23 Vi dakle budite na oprezu! Evo, prorekao sam vam sve!”
Mar 13:24 Nego, u one dane, nakon one nevolje, sunce øe pomrçati i
mjesec neøe viæe svijetljeti
Mar 13:25 a zvijezde øe s neba padati i sile øe se nebeske poljuljati.
Mar 13:26 Tada øe ugledati Sina Çovjeçjega gdje dolazi na oblacima s
velikom moøi i slavom.
Mar 13:27 I razaslat øe anåele i skupiti svoje izabranike s çetiri vjetra, s
kraja zemlje do na kraj neba.”
Vrijeme Dolaska neizvjesno
Mar 13:28 A od smokve se nauçite prispodobi! Kad joj grana veø omekæa
i liæøe potjera, znate: ljeto je blizu.
Mar 13:29 Tako i vi kad vidite da se to zbiva, znajte: blizu je, na vratima!
Mar 13:30 Zaista, kaœem vam, ne, neøe uminuti naraætaj ovaj dok se
sve to ne zbude.
Mar 13:31 Nebo øe i zemlja uminuti, ali rijeçi moje ne, neøe uminuti.”
Mar 13:32 “A o onom danu i çasu nitko ne zna, pa ni anåeli na nebu, ni
Sin, nego samo Otac. Bdijte!”
Mar 13:33 “Pazite! Bdijte jer ne znate kada je ças.
Mar 13:34 Kao kad ono çovjek neki polazeøi na put ostavi svoju kuøu,
upravu povjeri slugama, svakomu svoj posao, a vrataru zapovjedi da
bdije.
Mar 13:35 Bdijte, dakle, jer ne znate kad øe se domaøin vratiti - da li
uveçer ili o ponoøi, da li za prvih pijetlova ili ujutro -
Mar 13:36 da vas ne bi naæao pozaspale ako iznenada doåe.”
Mar 13:37 “Æto vama kaœem, svima kaœem: Bdijte!”
Zavjera protiv Isusa
Mar 14:1 Za dva dana bijaæe Pasha i Beskvasni kruhovi. Glavari sveøeniçki
i pismoznanci traœili su kako da ga na prijevaru uhvate i ubiju.
Mar 14:2 Jer se govorilo: “Nikako ne na Blagdan da ne nastane pobuna
naroda.”
Mar 14:3 I kad je u Betaniji, u kuøi Æimuna Gubavca, bio za stolom, doåe
neka œena s alabastrenom posudicom prave skupocjene nardove pomasti.
Razbi posudicu i poli ga po glavi.
Mar 14:4 A neki negodovahu te øe jedan drugomu: “Çemu to rasipanje
pomasti?
Mar 14:5 Mogla se pomast prodati za viæe od tristo denara i dati siromasima.”
I otresahu se na nju.
Mar 14:6 A Isus reçe: “Pustite je, æto joj dodijavate? Dobro djelo uçini na
meni.
Mar 14:7 Ta siromaha svagda imate uza se i kad god hoøete moœete im
dobro çiniti, a mene nemate svagda.
Mar 14:8 Uçinila je æto je mogla: unaprijed mi pomaza tijelo za ukop.
Mar 14:9 Zaista, kaœem vam, gdje se god bude propovijedalo evanåelje,
po svem svijetu, navjeæøivat øe se i ovo æto ona uçini - njoj na spomen.”
Judina izdaja
Mar 14:10 A Juda Iækariotski, jedan od dvanaestorice, ode glavarima
sveøeniçkim da im ga preda.
Mar 14:11 Kad su oni to çuli, obradovali su se i obeøali mu dati novca.
I traœio je zgodu da ga preda.
Pashalna veçera
Mar 14:12 Prvoga dana Beskvasnih kruhova, kad se œrtvovala pasha,
upitaju uçenici Isusa: “Gdje hoøeæ blagovati pashu, da odemo i
pripravimo?”
Mar 14:13 On poæalje dvojicu uçenika i rekne im: “Idite u grad i namjerit
øete se na çovjeka koji nosi krçag vode. Poåite za njim
Mar 14:14 pa gdje on uåe, recite domaøinu: ‘Uçitelj pita: Gdje mi je
svratiæte u kojem bih blagovao pashu sa svojim uçenicima?’
Mar 14:15 I on øe vam pokazati na katu veliko blagovaliæte, prostrto i
spremljeno. Ondje nam pripravite.”
Mar 14:16 Uçenici odu, doåu u grad i naåu kako im on reçe te priprave
pashu.
Mar 14:17 A uveçer doåe on s dvanaestoricom.
Mar 14:18 I dok bijahu za stolom te blagovahu, reçe Isus: “Zaista, kaœem
vam, jedan øe me od vas izdati - koji sa mnom blaguje.”
Mar 14:19 Oœaloæøeni, stanu mu govoriti jedan za drugim: “Da nisam
ja?”
Mar 14:20 A on im reçe: “Jedan od dvanaestorice koji umaçe sa mnom
u zdjelicu.
Mar 14:21 Sin Çovjeçji, istina, odlazi kako je o njemu pisano, ali jao
çovjeku onomu koji ga predaje. Tomu bi çovjeku bolje bilo da se ni rodio
nije!”

767
Mar 14:22 I dok su blagovali, on uze kruh, izreçe blagoslov pa razlomi,
dade im i reçe: “Uzmite, ovo je tijelo moje.”
Mar 14:23 I uze çaæu, zahvali i dade im. I svi su iz nje pili.
Mar 14:24 A on im reçe: “Ovo je krv moja, krv Saveza, koja se za mnoge
prolijeva.
Mar 14:25 Zaista, kaœem vam, ne, neøu viæe piti od ovoga roda trsova
do onoga dana kad øu ga - novoga - piti u kraljevstvu Boœjem.”
Proroætvo o Petrovoj zataji
Mar 14:26 Otpjevavæi hvalospjeve, zaputiæe se prema Maslinskoj gori.
Mar 14:27 I reçe im Isus: “Svi øete se sablazniti. Ta pisano je:
Udarit øu pastira
i ovce øe se razbjeøi.
Mar 14:28 Ali kad uskrsnem, iøi øu pred vama u Galileju.”
Mar 14:29 Nato øe mu Petar: “Ako se i svi sablazne, ja neøu!”
Mar 14:30 A Isus mu reçe: “Zaista, kaœem ti, baæ ti, danas, ove noøi, prije
nego se pijetao dvaput oglasi, triput øeæ me zatajiti.”
Mar 14:31 Ali on je upornije uvjeravao: “Bude li trebalo i umrijeti s tobom
- ne, neøu te zatajiti.” A tako su svi govorili.
Molitva u Getsemanskom vrtu
Mar 14:32 I doåu u predio imenom Getsemani. I kaœe Isus svojim
uçenicima: “Sjednite ovdje dok se ne pomolim.”
Mar 14:33 I povede sa sobom Petra, Jakova i Ivana. Spopade ga uœas
i tjeskoba
Mar 14:34 pa im reçe: “Duæa mi je nasmrt œalosna! Ostanite ovdje i
bdijte!”
Mar 14:35 Ode malo dalje i ruæeøi se na zemlju molio je da ga, ako je
moguøe, mimoiåe ovaj ças.
Mar 14:36 Govoraæe: “Abba! Oçe! Tebi je sve moguøe! Otkloni çaæu
ovu od mene! Ali ne æto ja hoøu, nego æto hoøeæ ti!”
Mar 14:37 I doåe, naåe ih pozaspale pa reçe Petru: “Æimune, spavaæ?
Jedan sat nisi mogao probdjeti?
Mar 14:38 Bdijte i molite da ne padnete u napast. Duh je, istina, voljan,
no tijelo je slabo.”
Mar 14:39 Opet ode i pomoli se istim rijeçima.
Mar 14:40 Ponovno doåe i naåe ih pozaspale. Oçi im se sklapale i nisu
znali æto da mu odgovore.
Mar 14:41 Doåe i treøi put i reçe im: “Samo spavajte i poçivajte! Gotovo
je! Doåe ças! Evo, predaje se Sin Çovjeçji u ruke greæniçke!
Mar 14:42 Ustanite, hajdemo! Evo, izdajica se moj pribliœio!”
Isus uhvaøen
Mar 14:43 Uto, dok je on joæ govorio, stiœe Juda, jedan od dvanaestorice,
i s njime svjetina s maçevima i toljagama, poslana od glavara
sveøeniçkih, pismoznanaca i starjeæina.
Mar 14:44 A izdajica im njegov dade znak: “Koga poljubim, taj je! Uhvatite
ga i oprezno odvedite!”
Mar 14:45 I kako doåe, odmah pristupi k njemu i reçe: “Uçitelju!” I poljubi
ga.
Mar 14:46 Oni podignu na njega ruke i uhvate ga.
Mar 14:47 A jedan od nazoçnih trgnu maç, udari slugu velikoga
sveøenika i odsijeçe mu uho.
Mar 14:48 Isus im prozbori: “Kao na razbojnika iziåoste s maçevima i
toljagama da me uhvatite.
Mar 14:49 Danomice bijah vam u Hramu, nauçavah i ne uhvatiste me.
No neka se ispune Pisma!”
Mar 14:50 I svi ga ostave i pobjegnu.
Mar 14:51 A jedan je mladiø iæao za njim, ogrnut samo plahtom. I njega
htjedoæe uhvatiti,
Mar 14:52 no on ostavi plahtu i gol pobjeœe.
Pred œidovskim Vijeøem
Mar 14:53 Zatim odvedoæe Isusa velikom sveøeniku. I skupe se svi
glavari sveøeniçki, starjeæine i pismoznanci.
Mar 14:54 Petar je izdaleka iæao za njim do u dvor velikog sveøenika. Tu
je sjedio sa straœarima i grijao se uz vatru.
Mar 14:55 A glavari sveøeniçki i cijelo Vijeøe, da bi mogli pogubiti Isusa,
traœili su protiv njega kakvo svjedoçanstvo, ali nikako da ga naåu.
Mar 14:56 Mnogi su doduæe laœno svjedoçili protiv njega, ali im se
svjedoçanstva ne slagahu.
Mar 14:57 Ustali su neki i laœno svjedoçili protiv njega:
Mar 14:58 “Mi smo ga çuli govoriti: ‘Ja øu razvaliti ovaj rukotvoreni Hram
i za tri dana sagraditi drugi, nerukotvoreni!’”
Mar 14:59 Ali ni u tom im svjedoçanstvo ne bijaæe sloœno.

768
Mar 14:60 Usta nato veliki sveøenik na sredinu i upita Isusa: “Zar niæta
ne odgovaraæ? Æto to ovi svjedoçe protiv tebe?
Mar 14:61 A on je æutio i niæta mu nije odgovarao. Veliki ga sveøenik
ponovo upita: “Ti li si Krist, Sin Blagoslovljenoga?”
Mar 14:62 A Isus mu reçe: “Ja jesam! I gledat øete Sina Çovjeçjega gdje
sjedi zdesna Sile i dolazi s oblacima nebeskim.”
Mar 14:63 Nato veliki sveøenik razdrije haljine i reçe: “Æto nam joæ trebaju
svjedoci?
Mar 14:64 Çuli ste hulu. Æto vam se çini?” Oni svi presudiæe da zasluœuje
smrt.
Mar 14:65 I neki stanu pljuvati po njemu, zastirati mu lice i udarati ga
govoreøi: “Proreci!” I sluge ga stadoæe pljuskati.
Petar se odriçe Isusa
Mar 14:66 I dok je Petar bio dolje u dvoru, doåe jedna sluækinja velikoga
sveøenika;
Mar 14:67 ugledavæi Petra gdje se grije, upre u njega pogled i reçe: “I ti
bijaæe s Nazareøaninom, Isusom.”
Mar 14:68 On zanijeka: “Niti znam niti razumijem æto govoriæ.” I iziåe
van u predvorje, a pijetao se oglasi.
Mar 14:69 Sluækinja ga ugleda i poçe opet govoriti nazoçnima: “Ovaj je
od njih!”
Mar 14:70 On opet nijekaæe. Domalo nazoçni opet stanu govoriti Petru:
“Doista, i ti si od njih! Ta Galilejac si!”
Mar 14:71 On se tada stane kleti i preklinjati: “Ne znam çovjeka o kom
govorite!”
Mar 14:72 I odmah se po drugi put oglasi pijetao. I spomenu se Petar
one besjede, kako mu ono Isus reçe: “Prije nego se pijetao dvaput oglasi,
triput øeæ me zatajiti.” I briznu u plaç.
Pred Pilatom
Mar 15:1 Odmah izjutra glavari sveøeniçki zajedno sa starjeæinama i
pismoznancima - cijelo Vijeøe - upriliçili su vijeøanje pa Isusa svezali,
odveli i predali Pilatu.
Mar 15:2 I upita ga Pilat: “Ti li si kralj œidovski?” On mu odgovori: “Ti
kaœeæ.”
Mar 15:3 I glavari ga sveøeniçki teæko optuœivahu.
Mar 15:4 Pilat ga opet upita: “Niæta ne odgovaraæ? Gle, koliko te
optuœuju.”
Mar 15:5 A Isus niæta viæe ne odgovori te se Pilat çudio.
Mar 15:6 O Blagdanu bi im pustio uznika koga bi zaiskali.
Mar 15:7 A zajedno s pobunjenicima koji u pobuni poçiniæe umorstvo
bijaæe u okove baçen çovjek zvani Baraba.
Mar 15:8 I uziåe svjetina te poçe od Pilata iskati ono æto im obiçavaæe
çiniti.
Mar 15:9 A on im odgovori: “Hoøete li da vam pustim kralja œidovskoga?”
Mar 15:10 Znao je doista da ga glavari sveøeniçki bijahu predali iz zavisti.
Mar 15:11 Ali glavari sveøeniçki podjare svjetinu da traœi neka im radije
pusti Barabu.
Mar 15:12 Pilat ih opet upita: “Æto dakle da uçinim s ovim kojega zovete
kraljem œidovskim?”
Mar 15:13 A oni opet povikaæe: “Raspni ga!”
Mar 15:14 Reçe im Pilat: “Ta æto je zla uçinio?” Povikaæe joæ jaçe: “Raspni
ga!”
Mar 15:15 Hoteøi ugoditi svjetini, Pilat im pusti Barabu, a Isusa izbiçeva
i preda da se razapne.
Trnov vijenac
Mar 15:16 Vojnici ga odvedu u unutarnjost dvora, to jest u pretorij, pa
sazovu cijelu çetu
Mar 15:17 i zaogrnu ga grimizom; spletu trnov vijenac i stave mu na
glavu
Mar 15:18 te ga stanu pozdravljati: “Zdravo, kralju œidovski!”
Mar 15:19 I udarahu ga trskom po glavi, pljuvahu po njemu i klanjahu
mu se prigibajuøi koljena.
Mar 15:20 A poæto ga izrugaæe, svukoæe mu grimiz i obukoæe mu njegove
haljine. I izvedu ga da ga razapnu.
Raspeøe
Mar 15:21 I prisile nekog prolaznika koji je dolazio s polja, Æimuna
Cirenca, oca Aleksandrova i Rufova, da mu ponese kriœ.
Mar 15:22 I dovuku ga na mjesto Golgotu, æto znaçi Lubanjsko mjesto.
Mar 15:23 I nuåahu mu piti namirisana vina, ali on ne uze.
Mar 15:24 Kad ga razapeæe, razdijele meåu se haljine njegove bacivæi
za njih kocku - æto øe tko uzeti.

769
Mar 15:25 A bijaæe treøa ura kad ga razapeæe.
Mar 15:26 Bijaæe napisan i natpis o njegovoj krivici: “Kralj œidovski.”
Mar 15:27 A zajedno s njime razapnu i dva razbojnika, jednoga njemu
zdesna, drugoga slijeva.
Mar 15:28 Tako se ispuni rijeç Pisma: “Ubrojen je meåu zloçince.”
Mar 15:29 Prolaznici su ga pogråivali maæuøi glavama: “Ej, ti, koji
razvaljujeæ Hram i sagradiæ ga za tri dana,
Mar 15:30 spasi sam sebe, siåi s kriœa!”
Mar 15:31 Sliçno i glavari sveøeniçki s pismoznancima rugajuøi se
govorahu jedni drugima: “Druge je spasio, sebe ne moœe spasiti!
Mar 15:32 Krist, kralj Izraelov! Neka sad siåe s kriœa da vidimo i povjerujemo!”
Vrijeåahu ga i oni koji bijahu s njim raspeti.
Isusova smrt
Mar 15:33 A o æestoj uri tama nasta po svoj zemlji - sve do ure devete.
Mar 15:34 O devetoj uri povika Isus iza glasa: “Eloi, Eloi lama sabahtani?”
To znaçi: “Boœe moj, Boœe moj, zaæto si me ostavio?”
Mar 15:35 Neki od nazoçnih çuvæi to govorahu: “Gle, Iliju zove.”
Mar 15:36 A jedan otrça, natopi spuœvu octom, natakne na trsku i pruœi
mu piti govoreøi: “Pustite da vidimo hoøe li doøi Ilija da ga skine.”
Mar 15:37 A Isus zavapi jakim glasom i izdahnu.
Mar 15:38 I zavjesa se hramska razdrije nadvoje, odozgor dodolje.
Mar 15:39 A kad satnik koji stajaæe njemu nasuprot vidje da tako izdahnu,
reçe: “Zaista, ovaj çovjek bijaæe Sin Boœji!”
Mar 15:40 Izdaleka promatrahu i neke œene: meåu njima Marija
Magdalena i Marija, majka Jakova Mlaåega i Josipa, i Saloma -
Mar 15:41 te su ga pratile kad bijaæe u Galileji i posluœivale mu - i mnoge
druge koje uziåoæe s njim u Jeruzalem.
Isusov ukop
Mar 15:42 A uveçer, buduøi da je bila Priprava, to jest predveçerje subote,
Mar 15:43 doåe Josip iz Arimateje, ugledan vijeønik, koji takoåer
isçekivaæe kraljevstvo Boœje: odvaœi se, uåe k Pilatu i zaiska tijelo Isusovo.
Mar 15:44 Pilat se zaçudi da je veø umro pa dozva satnika i upita ga je
li odavna umro.
Mar 15:45 Kad sazna od satnika, darova Josipu tijelo.
Mar 15:46 Josip kupi platno, skine tijelo i zavije ga u platno te poloœi u
grob, koji bijaæe izduben iz stijene. I dokotrlja kamen na grobna vrata.
Mar 15:47 A Marija Magdalena i Marija Josipova promatrahu kamo ga
polaœu.
Mar 16:1 Kad proåe subota, Marija Magdalena i Marija Jakovljeva i
Saloma kupiæe miomirisa da odu pomazati Isusa.
Mar 16:2 I prvoga dana u tjednu, veoma rano, o izlasku sunçevu, doåu
na grob.
Mar 15:3 I razgovarahu meåu sobom: “Tko øe nam otkotrljati kamen s
vrata grobnih?”
Mar 16:4 Pogledaju, a ono kamen otkotrljan. Bijaæe doista veoma velik.
Mar 16:5 I uæavæi u grob, ugledaju mladiøa zaogrnuta bijelom haljinom
gdje sjedi zdesna. I preplaæe se.
Mar 16:6 A on øe im: “Ne plaæite se! Isusa traœite, Nazareøanina, Raspetoga?
Uskrsnu! Nije ovdje! Evo mjesta kamo ga poloœiæe.
Mar 16:7 Nego idite, recite njegovim uçenicima i Petru: Ide pred vama
u Galileju! Ondje øete ga vidjeti, kamo vam reçe!”
Mar 16:8 One iziåu i stanu bjeœati od groba: spopade ih strah i trepet. I
nikomu niæta ne rekoæe jer se bojahu.
Ukazanje Mariji Magdaleni
Mar 16:9 Uskrsnuvæi dakle rano prvog dana u tjednu, ukaza se najprije
Mariji Magdaleni iz koje bijaæe istjerao sedam zloduha.
Mar 16:10 Ona ode i dojavi njegovima, tuœnima i zaplakanima.
Mar 16:11 Kad su oni çuli da je œiv i da ga je ona vidjela, ne povjerovaæe.
Ukazanje dvojici uçenika
Mar 16:12 Nakon toga ukazao se u drugome obliçju dvojici od njih na
putu dok su iæli u selo.
Mar 16:13 I oni odu i dojave drugima. Ni njima ne povjerovaæe.
Sveopøe poslanje
Mar 16:14 Napokon se ukaza jedanaestorici dok bijahu za stolom.
Prekori njihovu nevjeru i okorjelost srca æto ne povjerovaæe onima koji
ga vidjeæe uskrsla od mrtvih.
Mar 16:15 I reçe im: “Poåite po svem svijetu, propovijedajte evanåelje
svemu stvorenju.
Mar 16:16 Tko uzvjeruje i pokrsti se, spasit øe se, a tko ne uzvjeruje,
osudit øe se.

770
Mar 16:17 A ovi øe znakovi pratiti one koji uzvjeruju: u ime øe moje
izganjati zloduhe, novim øe jezicima zboriti,
Mar 16:18 zmije uzimati; i popiju li æto smrtonosno, ne, neøe im nauditi;
na nemoønike øe ruke polagati, i bit øe im dobro.”
Uzaæaæøe Isusovo
Mar 16:19 I Gospodin Isus, poæto im to reçe, bude uzet na nebo i sjede
zdesna Bogu.
Mar 16:20 Oni pak odoæe i propovijedahu posvuda, a Gospodin
suraåivaæe i utvråivaæe Rijeç popratnim znakovima.
LUKA
Luk 1:1 Kad veø mnogi poduzeæe sastaviti izvjeæøe o dogaåajima koji
se ispuniæe meåu nama -
Luk 1:2 kako nam to predadoæe oni koji od poçetka bijahu oçevici i sluge
Rijeçi -
Luk 1:3 poæto sam sve, od poçetka, pomno ispitao, naumih i ja tebi, vrli
Teofile, sve po redu napisati
Luk 1:4 da se tako osvjedoçiæ o pouzdanosti svega u çemu si pouçen.
Luk 1:5 U dane Heroda, kralja judejskoga, bijaæe neki sveøenik imenom
Zaharija iz razreda Abijina. Œena mu bijaæe od køeri Aronovih, a ime joj
Elizabeta.
Luk 1:6 Oboje bijahu pravedni pred Bogom: œivjeli su besprijekorno po
svim zapovijedima i odredbama Gospodnjim.
Luk 1:7 No nisu imali djeteta jer Elizabeta bijaæe nerotkinja, a oboje veø
poodmakle dobi.
Luk 1:8 Dok je Zaharija jednom po redu svoga razreda obavljao
sveøeniçku sluœbu pred Bogom,
Luk 1:9 œdrijebom ga zapade po bogosluœnom obiçaju da uåe u Svetiæte
Gospodnje i prinese kad.
Luk 1:10 Za vrijeme kaåenice sve je ono mnoætvo naroda vani molilo.
Luk 1:11 A njemu se ukaza anåeo Gospodnji. Stajao je s desne strane
kadionoga œrtvenika.
Luk 1:12 Ugledavæi ga, Zaharija se prepade i strah ga spopade.
Luk 1:13 No anåeo mu reçe: “Ne boj se, Zaharija! Usliæana ti je molitva:
œena øe ti Elizabeta roditi sina. Nadjenut øeæ mu ime Ivan.
Luk 1:14 Bit øe ti radost i veselje i roåenje øe njegovo mnoge obradovati.
Luk 1:15 Bit øe doista velik pred Gospodinom. Ni vina ni drugoga opojnog
piøa neøe piti. Duha Svetoga bit øe pun veø od majçine utrobe.
Luk 1:16 Mnoge øe sinove Izraelove obratiti Gospodinu, Bogu njihovu.
Luk 1:17 Iøi øe pred njim u duhu i sili Ilijinoj da obrati srce otaca k sinovima
i nepokorne k razumnosti pravednih te spremi Gospodinu narod
pripravan.”
Luk 1:18 Nato Zaharija reçe anåelu: “Po çemu øu ja to razaznati. Ta star
sam i œena mi poodmakle dobi.”
Luk 1:19 Anåeo mu odgovori: “Ja sam Gabriel koji stojim pred Bogom.
Poslan sam da govorim s tobom i da ti donesem ovu radosnu poruku.
Luk 1:20 I evo, buduøi da nisi povjerovao mojim rijeçima, koje øe se
ispuniti u svoje vrijeme, zanijemjet øeæ i neøeæ moøi govoriti do dana
dok se to ne zbude.”
Luk 1:21 Narod je iæçekivao Zahariju i çudio se æto se toliko zadrœao u
Svetiætu.
Luk 1:22 Kad je napokon izaæao, nije im mogao niæta reøi pa zakljuçiæe
da je u Svetiætu imao viåenje. Nastojao im se doduæe izraziti znakovima,
ali osta nijem.
Luk 1:23 Kad se navræiæe dani njegove sluœbe, otiåe kuøi.
Luk 1:24 Nakon tih dana zatrudnje Elizabeta, njegova œena. Krila se pet
mjeseci govoreøi:
Luk 1:25 “Evo, to mi je uçinio Gospodin u dane kad mu se svidje skinuti
s mene sramotu meåu ljudima.”
Navjeætenje Isusova roåenja
Luk 1:26 U æestome mjesecu posla Bog anåela Gabriela u galilejski
grad imenom Nazaret
Luk 1:27 k djevici zaruçenoj s muœem koji se zvao Josip iz doma Davidova;
a djevica se zvala Marija.
Luk 1:28 Anåeo uåe k njoj i reçe: “Zdravo, milosti puna! Gospodin s
tobom!”
Luk 1:29 Na tu se rijeç ona smete i stade razmiæljati kakav bi to bio
pozdrav.

771
Luk 1:30 No anåeo joj reçe: “Ne boj se, Marijo! Ta naæla si milost u Boga.
Luk 1:31 Evo, zaçet øeæ i roditi sina i nadjenut øeæ mu ime Isus.
Luk 1:32 On øe biti velik i zvat øe se Sin Sveviænjega. Njemu øe Gospodin
Bog dati prijestolje Davida, oca njegova,
Luk 1:33 i kraljevat øe nad domom Jakovljevim uvijeke i njegovu
kraljevstvu neøe biti kraja.”
Luk 1:34 Nato øe Marija anåelu: “Kako øe to biti kad ja muœa ne
poznajem?”
Luk 1:35 Anåeo joj odgovori: “Duh Sveti siøi øe na te i sila øe te
Sveviænjega osjeniti. Zato øe to çedo i biti sveto, Sin Boœji.
Luk 1:36 A evo tvoje roåakinje Elizabete: i ona u starosti svojoj zaçe
sina. I njoj, nerotkinjom prozvanoj, ovo je veø æesti mjesec.
Luk 1:37 Ta Bogu niæta nije nemoguøe!”
Luk 1:38 Nato Marija reçe: “Evo sluœbenice Gospodnje, neka mi bude
po tvojoj rijeçi!” I anåeo otiåe od nje.
Marijin pohod Elizabeti
Luk 1:39 Tih dana usta Marija i pohiti u Gorje, u grad Judin.
Luk 1:40 Uåe u Zaharijinu kuøu i pozdravi Elizabetu.
Luk 1:41 Çim Elizabeta zaçu Marijin pozdrav, zaigra joj çedo u utrobi. I
napuni se Elizabeta Duha Svetoga
Luk 1:42 i povika iz svega glasa: “Blagoslovljena ti meåu œenama i
blagoslovljen plod utrobe tvoje!
Luk 1:43 Ta otkuda meni da mi doåe majka Gospodina mojega?
Luk 1:44 Gledaj samo! Tek æto mi do uæiju doprije glas pozdrava tvojega,
zaigra mi od radosti çedo u utrobi.
Luk 1:45 Blaœena ti æto povjerova da øe se ispuniti æto ti je reçeno od
Gospodina!”
Hvalospjev Marijin
Luk 1:46 Tada Marija reçe: “Veliça duæa moja Gospodina,
Luk 1:47 klikøe duh moj u Bogu, mome Spasitelju,
Luk 1:48 æto pogleda na neznatnost sluœbenice svoje: odsad øe me,
evo, svi naraætaji zvati blaœenom.
Luk 1:49 Jer velika mi djela uçini Svesilni, sveto je ime njegovo!
Luk 1:50 Od koljena do koljena dobrota je njegova nad onima æto se
njega boje.
Luk 1:51 Iskaza snagu miæice svoje, raspræi oholice umiæljene.
Luk 1:52 Silne zbaci s prijestolja, a uzvisi neznatne.
Luk 1:53 Gladne napuni dobrima, a bogate otpusti prazne.
Luk 1:54 Prihvati Izraela, slugu svoga, kako obeøa ocima naæim:
Luk 1:55 spomenuti se dobrote svoje prema Abrahamu i potomstvu
njegovu dovijeka.”
Luk 1:56 Marija osta s Elizabetom oko tri mjeseca, a onda se vrati kuøi.
Roåenje Ivana Krstitelja
Luk 1:57 Elizabeti se meåutim navræilo vrijeme da rodi. I porodi sina.
Luk 1:58 Kad su njezini susjedi i roåaci çuli da joj Gospodin obilno iskaza
dobrotu, radovahu se s njome.
Luk 1:59 Osmoga se dana okupe da obreœu djeçaka. Htjedoæe ga prozvati
imenom njegova oca - Zaharija,
Luk 1:60 no mati se njegova usprotivi: “Nipoæto, nego zvat øe se Ivan!”
Luk 1:61 Rekoæe joj na to: “Ta nikoga nema od tvoje rodbine koji bi se
tako zvao.”
Luk 1:62 Tada znakovima upitaju oca kojim ga imenom œeli prozvati.
Luk 1:63 On zaiska ploçicu i napisa “Ivan mu je ime!” Svi se zaçude,
Luk 1:64 a njemu se umah otvoriæe usta i jezik te progovori blagoslivljajuøi
Boga.
Luk 1:65 Strah obuze sve njihove susjede, a po svem su se Gorju judejskom
razglaæavali svi ti dogaåaji.
Luk 1:66 I koji su god çuli, razmiæljahu o tome pitajuøi se: “Æto li øe biti od
ovoga djeteta?” Uistinu, ruka Gospodnja bijaæe s njime.
Luk 1:67 A Zaharija, otac njegov, napuni se Duha Svetoga i stade
prorokovati:
Hvalospjev Zaharijin
Luk 1:68 “Blagoslovljen Gospodin Bog Izraelov, æto pohodi i otkupi narod
svoj!
Luk 1:69 Podiœe nam snagu spasenja u domu Davida, sluge svojega,
Luk 1:70 kao æto obeøa na usta svetih proroka svojih odvijeka:
Luk 1:71 spasiti nas od neprijatelja naæih i od ruke sviju koji nas mrze;
Luk 1:72 iskazati dobrotu ocima naæim i sjetiti se svetog Saveza svojega,
Luk 1:73 zakletve kojom se zakle Abrahamu, ocu naæemu: da øe nam
dati
Luk 1:74 te mu, izbavljeni iz ruku neprijatelja, sluœimo bez straha

772
Luk 1:75 u svetosti i pravednosti pred njim u sve dane svoje.
Luk 1:76 A ti, dijete, prorok øeæ se Sveviænjega zvati jer øeæ iøi pred
Gospodinom da mu pripraviæ putove,
Luk 1:77 da pruœiæ spoznaju spasenja narodu njegovu po otpuætenju
grijeha njihovih,
Luk 1:78 darom premilosrdnog srca Boga naæega po kojem øe nas
pohoditi
Mlado sunce s visine
Luk 1:79 da obasja one æto sjede u tmini i sjeni smrtnoj, da upravi noge
naæe na put mira.”
Krstiteljev skroviti œivot
Luk 1:80 Djeçak je meåutim rastao i duhom jaçao. Boravio je u pustinji
sve do dana svoga javnog nastupa pred Izraelom.
Roåenje Isusovo
Luk 2:1 U one dane izaåe naredba cara Augusta da se provede popis
svega svijeta.
Luk 2:2 Bijaæe to prvi popis izvræen za Kvirinijeva upravljanja Sirijom.
Luk 2:3 Svi su iæli na popis, svaki u svoj grad.
Luk 2:4 Tako i Josip, buduøi da je bio iz doma i loze Davidove, uziåe iz
Galileje, iz grada Nazareta, u Judeju - u grad Davidov, koji se zove
Betlehem -
Luk 2:5 da se podvrgne popisu zajedno sa svojom zaruçnicom Marijom
koja bijaæe trudna.
Luk 2:6 I dok se bili ondje, navræilo joj se vrijeme da rodi.
Luk 2:7 I porodi sina svoga, prvoroåenca, povi ga i poloœi u jasle jer za
njih nije bilo mjesta u svratiætu.
Pohod pastira
Luk 2:8 A u tom kraju bijahu pastiri: pod vedrim su nebom çuvali noønu
straœu kod svojih stada.
Luk 2:9 Anåeo im Gospodnji pristupi i slava ih Gospodnja obasja! Silno
se prestraæiæe.
Luk 2:10 No anåeo im reçe: “Ne bojte se! Evo javljam vam blagovijest,
veliku radost za sav narod!
Luk 2:11 Danas vam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj - Krist, Gospodin.
Luk 2:12 I evo vam znaka: naøi øete novoroåençe povijeno gdje leœi u
jaslama.”
Luk 2:13 I odjednom se anåelu pridruœi silna nebeska vojska hvaleøi
Boga i govoreøi:
Luk 2:14 “Slava na visinama Bogu, a na zemlji mir ljudima, miljenicima
njegovim!”
Luk 2:15 Çim anåeli otiåoæe od njih na nebo, pastiri stanu poticati jedni
druge: “Hajdemo dakle do Betlehema. Pogledajmo æto se to dogodilo,
dogaåaj koji nam obznani Gospodin.”
Luk 2:16 I pohite te pronaåu Mariju, Josipa i novoroåençe gdje leœi u
jaslama.
Luk 2:17 Poæto sve pogledaæe, ispripovijediæe æto im bijaæe reçeno o
tom djetetu.
Luk 2:18 A svi koji su to çuli divili se tome æto su im pripovijedali pastiri.
Luk 2:19 Marija u sebi pohranjivaæe sve te dogaåaje i prebiraæe ih u
svome srcu.
Luk 2:20 Pastiri se zatim vratiæe slaveøi i hvaleøi Boga za sve æto su çuli
i vidjeli kako im je bilo reçeno.
Obrezanje i prikazanje u Hramu
Luk 2:21 Kad se navræilo osam dana da bude obrezan, nadjenuæe mu
ime Isus, kako ga je bio prozvao anåeo prije njegova zaçeøa.
Luk 2:22 Kad se zatim po Mojsijevu Zakonu navræiæe dani njihova
çiæøenja, ponijeæe ga u Jeruzalem da ga prikaœu Gospodinu -
Luk 2:23 kao æto piæe u Zakonu Gospodnjem: Svako muæko prvoroåençe
neka se posveti Gospodinu! -
Luk 2:24 i da prinesu œrtvu kako je reçeno u Zakonu Gospodnjem: dvije
grlice ili dva golubiøa.
Æimunovo proroætvo
Luk 2:25 Œivio tada u Jeruzalemu çovjek po imenu Æimun. Taj çovjek,
pravedan i bogobojazan, iæçekivaæe Utjehu Izraelovu i Duh Sveti bijaæe
na njemu.
Luk 2:26 Objavio mu Duh Sveti da neøe vidjeti smrti dok ne vidi Pomazanika
Gospodnjega.
Luk 2:27 Ponukan od Duha, doåe u Hram. I kad roditelji unijeæe dijete
Isusa da obave æto o njemu propisuje Zakon,
Luk 2:28 primi ga on u naruçje, blagoslovi Boga i reçe:

773
Luk 2:29 “Sad otpuætaæ slugu svojega, Gospodaru, po rijeçi svojoj, u
miru!
Luk 2:30 Ta vidjeæe oçi moje spasenje tvoje,
Luk 2:31 koje si pripravio pred licem svih naroda:
Luk 2:32 svjetlost na prosvjetljenje naroda, slavu puka svoga
izraelskoga.”
Luk 2:33 Otac njegov i majka divili se æto se to o njemu govori.
Luk 2:34 Æimun ih blagoslovi i reçe Mariji, majci njegovoj: “Ovaj je evo
postavljen na propast i uzdignuøe mnogima u Izraelu i za znak osporavan
-
Luk 2:35 a i tebi øe samoj maç probosti duæu - da se razotkriju namisli
mnogih srdaca!”
Anino proroætvo
Luk 2:36 A bijaæe neka proroçica Ana, køi Penuelova, iz plemena
Aæerova, œena veoma odmakla u godinama. Nakon djevojaætva œivjela
je s muœem sedam godina,
Luk 2:37 a sama kao udovica do osamdeset i çetvrte. Nije napuætala
Hrama, nego je postovima i molitvama danju i noøu sluœila Bogu.
Luk 2:38 Upravo u taj ças nadoåe. Hvalila je Boga i svima koji iæçekivahu
otkupljenje Jeruzalema pripovijedala o djetetu.
Isusov skroviti œivot
Luk 2:39 Kad obaviæe sve po Zakonu Gospodnjem, vratiæe se u Galileju,
u svoj grad Nazaret.
Luk 2:40 A dijete je raslo, jaçalo i napunjalo se mudrosti i milost je Boœja
bila na njemu.
Luk 2:41 Njegovi su roditelji svake godine o blagdanu Pashe iæli u
Jeruzalem.
Luk 2:42 Kad mu bijaæe dvanaest godina, uziåoæe po obiçaju blagdanskom.
Luk 2:43 Kad su minuli ti dani, vraøahu se oni, a djeçak Isus osta u
Jeruzalemu, a da nisu znali njegovi roditelji.
Luk 2:44 Uvjereni da je meåu suputnicima, odoæe dan hoda, a onda ga
stanu traœiti meåu rodbinom i znancima.
Luk 2:45 I kad ga ne naåu, vrate se u Jeruzalem traœeøi ga.
Luk 2:46 Nakon tri dana naåoæe ga u Hramu gdje sjedi posred uçitelja,
sluæa ih i pita.
Luk 2:47 Svi koji ga sluæahu bijahu zaneseni razumnoæøu i odgovorima
njegovim.
Luk 2:48 Kad ga ugledaæe, zapanjiæe se, a majka mu njegova reçe:
“Sinko, zaæto si nam to uçinio? Gle, otac tvoj i ja œalosni smo te traœili.”
Luk 2:49 A on im reçe: “Zaæto ste me traœili? Niste li znali da mi je biti u
onome æto je Oca mojega?”
Luk 2:50 Oni ne razumjeæe rijeçi koju im reçe.
Isus u Nazaretu
Luk 2:51 I siåe s njima, doåe u Nazaret i bijaæe im posluæan. A majka je
njegova briœno çuvala sve ove uspomene u svom srcu.
Luk 2:52 A Isus napredovaæe u mudrosti, dobi i milosti kod Boga i ljudi.
Propovijedanje Ivana Krstitelja
Luk 3:1 Petnaeste godine vladanja cara Tiberija, dok je upravitelj Judeje
bio Poncije Pilat, tetrarh Galileje Herod, a njegov brat Filip tetrarh Itureje
i zemlje trahonitidske, i Lizanije tetrarh Abilene,
Luk 3:2 za velikog sveøenika Ane i Kajfe, doåe rijeç Boœja Ivanu, sinu
Zaharijinu, u pustinji.
Luk 3:3 On obiåe svu okolicu jordansku propovijedajuøi obraøeniçko
krætenje na otpuætenje grijeha
Luk 3:4 kao æto je pisano u Knjizi besjeda Izaije proroka: Glas viçe u
pustinji: Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze!
Luk 3:5 Svaka dolina neka se ispuni, svaka gora i breœuljak neka se
slegne! Æto je krivudavo, neka se izravna, a hrapavi putovi neka se
izglade!
Luk 3:6 I svako øe tijelo vidjeti spasenje Boœje.
Luk 3:7 Govoraæe dakle mnoætvu koje je dolazilo da se krsti: “Leglo
gujinje! Tko vas samo upozori da bjeœite od skore srdœbe?
Luk 3:8 Donosite dakle plodove dostojne obraøenja. I nemojte poçeti u
sebi govoriti: ‘Imamo oca Abrahama!’ Jer, kaœem vam: Bog iz ovog
kamenja moœe podiøi djecu Abrahamovu.
Luk 3:9 Veø je sjekira poloœena na korijen stablima: svako dakle stablo
koje ne donosi dobra roda sijeçe se i u oganj baca.”
Luk 3:10 Pitalo ga mnoætvo: “Æto nam je dakle çiniti?”
Luk 3:11 On im odgovaraæe: “Tko ima dvije haljine, neka podijeli s onim
koji nema. U koga ima hrane, neka uçini isto tako.”

774
Luk 3:12 Doåoæe krstiti se i carinici pa ga pitahu: “Uçitelju, æto nam je
çiniti?”
Luk 3:13 Reçe im: “Ne utjerujte viæe nego æto vam je odreåeno.”
Luk 3:14 Pitahu ga i vojnici: “A nama, æto je nama çiniti?” I reçe im:
“Nikome ne çinite nasilja, nikoga krivo ne prijavljujte i budite zadovoljni
svojom plaøom.”
Luk 3:15 Narod bijaæe u iæçekivanju i svi se u srcu pitahu o Ivanu nije li
on moœda Krist.
Luk 3:16 Zato im Ivan svima reçe: “Ja vas, istina, vodom krstim. Ali
dolazi jaçi od mene. Ja nisam dostojan odrijeæiti mu remenje na obuøi.
On øe vas krstiti Duhom Svetim i ognjem.
Luk 3:17 U ruci mu vijaça da proçisti gumno svoje i skupi œito u œitnicu
svoju, a pljevu øe spaliti ognjem neugasivim.”
Luk 3:18 I mnogim je drugim pobudama Ivan narodu navjeæøivao
evanåelje.
Luk 3:19 A Heroda je tetrarha Ivan prekorio zbog Herodijade, œene
njegova brata i zbog svih njegovih zlodjela.
Luk 3:20 Svemu tome nadoda Herod joæ i ovo: zatvori Ivana u tamnicu.
Isusovo krætenje
Luk 3:21 Kad se krstio sav narod, krstio se i Isus. I dok se molio, rastvori
se nebo,
Luk 3:22 siåe na njega Duh Sveti u tjelesnom obliçju, poput goluba, a
glas se s neba zaori: “Ti si Sin moj, Ljubljeni! U tebi mi sva milina!”
Zakonsko porijeklo Isusovo
Luk 3:23 Kad je Isus nastupio, bilo mu je oko trideset godina. Bijaæe -
kako se smatralo - sin Josipov, Elijev,
Luk 3:24 Matatov, Levijev, Malkijev, Janajev, Josipov.
Luk 3:25 Matatijin, Amosov, Naumov, Heslijev, Nagajev,
Luk 3:26 Mahatov, Matatijin, Æimijev, Josehov, Jodin,
Luk 3:27 Johananov, Resin, Zerubabelov, Æealtielov, Nerijev,
Luk 3:28 Malkijev, Adijev, Kosamov, Elmadamov, Erov,
Luk 3:29 Joæuin, Eliezerov, Jorimov, Matatov, Levijev,
Luk 3:30 Æimunov, Judin, Josipov, Jonamov, Elijakimov,
Luk 3:31 Melejin, Menin, Matatin, Natanov, Davidov,
Luk 3:32 Jiæajev, Obedov, Boazov, Salin, Nahæonov,
Luk 3:33 Aminadabov, Adminov, Arnijev, Hesronov, Peresov, Judin,
Luk 3:34 Jakovljev, Izakov, Abrahamov, Terahov, Nahorov,
Luk 3:35 Serugov, Reuov, Pelegov, Eberov, Æelahov,
Luk 3:36 Kenanov, Arpakæadov, Æemov, Noin, Lamekov,
Luk 3:37 Metuæalahov, Henokov, Jeredov, Mahalalelov, Kenanov,
Luk 3:38 Enoæev, Setov, Adamov, Boœji.
Kuænja u pustinji
Luk 4:1 Isus se, pun Duha Svetoga, vratio s Jordana i Duh ga çetrdeset
dana vodio pustinjom,
Luk 4:2 gdje ga je iskuæavao åavao. Tih dana nije niæta jeo, te kad oni
istekoæe, ogladnje.
Luk 4:3 A åavao mu reçe: “Ako si Sin Boœji, reci ovom kamenu da postane
kruhom.”
Luk 4:4 Isus mu odgovori: “Pisano je: Ne œivi çovjek samo o kruhu.”
Luk 4:5 I povede ga åavao na visoko, pokaza mu odjednom sva kraljevstva
zemlje
Luk 4:6 i reçe mu: “Tebi øu dati svu ovu vlast i slavu njihovu jer meni je
dana i komu hoøu, dajem je.
Luk 4:7 Ako se dakle pokloniæ preda mnom, sve je tvoje.”
Luk 4:8 Isus mu odgovori: “Pisano je: Klanjaj se Gospodinu, Bogu svomu,
i njemu jedinomu sluœi!”
Luk 4:9 Povede ga u Jeruzalem i postavi na vrh Hrama i reçe mu: “Ako
si Sin Boœji, baci se odavde dolje!
Luk 4:10 Ta pisamo je: Anåelima øe svojim zapovjediti za tebe da te
çuvaju.
Luk 4:11 I: Na rukama øe te nositi da se gdje nogom ne spotakneæ o
kamen.”
Luk 4:12 Odgovori mu Isus: “Reçeno je: Ne iskuæavaj Gospodina, Boga
svojega!”
Luk 4:13 Poæto iscrpi sve kuænje, åavao se udalji od njega do druge
prilike.
Isus se vraøa u Galileju
Luk 4:14 A Isus se u snazi Duha vrati u Galileju te glas o njemu puçe po
svoj okolici.
Luk 4:15 I slavljen od sviju, nauçavaæe po njihovim sinagogama.
Odbaçen u Nazaretu

775
Luk 4:16 I doåe u Nazaret, gdje bijaæe othranjen. I uåe po svom obiçaju
na dan subotni u sinagogu te ustane çitati.
Luk 4:17 Pruœe mu Knjigu proroka Izaije. On razvije knjigu i naåe mjesto
gdje stoji napisano:
Luk 4:18 Duh Gospodnji na meni je jer me pomaza! On me posla
blagovjesnikom biti siromasima, proglasiti suœnjima osloboåenje, vid
slijepima, na slobodu pustiti potlaçene,
Luk 4:19 proglasiti godinu milosti Gospodnje.
Luk 4:20 Tada savi knjigu, vrati je posluœitelju i sjede. Oçi sviju u sinagogi
bijahu uprte u njega.
Luk 4:21 On im progovori: “Danas se ispunilo ovo Pismo æto vam joæ
odzvanja u uæima.”
Luk 4:22 I svi su mu povlaåivali i divili se milini rijeçi koje su tekle iz
njegovih usta. Govorahu: “Nije li ovo sin Josipov?”
Luk 4:23 A on im reçe: “Zacijelo øete mi reøi onu prispodobu: Lijeçniçe,
izlijeçi sam sebe! Æto smo çuli da se dogodilo u Kafarnaumu, uçini i
ovdje, u svom zaviçaju.”
Luk 4:24 I nastavi: “Zaista, kaœem vam, nijedan prorok nije dobro doæao
u svom zaviçaju.
Luk 4:25 Uistinu, kaœem vam, mnogo bijaæe udovica u Izraelu u dane
Ilijine kad se na tri godine i æest mjeseci zatvorilo nebo pa zavladala
velika glad po svoj zemlji.
Luk 4:26 I ni k jednoj od njih nije bio poslan Ilija doli k œeni udovici u
Sarfati sidonskoj.
Luk 4:27 I mnogo bijaæe gubavaca u Izraelu za proroka Elizeja. I nijedan
se od njih ne oçisti doli Naaman Sirac.”
Luk 4:28 Çuvæi to, svi se u sinagogi napune gnjevom,
Luk 4:29 ustanu, izbace ga iz grada i odvedu na rub brijega na kojem je
sagraåen njihov grad da ga strmoglave.
Luk 4:30 No on proåe izmeåu njih i ode.
Luk 4:31 I siåe u Kafarnaum, grad galilejski. I pouçavaæe ih subotom
Luk 4:32 te bijahu zaneseni njegovim naukom jer silna bijaæe rijeç
njegova.
Luk 4:33 A zatekao se u sinagogi çovjek s duhom neçistoga åavla. On
povika u sav glas:
Luk 4:34 “Hej, æto ti imaæ s nama, Isuse Nazareøanine? Doæao si da nas
uniætiæ! Znam ja tko si ti: Svetac Boœji.”
Luk 4:35 Isus mu zaprijeti: “Umukni i iziåi iz njega!” Nato åavao çovjeka
obori u sredinu te iziåe iz njega ne naudiv mu niæta.
Luk 4:36 I nasta opøe zaprepaætenje te se meåu sobom razgovarahu:
“Kakve li rijeçi! S vlaæøu i snagom zapovijeda neçistim dusima te izlaze!”
Luk 4:37 I glas se o njemu æirio po svim okolnim mjestima.
Ozdravljenje Æimunove punice i drugih bolesnika
Luk 4:38 Ustavæi iz sinagoge, uåe u kuøu Æimunovu. A Æimunovu je
punicu muçila velika ognjica. I zamole ga za nju.
Luk 4:39 On se nadvi nad nju, zaprijeti ognjici i ona je pusti. I odmah
ustade i posluœivaæe im.
Luk 4:40 O zalazu sunca svi koji su imali bolesnike od raznih bolesti
dovedoæe ih k njemu. A on bi na svakoga od njih stavljao ruke i ozdravljao
ih.
Luk 4:41 A iz mnogih su izlazili i zlodusi viçuøi: “Ti si Sin Boœji!” On im se
prijetio i nije im dao govoriti jer su znali da je on Krist.
Ostavlja Kafarnaum i prolazi Judejom
Luk 4:42 Kad osvanu dan, iziåe i poåe na samotno mjesto. I mnoætvo ga
traœilo. Doåoæe k njemu i zadrœavahu ga da ne ode od njih.
Luk 4:43 A on im reçe: “I drugim gradovima treba da navjeæøujem
evanåelje o kraljevstvu Boœjem. Jer za to sam poslan.”
Luk 4:44 I nauçavaæe po sinagogama judejskim.
Prva çetiri uçenika
Luk 5:1 Dok se jednom oko njega gurao narod da çuje rijeç Boœju, stajaæe
on pokraj Genezaretskog jezera.
Luk 5:2 Spazi dvije laåe gdje stoje uz obalu; ribari bili izaæli iz njih i ispirali
mreœe.
Luk 5:3 Uåe u jednu od tih laåa; bila je Æimunova pa zamoli Æimuna da
malo otisne od kraja. Sjedne te iz laåe pouçavaæe mnoætvo.
Luk 5:4 Kada dovræi pouku, reçe Æimunu: “Izvezi na puçinu i bacite mreœe
za lov.”
Luk 5:5 Odgovori Æimun: “Uçitelju, svu smo se noø trudili i niæta ne ulovismo,
ali na tvoju rijeç bacit øu mreœe.”
Luk 5:6 Uçiniæe tako te uhvatiæe veoma mnogo riba; mreœe im se gotovo
razdirale.

776
Luk 5:7 Mahnuæe drugovima na drugoj laåi da im doåu pomoøi. Oni
doåoæe i napuniæe obje laåe, umalo im ne potonuæe.
Luk 5:8 Vidjevæi to, Æimun Petar pade do nogu Isusovih govoreøi: “Idi od
mene! Grijeæan sam çovjek, Gospodine!”
Luk 5:9 Zbog lovine riba æto ih uloviæe bijaæe se zapanjio on i svi koji
bijahu s njime,
Luk 5:10 a tako i Jakov i Ivan, Zebedejevi sinovi, drugovi Æimunovi. Isus
reçe Æimunu: “Ne boj se! Odsada øeæ loviti ljude!”
Luk 5:11 Oni izvukoæe laåe na kopno, ostaviæe sve i poåoæe za njim.
Ozdravljenje gubavca
Luk 5:12 I dok bijaæe u jednom gradu, gle çovjeka puna gube! Ugledavæi
Isusa, padne niçice i zamoli ga: “Gospodine, ako hoøeæ, moœeæ me
oçistiti.”
Luk 5:13 Isus pruœi ruku i dotakne ga se govoreøi: “Hoøu, oçisti se!” I
odmah nesta gube s njega.
Luk 5:14 I zapovjedi mu: “Nikome ni rijeçi, nego otiåi, pokaœi se sveøeniku
i prinesi za svoje oçiæøenje kako propisa Mojsije, njima za
svjedoçanstvo.”
Luk 5:15 Glas se o njemu sve viæe æirio i silan svijet grnuo k njemu da ga
sluæa i da ozdravi od svojih bolesti.
Luk 5:16 A on se sklanjao na samotna mjesta da moli.
Luk 5:17 I jednog je dana on nauçavao. A sjeåahu ondje farizeji i uçitelji
Zakona koji bijahu doæli iz svih galilejskih i judejskih sela i Jeruzalema.
A sila ga je Gospodnja nukala da lijeçi.
Luk 5:18 I gle, ljudi donijeæe na nosiljci çovjeka koji bijaæe uzet. Traœili su
da ga unesu i stave preda njega.
Luk 5:19 Buduøi da zbog mnoætva nisu naæli kuda bi ga unijeli, popnu se
na krov te ga izmeåu crepova s nosiljkom spuste u sredinu pred Isusa.
Luk 5:20 Vidjevæi njihovu vjeru reçe on: “Çovjeçe, otpuæteni su ti grijesi!”
Luk 5:21 Pismoznanci i farizeji poçeæe mudrovati: “Tko je ovaj æto huli?
Tko moœe grijehe otpuætati doli Bog jedini?”
Luk 5:22 Proniknuvæi njihovo mudrovanje, upita ih Isus: “Æto mudrujete
u sebi?
Luk 5:23 Æto je lakæe? Reøi: ‘Otpuæteni su ti grijesi’ ili reøi: ‘Ustani i hodi?’
Luk 5:24 Ali da znate: Vlastan je Sin Çovjeçji na zemlji otpuætati grijehe!”
I reçe uzetomu: “Tebi zapovijedam: ustani, uzmi nosiljku i idi kuøi!”
Luk 5:25 I on odmah usta pred njima, uze na çemu leœaæe i ode kuøi
slaveøi Boga.
Luk 5:26 A sve obuze zanos te su slavili Boga i puni straha govorili:
“Danas vidjesmo neæto neviåeno!”
Poziv Levija
Luk 5:27 Nakon toga iziåe i ugleda carinika imenom Levija gdje sjedi u
carinarnici. I reçe mu: “Poåi za mnom!”
Luk 5:28 On sve ostavi, usta i poåe za njim.
Luk 5:29 I Levi mu u svojoj kuøi priredi veliku gozbu. A s njime bijaæe za
stolom veliko mnoætvo carinika i drugih.
Luk 5:30 Farizeji i pismoznanci njihovi negodovahu i govorahu njegovim
uçenicima: “Zaæto s carinicima i greænicima jedete i pijete?”
Luk 5:31 Isus im odgovori: “Ne treba zdravima lijeçnika, nego bolesnima.
Luk 5:32 Nisam doæao zvati pravedne, nego greænike na obraøenje.”
Rasprava o postu
Luk 5:33 A oni mu rekoæe: “Uçenici Ivanovi, a tako i farizejski, poçesto
poste i obavljaju molitve, tvoji pak jedu i piju.”
Luk 5:34 Reçe im Isus: “Ne moœete svatove prisiliti da poste dok je
zaruçnik s njima.
Luk 5:35 Doøi øe veø dani: kad im se ugrabi zaruçnik, tada øe postiti, u
one dane!”
Luk 5:36 A kazivao im je i prispodobu: “Nitko neøe otparati krpe s novog
odijela da je stavi na staro odijelo. Inaçe øe i novo rasparati, a starom
neøe pristajati krpa s novoga.”
Luk 5:37 “I nitko ne ulijeva novo vino u stare mjeæine. Inaçe øe novo vino
proderati mjeæine pa øe se i ono proliti i mjeæine øe propasti.
Luk 5:38 Nego, novo vino neka se ulijeva u nove mjeæine!”
Luk 5:39 “I nitko pijuø staro, ne zaœeli novoga. Ta veli se: ‘Valja staro!’”
Trganje klasja u subotu
Luk 6:1 Jedne je subote prolazio kroz usjeve. Uçenici su njegovi trgali
klasje, trli ga rukama i jeli.
Luk 6:2 A neki farizeji rekoæe: “Zaæto çinite æto subotom nije dopuæteno?”
Luk 6:3 Odgovori im Isus: “Zar niste çitali æto uçini David kad ogladnje
on i njegovi pratioci?

777
Luk 6:4 Kako uåe u Dom Boœji, uze, pojede i svojim pratiocima dade
prinesene kruhove kojih ne smije jesti nitko, nego samo sveøenici?”
Luk 6:5 I govoraæe im: “Sin Çovjeçji gospodar je subote!”
Ozdravljenje u subotu
Luk 6:6 Druge subote uåe u sinagogu i stane nauçavati. Bio je ondje
çovjek kome desnica bijaæe usahla.
Luk 6:7 Pismoznanci i farizeji vrebahu na njega da li subotom lijeçi kako
bi naæli u çemu da ga optuœe.
Luk 6:8 A on je znao njihove namjere pa reçe çovjeku s usahlom rukom:
“Ustani i stani na sredinu!” On usta i stade.
Luk 6:9 A Isus im reçe: “Pitam ja vas: je li subotom dopuæteno çiniti
dobro ili çiniti zlo? Œivot spasiti ili upropastiti?”
Luk 6:10 Sve ih oæinu pogledom pa reçe çovjeku: “Ispruœi ruku!” On
uçini tako - i ruka mu zdrava.
Luk 6:11 A oni se, izbezumljeni, poçnu dogovarati æto da poduzmu protiv
Isusa.
Izbor dvanaestorice
Luk 6:12 Onih dana iziåe na goru da se pomoli. I provede noø moleøi se
Bogu.
Luk 6:13 Kad se razdanilo, dozva k sebi uçenike te izmeåu njih izabra
dvanaestoricu, koje prozva apostolima:
Luk 6:14 Æimuna, koga prozva Petrom, i Andriju, brata njegova, i Jakova,
i Ivana, i Filipa, i Bartolomeja,
Luk 6:15 i Mateja, i Tomu, i Jakova Alfejeva, i Æimuna zvanoga Revnitelj,
Luk 6:16 i Judu Jakovljeva, i Judu Iækariotskoga, koji posta izdajica.
Mnoætvo hrli za Isusom
Luk 6:17 Isus siåe s njima i zaustavi se na ravnu. I silno mnoætvo njegovih
uçenika i silno mnoætvo naroda iz cijele Judeje i Jeruzalema, iz primorja
tirskog i sidonskog
Luk 6:18 nagrnuæe da ga sluæaju i da ozdrave od svojih bolesti. I ozdravljali
su oni koje su muçili neçisti dusi.
Luk 6:19 Sve je to mnoætvo traœilo da ga se dotakne jer je snaga izlazila
iz njega i sve ozdravljala.
Nastupna besjeda
Luk 6:20 On podigne oçi prema uçenicima i govoraæe: “Blago vama,
siromasi: vaæe je kraljevstvo Boœje!
Luk 6:21 Blago vama koji sada gladujete: vi øete se nasititi! Blago vama
koji sada plaçete: vi øete se smijati!
Luk 6:22 Blago vama kad vas zamrze ljudi i kad vas izopøe i pogrde te
izbace ime vaæe kao zloçinaçko zbog Sina Çovjeçjega!
Luk 6:23 Radujte se u dan onaj i poskakujte: evo, plaøa vaæa velika je na
nebu. Ta jednako su çinili prorocima oci njihovi!”
Luk 6:24 “Ali jao vama, bogataæi: imate svoju utjehu!
Luk 6:25 Jao vama koji ste sada siti: gladovat øete! Jao vama koji se
sada smijete: jadikovat øete i plakati!
Luk 6:26 Jao vama kad vas svi budu hvalili! Ta tako su çinili laœnim
prorocima oci njihovi.”
Ljubav prema neprijateljima
Luk 6:27 “Nego, velim vama koji sluæate: Ljubite svoje neprijatelje, dobro
çinite svojim mrziteljima,
Luk 6:28 blagoslivljajte one koji vas proklinju, molite za one koji vas
zlostavljaju.”
Luk 6:29 “Onomu tko te udari po jednom obrazu pruœi i drugi, i onomu
tko ti otima gornju haljinu ne krati ni donje.
Luk 6:30 Svakomu tko od tebe iæte daji, a od onoga tko tvoje otima ne
potraœuj.”
Luk 6:31 “I kako œelite da ljudi vama çine, tako çinite i vi njima.”
Luk 6:32 “Ako ljubite one koji vas ljube, kakvo li vam uzdarje? Ta i greænici
ljube ljubitelje svoje.
Luk 6:33 Jednako tako, ako dobro çinite svojim dobroçiniteljima, kakvo
li vam uzdarje? I greænici to isto çine.
Luk 6:34 Ako pozajmljujete samo onima od kojih se nadate dobiti, kakvo
li vam uzdarje? I greænici greænicima pozajmljuju da im se jednako vrati.”
Luk 6:35 “Nego, ljubite neprijatelje svoje. Çinite dobro i pozajmljujte ne
nadajuø se odatle niçemu. I bit øe vam plaøa velika, i bit øete sinovi
Sveviænjega jer je on dobrostiv i prema nezahvalnicima i prema opakima.”
Luk 6:36 “Budite milosrdni kao æto je Otac vaæ milosrdan.”
Milosråe i dobrohotnost
Luk 6:37 “Ne sudite i neøete biti suåeni. Ne osuåujte i neøete biti osuåeni.
Praætajte i oprostit øe vam se.

778
Luk 6:38 Dajite i dat øe vam se: mjera dobra, nabijena, natresena, preobilna
dat øe se u krilo vaæe jer mjerom kojom mjerite vama øe se zauzvrat
mjeriti.”
Luk 6:39 A kaza im i prispodobu: “Moœe li slijepac slijepca voditi? Neøe
li obojica u jamu upasti?
Luk 6:40 Nije uçenik nad uçiteljem. Pa i tko je posve douçen, bit øe samo
kao njegov uçitelj.”
Luk 6:41 “Æto gledaæ trun u oku brata svojega, a brvna u oku svome ne
opaœaæ?
Luk 6:42 Kako moœeæ kazati bratu svomu: ‘Brate, daj da izvadim trun
koji ti je u oku’, a sam u svom oku brvna ne vidiæ? Licemjere! Izvadi
najprije brvno iz oka svoga pa øeæ onda dobro vidjeti izvaditi trun æto je
u oku bratovu.”
Stablo se pozna po plodovima
Luk 6:43 “Nema dobra stabla koje bi raåalo nevaljalim plodom niti stabla
nevaljala koje bi raåalo dobrim plodom.
Luk 6:44 Ta svako se stablo po svom plodu poznaje. S trnja se ne beru
smokve niti se s gloga groœåe trga.”
Luk 6:45 “Dobar çovjek iz dobra blaga srca svojega iznosi dobro, a zao
iz zla iznosi zlo. Ta iz obilja srca usta mu govore.”
Djela ne samo rijeçi
Luk 6:46 “Æto me zovete ‘Gospodine, Gospodine!’, a ne çinite æto zapovijedam?
Luk 6:47 Tko god dolazi k meni te sluæa moje rijeçi i vræi ih, pokazat øu
vam kome je sliçan:
Luk 6:48 sliçan je çovjeku koji gradi kuøu pa iskopa u dubinu i postavi
temelj na kamen. A kad bude poplava, nahrupi bujica na tu kuøu, ali je
ne moœe uzdrmati jer je dobro sagraåena.
Luk 6:49 A koji çuje i ne izvræi, sliçan je çovjeku koji sagradi kuøu na tlu
bez temelja; nahrupi na nju bujica i umah se sruæi te bude od te kuøe
razvalina velika.”
Vjera rimskog satnika
Luk 7:1 Poæto dovræi sve te svoje besjede narodu, uåe u Kafarnaum.
Luk 7:2 Nekomu satniku bijaæe bolestan sluga, samo æto ne izdahnu, a
bijaæe mu veoma drag.
Luk 7:3 Kad je satnik çuo za Isusa, posla k njemu starjeæine œidovske
moleøi ga da doåe i ozdravi mu slugu.
Luk 7:4 Kad oni doåoæe Isusu, usrdno ga moljahu: “Dostojan je da mu
to uçiniæ
Luk 7:5 jer voli naæ narod, i sinagogu nam je sagradio.”
Luk 7:6 Isus se uputi s njima. I kad bijaæe veø kuøi nadomak, posla
satnik prijatelje s porukom: “Gospodine, ne muçi se. Nisam dostojan da
uåeæ pod krov moj.
Luk 7:7 Zato se i ne smatrah dostojnim doøi k tebi. Nego - reci rijeç da
ozdravi sluga moj.
Luk 7:8 Ta i ja, premda sam vlasti podreåen, imam pod sobom vojnike
pa reknem jednomu: ‘Idi’ - i ode, drugomu: ‘Doåi’ - i doåe, a sluzi svomu:
‘Uçini to’ - i uçini.”
Luk 7:9 Çuvæi to, zadivi mu se Isus pa se okrenu mnoætvu koje je iælo za
njim i reçe: “Kaœem vam, ni u Izraelu na naåoh tolike vjere.”
Luk 7:10 Kad se oni koji su bili poslani vratiæe kuøi, naåoæe slugu zdrava.
Uskrsenje sina udovice iz Naina
Luk 7:11 Nakon toga uputi se Isus u grad zvani Nain. Pratili ga njegovi
uçenici i silan svijet.
Luk 7:12 Kad se pribliœi gradskim vratima, gle, upravo su iznosili mrtvaca,
sina jedinca u majke, majke udovice. Pratilo ju mnogo naroda iz grada.
Luk 7:13 Kad je Gospodin ugleda, saœali mu se nad njom i reçe joj: “Ne
plaçi!”
Luk 7:14 Pristupi zatim, dotaçe se nosila; nosioci stadoæe, a on reçe:
“Mladiøu, kaœem ti, ustani!”
Luk 7:15 I mrtvac se podiœe i progovori, a on ga dade njegovoj majci.
Luk 7:16 Sve obuze strah te slavljahu Boga govoreøi: “Prorok velik usta
meåu nama! Pohodi Bog narod svoj!”
Luk 7:17 I proæiri se taj glas o njemu po svoj Judeji i po svoj okolici.
Isusovo svjedoçanstvo o Ivanu
Luk 7:18 Sve to dojaviæe Ivanu njegovi uçenici. On dozva dvojicu svojih
uçenika
Luk 7:19 i posla ih Gospodinu da ga pitaju: “Jesi li ti Onaj koji ima doøi ili
drugoga da çekamo?”
Luk 7:20 Doæavæi k njemu, rekoæe ti ljudi: “Ivan Krstitelj posla nas k tebi
da pitamo: ‘Jesi li ti Onaj koji ima doøi ili drugoga da çekamo?’”

779
Luk 7:21 Upravo u taj ças Isus je ozdravio mnoge od bolesti, muka i zlih
duhova i mnoge je slijepe podario vidom.
Luk 7:22 Tada im odgovori: “Poåite i javite Ivanu æto ste vidjeli i çuli:
Slijepi progledaju, hromi hode, gubavi se çiste, gluhi çuju, mrtvi ustaju,
siromasima se navjeæøuje evanåelje.
Luk 7:23 I blago onom tko se ne sablazni o mene.”
Luk 7:24 Kad Ivanovi glasnici odoæe, poçe Isus govoriti mnoætvu o Ivanu:
“Æto ste izaæli u pustinju gledati? Trsku koju vjetar ljulja?
Luk 7:25 Ili æto ste izaæli vidjeti: Çovjeka u mekuæaste haljine odjevena?
Eno, oni u sjajnoj odjeøi i raskoæju po kraljevskim su dvorima.
Luk 7:26 Ili æto ste izaæli vidjeti? Proroka? Uistinu, kaœem vam, i viæe
nego proroka!
Luk 7:27 On je onaj o kome je pisano: Evo, æaljem glasnika svoga pred
licem tvojim da pripravi put pred tobom.
Luk 7:28 Kaœem vam: meåu roåenima od œene nitko nije veøi od Ivana.
A ipak, i najmanji u kraljevstvu Boœjem veøi je od njega.”
Luk 7:29 Sav narod koji ga je sluæao, pa i carinici, uvidjeæe pravednost
Boœju: pokrstiæe se Ivanovim krstom.
Luk 7:30 Naprotiv, farizeji i zakonoznanci ometoæe æto je Bog s njima
naumio jer ne htjedoæe da ih Ivan krsti.
Isusov sud o suvremenicima
Luk 7:31 “S kime dakle da prispodobim ljude ovog naraætaja? Komu su
nalik?
Luk 7:32 Nalik su djeci æto sjede na trgu pa jedni drugima po poslovici
dovikuju: ‘Zasvirasmo vam i ne zaigraste! Zakukasmo i ne zaplakaste!’
Luk 7:33 Doista, doæao je Ivan Krstitelj. Nije kruha jeo ni vina pio, a
velite: ‘Åavla ima!’
Luk 7:34 Doæao je Sin Çovjeçji koji jede i pije, a govorite: ‘Evo izjelice i
vinopije, prijatelja carinika i greænika!’
Luk 7:35 Ali opravda se Mudrost pred svom djecom svojom.”
Isusov odnos prema greænicima
Luk 7:36 Neki farizej pozva Isusa da bi blagovao s njime. On uåe u kuøu
farizejevu i priåe stolu.
Luk 7:37 Kad eto neke œene koja bijaæe greænica u gradu. Dozna da je
Isus za stolom u farizejevoj kuøi pa ponese alabastrenu posudicu pomasti
Luk 7:38 i stade odostrag kod njegovih nogu. Sva zaplakana poçe mu
suzama kvasiti noge: kosom ih glave svoje otirala, cjelivala i mazala
pomaæøu.
Luk 7:39 Kad to vidje farizej koji ga pozva, pomisli: “Kad bi ovaj bio
Prorok, znao bi tko i kakva je to œena koja ga se dotiçe: da je greænica.”
Luk 7:40 A Isus, da mu odgovori, reçe: “Æimune, imam ti neæto reøi.” A
on øe: “Uçitelju, reci!” A on:
Luk 7:41 “Neki vjerovnik imao dva duœnika. Jedan mu dugovaæe pet
stotina denara, drugi pedeset.
Luk 7:42 Buduøi da nisu imali odakle vratiti, otpusti obojici. Koji øe ga
dakle od njih viæe ljubiti?”
Luk 7:43 Æimun odgovori: “Predmnijevam, onaj kojemu je viæe otpustio.”
Reçe mu Isus: “Pravo si prosudio.”
Luk 7:44 I okrenut œeni reçe Æimunu: “Vidiæ li ovu œenu? Uåoh ti u kuøu,
nisi mi vodom noge polio, a ona mi suzama noge oblila i kosom ih svojom
otrla.
Luk 7:45 Poljupca mi nisi dao, a ona, otkako uåe, ne presta mi noge
cjelivati.
Luk 7:46 Uljem mi glave nisi pomazao, a ona mi pomaæøu noge pomaza.
Luk 7:47 Stoga, kaœem ti, oproæteni su joj grijesi mnogi jer ljubljaæe
mnogo. Komu se malo opraæta, malo ljubi.”
Luk 7:48 A œeni reçe: “Oproæteni su ti grijesi.”
Luk 7:49 Sustolnici poçeli nato meåu sobom govoriti: “Tko je ovaj da i
grijehe opraæta?”
Luk 7:50 A on reçe œeni: “Vjera te tvoja spasila! Idi u miru!”
Luk 8:1 Zatim zareda obilaziti gradom i selom propovijedajuøi i
navjeæøujuøi evanåelje o kraljevstvu Boœjemu. Bila su s njim dvanaestorica
Luk 8:2 i neke œene koje bijahu izlijeçene od zlih duhova i bolesti: Marija
zvana Magdalena, iz koje bijaæe izagnao sedam åavola;
Luk 8:3 zatim Ivana, œena Herodova upravitelja Huze; Suzana i mnoge
druge. One su im posluœivale od svojih dobara.
Prispodoba o sijaçu
Luk 8:4 Kad se skupio silan svijet te iz svakoga grada nagrnuæe k njemu,
prozbori u prispodobi:

780
Luk 8:5 “Iziåe sijaç sijati sjeme. Dok je sijao, jedno pade uz put, bi
pogaœeno i ptice ga nebeske pozobaæe.
Luk 8:6 Drugo pade na kamen i, tek æto je izniklo, osuæi se jer ne imaæe
vlage.
Luk 8:7 Drugo opet pade meåu trnje i trnje ga preraste i uguæi.
Luk 8:8 Drugo napokon pade u dobru zemlju, nikne i urodi stostrukim
plodom.” Rekavæi to, povika: “Tko ima uæi da çuje, neka çuje!”
Zaæto Isus govori u prispodobama
Luk 8:9 Upitaæe ga uçenici kakva bi to bila prispodoba.
Luk 8:10 A on im reçe: “Vama je dano znati otajstva kraljevstva Boœjega,
a ostalima u prispodobama - da gledajuøi ne vide i sluæajuøi ne razumiju.”
Luk 8:11 “A ovo je prispodoba: Sjeme je Rijeç Boœja.
Luk 8:12 Oni uz put sluæatelji su. Zatim dolazi åavao i odnosi Rijeç iz
srca njihova da ne bi povjerovali i spasili se.
Luk 8:13 A na kamenu - to su oni koji kad çuju, s radoæøu prime Rijeç, ali
korijena nemaju: ti neko vrijeme vjeruju, a u vrijeme kuænje otpadnu.
Luk 8:14 A æto pade u trnje - to su oni koji posluæaju, ali poneseni brigama,
bogatstvom i nasladama œivota, uguæe se i ne dorode roda.
Luk 8:15 Ono pak u dobroj zemlji - to su oni koji u plemenitu i dobru srcu
sluæaju Rijeç, zadrœe je i donose rod u ustrajnosti.”
Prispodoba o svjetiljci
Luk 8:16 “Nitko ne uœiœe svjetiljke da je pokrije posudom ili stavi pod
postelju, nego je stavlja na svijeønjak da oni koji ulaze vide svjetlost.
Luk 8:17 Ta niæta nije tajno æto se neøe oçitovati; niæta skriveno æto se
neøe saznati i na vidjelo doøi.”
Luk 8:18 “Pazite dakle kako sluæate. Doista, onomu tko ima dat øe se,
a onomu tko nema oduzet øe se i ono æto misli da ima.”
Prava rodbina Isusova
Luk 8:19 A majka i braøa njegova htjedoæe k njemu, ali ne mogoæe do
njega zbog mnoætva.
Luk 8:20 Javiæe mu: “Majka tvoja i braøa tvoja stoje vani i œele te vidjeti.”
Luk 8:21 A on im odgovori: “Majka moja, braøa moja - ovi su koji rijeç
Boœju sluæaju i vræe.”
Stiæana oluja
Luk 8:22 Jednoga dana uåe u laåu on i uçenici njegovi. I reçe im:
“Prijeåimo na onu stranu jezera.” I otisnuæe se.
Luk 8:23 Dok su plovili, on zaspa. I spusti se oluja na jezero. Voda stane
nadirati te bijahu u pogibli.
Luk 8:24 Oni pristupiæe i probudiæe ga govoreøi: “Uçitelju, uçitelju,
propadosmo!” On se probudi, zaprijeti vjetru i valovlju; i oni se smire te
nasta utiha.
Luk 8:25 A on øe im: “Gdje vam je vjera?” A oni se prestraæeni u çudu
zapitkivahu: “Tko li je ovaj da i vjetrovima zapovijeda i vodi, i pokoravaju
mu se?”
Luk 8:26 Doploviæe u gerazenski kraj koji je nasuprot Galileji.
Luk 8:27 Çim iziåe na kopno, eto mu iz grada u susret nekog çovjeka
koji imaæe zloduhe. Veø dugo vremena nije se uopøe odijevao niti stanovao
u kuøi, nego po grobnicama.
Luk 8:28 Kad opazi Isusa, zastenja, pade niçice preda njega i u sav glas
povika: “Æto ti imaæ sa mnom, Isuse, Sine Boga Sveviænjega? Molim te,
ne muçi me!”
Luk 8:29 Jer bijaæe zapovjedio neçistom duhu da iziåe iz toga çovjeka.
Da, dugo ga je veø vremena drœao u vlasti i makar su ga lancima vezali
i u verigama çuvali, on bi raskidao spone i zloduh bi ga odagnao u
pustinju.
Luk 8:30 Isus ga nato upita: “Kako ti je ime?” On reçe: “Legija”, jer u
njega uåoæe mnogi zlodusi.
Luk 8:31 I zaklinjahu ga da im ne naredi vratiti se u Bezdan.
Luk 8:32 A ondje u gori paslo je poveliko krdo svinja. Zaklinjahu ga
dakle da im dopusti uøi u njih. I on im dopusti.
Luk 8:33 Tada zlodusi iziåoæe iz çovjeka i uåoæe u svinje. Krdo jurnu niz
obronak u jezero i podavi se.
Luk 8:34 Vidjevæi æto se dogodilo, svinjari pobjegoæe i razglasiæe gradom
i selima.
Luk 8:35 A ljudi iziåoæe vidjeti æto se dogodilo. Doåoæe Isusu i naåoæe
çovjeka iz kojega bijahu izaæli zlodusi gdje do nogu Isusovih sjedi, obuçen
i zdrave pameti. I prestraæe se.
Luk 8:36 A oçevici im ispripovijediæe kako je opsjednuti ozdravio.
Luk 8:37 I zamoli ga sve ono mnoætvo iz okolice gerazenske da ode od
njih jer ih strah velik spopade. On uåe u laåu i vrati se.

781
Luk 8:38 A moljaæe ga çovjek iz koga iziåoæe zlodusi da moœe ostati s
njim, ali ga on otpusti govoreøi:
Luk 8:39 “Vrati se kuøi i pripovijedaj æto ti uçini Bog.” On ode razglaæujuøi
po svem gradu æto mu uçini Isus.
Ozdravljenje bolesne œene i uskrsenje Jairove køeri
Luk 8:40 Na povratku Isusa doçeka mnoætvo jer su ga svi œeljno iæçekivali.
Luk 8:41 I gle, doåe çovjek, ime mu Jair, koji bijaæe predstojnik sinagoge.
Baci se Isusu pred noge i stane ga moliti da doåe u njegovu kuøu.
Luk 8:42 Imaæe køer jedinicu, otprilike od dvanaest godina, koja umiraæe.
Dok je onamo iæao, mnoætvo ga guralo odasvud.
Luk 8:43 A neka œena koja je veø dvanaest godina bolovala od krvarenja,
sve svoje imanje potroæila na lijeçnike i nitko je nije mogao izlijeçiti,
Luk 8:44 priåe odostrag i dotaknu se skuta njegove haljine i umah joj se
zaustavi krvarenje.
Luk 8:45 I reçe Isus: “Tko me se to dotaknu?” Svi se branili, a Petar øe:
“Uçitelju, mnoætvo te gura i pritiæøe.”
Luk 8:46 A Isus: “Netko me se dotaknuo. Osjetio sam kako snaga izlazi
iz mene.”
Luk 8:47 A œena, vidjevæi da se ne moœe kriti, sva u strahu pristupi i baci
se preda njega te pred svim narodom ispripovjedi zaæto ga se dotakla i
kako je umah ozdravila.
Luk 8:48 A on joj reçe: “Køeri, vjera te tvoja spasila. Idi u miru!”
Luk 8:49 Dok je on joæ govorio, eto jednog od nadstojnikovih s porukom:
“Umrla ti køi, ne muçi viæe Uçitelja.”
Luk 8:50 Çuo to Isus pa mu reçe: “Ne boj se! Samo vjeruj i ona øe se
spasiti!”
Luk 8:51 Uåe u kuøu, ali nikomu ne dopusti da s njim uåe osim Petra,
Ivana, Jakova i djetetova oca i majke.
Luk 8:52 A svi plakahu i œalovahu za njom. A on im reçe: “Ne plaçite! Nije
umrla, nego spava!”
Luk 8:53 No oni mu se podsmjehivahu znajuøi da je umrla.
Luk 8:54 On je uhvati za ruku i povika: “Dijete, ustani!”
Luk 8:55 I povrati joj se duh i umah ustade, a on naredi da joj dadu jesti.
Luk 8:56 Njezini se roditelji zaçudiæe, a on zapovjedi da nikome ne reknu
æto se dogodilo.
Luk 9:1 Sazva dvanaestoricu i dade im moø i vlast nad svim zlodusima
i da lijeçe bolesti.
Luk 9:2 I posla ih propovijedati kraljevstvo Boœje i lijeçiti bolesnike.
Luk 9:3 I reçe im: “Niæta ne uzimajte na put: ni ætapa, ni torbe, ni kruha,
ni srebra! I da niste imali viæe od dvije haljine!
Luk 9:4 U koju god kuøu uåete, ondje ostanite pa odande dalje poåite.
Luk 9:5 Gdje vas ne prime, iziåite iz toga grada i stresite praæinu s nogu
za svjedoçanstvo protiv njih.”
Luk 9:6 Oni krenuæe: obilazili su po selima, navjeæøivali evanåelje i lijeçili
posvuda.
Herod i Isus
Luk 9:7 Doçuo Herod tetrarh sve æto se dogaåa te se naåe u nedoumici
jer su neki govorili: “Ivan uskrsnu od mrtvih”;
Luk 9:8 drugi: “Pojavio se Ilija”; treøi opet: “Ustao je neki od drevnih
proroka.”
Luk 9:9 A Herod reçe: “Ivanu ja odrubih glavu. Tko je onda ovaj o kom
toliko çujem?” I traœio je priliku da ga vidi.
Isus hrani pet tisuøa ljudi
Luk 9:10 Apostoli se vrate i ispripovjede æto su uçinili. Isus ih povede sa
sobom i povuçe se nasamo u grad zvani Betsaida.
Luk 9:11 Saznalo to mnoætvo po poåe za njim. On ih primi te im govoraæe
o kraljevstvu Boœjem i ozdravljaæe sve koji su trebali ozdravljenja.
Luk 9:12 Dan bijaæe na izmaku. Pristupe dakle dvanaestorica pa mu
reknu: “Otpusti svijet, neka poåu po okolnim selima i zaseocima da se
sklone i naåu jela jer smo ovdje u pustu kraju.”
Luk 9:13 A on im reçe: “Podajte im vi jesti!” Oni rekoæe: “Nemamo viæe
od pet kruhova i dvije ribe, osim da odemo kupiti hrane za sav ovaj
narod.”
Luk 9:14 A bijaæe oko pet tisuøa muækaraca.
Nato øe on svojim uçenicima: “Posjedajte ih po skupinama, otprilike po
pedeset.”
Luk 9:15 I uçine tako: sve ih posjedaju.
Luk 9:16 A on uze pet kruhova i dvije ribe, pogleda na nebo, blagoslovi
ih i razlomi pa davaæe uçenicima da posluœe mnoætvo.
Luk 9:17 Jeli su i svi se nasitili. I od preteklih ulomaka nakupilo se
dvanaest koæara.

782
Petrova vjeroispovijest
Luk 9:18 Dok je jednom u osami molio, bijahu s njim samo njegovi uçenici.
On ih upita: “Æto govori svijet, tko sam ja?”
Luk 9:19 Oni odgovoriæe: “Da si Ivan Krstitelj, drugi: da si Ilija, treøi opet:
da neki od drevnih proroka usta.”
Luk 9:20 A on im reçe: “A vi, æto vi kaœete, tko sam ja?” Petar prihvati i
reçe: “Krist - Pomazanik Boœji!”
Luk 9:21 A on im zaprijeti da toga nikomu ne kazuju.
Prvi navjeætaj muke i uskrsnuøa
Luk 9:22 Reçe: “Treba da Sin Çovjeçji mnogo pretrpi, da ga starjeæine,
glavari sveøeniçki i pismoznanci odbace, da bude ubijen i treøi dan da
uskrsne.”
Uvjeti za nasljedovanje Isusa
Luk 9:23 A govoraæe svima: “Hoøe li tko za mnom, neka se odrekne
samoga sebe, neka danomice uzima kriœ svoj i neka ide za mnom.
Luk 9:24 Tko hoøe œivot svoj spasiti, izgubit øe ga; a tko izgubi œivot svoj
poradi mene, taj øe ga spasiti.
Luk 9:25 Ta æto koristi çovjeku ako sav svijet zadobije, a sebe samoga
izgubi ili sebi naudi?”
Luk 9:26 “Doista, tko se zastidi mene i mojih rijeçi, toga øe se i Sin Çovjeçji
stidjeti kada doåe u slavi svojoj i Oçevoj i svetih anåela.”
Luk 9:27 “A kaœem vam uistinu: neki od nazoçnih neøe okusiti smrti dok
ne vide kraljevstva Boœjega.”
Preobraœenje
Luk 9:28 Jedno osam dana nakon tih besjeda povede Isus sa sobom
Petra, Ivana i Jakova te uziåe na goru da se pomoli.
Luk 9:29 I dok se molio, izgled mu se lica izmijeni, a odjeøa sjajem zablista.
Luk 9:30 I gle, dva çovjeka razgovarahu s njime. Bijahu to Mojsije i Ilija.
Luk 9:31 Ukazali se u slavi i razgovarali s njime o njegovu Izlasku, æto se
doskora imao ispuniti u Jeruzalemu.
Luk 9:32 No Petra i njegove drugove bijaæe svladao san. Kad se
probudiæe, ugledaæe njegovu slavu i dva çovjeka koji stajahu uza njega.
Luk 9:33 I dok su oni odlazili od njega, reçe Petar Isusu: “Uçitelju, dobro
nam je ovdje biti. Naçinimo tri sjenice: jednu tebi, jednu Mojsiju, jednu
Iliji.” Nije znao æto govori.
Luk 9:34 Dok je on to govorio, pojavi se oblak i zasjeni ih. Uæavæi u oblak,
oni se prestraæiæe.
Luk 9:35 A glas se zaçu iz oblaka: “Ovo je Sin moj, Izabranik! Njega
sluæajte!”
Luk 9:36 I upravo kad se zaçu glas, osta Isus sam. Oni su æutjeli i nikomu
onih dana nisu kazivali æto su vidjeli.
Opsjednuti padaviçar
Luk 9:37 A kad su sutradan siæli s gore, pohiti mu u susret silan svijet.
Luk 9:38 I gle, çovjek neki iz mnoætva povika: “Uçitelju, molim te pogledaj
mi sina: jedinac mi je,
Luk 9:39 a gle, duh ga spopada te on odmah udari u kriku; trza njime i on
se pjeni te jedva da od njega odstupi dok ga nije posve satro.
Luk 9:40 Molio sam tvoje uçenike da ga izagnaju, ali ne mogoæe.”
Luk 9:41 Isus odvrati: “O rode nevjerni i opaki, dokle mi je biti s vama i
podnositi vas? Dovedi ovamo svoga sina!”
Luk 9:42 I dok je prilazio, obori ga zloduh i potrese. A Isus zaprijeti
neçistom duhu te izlijeçi djeçaka i preda ga njegovu ocu.
Luk 9:43 Svi se zapanjiæe zbog veliçanstva Boœjega.
Drugi navjeætaj muke i uskrsnuøa
Dok su se svi divili svemu æto je çinio, reçe on uçenicima:
Luk 9:44 “Uzmite k srcu ove rijeçi: Sin Çovjeçji doista ima biti predan
ljudima u ruke.”
Luk 9:45 Ali oni nerazumjeæe te besjede, bijaæe im skrivena te ne
shvatiæe, a bojahu se upitati ga o tome.
Tko je najveøi?
Luk 9:46 U njima se porodi misao tko bi od njih bio najveøi.
Luk 9:47 Znajuøi tu misao njihova srca, uzme Isus dijete, postavi ga uza
se
Luk 9:48 i reçe im: “Tko god primi ovo dijete u moje ime, mene prima. A
tko mene prima, prima onoga koji me je poslao. Doista, tko je najmanji
meåu vama svima, taj je velik! Tko nije protiv vas, za vas je”
Luk 9:49 Prihvati Ivan i reçe: “Uçitelju, vidjesmo jednoga koji u tvoje ime
izgoni zloduhe. Mi smo mu branili, jer ne ide za nama.”
Luk 9:50 Reçe mu Isus: “Ne branite! Ta tko nije protiv vas, za vas je!”
Negostoljubivi Samarijanci

783
Luk 9:51 Kad su se navræili dani da bude uznesen, krenu Isus sa svom
odluçnoæøu prema Jeruzalemu.
Luk 9:52 I posla glasnike pred sobom. Oni odoæe i uåoæe u neko samarijansko
selo da mu priprave mjesto.
Luk 9:53 No ondje ga ne primiæe jer je bio na putu u Jeruzalem.
Luk 9:54 Kada to vidjeæe uçenici Jakov i Ivan, rekoæe: “Gospodine,
hoøeæ li da kaœemo neka oganj siåe s neba i uniæti ih?”
Luk 9:55 No on se okrenu i prekori ih.
Luk 9:56 I odoæe u drugo selo.
Luk 9:57 Dok su iæli putom, reçe mu netko: “Za tobom øu kamo god ti
poæao.”
Luk 9:58 Reçe mu Isus: “Lisice imaju jazbine, ptice nebeske gnijezda,
a Sin Çovjeçji nema gdje bi glavu naslonio.”
Luk 9:59 Drugomu nekom reçe: “Poåi za mnom!” A on øe mu: “Dopusti
mi da prije odem i pokopam oca.”
Luk 9:60 Reçe mu: “Pusti neka mrtvi pokapaju svoje mrtve, a ti idi i
navjeæøuj kraljevstvo Boœje.”
Luk 9:61 I neki drugi reçe: “Za tobom øu, Gospodine, ali dopusti mi da se
prije oprostim sa svojim ukuøanima.”
Luk 9:62 Reçe mu Isus: “Nitko tko stavi ruku na plug pa se obazire natrag,
nije prikladan za kraljevstvo Boœje.”
Poslanje sedamdesetdvojice
Luk 10:1 Nakon toga odredi Gospodin drugih sedamdesetdvojicu
uçenika i posla ih po dva pred sobom u svaki grad i u svako mjesto kamo
je kanio doøi.
Luk 10:2 Govorio im je: “Œetva je velika, ali radnika malo. Molite dakle
gospodara œetve da radnike poæalje u œetvu svoju.
Luk 10:3 Idite! Evo, æaljem vas kao janjce meåu vukove.
Luk 10:4 Ne nosite sa sobom ni kese, ni torbe, ni obuøe. I nikoga putem
ne pozdravljajte.
Luk 10:5 U koju god kuøu uåete, najprije recite: ‘Mir kuøi ovoj!’
Luk 10:6 Bude li tko ondje prijatelj mira, poçinut øe na njemu mir vaæ.
Ako li ne, vratit øe se na vas.
Luk 10:7 U toj kuøi ostanite, jedite i pijte æto se kod njih naåe. Ta vrijedan
je radnik plaøe svoje. Ne prelazite iz kuøe u kuøu.”
Luk 10:8 “Kad u koji grad uåete pa vas prime, jedite æto vam se ponudi
Luk 10:9 i lijeçite bolesnike koji su u njemu. I kazujte im: ‘Pribliœilo vam
se kraljevstvo Boœje!’
Luk 10:10 A kad u neki grad uåete pa vas ne prime, iziåite na njegove
ulice i recite:
Luk 10:11 ‘I praæinu vaæega grada, koja nam se nogu uhvatila, stresamo
vam sa sebe! Ipak znajte ovo: Pribliœilo se kraljevstvo Boœje!’
Luk 10:12 Kaœem vam: Sodomcima øe u onaj dan biti lakæe negoli tomu
gradu.”
Luk 10:13 “Jao tebi, Korozaine! Jao tebi, Betsaido! Da su se u Tiru i
Sidonu zbila çudesa koja su se dogodila u vama, odavna bi veø, sjedeø
u kostrijeti i pepelu, çinili pokoru.
Luk 10:14 Ali Tiru i Sidonu bit øe na Sudu lakæe negoli vama.
Luk 10:15 I ti Kafarnaume! Zar øeæ se do neba uzvisiti? Do u Podzemlje
øeæ se strovaliti.
Luk 10:16 Tko vas sluæa, mene sluæa; tko vas prezire, mene prezire. A
tko mene prezire, prezire onoga koji mene posla.”
Pravi razlog apostolske radosti
Luk 10:17 Vratiæe se zatim sedamdesetdvojica radosni govoreøi: “Gospodine,
i zlodusi nam se pokoravaju na tvoje ime!”
Luk 10:18 A on im reçe: “Promatrah Sotonu kako poput munje s neba
pade.
Luk 10:19 Evo, dao sam vam vlast da gazite po zmijama i ætipavcima i
po svoj sili neprijateljevoj i niæta vam neøe naækoditi.
Luk 10:20 Ali ne radujte se æto vam se duhovi pokoravaju, nego radujte
se æto su vam imena zapisana na nebesima.”
Evanåelje objavljeno jednostavnima
Luk 10:21 U taj isti ças uskliknu Isus u Duhu Svetom: “Slavim te, Oçe,
Gospodaru neba i zemlje, æto si ovo skrio od mudrih i umnih, a objavio
malenima. Da, Oçe! Tako se tebi svidjelo.
Luk 10:22 Sve mi preda Otac moj i nitko ne zna tko je Sin - doli Otac; niti
tko je Otac - doli Sin i onaj kome Sin hoøe da objavi.”
Luk 10:23 Tada se okrene uçenicima pa im nasamo reçe: “Blago oçima
koje gledaju æto vi gledate!
Luk 10:24 Kaœem vam: mnogi su proroci i kraljevi htjeli vidjeti æto vi
gledate, ali nisu vidjeli; i çuti æto vi sluæate, ali nisu çuli!”

784
Zapovijed ljubavi
Luk 10:25 I gle, neki zakonoznanac usta i, da ga iskuæa, upita: “Uçitelju,
æto mi je çiniti da œivot vjeçni baætinim?”
Luk 10:26 A on mu reçe: “U Zakonu æto piæe? Kako çitaæ?”
Luk 10:27 Odgovori mu onaj: Ljubi Gospodina Boga svojega iz svega
srca svoga, i svom duæom svojom, i svom snagom svojom, i svim umom
svojim; i svoga bliœnjega kao sebe samoga!”
Luk 10:28 Reçe mu na to Isus: “Pravo si odgovorio. To çini i œivjet øeæ.”
Milosrdni Samarijanac
Luk 10:29 Ali hoteøi se opravdati, reçe on Isusu: “A tko je moj bliœnji?”
Luk 10:30 Isus prihvati i reçe: “Çovjek neki silazio iz Jeruzalema u
Jerihon. Upao meåu razbojnike koji ga svukoæe i izraniæe pa odoæe
ostavivæi ga polumrtva.
Luk 10:31 Sluçajno je onim putem silazio neki sveøenik, vidje ga i
zaobiåe.
Luk 10:32 A tako i levit: prolazeøi onuda, vidje ga i zaobiåe.
Luk 10:33 Neki Samarijanac putujuøi doåe do njega, vidje ga, saœali se
Luk 10:34 pa mu pristupi i povije rane zalivæi ih uljem i vinom. Zatim ga
posadi na svoje œivinçe, odvede ga u gostinjac i pobrinu se za njega.
Luk 10:35 Sutradan izvadi dva denara, dade ih gostioniçaru i reçe:
‘Pobrini se za njega. Ako æto viæe potroæiæ, isplatit øu ti kad se budem
vraøao.’”
Luk 10:36 “Æto ti se çini, koji je od ove trojice bio bliœnji onomu koji je
upao meåu razbojnike?”
Luk 10:37 On odgovori: “Onaj koji mu iskaza milosråe.” Nato mu reçe
Isus: “Idi pa i ti çini tako!”
Marta i Marija
Luk 10:38 Dok su oni tako putovali, uåe on u jedno selo. Œena neka,
imenom Marta, primi ga u kuøu.
Luk 10:39 Imala je sestru koja se zvala Marija. Ona sjede do nogu Gospodinovih
i sluæaæe rijeç njegovu.
Luk 10:40 A Marta bijaæe sva zauzeta posluœivanjem pa pristupi i reçe:
“Gospodine, zar ne mariæ æto me sestra samu ostavila posluœivati? Reci
joj dakle da mi pomogne.”
Luk 10:41 Odgovori joj Gospodin: “Marta, Marta! Brineæ se i uznemirujeæ
za mnogo,
Luk 10:42 a jedno je potrebno. Marija je uistinu izabrala bolji dio, koji joj
se neøe oduzeti.”
Pouka o molitvi
Luk 11:1 Jednom je Isus na nekome mjestu molio. ^im presta, reçe mu
jedan od uçenika: “Gospodine, nauçi nas moliti kao æto je i Ivan nauçio
svoje uçenike.”
Luk 11:2 On im reçe: “Kad molite, govorite: ‘Oçe! Sveti se ime tvoje!
Doåi kraljevstvo tvoje!
Luk 11:3 Kruh naæ svagdanji daji nam svaki dan!
Luk 11:4 I otpusti nam grijehe naæe: ta i mi otpuætamo svakom duœniku
svojem! I ne uvedi nas u napast!’”
Luk 11:5 I reçe im: “Tko to od vas ima ovakva prijatelja? Poåe k njemu
o ponoøi i rekne mu: ‘Prijatelju, posudi mi tri kruha.
Luk 11:6 Prijatelj mi se s puta svratio te nemam æto staviti preda njega!’
Luk 11:7 A onaj mu iznutra odgovori: ‘Ne dosaåuj mi! Vrata su veø
zatvorena, a djeçica sa mnom u postelji. Ne mogu ustati da ti dadnem...’
Luk 11:8 Kaœem vam: ako i ne ustane da mu dadne zato æto mu je
prijatelj, ustat øe i dati mu æto god treba zbog njegove bezoçnosti.”
Luk 11:9 “I ja vama kaœem: Iætite i dat øe vam se! Traœite i naøi øete!
Kucajte i otvorit øe vam se!
Luk 11:10 Doista, tko god iæte, prima; i tko traœi, nalazi; i onomu tko
kuca, otvorit øe se.”
Luk 11:11 “A koji je to otac meåu vama: kad ga sin zaiæte ribu, zar øe mu
mjesto ribe zmiju dati?
Luk 11:12 Ili kad zaiæte jaje, zar øe mu dati ætipavca?
Luk 11:13 Ako dakle vi, iako zli, znate dobrim darima darivati djecu svoju,
koliko li øe viæe Otac s neba obdariti Duhom Svetim one koji ga zaiætu!”
Isus i Beelzebub
Luk 11:14 I istjerivaæe åavla koji bijaæe nijem. Kad iziåe åavao, progovori
njemak. I mnoætvo se divilo.
Luk 11:15 A neki od njih rekoæe: “Po Beelzebubu, poglavici åavolskom,
izgoni åavle!”
Luk 11:16 A drugi su iskuæavajuøi ga, traœili od njega kakav znak s neba.
Luk 11:17 Ali on, znajuøi njihove misli, reçe im: “Svako kraljevstvo u sebi
razdijeljeno opustjet øe i kuøa øe na kuøu pasti.

785
Luk 11:18 Ako je dakle Sotona u sebi razdijeljen, kako øe opstati
kraljevstvo njegovo? Jer vi kaœete da ja po Beelzebubu izgonim åavle.
Luk 11:19 Ako dakle ja po Beelzebubu izgonim åavle, po kome ih vaæi
sinovi izgone? Zato øe vam oni biti suci.
Luk 11:20 Ali ako ja prstom Boœjim izgonim åavle, zbilja je doælo k vama
kraljevstvo Boœje.”
Luk 11:21 “Dokle god jaki i naoruœani çuva svoj stan, u miru je sav njegov
posjed.
Luk 11:22 Ali ako doåe jaçi od njega, svlada ga i otme mu sve njegovo
oruœje u koje se uzdao, a plijen razdijeli.”
Luk 11:23 “Tko nije sa mnom, protiv mene je. I tko sa mnom ne skuplja,
rasipa.”
Ponovni pad
Luk 11:24 “Kad neçisti duh iziåe iz çovjeka, luta bezvodnim mjestima
traœeøi spokoja. Kad ga ne naåe, rekne: ‘Vratit øu se u kuøu odakle
iziåoh.’
Luk 11:25 Doæavæi, naåe je pometenu i ureåenu.
Luk 11:26 Tada ode i uzme sa sobom sedam drugih duhova, gorih od
sebe, te uåu i nastane se ondje. Na kraju bude onomu çovjeku gore
nego na poçetku.”
Pravo blaœenstvo
Luk 11:27 Dok je on to govorio, povika neka œena iz mnoætva: “Blaœena
utroba koja te nosila i prsi koje si sisao!”
Luk 11:28 On odgovori: “Joæ blaœeniji oni koji sluæaju rijeç Boœju i çuvaju
je!”
Luk 11:29 Kad je nagrnulo mnoætvo, poçe im Isus govoriti: “Naraætaj
ovaj naraætaj je opak. Znak traœi, ali mu se znak neøe dati doli znak
Jonin.
Luk 11:30 Doista, kao æto je Jona bio znak Ninivljanima, tako øe biti i Sin
Çovjeçji ovomu naraætaju.”
Luk 11:31 “Kraljica øe Juga ustati na Sudu s ljudima ovog naraætaja i
osuditi ih jer je s krajeva zemlje doæla çuti mudrost Salomonovu, a evo
ovdje i viæe od Salomona!
Luk 11:32 Ninivljani øe ustati na Sudu s ovim naraætajem i osuditi ga jer
se obratiæe na propovijed Joninu, a evo ovdje i viæe od Jone!”
Druga prispodoba o svjetiljci
Luk 11:33 “Nitko ne uœiœe svjetiljku da je stavi u zakutak ili pod posudu,
nego na svijeønjak da oni koji ulaze vide svjetlost.
Luk 11:34 Oko je svjetiljka tvomu tijelu. Kad ti je oko bistro, sve ti je tijelo
svijetlo. A kad je ono nevaljalo, i tijelo ti je tamno.
Luk 11:35 Pazi dakle da svjetlost koja je u tebi ne bude tamna.
Luk 11:36 Ako ti dakle sve tijelo bude svijetlo, bez djeliøa tame, bit øe
posve svijetlo, kao kad te svjetiljka svojim sjajem rasvjetljuje.”
Protiv farizeja i zakonoznanaca
Luk 11:37 Dok je on govorio, pozva ga neki farizej k sebi na objed. On
uåe i priåe k stolu.
Luk 11:38 Vidjevæi to, farizej se zaçudi æto se Isus prije objeda ne opra.
Luk 11:39 A Gospodin mu reçe: “Da, vi farizeji çistite vanjætinu çaæe u
zdjele, a nutrina vam je puna grabeœa i pakosti.
Luk 11:40 Bezumnici! Nije li onaj koji naçini vanjætinu naçinio i nutrinu.
Luk 11:41 Nego, dajte za milostinju ono iznutra i gle - sve vam je çisto.”
Luk 11:42 “Ali jao vama, farizeji! Namirujete desetinu od metvice i rutvice
i svake vrste povrøa, a ne marite za pravednost i ljubav Boœju. Ovo je
trebalo çiniti, a ono ne zanemariti.”
Luk 11:43 “Jao vama farizeji! Volite prvo sjedalo u sinagogama i
pozdrave na trgovima.
Luk 11:44 Jao vama! Vi ste kao nezamjetljivi grobovi po kojima ljudi ne
znajuøi hode.”
Luk 11:45 Nato øe neki zakonoznanac: “Uçitelju, tako govoreøi i nas
vrijeåaæ.”
Luk 11:46 A on reçe: “Jao i vama, zakonoznanci! Tovarite na ljude terete
nepodnosive, a sami ni da ih se jednim prstom dotaknete.”
Luk 11:47 “Jao vama! Podiœete spomenike prorocima, a vaæi ih oci ubiæe.
Luk 11:48 Zato ste svjedoci i sumiæljenici djela svojih otaca: oni ih ubiæe,
a vi spomenike podiœete!
Luk 11:49 Zbog toga i kaza Mudrost Boœja: ‘Poslat øu k njima proroke i
apostole. Neke øe poubijati i prognati -
Luk 11:50 da se od ovog naraætaja zatraœi krv svih proroka prolivena od
postanka svijeta,
Luk 11:51 od krvi Abelove do krvi Zaharije, koji je pogubljen izmeåu
œrtvenika i svetiæta.’ Da, kaœem vam, traœit øe se od ovoga naraætaja!”

786
Luk 11:52 “Jao vama, zakonoznanci! Uzeste kljuç znanja: sami ne
uåoste, a sprijeçiste one koji htjedoæe uøi.”
Luk 11:53 Kad Isus izaåe odande, stadoæe pismoznanci i farizeji œestoko
na njega navaljivati i postavljati mu mnoga pitanja
Luk 11:54 vrebajuøi na njega, ne bi li ætogod ulovili iz njegovih usta.
Protiv licemjerja
Luk 12:1 Kad se uto skupilo mnoætvo, tisuøe i tisuøe, te su jedni druge
gazili, poçe Isus govoriti najprije svojim uçenicima: “Çuvajte se kvasca
farizejskoga, to jest licemjerja.
Luk 12:2 Niæta nije skriveno æto se neøe otkriti ni tajno æto se neøe saznati.
Luk 12:3 Naprotiv, sve æto u tami rekoste, na svjetlu øe se çuti; i æto ste
po skroviætima u uho æaptali, propovijedat øe se po krovovima.”
Koga se treba bojati
Luk 12:4 “A kaœem vama, prijateljima svojim: ne bojte se onih koji ubijaju
tijelo, a nakon toga nemaju viæe æto uçiniti.
Luk 12:5 Pokazat øu vam koga vam se bojati: onoga se bojte koji poæto
ubije, ima moø baciti u pakao. Da, velim vam, njega se bojte!
Luk 12:6 Ne prodaje li se pet vrapçiøa za dva novçiøa? Pa ipak ni jednoga
od njih Bog ne zaboravlja.
Luk 12:7 A vama su i vlasi na glavi sve izbrojene. Ne bojte se! Vredniji
ste nego mnogo vrabaca!”
Priznati se Kristovim pred ljudima
Luk 12:8 “A kaœem vam: tko se god prizna mojim pred ljudima, i Sin
Çovjeçji priznat øe se njegovim pred anåelima Boœjim.
Luk 12:9 A tko mene zanijeçe pred ljudima, bit øe zanijekan pred
anåelima Boœjim.”
Luk 12:10 “I tko god rekne rijeç na Sina Çovjeçjega, oprostit øe mu se.
Ali tko pohuli protiv Duha Svetoga, neøe mu se oprostiti.”
Luk 12:11 “Nadalje, kad vas budu dovodili pred sinagoge i poglavarstva
i vlasti, ne budite zabrinuti kako øete se ili çime braniti, æto li reøi!
Luk 12:12 Ta Duh Sveti pouçit øe vas u taj ças æto valja reøi.”
Zgrtanje varava bogatstva
Luk 12:13 Tada mu netko iz mnoætva reçe: “Uçitelju, reci mome bratu da
podijeli sa mnom baætinu.”
Luk 12:14 Nato mu on reçe: “Çovjeçe, tko me postavio sucem ili djeliocem
nad vama?”
Luk 12:15 I dometnu im: “Klonite se i çuvajte svake pohlepe: koliko god
netko obilovao, œivot mu nije u onom æto posjeduje.”
Luk 12:16 Kaza im i prispodobu: “Nekomu bogatu çovjeku obilno urodi
zemlja
Luk 12:17 pa u sebi razmiæljaæe: ‘Æto da uçinim? Nemam gdje skupiti
svoju ljetinu.’
Luk 12:18 I reçe: ‘Evo æto øu uçiniti! Sruæit øu svoje œitnice i podignuti
veøe pa øu ondje zgrnuti sve œito i dobra svoja.
Luk 12:19 Tada øu reøi duæi svojoj: duæo, evo imaæ u zalihi mnogo dobara
za godine mnoge. Poçivaj, jedi, pij, uœivaj!’
Luk 12:20 Ali Bog mu reçe: ‘Bezumniçe! Veø noøas duæa øe se tvoja
zaiskati od tebe! A æto si pripravio, çije øe biti?’
Luk 12:21 Tako biva s onim koji sebi zgrøe blago, a ne bogati se u Bogu.”
Pouzdanje u providnost
Luk 12:22 Zatim reçe svojim uçenicima: “Zato vam kaœem: ne budite
zabrinuti za œivot: æto øete jesti; ni za tijelo: u æto øete se obuøi.
Luk 12:23 Ta œivot je vredniji od jela i tijelo od odijela.
Luk 12:24 Promotrite gavrane! Ne siju niti œanju, nemaju spremiæta ni
œitnice, pa ipak ih Bog hrani. Koliko li ste vi vredniji od ptica!
Luk 12:25 A tko od vas zabrinutoæøu moœe svojemu stasu dodati lakat?
Luk 12:26 Ako dakle ni ono najmanje ne moœete, æto ste onda za ostalo
zabrinuti?
Luk 12:27 Promotrite ljiljane, kako niti predu niti tkaju, a kaœem vam: ni
Salomon se u svoj svojoj slavi ne zaodjenu kao jedan od njih.
Luk 12:28 Pa ako travu koja je danas u polju, a sutra se u peø baca Bog
tako odijeva, koliko li øe viæe vas, malovjerni!”
Luk 12:29 “Zato i vi: ne traœite æto øete jesti, æto piti. Ne uznemirujte se!
Luk 12:30 Ta sve to traœe pogani ovoga svijeta. Otac vaæ zna da vam je
sve to potrebno.
Luk 12:31 Nego, traœite kraljevstvo njegovo, a to øe vam se nadodati!”
Luk 12:32 “Ne boj se, stado malo: svidjelo se Ocu vaæemu dati vam
Kraljevstvo.”
Luk 12:33 “Prodajte æto god imate i dajte za milostinju! Naçinite sebi
kese koje ne stare, blago nepropadljivo na nebesima, kamo se kradljivac
ne pribliœava i gdje moljac ne rastaçe.

787
Luk 12:34 Doista, gdje vam je blago, ondje øe vam i srce biti.”
Luk 12:35 “Neka vam bokovi budu opasani i svjetiljke upaljene,
Luk 12:36 a vi sliçni ljudima æto çekaju gospodara kad se vraøa sa svadbe
da mu odmah otvore çim stigne i pokuca.
Luk 12:37 Blago onim slugama koje gospodar, kada doåe, naåe budne!
Zaista, kaœem vam, pripasat øe se, posaditi ih za stol pa øe pristupiti i
posluœivati ih.
Luk 12:38 Pa doåe li o drugoj ili o treøoj straœi i naåe ih tako, blago
njima!”
Luk 12:39 “A ovo znajte: kad bi domaøin znao u koji ças kradljivac dolazi,
ne bi dao prokopati kuøe.
Luk 12:40 I vi budite pripravni jer u ças kad i ne mislite Sin Çovjeçji
dolazi.”
Luk 12:41 Nato øe Petar: “Gospodine, govoriæ li tu prispodobu samo za
nas ili i za sve?”
Luk 12:42 Reçe Gospodin: “Tko li je onaj vjerni i razumni upravitelj æto
øe ga gospodar postaviti nad svojom poslugom da im u pravo vrijeme
daje obrok?
Luk 12:43 Blago onome sluzi kojega gospodar kada doåe, naåe da tako
radi.
Luk 12:44 Uistinu, kaœem vam, postavit øe ga nad svim imanjem svojim.”
Luk 12:45 “No rekne li taj sluga u srcu: ‘Okasnit øe gospodar moj’ pa
stane tuøi sluge i sluækinje, jesti, piti i opijati se,
Luk 12:46 doøi øe gospodar toga sluge u dan u koji mu se ne nada i u ças
u koji i ne sluti; rasjeøi øe ga i dodijeliti mu udes meåu nevjernicima.”
Luk 12:47 “I onaj sluga æto je znao volju gospodara svoga, a nije bio
spreman ili nije uçinio po volji njegovoj, dobit øe mnogo udaraca.
Luk 12:48 A onaj koji nije znao, ali je uçinio æto zasluœuje udarce, dobit
øe malo udaraca. Kome je god mnogo dano, od njega øe se mnogo
iskati. Kome je mnogo povjereno, viæe øe se od njega iskati.”
Veliko dijeljenje svijeta
Luk 12:49 “Oganj doåoh baciti na zemlju pa æto hoøu ako je veø planuo!
Luk 12:50 Ali krstom mi se krstiti i kakve li muke za me dok se to ne
izvræi!”
Luk 12:51 “Mislite li da sam doæao mir dati na zemlji? Nipoæto, kaœem
vam, nego razdjeljenje.
Luk 12:52 Ta bit øe odsada petorica u jednoj kuøi razdijeljena: razdijelit
øe se trojica protiv dvojice i dvojica protiv trojice -
Luk 12:53 otac protiv sina i sin protiv oca, mati protiv køeri i køi protiv
matere, svekrva protiv snahe i snaha protiv svekrve.”
Znakovi vremena
Luk 12:54 Zatim je govorio mnoætvu: “Kad opazite da se oblak diœe na
zapadu, odmah kaœete: ‘Kiæa øe!’ I bude tako.
Luk 12:55 Kad zapuæe juœnjak, kaœete: ‘Bit øe vruøine!’ I bude.
Luk 12:56 Licemjeri! Lice zemlje i neba umijete rasuditi, kako onda ovo
vrijeme ne rasuåujete?”
Nagoditi se s protivnikom
Luk 12:57 “Zaæto sami od sebe ne sudite æto je pravo?
Luk 12:58 Kad s protivnikom ideæ glavaru, na putu sve uloœi da ga se
oslobodiæ pa te ne odvuçe k sucu. Sudac øe te predati izvræitelju, a
izvræitelj baciti u tamnicu.
Luk 12:59 Kaœem ti: neøeæ iziøi odande dok ne isplatiæ do posljednjega
novçiøa.”
Brzo promijenite œivot!
Luk 13:1 Upravo u taj ças doåoæe neki te mu javiæe æto se dogodilo s
Galilejcima kojih je krv Pilat pomijeæao s krvlju njihovih œrtava.
Luk 13:2 Isus im odgovori: “Mislite li da ti Galilejci, jer tako postradaæe,
bijahu greæniji od drugih Galilejaca?
Luk 13:3 Nipoæto, kaœem vam, nego ako se ne obratite, svi øete sliçno
propasti!
Luk 13:4 Ili onih osamnaest na koje se sruæila kula u Siloamu i ubila ih,
zar mislite da su oni bili veøi duœnici od svih Jeruzalemaca?
Luk 13:5 Nipoæto, kaœem vam, nego ako se ne obratite, svi øete tako
propasti.”
Neplodna smokva
Luk 13:6 Nato im pripovjedi ovu prispodobu: “Imao netko smokvu
zasaåenu u svom vinogradu. Doåe traœeø ploda na njoj i ne naåe
Luk 13:7 pa reçe vinogradaru: ‘Evo, veø tri godine dolazim i traœim ploda
na ovoj smokvi i ne nalazim. Posijeci je. Zaæto da iscrpljuje zemlju?’
Luk 13:8 A on mu odgovori: ‘Gospodaru, ostavi je joæ ove godine dok je
ne okopam i ne pognojim.

788
Luk 13:9 Moœda øe ubuduøe ipak uroditi. Ako li ne, posjeøi øeæ je.’”
Ozdravljenje zgrbljene œene u subotu
Luk 13:10 Jedne je subote nauçavao u nekoj sinagogi.
Luk 13:11 Kad eto œene koja je osamnaest godina imala duha bolesti.
Bila je zgrbljena i nikako se nije mogla uspraviti.
Luk 13:12 Kad je Isus opazi, dozva je i reçe joj: “Œeno, osloboåena si
svoje bolesti!”
Luk 13:13 I poloœi na nju ruke, a ona se umah uspravi i poçe slaviti Boga.
Luk 13:14 Nadstojnik sinagoge - ozlovoljen æto je Isus u subotu izlijeçio
- govoraæe mnoætvu: “Æest je dana u koje treba raditi! U te dakle dane
dolazite i lijeçite se, a ne u dan subotni!”
Luk 13:15 Odgovori mu Gospodin: “Licemjeri! Ne drijeæi li svaki od vas
u subotu svoga vola ili magarca od jasala da ga vodi na vodu?
Luk 13:16 Nije li dakle i ovu køer Abrahamovu, koju Sotona sveza evo
osamnaest je veø godina, trebalo odrijeæiti od tih spona u dan subotni?”
Luk 13:17 Na te njegove rijeçi postidjeæe se svi protivnici njegovi, a sav
se narod radovaæe zbog svega çime se on proslavio.
Prispodoba o goruæiçinu zrnu
Luk 13:18 Govoraæe dakle: “^emu je sliçno kraljevstvo Boœje? ^emu da
ga prispodobim?
Luk 13:19 Ono je kao kad çovjek uze goruæiçino zrno i baci ga u svoj vrt.
Uzraste i razvi se u stablo te mu se ptice nebeske gnijezde po granama.”
Prispodoba o kvascu
Luk 13:20 I opet im reçe: “^emu da prispodobim kraljevstvo Boœje?
Luk 13:21 Ono je kao kad œena uze kvasac i zamijesi ga u tri mjere
braæna dok sve ne uskisne.”
Luk 13:22 Putujuøi tako u Jeruzalem, prolazio je i nauçavao gradovima
i selima.
Luk 13:23 Reçe mu tada netko: “Gospodine, je li malo onih koji se
spasavaju?” A on im reçe:
Luk 13:24 “Borite se da uåete na uska vrata jer mnogi øe, velim vam,
traœiti da uåu, ali neøe moøi.”
Luk 13:25 “Kada gospodar kuøe ustane i zakljuça vrata, a vi stojeøi vani
poçnete kucati na vrata: ‘Gospodine, otvori nam!’, on øe vam odgovoriti:
‘Ne znam vas odakle ste!’
Luk 13:26 Tada øete poçeti govoriti: ‘Pa mi smo s tobom jeli i pili, po
naæim si trgovima nauçavao!’
Luk 13:27 A on øe vam reøi: ‘Kaœem vam: ne znam odakle ste. Odstupite
od mene, svi zlotvori!’”
Luk 13:28 “Ondje øe biti plaç i ækrgut zubi kad ugledate Abrahama i
Izaka i Jakova i sve proroke u kraljevstvu Boœjem, a sebe vani, izbaçene.
Luk 13:29 I doøi øe s istoka i zapada, sa sjevera i juga i sjesti za stol u
kraljevstvu Boœjem.
Luk 13:30 Evo, ima posljednjih koji øe biti prvi, ima i prvih koji øe biti
posljednji.”
Luk 13:31 U taj ças pristupe neki farizeji i reknu mu: “Otiåi, otputuj odavde
jer te Herod hoøe ubiti.”
Luk 13:32 A on øe njima: “Idite i kaœite toj lisici: ‘Evo, izgonim åavle i
lijeçim danas i sutra, a treøi dan dovræujem.
Luk 13:33 Ali danas, sutra i prekosutra moram nastaviti put jer ne priliçi
da prorok pogine izvan Jeruzalema.’”
Prijetnja Jeruzalemu
Luk 13:34 “Jeruzaleme, Jeruzaleme, koji ubijaæ proroke i kamenujeæ
one æto su tebi poslani! Koliko li puta htjedoh skupiti djecu tvoju kao
kvoçka piliøe pod krila i ne htjedoste!
Luk 13:35 Evo, napuætena vam kuøa. A kaœem vam, neøete me vidjeti
dok ne doåe ças te reknete: “Blagoslovljen Onaj koji dolazi u ime Gospodnje!”
Opet ozdravljenje u subotu
Luk 14:1 Jedne subote doåe on u kuøu nekoga prvaka farizejskog na
objed. A oni ga vrebahu.
Luk 14:2 Kad evo: pred njim neki çovjek koji je imao vodenu bolest.
Luk 14:3 Nato Isus upita zakonoznance i farizeje: “Je li dopuæteno subotom
lijeçiti ili nije?”
Luk 14:4 A oni mukom ponikoæe. On ga dotaknu, izlijeçi i otpusti.
Luk 14:5 A njima reçe: “Ako komu od vas sin ili vol padne u bunar, neøe
li ga brœe bolje izvuøi i u dan subotni?”
Luk 14:6 I ne mogoæe mu na to odgovoriti.
Pouka o poniznosti
Luk 14:7 Promatrajuøi kako uzvanici biraju prva mjesta, kaza im prispodobu:

789
Luk 14:8 “Kada te tko pozove na svadbu, ne sjedaj na prvo mjesto da ne
bi moœda bio pozvan koji çasniji od tebe,
Luk 14:9 te ne doåe onaj koji je pozvao tebe i njega i ne rekne ti: ‘Ustupi
mjesto ovome.’ Tada øeæ, postiåen, morati zauzeti posljednje mjesto.
Luk 14:10 Nego kad budeæ pozvan, idi i sjedni na posljednje mjesto pa,
kada doåe onaj koji te pozvao, da ti rekne: ‘Prijatelju, pomakni se naviæe!’
Bit øe ti to tada na çast pred svim sustolnicima,
Luk 14:11 jer - svaki koji se uzvisuje, bit øe poniœen, a koji se ponizuje,
bit øe uzviæen.”
Luk 14:12 A i onome koji ga pozva, kaza: “Kad prireåujeæ objed ili veçeru,
ne pozivaj svojih prijatelja, ni braøe, ni rodbine, ni bogatih susjeda, da
ne bi moœda i oni tebe pozvali i tako ti uzvratili.
Luk 14:13 Nego kad prireåujeæ gozbu, pozovi siromahe, sakate, hrome,
slijepe.
Luk 14:14 Blago tebi jer oni ti nemaju çime uzvratiti. Uzvratit øe ti se
doista o uskrsnuøu pravednih.”
Luk 14:15 Kad je to çuo jedan od sustolnika, reçe mu: “Blago onome koji
bude blagovao u kraljevstvu Boœjem!”
Luk 14:16 A on mu reçe: “Çovjek neki priredi veliku veçeru i pozva mnoge.
Luk 14:17 I posla slugu u vrijeme veçere da rekne uzvanicima: ‘Doåite!
Veø je pripravljeno!’
Luk 14:18 A oni se odreda poçeli ispriçavati. Prvi mu reçe: ‘Njivu sam
kupio i valja mi poøi pogledati je. Molim te, ispriçaj me.’
Luk 14:19 Drugi reçe: ‘Kupio sam pet jarmova volova pa idem okuæati
ih. Molim te, ispriçaj me.’
Luk 14:20 Treøi reçe: ‘Oœenio sam se i zato ne mogu doøi.’”
Luk 14:21 “Sluga se vrati i javi to domaøinu. Tada domaøin, gnjevan,
reçe sluzi: ‘Iziåi brzo na trgove gradske i ulice pa dovedi ovamo prosjake,
sakate, slijepe i hrome.’
Luk 14:22 I sluga reçe: ‘Gospodaru, uçinjeno je æto si naredio i joæ ima
mjesta.’
Luk 14:23 Reçe gospodar sluzi: ‘Iziåi na putove i meåu ograde i prisili
neka uåu da mi se napuni kuøa.’
Luk 14:24 A kaœem vam: nijedan od onih pozvanih neøe okusiti moje
veçere.”
Luk 14:25 S njim je zajedno putovalo silno mnoætvo. On se okrene i reçe
im:
Luk 14:26 “Doåe li tko k meni, a ne mrzi svog oca i majku, œenu i djecu,
braøu i sestre, pa i sam svoj œivot, ne moœe biti moj uçenik!
Luk 14:27 I tko ne nosi svoga kriœa i ne ide za mnom, ne moœe biti moj
uçenik!”
Luk 14:28 “Tko od vas, nakani graditi kulu, neøe prije sjesti i proraçunati
troækove ima li çime dovræiti:
Luk 14:29 da ga ne bi - poæto veø postavi temelj, a ne mogne dovræiti -
poçeli ismjehivati svi koji to vide:
Luk 14:30 ‘Ovaj çovjek poçe graditi, a ne moœe dovræiti!’
Luk 14:31 Ili koji kralj kad polazi da se zarati s drugim kraljem, neøe prije
sjesti i promisliti da li s deset tisuøa moœe presresti onoga koji na njega
dolazi s dvadeset tisuøa?
Luk 14:32 Ako ne moœe, dok je onaj joæ daleko, poslat øe poslanstvo da
zaiæte mir.”
Luk 14:33 “Tako dakle nijedan od vas koji se ne odrekne svega æto
posjeduje, ne moœe biti moj uçenik.”
Luk 14:34 “Dobra je sol. Ali ako i sol obljutavi, çime øe se ona zaçiniti?
Luk 14:35 Nije prikladna ni za zemlju ni za gnojiæte. Van se baca. Tko
ima uæi da çuje, neka çuje!”
Tri prispodobe o milosråu
Luk 15:1 Okupljahu se oko njega svi carinici i greænici da ga sluæaju.
Luk 15:2 Stoga farizeji i pismoznanci mrmljahu: “Ovaj prima greænike,
i blaguje s njima.”
Izgubljena i naåena ovca
Luk 15:3 Nato im Isus kaza ovu prispodobu:
Luk 15:4 “Tko to od vas, ako ima sto ovaca pa izgubi jednu od njih, ne
ostavi onih devedeset i devet u pustinji te poåe za izgubljenom dok je ne
naåe?
Luk 15:5 A kad je naåe, stavi je na ramena sav radostan
Luk 15:6 pa doæavæi kuøi, sazove prijatelje i susjede i rekne im: ‘Radujte
se sa mnom! Naåoh ovcu svoju izgubljenu.’
Luk 15:7 Kaœem vam, tako øe na nebu biti veøa radost zbog jednog
obraøena greænika nego li zbog devedeset i devet pravednika kojima
ne treba obraøenja.”

790
Luk 15:8 “Ili koja to œena, ima li deset drahma pa izgubi jednu drahmu,
ne zapali svjetiljku, pomete kuøu i briœljivo pretraœi dok je ne naåe?
Luk 15:9 A kad je naåe, pozove prijateljice i susjede pa øe im: ‘Radujte
se sa mnom! Naåoh drahmu æto je bijah izgubila.’
Luk 15:10 Tako, kaœem vam, biva radost pred anåelima Boœjim zbog
jednog obraøena greænika.”
Luk 15:11 I nastavi: “Çovjek neki imao dva sina.
Luk 15:12 Mlaåi reçe ocu: ‘Oçe, daj mi dio dobara koji mi pripada.’ I
razdijeli im imanje.
Luk 15:13 Nakon nekoliko dana mlaåi sin pokupi sve, otputova u daleku
zemlju i ondje potrati svoja dobra œiveøi razvratno.”
Luk 15:14 “Kad sve potroæi, nasta ljuta glad u onoj zemlji te on poçe
oskudijevati.
Luk 15:15 Ode i pribi se kod jednoga œitelja u onoj zemlji. On ga posla na
svoja polja pasti svinje.
Luk 15:16 Œelio se nasititi rogaçima æto su ih jele svinje, ali mu ih nitko
nije davao.”
Luk 15:17 “Doæavæi k sebi, reçe: ‘Koliki najamnici oca moga imaju kruha
napretek, a ja ovdje umirem od gladi!
Luk 15:18 Ustat øu, poøi svomu ocu i reøi mu: ‘Oçe, sagrijeæih protiv
Neba i pred tobom!
Luk 15:19 Nisam viæe dostojan zvati se sinom tvojim. Primi me kao jednog
od svojih najamnika.’”
Luk 15:20 “Usta i poåe svom ocu. Dok je joæ bio daleko, njegov ga otac
ugleda, ganu se, potrça, pade mu oko vrata i izljubi ga.
Luk 15:21 A sin øe mu: ‘Oçe! Sagrijeæih protiv Neba i pred tobom! Nisam
viæe dostojan zvati se sinom tvojim.’
Luk 15:22 A otac reçe slugama: ‘Brzo iznesite haljinu najljepæu i obucite
ga! Stavite mu prsten na ruku i obuøu na noge!
Luk 15:23 Tele ugojeno dovedite i zakoljite, pa da se pogostimo i
proveselimo
Luk 15:24 jer sin mi ovaj bijaæe mrtav i oœivje, izgubljen bijaæe i naåe se!’
I stadoæe se veseliti.”
Luk 15:25 “A stariji mu sin bijaæe u polju. Kad se na povratku pribliœio
kuøi, zaçu svirku i igru
Luk 15:26 pa dozva jednoga slugu da se raspita æto je to.
Luk 15:27 A ovaj øe mu: ‘Doæao tvoj brat pa otac tvoj zakla tele ugojeno
æto sina zdrava doçeka.’
Luk 15:28 A on se rasrdi i ne htjede uøi. Otac tada iziåe i stane ga nagovarati.
Luk 15:29 A on øe ocu: ‘Evo toliko ti godina sluœim i nikada ne prestupih
tvoju zapovijed, a nikad mi ni jareta nisi dao da se s prijateljima proveselim.
Luk 15:30 A kada doåe ovaj sin tvoj koji s bludnicama proœdrije tvoje
imanje, ti mu zakla ugojeno tele.’
Luk 15:31 Nato øe mu otac: ‘Sinko, ti si uvijek sa mnom i sve moje - tvoje
je.
Luk 15:32 No trebalo se veseliti i radovati jer ovaj brat tvoj bijaæe mrtav
i oœivje, izgubljen i naåe se!’”
Luk 16:1 Govoraæe i svojim uçenicima: “Bijaæe neki bogat çovjek koji je
imao upravitelja.
Luk 16:2 Ovaj je bio optuœen pred njim kao da mu rasipa imanje. On ga
pozva pa mu reçe: ‘Æto to çujem o tebi? Poloœi raçun o svom upravljanju
jer viæe ne moœeæ biti upravitelj!’
Luk 16:3 Nato upravitelj reçe u sebi: ‘Æto da uçinim kad mi gospodar moj
oduzima upravu? Kopati? Nemam snage. Prositi? Stidim se.
Luk 16:4 Znam æto øu da me prime u svoje kuøe kad budem maknut s
uprave.’”
Luk 16:5 “I pozva duœnike svoga gospodara, jednog po jednog. Upita
prvoga: ‘Koliko dugujeæ gospodaru mojemu?’ On reçe: ‘Sto bata ulja.’
Luk 16:6 A on øe mu: ‘Uzmi svoju zaduœnicu, sjedni brzo, napiæi pedeset.’
Luk 16:7 Zatim reçe drugomu: ‘A ti, koliko ti dugujeæ?’ On odgovori: ‘Sto
kora pæenice.’ Kaœe mu: ‘Uzmi svoju zaduœnicu i napiæi osamdeset.’”
Luk 16:8 “I pohvali gospodar nepoætenog upravitelja æto snalaœljivo
postupi jer sinovi su ovoga svijeta snalaœljiviji prema svojima od sinova
svjetlosti.”
Luk 16:9 “I ja vama kaœem: napravite sebi prijatelje od nepoætena bogatstva
pa kad ga nestane da vas prime u vjeçne æatore.”
Luk 16:10 “Tko je vjeran u najmanjem, i u najveøem je vjeran; a tko je u
najmanjem nepoæten, i u najveøem je nepoæten.

791
Luk 16:11 Ako dakle ne bijaste vjerni u nepoætenom bogatstvu, tko li øe
vam istinsko povjeriti?
Luk 16:12 I ako u tuåem ne bijaste vjerni, tko li øe vam vaæe dati?”
Luk 16:13 “Nijedan sluga ne moœe sluœiti dvojici gospodara. Ili øe jednoga
mrziti, a drugoga ljubiti; ili øe uz jednoga prianjati, a drugoga prezirati.
Ne moœete sluœiti Bogu i bogatstvu.”
Protiv pohlepnih farizeja
Luk 16:14 Sve su to sluæali farizeji, srebroljupci, i rugali mu se.
Luk 16:15 On im reçe: “Vi se pravite pravedni pred ljudima, ali zna Bog
srca vaæa. Jer æto je ljudima uzviæeno, odvratnost je pred Bogom.”
Luk 16:16 “Zakon i Proroci do Ivana su, a otada se navjeæøuje kraljevstvo
Boœje i svatko se u njega silom probija.
Luk 16:17 Lakæe øe nebo i zemlja proøi, negoli propasti i jedan poteziø
Zakona.”
Nerazrjeæivost œenidbe
Luk 16:18 “Tko god otpusti svoju œenu pa se oœeni drugom, çini preljub.
I tko se god oœeni otpuætenom, çini preljub.”
Bogataæ i Lazar
Luk 16:19 “Bijaæe neki bogataæ. Odijevao se u grimiz i tanani lan i danomice
se sjajno gostio.
Luk 16:20 A neki siromah, imenom Lazar, leœao je sav u çirevima pred
njegovim vratima
Luk 16:21 i priœeljkivao nasititi se onim æto je padalo s bogataæeva stola.
Çak su i psi dolazili i lizali mu çireve.”
Luk 16:22 “Kad umrije siromah, odnesoæe ga anåeli u krilo Abrahamovo.
Umrije i bogataæ te bude pokopan.
Luk 16:23 Tada u teækim mukama u paklu, podiœe svoje oçi te izdaleka
ugleda Abrahama i u krilu mu Lazara
Luk 16:24 pa zavapi: ‘Oçe Abrahame, smiluj mi se i poæalji Lazara da
umoçi vræak svoga prsta u vodu i rashladi mi jezik jer se straæno muçim
u ovom plamenu.’
Luk 16:25 Reçe nato Abraham: ‘Sinko! Sjeti se da si za œivota primio
dobra svoja, a tako i Lazar zla. Sada se on ovdje tjeæi, a ti se muçiæ.
Luk 16:26 K tome izmeåu nas i vas zjapi provalija golema te koji bi i htjeli
prijeøi odavde k vama, ne mogu, a ni odatle k nama prijelaza nema.’”
Luk 16:27 “Nato øe bogataæ: ‘Molim te onda, oçe, poæalji Lazara u kuøu
oca moga.
Luk 16:28 Imam petero braøe pa neka im posvjedoçi da i oni ne doåu u
ovo mjesto muka.’
Luk 16:29 Kaœe Abraham: ‘Imaju Mojsija i Proroke! Njih neka posluæaju!’
Luk 16:30 A on øe: ‘O ne, oçe Abrahame! Nego doåe li tko od mrtvih k
njima, obratit øe se.’
Luk 16:31 Reçe mu: ‘Ako ne sluæaju Mojsija i Proroka, neøe povjerovati
sve da i od mrtvih tko ustane.’”
Luk 17:1 I reçe svojim uçenicima: “Nije moguøe da ne doåu sablazni, no
jao onome po kom dolaze;
Luk 17:2 Bolje bi mu bilo s mlinskim kamenom o vratu strovaljen u more,
korisnije mu je, nego da sablazni jednoga od ovih malenih.
Luk 17:3 Çuvajte se! Pogrijeæi li tvoj brat, prekori ga; ako se obrati, oprosti
mu!
Luk 17:4 Pa ako se sedam puta na dan ogrijeæi o tebe i sedam se puta
obrati tebi govoreøi: ‘Œao mi je!’, oprosti mu.”
Luk 17:5 Apostoli zamole Gospodina: “Umnoœi nam vjeru!”
Luk 17:6 Gospodin im odvrati: “Da imate vjere koliko je zrno goruæiçino,
rekli biste ovom dudu: ‘Iæçupaj se s korijenom i presadi se u more!’ I on
bi vas posluæao.”
Luk 17:7 “Tko øe to od vas reøi sluzi svomu, oraçu ili pastiru, koji se vrati
s polja: ‘Doåi brzo i sjedni za stol?’
Luk 17:8 Neøe li mu naprotiv reøi: ‘Pripravi æto øu veçerati pa se pripaæi
i posluœuj mi dok jedem i pijem; potom øeæ ti jesti i piti?’
Luk 17:9 Zar duguje zahvalnost sluzi jer je izvræio æto mu je nareåeno?
Luk 17:10 Tako i vi: kad izvræite sve æto vam je nareåeno, recite: ‘Sluge
smo beskorisne! Uçinismo æto smo bili duœni uçiniti!’”
Deset gubavaca
Luk 17:11 Dok je tako putovao u Jeruzalem, prolazio je izmeåu Samarije
i Galileje.
Luk 17:12 Kad je ulazio u neko selo, eto mu u susret deset gubavaca.
Zaustave se podaleko
Luk 17:13 i zavape: “Isuse, Uçitelju, smiluj nam se!”
Luk 17:14 Kad ih Isus ugleda, reçe im: “Idite, pokaœite se sveøenicima!”
I dok su iæli, oçistiæe se.

792
Luk 17:15 Jedan od njih vidjevæi da je ozdravio, vrati se slaveøi Boga u
sav glas.
Luk 17:16 Baci se niçice k Isusovim nogama zahvaljujuøi mu. A to bijaæe
neki Samarijanac.
Luk 17:17 Nato Isus primijeti: “Zar se ne oçistiæe desetorica?
Luk 17:18 A gdje su ona devetorica? Ne naåe li se nijedan koji bi se
vratio i podao slavu Bogu, osim ovoga tuåinca?”
Luk 17:19 A njemu reçe: “Ustani! Idi! Tvoja te vjera spasila!”
Bog øe uspostaviti svoje kraljevstvo
Luk 17:20 Upitaju ga farizeji: “Kad øe doøi kraljevstvo Boœje?” Odgovori
im: “Kraljevstvo Boœje ne dolazi primjetljivo.
Luk 17:21 Niti øe se moøi kazati: ‘Evo ga ovdje!’ ili: œeno ga ondje!’ Ta
evo - kraljevstvo je Boœje meåu vama!”
Luk 17:22 Zatim reçe uçenicima: “Doøi øe dani kad øete zaœeljeti vidjeti
i jedan dan Sina Çovjeçjega, ali ga neøete vidjeti.
Luk 17:23 Govorit øe vam: œeno ga ondje, evo ovdje!’ Ne odlazite i ne
pomamite se!
Luk 17:24 Jer kao æto munja sijevne na jednom kraju obzorja i odbljesne
na drugom, tako øe biti i sa Sinom Çovjeçjim u Dan njegov.
Luk 17:25 No prije treba da on mnogo pretrpi i da ga ovaj naraætaj odbaci.”
Luk 17:26 “I kao æto bijaæe u dane Noine, tako øe biti i u dane Sina
Çovjeçjega:
Luk 17:27 jeli su, pili, œenili se i udavali do dana kad Noa uåe u korablju.
I doåe potop i sve uniæti.
Luk 17:28 Sliçno kao æto bijaæe u dane Lotove: jeli su, pili, kupovali,
prodavali, sadili, gradili.
Luk 17:29 A onog dana kad Lot iziåe iz Sodome, zapljuæti s neba oganj
i sumpor i sve uniæti.
Luk 17:30 Tako øe isto biti u dan kad se Sin Çovjeçji objavi.”
Luk 17:31 “U onaj dan tko bude na krovu, a stvari mu u kuøi, neka ne
siåe da ih uzme.
Luk 17:32 I tko bude u polju, neka se ne okreøe natrag. Sjetite se œene
Lotove!
Luk 17:33 Tko god bude nastojao œivot svoj saçuvati, izgubit øe ga; a tko
ga izgubi, œiva øe ga saçuvati.”
Luk 17:34 “Kaœem vam, one øe noøi biti dvojica u jednoj postelji: jedan
øe se uzeti, drugi ostaviti.
Luk 17:35 Dvije øe mljeti zajedno: jedna øe se uzeti, druga ostaviti.”
Luk 17:36 Dva øe biti u polju: jedan øe se uzeti drugi ostaviti.”
Luk 17:37 Upitaæe ga na to: “Gdje to, Gospodine?” A on im reçe: “Gdje
bude trupla, ondje øe se okupljati i orlovi.”
Ustrajnost u molitvi
Luk 18:1 Kaza im i prispodobu kako valja svagda moliti i nikada ne sustati:
Luk 18:2 “U nekom gradu bio sudac. Boga se nije bojao, za ljude nije
mario.
Luk 18:3 U tom gradu bijaæe i neka udovica. Dolazila k njemu i molila:
‘Obrani me od mog tuœitelja!’
Luk 18:4 No on ne htjede zadugo. Napokon reçe u sebi: ‘Iako se Boga
ne bojim nit za ljude marim, ipak,
Luk 18:5 jer mi udovica ova dodijava, obranit øu je da vjeçno ne dolazi
muçiti me.’”
Luk 18:6 Nato reçe Gospodin: “Çujte æto govori nepravedni sudac!
Luk 18:7 Neøe li onda Bog obraniti svoje izabrane koji dan i noø vape k
njemu sve ako i odgaåa stvar njihovu?
Luk 18:8 Kaœem vam, ustat øe œurno na njihovu obranu. Ali kad Sin
Çovjeçji doåe, hoøe li naøi vjere na zemlji?”
Farizej i carinik
Luk 18:9 Nekima pak koji se pouzdavahu u sebe da su pravednici, a
druge potcjenjivahu, reçe zatim ovu prispodobu:
Luk 18:10 “Dva çovjeka uziåoæe u Hram pomoliti se: jedan farizej, drugi
carinik.
Luk 18:11 Farizej se uspravan ovako u sebi molio: ‘Boœe, hvala ti æto
nisam kao ostali ljudi: grabeœljivci, nepravednici, preljubnici ili - kao ovaj
carinik.’
Luk 18:12 Postim dvaput u tjednu, dajem desetinu od svega æto
steknem.’
Luk 18:13 A carinik, stojeøi izdaleka, ne usudi se ni oçiju podignuti k
nebu, nego se udaraæe u prsa govoreøi: ‘Boœe milostiv budi meni
greæniku!’
Luk 18:14 Kaœem vam: ovaj siåe opravdan kuøi svojoj, a ne onaj! Svaki

793
koji se uzvisuje, bit øe poniœen; a koji se ponizuje, bit øe uzviæen.”
Isus i djeca
Luk 18:15 A donosili mu i dojençad da ih se dotakne. Vidjevæi to, uçenici
im branili.
Luk 18:16 A Isus ih dozva i reçe: “Pustite djeçicu neka dolaze k meni i ne
prijeçite im jer takvih je kraljevstvo Boœje.”
Luk 18:17 “Zaista, kaœem vam, tko ne primi kraljevstva Boœjega kao
dijete, ne, u njega neøe uøi.”
Luk 18:18 I upita ga neki uglednik: “Uçitelju dobri, æto mi je çiniti da
baætinim œivot vjeçni?”
Luk 18:19 Reçe mu Isus: “Æto me zoveæ dobrim? Nitko nije dobar, doli
Bog jedini.
Luk 18:20 Zapovijedi znaæ: Ne çini preljuba! Ne ubij! Ne ukradi! Ne
svjedoçi laœno! Poætuj oca svoga i majku!”
Luk 18:21 A onaj øe: “Sve sam to çuvao od mladosti.”
Luk 18:22 Çuvæi to, Isus mu reçe: “Joæ ti jedno preostaje: sve æto imaæ
prodaj i razdaj siromasima pa øeæ imati blago na nebu. A onda doåi i idi
za mnom.”
Luk 18:23 Kad je on to çuo, raœalosti se jer bijaæe silno bogat.
Luk 18:24 Vidjevæi ga, reçe Isus: “Kako li je teæko imuønicima u kraljevstvo
Boœje!
Luk 18:25 Lakæe je devi kroz uæi iglene nego bogataæu u kraljevstvo
Boœje.”
Luk 18:26 Koji su to çuli, rekoæe: “Pa tko se onda moœe spasiti?”
Luk 18:27 A on øe: “Æto je nemoguøe ljudima, moguøe je Bogu.”
Luk 18:28 Nato reçe Petar: “Evo, mi ostavismo svoje i poåosmo za
tobom.”
Luk 18:29 Isus øe im: “Zaista, kaœem vam, nema ga tko bi ostavio kuøu,
ili œenu, ili braøu, ili roditelje, ili djecu poradi kraljevstva Boœjega,
Luk 18:30 a da ne bi primio mnogostruko veø u ovom vremenu, i u
buduøem vijeku œivot vjeçni.”
Treøi navjeætaj muke i uskrsnuøa
Luk 18:31 I uzevæi sa sobom dvanaestoricu, reçe im: “Evo uzlazimo u
Jeruzalem i na Sinu Çovjeçjem ispunit øe se sve æto su napisali proroci:
Luk 18:32 doista, bit øe predan poganima, izrugan, zlostavljan i popljuvan;
Luk 18:33 i poæto ga izbiçuju, ubit øe ga, ali on øe treøi dan ustati.”
Luk 18:34 No oni niæta od toga ne razumjeæe. Te im rijeçi bijahu skrivene
i ne shvaøahu æto bijaæe reçeno.
Jerihonski slijepac
Luk 18:35 A kad se pribliœavao Jerihonu, neki slijepac sjedio kraj puta i
prosio.
Luk 18:36 Çuvæi gdje mnoætvo prolazi, raspitivao se æto je to.
Luk 18:37 Rekoæe mu: “Isus Nazareøanin prolazi.”
Luk 18:38 Tada povika: “Isuse, Sine Davidov, smiluj mi se!”
Luk 18:39 Oni ga sprijeda uæutkivali, ali on je joæ jaçe vikao: “Sine Davidov,
smiluj mi se!”
Luk 18:40 Isus se zaustavi i zapovjedi da ga dovedu k njemu. Kad se on
pribliœi, upita ga:
Luk 18:41 “Æto hoøeæ da ti uçinim?” A on øe: “Gospodine, da progledam.”
Luk 18:42 Isus øe mu: “Progledaj! Vjera te tvoja spasila.”
Luk 18:43 I umah progleda i uputi se za njim slaveøi Boga. I sav narod
koji to vidje dade hvalu Bogu.
Zakej carinik
Luk 19:1 I uåe u Jerihon. Dok je njime prolazio,
Luk 19:2 eto çovjeka imenom Zakej. Bijaæe on nadcarinik, i to bogat.
Luk 19:3 Œelio je vidjeti tko je to Isus, ali ne mogaæe od mnoætva jer je bio
niska stasa.
Luk 19:4 Potrça naprijed, pope se na smokvu da ga vidi jer je onuda
imao proøi.
Luk 19:5 Kad Isus doåe na to mjesto, pogleda gore i reçe mu: “Zakeju,
œurno siåi! Danas mi je proboraviti u tvojoj kuøi.”
Luk 19:6 On œurno siåe i primi ga sav radostan.
Luk 19:7 A svi koji to vidjeæe stadoæe mrmljati: “Çovjeku se greæniku
svratio!”
Luk 19:8 A Zakej usta i reçe Gospodinu: “Evo, Gospodine, polovicu
svog imanja dajem siromasima! I ako sam koga u çemu prevario, vraøam
çetverostruko.”
Luk 19:9 Reçe mu na to Isus: “Danas je doælo spasenje ovoj kuøi jer i on
je sin Abrahamov!

794
Luk 19:10 Ta Sin Çovjeçji doåe potraœiti i spasiti izgubljeno!”
Luk 19:11 Kako su oni to sluæali, dometnu on prispodobu - zato æto
bijaæe nadomak Jeruzalemu i oni mislili da øe se umah pojaviti kraljevstvo
Boœje.
Luk 19:12 Reçe dakle: “Neki je ugledan çovjek imao otputovati u daleku
zemlju da primi svoje kraljevstvo pa da se vrati.
Luk 19:13 Dozva svojih deset slugu, dade im deset mina i reçe: ‘Trgujte
dok ne doåem.’
Luk 19:14 A njegovi ga graåani mrzili te poslaæe za njim poslanstvo s
porukom: ‘Neøemo da se ovaj zakralji nad nama.’”
Luk 19:15 “Kad je on primio kraljevstvo i vratio se, naredi da mu dozovu
one sluge kojima je predao novac da sazna æto su zaradili.”
Luk 19:16 “Pristupi prvi i reçe: ‘Gospodaru, tvoja mina donije deset mina.’
Luk 19:17 Reçe mu: ‘Valjaæ, slugo dobri! U najmanjem si bio vjeran,
vladaj nad deset gradova!’
Luk 19:18 Doåe i drugi govoreøi: ‘Mina je tvoja, gospodaru, donijela pet
mina.’
Luk 19:19 I tomu reçe: ‘I ti budi nad pet gradova!’”
Luk 19:20 “Treøi, opet doåe govoreøi: ‘Gospodaru, evo ti tvoje mine.
Drœao sam je pohranjenu u rupcu.
Luk 19:21 Bojao sam te se jer si çovjek strog: uzimaæ æto nisi pohranio,
œanjeæ æto nisi posijao.’”
Luk 19:22 “Kaœe mu: ‘Iz tvojih te usta sudim, zli slugo! Znao si da sam
çovjek strog, da uzimam æto nisam pohranio i œanjem æto nisam posijao?
Luk 19:23 Zaæto onda nisi uloœio moj novac u novçarnicu? Ja bih ga po
povratku podigao s dobitkom.’
Luk 19:24 Nato reçe nazoçnima: ‘Uzmite od njega minu i dajte onomu
koji ih ima deset.’
Luk 19:25 Rekoæe mu: ‘Gospodaru, ta veø ima deset mina!’
Luk 19:26 Kaœem vam: svakomu koji ima joæ øe se dati, a od onoga koji
nema oduzet øe se i ono æto ima.
Luk 19:27 A moje neprijatelje - one koji me ne htjedoæe za kralja - dovedite
ovamo i smaknite ih pred mojim oçima!’”
Mesijanski ulazak u Jeruzalem
Luk 19:28 Rekavæi to, nastavi put uzlazeøi u Jeruzalem.
Luk 19:29 Kad se pribliœi Betfagi i Betaniji, uz goru koja se zove Maslinska,
posla dvojicu uçenika
Luk 19:30 govoreøi: “Hajdete u selo pred vama. Çim uåete u njega, naøi
øete privezano magare koje joæ nitko nije zajahao. Odrijeæite ga i
dovedite.
Luk 19:31 Upita li vas tko: ‘Zaæto drijeæite?’, ovako recite: ‘Gospodinu
treba.’”
Luk 19:32 Oni koji bijahu poslani otiåoæe i naåoæe kako im bijaæe rekao.
Luk 19:33 I dok su drijeæili magare, rekoæe im gospodari: “Æto drijeæite
magare?”
Luk 19:34 Oni odgovore: “Gospodinu treba.”
Luk 19:35 I dovedoæe ga Isusu i staviæe svoje haljine na magare te
posjednuæe Isusa.
Luk 19:36 I kuda bi on prolazio, prostirali bi po putu svoje haljine.
Luk 19:37 A kad se veø bio pribliœio obronku Maslinske gore, sve ono
mnoætvo uçenika, puno radosti, poçe iza glasa hvaliti Boga za sva silna
djela æto ih vidjeæe:
Luk 19:38 “Blagoslovljen Kralj, Onaj koji dolazi u ime Gospodnje! Na
nebu mir! Slava na visinama!”
Luk 19:39 Nato mu neki farizeji iz mnoætva rekoæe: “Uçitelju, prekori
svoje uçenike.”
Luk 19:40 On odgovori: “Kaœem vam, ako ovi uæute, kamenje øe vikati!”
Isus plaçe nad Jeruzalemom
Luk 19:41 Kad se pribliœi i ugleda grad, zaplaka nad njim
Luk 19:42 govoreøi: “O kad bi i ti u ovaj dan spoznao æto je za tvoj mir!
Luk 19:43 Ali sada je skriveno tvojim oçima. Doøi øe dani na tebe kad øe
te neprijatelji tvoji opkoliti opkopom, okruœit øe te i pritijesniti odasvud.
Luk 19:44 Smrskat øe o zemlju tebe i djecu tvoju u tebi. I neøe ostaviti u
tebi ni kamena na kamenu zbog toga æto nisi upoznao çasa svoga
pohoåenja.”
Izgon trgovaca iz Hrama
Luk 19:45 Uæavæi u Hram, stane izgoniti prodavaçe.
Luk 19:46 Kaœe im: “Pisano je: Dom moj bit øe Dom molitve, a vi od
njega naçiniste peøinu razbojniçku!”
Luk 19:47 I danomice nauçavaæe u Hramu. A glavari su sveøeniçki i

795
pismoznanci traœili kako da ga pogube, a tako i prvaci narodni,
Luk 19:48 ali nikako naøi æto da uçine jer je sav narod visio o njegovoj
rijeçi.
Luk 20:1 Jednog dana dok je nauçavao narod u Hramu i navijeætao
evanåelje, sprijeçe se glavari sveøeniçki i pismoznanci sa starjeæinama
Luk 20:2 pa mu dobace: “Reci nam kojom vlaæøu to çiniæ ili tko ti dade tu
vlast?”
Luk 20:3 On odgovori: “Upitat øu i ja vas. Recite mi:
Luk 20:4 krætenje Ivanovo bijaæe li od Neba ili od ljudi?”
Luk 20:5 A oni smiæljahu meåu sobom: “Reknemo li ‘od Neba’, odvratit
øe ‘Zaæto mu ne povjerovaste?’
Luk 20:6 A reknemo li ‘od ljudi’, sav øe nas narod kamenovati. Ta uvjeren
je da je Ivan prorok.”
Lk :7 I odgovore da ne znaju odakle.
Luk 20:8 I Isus reçe njima: “Ni ja vama neøu kazati kojom vlaæøu ovo
çinim.”
Luk 20:9 Zatim uze narodu kazivati ovu prispodobu: “Çovjek posadi
vinograd, iznajmi ga vinogradarima i otputova na dulje vrijeme.”
Luk 20:10 “Kada doåe doba, posla slugu vinogradarima da mu dadnu
od uroda vinogradskoga. No vinogradari ga istukoæe i otposlaæe praznih
ruku.
Luk 20:11 Nato on posla drugoga slugu. Ali oni i toga istukoæe, izruœiæe
i otposlaæe praznih ruku.
Luk 20:12 Posla i treøega. A oni i njega izraniæe i izbaciæe.”
Luk 20:13 “Nato reçe gospodar vinograda: ‘Æto da uçinim? Poslat øu im
sina svoga ljubljenoga. Njega øe valjda poætovati.’
Luk 20:14 Ali kada ga vinogradari ugledaju, stanu meåu sobom umovati:
‘Ovo je baætinik. Ubijmo ga da baætina bude naæa.’
Luk 20:15 Izbaciæe ga iz vinograda i ubiæe. Æto øe dakle uçiniti s njima
gospodar vinograda?
Luk 20:16 Doøi øe i pogubiti te vinogradare i dati vinograd drugima.” Koji
ga sluæahu rekoæe: “Boœe saçuvaj!”
Luk 20:17 A on ih oæinu pogledom i reçe: “A æto ono piæe: Kamen æto ga
odbaciæe graditelji postade kamen zaglavni?
Luk 20:18 Tko god padne na taj kamen, smrskat øe se, a na koga on
padne, satrt øe ga.”
Luk 20:19 Pismoznanci i glavari sveøeniçki gledahu da istog çasa stave
ruke na njega, ali se pobojaæe naroda. Dobro razumjeæe da o njima
kaza tu prispodobu.
Luk 20:20 Vrebajuøi na njega, poslaæe uhode koji su se pravili pravednicima
da ga uhvate u rijeçi pa da ga predaju oblasti i vlasti upraviteljevoj.
Luk 20:21 Upitaæe ga dakle: “Uçitelju, znamo da pravo zboriæ i nauçavaæ
te nisi pristran, nego po istini uçiæ putu Boœjem.
Luk 20:22 Je li nam dopuæteno dati porez caru ili nije?”
Luk 20:23 Proniçuøi njihovu lukavost, reçe im:
Luk 20:24 “Pokaœite mi denar.” “Çiju ima sliku i natpis?”
Luk 20:25 A oni øe: “Carevu.” On im reçe: “Stoga dajte caru carevo, a
Bogu Boœje.”
Luk 20:26 I ne mogoæe ga uhvatiti u rijeçi pred narodom, nego umuknuæe
zadivljeni njegovim odgovorom.
Uskrsnuøe mrtvih
Luk 20:27 Pristupe mu neki od saduceja, koji nijeçu uskrsnuøe. Upitaæe
ga:
Luk 20:28 “Uçitelju! Mojsije nam napisa: Umre li bez djece çiji brat koji
imaæe œenu, neka njegov brat uzme tu œenu te podigne porod bratu
svomu.
Luk 20:29 Bijaæe tako sedmero braøe. Prvi se oœeni i umrije bez djece.
Luk 20:30 Drugi uze njegovu œenu,
Luk 20:31 onda treøi; i tako redom sva sedmorica pomrijeæe ne ostavivæi
djece.
Luk 20:32 Naposljetku umrije i œena.
Luk 20:33 Kojemu øe dakle od njih ta œena pripasti o uskrsnuøu? Jer
sedmorica su je imala za œenu.”
Luk 20:34 Reçe im Isus: “Djeca se ovog svijeta œene i udaju.
Luk 20:35 No oni koji se naåoæe dostojni onog svijeta i uskrsnuøa od
mrtvih niti se œene niti udaju.
Luk 20:36 Zaista, ni umrijeti viæe ne mogu: anåelima su jednaki i sinovi
su Boœji jer su sinovi uskrsnuøa.”
Luk 20:37 “A da mrtvi ustaju, naznaçi i Mojsije kad u odlomku o grmu
Gospodina zove Bogom Abrahamovim, Bogom Izakovim i Bogom
Jakovljevim.

796
Luk 20:38 A nije on Bog mrtvih, nego œivih. Ta svi njemu œive!”
Luk 20:39 Neki pismoznanci primijete: “Uçitelju! Dobro si rekao!”
Luk 20:40 I nisu se viæe usuåivali upitati ga bilo æto.
Krist, Sin i Gospodin Davidov
Luk 20:41 A on im reçe: “Kako kaœu da je Krist sin Davidov?
Luk 20:42 Ta sam David veli u Knjizi psalama: Reçe Gospod Gospodinu
mojemu: ‘Sjedi mi zdesna
Luk 20:43 dok ne poloœim neprijatelje tvoje za podnoœje nogama tvojim!’
Luk 20:44 David ga dakle naziva Gospodinom. Kako mu je onda sin?”
Luk 20:45 I pred svim narodom reçe svojim uçenicima:
Luk 20:46 “Çuvajte se pismoznanaca, koji rado hodaju u dugim haljinama,
vole pozdrave na trgovima, prva sjedala u sinagogama i proçelja
na gozbama,
Luk 20:47 proœdiru kuøe udoviçke, joæ pod izlikom dugih molitava. Stiøi
øe ih to oætrija osuda.”
Udoviçin dar
Luk 21:1 Pogleda i vidje kako bogataæi bacaju u riznicu svoje darove.
Luk 21:2 A ugleda i neku ubogu udovicu kako baca onamo dva novçiøa.
Luk 21:3 I reçe: “Uistinu, kaœem vam: ova je sirota udovica ubacila viæe
od sviju.
Luk 21:4 Svi su oni zapravo meåu darove ubacili od svog suviæka, a ona
je od svoje sirotinje ubacila sav œitak æto ga imaæe.”
Luk 21:5 I dok su neki razgovarali o Hramu, kako ga resi divno kamenje
i zavjetni darovi, reçe:
Luk 21:6 “Doøi øe dani u kojima se od ovoga æto motrite neøe ostaviti ni
kamen na kamenu nerazvaljen.”
Prethodni znaci
Luk 21:7 Upitaæe ga: “Uçitelju, a kada øe to biti? I na koji se znak to ima
dogoditi?”
Luk 21:8 A on reçe: “Pazite, ne dajte se zavesti. Mnogi øe doista doøi u
moje ime i govoriti: ‘Ja sam’ i: ‘Vrijeme se pribliœilo!’ Ne idite za njima.
Luk 21:9 A kad çujete za ratove i pobune, ne prestraæite se. Doista treba
da se to prije dogodi, ali to joæ nije odmah svræetak.”
Luk 21:10 Tada im kaza: “Narod øe ustati protiv naroda i kraljevstvo
protiv kraljevstva.
Luk 21:11 I bit øe velikih potresa i po raznim mjestima gladi i poæasti; bit
øe strahota i velikih znakova s neba.”
Luk 21:12 “No prije svega toga podignut øe na vas ruke i progoniti vas,
predavati vas u sinagoge i tamnice. Vuøi øe vas pred kraljeve i upravitelje
zbog imena mojega.
Luk 21:13 Zadesit øe vas to radi svjedoçenja.”
Luk 21:14 “Stoga uzmite k srcu: nemojte unaprijed smiæljati obranu!
Luk 21:15 Ta ja øu vam dati usta i mudrost kojoj se neøe moøi suprotstaviti
niti oduprijeti nijedan vaæ protivnik.
Luk 21:16 A predavat øe vas çak i vaæi roditelji i braøa, roåaci i prijatelji.
Neke øe od vas i ubiti.”
Luk 21:17 “Svi øe vas zamrziti zbog imena mojega.
Luk 21:18 Ali ni vlas vam s glave neøe propasti.
Luk 21:19 Svojom øete se postojanoæøu spasiti.”
Razorenje Jeruzalema
Luk 21:20 “Kad ugledate da vojska opkoljuje Jeruzalem, tada znajte:
pribliœilo se njegovo opustoæenje.
Luk 21:21 Koji se tada zateknu u Judeji, neka bjeœe u gore; a koji u
Gradu, neka ga napuste; koji pak po poljima, neka se u njega ne vraøaju
Luk 21:22 jer to su dani odmazde, da se ispuni sve æto je pisano.”
Luk 21:23 “Jao trudnicama i dojiljama u one dane jer bit øe jad velik na
zemlji i gnjev nad ovim narodom.
Luk 21:24 Padat øe od oætrice maça, odvodit øe ih kao roblje po svim
narodima. I Jeruzalem øe gaziti pogani sve dok se ne navræe vremena
pogana.”
Svræetak svijeta i Dolazak Sina Çovjeçjega
Luk 21:25 “I bit øe znaci na suncu, mjesecu i zvijezdama, a na zemlji
bezizlazna tjeskoba naroda zbog huke mora i valovlja.
Luk 21:26 Izdisat øe ljudi od straha i iæçekivanja onoga æto prijeti svijetu.
Doista, sile øe se nebeske poljuljati.
Luk 21:27 Tada øe ugledati Sina Çovjeçjega gdje dolazi u oblaku s
velikom moøi i slavom.
Luk 21:28 Kad se sve to stane zbivati, uspravite se i podignite glave jer
se pribliœuje vaæe otkupljenje.”
Vrijeme Dolaska neizvjesno
Luk 21:29 I reçe im prispodobu: “Pogledajte smokvu i sva stabla.

797
Luk 21:30 Kad veø propupaju, i sami vidite i znate: blizu je veø ljeto.
Luk 21:31 Tako i vi kad vidite da se to zbiva, znajte: blizu je kraljevstvo
Boœje.
Luk 21:32 Zaista, kaœem vam, ne, neøe uminuti naraætaj ovaj dok se sve
ne zbude.
Luk 21:33 Nebo øe i zemlja uminuti, ali moje rijeçi ne, neøe uminuti.”
Budnost. Noøni tat
Luk 21:34 “Pazite na se da vam srca ne oteœaju u proœdrljivosti, pijanstvu
i u œivotnim brigama te vas iznenada ne zatekne onaj Dan,
Luk 21:35 jer øe kao zamka doøi na sve œitelje po svoj zemlji.”
Luk 21:36 “Stoga budni budite i u svako doba molite da uzmognete
umaøi svemu tomu æto se ima zbiti i stati pred Sina Çovjeçjega.”
Posljednji dani Isusovi
Luk 21:37 Danju je uçio u Hramu, a noøu bi izlazio i noøio na gori zvanoj
Maslinska.
Luk 21:38 A sav bi narod rano hrlio k njemu u Hram da ga sluæa.
Zavjera protiv Isusa i Judina izdaja
Luk 22:1 Bliœio se Blagdan beskvasnih kruhova zvan Pasha.
Luk 22:2 Glavari sveøeniçki i pismoznanci traœili su kako da Isusa
smaknu jer se bojahu naroda.
Luk 22:3 A Sotona uåe u Judu zvanog Iækariotski koji bijaæe iz broja
dvanaestorice.
Luk 22:4 On ode i ugovori s glavarima sveøeniçkim i zapovjednicima
kako da im ga preda.
Luk 22:5 Oni se povesele i ugovore da øe mu dati novca.
Luk 22:6 On pristade. Otada je traœio priliku da im ga preda mimo naroda.
Priprava za pashalnu veçeru
Luk 22:7 Kada doåe Dan beskvasnih kruhova, u koji je trebalo œrtvovati
pashu,
Luk 22:8 posla Isus Petra i Ivana i reçe: “Hajdete, pripravite nam da
blagujemo pashu.”
Luk 22:9 Rekoæe mu: “Gdje hoøeæ da pripravimo?”
Luk 22:10 On im reçe: “Evo, çim uåete u grad, namjerit øete se na çovjeka
koji nosi krçag vode. Poåite za njim u kuøu u koju uniåe
Luk 22:11 i recite domaøinu te kuøe: ‘Uçitelj veli: Gdje je svratiæte u
kojem bih blagovao pashu sa svojim uçenicima?’
Luk 22:12 I on øe vam pokazati na katu veliko blagovaliæte prostrto:
ondje pripravite.”
Luk 22:13 Oni odu, naåu kako im je rekao i priprave pashu.
Pashalna veçera
Luk 22:14 Kada doåe ças, sjede Isus za stol i apostoli s njim.
Luk 22:15 I reçe im: “Svom sam duæom çeznuo ovu pashu blagovati s
vama prije svoje muke.
Luk 22:16 Jer kaœem vam, neøu je viæe blagovati dok se ona ne zavræi
u kraljevstvu Boœjem.”
Luk 22:17 I uze çaæu, zahvali i reçe: “Uzmite je i razdijelite meåu sobom.
Luk 22:18 Jer kaœem vam, ne, neøu viæe piti od roda trsova dok
kraljevstvo Boœje ne doåe.”
Ustanovljenje Euharistije - Veçere Gospodnje
Luk 22:19 I uze kruh, zahvali, razlomi i dade im govoreøi: “Ovo je tijelo
moje koje se za vas predaje. Ovo çinite meni na spomen.”
Luk 22:20 Tako i çaæu, poæto veçeraæe, govoreøi: “Ova çaæa novi je
Savez u mojoj krvi koja se za vas prolijeva.”
Luk 22:21 “A evo, ruka mog izdajice sa mnom je na stolu.
Luk 22:22 Sin Çovjeçji, istina, ide kako je odreåeno, ali jao çovjeku onomu
koji ga predaje.”
Luk 22:23 I oni se poçeæe ispitivati tko bi od njih mogao takvo æto uçiniti.
Tko je najveøi?
Luk 22:24 Uto nasta meåu njima prepirka tko bi od njih bio najveøi.
Luk 22:25 A on im reçe: “Kraljevi gospoduju svojim narodima i vlastodræci
nazivaju sebe dobrotvorima.
Luk 22:26 Vi nemojte tako! Naprotiv, najveøi meåu vama neka bude
kao najmlaåi; i predstojnik kao posluœitelj.
Luk 22:27 Ta tko je veøi? Koji je za stolom ili koji posluœuje? Zar ne onaj
koji je za stolom? A ja sam posred vas kao onaj koji posluœuje.”
Luk 22:28 “Da, vi ste sa mnom ustrajali u mojim kuænjama.
Luk 22:29 Ja vam stoga u baætinu predajem kraljevstvo æto ga je meni
predao moj Otac:
Luk 22:30 da jedete i pijete za mojim stolom u kraljevstvu mojemu i
sjedite na prijestoljima sudeøi dvanaest plemena Izraelovih.”
Proroætvo o Petrovoj zataji

798
Luk 22:31 “Æimune, Æimune, evo Sotona zaiska da vas proreæeta kao
pæenicu.
Luk 22:32 Ali ja sam molio za tebe da ne malakæe tvoja vjera. Pa kad k
sebi doåeæ, uçvrsti svoju braøu.”
Luk 22:33 Petar mu reçe: “Gospodine, s tobom sam spreman i u tamnicu
i u smrt.”
Luk 22:34 A Isus øe mu: “Kaœem ti, Petre, neøe se danas oglasiti pijetao
dok triput ne zatajiæ da me poznaæ.”
Ças odluçne borbe
Luk 22:35 I reçe: “Kad sam vas poslao bez kese i bez torbe i bez sandala,
je li vam æto nedostajalo?” Oni odgovore: “Niæta.”
Luk 22:36 Nato øe im: “No sada tko ima kesu, neka je uzme! Isto tako i
torbu! A koji nema, neka proda svoju haljinu i neka kupi sebi maç
Luk 22:37 jer kaœem vam, ono æto je napisano treba se ispuniti na meni:
Meåu zlikovce bi ubrojen. Uistinu, sve æto se odnosi na mene ispunja
se.”
Luk 22:38 Oni mu rekoæe: “Gospodine, evo ovdje dva maça!” Reçe im:
“Dosta je!”
Luk 22:39 Tada iziåe te se po obiçaju zaputi na Maslinsku goru. Za njim
poåoæe i njegovi uçenici.
Luk 22:40 Kada doåe onamo, reçe im: “Molite da ne padnete u napast!”
Luk 22:41 I otrgnu se od njih koliko bi se kamenom dobacilo, pade na
koljena pa se molio:
Luk 22:42 “Oçe! Ako hoøeæ, otkloni ovu çaæu od mene. Ali ne moja volja,
nego tvoja neka bude!”
Luk 22:43 A ukaza mu se anåeo s neba koji ga ohrabri. A kad je bio u
smrtnoj muci, usrdnije se molio.
Luk 22:44 I bijaæe znoj njegov kao kaplje krvi koje su padale na zemlju.
Luk 22:45 Usta od molitve, doåe uçenicima i naåe ih snene od œalosti
Luk 22:46 pa im reçe: “Æto spavate? Ustanite! Molite da ne padnete u
napast!”
Luk 22:47 Dok je on joæ govorio, eto svjetine, a pred njom jedan od
dvanaestorice, zvani Juda. On se pribliœi Isusu da ga poljubi.
Luk 22:48 Isus mu reçe: “Juda, poljupcem Sina Çovjeçjeg predajeæ?”
Luk 22:49 A oni oko njega, vidjevæi æto se zbiva, rekoæe: “Gospodine, da
udarimo maçem?”
Luk 22:50 I jedan od njih udari slugu velikoga sveøenika i odsijeçe mu
desno uho.
Luk 22:51 Isus odgovori: “Pustite! Dosta!” Onda se dotaçe uha i zacijeli
ga.
Luk 22:52 Nato Isus reçe onima koji se digoæe na njega, glavarima
sveøeniçkim, zapovjednicima hramskim i starjeæinama: “Kao na razbojnika
iziåoste s maçevima i toljagama!
Luk 22:53 Danomice bijah s vama u Hramu i ne digoste ruke na me. No
ovo je vaæ ças i vlast Tmina.”
Petar se odriçe Isusa
Luk 22:54 Uhvatiæe ga dakle, odvedoæe i uvedoæe u dom velikoga
sveøenika. Petar je iæao za njim izdaleka.
Luk 22:55 A posred dvoriæta naloœiæe vatru i posjedaæe uokolo. Meåu
njih sjedne Petar.
Luk 22:56 Ugleda ga neka sluækinja gdje sjedi kraj vatre, oætro ga pogleda
i reçe: “I ovaj bijaæe s njim!”
Luk 22:57 A on zanijeka: “Ne znam ga, œeno!”
Luk 22:58 Malo zatim opazi ga netko drugi i reçe: “I ti si od njih!” A Petar
reçe: “Çovjeçe, nisam!”
Luk 22:59 I nakon otprilike jedne ure drugi neki navaljivaæe: “Doista, i
ovaj bijaæe s njim! Ta Galilejac je!”
Luk 22:60 A Petar øe: “Çovjeçe, ne znam æto govoriæ!” I umah, dok je on
joæ govorio, oglasi se pijetao.
Luk 22:61 Gospodin se obazre i upre pogled u Petra, a Petar se spomenu
rijeçi Gospodinove, kako mu ono reçe: “Prije nego se danas pijetao
oglasi, zatajit øeæ me tri puta.”
Luk 22:62 I iziåe te gorko zaplaka.
Luk 22:63 A ljudi koji su Isusa çuvali udarajuøi ga poigravali se njime
Luk 22:64 i zastiruøi mu lice, zapitkivali ga: “Proreci tko te udario!”
Luk 22:65 I mnogim se drugim pogrdama nabacivali na njega.
Isus pred œidovskim Vijeøem
Luk 22:66 A kad se razdanilo, skupi se starjeæinstvo narodno, glavari
sveøeniçki i pismoznanci te ga dovedoæe pred svoje Vijeøe
Luk 22:67 i rekoæe: “Ako si ti Krist, reci nam!” A on øe im: “Ako vam
reknem, neøete vjerovati;

799
Luk 22:68 ako vas zapitam, neøete odgovoriti.
Luk 22:69 No od sada øe Sin Çovjeçji sjedjeti zdesna Sile Boœje.”
Luk 22:70 Nato svi rekoæe: “Ti si, dakle, Sin Boœji!” On im reçe: “Vi velite!
Ja jesam!”
Luk 22:71 Nato øe oni: “Æto nam joæ svjedoçanstvo treba? Ta sami smo
çuli iz njegovih usta!”
Luk 23:1 I ustade sva ona svjetina. Odvedoæe ga Pilatu
Luk 23:2 i stadoæe ga optuœivati: “Ovoga naåosmo kako zavodi naæ
narod i brani davati caru porez te za sebe tvrdi da je Krist, kralj.”
Luk 23:3 Pilat ga upita: “Ti li si kralj œidovski?” On mu odgovori: “Ti kaœeæ!”
Luk 23:4 Tada Pilat reçe glavarima sveøeniçkim i svjetini: “Nikakve
krivnje ne nalazim na ovom çovjeku!”
Luk 23:5 No oni navaljivahu: “Buni narod nauçavajuøi po svoj Judeji,
poçevæi od Galileje pa dovde!”
Luk 23:6 Çuvæi to, Pilat propita da li je taj çovjek Galilejac.
Luk 23:7 Saznavæi da je iz oblasti Herodove, posla ga Herodu, koji i sam
bijaæe onih dana u Jeruzalemu.
Luk 23:8 A kad Herod ugleda Isusa, veoma se obradova jer ga je veø
odavna œelo vidjeti zbog onoga æto je o njemu sluæao te se nadao od
njega vidjeti koje çudo.
Luk 23:9 Postavljao mu je mnoga pitanja, ali mu Isus uopøe nije
odgovarao.
Luk 23:10 A stajahu ondje i glavari sveøeniçki i pismoznanci optuœujuøi
ga œestoko.
Luk 23:11 Herod ga zajedno sa svojom vojskom prezre i ismija: obuçe
ga u bijelu haljinu i posla natrag Pilatu.
Luk 23:12 Onoga se dana Herod i Pilat sprijateljiæe, jer prije bijahu
neprijatelji.
Luk 23:13 A Pilat dade sazvati glavare sveøeniçke, vijeønike i narod
Luk 23:14 te im reçe: “Doveli ste mi ovoga çovjeka kao da buni narod.
Ja ga evo ispitah pred vama pa ne naåoh na njemu ni jedne krivice za
koju ga optuœujete.
Luk 23:15 A ni Herod jer ga posla natrag nama. Evo, on nije poçinio
niæta çime bi zasluœio smrt.
Luk 23:16 Kaznit øu ga dakle i pustiti.”
Luk 23:17 Svakoga blagdana morao im je pustiti jednog od
utamniøenika.
Luk 23:18 I povikaæe svi uglas: “Smakni ovoga, a pusti nam Barabu!”
Luk 23:19 A taj bijaæe baçen u tamnicu zbog neke pobune u gradu i
ubojstva.
Luk 23:20 Pilat im stoga ponovno progovori hoteøi osloboditi Isusa.
Luk 23:21 Ali oni vikahu: “Raspni, raspni ga!”
Luk 23:22 On im treøi put reçe: “Ta æto je on zla uçinio? Ne naåoh na
njemu smrtne krivice. Kaznit øu ga dakle i pustiti.”
Luk 23:23 Ali oni navaljivahu iza glasa iætuøi da se razapne. I vika im
bivala sve jaça.
Luk 23:24 Pilat presudi da im bude æto iætu.
Luk 23:25 Pusti onoga koji zbog pobune i ubojstva bijaæe baçen u
tamnicu, koga su iskali, a Isusa preda njima na volju.
Kriœni put
Luk 23:26 Kad ga odvedoæe, uhvatiæe nekog Æimuna Cirenca koji je
dolazio s polja i stave na njega kriœ da ga nosi za Isusom.
Luk 23:27 Za njim je iælo silno mnoætvo svijeta, napose œena, koje su
plakale i naricale za njim.
Luk 23:28 Isus se okrenu prema njima pa im reçe: “Køeri Jeruzalemske,
ne plaçite nada mnom, nego plaçite nad sobom i nad djecom svojom.
Luk 23:29 Jer evo idu dani kad øe se govoriti: ‘Blago nerotkinjama,
utrobama koje ne rodiæe i sisama koje ne dojiæe.’
Luk 23:30 Tad øe poçeti govoriti gorama: ‘Padnite na nas!’ i bregovima:
‘Pokrijte nas!’
Luk 23:31 Jer ako se tako postupa sa zelenim stablom, æto li øe biti sa
suhim?”
Luk 23:32 A vodili su i drugu dvojicu, zloçince, da ih s njime pogube.
Luk 23:33 I kada doåoæe na mjesto zvano Lubanja, ondje razapeæe
njega i te zloçince, jednoga zdesna, drugoga slijeva.
Luk 23:34 A Isus je govorio: “Oçe, oprosti im, ne znaju æto çine!” I
razdijeliæe meåu se haljine njegove bacivæi kocke.
Luk 23:35 Stajao je ondje narod i promatrao. A podrugivali se i glavari
govoreøi: “Druge je spasio, neka spasi sam sebe ako je on Krist Boœji,
Izabranik!”
Luk 23:36 Izrugivali ga i vojnici, prilazili mu i nudili ga octom

800
Luk 23:37 govoreøi: “Ako si ti kralj œidovski, spasi sam sebe!”
Luk 23:38 A bijaæe i natpis ponad njega: “Ovo je kralj œidovski.”
Luk 23:39 Jedan ga je od objeæenih zloçinaca pogråivao: “Nisi li ti Krist?
Spasi sebe i nas!”
Luk 23:40 A drugi ovoga prekoravaæe: “Zar se ne bojiæ Boga ni ti, koji si
pod istom osudom?
Luk 23:41 Ali mi po pravdi jer primamo æto smo djelima zasluœili, a on -
on niæta opako ne uçini.”
Luk 23:42 Onda reçe: “Isuse, sjeti me se kada doåeæ u kraljevstvo svoje.”
Luk 23:43 A on øe mu: “Zaista ti kaœem: danas øeæ biti sa mnom u raju!”
Luk 23:44 Bijaæe veø oko æeste ure kad nasta tama po svoj zemlji - sve
do ure devete,
Luk 23:45 jer sunce pomrça, a hramska se zavjesa razdrije po sredini.
Luk 23:46 I povika Isus iza glasa: “Oçe, u ruke tvoje predajem duh svoj!”
To rekavæi, izdahnu.
Luk 23:47 Kad satnik vidje æto se zbiva, stane slaviti Boga: “Zbilja, çovjek
ovaj bijaæe pravednik!”
Luk 23:48 I kad je sav svijet koji se zgrnuo na taj prizor vidio æto se zbiva,
vraøao se bijuøi se u prsa.
Luk 23:49 Stajahu podalje i gledahu to svi znanci njegovi i œene koje su
za njim iæle iz Galileje.
Luk 23:50 I doåe çovjek imenom Josip, vijeønik, çovjek çestit i pravedan;
Luk 23:51 on ne privoli njihovoj odluci i postupku. Bijaæe iz Arimateje,
grada judejskoga i iæçekivaæe kraljevstvo Boœje.
Luk 23:52 Taj dakle pristupi Pilatu i zaiska tijelo Isusovo.
Luk 23:53 Zatim ga skinu, povi u platno i poloœi u grob isklesan u koji joæ
ne bijaæe nitko poloœen.
Luk 23:54 Bijaæe dan Priprave; subota je svitala.
Luk 23:55 A pratile to œene koje su s Isusom doæle iz Galileje: motrile
grob i kako je poloœeno tijelo njegovo.
Luk 23:56 Zatim se vrate i priprave miomirise i pomasti. U subotu mirovahu
po propisu.
Luk 24:1 Prvoga dana u tjednu, veoma rano, doåoæe one na grob s
miomirisima æto ih pripraviæe.
Luk 24:2 Kamen naåoæe otkotrljan od groba.
Luk 24:3 Uåoæe, ali ne naåoæe tijela Gospodina Isusa.
Luk 24:4 I dok su stajale zbunjene nad tim, gle, dva çovjeka u blistavoj
odjeøi stadoæe do njih.
Luk 24:5 Zastraæene obore lica k zemlji, a oni øe im: “Æto traœite Œivoga
meåu mrtvima?
Luk 24:6 Nije ovdje, nego uskrsnu! Sjetite se kako vam je govorio dok je
joæ bio u Galileji:
Luk 24:7 ‘Treba da Sin Çovjeçji bude predan u ruke greænika, i raspet,
i treøi dan da ustane.’”
Luk 24:8 I sjetiæe se one rijeçi njegovih,
Luk 24:9 vratiæe se s groba te javiæe sve to jedanaestorici i svima drugima.
Luk 24:10 A bile su to: Marija Magdalena, Ivana i Marija Jakovljeva. I
ostale zajedno s njima govorahu to apostolima,
Luk 24:11 ali njima se te rijeçi priçiniæe kao tlapnja, te im ne vjerovahu.
Luk 24:12 A Petar usta i potrça na grob. Sagnuvæi se, opazi samo povoje.
I vrati se kuøi çudeøi se tome æto se zbilo.
Ukazanje uçenicima na putu u Emaus
Luk 24:13 I gle, dvojica su od njih toga istog dana putovala u selo koje
se zove Emaus, udaljeno od Jeruzalema æezdeset stadija.
Luk 24:14 Razgovarahu meåusobno o svemu æto se dogodilo.
Luk 24:15 I dok su tako razgovarali i raspravljali, pribliœi im se Isus i poåe
s njima.
Luk 24:16 Ali prepoznati ga - bijaæe uskraøeno njihovim oçima.
Luk 24:17 On ih upita: “Æto to putem pretresate meåu sobom?” Oni se
snuœdeni zaustave
Luk 24:18 te mu jedan od njih, imenom Kleofa, odgovori: “Zar si ti jedini
stranac u Jeruzalemu te ne znaæ æto se u njemu dogodilo ovih dana?”
Luk 24:19 A on øe: “Æto to?” Odgovore mu: “Pa ono s Isusom
Nazareøaninom, koji bijaæe prorok - silan na djelu i na rijeçi pred Bogom
i svim narodom:
Luk 24:20 kako su ga glavari sveøeniçki i vijeønici naæi predali da bude
osuåen na smrt te ga razapeli.
Luk 24:21 A mi se nadasmo da je on onaj koji ima otkupiti Izraela. Ali
osim svega toga ovo je veø treøi dan æto se to dogodilo.
Luk 24:22 A zbuniæe nas i œene neke od naæih: u praskozorje bijahu na
grobu,

801
Luk 24:23 ali nisu naæle njegova tijela pa doåoæe te rekoæe da su im se
ukazali anåeli koji su rekli da je on œiv.
Luk 24:24 Odoæe nato i neki naæi na grob i naåoæe kako œene rekoæe, ali
njega ne vidjeæe.”
Luk 24:25 A on øe im: “O bezumni i srca spora da vjerujete æto god su
proroci navijestili!
Luk 24:26 Nije li trebalo da Krist sve to pretrpi te uåe u svoju slavu?”
Luk 24:27 Poçevæi tada od Mojsija i svih proroka, protumaçi im æto u
svim Pismima ima o njemu.
Luk 24:28 Uto se pribliœe selu kamo su iæli, a on kao da htjede dalje.
Luk 24:29 No oni navaljivahu: “Ostani s nama jer zamalo øe veçer i dan
je na izmaku!” I uniåe da ostane s njima.
Luk 24:30 Dok bijaæe s njima za stolom, uze kruh, izreçe blagoslov,
razlomi te im davaæe.
Luk 24:31 Uto im se otvore oçi te ga prepoznaæe, a on im iæçeznu s oçiju.
Luk 24:32 Tada rekoæe jedan drugome: “Nije li gorjelo srce u nama dok
nam je putem govorio, dok nam je otkrivao Pisma?”
Luk 24:33 U isti se ças digoæe i vratiæe u Jeruzalem. Naåoæe okupljenu
jedanaestoricu i one koji bijahu s njima.
Luk 24:34 Oni im rekoæe: “Doista uskrsnu Gospodin i ukaza se Æimunu!”
Luk 24:35 Nato oni pripovjede ono s puta i kako ga prepoznaæe u lomljenju
kruha.
Isus se ukazuje apostolima
Luk 24:36 Dok su oni o tom razgovarali, stane Isus posred njih i reçe im:
“Mir vama!”
Luk 24:37 Oni, zbunjeni i prestraæeni, pomisliæe da vide duha.
Luk 24:38 Reçe im Isus: “Zaæto se prepadoste? Zaæto vam sumnje
obuzimaju srce?
Luk 24:39 Pogledajte ruke moje i noge! Ta ja sam! Opipajte me i vidite
jer duh tijela ni kostiju nema kao æto vidite da ja imam.”
Luk 24:40 Rekavæi to, pokaza im ruke i noge.
Luk 24:41 I dok oni od radosti joæ nisu vjerovali, nego se çudom çudili,
on im reçe: “Imate li ovdje æto za jelo?”
Luk 24:42 Oni mu pruœe komad peçene ribe.
Luk 24:43 On uzme i pred njima pojede.
Luk 24:44 Nato im reçe: “To je ono æto sam vam govorio dok sam joæ bio
s vama: treba da se ispuni sve æto je u Mojsijevu Zakonu, u Prorocima
i Psalmima o meni napisano.”
Luk 24:45 Tada im otvori pamet da razumiju Pisma
Luk 24:46 te im reçe: “Ovako je pisano: ‘Krist øe trpjeti i treøi dan ustati
od mrtvih,
Luk 24:47 i u njegovo øe se ime propovijedati obraøenje i otpuætenje
grijeha po svim narodima poçevæi od Jeruzalema.’
Luk 24:48 Vi ste tomu svjedoci.
Luk 24:49 I evo, ja æaljem na vas Obeøanje Oca svojega. Ostanite zato
u gradu dok se ne obuçete u Silu odozgor.”
Uzaæaæøe
Luk 24:50 Zatim ih izvede do Betanije, podiœe ruke pa ih blagoslovi.
Luk 24:51 I dok ih blagoslivljaæe, rasta se od njih i uznesen bi na nebo.
Luk 24:52 Oni mu se niçice poklone pa se s velikom radosti vrate u
Jeruzalem
Luk 24:53 te sve vrijeme u Hramu blagoslivljahu Boga.
IVAN
Iva 1:1 U poçetku bijaæe Rijeç i Rijeç bijaæe u Boga i Rijeç bijaæe Bog.
Iva 1:2 Ona bijaæe u poçetku u Boga.
Iva 1:3 Sve postade po njoj i bez nje ne postade niæta. Svemu æto postade
Iva 1:4 u njoj bijaæe œivot i œivot bijaæe ljudima svjetlo;
Iva 1:5 i svjetlo u tami svijetli i tama ga ne obuze.
Iva 1:6 Bi çovjek poslan od Boga, ime mu Ivan.
Iva 1:7 On doåe kao svjedok da posvjedoçi za Svjetlo da svi vjeruju po
njemu.
Iva 1:8 Ne bijaæe on Svjetlo, nego - da posvjedoçi za Svjetlo.
Iva 1:9 Svjetlo istinsko koje prosvjetljuje svakog çovjeka doåe na svijet;
Iva 1:10 bijaæe na svijetu i svijet po njemu posta i svijet ga ne upozna.
Iva 1:11 K svojima doåe i njegovi ga ne primiæe.
Iva 1:12 A onima koji ga primiæe podade moø da postanu djeca Boœja:
onima koji vjeruju u njegovo ime,

802
Iva 1:13 koji su roåeni ne od krvi, ni od volje tjelesne, ni od volje muœevlje,
nego - od Boga.
Iva 1:14 I Rijeç tijelom postade i nastani se meåu nama i vidjesmo slavu
njegovu - slavu koju ima kao Jedinoroåenac od Oca - pun milosti i istine.
Iva 1:15 Ivan svjedoçi za njega. Viçe: “To je onaj o kojem rekoh: koji za
mnom dolazi, preda mnom je jer bijaæe prije mene!”
Iva 1:16 Doista, od punine njegove svi mi primismo, i to milost na milost.
Iva 1:17 Uistinu, Zakon bijaæe dan po Mojsiju, a milost i istina nasta po
Isusu Kristu.
Iva 1:18 Boga nitko nikada ne vidje: Jedinoroåenac - Bog - koji je u krilu
Oçevu, on ga obznani.
Iva 1:19 A evo svjedoçanstva Ivanova. Kad su Œidovi iz Jeruzalema
poslali k njemu sveøenike i levite da ga upitaju: “Tko si ti?”,
Iva 1:20 on prizna; ne zanijeka, nego prizna: “Ja nisam Krist.”
Iva 1:21 Upitaæe ga nato: “Æto dakle? Jesi li Ilija?” Odgovori: “Nisam.”
“Jesi li Prorok?” Odgovori: “Ne.”
Iva 1:22 Tada mu rekoæe: “Pa tko si da dadnemo odgovor onima koji su
nas poslali? Æto kaœeæ sam o sebi?”
Iva 1:23 On odgovori: “Ja sam glas koji viçe u pustinji: Poravnite put
Gospodnji! - kako reçe prorok Izaija.”
Iva 1:24 A neki izaslanici bijahu farizeji.
Iva 1:25 Oni prihvatiæe rijeç i upitaæe ga: “Zaæto onda krstiæ kad nisi Krist,
ni Ilija, ni Prorok?”
Iva 1:26 Ivan im odgovori: “Ja krstim vodom. Meåu vama stoji koga vi ne
poznate -
Iva 1:27 onaj koji za mnom dolazi, komu ja nisam dostojan odrijeæiti
remenje na obuøi.”
Iva 1:28 To se dogodilo u Betaniji s onu stranu Jordana, gdje je Ivan
krstio.
Iva 1:29 Sutradan Ivan ugleda Isusa gdje dolazi k njemu pa reçe: “Evo
Jaganjca Boœjega koji odnosi grijeh svijeta!”
Iva 1:30 To je onaj o kojem rekoh: Za mnom dolazi çovjek koji je preda
mnom jer bijaæe prije mene!”
Iva 1:31 “Ja ga nisam poznavao, ali baæ zato doåoh i krstim vodom da
se on oçituje Izraelu.”
Iva 1:32 I posvjedoçi Ivan: “Promatrao sam Duha gdje s neba silazi kao
golub i ostaje na njemu.
Iva 1:33 Njega ja nisam poznavao, ali onaj koji me posla vodom krstiti
reçe mi: ‘Na koga vidiæ da Duh silazi i ostaje na njemu, to je onaj koji krsti
Duhom Svetim.’
Iva 1:34 I ja sam to vidio i svjedoçim: on je Sin Boœji.”
Prvi uçenici
Iva 1:35 Sutradan opet stajaæe Ivan s dvojicom svojih uçenika.
Iva 1:36 Ugleda Isusa koji je onuda prolazio i reçe: “Evo Jaganjca
Boœjega!”
Iva 1:37 Te njegove rijeçi çula ona dva njegova uçenika pa poåoæe za
Isusom.
Iva 1:38 Isus se obazre i vidjevæi da idu za njim, upita ih: “Æto traœite?”
Oni mu rekoæe: “Rabbi” - æto znaçi: “Uçitelju - gdje stanujeæ?”
Iva 1:39 Reçe im: “Doåite i vidjet øete.” Poåoæe dakle i vidjeæe gdje
stanuje i ostadoæe kod njega onaj dan. Bila je otprilike deseta ura.
Iva 1:40 Jedan od one dvojice, koji su çuvæi Ivana poæli za Isusom, bijaæe
Andrija, brat Æimuna Petra.
Iva 1:41 On najprije naåe svoga brata Æimuna te øe mu: “Naæli smo
Mesiju!” - æto znaçi “Krist - Pomazanik”.
Iva 1:42 Dovede ga Isusu, a Isus ga pogleda i reçe: “Ti si Æimun, sin
Ivanov! Zvat øeæ se Kefa!” - æto znaçi “Petar - Stijena”.
Iva 1:43 Sutradan naumi Isus poøi u Galileju. Naåe Filipa i reçe mu:
“Poåi za mnom!”
Iva 1:44 Filip je bio iz Betsaide, iz grada Andrijina i Petrova.
Iva 1:45 Filip naåe Natanaela i javi mu: “Naæli smo onoga o kome je
pisao Mojsije u Zakonu i Proroci: Isusa, sina Josipova, iz Nazareta.”
Iva 1:46 Reçe mu Natanael: “Iz Nazareta da moœe biti æto dobro?” Kaœe
mu Filip: “Doåi i vidi.”
Iva 1:47 Kad Isus ugleda gdje Natanael dolazi k njemu, reçe za njega:
“Evo istinitog Izraelca u kojem nema prijevare!”
Iva 1:48 Kaœe mu Natanael: “Odakle me poznajeæ?” Odgovori mu Isus:
“Vidjeh te prije negoli te Filip pozva, dok si bio pod smokvom.”
Iva 1:49 Nato øe mu Natanael: “Uçitelju, ti si Sin Boœji! Ti kralj si Izraelov!”
Iva 1:50 Odgovori mu Isus: “Stoga æto ti rekoh: ‘Vidjeh te pod smokvom’,
vjerujeæ. I viæe øeæ od toga vidjeti!”

803
Iva 1:51 I nadoda: “Zaista, zaista, kaœem vam: gledat øete otvoreno
nebo i anåele Boœje gdje uzlaze i silaze nad Sina Çovjeçjega.”
Svadba u Kani
Iva 2:1 Treøeg dana bijaæe svadba u Kani Galilejskoj. Bila ondje Isusova
majka.
Iva 2:2 Na svadbu bijaæe pozvan i Isus i njegovi uçenici.
Iva 2:3 Kad ponesta vina, Isusu øe njegova majka: “Vina nemaju.”
Iva 2:4 Kaœe joj Isus: “Œeno, æto ja imam s tobom? Joæ nije doæao moj
ças!”
Iva 2:5 Nato øe njegova mati posluœiteljima: “Æto god vam rekne, uçinite!”
Iva 2:6 A bijaæe ondje Œidovima za çiæøenje æest kamenih posuda od po
dvije do tri mjere.
Iva 2:7 Kaœe Isus posluœiteljima: “Napunite posude vodom!” I napune ih
do vrha.
Iva 2:8 Tada im reçe: “Zagrabite sada i nosite ravnatelju stola.” Oni
odnesu.
Iva 2:9 Kad okusi vodu æto posta vinom, a nije znao odakle je - znale su
sluge koje zagrabiæe vodu - ravnatelj stola pozove zaruçnika
Iva 2:10 i kaœe mu: “Svaki çovjek stavlja na stol najprije dobro vino, a
kad se ponapiju, gore. Ti si çuvao dobro vino sve do sada.”
Iva 2:11 Tako, u Kani Galilejskoj, uçini Isus prvo znamenje i objavi svoju
slavu te povjerovaæe u njega njegovi uçenici.
Iva 2:12 Nakon toga siåe sa svojom majkom, s braøom i sa svojim
uçenicima u Kafarnaum. Ondje ostadoæe nekoliko dana.
Çiæøenje Hrama
Iva 2:13 Blizu bijaæe œidovska Pasha. Stoga Isus uziåe u Jeruzalem.
Iva 2:14 U Hramu naåe prodavaçe volova, ovaca i golubova i mjenjaçe
gdje sjede.
Iva 2:15 I naçini biç od uœeta te ih sve istjera iz Hrama zajedno s ovcama
i volovima. Mjenjaçima rasu novac i stolove isprevrta,
Iva 2:16 a prodavaçima golubova reçe: “Nosite to odavde i ne çinite od
kuøe Oca mojega kuøu trgovaçku.”
Iva 2:17 Prisjetiæe se njegovi uçenici da je pisano: Izjeda me revnost za
Dom tvoj.
Iva 2:18 Nato se umijeæaju Œidovi i upitaju ga: “Koje nam znamenje
moœeæ pokazati da to smijeæ çiniti?”
Iva 2:19 Odgovori im Isus: “Razvalite ovaj hram i ja øu ga u tri dana
podiøi.”
Iva 2:20 Rekoæe mu nato Œidovi: “Çetrdeset i æest godina gradio se ovaj
Hram, a ti da øeæ ga u tri dana podiøi?”
Iva 2:21 No on je govorio o hramu svoga tijela.
Iva 2:22 Poæto uskrsnu od mrtvih, prisjetiæe se njegovi uçenici da je to
htio reøi te povjerovaæe Pismu i besjedi koju Isus reçe.
Boravak u Jeruzalemu
Iva 2:23 Dok je boravio u Jeruzalemu o blagdanu Pashe, mnogi
povjerovaæe u njegovo ime promatrajuøi znamenja koja je çinio.
Iva 2:24 No sam se Isus njima nije povjeravao jer ih je sve dobro
poznavao
Iva 2:25 i nije trebalo da mu tko daje svjedoçanstvo o çovjeku: ta sam je
dobro znao æto je u çovjeku.
Razgovor s Nikodemom
Iva 3:1 Bijaæe meåu farizejima çovjek imenom Nikodem, ugledan Œidov.
Iva 3:2 On doåe Isusu obnoø i reçe mu: “Rabbi, znamo da si od Boga
doæao kao uçitelj jer nitko ne moœe çiniti znamenja kakva ti çiniæ ako Bog
nije s njime.”
Iva 3:3 Odgovori mu Isus: “Zaista, zaista, kaœem ti: tko se ne rodi nanovo,
odozgor, ne moœe vidjeti kraljevstva Boœjega!”
Iva 3:4 Kaœe mu Nikodem: “Kako se çovjek moœe roditi kad je star? Zar
moœe po drugi put uøi u utrobu majke svoje i roditi se?”
Iva 3:5 Odgovori Isus: “Zaista, zaista, kaœem ti:
ako se tko ne rodi iz vode i Duha, ne moœe uøi u kraljevstvo Boœje.
Iva 3:6 Æto je od tijela roåeno, tijelo je; i æto je od Duha roåeno, duh je.
Iva 3:7 Ne çudi se æto ti rekoh: ‘Treba da se rodite nanovo, odozgor.’
Iva 3:8 Vjetar puæe gdje hoøe; çujeæ mu æum, a ne znaæ odakle dolazi i
kamo ide. Tako je sa svakim koji je roåen od Duha.”
Iva 3:9 Upita ga Nikodem: “Kako se to moœe zbiti?”
Iva 3:10 Odgovori mu Isus: “Ti si uçitelj u Izraelu pa to da ne razumijeæ?
Iva 3:11 Zaista, zaista, kaœem ti: govorimo æto znamo, svjedoçimo za
ono æto vidjesmo, ali svjedoçanstva naæega ne primate.
Iva 3:12 Ako vam rekoh zemaljsko pa ne vjerujete, kako øete vjerovati
kad vam budem govorio nebesko?

804
Iva 3:13 Nitko nije uzaæao na nebo doli onaj koji siåe s neba, Sin Çovjeçji.
Iva 3:14 I kao æto je Mojsije podigao zmiju u pustinji tako ima biti podignut
Sin Çovjeçji
Iva 3:15 da svaki koji vjeruje u njemu ima œivot vjeçni.
Iva 3:16 Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina
Jedinoroåenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da
ima œivot vjeçni.
Iva 3:17 Ta Bog nije poslao Sina na svijet da sudi svijetu, nego da se
svijet spasi po njemu.
Iva 3:18 Tko vjeruje u njega, ne osuåuje se; a tko ne vjeruje, veø je
osuåen æto nije vjerovao
u ime jedinoroåenoga Sina Boœjega.
Iva 3:19 A ovo je taj sud: Svjetlost je doæla na svijet, ali ljudi su viæe ljubili
tamu nego svjetlost jer djela im bijahu zla.
Iva 3:20 Uistinu, tko god çini zlo, mrzi svjetlost i ne dolazi k svjetlosti da
se ne razotkriju djela njegova;
Iva 3:21 a tko çini istinu, dolazi k svjetlosti nek bude bjelodano da su
djela njegova u Bogu uçinjena.”
Posljednje svjedoçanstvo Krstiteljevo
Iva 3:22 Poslije toga ode Isus sa svojim uçenicima u Judejsku zemlju.
Tu je boravio s njima i krstio.
Iva 3:23 A krstio je i Ivan, u Enonu blizu Salima, jer ondje bijaæe mnogo
vode. Ljudi su dolazili i krstili se.
Iva 3:24 Jer Ivan joæ nije bio baçen u tamnicu.
Iva 3:25 Izmeåu Ivanovih uçenika i nekog Œidova nastade tako prepirka
o çiæøenju.
Iva 3:26 Doåoæe Ivanu i rekoæe mu: “Uçitelju, onaj koji s tobom bijaæe s
onu stranu Jordana i za kojega si ti svjedoçio - on eno krsti i svi hrle k
njemu.”
Iva 3:27 Ivan odgovori: “Nitko ne moœe sebi uzeti niæta ako mu nije dano
s neba.
Iva 3:28 Vi ste mi sami svjedoci da sam rekao: ‘Nisam ja Krist, nego
poslan sam pred njim.’
Iva 3:29 Tko ima zaruçnicu, zaruçnik je. A prijatelj zaruçnikov, koji stoji
uza njega i sluæa ga, klikøe od radosti na glas zaruçnikov. Ta se moja
radost upravo ispunila.
Iva 3:30 On treba da raste, a ja da se umanjujem.
Iva 3:31 Tko odozgor dolazi, on je iznad sviju; tko je sa zemlje, zemaljski
je i zemaljski govori. Tko dolazi s neba, on je iznad sviju:
Iva 3:32 æto je vidio i çuo - za to svjedoçi, a svjedoçanstva njegova nitko
ne prima.
Iva 3:33 Tko primi njegovo svjedoçanstvo, potvråuje da je Bog istinit.
Iva 3:34 Uistinu, onaj koga Bog posla Boœje rijeçi govori jer Bog Duha ne
daje na mjeru.
Iva 3:35 Otac ljubi Sina i sve je predao u ruku njegovu.
Iva 3:36 Tko vjeruje u Sina, ima vjeçni œivot; a tko neøe da vjeruje u Sina,
neøe vidjeti œivota; gnjev Boœji ostaje na njemu.”
Iva 4:1 Kad Gospodin dozna da su farizeji doçuli kako on, Isus, okuplja
i krsti viæe uçenika nego Ivan -
Iva 4:2 iako zapravo nije krstio sam Isus, nego njegovi uçenici -
Iva 4:3 ode iz Judeje i ponovno se vrati u Galileju.
Iva 4:4 Morao je proøi kroza Samariju.
Iva 4:5 Doåe dakle u samarijski grad koji se zove Sihar, blizu imanja æto
ga Jakov dade svojemu sinu Josipu.
Iva 4:6 Ondje bijaæe zdenac Jakovljev. Isus je umoran od puta sjedio na
zdencu. Bila je otprilike æesta ura.
Iva 4:7 Doåe neka œena Samarijanka zahvatiti vode. Kaœe joj Isus: “Daj
mi piti!”
Iva 4:8 Njegovi uçenici bijahu otiæli u grad kupiti hrane.
Iva 4:9 Kaœe mu na to Samarijanka: “Kako ti, Œidov, iæteæ piti od mene,
Samarijanke?” Jer Œidovi se ne druœe sa Samarijancima.
Iva 4:10 Isus joj odgovori: “Kad bi znala dar Boœji i tko je onaj koji ti veli:
‘Daj mi piti’, ti bi u njega zaiskala i on bi ti dao vode œive.”
Iva 4:11 Odvrati mu œena: “Gospodine, ta nemaæ ni çime bi zahvatio, a
zdenac je dubok. Otkuda ti dakle voda œiva?
Iva 4:12 Zar si ti moœda veøi od oca naæeg Jakova koji nam dade ovaj
zdenac i sam je iz njega pio, a i sinovi njegovi i stada njegova?”
Iva 4:13 Odgovori joj Isus: “Tko god pije ove vode, opet øe oœednjeti.
Iva 4:14 A tko bude pio vode koju øu mu ja dati, ne, neøe oœednjeti
nikada: voda koju øu mu ja dati postat øe u njemu izvorom vode koja
struji u œivot vjeçni.”

805
Iva 4:15 Kaœe mu œena: “Gospodine, daj mi te vode da ne œeåam i da ne
moram dolaziti ovamo zahvaøati.”
Iva 4:16 Nato joj on reçe: “Idi i zovi svoga muœa pa se vrati ovamo.”
Iva 4:17 Odgovori mu œena: “Nemam muœa.” Kaœe joj Isus: “Dobro si
rekla: ‘Nemam muœa!’
Iva 4:18 Pet si doista muœeva imala, a ni ovaj koga sada imaæ nije ti muœ.
To si po istini rekla.”
Iva 4:19 Kaœe mu œena: “Gospodine, vidim da si prorok.
Iva 4:20 Naæi su se oçevi klanjali na ovome brdu, a vi kaœete da je u
Jeruzalemu mjesto gdje se treba klanjati.”
Iva 4:21 A Isus joj reçe: “Vjeruj mi, œeno, dolazi ças kad se neøete klanjati
Ocu ni na ovoj gori ni u Jeruzalemu.
Iva 4:22 Vi se klanjate onome æto ne poznate, a mi se klanjamo onome
æto poznamo jer spasenje dolazi od Œidova.
Iva 4:23 Ali dolazi ças - sada je! - kad øe se istinski klanjatelji klanjati Ocu
u duhu i istini jer takve upravo klanjatelje traœi Otac.
Iva 4:24 Bog je duh i koji se njemu klanjaju, u duhu i istini treba da se
klanjaju.”
Iva 4:25 Kaœe mu œena: “Znam da ima doøi Mesija zvani Krist - Pomazanik.
Kad on doåe, objavit øe nam sve.”
Iva 4:26 Kaœe joj Isus: “Ja sam, ja koji s tobom govorim!”
Iva 4:27 Uto doåu njegovi uçenici pa se zaçude æto razgovara sa œenom.
Nitko ga ipak ne zapita: “Æto traœiæ?” ili: “Æto razgovaraæ s njom?”
Iva 4:28 Œena ostavi svoj krçag pa ode u grad i reçe ljudima:
Iva 4:29 “Doåite da vidite çovjeka koji mi je kazao sve æto sam poçinila.
Da to nije Krist?”
Iva 4:30 Oni iziåu iz grada te se upute k njemu.
Iva 4:31 Uçenici ga dotle nudili: “Uçitelju, jedi!”
Iva 4:32 A on im reçe: “Hraniti mi se valja jelom koje vi ne poznajete.”
Iva 4:33 Uçenici se nato zapitkivahu: “Da mu nije tko donio jesti?”
Iva 4:34 Kaœe im Isus: “Jelo je moje vræiti volju onoga koji me posla i
dovræiti djelo njegovo.
Iva 4:35 Ne govorite li vi: ‘Joæ çetiri mjeseca i evo œetve?’ Gle, kaœem
vam, podignite oçi svoje i pogledajte polja: veø se bjelasaju za œetvu.
Iva 4:36 Œetelac veø prima plaøu, skuplja plod za vjeçni œivot da se sijaç
i œetelac zajedno raduju.
Iva 4:37 Tu se obistinjuje izreka: ‘Jedan sije, drugi œanje.’
Iva 4:38 Ja vas poslah œeti ono oko çega se niste trudili; drugi su se
trudili, a vi ste uæli u trud njihov.”
Iva 4:39 Mnogi Samarijanci iz onoga grada povjerovaæe u njega zbog
rijeçi œene koja je svjedoçila: “Kazao mi je sve æto sam poçinila.”
Iva 4:40 Kad su dakle Samarijanci doæli k njemu, moljahu ga da ostane
u njih. I ostade ondje dva dana.
Iva 4:41 Tada ih je joæ mnogo viæe povjerovalo zbog njegove rijeçi
Iva 4:42 pa govorahu œeni: “Sada viæe ne vjerujemo zbog tvoga kazivanja;
ta sami smo çuli i znamo: ovo je uistinu Spasitelj svijeta.”
Isus lijeçi sina kraljeva sluœbenika
Iva 4:43 Nakon dva dana ode odande u Galileju.
Iva 4:44 Sam je Isus doduæe izjavio da prorok nema çasti u svom zaviçaju.
Iva 4:45 Kad je dakle stigao u Galileju, Galilejci ga lijepo primiæe jer
bijahu vidjeli æto je sve uçinio u Jeruzalemu za blagdana. Jer su i oni bili
uziæli na blagdan.
Iva 4:46 Doåe dakle ponovno u Kanu Galilejsku, gdje bijaæe pretvorio
vodu u vino. Ondje bijaæe neki kraljevski sluœbenik koji je imao bolesna
sina u Kafarnaumu.
Iva 4:47 Kad je çuo da je Isus doæao iz Judeje u Galileju, ode k njemu pa
ga moljaæe da siåe i ozdravi mu sina jer veø samo æto nije umro.
Iva 4:48 Nato mu Isus reçe: “Ako ne vidite znamenja i çudesa, ne vjerujete!”
Iva 4:49 Kaœe mu kraljevski sluœbenik: “Gospodine, siåi dok mi ne umre
dijete.”
Iva 4:50 Kaœe mu Isus: “Idi, sin tvoj œivi!”
Povjerova çovjek rijeçi koju mu reçe Isus i ode.
Iva 4:51 Dok je on joæ silazio, pohite mu u susret sluge s vijeæøu da mu
sin œivi.
Iva 4:52 Upita ih dakle za uru kad mu je krenulo nabolje. Rekoæe mu:
“Juçer oko sedme ure pustila ga ognjica.”
Iva 4:53 Tada razabra otac da je to bilo upravo onog çasa kad mu Isus
reçe: “Sin tvoj œivi.” I povjerova on i sav dom njegov.
Iva 4:54 Bijaæe to drugo znamenje æto ga uçini Isus po povratku iz Judeje
u Galileju.

806
Ozdravljenje uzetoga
Iva 5:1 Nakon toga bijaæe œidovski blagdan pa Isus uziåe u Jeruzalem.
Iva 5:2 U Jeruzalemu se kod Ovçjih vrata nalazi kupaliæte koje se hebrejski
zove Bethzatha, a ima pet trijemova.
Iva 5:3 U njima je leœalo mnoætvo bolesnika - slijepih, hromih, uzetih:
çekali su da izbije voda..
Iva 5:4 Anåeo bi Gospodnji, naime, silazio od vremena do vremena u
ribnjak i pokrenuo vodu: tko bi prvi uæao poæto je voda izbila, ozdravio bi
makar bolovao od bilo kakve bolesti.
Iva 5:5 Bijaæe ondje neki çovjek koji je trpio od svoje bolesti trideset i
osam godina.
Iva 5:6 Kad ga Isus opazi gdje leœi i kada dozna da je veø dugo u tome
stanju, kaœe mu: “Œeliæ li ozdraviti?”
Iva 5:7 Odgovori mu bolesnik: “Gospodine, nikoga nemam tko bi me
uronio u kupaliæte kad se voda uzgiba. Dok ja stignem, drugi veø prije
mene siåe.”
Iva 5:8 Kaœe mu Isus: “Ustani, uzmi svoju postelju i hodi!”
Iva 5:9 Çovjek odmah ozdravi, uzme svoju postelju i prohoda.
Toga dana bijaæe subota.
Iva 5:10 Œidovi su stoga govorili ozdravljenomu: “Subota je! Ne smijeæ
nositi postelju svoju!”
Iva 5:11 On im odvrati: “Onaj koji me ozdravi reçe mi: ‘Uzmi svoju postelju
i hodi!’”
Iva 5:12 Upitaæe ga dakle: “Tko je taj çovjek koji ti je rekao: ‘Uzmi i hodi?’”
Iva 5:13 No ozdravljenik nije znao tko je taj jer je Isus nestao u mnoætvu
æto se ondje nalazilo.
Iva 5:14 Nakon toga naåe ga Isus u Hramu i reçe mu: “Eto, ozdravio si!
Viæe ne grijeæi da te æto gore ne snaåe!”
Iva 5:15 Çovjek ode i javi Œidovima da je Isus onaj koji ga je ozdravio.
Iva 5:16 Zbog toga su Œidovi poçeli Isusa napadati æto to radi subotom.
Iva 5:17 Isus im odgovori: “Otac moj sve do sada radi pa i ja radim.”
Iva 5:18 Zbog toga su Œidovi joæ viæe gledali da ga ubiju jer je ne samo
kræio subotu nego i Boga nazivao Ocem svojim izjednaçujuøi sebe s
Bogom.
Besjeda o Sinovljevim djelima
Iva 5:19 Isus nato odvrati: “Zaista, zaista, kaœem vam: Sin ne moœe sam
od sebe çiniti niæta, doli æto vidi da çini Otac; æto on çini, to jednako i Sin
çini.
Iva 5:20 Jer Otac Ljubi Sina i pokazuje mu sve æto sam çini. Pokazat øe
mu i veøa djela od ovih te øete se çudom çuditi.
Iva 5:21 Uistinu, kao æto Otac uskrsuje mrtve i oœivljava tako i Sin oœivljava
koje hoøe.
Iva 5:22 Otac doista ne sudi nikomu: sav je sud predao Sinu
Iva 5:23 da svi çaste Sina kao æto çaste Oca. Tko ne çasti Sina, ne çasti
ni Oca koji ga posla.”
Iva 5:24 “Zaista, zaista, kaœem vam: tko sluæa moju rijeç i vjeruje onomu
koji me posla, ima œivot vjeçni i ne dolazi na sud, nego je preæao iz smrti
u œivot.
Iva 5:25 Zaista, zaista, kaœem vam: dolazi ças - sada je! - kad øe mrtvi
çuti glas Sina Boœjega i koji çuju, œivjet øe.
Iva 5:26 Doista, kao æto Otac ima œivot u sebi tako je i Sinu dao da ima
œivot u sebi;
Iva 5:27 i ovlasti ga da sudi jer je Sin Çovjeçji.
Iva 5:28 Ne çudite se tome jer dolazi ças kad øe svi koji su u grobovima,
çuti njegov glas.
Iva 5:29 I iziøi øe: koji su dobro çinili - na uskrsnuøe œivota, a koji su radili
zlo - na uskrsnuøe osude.
Iva 5:30 Ja sam od sebe ne mogu uçiniti niæta: kako çujem, sudim, i sud
je moj pravedan jer ne traœim svoje volje, nego volju onoga koji me posla.”
Iva 5:31 “Ako ja svjedoçim sam za sebe, svjedoçanstvo moje nije istinito.
Iva 5:32 Drugi svjedoçi za mene i znam: istinito je svjedoçanstvo kojim
on svjedoçi za mene.
Iva 5:33 Vi ste poslali k Ivanu i on je posvjedoçio za istinu.
Iva 5:34 Ja ne primam svjedoçanstva od çovjeka, veø govorim to da se
vi spasite.
Iva 5:35 On bijaæe svjetiljka æto gori i svijetli, a vi se htjedoste samo za
ças naslaåivati njegovom svjetlosti.
Iva 5:36 Ali ja imam svjedoçanstvo veøe od Ivanova: djela koja mi je dao
izvræiti Otac, upravo ta djela koja çinim, svjedoçe za mene - da me poslao
Otac.

807
Iva 5:37 Pa i Otac koji me posla sam je svjedoçio za mene. Niti ste glasa
njegova ikada çuli niti ste lica njegova ikada vidjeli,
Iva 5:38 a ni rijeç njegova ne prebiva u vama jer ne vjerujete onomu
kojega on posla.
Iva 5:39 Vi istraœujete Pisma jer mislite po njima imati œivot vjeçni. I ona
svjedoçe za mene,
Iva 5:40 a vi ipak neøete da doåete k meni da œivot imate.
Iva 5:41 Slave od ljudi ne traœim,
Iva 5:42 ali vas dobro upoznah: ljubavi Boœje nemate u sebi.
Iva 5:43 Ja sam doæao u ime Oca svoga i vi me ne primate. Doåe li tko
drugi u svoje ime, njega øete primiti.
Iva 5:44 Ta kako biste vi vjerovali kad traœite slavu jedni od drugih, a
slave od Boga jedinoga ne traœite!
Iva 5:45 Ne mislite da øu vas ja tuœiti Ocu. Vaæ je tuœitelj Mojsije u koga
se uzdate.
Iva 5:46 Uistinu, kad biste vjerovali Mojsiju, i meni biste vjerovali: ta o
meni je on pisao.
Iva 5:47 Ali ako njegovim pismima ne vjerujete, kako da mojim rijeçima
vjerujete?”
Isus hrani pet tisuøa ljudi
Iva 6:1 Nakon toga ode Isus na drugu stranu Galilejskog, Tiberijadskog
mora.
Iva 6:2 Slijedilo ga silno mnoætvo jer su gledali znamenja æto ih je çinio
na bolesnicima.
Iva 6:3 A Isus uziåe na goru i ondje sjeåaæe sa svojim uçenicima.
Iva 6:4 Bijaæe blizu Pasha, œidovski blagdan.
Iva 6:5 Isus podigne oçi i ugleda kako silan svijet dolazi k njemu pa upita
Filipa: “Gdje da kupimo kruha da ovi blaguju?”
Iva 6:6 To reçe kuæajuøi ga; jer znao je æto øe uçiniti.
Iva 6:7 Odgovori mu Filip: “Za dvjesta denara kruha ne bi bilo dosta da
svaki neæto malo dobije.”
Iva 6:8 Kaœe mu jedan od njegovih uçenika, Andrija, brat Æimuna Petra:
Iva 6:9 “Ovdje je djeçak koji ima pet jeçmenih kruhova i dvije ribice! Ali
æto je to za tolike?”
Iva 6:10 Reçe Isus: “Neka ljudi posjedaju!” A bilo je mnogo trave na
tome mjestu. Posjedaæe dakle muækarci, njih oko pet tisuøa.
Iva 6:11 Isus uze kruhove, izreçe zahvalnicu pa razdijeli onima koji su
posjedali. A tako i od ribica - koliko su god htjeli.
Iva 6:12 A kad se nasitiæe, reçe svojim uçenicima: “Skupite preostale
ulomke da niæta ne prop ko”
Iva 6:13 Skupili su dakle i napunili dvanaest koæara ulomaka æto od pet
jeçmenih kruhova pretekoæe onima koji su blagovali.
Iva 6:14 Kad su ljudi vidjeli znamenje æto ga Isus uçini, rekoæe: “Ovo je
uistinu Prorok koji ima doøi na svijet!”
Iva 6:15 Kad Isus spozna da kane doøi, pograbiti ga i zakraljiti, povuçe
se ponovno u goru, posve sam.
Isus hoda po moru
Iva 6:16 Kad nasta veçer, siåoæe njegovi uçenici k moru,
Iva 6:17 uåoæe u laåicu i krenuæe na onu stranu mora, u Kafarnaum. Veø
se i smrklo, a Isusa joæ nikako k njima.
Iva 6:18 More se uzburkalo od silnog vjetra æto je zapuhao.
Iva 6:19 Poæto su dakle isplovili oko dvadeset i pet do trideset stadija,
ugledaju Isusa gdje ide po moru i pribliœava se laåici. Prestraæe se,
Iva 6:20 a on øe njima: “Ja sam! Ne bojte se!”
Iva 6:21 Htjedoæe ga uzeti u laåicu, kadli se laåica odmah naåe na obali
kamo su se zaputili.
Besjeda u Kafarnaumu: Isus kruh œivota
Iva 6:22 Sutradan mnoætvo, koje osta s onu stranu mora, zapazi da
ondje bijaæe samo jedna laåica i da Isus nije bio uæao zajedno sa svojim
uçenicima u laåicu, nego da oni odoæe sami.
Iva 6:23 Iz Tiberijade pak stigoæe druge laåice blizu onog mjesta gdje
jedoæe kruh poæto je Gospodin izrekao zahvalnicu.
Iva 6:24 Kada dakle mnoætvo vidje da ondje nema Isusa ni njegovih
uçenika, uåu u laåice i odu u Kafarnaum traœeøi Isusa.
Iva 6:25 Kad ga naåoæe s onu stranu mora, rekoæe mu: “Uçitelju, kad si
ovamo doæao?”
Iva 6:26 Isus im odgovori: “Zaista, zaista, kaœem vam: traœite me, ali ne
stoga æto vidjeste znamenja, nego stoga æto ste jeli od onih kruhova i
nasitili se.
Iva 6:27 Radite, ali ne za hranu propadljivu, nego za hranu koja ostaje
za œivot vjeçni: nju øe vam dati Sin Çovjeçji jer njega Otac - Bog - opeçati.”

808
Iva 6:28 Rekoæe mu dakle: “Æto nam je çiniti da bismo radili djela Boœja?”
Iva 6:29 Odgovori im Isus: “Djelo je Boœje da vjerujete u onoga kojega
je on poslao.”
Iva 6:30 Rekoæe mu onda: “Kakvo ti znamenje çiniæ da vidimo pa da ti
vjerujemo? Koje je tvoje djelo?
Iva 6:31 Oçevi naæi blagovaæe manu u pustinji, kao æto je pisano: Nahrani
ih kruhom nebeskim.”
Iva 6:32 Reçe im Isus: “Zaista, zaista, kaœem vam: nije vam Mojsije dao
kruh s neba, nego Otac moj daje vam kruh s neba, kruh istinski;
Iva 6:33 jer kruh je Boœji Onaj koji silazi s neba i daje œivot svijetu.”
Iva 6:34 Rekoæe mu nato: “Gospodine, daj nam uvijek toga kruha.”
Iva 6:35 Reçe im Isus: “Ja sam kruh œivota. Tko dolazi k meni, neøe
ogladnjeti; tko vjeruje u mene, neøe oœednjeti nikada.
Iva 6:36 No rekoh vam: vidjeli ste me, a opet ne vjerujete.
Iva 6:37 Svi koje mi daje Otac doøi øe k meni, i onoga tko doåe k meni
neøu izbaciti;
Iva 6:38 jer siåoh s neba ne da vræim svoju volju, nego volju onoga koji
me posla.
Iva 6:39 A ovo je volja onoga koji me posla: da nikoga od onih koje mi je
dao ne izgubim, nego da ih uskrsnem u posljednji dan.
Iva 6:40 Da, to je volja Oca mojega da tko god vidi Sina i vjeruje u njega,
ima œivot vjeçni i ja da ga uskrsnem u posljednji dan.”
Iva 6:41 Œidovi nato mrmljahu protiv njega æto je rekao: “Ja sam kruh koji
je siæao s neba.”
Iva 6:42 Govorahu: “Nije li to Isus, sin Josipov? Ne poznajemo li mu oca
i majku? Kako sada govori: ‘Siæao sam s neba?’”
Iva 6:43 Isus im odvrati: “Ne mrmljajte meåu sobom!
Iva 6:44 Nitko ne moœe doøi k meni ako ga ne povuçe Otac koji me
posla; i ja øu ga uskrsnuti u posljednji dan.
Iva 6:45 Pisano je u Prorocima: Svi øe biti uçenici Boœji. Tko god çuje od
Oca i pouçi se, dolazi k meni.
Iva 6:46 Ne da bi tko vidio Oca, doli onaj koji je kod Boga; on je vidio Oca.
Iva 6:47 Zaista, zaista, kaœem vam: tko vjeruje, ima œivot vjeçni.
Iva 6:48 Ja sam kruh œivota.
Iva 6:49 Oçevi vaæi jedoæe u pustinji manu i pomrijeæe.
Iva 6:50 Ovo je kruh koji silazi s neba: da tko od njega jede, ne umre.
Iva 6:51 Ja sam kruh œivi koji je s neba siæao. Tko bude jeo od ovoga
kruha, œivjet øe uvijeke.
Kruh koji øu ja dati tijelo je moje - za œivot svijeta.”
Iva 6:52 Œidovi se nato meåu sobom prepirahu: “Kako nam ovaj moœe
dati tijelo svoje za jelo?”
Iva 6:53 Reçe im stoga Isus: “Zaista, zaista, kaœem vam: ako ne jedete
tijela Sina Çovjeçjega i ne pijete krvi njegove, nemate œivota u sebi!
Iva 6:54 Tko blaguje tijelo moje i pije krv moju, ima œivot vjeçni; i ja øu ga
uskrsnuti u posljednji dan.
Iva 6:55 Tijelo je moje jelo istinsko, krv je moja piøe istinsko.
Iva 6:56 Tko jede moje tijelo i pije moju krv, u meni ostaje i ja u njemu.
Iva 6:57 Kao æto je mene poslao œivi Otac i ja œivim po Ocu, tako i onaj
koji mene blaguje œivjet øe po meni.
Iva 6:58 Ovo je kruh koji je s neba siæao, ne kao onaj koji jedoæe oçevi
i pomrijeæe. Tko jede ovaj kruh, œivjet øe uvijeke.”
Iva 6:59 To reçe Isus nauçavajuøi u sinagogi u Kafarnaumu.
Iva 6:60 Mnogi od njegovih uçenika çuvæi to rekoæe: “Tvrda je to besjeda!
Tko je moœe sluæati?”
Iva 6:61 A Isus znajuøi sam od sebe da njegovi uçenici zbog toga mrmljaju,
reçe im: “Zar vas to sablaœnjava?
Iva 6:62 A æto ako vidite Sina Çovjeçjega kako uzlazi onamo gdje je prije
bio?”
Iva 6:63 “Duh je onaj koji oœivljuje, tijelo ne koristi niæta. Rijeçi koje sam
vam govorio duh su i œivot su.”
Iva 6:64 “A ipak, ima ih meåu vama koji ne vjeruju.” Jer znao je Isus od
poçetka koji su oni æto ne vjeruju i tko je onaj koji øe ga izdati.
Iva 6:65 I doda: “Zato sam vam i rekao da nitko ne moœe doøi k meni ako
mu nije dano od Oca.”
Iva 6:66 Otada mnogi uçenici odstupiæe, viæe nisu iæli s njime.
Iva 6:67 Reçe stoga Isus dvanaestorici: “Da moœda i vi ne kanite otiøi?”
Iva 6:68 Odgovori mu Æimun Petar: “Gospodine, kome da idemo? Ti
imaæ rijeçi œivota vjeçnoga!
Iva 6:69 I mi vjerujemo i znamo: ti si Svetac Boœji.”
Iva 6:70 Odgovori im Isus: “Nisam li ja vas dvanaestoricu izabrao? A
ipak, jedan je od vas åavao.”

809
Iva 6:71 Govoraæe to o Judi, sinu Æimuna Iækariotskoga, jednom od
dvanaestorice, jer on ga je imao izdati.
Iva 7:1 Nakon toga Isus je obilazio po Galileji; nije htio u Judeju jer su
Œidovi traœili da ga ubiju.
Iva 7:2 Bijaæe blizu œidovski Blagdan sjenica.
Iva 7:3 Rekoæe mu stoga njegova braøa: “Otiåi odavle i poåi u Judeju da
i tvoji uçenici vide djela æto çiniæ.
Iva 7:4 Ta tko œeli biti javno poznat, ne çini niæta u tajnosti. Ako veø çiniæ
sve to, oçituj se svijetu.”
Iva 7:5 Jer ni braøa njegova nisu vjerovala u njega.
Iva 7:6 Reçe im nato Isus: “Moje vrijeme joæ nije doælo, a za vas je vrijeme
svagda pogodno.
Iva 7:7 Vas svijet ne moœe mrziti, ali mene mrzi jer ja svjedoçim protiv
njega: da su mu djela opaka.
Iva 7:8 Vi samo uziåite na blagdan. Ja joæ ne uzlazim na ovaj blagdan jer
moje se vrijeme joæ nije ispunilo.”
Iva 7:9 To im reçe i ostade u Galileji.
Iva 7:10 Ali poæto njegova braøa uziåoæe na blagdan, uziåe i on, ne
javno, nego potajno.
Iva 7:11 A Œidovi su ga traœili o blagdanu pitajuøi : “Gdje je onaj?”
Iva 7:12 I meåu mnoætvom o njemu se mnogo æaptalo. Jedni govorahu:
“Dobar je!” Drugi pak: “Ne, nego zavodi narod.”
Iva 7:13 Ipak nitko nije otvoreno govorio o njemu zbog straha od Œidova.
Isus proglaæuje svoje boœansko poslanje
Iva 7:14 Usred blagdana uziåe Isus u Hram i stade nauçavati.
Iva 7:15 Œidovi se u çudu pitahu: “Kako ovaj znade Pisma, a nije uçio?”
Iva 7:16 Nato im Isus odvrati: “Moj nauk nije moj, nego onoga koji me
posla.
Iva 7:17 Ako tko hoøe vræiti volju njegovu, prepoznat øe da li je taj nauk
od Boga ili ja sam od sebe govorim.
Iva 7:18 Tko sam od sebe govori, svoju slavu traœi, a tko traœi slavu
onoga koji ga posla, taj je istinit i nema u njemu nepravednosti.
Iva 7:19 Nije li vam Mojsije dao Zakon? Pa ipak nitko od vas ne vræi
Zakona. Zaæto traœite da me ubijete?”
Iva 7:20 Odgovori mnoætvo: “Zloduha imaæ! Tko traœi da te ubije?”
Iva 7:21 Uzvrati im Isus: “Jedno djelo uçinih i svi se çudite.
Iva 7:22 Mojsije vam dade obrezanje - ne, ono i nije od Mojsija, nego od
otaca - i vi u subotu obrezujete çovjeka.
Iva 7:23 Ako çovjek moœe primiti obrezanje u subotu da se ne prekræi
Mojsijev zakon, zaæto se ljutite na mene æto sam svega çovjeka ozdravio
u subotu?
Iva 7:24 Ne sudite po vanjætini, nego sudite sudom pravednim!”
Rasprave o Isusovu podrijetlu
Iva 7:25 Rekoæe tada neki Jeruzalemci: “Nije li to onaj koga traœe da ga
ubiju?
Iva 7:26 A evo, posve otvoreno govori i niæta mu ne kaœu. Da nisu moœda
i glavari doista upoznali da je on Krist?
Iva 7:27 Ali za njega znamo odakle je, a kad Krist doåe, nitko neøe znati
odakle je!”
Iva 7:28 Nato Isus, koji je uçio u Hramu, povika: “Da! Poznajete me i
znate odakle sam! A ipak ja nisam doæao sam od sebe: postoji jedan
istiniti koji me posla. Njega vi ne znate.
Iva 7:29 Ja ga znadem jer sam od njega i on me poslao.”
Isus navjeæøuje svoj odlazak
Iva 7:30 Œidovi su otad vrebali da ga uhvate. Ipak nitko ne stavi na njega
ruke jer joæ nije bio doæao njegov ças.
Iva 7:31 A mnogi iz mnoætva povjerovaæe u njega te govorahu: “Zar øe
Krist, kada doåe, çiniti viæe znamenja nego æto ih ovaj uçini?”
Iva 7:32 Doçuli farizeji da se to u mnoætvu o njemu æapøe. Stoga glavari
sveøeniçki i farizeji poslaæe straœare da ga uhvate.
Iva 7:33 Tada Isus reçe: “Joæ sam malo vremena s vama i odlazim onomu
koji me posla.
Iva 7:34 Traœit øete me i neøete me naøi; gdje sam ja, vi ne moœete doøi.”
Iva 7:35 Rekoæe nato Œidovi meåu sobom: “Kamo to ovaj kani da ga mi
neøemo naøi? Da ne kani poøi raseljenima meåu Grcima i nauçavati
Grke?
Iva 7:36 Æto li znaçi besjeda koju reçe: ‘Traœit øete me i neøete me naøi;
gdje sam ja, vi ne moœete doøi’?”
Obeøanje Duha Svetoga
Iva 7:37 U posljednji, veliki dan blagdana Isus stade i povika: “Ako je tko
œedan, neka doåe k meni!

810
Neka pije
Iva 7:38 koji vjeruje u mene! Kao æto reçe Pismo: ‘Rijeke øe œive vode
poteøi iz njegove utrobe!’”
Iva 7:39 To reçe o Duhu kojega su imali primiti oni æto vjeruju u njega.
Tada doista ne bijaæe joæ doæao Duh jer Isus nije bio proslavljen.
Ponovne rasprave o Kristovu podrijetlu
Iva 7:40 Kad su neki iz naroda çuli te rijeçi, govorahu: “Ovo je uistinu
Prorok.”
Iva 7:41 Drugi govorahu: “Ovo je Krist.” A bilo ih je i koji su pitali: “Pa zar
Krist dolazi iz Galileje?
Iva 7:42 Ne kaœe li Pismo da Krist dolazi iz potomstva Davidova, i to iz
Betlehema, mjesta gdje bijaæe David?”
Iva 7:43 Tako je u narodu nastala podvojenost zbog njega.
Iva 7:44 Neki ga çak htjedoæe uhvatiti, ali nitko ne stavi na njega ruke.
Iva 7:45 Doåoæe dakle straœari glavarima sveøeniçkim i farizejima, a ovi
im rekoæe: “Zaæto ga ne dovedoste?”
Iva 7:46 Straœari odgovore: “Nikada nitko nije ovako govorio.”
Iva 7:47 Nato øe im farizeji: “Zar ste se i vi dali zavesti?
Iva 7:48 Je li itko od glavara ili farizeja povjerovao u njega?
Iva 7:49 Ali ta svjetina koja ne pozna Zakona - to je prokleto!”
Iva 7:50 Kaœe im Nikodem - onaj koji ono prije doåe k Isusu, a bijaæe
jedan od njih:
Iva 7:51 “Zar naæ Zakon sudi çovjeku ako ga prije ne sasluæa i ne dozna
æto çini?”
Iva 7:52 Odgovoriæe mu: “Da nisi i ti iz Galileje? Istraœi pa øeæ vidjeti da
iz Galileje ne ustaje prorok.”
Iva 7:53 I otiåoæe svaki svojoj kuøi.
Preljubnica
Iva 8:1 A Isus se uputi na Maslinsku goru.
Iva 8:2 U zoru eto ga opet u Hramu. Sav je narod hrlio k njemu. On sjede
i stade pouçavati.
Iva 8:3 Uto mu pismoznanci i farizeji dovedu neku œenu zateçenu u
preljubu. Postave je u sredinu
Iva 8:4 i kaœu mu: “Uçitelju! Ova je œena zateçena u samom preljubu.
Iva 8:5 U Zakonu nam je Mojsije naredio takve kamenovati. Æto ti na to
kaœeæ?”
Iva 8:6 To govorahu samo da ga iskuæaju pa da ga mogu optuœiti.
Isus se sagne pa stane prstom pisati po tlu.
Iva 8:7 A kako su oni dalje navaljivali, on se uspravi i reçe im: “Tko je od
vas bez grijeha, neka prvi na nju baci kamen.”
Iva 8:8 I ponovno se sagnuvæi, nastavi pisati po zemlji.
Iva 8:9 A kad oni to çuæe, stadoæe odlaziti jedan za drugim, poçevæi od
starijih. Osta Isus sam - i œena koja stajaæe u sredini.
Iva 8:10 Isus se uspravi i reçe joj: “Œeno, gdje su oni? Zar te nitko ne
osudi?”
Iva 8:11 Ona reçe: “Nitko, Gospodine.” Reçe joj Isus: “Ni ja te ne
osuåujem. Idi i odsada viæe nemoj grijeæiti.”
Isus - svjetlost svijeta
Iva 8:12 Isus im zatim ponovno progovori: “Ja sam svjetlost svijeta; tko
ide za mnom, neøe hoditi u tami, nego øe imati svjetlost œivota.”
Iva 8:13 Farizeji mu nato rekoæe: “Ti svjedoçiæ sam za sebe:
svjedoçanstvo tvoje nije istinito!”
Iva 8:14 Odgovori im Isus: “Ako ja i svjedoçim sam za sebe,
svjedoçanstvo je moje istinito jer znam odakle doåoh i kamo idem. A vi
ne znate ni odakle dolazim ni kamo idem.
Iva 8:15 Vi sudite po tijelu; ja ne sudim nikoga;
Iva 8:16 no ako i sudim, sud je moj istinit jer nisam sam, nego - ja i onaj
koji me posla, Otac.
Iva 8:17 Ta i u vaæem zakonu piæe da je svjedoçanstvo dvojice istinito.
Iva 8:18 Ja svjedoçim za sebe, a svjedoçi za mene i onaj koji me posla,
Otac.”
Iva 8:19 Nato ga upitaju: “Gdje je tvoj Otac?” Odgovori Isus: “Niti mene
poznajete niti Oca mojega. Kad biste poznavali mene, i Oca biste moga
poznavali.”
Iva 8:20 Te rijeçi rekao je Isus u riznici dok je nauçavao u Hramu. I nitko
ga ne uhvati jer joæ ne bijaæe doæao njegov ças.
Upozorenje nevjernim Œidovima
Iva 8:21 Reçe im ponovno Isus: “Ja odlazim, a vi øete me traœiti i u svojem
øete grijehu umrijeti. Kamo ja odlazim, vi ne moœete doøi.”
Iva 8:22 Œidovi se nato stanu pitati: “Da se moœda ne kani ubiti kad
govori: ‘Kamo ja odlazim, vi ne moœete doøi’?”

811
Iva 8:23 A Isus nastavi: “Vi ste odozdol, ja sam odozgor. Vi ste od ovoga
svijeta, a ja nisam od ovoga svijeta.
Iva 8:24 Stoga vam i rekoh: ‘Umrijet øete u grijesima svojim.’ Uistinu,
ako ne povjerujete da Ja jesam, umrijet øete u grijesima svojim.”
Iva 8:25 Nato mu oni rekoæe: “A tko si ti?” Odvrati Isus:
Iva 8:26 “Ta æto da vam s poçetka opet zborim? Mnogo toga imam o
vama zboriti i suditi; no onaj koji me posla istinit je, i æto sam çuo od
njega, to ja zborim svijetu.”
Iva 8:27 Ne shvatiæe da im govori o Ocu.
Iva 8:28 Isus im nato reçe: “Kad uzdignete Sina Çovjeçjega, tada øete
upoznati da Ja jesam i da sam od sebe ne çinim niæta, nego da onako
zborim kako me nauçio Otac.
Iva 8:29 Onaj koji me posla sa mnom je i ne ostavi me sama jer ja uvijek
çinim æto je njemu milo.”
Iva 8:30 Na te njegove rijeçi mnogi povjerovaæe u njega.
Iva 8:31 Tada Isus progovori Œidovima koji mu povjerovaæe: “Ako
ostanete u mojoj rijeçi, uistinu, moji ste uçenici;
Iva 8:32 upoznat øete istinu i istina øe vas osloboditi.”
Iva 8:33 Odgovore mu: “Potomstvo smo Abrahamovo i nikome nikada
nismo robovali. Kako to ti govoriæ: ‘Postat øete slobodni?’”
Iva 8:34 Odgovori im Isus: “Zaista, zaista, kaœem vam: tko god çini grijeh,
rob je grijeha.
Iva 8:35 Rob ne ostaje u kuøi zauvijek, a sin ostaje zauvijek.
Iva 8:36 Ako vas dakle Sin oslobodi, zbilja øete biti slobodni.
Iva 8:37 Znam: potomstvo ste Abrahamovo, a ipak traœite da me ubijete
jer moja rijeç nema mjesta u vama.
Iva 8:38 Ja govorim æto vidjeh kod Oca, a vi çinite æto çuste od svog
oca.”
Iva 8:39 Odgovoriæe mu: “Naæ je otac Abraham”. Kaœe im Isus: “Da ste
djeca Abrahamova, djela biste Abrahamova çinili.
Iva 8:40 A eto, traœite da ubijete mene, mene koji sam vam govorio
istinu æto sam je od Boga çuo. Takvo æto Abraham nije uçinio!
Iva 8:41 Vi çinite djela oca svojega.” Rekoæe mu: “Mi se nismo rodili iz
preljuba, jedan nam je Otac - Bog.”
Iva 8:42 Reçe im Isus: “Kad bi Bog bio vaæ Otac, ljubili biste mene jer
sam ja od Boga iziæao i doæao; nisam sam od sebe doæao, nego on me
posla.
Iva 8:43 Zaæto moje besjede ne razumijete? Zato æto niste kadri sluæati
moju rijeç.
Iva 8:44 Vama je otac åavao i hoøe vam se vræiti prohtjeve oca svoga.
On bijaæe çovjekoubojica od poçetka i ne stajaæe u istini jer nema istine
u njemu: kad govori laœ, od svojega govori jer je laœac i otac laœi.
Iva 8:45 A meni, jer istinu govorim, meni ne vjerujete.
Iva 8:46 Tko øe mi od vas dokazati grijeh? Ako istinu govorim, zaæto mi
ne vjerujete?
Iva 8:47 Tko je od Boga, rijeçi Boœje sluæa; vi zato ne sluæate jer niste od
Boga.”
Iva 8:48 Odgovoriæe mu Œidovi: “Ne kaœemo li pravo da si ti Samarijanac
i da imaæ zloduha?”
Iva 8:49 Odgovori Isus: “Ja nemam zloduha, nego çastim svoga Oca, a
vi me obeæçaæøujete.
Iva 8:50 No ja ne traœim svoje slave; ima tko traœi i sudi.
Iva 8:51 Zaista, zaista, kaœem vam: ako tko oçuva moju rijeç, neøe vidjeti
smrti dovijeka.”
Iva 8:52 Rekoæe mu Œidovi: “Sada vidimo da imaæ zloduha. Abraham
umrije, tako i proroci, a ti kaœeæ: ‘Ako tko çuva moju rijeç, neøe okusiti
smrti dovijeka.’
Iva 8:53 Zar si ti veøi od oca naæega Abrahama, koji je umro? Pa i proroci
pomrijeæe. Kime se to praviæ?”
Iva 8:54 Odgovori Isus: “Ako ja sam sebe slavim, slava moja nije niæta.
Ima koji me slavi - Otac moj, a vi velite da je on vaæ Bog,
Iva 8:55 no ne poznajete ga, a ja ga znam. Ako vam reknem da ga ne
znam, bit øu laœac jednak vama. No znam ga i rijeç njegovu çuvam.
Iva 8:56 Abraham, otac vaæ, usklikta æto øe vidjeti moj Dan. I vidje i
obradova se.”
Iva 8:57 Rekoæe mu nato Œidovi: “Ni pedeset ti joæ godina nije, a vidio si
Abrahama?”
Iva 8:58 Reçe im Isus: “Zaista, zaista, kaœem vam: prije negoli Abraham
posta, Ja jesam!”
Iva 8:59 Nato pograbiæe kamenje da bace na njega. No Isus se skrije te
iziåe iz Hrama.

812
Iva 9:1 Prolazeøi ugleda çovjeka slijepa od roåenja.
Iva 9:2 Zapitaæe ga njegovi uçenici: “Uçitelju, tko li sagrijeæi, on ili njegovi
roditelji te se slijep rodio?”
Iva 9:3 Odgovori Isus: “Niti sagrijeæi on niti njegovi roditelji, nego je to
zato da se na njemu oçituju djela Boœja.”
Iva 9:4 “Dok je dan, treba da radimo djela onoga koji me posla. Dolazi
noø, kad nitko ne moœe raditi.
Iva 9:5 Dok sam na svijetu, svjetlost sam svijeta.”
Iva 9:6 To rekavæi, pljune na zemlju i od pljuvaçke naçini kal pa mu
kalom premaza oçi.
Iva 9:7 I reçe mu: “Idi, operi se u kupaliætu Siloamu!” - æto znaçi “Poslanik.”
Onaj ode, umije se pa se vrati gledajuøi.
Iva 9:8 Susjedi i oni koji su ga prije viåali kao prosjaka govorili su: “Nije
li to onaj koji je sjedio i prosio?”
Iva 9:9 Jedni su govorili: “On je.” Drugi opet: “Nije, nego mu je sliçan.”
On je sam tvrdio: “Da, ja sam!”
Iva 9:10 Nato ga upitaæe: “Kako su ti se otvorile oçi?”
Iva 9:11 On odgovori: “Çovjek koji se zove Isus naçini kal, premaza mi
oçi i reçe mi: ‘Idi u Siloam i operi se.’ Odoh dakle, oprah se i progledah.”
Iva 9:12 Rekoæe mu: “Gdje je on?” Odgovori: “Ne znam.”
Iva 9:13 Tada odvedoæe toga bivæeg slijepca farizejima.
Iva 9:14 A toga dana kad Isus naçini kal i otvori njegove oçi, bijaæe subota.
Iva 9:15 Farizeji ga poçeæe iznova ispitivati kako je progledao. On im
reçe: “Stavio mi kal na oçi i ja se oprah - i evo vidim.”
Iva 9:16 Nato neki izmeåu farizeja rekoæe: “Nije taj çovjek od Boga: ne
pazi na subotu.” Drugi su pak govorili: “A kako bi jedan greænik mogao
çiniti takva znamenja?” I nastade meåu njima podvojenost.
Iva 9:17 Zatim ponovno upitaju slijepca: “A æto ti kaœeæ o njemu? Otvorio
ti je oçi!” On odgovori: “Prorok je!”
Iva 9:18 Œidovi ipak ne vjerovahu da on bijaæe slijep i da je progledao
dok ne dozvaæe roditelje toga koji je progledao
Iva 9:19 i upitaæe ih: “Je li ovo vaæ sin za kojega tvrdite da se slijep rodio?
Kako sada vidi?”
Iva 9:20 Njegovi roditelji odvrate: “Znamo da je ovo naæ sin i da se slijep
rodio.
Iva 9:21 A kako sada vidi, to mi ne znamo; i tko mu je otvorio oçi, ne
znamo. Njega pitajte! Punoljetan je: neka sam o sebi govori!”
Iva 9:22 Rekoæe tako njegovi roditelji jer su se bojali Œidova. Œidovi se
doista veø bijahu dogovorili da se iz sinagoge ima izopøiti svaki koji
njega prizna Kristom.
Iva 9:23 Zbog toga rekoæe njegovi roditelji: “Punoljetan je, njega pitajte!”
Iva 9:24 Pozvaæe stoga po drugi put çovjeka koji bijaæe slijep i rekoæe
mu: “Podaj slavu Bogu! Mi znamo da je taj çovjek greænik!”
Iva 9:25 Nato im on odgovori: “Je li greænik, ja ne znam. Jedno znam:
slijep sam bio, a sada vidim.”
Iva 9:26 Rekoæe mu opet: “Æto ti uçini? Kako ti otvori oçi?”
Iva 9:27 Odgovori im: “Veø vam rekoh i ne posluæaste me. Æto opet
hoøete çuti? Da ne kanite i vi postati njegovim uçenicima?”
Iva 9:28 Nato ga oni izgrdiæe i rekoæe: “Ti si njegov uçenik, a mi smo
uçenici Mojsijevi.
Iva 9:29 Mi znamo da je Mojsiju govorio Bog, a za ovoga ne znamo ni
odakle je.”
Iva 9:30 Odgovori im çovjek: “Pa to i jest çudnovato da vi ne znate odakle
je, a meni je otvorio oçi.
Iva 9:31 Znamo da Bog greænike ne usliæava; nego je li tko bogobojazan
i vræi li njegovu volju, toga usliæava.
Iva 9:32 Odvijeka se nije çulo da bi tko otvorio oçi slijepcu od roåenja.
Iva 9:33 Kad ovaj ne bi bio od Boga, ne bi mogao çiniti niæta”.
Iva 9:34 Odgovore mu: “Sav si se u grijesima rodio, i ti nas da uçiæ?” i
izbaciæe ga.
Iva 9:35 Doçuo Isus da su onoga izbacili pa ga naåe i reçe mu: “Ti vjerujeæ
u Sina Çovjeçjega?”
Iva 9:36 On odgovori: “A tko je taj, Gospodine, da vjerujem u njega?”
Iva 9:37 Reçe mu Isus: “Vidio si ga! To je onaj koji govori s tobom!”
Iva 9:38 A on reçe: “Vjerujem, Gospodine!” I baci se niçice preda njega.
Iva 9:39 Tada Isus reçe: “Radi suda doåoh na ovaj svijet: da progledaju
koji ne vide, a koji vide, da oslijepe!”
Iva 9:40 Çuli to neki od farizeja koji su bili s njime pa ga upitaju: “Zar smo
i mi slijepi?”
Iva 9:41 Isus im odgovori: “Da ste slijepi, ne biste imali grijeha. No vi
govorite: ‘Vidimo’ pa grijeh vaæ ostaje.”

813
Isus - Dobri pastir
Iva 10:1 “Zaista, zaista, kaœem vam: tko god u ovçinjak ne ulazi na vrata,
nego negdje drugdje preskaçe, kradljivac je i razbojnik.
Iva 10:2 A tko na vrata ulazi, pastir je ovaca.
Iva 10:3 Tome vratar otvara i ovce sluæaju njegov glas. On ovce svoje
zove imenom pa ih izvodi.
Iva 10:4 A kad sve svoje izvede, pred njima ide i ovce idu za njim jer
poznaju njegov glas.
Iva 10:5 Za tuåincem, dakako, ne idu, veø bjeœe od njega jer tuåinçeva
glasa ne poznaju.”
Iva 10:6 Isus im kaza tu poredbu, ali oni ne razumjeæe æto im htjede time
kazati.
Iva 10:7 Stoga im Isus ponovno reçe: “Zaista, zaista, kaœem vam: ja
sam vrata ovcama.
Iva 10:8 Svi koji doåoæe prije mene, kradljivci su i razbojnici; ali ih ovce
ne posluæaæe.
Iva 10:9 Ja sam vrata. Kroza me tko uåe, spasit øe se: i ulazit øe i izlaziti
i paæu nalaziti.
Iva 10:10 Kradljivac dolazi samo da ukrade, zakolje i pogubi. Ja doåoh
da œivot imaju, u izobilju da ga imaju.”
Iva 10:11 “Ja sam pastir dobri. Pastir dobri œivot svoj polaœe za ovce.
Iva 10:12 Najamnik - koji nije pastir i nije vlasnik ovaca - kad vidi vuka
gdje dolazi, ostavlja ovce i bjeœi, a vuk ih grabi i razgoni:
Iva 10:13 najamnik je i nije mu do ovaca.
Iva 10:14 Ja sam pastir dobri i poznajem svoje i mene poznaju moje,
Iva 10:15 kao æto mene poznaje Otac i ja poznajem Oca i œivot svoj
polaœem za ovce.
Iva 10:16 Imam i drugih ovaca, koje nisu iz ovog ovçinjaka. I njih treba
da dovedem i glas øe moj çuti i bit øe jedno stado, jedan pastir.
Iva 10:17 Zbog toga me i ljubi Otac æto polaœem œivot svoj da ga opet
uzmem.
Iva 10:18 Nitko mi ga ne oduzima, nego ja ga sam od sebe polaœem.
Vlast imam poloœiti ga, vlast imam opet uzeti ga. Tu zapovijed primih od
Oca svoga.”
Iva 10:19 Meåu Œidovima ponovno nasta podvojenost zbog tih rijeçi.
Iva 10:20 Mnogi su od njih govorili: “Zloduha ima pa mahnita! Æto ga
sluæate?”
Iva 10:21 Drugi su govorili: “Nisu to rijeçi opsjednuta. Zar zloduh moœe
slijepima oçi otvoriti?”
Iva 10:22 Svetkovao se tada u Jeruzalemu Blagdan posveøenja. Bila je
zima.
Iva 10:23 Isus je obilazio Hramom po trijemu Salomonovu.
Iva 10:24 Okruœili ga Œidovi i govorili mu: “Dokle øeæ nam duæu drœati u
neizvjesnosti? Ako si ti Krist, reci nam otvoreno!”
Iva 10:25 Isus im odgovori: “Rekoh vam pa ne vjerujete. Djela æto ih ja
çinim u ime Oca svoga - ona svjedoçe za mene.
Iva 10:26 Ali vi ne vjerujete jer niste od mojih ovaca.
Iva 10:27 Ovce moje sluæaju glas moj; ja ih poznajem i one idu za mnom.
Iva 10:28 Ja im dajem œivot vjeçni te neøe propasti nikada i nitko ih neøe
ugrabiti iz moje ruke.
Iva 10:29 Otac moj, koji mi ih dade, veøi je od svih i nitko ih ne moœe
ugrabiti iz ruke Oçeve.
Iva 10:30 Ja i Otac jedno smo.”
Iva 10:31 Œidovi ponovno pograbiæe kamenje da ga kamenuju.
Iva 10:32 Isus im odgovori: “Mnoga vam dobra djela Oçeva pokazah.
Za koje me od tih djela kamenujete?”
Iva 10:33 Odgovoriæe mu Œidovi: “Zbog dobra te djela ne kamenujemo,
nego zbog hule: æto ti - çovjek - sebe Bogom praviæ.”
Iva 10:34 Odgovori im Isus: “Nije li pisano u vaæem Zakonu: Ja rekoh:
bogovi ste!
Iva 10:35 Ako bogovima nazva one kojima je rijeç Boœja upravljena - a
Pismo se ne moœe dokinuti -
Iva 10:36 kako onda vi onome koga Otac posveti i posla na svijet moœete
reøi: ‘Huliæ!’ - zbog toga æto rekoh: ‘Sin sam Boœji!’
Iva 10:37 Ako ne çinim djela Oca svoga, nemojte mi vjerovati.
Iva 10:38 Ali ako çinim, sve ako meni i ne vjerujete, djelima vjerujte pa
uvidite i upoznajte da je Otac u meni i ja u Ocu.”
Iva 10:39 Nato ga ponovno nastojahu uhvatiti, ali im on izmaknu iz ruku.
Isus se povlaçi u Pereju
Iva 10:40 I ode ponovno na onu stranu Jordana - na mjesto gdje je prije
Ivan krstio. I osta ondje.

814
Iva 10:41 A mnogi doåoæe k njemu i rekoæe mu: “Ivan doduæe ne uçini
nijednog znamenja, ali se sve obistinilo æto je rekao o ovome.”
Iva 10:42 Mnogi ondje povjerovaæe u njega.
Lazarova bolest i smrt
Iva 11:1 Bijaæe neki bolesnik, Lazar iz Betanije, iz sela Marije i sestre joj
Marte.
Iva 11:2 Marija bijaæe ono pomazala Gospodina pomaæøu i otrla mu
noge svojom kosom. Njezin dakle brat Lazar bijaæe bolestan.
Iva 11:3 Sestre stoga poruçiæe Isusu: “Gospodine, evo onaj koga ljubiæ,
bolestan je.”
Iva 11:4 Çuvæi to, Isus reçe: “Ta bolest nije na smrt, nego na slavu Boœju,
da se po njoj proslavi Sin Boœji.”
Iva 11:5 A Isus ljubljaæe Martu i njezinu sestru i Lazara.
Iva 11:6 Ipak, kad je çuo za njegovu bolest, ostade joæ dva dana u onome
mjestu gdje se nalazio.
Iva 11:7 Istom nakon toga reçe uçenicima: “Poåimo opet u Judeju!”
Iva 11:8 Kaœu mu uçenici: “Uçitelju, Œidovi su sad traœili da te kamenuju,
pa da opet ideæ onamo?”
Iva 11:9 Odgovori Isus: “Nema li dan dvanaest sati? Hodi li tko danju, ne
spotiçe se jer vidi svjetlost ovoga svijeta.
Iva 11:10 Hodi li tko noøu, spotiçe se jer nema svjetlosti u njemu.”
Iva 11:11 To reçe, a onda im dometnu: “Lazar, prijatelj naæ, spava, no
idem probuditi ga.”
Iva 11:12 Rekoæe mu nato uçenici: “Gospodine, ako spava, ozdravit
øe.”
Iva 11:13 No Isus to reçe o njegovoj smrti, a oni pomisliæe da govori o
spavanju, o snu.
Iva 11:14 Tada im Isus reçe posve otvoreno: “Lazar je umro.
Iva 11:15 Ja se radujem æto ne bijah ondje, i to poradi vas - da uzvjerujete.
Nego poåimo k njemu!”
Iva 11:16 Nato Toma zvani Blizanac reçe suuçenicima: “Hajdemo i mi
da umremo s njime!”
Isus je œivot
Iva 11:17 Kad je dakle Isus stigao, naåe da je onaj veø çetiri dana u
grobu.
Iva 11:18 Betanija bijaæe blizu Jeruzalema otprilike petnaest stadija.
Iva 11:19 A mnogo Œidova bijaæe doælo tjeæiti Martu i Mariju zbog brata
njihova.
Iva 11:20 Kad Marta doçu da Isus dolazi, poåe mu u susret dok je Marija
ostala u kuøi.
Iva 11:21 Marta reçe Isusu: “Gospodine, da si bio ovdje, brat moj ne bi
umro.
Iva 11:22 Ali i sada znam: æto god zaiæteæ od Boga, dat øe ti.”
Iva 11:23 Kaza joj Isus: “Uskrsnut øe brat tvoj!”
Iva 11:24 A Marta mu odgovori: “Znam da øe uskrsnuti o uskrsnuøu, u
posljednji dan.”
Iva 11:25 Reçe joj Isus: “Ja sam uskrsnuøe i œivot: tko u mene vjeruje,
ako i umre, œivjet øe.
Iva 11:26 I tko god œivi i vjeruje u mene, neøe umrijeti nikada. Vjerujeæ
li ovo?”
Iva 11:27 Odgovori mu: “Da, Gospodine! Ja vjerujem da si ti Krist, Sin
Boœji, Onaj koji dolazi na svijet!”
Iva 11:28 Rekavæi to ode, zovnu svoju sestru Mariju i reçe joj kriæom:
“Uçitelj je ovdje i zove te.”
Iva 11:29 A ona, çim doçu, brzo ustane i poåe k njemu.
Iva 11:30 Isus joæ ne bijaæe uæao u selo, nego je dotada bio na mjestu
gdje ga je Marta susrela.
Iva 11:31 Kad Œidovi, koji su s Marijom bili u kuøi i tjeæili je, vidjeæe kako
je brzo ustala i iziæla, poåoæe za njom; miæljahu da ide na grob plakati.
Iva 11:32 A kad Marija doåe onamo gdje bijaæe Isus i kad ga ugleda,
baci mu se k nogama govoreøi: “Gospodine, da si bio ovdje, brat moj ne
bi umro.”
Iva 11:33 Kad Isus vidje kako plaçe ona i Œidovi koji je dopratiæe, potresen
u duhu i uzbuåen
Iva 11:34 upita: “Kamo ste ga poloœili?” Odgovoriæe mu: “Gospodine,
doåi i pogledaj!”
Iva 11:35 I zaplaka Isus.
Iva 11:36 Nato su Œidovi govorili: “Gle, kako ga je ljubio!”
Iva 11:37 A neki izmeåu njih rekoæe: “Zar on, koji je slijepcu otvorio oçi,
nije mogao uçiniti da ovaj ne umre?”
Uskrsenje Lazarovo

815
Iva 11:38 Isus onda, ponovno potresen, poåe grobu. Bila je to peøina,
a na nju navaljen kamen.
Iva 11:39 Isus zapovjedi: “Odvalite kamen!” Kaœe mu pokojnikova sestra
Marta: “Gospodine, veø zaudara. Ta çetvrti je dan.”
Iva 11:40 Kaœe joj Isus: “Nisam li ti rekao: budeæ li vjerovala, vidjet øeæ
slavu Boœju?”
Iva 11:41 Odvaliæe dakle kamen. A Isus podiœe oçi i reçe: “Oçe, hvala ti
æto si me usliæao.
Iva 11:42 Ja sam znao da me svagda usliæavaæ; no rekoh to zbog
nazoçnog mnoætva: da vjeruju da si me ti poslao.”
Iva 11:43 Rekavæi to povika iza glasa: “Lazare, izlazi!”
Iva 11:44 I mrtvac iziåe, noge mu i ruke bile povezane povojima, a lice
omotano ruçnikom. Nato Isus reçe: “Odrijeæite ga i pustite neka ide!”
Œidovski glavari izglasaæe smrt Isusovu
Iva 11:45 Tada mnogi Œidovi koji bijahu doæli k Mariji, kad vidjeæe æto
Isus uçini, povjerovaæe u njega.
Iva 11:46 A neki od njih odu farizejima i pripovjede im æto Isus uçini.
Iva 11:47 Stoga glavari sveøeniçki i farizeji sazvaæe Vijeøe. Govorili su:
“Æto da radimo? Ovaj çovjek çini mnoga znamenja.
Iva 11:48 Ako ga pustimo tako, svi øe povjerovati u njega pa øe doøi
Rimljani i oduzeti nam ovo mjesto i narod!”
Iva 11:49 A jedan od njih - Kajfa, veliki sveøenik one godine - reçe im: “Vi
niæta ne znate.
Iva 11:50 I ne mislite kako je za vas bolje da jedan çovjek umre za narod,
nego da sav narod propadne!”
Iva 11:51 To ne reçe sam od sebe, nego kao veliki sveøenik one godine
prorokova da Isus ima umrijeti za narod;
Iva 11:52 ali ne samo za narod nego i zato da raspræene sinove Boœje
skupi u jedno.
Iva 11:53 Toga dana dakle odluçe da ga ubiju.
Iva 11:54 Zbog toga se Isus viæe nije javno kretao meåu Œidovima, nego
je odatle otiæao u kraj blizu pustinje, u grad koji se zove Efrajim. Tu se
zadrœavao s uçenicima.
Iva 11:55 Bijaæe blizu œidovska Pasha i mnogi iz toga kraja uziåoæe prije
Pashe u Jeruzalem da se oçiste.
Iva 11:56 Iskahu dakle Isusa te se stojeøi u Hramu zapitkivahu: “Æto
vam se çini? Zar on ne kani doøi na Blagdan?”
Iva 11:57 A glavari sveøeniçki i farizeji izdadoæe naredbu: ako tko sazna
gdje je, neka dojavi da ga uhvate.
Pomazanje u Betaniji
Iva 12:1 Æest dana prije Pashe doåe Isus u Betaniju gdje bijaæe Lazar
koga je Isus uskrsnuo od mrtvih.
Iva 12:2 Ondje mu prirediæe veçeru. Marta posluœivaæe, a Lazar bijaæe
jedan od njegovih sustolnika.
Iva 12:3 Tada Marija uzme libru prave dragocjene nardove pomasti,
pomaœe Isusu noge i otare ih svojom kosom. I sva se kuøa napuni mirisom
pomasti.
Iva 12:4 Nato reçe Juda Iækariotski, jedan od njegovih uçenika, onaj koji
ga je imao izdati:
Iva 12:5 “Zaæto se ta pomast nije prodala za trista denara i razdala siromasima?”
Iva 12:6 To ne reçe zbog toga æto mu bijaæe stalo do siromaha, nego æto
bijaæe kradljivac: kako je imao kesu, kradom je uzimao æto se u nju stavljalo.
Iva 12:7 Nato Isus odvrati: “Pusti je! Neka to izvræi za dan mog ukopa!
Iva 12:8 Jer siromahe imate uvijek uza se, a mene nemate uvijek.”
Iva 12:9 Silno mnoætvo Œidova dozna da je Isus ondje pa se okupi, ne
samo zbog Isusa, veø i zato da vide Lazara kojega on bijaæe uskrsnuo
od mrtvih.
Iva 12:10 A glavari sveøeniçki odluçiæe i Lazara ubiti
Iva 12:11 jer su zbog njega mnogi Œidovi odlazili i vjerovali u Isusa.
Iva 12:12 Kad je sutradan silan svijet koji doåe na Blagdan çuo da Isus
dolazi u Jeruzalem,
Iva 12:13 uze palmove grançice i iziåe mu u susret. Vikahu: “Hosana!
Blagoslovljen Onaj koji dolazi u ime Gospodnje! Kralj Izraelov.”
Iva 12:14 A Isus naåe magarçiøa i sjede na njega kao æto je pisano:
Iva 12:15 Ne boj se, køeri Sionska! Evo, kralj tvoj dolazi jaæuø na mladetu
magariçinu!
Iva 12:16 To uçenici njegovi isprva ne razumjeæe. Ali poæto je Isus bio
proslavljen, prisjetiæe se da je to bilo o njemu napisano i da mu baæ to
uçiniæe.

816
Iva 12:17 Mnoætvo koje bijaæe s njime kad Lazara pozva iz groba i uskrsne
od mrtvih pronosilo je svjedoçanstvo o tome.
Iva 12:18 Stoga mu je i iziæao u susret silan svijet: proçulo se da je on
uçinio to znamenje.
Iva 12:19 Farizeji nato rekoæe meåu sobom: “Vidite da niæta ne postiœete.
Eno, svijet ode za njim!”
Neki Grci traœe Isusa
Iva 12:20 A meåu onima koji su se doæli klanjati na Blagdan bijahu i neki
Grci.
Iva 12:21 Oni pristupe Filipu iz Betsaide galilejske pa ga zamole: “Gospodine,
htjeli bismo vidjeti Isusa.”
Iva 12:22 Filip ode i kaœe to Andriji pa Andrija i Filip odu i kaœu Isusu.
Iva 12:23 Isus im odgovori: “Doæao je ças da se proslavi Sin Çovjeçji.
Iva 12:24 Zaista, zaista, kaœem vam: ako pæeniçno zrno, pavæi na zemlju,
ne umre, ostaje samo; ako li umre, donosi obilat rod.
Iva 12:25 Tko ljubi svoj œivot, izgubit øe ga. A tko mrzi svoj œivot na
ovome svijetu, saçuvat øe ga za œivot vjeçni.
Iva 12:26 Ako mi tko hoøe sluœiti, neka ide za mnom. I gdje sam ja, ondje
øe biti i moj sluœitelj. Ako mi tko hoøe sluœiti, poçastit øe ga moj Otac.”
Isus tumaçi smisao svoje smrti
Iva 12:27 “Duæa mi je sada potresena i æto da kaœem? Oçe, izbavi me iz
ovoga çasa? No, zato doåoh u ovaj ças!
Iva 12:28 Oçe, proslavi ime svoje!” Uto doåe glas s neba: “Proslavio
sam i opet øu proslaviti!”
Iva 12:29 Mnoætvo koje je ondje stajalo i sluæalo govoraæe: “Zagrmjelo
je!” Drugi govorahu: “Anåeo mu je zborio.”
Iva 12:30 Isus na to reçe: “Ovaj glas nije bio poradi mene, nego poradi
vas.”
Iva 12:31 “Sada je sud ovomu svijetu, sada øe knez ovoga svijeta biti
izbaçen.
Iva 12:32 A ja kad budem uzdignut sa zemlje, sve øu privuøi k sebi.”
Iva 12:33 To reçe da oznaçi kakvom øe smrøu umrijeti.
Iva 12:34 Nato mu mnoætvo odgovori: “Mi smo iz Zakona çuli da Krist
ostaje zauvijek. Kako onda ti govoriæ da Sin Çovjeçji treba da bude
uzdignut? Tko je taj Sin Çovjeçji?”
Iva 12:35 Isus im nato reçe: “Joæ je malo vremena svjetlost meåu vama.
Hodite dok imate svjetlost da vas ne obuzme tama. Tko hodi u tami, ne
zna kamo ide.
Iva 12:36 Dok imate svjetlost, vjerujte u svjetlost da budete sinovi svjetlosti!”
To Isus doreçe, a onda ode i skrije se od njih.
Zakljuçak: nevjerovanje œidovsko
Iva 12:37 Iako je Isus pred njima uçinio tolika znamenja, oni ne
povjerovaæe u njega,
Iva 12:38 da se ispuni rijeç koju kaza prorok Izaija: Gospodine! Tko
povjerova naæoj poruci? Kome li se otkri ruka Gospodnja?
Iva 12:39 Stoga i ne mogahu vjerovati, jer Izaija dalje kaœe:
Iva 12:40 Zaslijepi im oçi, stvrdnu srca; da oçima ne vide, srcem ne
razumiju te se ne obrate pa ih ozdravim.
Iva 12:41 Reçe to Izaija jer je vidio slavu njegovu te o njemu zborio.
Iva 12:42 Ipak, mnogi su i od glavara vjerovali u njega, ali zbog farizeja
nisu to priznavali: da ne budu izopøeni iz sinagoge.
Iva 12:43 Jer viæe im je bilo do slave ljudske, nego do slave Boœje.
Iva 12:44 A Isus povika: “Tko u mene vjeruje, ne vjeruje u mene, nego
u onoga koji me posla;
Iva 12:45 i tko vidi mene, vidi onoga koji me posla.
Iva 12:46 Ja - Svjetlost - doåoh na svijet da nijedan koji u mene vjeruje
u tami ne ostane.
Iva 12:47 I sluæa li tko moje rijeçi, a ne çuva ih, ja ga ne sudim. Ja nisam
doæao suditi svijetu, nego svijet spasiti.
Iva 12:48 Tko mene odbacuje i rijeçi mojih ne prima, ima svoga suca:
rijeç koju sam zborio - ona øe mu suditi u posljednji dan.
Iva 12:49 Jer nisam ja zborio sam od sebe, nego onaj koji me posla -
Otac - on mi dade zapovijed æto da kaœem, æto da zborim.
Iva 12:50 I znam: zapovijed njegova jest œivot vjeçni. Æto ja dakle zborim,
tako zborim kako mi je rekao Otac.”
Isus pere noge uçenicima
Iva 13:1 Bijaæe pred blagdan Pashe. Isus je znao da je doæao njegov
ças da prijeåe s ovoga svijeta Ocu, buduøi da je ljubio svoje, one u
svijetu, do kraja ih je ljubio.
Iva 13:2 I za veçerom je åavao veø bio ubacio u srce Judi Æimuna
Iækariotskoga da ga izda.

817
Iva 13:3 A Isus je znao da mu je Otac sve predao u ruke i da je od Boga
iziæao te da k Bogu ide pa
Iva 13:4 usta od veçere, odloœi haljine, uze otiraç i opasa se.
Iva 13:5 Nalije zatim vodu u praonik i poçne uçenicima prati noge i otirati
ih otiraçem kojim je bio opasan.
Iva 13:6 Doåe tako do Æimuna Petra. A on øe mu: “Gospodine! Zar ti da
meni pereæ noge?”
Iva 13:7 Odgovori mu Isus: “Æto ja çinim, ti sada ne znaæ, ali shvatit øeæ
poslije.”
Iva 13:8 Reçe mu Petar: “Neøeæ mi prati nogu nikada!” Isus mu odvrati:
“Ako te ne operem, neøeæ imati dijela sa mnom.”
Iva 13:9 Nato øe mu Æimun Petar: “Gospodine, onda ne samo noge,
nego i ruke i glavu!”
Iva 13:10 Kaœe mu Isus: “Tko je okupan, ne treba drugo da opere nego
noge - i sav je çist! I vi ste çisti, ali ne svi!”
Iva 13:11 Jer znao je tko øe ga izdati. Stoga je i rekao: “Niste svi çisti.”
Iva 13:12 Kad im dakle opra noge, uze svoje haljine, opet sjede i reçe
im: “Razumijete li æto sam vam uçinio?
Iva 13:13 Vi me zovete Uçiteljem i Gospodinom. Pravo velite jer to i
jesam!
Iva 13:14 Ako dakle ja - Gospodin i Uçitelj - vama oprah noge, treba da
i vi jedni drugima perete noge.
Iva 13:15 Primjer sam vam dao da i vi çinite kao æto ja vama uçinih.”
Iva 13:16 Zaista, zaista, kaœem vam: nije sluga veøi od gospodara niti
poslanik od onoga koji ga posla.
Iva 13:17 Ako to znate, blago vama budete li tako i çinili!” Izdajica prokazan
Iva 13:18 “Ne govorim o svima vama! Ja znam koje izabrah! Ali - neka
se ispuni Pismo: Koji blaguje kruh moj, petu na me podiœe.”
Iva 13:19 “Veø vam sada kaœem, prije negoli se dogodi, da kad se dogodi
vjerujete da Ja jesam.
Iva 13:20 Zaista, zaista, kaœem vam: Tko primi onoga kojega ja æaljem,
mene prima. A tko mene primi, prima onoga koji je mene poslao.”
Iva 13:21 Rekavæi to, potresen u duhu Isus posvjedoçi: “Zaista, zaista,
kaœem vam: jedan øe me od vas izdati!”
Iva 13:22 Uçenici se zgledahu meåu sobom u nedoumici o kome to
govori.
Iva 13:23 A jedan od njegovih uçenika - onaj kojega je Isus ljubio - bijaæe
za stolom Isusu do krila.
Iva 13:24 Æimun Petar dade mu znak i reçe: “Pitaj tko je taj o kome
govori.”
Iva 13:25 Ovaj se privine Isusu uz prsa i upita: “Gospodine, tko je taj?”
Iva 13:26 Isus odgovori: “Onaj je kome ja dadnem umoçen zalogaj.”
Iva 13:27 Tada umoçi zalogaj, uze ga i dade Judi Æimuna Iækariotskoga.
Nakon zalogaja uåe u njega Sotona.
Nato mu Isus reçe: “Æto çiniæ, uçini brzo!”
Iva 13:28 Nijedan od sustolnika nije razumio zaæto mu je to rekao.
Iva 13:29 Buduøi da je Juda imao kesu, neki su mislili da mu je Isus
rekao: “Kupi æto nam treba za blagdan!” - ili neka poda neæto siromasima.
Iva 13:30 On dakle uzme zalogaj i odmah iziåe. A bijaæe noø.
Rastanak: nova zapovijed
Iva 13:31 Poæto Juda iziåe, reçe Isus: “Sada je proslavljen Sin Çovjeçji
i Bog se proslavio u njemu!
Iva 13:32 Ako se Bog proslavio u njemu, i njega øe Bog proslaviti u sebi,
i uskoro øe ga proslaviti!
Iva 13:33 Djeçice, joæ sam malo s vama. Traœit øete me, ali kao æto
rekoh Œidovima, kaœem sada i vama: kamo ja odlazim, vi ne moœete
doøi.
Iva 13:34 Zapovijed vam novu dajem: ljubite jedni druge; kao æto sam ja
ljubio vas tako i vi ljubite jedni druge.
Iva 13:35 Po ovom øe svi znati da ste moji uçenici: ako budete imali
ljubavi jedni za druge.”
Isus i Petar
Iva 13:36 Kaœe mu Æimun Petar: “Gospodine, kamo to odlaziæ?” Isus
mu odgovori: “Kamo ja odlazim, ti za sada ne moœeæ poøi za mnom. No
poøi øeæ poslije.”
Iva 13:37 Nato øe mu Petar: “Gospodine, a zaæto sada ne bih mogao
poøi za tobom? Œivot øu svoj poloœiti za tebe!”
Iva 13:38 Odgovori Isus: “Œivot øeæ svoj poloœiti za mene? Zaista, zaista,
kaœem ti: Pijetao neøe zapjevati dok me triput ne zatajiæ.”
Isus - put do Oca

818
Iva 14:1 “Neka se ne uznemiruje srce vaæe! Vjerujte u Boga i u mene
vjerujte!
Iva 14:2 U domu Oca mojega ima mnogo stanova. Da nema, zar bih
vam rekao: ‘Idem pripraviti vam mjesto’?
Iva 14:3 Kad odem i pripravim vam mjesto, ponovno øu doøi i uzeti vas
k sebi da i vi budete gdje sam ja.
Iva 14:4 A kamo ja odlazim, znate put.”
Iva 14:5 Reçe mu Toma: “Gospodine, ne znamo kamo odlaziæ. Kako
onda moœemo put znati?”
Iva 14:6 Odgovori mu Isus: “Ja sam Put i Istina i Œivot: nitko ne dolazi
Ocu osim po meni.
Iva 14:7 Da ste upoznali mene, i Oca biste moga upoznali. Od sada ga
i poznajete i vidjeli ste ga.”
Iva 14:8 Kaœe mu Filip: “Gospodine, pokaœi nam Oca i dosta nam je!”
Iva 14:9 Nato øe mu Isus: “Filipe, toliko sam vremena s vama i joæ me ne
poznaæ? Tko je vidio mene, vidio je i Oca. Kako ti onda kaœeæ: ‘Pokaœi
nam Oca’?
Iva 14:10 Ne vjerujeæ li da sam ja u Ocu i Otac u meni? Rijeçi koje vam
govorim, od sebe ne govorim: Otac koji prebiva u meni çini djela svoja.
Iva 14:11 Vjerujte mi: ja sam u Ocu i Otac u meni. Ako ne inaçe, zbog
samih djela vjerujte.
Iva 14:12 Zaista, zaista, kaœem vam: Tko vjeruje u mene, çinit øe djela
koja ja çinim; da veøa øe od njih çiniti jer ja odlazim Ocu.
Iva 14:13 I æto god zaiætete u moje ime, uçinit øu, da se proslavi Otac u
Sinu.
Iva 14:14 Ako me æto zaiætete u moje ime, uçinit øu.”
Iva 14:15 “Ako me ljubite, zapovijedi øete moje çuvati.
Iva 14:16 I ja øu moliti Oca i on øe vam dati drugoga Branitelja da bude
s vama zauvijek:
Iva 14:17 Duha Istine, kojega svijet ne moœe primiti jer ga ne vidi i ne
poznaje. Vi ga poznajete jer kod vas ostaje i u vama je.
Iva 14:18 Neøu vas ostaviti kao siroçad; doøi øu k vama.
Iva 14:19 Joæ malo i svijet me viæe neøe vidjeti, no vi øete me vidjeti jer
ja œivim i vi øete œivjeti.
Iva 14:20 U onaj øete dan spoznati da sam ja u Ocu svom i vi u meni i ja
u vama.
Iva 14:21 Tko ima moje zapovijedi i çuva ih, taj me ljubi; a tko mene ljubi,
njega øe ljubiti Otac moj,
i ja øu ljubiti njega i njemu se oçitovati.”
Iva 14:22 Kaœe mu Juda, ne Iækariotski: “Gospodine, kako to da øeæ se
oçitovati nama, a ne svijetu?”
Iva 14:23 Odgovori mu Isus: “Ako me tko ljubi, çuvat øe moju rijeç pa øe
i Otac moj ljubiti njega i k njemu øemo doøi i kod njega se nastaniti.
Iva 14:24 Tko mene ne ljubi, rijeçi mojih ne çuva. A rijeç koju sluæate nije
moja, nego Oca koji me posla.
Iva 14:25 To sam vam govorio dok sam boravio s vama.
Iva 14:26 Branitelj - Duh Sveti, koga øe Otac poslati u moje ime, pouçavat
øe vas o svemu i dozivati vam u pamet sve æto vam ja rekoh.
Iva 14:27 Mir vam ostavljam, mir vam svoj dajem. Dajem vam ga, ali ne
kao æto svijet daje. Neka se ne uznemiruje vaæe srce i neka se ne straæi.
Iva 14:28 Çuli ste, rekoh vam: ‘Odlazim i vraøam se k vama.’ Kad biste
me ljubili, radovali biste se æto idem Ocu jer Otac je veøi od mene.
Iva 14:29 Kazao sam vam to sada, prije negoli se dogodi, da vjerujete
kad se dogodi.
Iva 14:30 Neøu viæe s vama mnogo govoriti jer dolazi knez svijeta. Protiv
mene ne moœe on niæta.
Iva 14:31 Ali neka svijet upozna da ja ljubim Oca i da tako çinim kako mi
je zapovjedio Otac. Ustanite, poåimo odavde!”
Trs i loza
Iva 15:1 “Ja sam istinski trs, a Otac moj - vinogradar.
Iva 15:2 Svaku lozu na meni koja ne donosi roda on sijeçe, a svaku koja
rod donosi çisti da viæe roda donese.
Iva 15:3 Vi ste veø oçiæøeni po rijeçi koju sam vam zborio.
Iva 15:4 Ostanite u meni i ja u vama. Kao æto loza ne moœe donijeti roda
sama od sebe, ako ne ostane na trsu, tako ni vi ako ne ostanete u meni.
Iva 15:5 Ja sam trs, vi loze. Tko ostaje u meni i ja u njemu, taj donosi
mnogo roda. Uistinu, bez mene ne moœete uçiniti niæta.
Iva 15:6 Ako tko ne ostane u meni, izbace ga kao lozu i usahne. Takve
onda skupe i bace u oganj te gore.
Iva 15:7 Ako ostanete u meni i rijeçi moje ako ostanu u vama, æto god
hoøete, iætite i bit øe vam.

819
Iva 15:8 Ovim se proslavlja Otac moj: da donosite mnogo roda i da
budete moji uçenici.
Iva 15:9 Kao æto je Otac ljubio mene tako sam i ja ljubio vas; ostanite u
mojoj ljubavi.
Iva 15:10 Budete li çuvali moje zapovijedi, ostat øete u mojoj ljubavi; kao
æto sam i ja çuvao zapovijedi Oca svoga te ostajem u ljubavi njegovoj.
Iva 15:11 To sam vam govorio da moja radost bude u vama i da vaæa
radost bude potpuna.
Iva 15:12 Ovo je moja zapovijed: ljubite jedni druge kao æto sam ja vas
ljubio!
Iva 15:13 Veøe ljubavi nitko nema od ove: da tko œivot svoj poloœi za
svoje prijatelje.
Iva 15:14 Vi ste prijatelji moji ako çinite æto vam zapovijedam.
Iva 15:15 Viæe vas ne zovem slugama jer sluga ne zna æto radi njegov
gospodar; vas sam nazvao prijateljima jer vam priopøih sve æto sam
çuo od Oca svoga.
Iva 15:16 Ne izabraste vi mene, nego ja izabrah vas i postavih vas da
idete i rod donosite i rod vaæ da ostane te vam Otac dadne æto ga god
zaiætete u moje ime.
Iva 15:17 Ovo vam zapovijedam: da ljubite jedni druge.” Mrœnja svijeta
na Isusove uçenike
Iva 15:18 “Ako vas svijet mrzi, znajte da je mene mrzio prije nego vas.
Iva 15:19 Kad biste bili od svijeta, svijet bi svoje ljubio; no buduøi da niste
od svijeta, nego sam vas ja izabrao iz svijeta, zbog toga vas svijet mrzi.
Iva 15:20 Sjeøajte se rijeçi koju vam rekoh: ‘Nije sluga veøi od svoga
gospodara.’ Ako su mene progonili, i vas øe progoniti; ako su moju rijeç
çuvali, da vaæu øe çuvati.
Iva 15:21 A sve øe to poduzimati protiv vas poradi imena moga jer ne
znaju onoga koji mene posla.
Iva 15:22 Da nisam doæao i da im nisam govorio, ne bi imali grijeha; no
sada nemaju izgovora za svoj grijeh.
Iva 15:23 Tko mene mrzi, mrzi i Oca mojega.
Iva 15:24 Da nisam uçinio meåu njima djela kojih nitko drugi ne çini, ne
bi imali grijeha; a sada vidjeæe pa ipak zamrziæe i mene i Oca mojega.
Iva 15:25 No neka se ispuni rijeç napisana u njihovu Zakonu: Mrze me
nizaæto.
Iva 15:26 A kada doåe Branitelj koga øu vam poslati od Oca - Duh Istine
koji od Oca izlazi - on øe svjedoçiti za mene.
Iva 15:27 I vi øete svjedoçiti jer ste od poçetka sa mnom.
Iva 16:1 To sam vam govorio da se ne sablaznite.
Iva 16:2 Izopøavat øe vas iz sinagoga. Ætoviæe, dolazi ças kad øe svaki
koji vas ubije misliti da sluœi Bogu.
Iva 16:3 A to øe çiniti jer ne upoznaæe ni Oca ni mene.
Iva 16:4 Govorio sam vam ovo da se, kada doåe vrijeme, sjetite da sam
vam rekao.” Djelovanje Duha Svetoga “S poçetka vam ne rekoh ovo jer
bijah s vama.
Iva 16:5 A sada odlazim k onome koji me posla i nitko me od vas ne pita:
‘Kamo ideæ?’
Iva 16:6 Naprotiv, œaloæøu se ispunilo vaæe srce æto vam ovo kazah.
Iva 16:7 No kaœem vam istinu: bolje je za vas da ja odem: jer ako ne
odem, Branitelj neøe doøi k vama; ako pak odem, poslat øu ga k vama.
Iva 16:8 A kad on doåe, pokazat øe svijetu æto je grijeh, æto li pravednost,
a æto osuda:
Iva 16:9 grijeh je æto ne vjeruju u mene;
Iva 16:10 pravednost - æto odlazim k Ocu i viæe me ne vidite;
Iva 16:11 a osuda - æto je knez ovoga svijeta osuåen.
Iva 16:12 Joæ vam mnogo imam kazati, ali sada ne moœete nositi.
Iva 16:13 No kada doåe on - Duh Istine - upuøivat øe vas u svu istinu; jer
neøe govoriti sam od sebe, nego øe govoriti æto çuje i navjeæøivat øe
vam ono æto dolazi.
Iva 16:14 On øe mene proslavljati jer øe od mojega uzimati i navjeæøivati
vama.
Iva 16:15 Sve æto ima Otac, moje je. Zbog toga vam rekoh: od mojega
uzima i - navjeæøivat øe vama.” “Opet øete me vidjeti”
Iva 16:16 “Malo, i viæe me neøete vidjeti; i opet malo, pa øete me vidjeti.”
Iva 16:17 Nato se neki od uçenika zapitkivahu: “Æto je to æto nam kaœe:
‘Malo, i neøete me vidjeti, i opet malo, pa øete me vidjeti’ i ‘Odlazim
Ocu’?”
Iva 16:18 Govorahu dakle: “Æto je to æto kaœe ‘Malo’? Ne znamo æto
govori.”
Iva 16:19 Isus spozna da su ga htjeli pitati pa im reçe: “Pitate se meåu

820
sobom o tome æto kazah:
’Malo, i neøete me vidjeti; i opet malo, pa øete me vidjeti’?
Iva 16:20 Zaista, zaista, kaœem vam: vi øete plakati i jaukati, a svijet øe
se veseliti. Vi øete se œalostiti, ali œalost øe se vaæa okrenuti u radost.
Iva 16:21 Œena kad raåa, œalosna je jer je doæao njezin ças; ali kad rodi
djeteæce, ne spominje se viæe muke od radosti æto se çovjek rodio na
svijet.
Iva 16:22 Tako dakle i vi: sad ste u œalosti, no ja øu vas opet vidjeti; i srce
øe vam se radovati i radosti vaæe nitko vam oteti neøe.
Iva 16:23 U onaj me dan neøete niæta viæe pitati. Zaista, zaista, kaœem
vam: æto god zaiætete u Oca, dat øe vam u moje ime.
Iva 16:24 Dosad niste iskali niæta u moje ime. Iætite i primit øete da radost
vaæa bude potpuna!”
Zavræetak govora: pobjeda nad svijetom
Iva 16:25 “To sam vam govorio u poredbama. Dolazi ças kad vam viæe
neøu govoriti u poredbama, nego øu vam otvoreno navjeæøivati Oca.
Iva 16:26 U onaj dan iskat øete u moje ime i ne velim vam da øu ja moliti
Oca za vas.
Iva 16:27 Ta sam vas Otac ljubi jer vi ste mene ljubili i vjerovali da sam
ja od Boga iziæao.
Iva 16:28 Iziæao sam od Oca i doæao na svijet. Opet ostavljam svijet i
odlazim Ocu.”
Iva 16:29 Kaœu mu uçenici: “Evo, sad otvoreno zboriæ i nikakvon se
poredbom ne sluœiæ.
Iva 16:30 Sada znamo da sve znaæ i ne treba da te tko pita. Stoga vjerujemo
da si iziæao od Boga.”
Iva 16:31 Odgovori im Isus: “Sada vjerujete?
Iva 16:32 Evo dolazi ças i veø je doæao: raspræit øete se svaki na svoju
stranu i mene ostaviti sama. No ja nisam sam jer Otac je sa mnom.
Iva 16:33 To vam rekoh da u meni mir imate. U svijetu imate muku, ali
hrabri budite - ja sam pobijedio svijet!”
Isusova sveøeniçka molitva
Iva 17:1 To Isus doreçe, a onda podiœe oçi k nebu i progovori: “Oçe,
doæao je ças: proslavi Sina svoga da Sin proslavi tebe
Iva 17:2 i da vlaæøu koju si mu dao nad svakim tijelom dade œivot vjeçni
svima koje si mu dao.
Iva 17:3 A ovo je œivot vjeçni: da upoznaju tebe, jedinoga istinskog Boga,
i koga si poslao - Isusa Krista.
Iva 17:4 Ja tebe proslavih na zemlji dovræivæi djelo koje si mi dao izvræiti.
Iva 17:5 A sada ti, Oçe, proslavi mene kod sebe onom slavom koju
imadoh kod tebe prije negoli je svijeta bilo.
Iva 17:6 Objavio sam ime tvoje ljudima koje si mi dao od svijeta. Tvoji
bijahu, a ti ih meni dade i rijeç su tvoju saçuvali.
Iva 17:7 Sad upoznaæe da je od tebe sve æto si mi dao
Iva 17:8 jer rijeçi koje si mi dao njima predadoh i oni ih primiæe i uistinu
spoznaæe da sam od tebe iziæao te povjerovaæe da si me ti poslao.
Iva 17:9 Ja za njih molim; ne molim za svijet, nego za one koje si mi dao
jer su tvoji.
Iva 17:10 I sve moje tvoje je, i tvoje moje, i ja se proslavih u njima.
Iva 17:11 Ja viæe nisam u svijetu, no oni su u svijetu, a ja idem k tebi. Oçe
sveti, saçuvaj ih u svom imenu koje si mi dao: da budu jedno kao i mi.
Iva 17:12 Dok sam ja bio s njima, ja sam ih çuvao u tvom imenu, njih koje
si mi dao; i ætitio ih, te nijedan od njih ne propade osim sina propasti, da
se Pismo ispuni.
Iva 17:13 A sada k tebi idem i ovo govorim u svijetu da imaju puninu
moje radosti u sebi.
Iva 17:14 Ja sam im predao tvoju rijeç, a svijet ih zamrzi jer nisu od
svijeta kao æto ni ja nisam od svijeta.
Iva 17:15 Ne molim te da ih uzmeæ sa svijeta, nego da ih oçuvaæ od
Zloga.
Iva 17:16 Oni nisu od svijeta kao æto ni ja nisam od svijeta.
Iva 17:17 Posveti ih u istini: tvoja je rijeç istina.
Iva 17:18 Kao æto ti mene posla u svijet tako i ja poslah njih u svijet.
Iva 17:19 I za njih posveøujem samog sebe da i oni budu posveøeni u
istini.
Iva 17:20 Ne molim samo za ove nego i za one koji øe na njihovu rijeç
vjerovati u mene:
Iva 17:21 da svi budu jedno kao æto ti, Oçe, u meni i ja u tebi, neka i oni
u nama budu da svijet uzvjeruje da si me ti poslao.
Iva 17:22 I slavu koju si ti dao meni ja dadoh njima: da budu jedno kao
æto smo mi jedno -

821
Iva 17:23 ja u njima i ti u meni, da tako budu savræeno jedno da svijet
upozna da si me ti poslao i ljubio njih kao æto si mene ljubio.
Iva 17:24 Oçe, hoøu da i oni koje si mi dao budu gdje sam ja, da i oni
budu sa mnom: da gledaju moju slavu, slavu koju si mi dao jer si me
ljubio prije postanka svijeta.
Iva 17:25 Oçe pravedni, svijet te nije upoznao, ja te upoznah; a i ovi
upoznaæe da si me ti poslao.
Iva 17:26 I njima sam oçitovao tvoje ime, i joæ øu oçitovati, da ljubav
kojom si ti mene ljubio bude u njima - i ja u njima.”
Isus izdan i uhvaøen
Iva 18:1 To rekavæi, zaputi se Isus sa svojim uçenicima na drugu stranu
potoka Cedrona. Ondje bijaæe vrt u koji uåe Isus i njegovi uçenici.
Iva 18:2 A poznavaæe to mjesto i Juda, njegov izdajica, jer se Isus tu
çesto sastajao sa svojim uçenicima.
Iva 18:3 Juda onda uze çetu i od sveøeniçkih glavara i farizeja sluge te
doåe onamo sa zubljama, svjetiljkama i oruœjem.
Iva 18:4 Znajuøi sve æto øe s njim biti, istupi Isus naprijed te ih upita:
“Koga traœite?”
Iva 18:5 Odgovore mu: “Isusa Nazareøanina.” Reçe im Isus: “Ja sam!”
A stajaæe s njima i Juda, njegov izdajica.
Iva 18:6 Kad im dakle reçe: “Ja sam!” - oni ustuknuæe i popadaæe na
zemlju.
Iva 18:7 Ponovno ih tada upita: “Koga traœite?” Oni odgovore: “Isusa
Nazareøanina.”
Iva 18:8 Isus odvrati: “Rekoh vam da sam ja. Ako dakle mene traœite,
pustite ove da odu” -
Iva 18:9 da se ispuni rijeç koju reçe: “Ne izgubih ni jednoga od onih koje
si mi dao.”
Iva 18:10 A Æimun Petar isuçe maç koji je imao uza se pa udari slugu
velikoga sveøenika i odsijeçe mu desno uho. Sluga se zvao Malho.
Iva 18:11 Nato Isus reçe Petru: “Udjeni maç u korice! Çaæu koju mi dade
Otac zar da ne pijem?”
Iva 18:12 Tada çeta, zapovjednik i œidovski sluge uhvatiæe Isusa te ga
svezaæe.
Isus pred Anom
Iva 18:13 Odvedoæe ga najprije Ani jer on bijaæe tast Kajfe, velikoga
sveøenika one godine.
Iva 18:14 Kajfa pak ono svjetova Œidove: “Bolje da jedan çovjek umre za
narod.”
Zataja Petrova
Iva 18:15 Za Isusom su iæli Æimun Petar i drugi uçenik. Taj uçenik bijaæe
poznat s velikim sveøenikom pa s Isusom uåe u dvoriæte velikoga
sveøenika.
Iva 18:16 Petar osta vani kod vrata. Tada taj drugi uçenik, znanac
velikoga sveøenika, iziåe i reçe vratarici te uvede Petra.
Iva 18:17 Nato øe sluækinja, vratarica, Petru: “Da nisi i ti od uçenika toga
çovjeka?” On odvrati: “Nisam!”
Iva 18:18 A stajahu ondje sluge i straœari, raspirivahu œeravicu jer bijaæe
studeno i grijahu se. S njima je stajao Petar i grijao se.
Veliki sveøenik ispituje Isusa
Iva 18:19 Veliki sveøenik zapita Isusa o njegovim uçenicima i o njegovu
nauku.
Iva 18:20 Odgovori mu Isus: “Ja sam javno govorio svijetu. Uvijek sam
nauçavao u sinagogi i u Hramu gdje se skupljaju svi Œidovi. Niæta nisam
u tajnosti govorio.
Iva 18:21 Zaæto mene pitaæ? Pitaj one koji su sluæali æto sam im govorio.
Oni eto znaju æto sam govorio.”
Iva 18:22 Na te njegove rijeçi jedan od nazoçnih slugu pljusne Isusa
govoreøi: “Tako li odgovaraæ velikom sveøeniku?”
Iva 18:23 Odgovori mu Isus: “Ako sam krivo rekao, dokaœi da je krivo!
Ako li pravo, zaæto me udaraæ?”
Iva 18:24 Ana ga zatim posla svezana Kajfi, velikom sveøeniku.
Petar ponovno zatajuje Isusa
Iva 18:25 Æimun Petar stajao je ondje i grijao se. Rekoæe mu: “Da nisi i
ti od njegovih uçenika?” On zanijeka: “Nisam!”
Iva 18:26 Nato øe jedan od slugu velikog sveøenika, roåak onoga komu
je Petar bio odsjekao uho: “Nisam li te ja vidio u vrtu s njime?”
Iva 18:27 I Petar opet zanijeka, a pijetao odmah zapjeva.
Isus pred Pilatom
Iva 18:28 Nato odvedoæe Isusa od Kajfe u dvor upraviteljev. Bilo je rano
jutro. I oni ne uåoæe da se ne okaljaju, veø da mognu blagovati pashu.

822
Iva 18:29 Pilat tada iziåe pred njih i upita: “Kakvu tuœbu iznosite protiv
ovoga çovjeka?”
Iva 18:30 Odgovore mu: “Kad on ne bi bio zloçinac, ne bismo ga predali
tebi.”
Iva 18:31 Reçe im nato Pilat: “Uzmite ga vi i sudite mu po svom zakonu.”
Odgovoriæe mu Œidovi: “Nama nije dopuæteno nikoga pogubiti” -
Iva 18:32 da se ispuni rijeç Isusova kojom je oznaçio kakvom mu je
smrøu umrijeti.
Iva 18:33 Nato Pilat uåe opet u dvor, pozove Isusa i upita ga: “Ti li si
œidovski kralj?”
Iva 18:34 Isus odgovori: “Govoriæ li ti to sam od sebe ili ti to drugi rekoæe
o meni?”
Iva 18:35 Pilat odvrati: “Zar sam ja Œidov? Tvoj narod i glavari sveøeniçki
predadoæe te meni. Æto si uçinio?”
Iva 18:36 Odgovori Isus: “Kraljevstvo moje nije od ovoga svijeta. Kad bi
moje kraljevstvo bilo od ovoga svijeta, moje bi se sluge borile da ne
budem predan Œidovima. Ali kraljevstvo moje nije odavde.”
Iva 18:37 Nato mu reçe Pilat: “Ti si dakle kralj?” Isus odgovori: “Ti kaœeæ:
ja sam kralj. Ja sam se zato rodio i doæao na svijet da svjedoçim za
istinu. Tko je god od istine, sluæa moj glas.”
Iva 18:38 Reçe mu Pilat: “Æto je istina?”
Isus osuåen na smrt
Iva 18:39 Rekavæi to, opet iziåe pred Œidove i reçe im: “Ja ne nalazim na
njemu nikakve krivice. A u vas je obiçaj da vam o Pashi nekoga pustim.
Hoøete li dakle da vam pustim kralja œidovskoga?”
Iva 18:40 Povikaæe nato opet: “Ne toga, nego Barabu!” A Baraba bijaæe
razbojnik.
Iva 19:1 Tada Pilat uze i izbiçeva Isusa.
Iva 19:2 A vojnici spletoæe vijenac od trnja i staviæe mu ga na glavu; i
zaogrnuæe ga grimiznim plaætem.
Iva 19:3 I prilazili su mu i govorili: “Zdravo kralju œidovski!” I pljuskali su
ga.
Iva 19:4 A Pilat ponovno iziåe i reçe im: “Evo vam ga izvodim da znate:
ne nalazim na njemu nikakve krivice.”
Iva 19:5 Iziåe tada Isus s trnovim vijencem, u grimiznom plaætu. A Pilat
im kaœe: “Evo çovjeka!”
Iva 19:6 I kad ga ugledaæe glavari sveøeniçki i sluge, povikaæe: “Raspni,
raspni!” Kaœe im Pilat: “Uzmite ga vi i raspnite jer ja ne nalazim na njemu
krivice.”
Iva 19:7 Odgovoriæe mu Œidovi: “Mi imamo Zakon i po Zakonu on mora
umrijeti jer se pravio Sinom Boœjim.”
Iva 19:8 Kad je Pilat çuo te rijeçi, joæ se viæe prestraæi
Iva 19:9 pa ponovno uåe u dvor i kaœe Isusu: “Odakle si ti?” No Isus mu
ne dade odgovora.
Iva 19:10 Tada mu Pilat reçe: “Zar meni ne odgovaraæ? Ne znaæ li da
imam vlast da te pustim i da imam vlast da te razapnem?”
Iva 19:11 Odgovori mu Isus: “Ne bi imao nada mnom nikakve vlasti da
ti nije dano odozgor. Zbog toga ima veøi grijeh onaj koji me predao tebi.”
Iva 19:12 Od tada ga je Pilat nastojao pustiti. No Œidovi vikahu: “Ako
ovoga pustiæ, nisi prijatelj caru. Tko se god pravi kraljem, protivi se caru.”
Iva 19:13 Çuvæi te rijeçi, Pilat izvede Isusa i posadi na sudaçku stolicu
na mjestu koje se zove Litostrotos - Ploçnik, hebrejski Gabata -
Iva 19:14 a bijaæe upravo priprava za Pashu, oko æeste ure - i kaœe
Œidovima: “Evo kralja vaæega!”
Iva 19:15 Oni na to povikaæe: “Ukloni! Ukloni! Raspni ga!” Kaœe im Pilat:
“Zar kralja vaæega da razapnem?” Odgovoriæe glavari sveøeniçki: “Mi
nemamo kralja osim cara!”
Raspeøe
Iva 19:16 Tada im ga preda da se razapne. Uzeæe dakle Isusa.
Iva 19:17 I noseøi svoj kriœ, iziåe on na mjesto zvano Lubanjsko, hebrejski
Golgota.
Iva 19:18 Ondje ga razapeæe, a s njim i drugu dvojicu, s jedne i druge
strane, a Isusa u sredini.
Iva 19:19 A napisa Pilat i natpis te ga postavi na kriœ. Bilo je napisano:
“Isus Nazareøanin, kralj œidovski.”
Iva 19:20 Taj su natpis çitali mnogi Œidovi jer mjesto gdje je Isus bio
raspet bijaæe blizu grada, a bilo je napisano hebrejski, latinski i grçki.
Iva 19:21 Nato glavari sveøeniçki rekoæe Pilatu: “Nemoj pisati: ‘Kralj
œidovski’, nego da je on rekao: ‘Kralj sam œidovski.’”
Iva 19:22 Pilat odgovori: “Æto napisah, napisah!”
Dioba odjeøe

823
Iva 19:23 Vojnici pak, poæto razapeæe Isusa, uzeæe njegove haljine i
razdijeliæe ih na çetiri dijela - svakom vojniku po dio. A uzeæe i donju
haljinu, koja bijaæe neæivena, otkana u komadu odozgor dodolje.
Iva 19:24 Rekoæe zato meåu sobom: “Ne derimo je, nego bacimo za nju
kocku pa komu dopane” - da se ispuni Pismo koje veli: Razdijeliæe meåu
se haljine moje, za odjeøu moju baciæe kocku. I vojnici uçiniæe tako.
Iva 19:25 Uz kriœ su Isusov stajale majka njegova, zatim sestra njegove
majke, Marija Kleofina, i Marija Magdalena.
Iva 19:26 Kad Isus vidje majku i kraj nje uçenika kojega je ljubio, reçe
majci: “Œeno! Evo ti sina!” Zatim reçe uçeniku: “Evo ti majke!”
Iva 19:27 I od toga çasa uze je uçenik k sebi.
Isusova smrt
Iva 19:28 Nakon toga, kako je Isus znao da je sve dovræeno, da bi se
ispunilo Pismo, reçe: “Œedan sam.”
Iva 19:29 A ondje je stajala posuda puna octa. I natakoæe na izopovu
trsku spuœvu natopljenu octom pa je primakoæe njegovim ustima.
Iva 19:30 Çim Isus uze ocat, reçe: “Dovræeno je!” I prignuvæi glavu, preda
duh.
Probodeni bok
Iva 19:31 Kako bijaæe Priprava, da ne bi tijela ostala na kriœu subotom,
jer velik je dan bio one subote, Œidovi zamoliæe Pilata da se raspetima
prebiju golijeni i da se skinu.
Iva 19:32 Doåoæe dakle vojnici i prebiæe golijeni prvomu i drugomu koji
su s Isusom bili raspeti.
Iva 19:33 Kada doåoæe do Isusa i vidjeæe da je veø umro, ne prebiæe mu
golijeni,
Iva 19:34 nego mu jedan od vojnika kopljem probode bok i odmah poteçe
krv i voda.
Iva 19:35 Onaj koji je vidio svjedoçi i istinito je svjedoçanstvo njegovo.
On zna da govori istinu da i vi vjerujete
Iva 19:36 jer se to dogodilo da se ispuni Pismo: Nijedna mu se kost neøe
slomiti.
Iva 19:37 I drugo opet Pismo veli: Gledat øe onoga koga su proboli.
Ukop Isusov
Iva 19:38 Nakon toga Josip iz Arimateje, koji je - kriomice, u strahu od
Œidova - bio uçenik Isusov, zamoli Pilata da smije skinuti tijelo Isusovo.
I dopusti mu Pilat. Josip dakle ode i skine Isusovo tijelo.
Iva 19:39 A doåe i Nikodem - koji je ono prije bio doæao Isusu noøu - i
donese sa sobom oko sto libara smjese smirne i aloja.
Iva 19:40 Uzmu dakle tijelo Isusovo i poviju ga u povoje s miomirisima,
kako je u Œidova obiçaj za ukop.
Iva 19:41 A na mjestu gdje je Isus bio raspet bijaæe vrt i u vrtu nov grob
u koji joæ nitko ne bijaæe poloœen.
Iva 19:42 Ondje dakle zbog œidovske Priprave, jer grob bijaæe blizu,
poloœe Isusa.
Prazan grob
Iva 20:1 Prvog dana u tjednu rano ujutro, joæ za mraka, doåe Marija
Magdalena na grob i opazi da je kamen s groba dignut.
Iva 20:2 Otrçi stoga i doåe k Æimunu Petru i drugom uçeniku, kojega je
Isus ljubio, pa im reçe: “Uzeæe Gospodina iz groba i ne znamo gdje ga
staviæe.”
Iva 20:3 Uputiæe se onda Petar i onaj drugi uçenik i doåoæe na grob.
Iva 20:4 Trçahu obojica zajedno, ali onaj drugi uçenik prestignu Petra i
stiœe prvi na grob.
Iva 20:5 Sagne se i opazi povoje gdje leœe, ali ne uåe.
Iva 20:6 Uto doåe i Æimun Petar koji je iæao za njim i uåe u grob. Ugleda
povoje gdje leœe
Iva 20:7 i otiraç koji bijaæe na glavi Isusovoj, ali nije bio uz povoje, nego
napose svijen na jednome mjestu.
Iva 20:8 Tada uåe i onaj drugi uçenik koji prvi stiœe na grob i vidje i
povjerova.
Iva 20:9 Jer oni joæ ne upoznaæe Pisma da Isus treba da ustane od
mrtvih.
Iva 20:10 Potom se uçenici vratiæe kuøi.
Ukazanje Mariji Magdaleni
Iva 20:11 A Marija je stajala vani kod groba i plakala.
Iva 20:12 Zaplakana zaviri u grob i ugleda dva anåela u bjelini kako
sjede na mjestu gdje je leœalo tijelo Isusovo - jedan kod glave, drugi kod
nogu.
Iva 20:13 Kaœu joj oni: “Œeno, æto plaçeæ?” Odgovori im: “Uzeæe
Gospodina mojega i ne znam gdje ga staviæe.”

824
Iva 20:14 Rekavæi to, obazre se i ugleda Isusa gdje stoji, ali nije znala da
je to Isus.
Iva 20:15 Kaœe joj Isus: “Œeno, æto plaçeæ? Koga traœiæ?” Misleøi da je to
vrtlar, reçe mu ona: “Gospodine, ako si ga ti odnio, reci mi gdje si ga
stavio i ja øu ga uzeti.”
Iva 20:16 Kaœe joj Isus: “Marijo!” Ona se okrene te øe mu hebrejski:
“Rabbuni!” - æto znaçi: “Uçitelju!”
Iva 20:17 Kaœe joj Isus: “Ne zadrœavaj se sa mnom jer joæ ne uziåoh
Ocu, nego idi mojoj braøi i javi im: Uzlazim Ocu svomu i Ocu vaæemu,
Bogu svomu i Bogu vaæemu.”
Iva 20:18 Ode dakle Marija Magdalena i navijesti uçenicima: “Vidjela
sam Gospodina i on mi je to rekao.”
Iva 20:19 I uveçer toga istog dana, prvog u tjednu, dok su uçenici u
strahu od Œidova bili zatvorili vrata, doåe Isus, stane u sredinu i reçe im:
“Mir vama!”
Iva 20:20 To rekavæi, pokaza im svoje ruke i bok. I obradovaæe se uçenici
vidjevæi Gospodina.
Iva 20:21 Isus im stoga ponovno reçe: “Mir vama! Kao æto mene posla
Otac i ja æaljem vas.”
Iva 20:22 To rekavæi, dahne u njih i kaœe im: “Primite Duha Svetoga.
Iva 20:23 Kojima otpustite grijehe, otpuætaju im se; kojima zadrœite,
zadrœani su im.”
Iva 20:24 Ali Toma zvani Blizanac, jedan od dvanaestorice, ne bijaæe s
njima kad doåe Isus.
Iva 20:25 Govorili su mu dakle drugi uçenici: “Vidjeli smo Gospodina!”
On im odvrati: “Ako ne vidim na njegovim rukama biljeg çavala i ne
stavim svoj prst u mjesto çavala, ako ne stavim svoju ruku u njegov bok,
neøu vjerovati.”
Iva 20:26 I nakon osam dana bijahu njegovi uçenici opet unutra, a s
njima i Toma. Vrata bijahu zatvorena, a Isus doåe, stade u sredinu i
reçe: “Mir vama!”
Iva 20:27 Zatim øe Tomi: “Prinesi prst ovamo i pogledaj mi ruke! Prinesi
ruku i stavi je u moj bok i ne budi nevjeran nego vjeran.”
Iva 20:28 Odgovori mu Toma: “Gospodin moj i Bog moj!”
Iva 20:29 Reçe mu Isus: “Buduøi da si me vidio, povjerovao si. Blaœeni
koji ne vidjeæe, a vjeruju!”
Zakljuçak: svrha ove knjige
Iva 20:30 Isus je pred svojim uçenicima uçinio i mnoga druga znamenja
koja nisu zapisana u ovoj knjizi.
Iva 20:31 A ova su zapisana da vjerujete: Isus je Krist, Sin Boœji, i da
vjerujuøi imate œivot u imenu njegovu.
Iva 21:1 Poslije toga oçitova se Isus ponovno uçenicima na Tiberijadskome
moru. Oçitova se ovako:
Iva 21:2 Bijahu zajedno Æimun Petar, Toma zvani Blizanac, Natanael iz
Kane Galilejske, zatim Zebedejevi i joæ druga dva njegova uçenika.
Iva 21:3 Kaœe im Æimun Petar: “Idem ribariti.” Rekoæe: “Idemo i mi s
tobom.” Izaåoæe i uåoæe u laåu, ali te noøi ne uloviæe niæta.
Iva 21:4 Kad je veø svanulo, stade Isus na kraju, ali uçenici nisu znali da
je to Isus.
Iva 21:5 Kaœe im Isus: “Djeçice, imate li æto za prismok?” Odgovoriæe
mu: “Nemamo.”
Iva 21:6 A on im reçe: “Bacite mreœu na desnu stranu laåe i naøi øete.”
Baciæe oni i viæe je ne mogoæe izvuøi od mnoætva ribe.
Iva 21:7 Tada onaj uçenik kojega je Isus ljubio kaœe Petru: “Gospodin
je!” Kad je Æimun Petar çuo da je to Gospodin, pripaæe si gornju haljinu,
jer bijaæe gol, te se baci u more.
Iva 21:8 Ostali uçenici doåoæe s laåicom vukuøi mreœu s ribom jer ne
bijahu daleko od kraja, samo kojih dvjesta lakata.
Iva 21:9 Kad iziåu na kraj, ugledaju pripravljenu œeravicu i na njoj pristavljenu
ribu i kruh.
Iva 21:10 Kaœe im Isus: “Donesite riba æto ih sada uloviste.”
Iva 21:11 Nato se Æimun Petar popne i izvuçe na kraj mreœu punu velikih
riba, sto pedeset i tri. I premda ih je bilo toliko, mreœa se ne raskinu.
Iva 21:12 Kaœe im Isus: “Hajde, doruçkujte!” I nitko se od uçenika ne
usudi upitati ga: “Tko si ti?” Znali su da je Gospodin.
Iva 21:13 Isus pristupi, uzme kruh i dade im, a tako i ribu.
Iva 21:14 To se veø treøi put oçitova Isus uçenicima poæto uskrsnu od
mrtvih.
Iva 21:15 Nakon doruçka upita Isus Æimuna Petra: “Æimune Ivanov,
ljubiæ li me viæe nego ovi?” Odgovori mu: “Da, Gospodine, ti znaæ da te
volim.”

825
Iva 21:16 Kaœe mu: “Pasi jaganjce moje!” Upita ga po drugi put: “Æimune
Ivanov, ljubiæ li me?” Odgovori mu: “Da, Gospodine, ti znaæ da te volim!”
Kaœe mu: “Pasi ovce moje!”
Iva 21:17 Upita ga treøi put: “Æimune Ivanov, voliæ li me?” Raœalosti se
Petar æto ga upita treøi put: “Voliæ li me?” pa mu odgovori: “Gospodine,
ti sve znaæ! Tebi je poznato da te volim.” Kaœe mu Isus: “Pasi ovce moje!”
Iva 21:18 “Zaista, zaista kaœem ti: Dok si bio mlaåi, sam si se opasivao
i hodio kamo si htio; ali kad ostariæ, raæirit øeæ ruke i drugi øe te opasivati
i voditi kamo neøeæ.”
Iva 21:19 A to mu reçe navjeæøujuøi kakvom øe smrøu proslaviti Boga.
Rekavæi to doda: “Idi za mnom!”
Iva 21:20 Petar se okrene i opazi da ga slijedi onaj uçenik kojega je Isus
ljubio i koji se za veçere bijaæe privio Isusu uz prsa i upitao ga: “Gospodine,
tko øe te to izdati?”
Iva 21:21 Vidjevæi ga, Petar kaœe Isusu: “Gospodine, a æto s ovim?”
Iva 21:22 Odgovori mu Isus: “Ako hoøu da on ostane dok ne doåem, æto
je tebi do toga? Ti idi za mnom!”
Iva 21:23 Stoga se pronese meåu braøom glas da onaj uçenik neøe
umrijeti. No Isus mu nije rekao: “Neøe umrijeti”, nego: “Ako hoøu da on
ostane dok ne doåem, æto je tebi do toga?”
Zakljuçak
Iva 21:24 Taj uçenik za ovo svjedoçi i ovo napisa. I znamo da je istinito
svjedoçanstvo njegovo.
Iva 21:25 A ima joæ mnogo toga æto uçini Isus i kad bi se sve redom
popisalo, sav svijet, mislim, ne bi obuhvatio knjiga koje bi se napisale.
DJELA
Dje 1:1 Prvu sam knjigu, Teofile, sastavio o svemu æto je Isus çinio i uçio
Dje 1:2 do dana kad je uznesen poæto je dao upute apostolima koje je
izabrao po Duhu Svetome.
Dje 1:3 Njima je poslije svoje muke mnogim dokazima pokazao da je
œiv, çetrdeset im se dana ukazivao i govorio o kraljevstvu Boœjem.
Dje 1:4 I dok je jednom s njima blagovao, zapovjedi im da ne napuætaju
Jeruzalema, nego neka çekaju Obeøanje Oçevo “koje çuste od mene:
Dje 1:5 Ivan je krstio vodom, a vi øete naskoro nakon ovih dana biti
kræteni Duhom Svetim.”
Uzaæaæøe
Dje 1:6 Nato ga skupini upitaæe: “Gospodine, hoøeæ li u ovo vrijeme
Izraelu opet uspostaviti kraljevstvo?”
Dje 1:7 On im odgovori: “Nije vaæe znati vremena i zgode koje je Otac
podredio svojoj vlasti.
Dje 1:8 Nego primit øete snagu Duha Svetoga koji øe siøi na vas i bit øete
mi svjedoci u Jeruzalemu, po svoj Judeji i Samariji i sve do kraja zemlje.”
Dje 1:9 Kada to reçe, bi uzdignut njima naoçigled i oblak ga ote njihovim
oçima.
Dje 1:10 I dok su netremice gledali kako on odlazi na nebo, gle, dva
çovjeka stadoæe kraj njih u bijeloj odjeøi
Dje 1:11 i rekoæe im: “Galilejci, æto stojite i gledate u nebo? Ovaj Isus koji
je od vas uznesen na nebo isto øe tako doøi kao æto ste vidjeli da odlazi
na nebo.”
Apostolski zbor
Dje 1:12 Onda se vratiæe u Jeruzalem s brda zvanoga Maslinsko, koje
je blizu Jeruzalema, udaljeno jedan subotni hod.
Dje 1:13 I poæto uåu u grad, uspnu se u gornju sobu gdje su boravili:
Petar i Ivan i Jakov i Andrija, Filip i Toma, Bartolomej i Matej, Jakov
Alfejev i Æimun Revnitelj i Juda Jakovljev -
Dje 1:14 svi oni bijahu jednoduæno postojani u molitvi sa œenama, i
Marijom, majkom Isusovom, i braøom njegovom.
Izbor Matije
Dje 1:15 U one dane ustade Petar meåu braøom - a bijaæe skupljenog
naroda oko sto i dvadeset duæa - i reçe:
Dje 1:16 “Braøo! Trebalo je da se ispuni Pismo æto ga na usta Davidova
proreçe Duh Sveti o Judi koji bijaæe voåa onih æto uhvatiæe Isusa.
Dje 1:17 A Juda se ubrajao meåu nas i imao udio u ovoj sluœbi.
Dje 1:18 On, eto, steçe predio cijenom nepravednosti pa se stropoæta,
raspuçe po sredini i razli mu se sva utroba.
Dje 1:19 I svim je Jeruzalemcima znano da se onaj predio njihovim
jezikom zove Akeldama, to jest Predio smrti.

826
Dje 1:20 Pisano je doista u Knjizi psalama: Njegova kuøa nek opusti,
nek ne bude stanovnika u njoj! Njegovo nadgledniætvo nek dobije drugi!
Dje 1:21 Jedan dakle od ovih ljudi æto bijahu s nama za sve vrijeme æto
je meåu nama œivio Gospodin Isus -
Dje 1:22 poçevæi od krætenja Ivanova pa sve do dana kad bi uzet od nas
- treba da bude svjedokom njegova uskrsnuøa.
Dje 1:23 I postaviæe dvojicu: Josipa koji se zvao Barsaba a prozvao se
Just, i Matiju.
Dje 1:24 Onda se pomoliæe: “Ti, Gospodine, poznavaoçe svih srdaca,
pokaœi koga si od ove dvojice izabrao
Dje 1:25 da primi mjesto ove apostolske sluœbe kojoj se iznevjeri Juda
da ode na svoje mjesto.”
Dje 1:26 Onda baciæe kocke i kocka pade na Matiju; tako bi pribrojen
jedanaestorici apostola.
Pedesetnica - prvi Duhovi
Dje 2:1 Kad je napokon doæao dan Pedesetnice, svi su bili zajedno na
istome mjestu.
Dje 2:2 I eto iznenada æuma s neba, kao kad se digne silan vjetar. Ispuni
svu kuøu u kojoj su bili.
Dje 2:3 I pokaœu im se kao neki ognjeni razdijeljeni jezici te siåe po jedan
na svakoga od njih.
Dje 2:4 Svi se napuniæe Duha Svetoga i poçeæe govoriti drugim jezicima,
kako im veø Duh davaæe zboriti.
Dje 2:5 A u Jeruzalemu su boravili Œidovi, ljudi poboœni iz svakog naroda
pod nebom.
Dje 2:6 Pa kad nasta ona huka, strça se mnoætvo i smete jer ih je svatko
çuo govoriti svojim jezikom.
Dje 2:7 Svi su bili izvan sebe i divili se govoreøi: “Gle! Nisu li svi ovi æto
govore Galilejci?
Dje 2:8 Pa kako to da ih svatko od nas çuje na svojem materinskom
jeziku?
Dje 2:9 Parti, Meåani, Elamljani, œitelji Mezopotamije, Judeje i Kapadocije,
Ponta i Azije,
Dje 2:10 Frigije i Pamfilije, Egipta i krajeva libijskih oko Cirene, pridoælice
Rimljani,
Dje 2:11 Œidovi i sljedbenici, Kreøani i Arapi - svi ih mi çujemo gdje naæim
jezicima razglaæuju veliçanstvena djela Boœja.”
Dje 2:12 Svi su izvan sebe zbunjeno jedan drugog pitali: “Æto bi to moglo
biti?”
Dje 2:13 Drugi su pak, podrugujuøi se, govorili: “Slatkog su se vina
ponapili!”
Dje 2:14 A Petar zajedno s jedanaestoricom ustade, podiœe glas i
prozbori: “Œidovi i svi æto boravite u Jeruzalemu, ovo znajte i rijeçi mi
posluæajte:
Dje 2:15 Nisu ovi pijani, kako vi mislite - ta istom je treøa ura dana -
Dje 2:16 nego to je ono æto je reçeno po proroku Joelu:
Dje 2:17 “U posljednje dane, govori Bog: Izlit øu Duha svoga na svako
tijelo i proricat øe vaæi sinovi i køeri, vaæi øe mladiøi gledati viåenja, a
starci vaæi sne sanjati.
Dje 2:18 Çak øu i na sluge i sluækinje svoje izliti Duha svojeg u dane one
i proricat øe.
Dje 2:19 Pokazat øu çudesa na nebu gore i znamenja na zemlji dolje,
krv i oganj i stupove dima.
Dje 2:20 Sunce øe se prometnut u tminu, a mjesec u krv prije nego
svane Dan Gospodnji velik i slavan.
Dje 2:21 I tko god prizove ime Gospodnje bit øe spaæen.”
Dje 2:22 “Izraelci, çujte ove rijeçi: Isusa Nazareøanina, çovjeka kojega
Bog pred vama potvrdi silnim djelima, çudesima i znamenjima koja, kao
æto znate, po njemu uçini meåu vama -
Dje 2:23 njega, predana po odluçenu naumu i promislu Boœjem, po
rukama bezakonika razapeste i pogubiste.
Dje 2:24 Ali Bog ga uskrsnu oslobodivæi ga grozote smrti jer ne bijaæe
moguøe da ona njime ovlada.
Dje 2:25 David doista za njega kaœe: Gospodin mi je svagda pred oçima
jer mi je zdesna da ne posrnem.
Dje 2:26 Stog mi se raduje srce i kliçe jezik, pa i tijelo mi spokojno poçiva.
Dje 2:27 Jer mi neøeæ ostaviti duæu u Podzemlju ni dati da pravednik tvoj
truleœi ugleda.
Dje 2:28 Pokazat øeæ mi stazu œivota, ispuniti me radoæøu lica svoga.
Dje 2:29 Braøo, dopustite da vam otvoreno kaœem: praotac je David
umro, pokopan je i eno mu meåu nama groba sve do danaænjeg dana.

827
Dje 2:30 Ali kako je bio prorok i znao da mu se zakletvom zakle Bog plod
utrobe njegove posaditi na prijestolje njegovo,
Dje 2:31 unaprijed je vidio i navijestio uskrsnuøe Kristovo: Nije ostavljen
u Podzemlju niti mu tijelo truleœi ugleda.
Dje 2:32 Toga Isusa uskrsnu Bog! Svi smo mi tomu svjedoci.
Dje 2:33 Desnicom dakle Boœjom uzviæen, primio je od Oca Obeøanje,
Duha Svetoga, i izlio ga kako i sami gledate i sluæate.
Dje 2:34 Ta David nije bio uznesen na nebesa, a veli: Reçe Gospodin
Gospodinu mojemu: ‘Sjedi mi zdesna’
Dje 2:35 dok ne poloœim neprijatelje tvoje za podnoœje nogama tvojim!
Dje 2:36 Pouzdano dakle neka znade sav dom Izraelov da je toga Isusa
kojega vi razapeste Bog uçinio i Gospodinom i Kristom.”
Prva obraøenja
Dje 2:37 Kad su to çuli, duboko potreseni rekoæe Petru i drugim apostolima:
“Æto nam je çiniti, braøo?”
Dje 2:38 Petar øe im: “Obratite se i svatko od vas neka se krsti u ime
Isusa Krista da vam se oproste grijesi i primit øete dar, Duha Svetoga.
Dje 2:39 Ta za vas je ovo obeøanje i za djecu vaæu i za sve one izdaleka,
koje pozove Gospodin Bog naæ.”
Dje 2:40 I mnogim je drugim rijeçima joæ svjedoçio i hrabrio ih: “Spasite
se od naraætaja ovog opakog!”
Dje 2:41 I oni prigrliæe rijeç njegovu i krstiæe se te im se u onaj dan pridruœi
oko tri tisuøe duæa.
Prva kræøanska zajednica
Dje 2:42 Bijahu postojani u nauku apostolskom, u zajedniætvu, lomljenju
kruha i molitvama.
Dje 2:43 Strahopoætovanje obuzimaæe svaku duæu: apostoli su çinili
mnoga çudesa i znamenja.
Dje 2:44 Svi koji prigrliæe vjeru bijahu zdruœeni i sve im bijaæe zajedniçko.
Dje 2:45 Sva bi imanja i dobra prodali porazdijelili svima kako bi tko
trebao.
Dje 2:46 Svaki bi dan jednoduæno i postojano hrlili u Hram, u kuøama bi
lomili kruh te u radosti i prostoduænosti srca zajedniçki uzimali hranu
Dje 2:47 hvaleøi Boga i uœivajuøi naklonost svega naroda. Gospodin je
pak danomice zajednici pridruœivao spasenike.
Ozdravljenje hromoga
Dje 3:1 Petar i Ivan uzlazili su u Hram na devetu molitvenu uru.
Dje 3:2 Upravo su donosili nekog çovjeka, hroma od majçine utrobe;
njega bi svaki dan postavljali kod hramskih vrata, zvanih Divna, da prosi
milostinju od onih koji ulaze u Hram.
Dje 3:3 On ugleda Petra i Ivana upravo kad zakoraçiæe u Hram te zamoli
milostinju.
Dje 3:4 Petar ga zajedno s Ivanom prodorno pogleda i reçe: “Pogledaj
u nas!”
Dje 3:5 Dok ih je moleøivo motrio oçekujuøi od njih neæto dobiti,
Dje 3:6 reçe mu Petar: “Srebra i zlata nema u mene, ali æto imam - to ti
dajem: u ime Isusa Krista Nazareøanina hodaj!”
Dje 3:7 I uhvativæi ga za desnu ruku, pridiœe ga: umah mu omoøaæe
noge i gleœnjevi
Dje 3:8 pa skoçi, uspravi se, stane hodati te uåe s njima u Hram hodajuøi,
poskakujuøi i hvaleøi Boga.
Dje 3:9 Sav ga narod vidje kako hoda i hvali Boga.
Dje 3:10 Razabraæe da je to on - onaj koji je na Divnim vratima Hrama
prosio milostinju - i ostadoæe zapanjeni i izvan sebe zbog onoga æto se
s njim dogodilo.
Petrova besjeda
Dje 3:11 Kako se pak on drœao Petra i Ivana, sav se narod zapanjen
strça k njima u trijem zvani Salomonov.
Dje 3:12 Kada to vidje Petar, obrati se narodu: “Izraelci, æto se ovomu
çudite? Ili æto nas gledate kao da smo svojom snagom ili poboœnoæøu
postigli da ovaj prohoda?
Dje 3:13 Bog Abrahamov, Izakov i Jakovljev, Bog otaca naæih, proslavi
slugu svoga, Isusa kojega vi predadoste i kojega se odrekoste pred
Pilatom kad veø bijaæe odluçio pustiti ga.
Dje 3:14 Vi se odrekoste Sveca i Pravednika, a izmoliste da vam se
daruje ubojica.
Dje 3:15 Zaçetnika œivota ubiste. Ali Bog ga uskrsnu od mrtvih, çemu
smo mi svjedoci.”
Dje 3:16 “I po vjeri u njegovo ime, to je ime dalo snagu ovomu kojega
gledate i poznate: vjera u Njega vratila je ovomu potpuno zdravlje
naoçigled vas sviju.”

828
Dje 3:17 “I sada, braøo, znam da ste ono uradili iz neznanja kao i glavari
vaæi.
Dje 3:18 Ali Bog tako ispuni æto unaprijed navijesti po ustima svih proroka:
da øe njegov Pomazanik trpjeti.
Dje 3:19 Pokajte se dakle i obratite da se izbriæu grijesi vaæi
Dje 3:20 pa od Gospodina doåu vremena rashlade te on poæalje vama
unaprijed namijenjenog Pomazanika, Isusa.”
Dje 3:21 Njega treba da nebo pridrœi do vremena uspostave svega æto
obeøa Bog na usta svetih proroka svojih odvijeka.”
Dje 3:22 “Mojsije tako reçe: Proroka poput mene od vaæe braøe podignut
øe vam Gospodin, Bog vaæ. Njega sluæajte u svemu æto vam god reçe.
Dje 3:23 I svaka duæa koja ne posluæa toga proroka, neka se iskorijeni
iz naroda.”
Dje 3:24 “I svi Proroci koji su - od Samuela dalje - govorili, takoåer su
navijestili ove dane.”
Dje 3:25 “Vi ste sinovi proroka i Saveza koji sklopi Bog s ocima vaæim
govoreøi Abrahamu: Potomstvom øe se tvojim blagoslivljati sva plemena
zemlje.
Dje 3:26 Vama najprije podiœe Bog Slugu svoga i posla ga blagoslivljati
vas da se svatko obrati od opaçina svojih.”
Petar i Ivan pred Vijeøem
Dje 4:1 Dok su oni joæ govorili narodu, priåu im sveøenici, hramski
zapovjednik i saduceji,
Dje 4:2 ozlovoljeni æto uçe narod i navjeæøuju - u Isusu - uskrsnuøe od
mrtvih;
Dje 4:3 pograbe ih i bace u tamnicu do sutra jer veø bijaæe veçer.
Dje 4:4 Ipak mnogi od onih koji su çuli Rijeç, povjerovaæe te broj vjernika
poraste nekako do pet tisuøa.
Dje 4:5 Sutradan se sastadoæe u Jeruzalemu glavari, starjeæine i pismoznanci
-
Dje 4:6 i veliki sveøenik Ana, i Kajfa, i Ivan, i Aleksandar, i svi od roda
velikosveøeniçkoga.
Dje 4:7 Izvedoæe apostole preda se pa ih stadoæe ispitivati: “Kojom
snagom ili po kojem imenu vi to uçiniste?”
Dje 4:8 Onda Petar pun Duha Svetoga reçe: “Glavari narodni i starjeæine!
Dje 4:9 Zar mi danas odgovaramo zbog dobra djela uçinjena bolesnu
çovjeku? Po kome je ovaj spaæen?
Dje 4:10 Neka bude znano svima vama i svemu narodu Izraelovu: po
imenu Isusa Krista Nazareøanina, kojega ste vi raspeli, a kojega Bog
uskrsnu od mrtvih! Po njemu ovaj stoji pred vama zdrav!
Dje 4:11 On je onaj kamen koji vi graditelji odbaciste, ali koji postade
kamen zaglavni.
Dje 4:12 I nema ni u kome drugom spasenja. Nema uistinu pod nebom
drugoga imena dana ljudima po kojemu se moœemo spasiti.”
Dje 4:13 Kad vidjeæe neustraæivost Petrovu i Ivanovu, a znajuøi da su to
ljudi nepismeni i neuki, bijahu u çudu; znali su ih, da bijahu s Isusom, ali
Dje 4:14 videøi gdje s njima stoji izlijeçeni çovjek, nisu mogli niæta protusloviti.
Dje 4:15 Stoga zapovjediæe da izaåu iz vijeønice pa stadoæe raspravljati:
Dje 4:16 “Æto øemo s tim ljudima? Ta uçinili su oçit znak, poznat svim
Jeruzalemcima, ne moœemo ga nijekati;
Dje 4:17 ali da se joæ viæe ne razglasi u narod, zaprijetimo im da nikomu
œivom o tom Imenu viæe ne govore.”
Dje 4:18 Pozvaæe ih i zapovjediæe im da podnipoæto ne zbore niti
nauçavaju u ime Isusovo.
Dje 4:19 Ali im Petar i Ivan odgovoriæe: “Sudite je li pred Bogom pravo
sluæati radije vas nego Boga.
Dje 4:20 Mi doista ne moœemo ne govoriti æto vidjesmo i çusmo.”
Dje 4:21 Ali oni ne naæavæi kako da ih kazne, opet im zaprijete pa ih
otpuste poradi naroda jer su svi slavili Boga zbog onoga æto se dogodilo.
Dje 4:22 Jer çovjeku na kom se dogodi çudo ozdravljenja bijaæe viæe od
çetrdeset godina.
Dje 4:23 Otpuæteni, odoæe svojima i javiæe æto im rekoæe veliki sveøenici
i starjeæine.
Dje 4:24 Kad su oni to çuli, jednoduæno podigoæe glas k Bogu i rekoæe:
“Gospodine, ti si stvorio nebo i zemlju i more i sve æto je u njima!
Dje 4:25 Ti si na usta oca naæega, sluge svoga Davida, po Duhu Svetom
rekao: Zaæto se bune narodi, zaæto puci ludosti snuju?
Dje 4:26 Ustaju kraljevi zemaljski, Knezovi se rote protiv Gospodina i
protiv Pomazanika njegova.

829
Dje 4:27 Rote se, uistinu, u ovome gradu na svetog Slugu tvoga Isusa,
koga pomaza, rote se Herod i Poncije Pilat zajedno s narodima i pucima
izraelskim
Dje 4:28 da uçine æto tvoja ruka i tvoja volja predodredi da se zbude.
Dje 4:29 I evo sada, Gospodine, promotri prijetnje njihove i daj slugama
svojim sa svom smjeloæøu navjeæøivati rijeç tvoju!
Dje 4:30 Pruœi ruku svoju da bude ozdravljenja, znamenja i çudesa po
imenu svetoga Sluge tvoga Isusa.”
Dje 4:31 I poæto se pomoliæe, potrese se mjesto gdje bijahu skupljeni, i
svi se napuniæe Duha Svetoga te stanu navjeæøivati rijeç Boœju smjelo.
Prvotna kræøanska zajednica
Dje 4:32 U mnoætva onih æto prigrliæe vjeru bijaæe jedno srce i jedna
duæa. I nijedan od njih nije svojim zvao niæta od onoga æto je imao, nego
im sve bijaæe zajedniçko.
Dje 4:33 Apostoli pak velikom silom davahu svjedoçanstvo o uskrsnuøu
Gospodina Isusa i svi uœivahu veliku naklonost.
Dje 4:34 Doista, nitko meåu njima nije oskudijevao jer koji bi god
posjedovali zemljiæta ili kuøe, prodavali bi ih i utrœak donosili
Dje 4:35 i stavljali pred noge apostolima. A dijelilo se svakomu koliko je
trebao.
Dje 4:36 A Josip, od apostola prozvan Barnaba, æto znaçi Sin utjehe,
levit, rodom Cipranin,
Dje 4:37 posjedovaæe jednu njivu; proda je pa donese novac i postavi
pred noge apostolima.
Ananija i Safira
Dje 5:1 Neki pak çovjek po imenu Ananija, zajedno sa svojom œenom
Safirom proda imanje
Dje 5:2 pa u dogovoru sa œenom odvoji neæto od utræka, a samo jedan
dio donese i postavi pred noge apostolima.
Dje 5:3 Petar mu reçe: “Ananija, zaæto ti Sotona ispuni srce te si slagao
Duhu Svetomu i odvojio od utræka imanja?
Dje 5:4 Da je ostalo neprodano, ne bi li tvoje ostalo; i jednoø prodano,
nije li u tvojoj vlasti? Zaæto si se na takvo æto odluçio? Nisi slagao ljudima,
nego Bogu!”
Dje 5:5 Kako Ananija çu te rijeçi, sruæi se i izdahnu. I silan strah spopade
sve koji su to çuli.
Dje 5:6 Nato ustanu mladiøi, poviju ga, iznesu i pokopaju.
Dje 5:7 Nakon otprilike tri sata uåe njegova œena ne znajuøi æto se
dogodilo.
Dje 5:8 Petar joj reçe: “Reci mi, jeste li za toliko dali imanje?” Ona odgovori:
“Da, za toliko.”
Dje 5:9 A Petar øe joj: “Æto vam bi da se sloœiste iskuæati Duha Gospodnjega?
Eto na vratima nogu onih koji ti pokopaæe muœa! I tebe øe iznijeti!”
Dje 5:10 Ona se umah sruæi do njegovih nogu i izdahnu. Oni mladiøi
uåu, naåu je mrtvu, iznesu je i pokopaju uz muœa.
Dje 5:11 I silan strah spopade cijelu Crkvu i sve koji su to çuli.
Apostoli çudotvorci
Dje 5:12 Po rukama se apostolskim dogaåala mnoga znamenja i çudesa
u narodu. Svi su se jednoduæno okupljali u Trijemu Salomonovu.
Dje 5:13 Nitko se drugi nije usuåivao pridruœiti im se, ali ih je narod
veliçao.
Dje 5:14 I sve se viæe poveøavalo mnoætvo muœeva i œena æto vjerovahu
Gospodinu
Dje 5:15 tako da su na trgove iznosili bolesnike i postavljali ih na
leœaljkama i posteljama ne bi li, kad Petar bude prolazio, bar sjena
njegova osjenila kojega od njih.
Dje 5:16 A slijegalo bi se i mnoætvo iz gradova oko Jeruzalema: donosili
bi bolesnike i opsjednute od neçistih duhova, i svi bi ozdravljali.
Apostoli progonjeni
Dje 5:17 Onda se podiœe veliki sveøenik i sve njegove pristaæe - sljedba
saducejska.
Dje 5:18 Puni zavisti, pohvataju apostole i strpaju ih u javnu tamnicu.
Dje 5:19 Ali anåeo Gospodnji noøu otvori vrata tamnice, izvede ih i reçe:
Dje 5:20 “Poåite i postojano u Hramu navjeæøujte narodu sve rijeçi Œivota
ovoga.”
Dje 5:21 Posluæni, u praskozorje su uæli u Hram te nauçavali. Uto stiœe
veliki sveøenik i njegove pristaæe, sazovu Vijeøe i sve starjeæinstvo sinova
Izraelovih pa poæalju u zatvor da ih dovedu.
Apostoli pred Vijeøem
Dje 5:22 Kad straœari stigoæe onamo, ne naåoæe ih u tamnici pa se vrate
i jave:

830
Dje 5:23 “Zatvor smo naæli sa svom pomnjom zatvoren i çuvare na straœi
pred vratima, ali kad smo otvorili, nikoga unutra ne naåosmo.”
Dje 5:24 Kad su hramski zapovjednik i veliki sveøenici çuli te rijeçi, u
nedoumici su se pitali æto bi to moglo biti.
Dje 5:25 Nato netko pristigne i dojavi im: “Eno, ljudi koje baciste u
tamnicu, u Hramu stoje i uçe narod.”
Dje 5:26 Tada zapovjednik sa straœarima ode te ih dovede - ne na silu
jer se bojahu da ih narod ne kamenuje.
Dje 5:27 Dovedoæe ih i privedoæe pred Vijeøe. Veliki ih sveøenik zapita:
Dje 5:28 “Nismo li vam strogo zabranili uçiti u to Ime? A vi ste eto napunili
Jeruzalem svojim naukom i hoøete na nas navuøi krv toga çovjeka.”
Dje 5:29 Petar i apostoli odvrate: “Treba se veøma pokoravati Bogu
negoli ljudima!
Dje 5:30 Bog otaca naæih uskrsnu Isusa kojega vi smakoste objesivæi
ga na drvo.
Dje 5:31 Njega Bog desnicom svojom uzvisi za Zaçetnika i Spasitelja
da obraøenjem podari Izraela i oproætenjem grijeha.
Dje 5:32 I mi smo svjedoci tih dogaåaja i Duh Sveti kojega dade Bog
onima æto mu se pokoravaju.”
Dje 5:33 Nato se oni razgnjeviæe i htjedoæe ih ubiti.
Dje 5:34 Ali ustade u Vijeøu neki farizej imenom Gamaliel, zakonoznanac,
kojega je poætovao sav narod. On zapovjedi da ljude naças
izvedu
Dje 5:35 pa øe vijeønicima: “Izraelci, dobro promislite æto øete s tim
ljudima.
Dje 5:36 Ta prije nekog vremena podiœe se Teuda tvrdeøi da je netko,
i uza njega prista oko çetiri stotine ljudi. Bi smaknut i sve mu se pristaæe
razbjegoæe i netragom ih nesta.
Dje 5:37 Nakon toga se u dane popisa podiœe Juda Galilejac i odvuçe
narod za sobom. I on propade i sve mu se pristaæe raspræiæe.
Dje 5:38 I sad evo kanite se, velim vam, tih ljudi i otpustite ih. Jer ako je
taj naum ili to djelo od ljudi, propast øe;
Dje 5:39 ako li je pak od Boga, neøete ga moøi uniætiti - da se i s Bogom
u ratu ne naåete.” Posluæaju ga
Dje 5:40 pa dozovu apostole, iæibaju ih, zapovjede im da ne govore u
ime Isusovo pa ih otpuste.
Dje 5:41 Oni pak odu ispred Vijeøa radosni æto bijahu dostojni podnijeti
pogrde za Ime.
Dje 5:42 I svaki su dan u Hramu i po kuøama neprestance uçili i
navjeæøivali Krista, Isusa.
Dje 6:1 U one dane, kako se broj uçenika mnoœio, Œidovi grçkog jezika
stadoæe mrmljati protiv domaøih Œidova æto se u svagdanjem sluœenju
zanemaruju njihove udovice.
Dje 6:2 Dvanaestorica nato sazvaæe mnoætvo uçenika i rekoæe: “Nije
pravo da mi napustimo rijeç Boœju da bismo sluœili kod stolova.
Dje 6:3 Dajte pronaåite, braøo, izmeåu sebe sedam muœeva na dobru
glasu, punih Duha i mudrosti. Njih øemo postaviti nad ovom sluœbom,
Dje 6:4 a mi øemo se posvetiti molitvi i posluœivanju Rijeçi.”
Dje 6:5 Prijedlog se svidje svemu mnoætvu pa izabraæe Stjepana, muœa
puna vjere i Duha Svetoga, zatim Filipa, Prohora, Nikanora, Timona,
Parmenu te antiohijskog pridoælicu Nikolu. Dje 6:6 Njih postave pred
apostole, a oni pomolivæi se, poloœe na njih ruke.
Dje 6:7 I rijeç je Boœja rasla, uvelike se mnoœio broj uçenika u Jeruzalemu
i veliko je mnoætvo sveøenika prihvaøalo vjeru.
Stjepan uhvaøen
Dje 6:8 Stjepan je pun milosti i snage çinio velika çudesa i znamenja u
narodu.
Dje 6:9 Nato se digoæe neki iz takozvane sinagoge Slobodnjaka,
Cirenaca, Aleksandrinaca te onih iz Cilicije i Azije pa poçeæe raspravljati
sa Stjepanom,
Dje 6:10 ali nisu mogli odoljeti mudrosti i Duhu kojim je govorio.
Dje 6:11 Onda podmetnuæe neke ljude koji rekoæe: “Çuli smo ga govoriti
pogrdne rijeçi protiv Mojsija i Boga.”
Dje 6:12 Podjare i narod, starjeæine i pismoznance pa priåu, zgrabe ga
i odvuku u Vijeøe.
Dje 6:13 Ondje namjestiæe laœne svjedoke koji rekoæe: “Ovaj çovjek
neprestance govori protiv svetog Mjesta i Zakona.
Dje 6:14 Çuli smo ga doista govoriti: ‘Isus Nazareøanin razvalit øe ovo
Mjesto i izmijeniti obiçaje koje nam predade Mojsije’.”
Dje 6:15 A svi koji su sjedili u Vijeøu uprijeæe pogled u Stjepana te opaziæe
- lice mu kao u anåela.

831
Stjepanova besjeda
Dje 7:1 Veliki sveøenik upita: “Je li to tako?”
Dje 7:2 Stjepan odgovori: “Braøo i oci, çujte! Bog slave ukaza se ocu
naæemu Abrahamu dok bijaæe u Mezopotamiji, prije negoli se nastani u
Haranu,
Dje 7:3 i reçe mu: Iziåi iz zemlje svoje, iz zaviçaja svoga, hajde u zemlju
koju øu ti pokazati.
Dje 7:4 On nato iziåe iz zemlje kaldejske i nastani se u Haranu. Odande
ga nakon smrti oca njegova Bog preseli u ovu zemlju u kojoj vi sada
boravite.
Dje 7:5 U njoj mu ne dade ni stope baætine, nego obeøa dati je u posjed
njemu i potomstvu njegovu nakon njega, premda joæ nije imao djeteta.
Dje 7:6 Bog isto tako reçe da øe potomci njegovi biti pridoælice u zemlji
tuåoj, da øe ih porobljavati i tlaçiti çetiri stotine godina.
Dje 7:7 Ali narod kojemu budu robovali ja øu suditi, reçe Bog. A nakon
toga iziøi øe i iskazati mi ætovanje na ovome mjestu.
Dje 7:8 Dade mu i Savez obrezanja. Tako rodi Izaka i obreza ga osmi
dan, Izak Jakova, Jakov dvanaest rodozaçetnika.”
Dje 7:9 “Rodozaçetnici pak, iz zavisti, Josipa predadoæe u Egipat. Ali
Bog bijaæe s njim
Dje 7:10 te ga izbavljaæe iz svih nevolja, podari ga naklonoæøu i mudroæøu
pred faraonom, kraljem egipatskim koji ga postavi za upravitelja nad
Egiptom i nad cijelim dvorom svojim.
Dje 7:11 Onda u cijeloj zemlji egipatskoj i kanaanskoj nasta glad i nevolja
velika: oci naæi ne mogahu naøi hrane.
Dje 7:12 Kad Jakov doçu da u Egiptu ima œita, posla onamo najprije oce
naæe.
Dje 7:13 Drugi se put Josip oçitova braøi svojoj pa faraon dozna za
podrijetlo Josipovo.
Dje 7:14 Josip tada posla po Jakova, oca svoga, i svu rodbinu, sedamdeset
i pet duæa.
Dje 7:15 Jakov tako siåe u Egipat. I umrije on i oci naæi.
Dje 7:16 Preneseni su u Sihem i poloœeni u grob koji je Abraham za
srebro kupio od sinova Hamorovih u Sihemu.”
Dje 7:17 “Kako se bliœilo vrijeme obeøanja koje Bog obreçe Abrahamu,
rastao je u Egiptu narod i mnoœio se
Dje 7:18 dok ondje ne zavlada drugi kralj koji nije poznavao Josipa.
Dje 7:19 Lukav prema rodu naæemu, tlaçio je on oce naæe da bi djecu
svoju izlagali da ne ostanu na œivotu.
Dje 7:20 U taj se ças rodi Mojsije. Bijaæe boœanski lijep. Tri je mjeseca
hranjen u kuøi oçinskoj,
Dje 7:21 a onda, kad je bio izloœen, prigrli ga køi faraonova i othrani sebi
za sina.
Dje 7:22 Tako Mojsije, odgojen u svoj mudrosti egipatskoj, bijaæe silan
na rijeçima i djelima.”
Dje 7:23 “Kad mu bijaæe çetrdeset godina, ponuka ga srce da pohodi
braøu svoju, sinove Izraelove.
Dje 7:24 I kad vidje kako je jednomu nanesena nepravda, suprotstavi
se i osveti zlostavljenoga ubivæi Egipøanina.
Dje 7:25 Mislio je da øe braøa njegova shvatiti kako øe im Bog po njegovoj
ruci pruœiti spasenje, ali oni ne shvatiæe.
Dje 7:26 Sutradan se pojavi pred onima koji su se tukli te ih stade nagovarati
da se izmire: œeljudi, braøa ste! Zaæto zlostavljate jedan drugoga?’
Dje 7:27 Ali ga onaj æto je zlostavljao svoga bliœnjega odbi rijeçima: Tko
te postavi glavarom i sucem nad nama?
Dje 7:28 Kaniæ li ubiti i mene kao æto si juçer ubio onog Egipøanina?
Dje 7:29 Na te rijeçi pobjeœe Mojsije i skloni se u zemlju midjansku, gdje
mu se rodiæe dva sina.”
Dje 7:30 “Nakon çetrdeset godina ukaza mu se Anåeo u pustinji brda
Sinaja u rasplamtjeloj vatri jednoga grma.
Dje 7:31 Opazivæi to, zadivi se Mojsije viåenju. Dok je prilazio da bolje
promotri, eto glasa Gospodnjega:
Dje 7:32 Ja sam Bog Otaca tvojih, Bog Abrahamov, Izakov i Jakovljev.
Sav preplaæen, Mojsije se ne usudi pogledati.
Dje 7:33 A Gospodin øe mu: Izuj obuøu s nogu! Jer mjesto na kojem
stojiæ, sveto je tlo.
Dje 7:34 Vidio sam, vidio nevolju naroda svoga u Egiptu i uzdisaj mu
çuo pa siåoh izbaviti ga. I sad hajde! Æaljem te u Egipat!”
Dje 7:35 “Toga Mojsija - kojega su se odrekli rekavæi: Tko te postavi
glavarom i sucem? - toga im Bog kao glavara i otkupitelja posla po Anåelu
koji mu se ukaza u grmu.

832
Dje 7:36 On ih izvede uçinivæi çudesa i znamenja u zemlji egipatskoj, u
Crvenome moru i u pustinji kroz çetrdeset godina.
Dje 7:37 To je onaj Mojsije koji reçe sinovima Izraelovim: Proroka poput
mene od vaæe braøe podiøi øe vam Bog.
Dje 7:38 To je onaj koji za skupa u pustinji bijaæe izmeåu Anåela æto mu
govoraæe na brdu Sinaju i otaca naæih; onaj koji je primio rijeçi œivotne da
ih nama preda.
Dje 7:39 Njemu se ne htjedoæe pokoriti oci naæi, nego ga odbiæe i u
srcima se svojima vratiæe u Egipat
Dje 7:40 rekavæi Aronu: ‘Napravi nam bogove koji øe iøi pred nama! Ta
ne znamo æto se dogodi s tim Mojsijem koji nas izvede iz zemlje
egipatske.’
Dje 7:41 Tele naçiniæe u dane one, prinesoæe œrtvu tom kumiru i veseljahu
se djelima ruku svojih.
Dje 7:42 Bog se pak odvrati i prepusti ih da çaste vojsku nebesku, kao
æto piæe u Knjizi proroçkoj: Prinosiste li mi œrtve i prinose çetrdeset godina
u pustinji, dome Izraelov?
Dje 7:43 Poprimiste æator Molohov i zvijezdu boga Refana - likove koje
napraviste da biste im se klanjali. Odvest øu vas stoga u progonstvo
onkraj Babilona!”
Dje 7:44 “Oci naæi imahu u pustinji Æator svjedoçanstva kako odredi
Onaj koji reçe Mojsiju da se on naçini po praliku koji je vidio.
Dje 7:45 Taj su Æator preuzeli oci naæi i pod Joæuom ga unijeli u posjed
s kojega Bog pred licem njihovim rastjera narode. Tako bijaæe sve do
dana Davida,
Dje 7:46 koji je naæao milost pred Bogom te molio da naåe boraviæte
Bogu Jakovljevu.
Dje 7:47 Istom Salomon izgradi mu Dom.
Dje 7:48 Ali Sveviænji u rukotvorinama ne prebiva, kao æto veli prorok:
Dje 7:49 Nebesa su moje prijestolje, a zemlja podnoœje nogama. Kakav
dom da mi sagradite, govori Gospodin, i gdje da bude mjesto mog
poçinka?
Dje 7:50 Nije li ruka moja naçinila sve to?
Dje 7:51 Tvrdovrati i neobrezanih srdaca i uæiju, vi se uvijek opirete
Duhu Svetomu: kako oci vaæi tako i vi!
Dje 7:52 Kojega od proroka nisu progonili oci vaæi? I pobiæe one koji su
unaprijed navijestili dolazak Pravednika çiji ste vi sada izdajice i ubojice,
Dje 7:53 vi koji po anåeoskim uredbama primiste Zakon, ali ga se niste
drœali.”
Dje 7:54 Kad su to çuli, uskipjeæe u srcima i poçeæe ækripati zubima na
njega.
Dje 7:55 Ali on, pun Duha Svetoga, uprije pogled u nebo i ugleda slavu
Boœju i Isusa gdje stoji zdesna Bogu
Dje 7:56 pa reçe: “Evo vidim nebesa otvorena i Sina Çovjeçjega gdje
stoji zdesna Bogu.”
Dje 7:57 Viçuøi iza glasa, oni zatisnuæe uæi i navaliæe jednoduæno na
njega.
Dje 7:58 Izbaciæe ga iz grada pa ga kamenovahu. Svjedoci odloœiæe
haljine do nogu mladiøa koji se zvao Savao.
Dje 7:59 I dok su ga kamenovali, Stjepan je zazivao: “Gospodine Isuse,
primi duh moj!”
Dje 7:60 Onda se baci na koljena i povika iza glasa: “Gospodine, ne
uzmi im ovo za grijeh!” Kada to reçe, usnu.
Dje 8:1 Savao je pristao da se Stjepan smakne. U onaj dan navali velik
progon na Crkvu u Jeruzalemu. Svi se osim apostola raspræiæe po
krajevima judejskim i samarijskim.
Dje 8:2 Bogobojazni su ljudi pokopali Stjepana i odrœali veliko œalovanje
za njim.
Dje 8:3 Savao je pak pustoæio Crkvu: ulazio je u kuøe, odvlaçio muœeve
i œene i predavao ih u tamnicu.
Propovijedanje u Samariji
Dje 8:4 Oni dakle æto su se raspræili obilazili su navjeæøujuøi Rijeç.
Dje 8:5 Filip tako siåe u grad samarijski i stade im propovijedati Krista.
Dje 8:6 Mnoætvo je jednoduæno prihvaøalo æto je Filip govorio sluæajuøi
ga i gledajuøi znamenja koja je çinio.
Dje 8:7 Doista, iz mnogih su opsjednutih izlazili neçisti duhovi viçuøi iza
glasa, a ozdravljali su i mnogi uzeti i hromi.
Dje 8:8 Nasta tako velika radost u onome gradu.
Æimun çarobnjak
Dje 8:9 Çovjek se neki, imenom Æimun, u gradu veø duœe bavio
çarobnjaætvom i opçaravao narod tvrdeøi da je neki veliki.

833
Dje 8:10 Priklanjalo mu se sve, malo i veliko, te govorilo: “Ovaj je Snaga
Boœja, zvana Velika.”
Dje 8:11 A priklanjahu mu se jer ih je duœe vremena opçaravao svojim
vradœbinama.
Dje 8:12 Ali kad povjerovaæe Filipu koji navjeæøivaæe evanåelje o
kraljevstvu Boœjemu i o imenu Isusa Krista, krætavahu se - muœevi i œene.
Dje 8:13 Povjerova i Æimun te se krsti i osta uz Filipa: bio je zanesen
promatrajuøi znamenja i çudesa koja su se dogaåala.
Dje 8:14 Kad su apostoli u Jeruzalemu çuli da je Samarija prigrlila rijeç
Boœju, poslaæe k njima Petra i Ivana.
Dje 8:15 Oni siåoæe i pomoliæe se za njih da bi primili Duha Svetoga.
Dje 8:16 Jer joæ ni na koga od njih ne bijaæe siæao; bijahu samo kræteni
u ime Gospodina Isusa.
Dje 8:17 Tada polagahu ruke na njih i oni primahu Duha Svetoga.
Dje 8:18 Kad Æimun vidje da se polaganjem ruku apostolskih daje Duh,
ponudi apostolima novaca
Dje 8:19 govoreøi: “Dajte i meni tu moø da svatko na koga poloœim ruke
primi Duha Svetoga.”
Dje 8:20 Petar mu odvrati: “Novac tvoj zajedno s tobom propao kad si
mislio dar Boœji novcima steøi!
Dje 8:21 Nema tebi ovdje dijela ni udjela jer tvoje srce nije pravo pred
Bogom!
Dje 8:22 Obrati se od te opakosti svoje i moli Gospodina ne bi li ti se kako
oprostila namisao srca tvoga.
Dje 8:23 Ta gledam te: œuçju si gorak i nepravdom okovan.”
Dje 8:24 Æimun odgovori: “Molite i vi za me Gospodina da me ne snaåe
niæta od toga æto rekoste!”
Dje 8:25 Oni pak poæto posvjedoçiæe i dorekoæe rijeç Gospodnju, vratiæe
se u Jeruzalem navjeæøujuøi evanåelje mnogim selima samarijskim.
Filip krsti Etiopljanina
Dje 8:26 Anåeo se Gospodnji obrati Filipu: “Ustani i poåi na jug putom
æto iz Jeruzalema silazi u Gazu; on je pust.”
Dje 8:27 On usta i poåe. Odjednom eto nekog Etiopljanina, dvoranina,
visokog dostojanstvenika kandake, kraljice etiopske koji bijaæe nad svom
njezinom riznicom.
Dje 8:28 Vraøao se iz Jeruzalema, kamo je bio poæao pokloniti se;
sjeåaæe na svojim kolima i çitaæe proroka Izaiju.
Dje 8:29 Duh reçe Filipu: “Poåi i pridruœi se tim kolima!”
Dje 8:30 Filip pritrça i çu gdje onaj çita Izaiju proroka pa øe mu: “Razumijeæ
li æto çitaæ?”
Dje 8:31 On odvrati: “Kako bih mogao ako me tko ne uputi?” Onda zamoli
Filipa da se uspne i sjedne uza njega.
Dje 8:32 A çitao je ovaj odlomak Pisma: Ko ovcu na klanje odvedoæe
ga, ko janje nijemo pred onim æto ga striœe on ne otvara svojih usta.
Dje 8:33 U poniœenju sud mu je uskraøen. Naraætaj njegov tko da opiæe?
Da, uklonjen je sa zemlje œivot njegov.
Dje 8:34 Dvoranin se obrati Filipu pa øe mu: “Molim te, o kome to prorok
govori? O sebi ili o kome drugom?
Dje 8:35 Filip prozbori te mu, poæavæi od toga Pisma, navijesti evanåelje:
Isusa.
Dje 8:36 Putujuøi tako, stigoæe do neke vode pa øe dvoranin: “Evo vode!
Æto prijeçi da se krstim?”
Dje 8:37 Filip odvrati: “Ako vjerujeæ od svega srca, moœe to biti.” On
reçe: “Vjeruje da je Isus Krist Sin Boœji.”
Dje 8:38 Zapovjedi da kola stanu pa obojica, Filip i dvoranin, siåoæe u
vodu te ga Filip krsti.
Dje 8:39 A kad iziåoæe iz vode, Duh Gospodnji ugrabi Filipa te ga dvoranin
viæe ne vidje. On radosno nastavi svojim putom,
Dje 8:40 a Filip se naåe u Azotu. I kako je prolazio, navjeæøivaæe
evanåelje svim gradovima dok ne stiœe u Cezareju.
Savlov poziv
Dje 9:1 Savao pak, sveudilj zadahnut prijetnjom i pokoljem prema
uçenicima Gospodnjim, poåe k velikomu sveøeniku,
Dje 9:2 zaiska od njega pisma za sinagoge u Damasku, da sve koje
naåe od ovoga Puta, muœeve i œene, okovane dovede u Jeruzalem.
Dje 9:3 Kad se putujuøi pribliœi Damasku, iznenada ga obasja svjetlost
s neba.
Dje 9:4 Sruæi se na zemlju i zaçu glas æto mu govoraæe: “Savle, Savle,
zaæto me progoniæ?”
Dje 9:5 On upita: “Tko si, Gospodine?” A on øe: “Ja sam Isus kojega ti
progoniæ!

834
Dje 9:6 Nego ustani, uåi u grad i reøi øe ti se æto ti je çiniti.”
Dje 9:7 Njegovi suputnici ostadoæe bez rijeçi: çuli su doduæe glas, ali ne
vidjeæe nikoga.
Dje 9:8 Savao usta sa zemlje. Otvorenih oçiju nije niæta vidio pa ga
povedu za ruku i uvedu u Damask.
Dje 9:9 Tri dana nije vidio, nije jeo ni pio.
Dje 9:10 U Damasku bijaæe neki uçenik imenom Ananija. Njemu u viåenju
reçe Gospodin: “Ananija!” On se odazva: “Evo me, Gospodine!”
Dje 9:11 A Gospodin øe mu: “Ustani, poåi u ulicu zvanu Ravna i u kuøi
Judinoj potraœi Tarœanina imenom Savla. Eno, moli se;
Dje 9:12 i u viåenju vidje çovjeka imenom Ananiju gdje ulazi i polaœe na
njega ruke da bi progledao.”
Dje 9:13 Ananija odgovori: “Gospodine, od mnogih sam çuo o tom
çovjeku kolika je zla tvojim svetima uçinio u Jeruzalemu.
Dje 9:14 On ima od velikih sveøenika i punomoø okovati sve koji prizivlju
ime tvoje.”
Dje 9:15 Gospodin mu odvrati: “Poåi jer on mi je oruåe izabrano da
ponese ime moje pred narode i kraljeve i sinove Izraelove.
Dje 9:16 Ja øu mu uistinu pokazati koliko mu je za ime moje trpjeti.”
Dje 9:17 Ananija ode, uåe u kuøu, poloœi na njega ruke i reçe: “Savle,
brate! Gospodin, Isus koji ti se ukaza na putu kojim si iæao, posla me da
progledaæ i napuniæ se Duha Svetoga.”
Dje 9:18 I odmah mu s oçiju spade neæto kao ljuske te on progleda pa
usta, krsti se
Dje 9:19 i uzevæi hrane, okrijepi se. Nekoliko dana provede s uçenicima
u Damasku.
Savlovo propovijedanje u Damasku
Dje 9:20 te odmah stade po sinagogama propovijedati Isusa, da je on
Sin Boœji.
Dje 9:21 Koji ga god sluæahu, izvan sebe govorahu: “Nije li ovo onaj koji
je u Jeruzalemu istrebljivao sve koji Ime ovo prizivlju, pa i ovamo zato
doæao da ih okovane odvede pred velike sveøenike?”
Dje 9:22 Savao pak, sve silniji, zbunjivaæe Œidove koji prebivahu u Damasku
dokazujuøi: “Ovo je Krist!”
Dje 9:23 Poæto je minulo podosta vremena, odluçe Œidovi pogubiti ga,
Dje 9:24 ali Savao dozna za njihov naum. Nadzirahu i vrata danju i noøu
da bi ga pogubili,
Dje 9:25 ali ga uçenici noøu uzeæe i preko zidina oprezno spustiæe u
koæari.
Dje 9:26 Kad je Savao doæao u Jeruzalem, gledao se pridruœiti
uçenicima, ali ga se svi bojahu: nisu vjerovali da je uçenik.
Dje 9:27 Tada ga Barnaba uze i povede k apostolima te im pripovjedi
kako je Savao na putu vidio Gospodina koji mu je govorio i kako je u
Damasku smjelo propovijedao u ime Isusovo.
Dje 9:28 Od tada se s njima slobodno kretao po Jeruzalemu i smjelo
propovijedao u ime Gospodnje.
Dje 9:29 Govorio je i raspravljao sa Œidovima grçkog jezika pa i oni
snovahu pogubiti ga.
Dje 9:30 Saznala to braøa pa ga odvedoæe u Cezareju i uputiæe u Tarz.
Dje 9:31 Crkva je po svoj Judeji, Galileji i Samariji uœivala mir, izgraåivala
se i napredovala u strahu Gospodnjem te rasla utjehom Svetoga Duha.
Petar ozdravlja Eneju
Dje 9:32 Jednom Petar, obilazeøi posvuda, siåe i k svetima u Lidi.
Dje 9:33 Ondje naåe nekog çovjeka imenom Eneja, koji je osam godina
leœao na postelji: bijaæe uzet.
Dje 9:34 Reçe mu Petar: “Eneja, ozdravlja te Isus Krist! Ustani i prostri
sam sebi!” On umah usta.
Dje 9:35 Vidjeæe to svi œitelji Lide i Æarona te se obratiæe Gospodinu.
Dje 9:36 U Jopi pak bijaæe uçenica imenom Tabita, æto prevedeno znaçi
Koæuta. Bijaæe ona bogata dobrim djelima i milostinjama æto ih je dijelila.
Dje 9:37 Upravo u one dane obolje i umrije. Poæto je operu, izloœe je u
gornjoj sobi.
Dje 9:38 A kako je Lida blizu Jope, uçenici çuæe da je Petar ondje i
poslaæe k njemu dva çovjeka s molbom: “Doåi k nama, ne oklijevaj!”
Dje 9:39 Petar usta i krenu s njima. ^im stiœe, odvedoæe ga u gornju
sobu. Okruœiæe ga sve udovice te mu plaçuøi pokazivahu haljine i odijela
æto ih je Koæuta izraåivala dok je joæ bila s njima.
Dje 9:40 Petar sve istjera van, kleknu, pomoli se pa se okrenu prema
tijelu i reçe: “Tabita, ustani!” Ona otvori oçi, pogleda Petra i sjede.
Dje 9:41 On joj pruœi ruku i pridiœe je. Onda pozove svete i udovice pa im
je pokaza œivu.

835
Dje 9:42 Dozna se za to po svoj Jopi te mnogi povjerovaæe u Gospodina.
Dje 9:43 Petar osta neko vrijeme u Jopi u nekog Æimuna koœara.
Petar i Kornelije
Dje 10:1 U Cezareji bijaæe neki çovjek imenom Kornelije, satnik takozvane
italske çete,
Dje 10:2 poboœan i bogobojazan sa svim svojim domom. Dijelio je mnoge
milostinje narodu i bez prestanka se molio Bogu.
Dje 10:3 U viåenju negdje oko devete ure dana ugleda on jasno anåela
Boœjega gdje dolazi k njemu i veli mu: “Kornelije!”
Dje 10:4 Zagleda se u njega pa mu prestraæen reçe: “Æto je, Gospodine?”
A on njemu: “Molitve su tvoje i milostinje uziæle kao œrtva podsjetnica
pred Boga.
Dje 10:5 Zato sada poæalji ljude u Jopu i dozovi Æimuna koji se zove
Petar.
Dje 10:6 On je gost u nekog Æimuna koœara çija je kuøa uz more.”
Dje 10:7 Çim ode anåeo koji mu je govorio, pozove on dvojicu slugu i
jednoga poboœna, privrœena vojnika,
Dje 10:8 sve im ispripovjedi i posla ih u Jopu.
Dje 10:9 Sutradan, dok su oni putovali i pribliœavali se gradu, oko æeste
ure uziåe Petar na krov moliti.
Dje 10:10 Ogladnje i zaœelje se jela. Dok mu pripremahu, pade on u
zanos.
Dje 10:11 Gleda on nebo rastvoreno i posudu neku poput velika platna:
uleknuta s çetiri okrajka, silazi na zemlju.
Dje 10:12 U njoj bijahu svakovrsni çetveronoæci, gmazovi zemaljski i
ptice nebeske.
Dje 10:13 I glas øe mu neki: “Ustaj, Petre! Kolji i jedi!”
Dje 10:14 Petar odvrati: “Nipoæto, Gospodine! Ta nikad joæ ne okusih
niæta okaljano i neçisto”.
Dje 10:15 A glas øe mu opet, po drugi put: “Æto Bog oçisti, ti ne zovi
okaljanim!”
Dje 10:16 To se ponovi do triput, a onda je posuda ponesena na nebo.
Dje 10:17 Dok se Petar dvoumio æto bi imalo znaçiti viåenje koje vidje,
eto ljudi koje je poslao Kornelije: poæto se raspitaæe za Æimunovu kuøu,
pojave se na vratima,
Dje 10:18 zovnu te upitaju je li ondje ugoæøen neki Æimun, nazvan Petar.
Dje 10:19 Dok je Petar sveudilj razmiæljao o viåenju, reçe mu Duh: “Evo,
neka te trojica traœe.
Dje 10:20 Daj ustani, siåi i poåi s njima ne skanjujuøi se jer ja sam ih
poslao.”
Dje 10:21 Petar siåe k ljudima i reçe: “Evo me! Ja sam onaj kojega
traœite! Zbog çega ste doæli?”
Dje 10:22 Oni odgovore: “Satnik Kornelije, muœ pravedan i bogobojazan,
za kojega svjedoçi sav narod œidovski, primi od svetog anåela
naputak da te dozove u dom svoj i çuje od tebe rijeçi.”
Dje 10:23 Tada ih Petar pozva unutra i ugosti.
Sutradan usta i krenu s njima; pratila ga neka braøa iz Jope.
Dje 10:24 Drugi dan stiœe u Cezareju. Kornelije ih je çekao sazvavæi
rodbinu i prisne prijatelje.
Dje 10:25 Kad je Petar ulazio, pohrli mu Kornelije u susret, padne mu k
nogama i pokloni se.
Dje 10:26 Petar ga pridigne govoreøi: “Ustani! I ja sam çovjek.”
Dje 10:27 I razgovarajuøi s njime, uåe i naåe skupljene mnoge
Dje 10:28 te im reçe: “Vi znate kako je Œidovu zabranjeno druœiti se sa
strancem ili k njemu ulaziti, ali meni Bog pokaza da nikoga ne zovem
okaljanim ili neçistim.
Dje 10:29 Stoga, pozvan, i doåoh bez pogovora. Da çujemo dakle zbog
çega me pozvaste!”
Dje 10:30 Kornelije reçe: “Prije çetiri dana baæ u ovo doba, o devetoj uri,
molio sam se u kuøi kad gle: çovjek neki u sjajnoj odjeøi stane preda me
Dje 10:31 i reçe: ‘Kornelije, usliæana ti je molitva i milostinje su tvoje
spomenute pred Bogom!
Dje 10:32 Poæalji dakle u Jopu i dozovi Æimuna koji se zove Petar. On je
gost u kuøi Æimuna koœara uz more.’
Dje 10:33 Odmah sam dakle poslao k tebi, a ti si dobro uçinio æto si
doæao. Evo nas dakle sviju pred Bogom da çujemo sve æto ti zapovjedi
Gospodin!”
Dje 10:34 Petar tada prozbori i reçe: “Sad uistinu shvaøam da Bog nije
pristran,
Dje 10:35 nego - u svakom je narodu njemu mio onaj koji ga se boji i çini
pravdu.

836
Dje 10:36 Rijeç posla sinovima Izraelovim navjeæøujuøi im evanåelje:
mir po Isusu Kristu; on je Gospodar sviju.
Dje 10:37 Vi znate æto se dogaåalo po svoj Judeji, poçevæi od Galileje,
nakon krætenja koje je propovijedao Ivan:
Dje 10:38 kako Isusa iz Nazareta Bog pomaza Duhom Svetim i snagom,
njega koji je, jer Bog bijaæe s njime, proæao zemljom çineøi dobro i
ozdravljajuøi sve kojima bijaæe ovladao åavao.”
Dje 10:39 “Mi smo svjedoci svega æto on uçini u zemlji judejskoj i Jeruzalemu.
I njega smakoæe, objesivæi ga na drvo!
Dje 10:40 Bog ga uskrsnu treøi dan i dade mu da se oçituje -
Dje 10:41 ne svemu narodu, nego svjedocima od Boga predodreåenima
- nama koji smo s njime zajedno jeli i pili poæto uskrsnu od mrtvih.”
Dje 10:42 “On nam i naloœi propovijedati narodu i svjedoçiti: Ovo je onaj
kojega Bog postavi sucem œivih i mrtvih!”
Dje 10:43 “Za njega svjedoçe svi proroci: da tko god u njega vjeruje, po
imenu njegovu prima oproætenje grijeha.”
Krætenje prvih pogana
Dje 10:44 Dok je Petar joæ govorio te rijeçi, siåe Duh Sveti na sve koji su
sluæali tu besjedu.
Dje 10:45 A vjernici iz obrezanja, koji doåoæe zajedno s Petrom, zaçudiæe
se æto se i na pogane izlio dar Duha Svetoga.
Dje 10:46 Jer çuli su ih govoriti drugim jezicima i veliçati Boga.
Tada Petar reçe:
Dje 10:47 “Moœe li tko uskratiti vodu da se ne krste ovi koji su primili
Duha Svetoga kao i mi?”
Dje 10:48 I zapovjedi da se krste u ime Isusa Krista. Tada ga zamole da
ostane ondje nekoliko dana.
Petar se opravdava u Jeruzalemu
Dje 11:1 Doçuli apostoli i braøa po Judeji da i pogani primiæe rijeç Boœju
Dje 11:2 pa kad Petar uziåe u Jeruzalem, uzeæe mu obrezanici prigovarati:
Dje 11:3 “Uæao si, dobacivahu, k ljudima neobrezanima i jeo s njima!”
Dje 11:4 Onda zapoçe Petar te im izloœi sve po redu:
Dje 11:5 “Molio sam se, reçe, u Jopi kadli u zanosu ugledam viåenje:
posudu neku poput velika platna, uleknuta s çetiri okrajka, gdje silazi s
neba i dolazi do mene.
Dje 11:6 Zagledah se, promotrih je i vidjeh çetvoronoæce zemaljske,
zvijeri i gmazove te ptice nebeske.
Dje 11:7 Zaçuh i glas koji mi govoraæe: ‘Ustaj, Petre! Kolji i jedi!’
Dje 11:8 Ja odvratih: ‘Nipoæto, Gospodine! Ta nikad mi joæ niæta okaljano
ili neçisto ne uåe u usta.’
Dje 11:9 A glas øe s neba po drugi put: ‘Æto Bog oçisti, ti ne zovi neçistim.’
Dje 11:10 To se ponovi do triput, a onda se sve opet povuçe na nebo.”
Dje 11:11 “I odmah se, evo, pred kuøom u kojoj bijah pojaviæe tri çovjeka
poslana iz Cezareje k meni.
Dje 11:12 A Duh mi reçe da poåem s njima niæta ne premiæljajuøi. Sa
mnom poåoæe i ova æestorica braøe te uåosmo u kuøu tog çovjeka.
Dje 11:13 On nam pripovjedi kako je u svojoj kuøi vidio anåela koji je
stao preda njega i rekao: ‘Poæalji u Jopu i dozovi Æimuna nazvanog
Petar;
Dje 11:14 on øe ti navijestiti rijeçi po kojima øeæ se spasiti ti i sav dom
tvoj.’”
Dje 11:15 “I kad poçeh govoriti, siåe na njih Duh Sveti kao ono na nas u
poçetku.
Dje 11:16 Sjetih se tada rijeçi Gospodnje: œivan je, govoraæe on, krstio
vodom, a vi øete biti kræteni Duhom Svetim.’
Dje 11:17 Ako im je dakle Bog dao isti dar kao i nama koji povjerovasmo
u Gospodina Isusa Krista, tko sam ja da bih se smio oprijeti Bogu?”
Dje 11:18 Kad su to çuli, umiriæe se te stadoæe slaviti Boga govoreøi:
“Dakle i poganima Bog dade obraøenje na œivot!”
Dje 11:19 Oni dakle æto ih raspræi nevolja nastala u povodu Stjepana
doprijeæe do Fenicije, Cipra i Antiohije, nikomu ne propovijedajuøi Rijeçi
doli samo Œidovima.
Dje 11:20 Neki su od njih bili Ciprani i Cirenci. Kad stigoæe u Antiohiju,
propovijedahu i Grcima navjeæøujuøi evanåelje: Gospodina, Isusa.
Dje 11:21 Ruka Gospodnja bijaæe s njima te velik broj ljudi povjerova i
obrati se Gospodinu.
Dje 11:22 Vijest o tome doprije do Crkve u Jeruzalemu pa poslaæe
Barnabu u Antiohiju.
Dje 11:23 Kad on stiœe i vidje milost Boœju, obradova se te potaknu sve
da u odluçnosti srca ostanu uz Gospodina.

837
Dje 11:24 Ta bijaæe to muœ çestit, pun Duha Svetoga i vjere. Znatno se
mnoætvo prikloni Gospodinu.
Dje 11:25 Barnaba se zatim zaputi u Tarz potraœiti Savla.
Dje 11:26 Kad ga naåe, odvede ga u Antiohiju. Punu su se godinu dana
sastajali u toj Crkvi i pouçavali poveøe mnoætvo te se u Antiohiji uçenici
najprije prozvaæe kræøanima.
Barnaba i Savao idu u Jeruzalem
Dje 11:27 U one dane doåoæe u Antiohiju neki proroci iz Jeruzalema.
Dje 11:28 Jedan od njih, imenom Agab, usta i po Duhu pretkaza da øe
uskoro nastati velika glad po svem svijetu. Ona i nasta za Klaudija.
Dje 11:29 Stoga øe svatko od uçenika, odluçiæe, koliko smogne poslati
da se posluœi braøi u Judeji.
Dje 11:30 To i uçiniæe te poslaæe starjeæinama po Barnabi i Savlu.
Petar zatvoren i çudesno osloboåen
Dje 12:1 U to vrijeme uze Herod zlostavljati neke od Crkve.
Dje 12:2 Maçem pogubi Jakova, brata Ivanova.
Dje 12:3 Kad vidje da je to drago Œidovima, uhvati i Petra (bijahu upravo
Dani beskvasnih kruhova).
Dje 12:4 Uhiti ga, baci u tamnicu i dade da ga çuvaju çetiri vojniçke
çetverostraœe, nakani izvesti ga nakon Pashe pred narod.
Dje 12:5 Petra su dakle çuvali u tamnici, a Crkva se svesrdno moljaæe
Bogu za njega.
Dje 12:6 One noøi kad ga je Herod kanio privesti, spavao je Petar izmeåu
dva vojnika, okovan dvojim verigama, a straœari pred vratima çuvahu
straœu.
Dje 12:7 Kad eto: pojavi se anåeo Gospodnji te svjetlost obasja øeliju.
Anåeo udari Petra u rebra, probudi ga i reçe: “Ustaj brzo!” I spadoæe mu
verige s ruku.
Dje 12:8 Anåeo mu reçe: “Opaæi se i priveœi obuøu!” On uçini tako. Onda
øe mu anåeo: “Zaogrni se i hajde za mnom!”
Dje 12:9 Petar izaåe, poåe za njim, a nije znao da je zbilja æto se dogaåa
po anåelu: çinilo mu se da gleda viåenje.
Dje 12:10 Proæavæi prvu straœu, i drugu, doåoæe do œeljeznih vrata koja
vode u grad. Ona im se sama otvore te oni izaåu, proåu jednu ulicu, a
onda anåeo odjednom odstupi od njega.
Dje 12:11 Petar pak, doæavæi k sebi, reçe: “Sad uistinu znam da je Gospodin
poslao anåela svoga i izbavio me iz Herodove ruke i od svega æto
je oçekivao œidovski narod.”
Dje 12:12 Kad je to uoçio, zaputi se kuøi Marije, majke Ivana nazvanog
Marko. Ondje se mnogi bijahu skupili i molili.
Dje 12:13 Kad Petar pokuca na dvoriæna vrata, doåe prisluhnuti sluækinja
imenom Ruœa.
Dje 12:14 Kad prepozna Petrov glas, od radosti i ne otvori vrata, nego
utrça i javi da je Petar pred vratima.
Dje 12:15 Oni joj rekoæe: “Mahnitaæ!” Ali je ona uporno tvrdila da je tako.
Nato øe oni: “Bit øe njegov anåeo!”
Dje 12:16 Petar nastavi kucati. Kad napokon otvoriæe i ugledaæe ga,
ostadoæe izvan sebe.
Dje 12:17 On im rukom mahnu neka æute pa im pripovjedi kako ga
Gospodin izvede iz tamnice te dometnu: “Javite to Jakovu i braøi!” Onda
izaåe i ode u drugo mjesto.
Dje 12:18 Kad se razdani, nasta meåu vojnicima uzbuna nemalena æto
li se s Petrom dogodilo.
Dje 12:19 Herod ga stade traœiti, a kad ga ne naåe, sasluæa straœare i
naredi da se smaknu. Onda siåe iz Judeje u Cezareju i ondje osta.
Dje 12:20 A bio je u œestoku sukobu s Tircima i Sidoncima. Oni zajedniçki
doåoæe k njemu i poæto pridobiæe kraljevskoga komornika Blasta,
zaiskaæe mir, jer je njihova zemlja dobivala œiveœ od kraljeve.
Dje 12:21 U odreåeni dan sjede Herod odjeven u kraljevsko ruho na
prijestol i stade im govoriti.
Dje 12:22 Narod izvikivaæe: “Boœji glas, a ne ljudski!”
Dje 12:23 Umah ga, zbog toga æto ne dade slavu Bogu, udari anåeo
Gospodnji te on rascrvotoçen izdahnu.
Barnaba i Savao opet u Antiohiji
Dje 12:24 Rijeç je pak Boœja rasla i æirila se.
Dje 12:25 Barnaba i Savao, poæto obaviæe sluœenje u Jeruzalemu, vratiæe
se uzevæi sa sobom Ivana zvanog Marko.
Barnabino i Savlovo poslanje
Dje 13:1 U antiohijskoj je Crkvi bilo proroka i uçitelja: Barnaba, Æimun
zvani Niger, Lucije Cirenac, Manahen, suothranjenik Heroda
çetverovlasnika, i Savao.

838
Dje 13:2 Dok su jednom obavljali sluœbu Boœju i postili, reçe Duh Sveti:
“Odluçite mi Barnabu i Savla za djelo na koje sam ih pozvao.”
Dje 132:3 Onda su postili, molili, poloœili na njih ruke i otpustili ih.
Na Cipru. Vraçar Elim
Dje 13:4 Poslani od Svetoga Duha siåu u Seleuciju, a odande odjedre
na Cipar.
Dje 13:5 Kad se naåoæe u Salamini, navjeæøivahu rijeç Boœju u œidovskim
sinagogama. Imali su i Ivana za posluœitelja.
Dje 13:6 Poæto pak proåoæe sav otok do Pafa, naåoæe nekog vraçara,
nazoviproroka, Œidova, imenom Barjesu.
Dje 13:7 On bijaæe uz namjesnika Sergija Pavla, çovjeka razborita.
Sergije dozva Barnabu i Savla te zaiska çuti rijeç Boœju,
Dje 13:8 ali im se usprotivi Elim, Vraçar - tako mu se ime prevodi -
nastojeøi odvratiti namjesnika od vjere.
Dje 13:9 Savao pak, zvan i Pavao, pun Duha Svetoga, oæinu ga pogledom
Dje 13:10 i reçe: “Pun svake lukavosti i prevrtljivosti, sine åavolski,
neprijatelju svake pravednosti, zar nikako da prestaneæ iskrivljavati ravne
putove Gospodnje?
Dje 13:11 Evo stoga sada ruke Gospodnje na tebi: oslijepljet øeæ i neko
vrijeme neøeæ gledati sunca!” Odmah pade na njega mrak i tama te on
glavinjajuøi stade traœiti ruke vodilje.
Dje 13:12 Videøi æto se dogodilo, povjerova tada namjesnik, zanesen
naukom Gospodnjim.
Dje 13:13 Poæto se Pavao i oni oko njega otisnuæe od Pafa, stigoæe u
Pergu pamfilijsku. Ivan ih napusti te se vrati u Jeruzalem.
Dje 13:14 Oni pak krenuæe iz Perge i stigoæe u Antiohiju pizidijsku. U
dan subotni uæli su u sinagogu i sjeli.
Dje 13:15 Nakon çitanja Zakona i Proroka poæalju nadstojnici sinagoge
k njima: “Braøo, rekoæe, ima li u vas koja rijeç utjehe za narod, govorite!”
Dje 13:16 Nato usta Pavao, dadne rukom znak i reçe: “Izraelci i vi koji se
Boga bojite, çujte!
Dje 13:17 Bog naroda ovoga, Izraela, izabra oce naæe i uzdiœe narod za
boravka u zemlji egipatskoj te ga ispruœenom rukom izvede iz nje.
Dje 13:18 Oko çetrdeset ga je godina na rukama nosio u pustinji
Dje 13:19 pa poæto zatre sedam naroda u zemlji kanaanskoj, ubaætini
ga u zemlji njihovoj
Dje 13:20 za kakve çetiri stotine i pedeset godina. Nakon toga dade im
suce - do Samuela proroka.
Dje 13:21 Onda zaiskaæe kralja pa im Bog za çetrdeset godina dade
Æaula, sina Kiæeva, iz plemena Benjaminova.
Dje 13:22 Poæto svrgnu njega, podiœe im za kralja Davida za kojega
posvjedoçi: Naåoh Davida, sina Jiæajeva, çovjeka po svom srcu, koji øe
ispuniti sve moje œelje.
Dje 13:23 Iz njegova potomstva izvede Bog po svom obeøanju Izraelu
Spasitelja, Isusa.
Dje 13:24 Pred njegovim je dolaskom Ivan propovijedao krætenje
obraøenja svemu narodu izraelskomu.
Dje 13:25 A kad je Ivan dovræavao svoju trku, govorio je: ‘Nisam ja onaj
za koga me vi drœite. Nego za mnom evo dolazi onaj komu ja nisam
dostojan odrijeæiti obuøe na nogama.’”
Dje 13:26 “Braøo, sinovi roda Abrahamova, vi i oni koji se meåu vama
Boga boje, nama je upravljena ova Rijeç spasenja.
Dje 13:27 Doista, œitelji Jeruzalema i glavari njihovi ne upoznaæe njega
ni rijeçi proroçkih æto se çitaju svake subote pa ih, osudivæi ga, ispuniæe.
Dje 13:28 Premda ne naåoæe nikakva razloga smrti, zatraœiæe od Pilata
da ga smakne.
Dje 13:29 Poæto pak izvræiæe sve æto je o njemu napisano, skinuæe ga s
drveta i poloœiæe u grob.
Dje 13:30 Ali Bog ga uskrsnu od mrtvih.
Dje 13:31 On se mnogo dana ukazivao onima koji s njim bijahu uzaæli iz
Galileje u Jeruzalem. Oni su sada njegovi svjedoci pred narodom.”
Dje 13:32 “I mi vam navjeæøujemo evanåelje: obeøanje dano ocima
Dje 13:33 Bog je ispunio djeci, nama, uskrsnuvæi Isusa, kao æto je i
pisano u Psalmu drugom: Ti si Sin moj, danas te rodih.
Dje 13:34 Da ga pak uskrsnu od mrtvih te se on viæe nikad neøe vratiti
u truleœ, rekao je ovime: Dat øu vama svetinje Davidove, pouzdane.
Dje 13:35 Zato i na drugome mjestu kaœe: Neøeæ dati da Svetac tvoj
ugleda truleœi.
Dje 13:36 David doista, poæto u svom naraætaju posluœi volji Boœjoj,
preminu, pridruœi se ocima svojim i vidje truleœ,

839
Dje 13:37 a Onaj koga Bog uskrsnu ne vidje truleœi.
Dje 13:38 Neka vam dakle braøo, znano bude: po Ovome vam se
navjeæøuje oproætenje grijeha!
Dje 13:39 Po Ovome se tko god vjeruje, opravdava od svega od çega se
po Mojsijevu zakonu niste mogli opravdati!
Dje 13:40 Pazite da se ne zbude æto je reçeno u Prorocima:
Dje 13:41 Obazrite se, preziratelji, snebijte se i nestanite! Jer djelo çinim
u dane vaæe, djelo u koje ne biste vjerovali da vam ga tko ispriça.”
Dje 13:42 Na izlasku su ih molili da im iduøe subote o tome govore.
Dje 13:43 A poæto se skup raspustio, mnogi Œidovi i bogobojazne
pridoælice poåoæe za Pavlom i Barnabom koji su ih nagovarali ustrajati
u milosti Boœjoj.
Dje 13:44 Iduøe se subote gotovo sav grad zgrnu çuti rijeç Gospodnju.
Dje 13:45 Kad su Œidovi ugledali mnoætvo, puni zavisti psujuøi
suprotstavljali su se onomu æto je Pavao govorio.
Dje 13:46 Na to im Pavao i Barnaba smjelo rekoæe: “Trebalo je da se
najprije vama navijesti rijeç Boœja. Ali kad je odbacujete i sami sebe ne
smatrate dostojnima œivota vjeçnoga, obraøamo se evo poganima.
Dje 13:47 Jer ovako nam je zapovjedio Gospodin: Postavih te za svjetlost
poganima, da budeæ na spasenje do nakraj zemlje.
Dje 13:48 Pogani koji su sluæali radovali su se i slavili rijeç Gospodnju te
povjerovaæe oni koji bijahu odreåeni za œivot vjeçni.
Dje 13:49 Rijeç se pak Gospodnja pronese po svoj onoj pokrajini.
Dje 13:50 Ali Œidovi potakoæe ugledne bogobojazne œene i prvake
gradske te zametnuæe progon protiv Pavla i Barnabe pa ih izbaciæe iz
svoga kraja.
Dje 13:51 Oni pak stresu praæinu s nogu protiv njih pa odu u Ikonij.
Dje 13:52 A uçenici su se ispunjali radoæøu i Duhom Svetim.
Propovijedanje u Ikoniju
Dje 14:1 U Ikoniju isto tako uåoæe u œidovsku sinagogu i govorahu tako
da povjerova veliko mnoætvo Œidova i Grka.
Dje 14:2 Ali nepokorni Œidovi razdraœiæe i podjariæe pogane protiv braøe.
Dje 14:3 Oni se ipak zadrœaæe duœe vremena, smjeli u Gospodinu koji
je svjedoçio za Rijeç milosti svoje, davao da se po njihovim rukama
dogaåaju znamenja i çudesa.
Dje 14:4 Mnoætvo se gradsko podvoji: jedni bijahu za Œidove, drugi za
apostole.
Dje 14:5 Pogani i Œidovi sa svojim glavarima navaliæe da zlostave i
kamenuju apostole.
Dje 14:6 Kada to opaziæe, prebjegoæe oni u likaonske gradove Listru i
Derbu i okolicu.
Dje 14:7 Ondje su navjeæøivali evanåelje.
Ozdravljenje uzetoga u Listri
Dje 14:8 U Listri je sjedio neki çovjek uzetih nogu, hrom od majçine
utrobe; nikada nije hodao.
Dje 14:9 Çuo je Pavla gdje govori.
Dje 14:10 Pavao ga pronikne pogledom, vidje da ima vjeru u spasenje
pa mu iza glasa reçe: “Uspravi se na noge!” On skoçi i prohoda.
Dje 14:11 Kad mnoætvo ugleda æto uçini Pavao, povika likaonski: “Bogovi
u ljudskom obliçju siåoæe k nama!”
Dje 14:12 I nazvaæe Barnabu Zeusom, a Pavla Hermesom jer je Pavao
vodio rijeç.
Dje 14:13 A sveøenik Zeusa Predgradskoga dovede pred vrata bikove
i vijence te u zajednici s narodom htjede œrtvovati.
Dje 14:14 Kada su to doçuli apostoli Barnaba i Pavao, razdrijeæe haljine
i uletjeæe u narod viçuøi:
Dje 14:15 “Ljudi, æto to radite? I mi smo smrtnici, baæ kao i vi!
Navjeæøujemo vam da se od tih ispraznosti obratite k Bogu œivomu koji
stvori nebo i zemlju, more i sve æto je u njima.
Dje 14:16 On je u proælim naraætajima pustio da svi pogani poåu svojim
putovima.
Dje 14:17 Ipak ne ostavi sebe neposvjedoçena: dobroçinstva iskazuje,
s neba vam kiæu daje i vremena plodonosna, napunja hranom i radoæøu
srca vaæa.”
Dje 14:18 I tako govoreøi, jedva sklonuæe mnoætvo da im ne œrtvuje.
Pavao kamenovan
Dje 14:19 Uto iz Antiohije i Ikonija nadoåu neki Œidovi, pridobiju svjetinu
te kamenuju Pavla i odvuku ga izvan grada misleøi da je mrtav.
Dje 14:20 Kad ga pak okruœiæe uçenici, usta on i uåe u grad. Sutradan
ode s Barnabom u Derbu.
Povratak u Antiohiju sirijsku

840
Dje 14:21 Poæto navijestiæe evanåelje tomu gradu i mnoge uçiniæe
uçenicima, vratiæe se u Listru, u Ikonij i u Antiohiju.
Dje 14:22 Uçvræøivali su duæe uçenika bodreøi ih da ustraju u vjeri jer da
nam je kroz mnoge nevolje uøi u kraljevstvo Boœje.
Dje 14:23 Postavljali su im po crkvama starjeæine te ih, nakon molitve i
posta, povjeravahu Gospodinu u kojega su povjerovali.
Dje 14:24 Poæto su preæli Pizidiju, stigoæe u Pamfiliju.
Dje 14:25 U Pergi navijestiæe Rijeç pa siåu u Ataliju.
Dje 14:26 Odande pak odjedriæe u Antiohiju, odakle ono bijahu povjereni
milosti Boœjoj za djelo koje izvræiæe.
Dje 14:27 Kada stigoæe, skupiæe Crkvu i pripovjediæe æto sve uçini Bog
po njima: da i poganima otvori vrata vjere.
Dje 14:28 I proveli su nemalo vremena s uçenicima.
Raspre u Antiohiji
Dje 15:1 Uto neki siåoæe iz Judeje i poçeæe uçiti braøu: “Ako se ne
obreœete po obiçaju Mojsijevu, ne moœete se spasiti.”
Dje 15:2 Kad izmeåu njih te Pavla i Barnabe nasta prepirka i raspra
nemalena, odrediæe da Pavao i Barnaba i joæ neki drugi izmeåu njih
uzaåu u Jeruzalem k apostolima i starjeæinama poradi tog pitanja.
Dje 15:3 Oni su dakle, ispraøeni od Crkve, prolazili kroz Feniciju i Samariju
pripovijedajuøi o obraøenju pogana i donoseøi svoj braøi veliku
radost.
Dje 15:4 Kada pak stigoæe u Jeruzalem, primi ih Crkva, apostoli i
starjeæine. Ispripovjediæe æto sve Bog uçini po njima.
Dje 15:5 Onda ustanu neki od onih æto iz farizejske sljedbe bijahu prigrlili
vjeru pa reknu: “Treba ih obrezati i zapovjediti im da opsluœuju Zakon
Mojsijev.”
Dje 15:6 Nato se apostoli i starjeæine sastanu da to razmotre.
Dje 15:7 Nakon duge raspre ustade Petar i reçe im: “Braøo, vi znate
kako me Bog od najprvih dana izmeåu vas izabra da iz mojih usta pogani
çuju rijeç evanåelja i uzvjeruju.
Dje 15:8 I Bog, Poznavatelj srdaca, posvjedoçi za njih: dade im Duha
Svetoga kao i nama.
Dje 15:9 Nikakve razlike nije pravio izmeåu nas i njih: vjerom oçisti njihova
srca.
Dje 15:10 Æto dakle sada iskuæavate Boga stavljajuøi uçenicima na vrat
jaram kojeg ni oci naæi ni mi nismo mogli nositi?
Dje 15:11 Vjerujemo, naprotiv: po milosti smo Gospodina Isusa spaæeni,
baæ kao i oni.”
Dje 15:12 Nato sve mnoætvo umuknu. Sluæali su Barnabu i Pavla koji
pripovjedahu kolika je znamenja i çudesa Bog po njima uçinio meåu
poganima.
Dje 15:13 Kad oni uæutjeæe, progovori Jakov: “Posluæajte me, braøo!
Dje 15:14 Æimun je izloœio kako se Bog veø na poçetku pobrinu izmeåu
pogana uzeti narod imenu svojemu.
Dje 15:15 S time su u skladu rijeçi Proroka. Ovako je doista pisano:
Dje 15:16 Nakon toga vratit øu se i opet podiøi pali æator Davidov, iz
ruæevina ga podiøi, opet ga sazidati
Dje 15:17 da preostali ljudi potraœe Gospodina i svi pogani na koje je
zazvano ime moje, govori Gospodin, koji to obznanjuje odvijeka.
Dje 15:18 Gospodinu je poznato od vijeka djelo njegovo.
Dje 15:19 Zato smatram da ne valja dodijavati onima koji se s poganstva
obraøaju k Bogu,
Dje 15:20 nego im poruçiti da se uzdrœavaju od mesa okaljana idolima,
od bludniætva, od udavljenoga i od krvi.
Dje 15:21 Ta Mojsije od pradavnih naraætaja ima po gradovima propovjednike
koji ga u sinagogama svake subote çitaju.”
Apostolsko pismo
Dje 15:22 Tad apostoli i starjeæine zajedno sa svom Crkvom zakljuçe
izabrati neke muœeve izmeåu sebe i poslati ih u Antiohiju s Pavlom i
Barnabom. Bijahu to Juda zvani Barsaba, i Sila, muœevi vodeøi meåu
braøom.
Dje 15:23 Po njima poæalju ovo pismo:
”Apostoli i starjeæine, braøa, braøi iz poganstva po Antiohiji, Siriji i Ciliciji
- pozdrav!”
Dje 15:24 “Buduøi da smo çuli kako vas neki od naæih, ali bez naæega
naloga, nekakvim izjavama smetoæe i duæe vam uznemiriæe,
Dje 15:25 zakljuçismo jednoduæno izabrati neke muœeve i poslati ih k
vama zajedno s naæim ljubljenim Barnabom i Pavlom,
Dje 15:26 ljudima koji su svoje œivote izloœili za ime Gospodina naæega
Isusa Krista.

841
Dje 15:27 Æaljemo vam dakle Judu i Silu. Oni øe vam i usmeno priopøiti
to isto.
Dje 15:28 Zakljuçismo Duh Sveti i mi ne nametati vam nikakva tereta
osim onoga æto je potrebno:
Dje 15:29 uzdrœavati se od mesa œrtvovana idolima, od krvi, od udavljenoga
i od bludniætva. Budete li se toga drœali, dobro øete uçiniti. Œivjeli!”
Izaslanici u Antiohiji
Dje 15:30 Oni su se dakle oprostili i siæli u Antiohiju; skupili su mnoætvo
i predali pismo.
Dje 15:31 Kad ga proçitaæe, svi se obradovaæe zbog ohrabrenja.
Dje 15:32 Juda i Sila, i sami proroci, mnogim rijeçima ohrabriæe i utvrdiæe
braøu.
Dje 15:33 Neko se vrijeme zadrœe pa se onda s mirom od braøe vrate
onima koji ih poslaæe.
Dje 15:34 A Sila naåe za dobro da ostane ondje.
Dje 15:35 A Pavao i Barnaba ostadoæe u Antiohiji nauçavajuøi i
navjeæøujuøi zajedno s mnogima drugima rijeç Gospodnju.
Pavao, Barnaba i Sila
Dje 15:36 Nakon nekog vremena reçe Pavao Barnabi: “Vratimo se i
pohodimo braøu po svim gradovima u kojima smo navjeæøivali rijeç
Gospodnju, da vidimo kako su!”
Dje 15:37 Barnaba je htio povesti i Ivana zvanog Marko.
Dje 15:38 Pavao pak nije smatrao uputnim sa sobom voditi onoga koji
se u Pamfiliji odvojio od njih te nije s njima poæao na djelo.
Dje 15:39 Spopade ih takva ogorçenost da se raziåoæe: Barnaba povede
Marka i otplovi na Cipar,
Dje 15:40 a Pavao sebi izabra Silu pa od braøe povjeren milosti Gospodnjoj
Dje 15:41 proputova Siriju i Ciliciju, utvråujuøi Crkve.
U Likaoniji. Timotej
Dje 16:1 Stiœe tako u Derbu i Listru. Ondje, gle, bijaæe uçenik neki imenom
Timotej, sin neke pokrætene Œidovke i oca Grka.
Dje 16:2 Uœivao je dobar glas meåu braøom u Listri i Ikoniju.
Dje 16:3 Pavao htjede da on poåe s njime pa ga uze i obreza zbog
Œidova koji bijahu u onim mjestima. Jer svi su znali da mu je otac Grk.
Dje 16:4 I kako su prolazili gradovima, predavali su im za opsluœivanje
odredbe koje su apostoli i starjeæine utvrdili u Jeruzalemu.
Dje 16:5 Tako se Crkve uçvræøivahu u vjeri i broj im se danomice
poveøavao.
Poziv u Makedoniju.
Dje 16:6 Proåoæe Frigiju i galacijski kraj jer ih je Duh Sveti sprijeçio
propovijedati rijeç u Aziji.
Dje 16:7 Kad su doæli do Mizije, htjedoæe u Bitiniju, ali im ne dopusti Duh
Isusov.
Dje 16:8 Onda proåoæe Miziju i siåoæe u Troadu.
Dje 16:9 Noøu je Pavao imao viåenje: Makedonac neki stajaæe i
zaklinjaæe ga: “Prijeåi u Makedoniju i pomozi nam!”
Dje 16:10 Nakon viåenja nastojasmo odmah otputovati u Makedoniju,
uvjereni da nas Bog zove navjeæøivati im evanåelje.
Evanåelje u Evropi. Lidijino obraøenje
Dje 16:11 Otplovismo iz Troade i zaputismo se ravno u Samotraku pa
sutradan u Neapol,
Dje 16:12 a odande u naseobinu Filipe - grad prvog dijela Makedonije.
U tom se gradu zadrœasmo nekoliko dana.
Dje 16:13 U dan subotni iziåosmo izvan gradskih vrata k rijeci, gdje smo
mislili da øe biti bogomolja. Sjedosmo i stadosmo govoriti okupljenim
œenama.
Dje 16:14 Sluæala je tako i neka bogobojazna œena imenom Lidija,
prodavaçica grimiza iz grada Tijatire. Gospodin joj otvori srce, te ona
prihvati æto je Pavao govorio.
Dje 16:15 Poæto se pak krsti ona i njezin dom, zamoli: “Ako smatrate da
sam vjerna Gospodinu, uåite u moj dom i ostanite u njemu.” I prisili nas.
Pavao i Sila u tamnici
Dje 16:16 Jednom nas na putu u bogomolju sretne neka ropkinja koja je
imala duha vraçarskoga i gatajuøi donosila veliku dobit svojim
gospodarima.
Dje 16:17 Poæla je za Pavlom i za nama te vikala: “Ovi su ljudi sluge
Boga Sveviænjega; navjeæøuju vam put spasenja.”
Dje 16:18 To je çinila mnogo dana. Pavlu to napokon dodija pa se okrenu
i reçe duhu: “Zapovijedam ti u ime Isusa Krista: iziåi iz nje!” I iziåe toga
çasa.

842
Dje 16:19 Kad njezini gospodari vidjeæe da im nesta nade u dobit,
pograbiæe Pavla i Silu te ih odvukoæe na trg pred glavare.
Dje 16:20 Privedoæe ih pretorima i rekoæe: “Ovi ljudi uznemiruju naæ
grad. Œidovi su
Dje 16:21 te æire obiçaje kojih mi Rimljani ne smijemo ni prihvatiti ni
drœati.”
Dje 16:22 Nato svjetina nahrupi na njih, a pretori trgoæe s njih odijelo i
zapovjediæe da se iæibaju.
Dje 16:23 Poæto ih izudaraæe, bace ih u tamnicu i zapovjede tamniçaru
da ih pomno çuva.
Dje 16:24 Primivæi takvu zapovijed, uze ih on i baci u nutarnju tamnicu,
a noge im stavi u klade.
Çudesno osloboåenje
Dje 16:25 Oko ponoøi su Pavao i Sila molili pjevajuøi hvalu Bogu, a
uznici ih sluæali.
Dje 16:26 Odjednom nasta potres velik te se poljuljaæe temelji zatvora,
umah se otvoriæe sva vrata, i svima spadoæe okovi.
Dje 16:27 Tamniçar se prenu oda sna pa kad ugleda tamniçka vrata
otvorena, trgnu maç i samo æto se ne ubi misleøi da su uznici pobjegli.
Dje 16:28 Ali Pavao povika iza glasa: “Ne çini sebi nikakva zla! Svi smo
ovdje!”
Dje 16:29 Onaj nato zaiska svjetlo, uleti i dræøuøi baci se pred Pavla i
Silu;
Dje 16:30 izvede ih i upita: “Gospodo, æto mi je çiniti da se spasim?”
Dje 16:31 Oni øe mu: “Vjeruj u Gospodina Isusa i spasit øeæ se - ti i dom
tvoj!”
Dje 16:32 Onda navijestiæe rijeç Gospodnju njemu i svima u domu
njegovu.
Dje 16:33 Te iste noøne ure uze ih, opra im rane pa se odmah krsti - on
i svi njegovi.
Dje 16:34 Onda ih uvede u dom, prostre stol te se zajedno sa svim
domom obradova æto je povjerovao Bogu.
Dje 16:35 Kad se razdani, poslaæe pretori liktore s porukom: “Pusti te
ljude!”
Dje 16:36 Tamniçar to priopøi Pavlu: “Pretori, reçe, poruçiæe da vas
pustim. Iziåite dakle sad i poåite u miru!”
Dje 16:37 Nato im Pavao odvrati: “Javno su nas neosuåene iæibali, nas
rimske graåane, i bacili u tamnicu. A sada da nas potajno izbace?
Nipoæto, nego neka oni sami doåu i izvedu nas!”
Dje 16:38 Liktori to jave pretorima. Oni su se uplaæili kada doznaæe da
su Rimljani.
Dje 16:39 Zato doåu da ih nagovore pa ih izvedu i zamole da odu iz
grada.
Dje 16:40 Iziæavæi iz tamnice, oni poåu k Lidiji, pogledaju i obodre braøu
pa odu.
Dje 17:1 Proæavæi kroz Amfipol i Apoloniju, stigoæe u Solun, gdje bijaæe
œidovska sinagoga.
Dje 17:2 Po obiçaju uåe Pavao onamo. Tri je subote s njima raspravljao
na temelju Pisama.
Dje 17:3 Tumaçio je i izlagao: “Trebalo je da Krist trpi i uskrsne od mrtvih.
Taj Krist jest Isus koga vam ja navjeæøujem.”
Dje 17:4 Neki se od njih uvjeriæe pa se pridruœiæe Pavlu i Sili; tako i veliko
mnoætvo bogobojaznih Grka i nemalo uglednih œena.
Dje 17:5 Œidove nato spopade zavist pa pridobiæe neke opake uliçnjake,
potakoæe ih i pobuniæe grad te nahrupiæe u kuøu Jasonovu traœeøi da se
Pavao i Sila izvedu pred narod.
Dje 17:6 Kako ih ne naåoæe, odvukoæe Jasona i neke od braøe pred
gradske glavare viçuøi: “Evo i ovdje onih koji pobuniæe sav svijet.
Dje 17:7 Jason ih je ugostio. Svi oni rade protiv carskih odredaba: tvrde
da postoji drugi kralj - Isus.”
Dje 17:8 Time uzbuniæe svjetinu i glavare koji su to çuli
Dje 17:9 te oni od Jasona i ostalih uzeæe jamçevinu pa ih pustiæe.
Nove poteækoøe u Bereji
Dje 17:10 Braøa su pak brœe-bolje noøu odaslala Pavla i Silu u Bereju.
Kad su stigli, odoæe u œidovsku sinagogu.
Dje 17:11 Ovi su Œidovi bili plemenitiji od solunskih: primili su Rijeç sa
svom spremnoæøu i danomice istraœivali Pisma, da li je to tako.
Dje 17:12 Mnogi od njih stoga povjerovaæe, a tako i nemalo uglednih
grçkih œena i muœeva.
Dje 17:13 Ali kad su solunski Œidovi doznali da Pavao i u Bereji navjeæøuje
rijeç Boœju, odoæe te i ondje podjariæe i uzbuniæe svjetinu.

843
Dje 17:14 Braøa tada brœe-bolje uputiæe Pavla k moru. Sila pak i Timotej
ostadoæe ondje.
Dje 17:15 Pratioci dovedoæe Pavla do Atene pa se vratiæe noseøi Sili i
Timoteju zapovijed da æto prije doåu k njemu.
Pavao u Ateni
Dje 17:16 Dok ih je u Ateni iæçekivao, ogorçi se Pavao u duæi promatrajuøi
kako je grad pokumiren.
Dje 17:17 Meåutim raspravljaæe u sinagogi sa Œidovima i bogobojaznima,
a na trgu svaki dan s onima koji bi se ondje zatekli.
Dje 17:18 Dobacivahu mu i neki od epikurejskih i stoiçkih filozofa. Jedni
su govorili: “Æto bi htjela reøi ta çavka?” Drugi pak: “Navjeæøuje, çini se,
neke tuåe bogove.” Jer navjeæøivaæe Isusa i uskrsnuøe.
Dje 17:19 Onda su ga uzeli i odveli na Areopag i upitali: “Bismo li mogli
znati kakav to nov nauk nauçavaæ?
Dje 17:20 Çudnovatim nam nekim tvrdnjama uæi puniæ. Œeljeli bismo
stoga znati æto bi to imalo biti.”
Dje 17:21 Nijedan Atenjanin ni doseljeni stranac ni na æto drugo ne trati
vrijeme nego na pripovijedanje i sluæanje novosti.
Pavlova besjeda pred Areopagom
Dje 17:22 Tada Pavao stade posred Areopaga i reçe: “Atenjani! U svemu
ste, vidim, nekako veoma bogoljubni.
Dje 17:23 Doista, prolazeøi i promatrajuøi vaæe svetinje naåoh i œrtvenik
s natpisom: Nepoznatom Bogu. Æto dakle ne poznajete, a ætujete, to
vam ja navjeæøujem.”
Dje 17:24 “Bog koji stvori svijet i sve na njemu, on, neba i zemlje
Gospodar, ne prebiva u rukotvorenim hramovima;
Dje 17:25 i ne posluœuju ga ljudske ruke, kao da bi æto trebao, on koji
svima daje œivot, dah i - sve.
Dje 17:26 Od jednoga sazda cijeli ljudski rod da prebiva po svem licu
zemlje; ustanovi odreåena vremena i meåe prebivanja njihova
Dje 17:27 da traœe Boga, ne bi li ga kako napipali i naæli. Ta nije daleko
ni od koga od nas.
Dje 17:28 U njemu doista œivimo, miçemo se i jesmo, kao æto i neki od
vaæih pjesnika rekoæe: “Njegov smo çak i rod!”
Dje 17:29 “Ako smo dakle rod Boœji, ne smijemo smatrati da je boœanstvo
sliçno zlatu, srebru ili kamenu, liku isklesanu umijeøem i maætom ljudskom.”
Dje 17:30 “I ne obaziruøi se na vremena neznanja, nutka sada Bog ljude
da se svi i posvuda obrate
Dje 17:31 jer ustanovi Dan u koji øe suditi svijetu po pravdi, po Çovjeku
kojega odredi, pred svima ovjerovi uskrsnuvæi ga od mrtvih.”
Dje 17:32 Kad çuæe “uskrsnuøe od mrtvih”, jedni se stadoæe rugati, a
drugi rekoæe: “Joæ øemo te o tom sluæati!”
Dje 17:33 Tako se Pavao povuçe od njih.
Dje 17:34 Neki ipak prionuæe uza njega i povjerovaæe; meåu njima i
Dionizije Areopagit, neka œena imenom Damara i drugi s njima.
Pavao u Korintu
Dje 18:1 Nakon toga napusti Pavao Atenu i ode u Korint.
Dje 18:2 Ondje naåe nekog Œidova imenom Akvilu, rodom iz Ponta, koji
netom bijaæe doæao iz Italije sa svojom œenom Priscilom jer je Klaudije
naredio da svi Œidovi napuste Rim. Pohodio ih je
Dje 18:3 i, kako bijahu istog zanimanja, ostao kod njih i radio. Po zanimanju
bijahu æatorari.
Dje 18:4 Svake je pak subote raspravljao u sinagogi i uvjeravao Œidove
i Grke.
Dje 18:5 Kad iz Makedonije pristigoæe Sila i Timotej, Pavao se potpuno
posveti Rijeçi svjedoçeøi Œidovima da Isus jest Krist.
Dje 18:6 Kako se pak oni stadoæe protiviti i huliti, otrese on haljine i reçe
im: “Krv vaæa na glave vaæe! Ja sam neduœan. Od sada idem k
poganima.”
Dje 18:7 I ode odande te prijeåe u kuøu nekoga bogobojazna çovjeka,
imenom Ticija Justa, çija kuøa bijaæe tik do sinagoge.
Dje 18:8 A nadstojnik sinagoge Krisp povjerova Gospodinu zajedno sa
svim svojim domom. I mnogi od Korinøana koji su to sluæali povjerovaæe
i pokrstiæe se.
Dje 18:9 Jedne noøi reçe Gospodin Pavlu u viåenju: “Ne boj se, nego
govori i ne daj se uæutkati!
Dje 18:10 Ta ja sam s tobom i nitko se neøe usuditi da ti naudi. Jer
mnogo je naroda mojega u ovome gradu.”
Dje 18:11 Tako se zadrœa godinu i æest mjeseci nauçavajuøi meåu njima
rijeç Boœju.

844
Pavao pred prokonzulom Galionom
Dje 18:12 Ali dok je Galion bio prokonzul Ahaje, navaliæe Œidovi
jednoduæno na Pavla, dovukoæe ga u sudnicu
Dje 18:13 i rekoæe: “Ovaj potiçe ljude da protiv zakona ætuju Boga.”
Dje 18:14 Pavao samo æto nije zaustio kadli Galion reçe Œidovima: “Da
je posrijedi zloçin kakav ili nedjelo opako, sasluæao bih vas, Œidovi, kako
je pravo;
Dje 18:15 je li pak raspra o rijeçi i imenima i o nekom vaæem zakonu,
proviåajte sami; u tome ja ne œelim biti sudac.”
Dje 18:16 I otpremi ih iz sudnice.
Dje 18:17 A oni svi pograbiæe nadstojnika sinagoge Sostena i stadoæe
ga æibati pred sudnicom. Galion nije za to niæta mario.
Povratak u Antiohiju
Dje 18:18 Pavao osta joæ podosta vremena, a onda se oprosti s braøom
pa poæto se u Kenhreji oæiæa jer imaæe zavjet, zaplovi prema Siriji, a s
njime i Priscila i Akvila.
Dje 18:19 Stigoæe u Efez. Tu ih ostavi, a on uåe u sinagogu i stade
raspravljati sa Œidovima.
Dje 18:20 Oni ga zamole da ostanu duœe vremena, ali on ne pristade,
Dje 18:21 nego se oprosti: “Joæ øu se, reçe, vratiti k vama, bude li Boœja
volja.” I otplovi iz Efeza.
Dje 18:22 Kad stiœe u Cezareju, uziåe pozdraviti Crkvu pa onda siåe u
Antiohiju.
Dje 18:23 Neko se vrijeme zadrœa pa onda ode i zareda galacijskim
podruçjem i Frigijom utvråujuøi sve uçenike.
Apolon u Efezu
Dje 18:24 Uto neki Œidov imenom Apolon, rodom Aleksandrijac, çovjek
rjeçit i upuøen u Pisma, stiœe u Efez.
Dje 18:25 On bijaæe upuøen u Put Gospodnji pa je vatrene duæe govorio
i nauçavao pomno o Isusu, premda je znao samo za Ivanovo krætenje.
Dje 18:26 Poçe on tako smjelo govoriti u sinagogi. Çuæe ga Priscila i
Akvila, uzeæe ga k sebi i pomnije mu izloœiæe Put Boœji.
Dje 18:27 A kad je nakanio otiøi u Ahaju, ohrabriæe ga braøa i napisaæe
uçenicima da ga prime. Kad je stigao onamo, uvelike je koristio vjernicima
po milosti
Dje 18:28 jer je snaœno pobijao Œidove javno pokazujuøi iz Pisama da
Isus jest Krist.
Pavao u Efezu. Ivanovci
Dje 19:1 Dok je Apolon bio u Korintu, Pavao, poæto proåe gornje krajeve,
doåe u Efez, naåe neke uçenike
Dje 19:2 pa ih upita: “Jeste li primili Duha Svetoga kad ste povjerovali?”
Oni øe mu: “Ta ni çuli nismo da ima Duh Sveti.”
Dje 19:3 Nato øe on: “Kako ste onda kræteni?” “Krætenjem Ivanovim”,
odvrate oni.
Dje 19:4 Nato øe Pavao: “Ivan je krstio krætenjem obraøenja govoreøi
narodu da vjeruje u Onoga koji za njim dolazi, to jest u Isusa.”
Dje 19:5 Çuvæi to, krste se u ime Gospodina Isusa,
Dje 19:6 pa kad Pavao poloœi na njih ruke, doåe Duh Sveti na njih te
stanu govoriti drugim jezicima i prorokovati.
Dje 19:7 Bijaæe u svemu dvanaestak muœeva.
Osnivanje Crkve u Efezu
Dje 19:8 Onda Pavao uåe u sinagogu te je tri mjeseca hrabro raspravljao
i uvjeravao o kraljevstvu Boœjem.
Dje 19:9 Ali kako neki, okorjeli i nepokorni, ocrnjivahu ovaj Put pred
mnoætvom, odstupi od njih, odvoji uçenike i danomice raspravljaæe u
ækoli nekog Tirana.
Dje 19:10 Trajalo je to dvije godine, tako da su svi azijski œitelji, Œidovi i
Grci, çuli rijeç Boœju.
Skevini sinovi
Dje 19:11 Bog je pak çinio çudesa nesvakidaænja po rukama Pavlovima
Dje 19:12 tako da bi na bolesnike stavljali rupce ili rublje s Pavlova tijela
pa bi s njih nestajalo bolesti i zli duhovi iz njih izlazili.
Dje 19:13 Zato i neki Œidovi zaklinjaoci-potukaçi pokuæaæe zazvati ime
Gospodina Isusa nad one koji imahu zle duhove. Govorili su: “Zaklinjem
vas Isusom koga Pavao propovijeda.”
Dje 19:14 To çinjaæe sedam sinova nekog Skeve, œidovskoga velikog
sveøenika.
Dje 19:15 Zli im duh odvrati: “Isusa poznajem i Pavla znam, ali tko ste
vi?”
Dje 19:16 I çovjek u kome bijaæe zli duh, nasrnu na njih i nadjaça ih te oni
goli i izranjeni pobjegoæe iz one kuøe.

845
Dje 19:17 Doznaæe to svi œitelji efeæki, Œidovi i Grci, pa ih sve obuze
strah te se stade veliçati ime Gospodina Isusa.
Dje 19:18 Mnogi pak od onih koji su povjerovali dolazili su ispovijedati
i oçitovati svoja djela.
Dje 19:19 I podosta onih koji su se bavili praznovjerjem donosili su knjige
i spaljivali ih pred svima. Procijeniæe ih te naåoæe da vrijede pedeset
tisuøa srebrnjaka.
Dje 19:20 Tako se snagom Gospodnjom Rijeç æirila i jaçala.
Pavlovi naumi
Dje 19:21 Poæto se to ispuni, naumi Pavao preko Makedonije i Ahaje
otiøi u Jeruzalem te reçe: “Poæto budem ondje, trebat øe da i Rim vidim.”
Dje 19:22 Onda posla u Makedoniju dvojicu svojih posluœitelja, Timoteja
i Erasta, a on provede joæ neko vrijeme u Aziji.
Pobuna u Efezu
Dje 19:23 Nekako u ono doba nasta nemalena pobuna protiv ovog Puta.
Dje 19:24 Neki srebrnar, imenom Demetrije, izraåivao je srebrne
hramiøe Artemidine i namicao obrtnicima nemalu dobit.
Dje 19:25 Skupi on njih i sve koji su se bavili takvim poslom te im reçe:
“Ljudi, vi znate, u ovom je umijeøu naæe blagostanje.
Dje 19:26 A vidite i çujete da je taj Pavao ne samo u Efezu nego gotovo
i u svoj Aziji uvjerio i preokrenuo poveliko mnoætvo govoreøi da nema
bogova rukama izdjelanih.
Dje 19:27 Tako prijeti opasnost ne samo da na zao glas doåe naæe
zanimanje, nego i to da se niæta neøe drœati do hrama velike boœice
Artemide te øe nestati veliçanstva one koju ætuje sva Azija i sav svijet.”
Dje 19:28 Çuvæi to, razgnjeve se pa poviçu: “Velika je Artemida efeæka!”
Dje 19:29 Sav se grad uskomeæa; jednoduæno nahrupe u kazaliæte
vukuøi sa sobom Makedonce Gaja i Aristarha, suputnike Pavlove.
Dje 19:30 Kad je Pavao htio meåu narod, ne dopustiæe mu uçenici.
Dje 19:31 Çak i neki azijarsi, njegovi prijatelji, poslaæe k njemu i zamoliæe
da ne dolazi u kazaliæte.
Dje 19:32 Jedni su izvikivali jedno, drugi drugo jer je skup bio uskomeæan
te mnogi nisu ni znali zaæto su se strçali.
Dje 19:33 Neki iz svjetine uputiæe nekog Aleksandra jer su ga Œidovi
gurali naprijed. Aleksandar pak mahnu rukom i htjede se obraniti pred
narodom.
Dje 19:34 Ali kada doznaæe da je Œidov, udarahu gotovo dva sata svi u
jedan glas: “Velika je Artemida efeæka!”
Dje 19:35 Onda tajnik umiri svjetinu pa reçe: “Efeœani! Tko to od ljudi ne
zna da je grad Efez çuvar hrama velike Artemide i kipa s neba palog?
Dje 19:36 Buduøi dakle da je to neporecivo, valja da budete mirni te
niæta brzopleto ne çinite.
Dje 19:37 Doveli ste ove ljude, a nisu ni svetokradice ni hulitelji naæe
boœice.
Dje 19:38 Ako pak Demetrije i njegovi obrtnici imaju protiv koga kakvu
tuœbu, sudovi se skupljaju, a tu su i prokonzuli. Neka se tuœe!
Dje 19:39 Iætete li pak æto drugo, u zakonitu øe se skupu rijeæiti.
Dje 19:40 Ta izlaœemo se opasnosti da za ovo danaænje budemo
optuœeni s pobune jer nema nikakva razloga kojim bismo mogli opravdati
ovu strku.” To rekavæi, raspusti skup.
Pavao u Makedoniji i Grçkoj
Dje 20:1 Kad se sleœe meteœ, posla Pavao po uçenike, ohrabri ih,
pozdravi i otputova u Makedoniju.
Dje 20:2 Preæavæi one krajeve, hrabreøi braøu besjedom mnogom, doåe
u Grçku
Dje 20:3 i provede ondje tri mjeseca. Upravo kad je htio otploviti u Siriju,
postaviæe mu Œidovi zasjedu pa odluçi vratiti se preko Makedonije.
Dje 20:4 Pratili su ga: Sopater Pirov, Berejac, Solunjani Aristarh i Sekund,
Gaj Derbanin, Timotej i Azijci Tihik i Trofim.
Dje 20:5 Oni odoæe prije te nas doçekaæe u Troadi.
Dje 20:6 Mi pak nakon dana Beskvasnih kruhova otplovismo iz Filipa i
nakon pet dana doåosmo k njima u Troadu gdje proboravismo sedam
dana.
Dje 20:7 U prvi dan tjedna, kad se skupismo lomiti kruh, Pavao im
govoraæe i kako je sutradan kanio otputovati, probesjedi sve do ponoøi.
Dje 20:8 U gornjoj sobi gdje smo se skupili bijaæe dosta svjetiljaka.
Dje 20:9 Na prozoru je sjedio neki mladiø imenom Eutih. Kako je Pavao
dulje govorio, utone on u dubok san. Svladan snom, pade s treøeg kata
dolje. Digoæe ga mrtva.
Dje 20:10 Pavao siåe, nadnese se nad djeçaka, obujmi ga i reçe: “Ne
uznemirujte se! Duæa je joæ u njemu!”

846
Dje 20:11 Zatim se pope pa poæto razlomi kruh i blagova, dugo je joæ
zborio, sve do zore. Tad otputova.
Dje 20:12 Mladiøa odvedoæe œiva, neizmjerno utjeæeni.
Iz Troade u Milet
Dje 20:13 Mi pak poåosmo naprijed laåom: otplovismo u As. Odande
smo imali povesti Pavla - tako je odredio kad se spremao poøi pjeæice.
Dje 20:14 Kad nam se u Asu pridruœi, uzesmo ga i stigosmo u Mitilenu.
Dje 20:15 Odande odjedrismo sutradan i stigosmo nadomak Hija,
prekosutra krenusmo u Sam, a iduøeg dana stigosmo u Milet.
Dje 20:16 Jer Pavao je odluçio mimoiøi Efez da se ne bi zadrœao u Aziji:
œurio se da, uzmogne li, na dan Pedesetnice bude u Jeruzalemu.
Oproætaj s efeækim starjeæinama u Miletu
Dje 20:17 Ipak iz Mileta posla u Efez po starjeæine Crkve.
Dje 20:18 Kad stigoæe, reçe im: “Vi znate kako sam se sve vrijeme, od
prvog dana kada stupih u Aziju, ponaæao meåu vama:
Dje 20:19 sluœio sam Gospodinu sa svom poniznoæøu u suzama i
kuænjama koje me zadesiæe zbog zasjeda œidovskih;
Dje 20:20 niæta korisno nisam propustio navijestiti vam i nauçiti vas -
javno i po kuøama;
Dje 20:21 upozoravao sam Œidove i Grke da se obrate k Bogu i da vjeruju
u Gospodina naæega Isusa.”
Dje 20:22 “A sad, evo, okovan Duhom idem u Jeruzalem. Æto øe me u
njemu zadesiti, ne znam,
Dje 20:23 osim æto mi Duh Sveti u svakom gradu jamçi da me çekaju
okovi i nevolje.
Dje 20:24 Ali ni najmanje mi nije do œivota, samo da dovræim trku svoju
i sluœbu koju primih od Gospodina Isusa: svjedoçiti za evanåelje milosti
Boœje.”
Dje 20:25 “I sad, evo, znam: neøete viæe vidjeti lica moga, svi vi posred
kojih proåoh propovijedajuøi Kraljevstvo.
Dje 20:26 Zato vam u ovaj dan danaænji jamçim: çist sam od krvi sviju
Dje 20:27 jer nisam propustio navijestiti vam niæta od svega nauma
Boœjega.”
Dje 20:28 “Pazite na sebe i na sve stado u kojem vas Duh Sveti postavi
nadglednicima, da pasete Crkvu Boœju koju steçe krvlju svojom.”
Dje 20:29 “Ja znam da øe nakon mog odlaska meåu vas uljesti vuci
okrutni koji ne ætede stada,
Dje 20:30 a izmeåu vas øe samih ustati ljudi koji øe iskrivljavati nauk da
bi odvukli uçenike za sobom.
Dje 20:31 Zato bdijte imajuøi na pameti da sam tri godine bez prestanka
noøu i danju suze lijevajuøi urazumljivao svakoga od vas.”
Dje 20:32 “I sada vas povjeravam Bogu i Rijeçi milosti njegove koja je
kadra izgraditi vas i dati vam baætinu meåu svima posveøenima.”
Dje 20:33 “Ni za çijim srebrom, zlatom ili ruhom nisam hlepio.
Dje 20:34 Sami znate: za potrebe moje i onih koji su sa mnom zasluœivale
su ove ruke.
Dje 20:35 U svemu vam pokazah: tako se trudeøi treba se zauzimati za
nemoøne i na pameti imati rijeçi Gospodina Isusa jer on reçe: ‘Blaœenije
je davati nego primati.’”
Dje 20:36 Kada to doreçe, klekne te se zajedno sa svima njima pomoli.
Dje 20:37 Tad svi briznuæe u velik plaç, obisnuæe Pavlu oko vrata i
stadoæe ga cjelivati,
Dje 20:38 raœaloæøeni nadasve rijeçju koju im reçe: da viæe neøe vidjeti
lica njegova. Zatim ga ispratiæe na laåu.
Dje 21:1 Poæto se otrgosmo od njih, zaplovismo. Jedreøi ravno, stigosmo
na Kos, a sutradan na Rod pa odande u Pataru.
Dje 21:2 Kad naåosmo laåu za Feniciju, popesmo se i otplovismo.
Dje 21:3 Kad bijasmo napomol Cipru, ostavismo ga slijeva jedreøi prema
Siriji. Pristadosmo u Tiru jer je ondje laåa imala iskrcati tovar.
Dje 21:4 Pronaåosmo uçenike i ostadosmo ondje sedam dana. Oni po
Duhu nagovarahu Pavla da ne uzlazi u Jeruzalem.
Dje 21:5 Ali kad nam istekoæe dani, ipak otputovasmo. Ispratiæe nas svi,
sa œenama i djecom, do izvan grada. Na œalu klekosmo i pomolismo se.
Dje 21:6 Pozdravismo se, popesmo se na laåu, a oni se vratiæe kuøi.
Dje 21:7 Tako dovræismo plovidbu. Iz Tira stigosmo u Ptolemaidu.
Pozdravili smo braøu i ostali jedan dan u njih.
Dje 21:8 Sutradan otputovasmo i stigosmo u Cezareju. Uåosmo u kuøu
Filipa evanåelista, jednog od sedmorice, i ostadosmo kod njega.
Dje 21:9 On je imao çetiri køeri djevice koje su prorokovale.
Dje 21:10 Kako smo se zadrœali mnogo dana, siåe iz Judeje neki prorok
imenom Agab,

847
Dje 21:11 doåe k nama, uze Pavlov pojas, sveza sebi noge i ruke te
reçe: “Ovo govori Duh Sveti: Çovjeka çiji je ovo pojas ovako øe svezati
Œidovi u Jeruzalemu i predati u ruke pogana.”
Dje 21:12 Kada smo to çuli, stadosmo mi i mjeætani zaklinjati Pavla da
ne uzlazi u Jeruzalem.
Dje 21:13 Nato on odvrati: “Æto plaçete i parate mi srce? Ta spreman
sam ne samo biti svezan nego i umrijeti u Jeruzalemu za ime Gospodina
Isusa.”
Dje 21:14 A kako se nije dao nagovoriti, uæutjesmo rekavæi: “Gospodnja
budi volja!”
Dje 21:15 Nakon tih dana spremismo se i uzaåosmo u Jeruzalem.
Dje 21:16 S nama poåoæe i uçenici iz Cezareje pa nas odvedoæe k nekomu
Mnasonu Cipraninu, starom uçeniku, da u njega odsjednemo.
Dje 21:17 Kad stigosmo u Jeruzalem, primiæe nas braøa radosno.
Dje 21:18 Sutradan ode Pavao zajedno s nama k Jakovu. Naåoæe se
ondje i sve starjeæine.
Dje 21:19 Poæto ih pozdravi, stade im potanko izlagati æto uçini Bog
meåu poganima po njegovoj sluœbi.
Dje 21:20 Poæto su ga oni posluæali, dadoæe slavu Bogu pa mu rekoæe:
“Vidiæ, brate: deseci su tisuøa Œidova povjerovali i svi su revnitelji Zakona.
Dje 21:21 A o tebi im je dojavljeno da sve Œidove koji su meåu poganima
upuøujeæ na otpad od Mojsija uçeøi ih da ne obrezuju djece i ne œive po
obiçajima.
Dje 21:22 Æto dakle? Çut øe svakako da si doæao.
Dje 21:23 Uçini stoga æto ti kaœemo. U nas su çetiri çovjeka koji imaju
zavjet.
Dje 21:24 Njih uzmi, s njima se zajedno posveti, plati za njih da se oæiæaju
pa øe svi spoznati da nema niæta od onoga æto im je o tebi dojavljeno,
nego da si i ti na pravu putu i da opsluœujeæ Zakon.
Dje 21:25 A æto se tiçe pogana koji povjerovaæe - poslali smo æto
odluçismo: da se klone mesa œrtvovana idolima, krvi, udavljenoga i
bludniætva.”
Dje 21:26 Nato Pavao uze one ljude, sutradan se s njima zajedno posveti,
uåe u Hram, oglasi svræetak dana posveøenja nakon kojih øe se za
svakoga od njih prinijeti prinos.
Pavao u tamnici
Dje 21:27 Kad se upravo navræavalo tih sedam dana, neki ga Œidovi iz
Azije opaze u Hramu, uzbune sav narod pa podignu na njega ruke
Dje 21:28 viçuøi: “Izraelci, u pomoø! Evo çovjeka koji sve posvuda
pouçava protiv naroda, Zakona i ovoga mjesta pa je joæ i Grke uveo u
Hram i oskvrnuo ovo sveto mjesto.”
Dje 21:29 Jer prije su s njime u Gradu vidjeli Trofima Efeœanina i mislili
da je Pavao njega uveo u Hram.
Dje 21:30 Sav se grad uskomeæa, nasta strka naroda. Pograbe Pavla i
odvuku ga izvan Hrama pa odmah pozatvaraju vrata.
Dje 21:31 Dok su mu o glavi radili, doåe do tisuønika çete glas da je sav
Jeruzalem uzavreo.
Dje 21:32 On odmah uze vojnike i satnike pa otrça dolje k njima. Oni pak
kako ugledaæe tisuønika i vojnike, prestadoæe udarati Pavla.
Dje 21:33 Onda se tisuønik pribliœi, uhvati ga, zapovjedi da ga okuju
dvojim verigama pa stade ispitivati tko je i æto je uçinio.
Dje 21:34 Iz svjetine su jedni izvikivali ovo, drugi ono. Kako zbog graje
nije mogao saznati niæta pouzdano, zapovjedi da se odvede u vojarnu.
Dje 21:35 Kad se Pavao pojavi na stubama, morali su ga vojnici nositi
zbog silovitosti svjetine.
Dje 21:36 Jer mnoætvo je naroda iælo za njima i vikalo: “Smakni ga!”
Pavlova obrana
Dje 21:37 Upravo na ulazu u vojarnu reçe Pavao tisuøniku: “Smijem li
neæto reøi?” On ga upita: “Zar znaæ grçki?
Dje 21:38 Ti dakle nisi onaj Egipøanin koji je prije nekoliko dana pobunio
i u pustinju odveo one çetiri tisuøe bodeœara?”
Dje 21:39 Pavao odvrati: “Ja sam Œidov iz Tarza cilicijskoga, graåanin
grada znamenitoga. Molim te, dopusti mi progovoriti narodu.”
Dje 21:40 Kad mu on dopusti, Pavao stojeøi na stubama mahnu rukom
narodu pa kad nasta velika tiæina, prozbori hebrejskim jezikom:
Dje 22:1 “Braøo i oci, posluæajte æto øu vam sad u svoju obranu reøi.”
Dje 22:2 Kad çuæe da im govori hebrejskim jezikom, joæ veøma utihnuæe.
On nastavi:
Dje 22:3 “Ja sam Œidov, roåen u Tarzu cilicijskom, ali odrastao u ovom
gradu, do nogu Gamalielovih odgojen toçno po otaçkom Zakonu; bijah
revnitelj Boœji kao æto ste svi vi joæ danas.

848
Dje 22:4 Ovaj sam Put na smrt progonio, u okove bacao i predavao u
tamnice muœeve i œene,
Dje 22:5 kako mi to moœe posvjedoçiti i veliki sveøenik i sve starjeæinstvo.
Od njih sam i pisma dobio za braøu u Damasku pa se zaputio da i one
ondje okovane dovedem u Jeruzalem da se kazne.”
Pavao o svom obraøenju
Dje 22:6 “Dok sam tako putovao i pribliœavao se Damasku, s neba me
oko podneva iznenada obasja svjetlost velika.
Dje 22:7 Sruæih se na tlo i zaçuh glas æto mi govoraæe: ‘Savle, Savle,
zaæto me progoniæ?’
Dje 22:8 Ja odgovorih: ‘Tko si, Gospodine?’ Reçe mi: ‘Ja sam Isus
Nazareøanin koga ti progoniæ.’
Dje 22:9 Oni koji bijahu sa mnom svjetlost doduæe primijetiæe, ali ne
çuæe glasa Onoga koji mi govoraæe.
Dje 22:10 Rekoh nato: ‘Æto mi je çiniti, Gospodine?’ Gospodin øe mi:
‘Ustani, poåi u Damask i ondje øe ti se reøi æto ti je odreåeno uçiniti.’
Dje 22:11 Kako od sjaja one svjetlosti obnevidjeh, pratioci me povedoæe
za ruku te stigoh u Damask.”
Dje 22:12 “Neki Ananija, çovjek po Zakonu poboœan i na dobru glasu u
Œidova ondje nastanjenih -
Dje 22:13 doåe k meni, pristupi mi i reçe: ‘Savle, brate, progledaj!’ I ja se
u taj ças zagledah u njega.
Dje 22:14 A on øe: ‘Bog otaca naæih predodredi te da upoznaæ volju
njegovu, da vidiæ Pravednika i çujeæ glas iz usta njegovih
Dje 22:15 jer bit øeæ mu pred svim ljudima svjedokom onoga æto si vidio
i çuo.
Dje 22:16 I æto sad oklijevaæ? Ustani, krsti se i operi grijehe svoje,
prizivljuøi Ime njegovo!’”
Dje 22:17 “Poæto se vratih u Jeruzalem, dok sam se jednom molio u
Hramu, padoh u zanos
Dje 22:18 i vidjeh Gospodina gdje mi govori: ‘Pohiti, œurno izaåi iz
Jeruzalema jer neøe primiti tvoga svjedoçanstva o meni.’
Dje 22:19 Ja rekoh: ‘Gospodine, oni znaju da sam ja u tamnice bacao i
biçevao po sinagogama one koji vjeruju u te.
Dje 22:20 I dok se prolijevala krv Stjepana, svjedoka tvoga, i ja sam
ondje stajao i odobravao te çuvao haljine onih koji ga ubijahu.’
Dje 22:21 Nato mi reçe: ‘Poåi jer øu te poslati daleko k poganima!’
Pavao rimski graåanin
Dje 22:22 Sluæali su ga sve do te rijeçi, a tada podigoæe glas: “Ukloni
takva sa zemlje! Nije pravo da œivi!”
Dje 22:23 Kako oni stadoæe buçiti, odbacivati haljine i vitlati praæinu u
zrak,
Dje 22:24 zapovjedi tisuønik da Pavla uvedu u vojarnu pa odredi da ga
biçevima ispitaju kako bi doznao zaæto tako viçu protiv njega.
Dje 22:25 Kad ga remenjem rastegoæe, reçe on nazoçnom satniku:
“Rimskoga graåanina, i joæ neosuåena, smijete biçevati?”
Dje 22:26 Kad je to çuo satnik, priåe tisuøniku i dojavi mu: “Æto si to
nakanio? Ovaj je çovjek Rimljanin!”
Dje 22:27 Tisuønik tada priåe Pavlu pa mu reçe: “Reci mi, jesi li Rimljanin!”
On odvrati: “Da.”
Dje 22:28 Tisuønik dometnu: “Ja stekoh to graåanstvo za skupe novce.”
Pavao nato reçe: “Ja sam se pak s njim i rodio.”
Dje 22:29 Brœe stoga odstupe od njega oni koji su ga imali ispitivati. I
tisuønik se preplaæi kad sazna da je Pavao Rimljanin, a on ga bijaæe
okovao.
Dje 22:30 Sutradan pak kad je htio toçno saznati za æto ga Œidovi
optuœuju, odrijeæi ga pa zapovjedi da se sastanu veliki sveøenici i sve
Vijeøe te privede Pavla i postavi ga pred njih.
Dje 23:1 Pavao uprije pogled u Vijeøe i reçe: “Braøo, ja sam posve mirne
savjesti œivio pred Bogom sve do dana danaænjega.”
Dje 23:2 Nato veliki sveøenik Ananija naredi onima æto stajahu uza njega
da ga udare po ustima.
Dje 23:3 Onda mu Pavao reçe: “Udarit øe Bog tebe, zide obijeljeni! Ti li
sjediæ da me po Zakonu sudiæ, a protuzakonito zapovijedaæ da me biju?”
Dje 23:4 Oni æto su ondje stajali rekoæe nato: “Zar velikog sveøenika
Boœjega da pogråujeæ?”
Dje 23:5 Pavao odvrati: “Nisam znao, braøo, da je veliki sveøenik. Ta
pisano je: Glavara naroda svoga ne proklinji.”
Dje 23:6 Pavao je znao da su oni dijelom saduceji, a dijelom farizeji pa
povika u Vijeøu: “Braøo, ja sam farizej, sin farizeja. Sudi mi se zbog
nade, uskrsnuøa mrtvih.”

849
Dje 23:7 Tek æto je on to rekao, nasta razmirica izmeåu farizeja i saduceja
i mnoætvo se razdijeli.
Dje 23:8 Jer saduceji vele da nema uskrsnuøa, ni anåela, ni duha, a
farizeji sve to priznaju.
Dje 23:9 Nasta velika graja te ustadoæe neki pismoznanci farizejske
stranke i zaoætre boj govoreøi: “Niæta zlo ne nalazimo na tom çovjeku! A
æto ako mu je duh govorio, ili anåeo?”
Dje 23:10 Kad razmirica posta joæ veøom, poboja se tisuønik da Pavla
ne rastrgaju pa zapovjedi da vojska siåe, otme ga ispred njih i povede
u vojarnu.
Dje 23:11 Iduøe noøi pristupi mu Gospodin i reçe: “Hrabro samo! Jer
kao æto si za me svjedoçio u Jeruzalemu tako treba da i u Rimu
posvjedoçiæ!”
Urota protiv Pavla
Dje 23:12 Kad osvanu dan, skovaæe Œidovi urotu i zakleæe se da neøe
ni jesti ni piti dok ne ubiju Pavla.
Dje 23:13 Bilo je viæe od çetrdeset onih koji su skovali tu zavjeru.
Dje 23:14 Oni odu k velikim sveøenicima i starjeæinama pa reknu:
“Zakletvom se zaklesmo niæta ne okusiti dok ne ubijemo Pavla.
Dje 23:15 Stoga vi sada zajedno s Vijeøem predoçite tisuøniku neka
vam ga dovede kao da kanite toçnije razaznati njegov sluçaj. A mi smo
spremni pogubiti ga prije negoli se i pribliœi.”
Dje 23:16 Ali sin Pavlove sestre doçu za zavjeru, pribliœi se i uåe u vojarnu
dojaviti Pavlu.
Dje 23:17 Pavao pak pozove jednog satnika i reçe mu: “Ovog mladiøa
odvedi k tisuøniku: ima mu neæto dojaviti.”
Dje 23:18 On ga uze, odvede k tisuøniku i reçe mu: “Uznik me Pavao
pozva i zaiska da ovog mladiøa privedem k tebi; ima ti neæto reøi.”
Dje 23:19 Tisuønik ga prihvati za ruku, povede nasamo pa ga upita: “Æto
mi imaæ dojaviti?”
Dje 23:20 “Œidovi su se, reçe on, dogovorili da te zamole da im sutra
Pavla dovedeæ u Vijeøe kao da se kane toçnije raspitati o njemu.
Dje 23:21 Ne vjeruj im! U zasjedi ga çeka viæe od çetrdeset onih koji se
zakleæe da neøe jesti ni piti dok ga ne smaknu. Veø su spremni, samo
çekaju tvoju privolu.”
Dje 23:22 Tisuønik onda otpusti mladiøa i zapovjedi mu: “Nikomu ne
kazuj da si mi to dojavio.”
Pred Feliksom u Cezareji
Dje 23:23 Zatim dozva dva satnika i reçe im: “Pripravite dvjesta vojnika,
sedamdeset konjanika i dvjesta strijelaca da nakon treøe noøne ure
poåu u Cezareju.
Dje 23:24 Neka se pripravi œivina na koju øe se posaditi Pavao te œiv i
zdrav dovesti k upravitelju Feliksu.”
Dje 23:25 Napisa i pismo ovoga sadrœaja:
Dje 23:26 “Klaudije Lizija vrlom upravitelju Feliksu - pozdrav!
Dje 23:27 Ovoga çovjeka Œidovi uhvatiæe i tek æto ga ne smakoæe kadli
s vojskom pritrçah i istrgoh im ga kada doznah da je Rimljanin.
Dje 23:28 Htjedoh saznati za æto ga okrivljuju pa ga dovedoh u njihovo
Vijeøe.
Dje 23:29 Utvrdih da ga okrivljuju za neæto prijeporno u njihovu zakonu
i da nema nikakve krivnje kojom bi zasluœio smrt ili okove.
Dje 23:30 Kad mi pak dojaviæe da su protiv njega skovali zavjeru, poslah
ga k tebi, a tuœitelje uputih neka se tebi obrate protiv njega.”
Dje 23:31 Vojnici dakle, po primljenoj naredbi uzeæe Pavla i odvedoæe
ga noøu u Antipatridu.
Dje 23:32 Sutradan ostave konjanike da s njime poåu dalje, a oni se
vratiæe u vojarnu.
Dje 23:33 Kad konjanici stigoæe u Cezareju, uruçiæe upravitelju pismo i
privedoæe mu Pavla.
Dje 23:34 Poæto upravitelj proçita pismo, zapita iz koje je pokrajine. Kad
sazna da je iz Cilicije:
Dje 23:35 “Sasluæat øu te, reçe, kad pristignu i tuœitelji tvoji.” Onda zapovjedi
çuvati ga u dvoru Herodovu.
Rasprava pred Feliksom
Dje 24:1 Nakon pet dana siåe veliki sveøenik Ananija s nekim starjeæinama
i odvjetnikom, nekim Tertulom te iznijeæe upravitelju tuœbu protiv
Pavla.
Dje 24:2 Poæto dozvaæe Pavla, poçe ga Tertul optuœivati: “Veliki mir æto
ga po tebi, vrli Felikse, uœivamo i boljitak æto tvojom providnoæøu narodu
ovomu nastaje,
Dje 24:3 u svemu i posvuda primamo sa svom zahvalnoæøu.

850
Dje 24:4 Ali, da ti dulje ne dodijavam, molim te da nas u svojoj blagonaklonosti
ukratko posluæaæ.
Dje 24:5 Utvrdismo da je ovaj çovjek kuga, da pokreøe bune meåu svim
Œidovima po svijetu, da je kolovoåa nazaretske sljedbe,
Dje 24:6 On je çak i Hram pokuæao oskvrnuti pa ga uhitismo, i htjedosmo
suditi mu po zakonu svojemu.
Dje 24:7 Ali doåe zapovjednik Lizija i ote ga iz naæih ruku na veliku silu,
Dje 24:8 i zapovjedi da tuœitelji i njegovi doåu k tebi. Od njega, ako ga o
svemu tomu ispitaæ, moœeæ saznati za æto ga mi optuœujemo.”
Dje 24:9 Podrœaæe ga i Œidovi tvrdeøi da je tako.
Pavlova obrana
Dje 24:10 Nato Pavao odvrati poæto mu upravitelj kimnu da govori:
“Kako znam da si veø mnogo godina sudac narodu ovomu, mirne se
duæe branim.
Dje 24:11 Ta moœeæ se osvjedoçiti da nema viæe od dvanaest dana
otkad uzaåoh u Jeruzalem da se poklonim.
Dje 24:12 A nisu me naæli ni u Hramu da s kim raspravljam ili bunu
podiœem, ni u sinagogama, ni po gradu.
Dje 24:13 I ne mogu ti dokazati ono za æto me sada optuœuju.”
Dje 24:14 “Jamçim ti, naprotiv, ovo: Putom koji nazivaju sljedbom sluœim
otaçkom Bogu vjerujuøi u sve æto je u Zakonu i u Prorocima napisano,
Dje 24:15 uzdajuøi se u Boga da øe uskrsnuti pravednici i nepravednici,
æto oni i sami oçekuju.
Dje 24:16 Zato se i ja trudim uvijek imati savjest besprijekornu pred
Bogom i pred ljudima.”
Dje 24:17 “Nakon viæe godina doåoh da donesem milostinju za svoj
narod i prinose;
Dje 24:18 dok sam ih prinosio, naåoæe me posveøena u Hramu, a ne sa
svjetinom ni u meteœu.
Dje 24:19 Ali neki Œidovi iz Azije - da, trebalo bi da se oni pojave pred
tobom i optuœe me ako æto imaju protiv mene.
Dje 24:20 Ili neka ovi sami kaœu: koji su zloçin na meni naæli kad sam
stajao pred Vijeøem,
Dje 24:21 osim moœda one jedne rijeçi koju doviknuh meåu njima stojeøi:
Zbog uskrsnuøa mrtvih sudi mi se danas pred vama!”
Pavlovo cezarejsko suœanjstvo
Dje 24:22 Nato Feliks, koji je toçno znao sve o ovom Putu, odgodi njihovu
parnicu rekavæi: “Kada doåe tisuønik Lizija, rijeæit øu vaæ spor.”
Dje 24:23 Satniku pak naredi da se Pavao çuva, ali da uœiva olakæice i
da se nikomu od njegovih ne brani posluœivati ga.
Dje 24:24 Nakon nekoliko dana stigne i Feliks sa svojom œenom Druzilom
koja bijaæe Œidovka; posla po Pavla i posluæa ga o vjeri u Isusa
Krista.
Dje 24:25 Kad Pavao stade raspravljati o pravednosti, uzdrœljivosti i
buduøem Sudu, Feliks uplaæen reçe: “Zasad idi, a kad naåem vremena,
pozvat øu te.”
Dje 24:26 Ujedno se nadao da øe mu Pavao dati novaca. Zato ga je
çeæøe pozivao i s njim razgovarao.
Dje 24:27 Nakon dvije godine dobi Feliks za nasljednika Porcija Festa.
Hoteøi ugoditi Œidovima, ostavi Feliks Pavla u okovima.
Pavao se priziva na cara
Dje 25:1 Fest dakle tri dana nakon dolaska u provinciju uziåe iz Cezareje
u Jeruzalem.
Dje 25:2 Veliki mu sveøenici i prvaci œidovski iznijeæe tuœbu protiv Pavla
te ga zaklinjahu
Dje 25:3 iætuøi milost protiv Pavla: da ga poæalje u Jeruzalem. Jer spremali
su zasjedu da ga putom smaknu.
Dje 25:4 Ali Fest odvrati kako Pavao treba da ostane zatvoren u Cezareji,
a i on da øe uskoro onamo.
Dje 25:5 “Ovlaæteni dakle meåu vama, reçe, neka sa mnom siåu pa ako
na tom çovjeku ima krivnje, neka ga tuœe.”
Dje 25:6 Poæto se u njih zadrœi najviæe osam ili deset dana, siåe u Cezareju.
Sutradan sjede na sudaçku stolicu i zapovjedi da se dovede Pavao.
Dje 25:7 Kad se on pojavi, okruœiæe ga Œidovi koji su siæli iz Jeruzalema
i iznijeæe protiv njega mnoge i teæke optuœbe kojih ne mogahu dokazati.
Dje 25:8 Pavao se branio: “Niçim se nisam ogrijeæio ni o œidovski Zakon,
ni o Hram, ni o cara.”
Dje 25:9 Nato Fest hoteøi ugoditi Œidovima, odvrati Pavlu: “Hoøeæ li u
Jeruzalem da ti se ondje za to sudi preda mnom?”
Dje 25:10 A Pavao øe: “Stojim pred sudom carevim, gdje treba da mi se
sudi. Œidovima niæta ne skrivih, kao æto i ti veoma dobro znaæ.

851
Dje 25:11 Ako sam pak doista æto skrivio i uçinio ætogod æto zavreåuje
smrt, ne izmiçem smrti; ako li pak ne stoji ono za æto me ovi tuœe, nitko
me ne moœe njima izruçiti. Na cara se prizivljem!”
Dje 25:12 Tada se Fest posavjetova s vijeøem pa odgovori: “Na cara si
se prizvao, pred cara øeæ iøi!”
Pavao pred kraljem Agripom
Dje 25:13 Nekoliko dana poslije doåu kralj Agripa i Berenika u Cezareju
da pozdrave Festa.
Dje 25:14 Kako se ondje zadrœaæe nekoliko dana, izloœi Fest kralju to o
Pavlu: “Ima neki çovjek, reçe, æto ga je Feliks ostavio uznikom.
Dje 25:15 Kad bijah u Jeruzalemu, iznijeæe veliki sveøenici i starjeæine
protiv njega tuœbu i zatraœiæe osudu.
Dje 25:16 Odgovorih im da u Rimljana nije obiçaj izruçivati kojega çovjeka
prije negoli se, optuœen, suoçi s tuœiteljima i dobije prigodu da se brani
od optuœbe.
Dje 25:17 Poæto zajedno doåosmo ovamo, bez ikakva odgaåanja sjedoh
ja sutradan na sudaçku stolicu i zapovjedih dovesti toga çovjeka.
Dje 25:18 Tuœitelji ga okruœiæe, ali ne iznijeæe tuœbe ni za jedno od zlodjela
koja sam ja nasluøivao,
Dje 25:19 nego su protiv njega imali neæto prijeporno o svojoj vjeri i o
nekom Isusu koji je umro, a Pavao tvrdi da je œiv.
Dje 25:20 Ne snalazeøi se u takvoj raspravi, upitah bi li htio u Jeruzalem
da mu se ondje za to sudi.
Dje 25:21 Buduøi da se Pavao prizivom podloœio presudi njegova
Veliçanstva, zapovjedih da ga çuvaju dok ga ne poæaljem caru.”
Dje 25:22 Na to øe Agripa Festu: “Htio bih i ja çuti toga çovjeka.” “Sutra
øeæ ga, reçe, çuti.”
Dje 25:23 Sutradan dakle doåu Agripa i Berenika s velikim sjajem te
uåu u dvoranu zajedno s tisuønicima i najuglednijim gradskim muœevima.
Kad na zapovijed Festovu dovedu Pavla,
Dje 25:24 reçe Fest: “Agripa, kralju, i vi svi ovdje s nama nazoçni, gledajte
ovoga çovjeka! Zbog njega me sav narod œidovski salijetao i u
Jeruzalemu i ovdje viçuøi da on ne smije viæe œivjeti.
Dje 25:25 Ali ja naåoh da nije uçinio niæta çime bi zasluœio smrt pa kad
se on sam prizvao na njegovo Veliçanstvo, odluçih poslati mu ga.
Dje 25:26 Ja nemam niæta pouzdano o njemu napisati Gospodaru. Zato
ga izvedoh pred vas, ponajviæe preda te, kralju Agripa, da bih nakon ove
istrage imao æto napisati.
Dje 25:27 Çini mi se doista besmislenim poslati uznika, a ne naznaçiti
optuœbu protiv njega.”
Pavao se brani pred Agripom
Dje 26:1 Nato Agripa reçe Pavlu: “Dopuæta ti se o sebi govoriti.” Pavao
ispruœi ruku i stade se braniti:
Dje 26:2 “Smatram se sretnim æto se u svemu za æto me Œidovi optuœuju
mogu, evo, danas braniti pred tobom, kralju Agripa,
Dje 26:3 jer ti najbolje poznajeæ œidovske obiçaje i zadjevice. Zato me,
molim, velikoduæno posluæaj.”
Dje 26:4 “Dakle, œivot moj od najranije mladosti proveden u narodu
mojem, u Jeruzalemu, znaju svi Œidovi.
Dje 26:5 Poznaju me odavna te mogu, ako samo hoøe, svjedoçiti da
sam po najstroœoj sljedbi naæe vjere œivio kao farizej.
Dje 26:6 I sada stojim pred sudom zbog nade u obeøanje koje Bog dade
ocima naæim
Dje 26:7 i kojemu se dovinuti nada dvanaest plemena naæih, svesrdno
noøu i danju sluœeøi Bogu. Za tu me nadu, kralju, tuœe Œidovi.
Dje 26:8 Zaæto nevjerojatnim smatrate da Bog mrtve uskrisuje?”
Dje 26:9 “Pa i ja sam nekoø smatrao da mi se svim silama boriti protiv
imena Isusa Nazareøanina.
Dje 26:10 To sam i çinio u Jeruzalemu: mnoge sam svete, poæto od
velikih sveøenika dobih punomoø, u tamnice zatvorio, dao svoj glas kad
su ih ubijali
Dje 26:11 i po svim ih sinagogama çesto muçenjem prisiljavao psovati
i, prekomjerno bijesan na njih, progonio sam ih çak i u tuåim gradovima.”
Pavao o svom obraøenju
Dje 26:12 “Radi toga poåoh u Damask s punomoøi i ovlaætenjem velikih
sveøenika
Dje 26:13 kadli u pol bijela dana na putu vidjeh, kralju, kako s neba
svjetlost od sunca sjajnija obasja mene i moje suputnike.
Dje 26:14 Poæto popadasmo na zemlju, zaçuh glas æto mi govoraæe
hebrejskim jezikom: ‘Savle, Savle, zaæto me progoniæ? Teæko ti se protiv
ostana praøakati.’

852
Dje 26:15 Ja odvratih: ‘Tko si, Gospodine?’ Gospodin øe mi: ‘Ja sam
Isus koga ti progoniæ!
Dje 26:16 Nego ustani, na noge se jer zato ti se ukazah da te postavim
za posluœitelja i svjedoka onoga æto si vidio i æto øu ti pokazati.
Dje 26:17 Izbavit øu te od naroda i od pogana kojima te æaljem
Dje 26:18 da im otvoriæ oçi pa se obrate od tame k svjetlosti, od vlasti
Sotonine k Bogu te po vjeri u mene prime oproætenje grijeha i baætinu
meåu posveøenima.’”
Dje 26:19 “Otada, kralju Agripa, ne bijah neposluæan nebeskom viåenju.
Dje 26:20 Nego najprije onima u Damasku pa onda i u Jeruzalemu, svoj
zemlji œidovskoj i poganima navjeæøivah da se pokaju i obrate k Bogu i
çine djela dostojna obraøenja.
Dje 26:21 Zbog toga me Œidovi uhvatiæe u Hramu i pokuæaæe ubiti.
Dje 26:22 Ali s pomoøu Boœjom sve do dana danaænjega svjedoçim,
evo, malu i veliku, ne govoreøi niæta osim onoga æto Proroci govorahu i
Mojsije da se ima zbiti:
Dje 26:23 da øe Krist trpjeti i da øe on, prvouskrsli od mrtvih, svjetlost
navjeæøivati narodu i poganima.”
Festov i Agripin prosvjed
Dje 26:24 Dok se on tako branio, Fest øe mu u sav glas: “Mahnitaæ,
Pavle! Veliko ti znanje mozgom zavrnulo.”
Dje 26:25 “Ne mahnitam, vrli Feste, odvrati Pavao, nego rijeçi istine i
razbora kazujem.
Dje 26:26 Ta znade za to kralj komu s pouzdanjem govorim. Niæta mu
od toga, uvjeren sam, nije nepoznato; jer nije se to dogodilo u kakvu
zakutku.
Dje 26:27 Vjerujeæ li, kralju Agripa, Prorocima? Znam da vjerujeæ!”
Dje 26:28 Agripa øe Pavlu: “Zamalo pa me uvjeri te kræøaninom postah!”
Dje 26:29 Pavao pak: “Dao Bog te i za malo i za mnogo, ne samo ti nego
i svi koji me danas sluæaju postali ovakvima kakav sam ja, osim ovih
okova!”
Dje 26:30 Nato usta kralj, upravitelj, Berenika i oni koji su s njima zasjedali.
Dje 26:31 Udaljujuøi se govorili su meåu sobom: “Ovaj çovjek ne çini
niæta çime bi zasluœio smrt ili okove.”
Dje 26:32 Agripa pak reçe Festu: “Ovaj bi çovjek mogao biti puæten da
se nije prizvao na cara.”
Dje 27:1 Kad je odluçeno da odjedrimo u Italiju, predadoæe i Pavla i
neke druge uznike satniku carske çete, imenom Juliju.
Dje 27:2 Popesmo se na neku adramitsku laåu koja je imala ploviti u
azijska mjesta pa otplovismo. S nama je bio Aristarh Makedonac, Solunjanin.
Dje 27:3 Sutradan doplovismo u Sidon. Julije, koji je s Pavlom çovjeçno
postupao, dopusti mu poøi k prijateljima da se pobrinu za njega.
Dje 27:4 Odande smo otplovili, jedrili uz Cipar - jer su nam vjetrovi bili
protivni -
Dje 27:5 pa preplovili more duœ Cilicije i Pamfilije i stigli u Miru licijsku.
Dje 27:6 Ondje satnik naåe neku aleksandrijsku laåu za Italiju i ukrca
nas na nju.
Dje 27:7 Viæe smo dana plovili sporo i jedva doprli do Knida. Kako nam
vjetar ne dade pristati, doplovismo pod Kretu kod Salmone
Dje 27:8 pa jedva jedvice ploveøi uza nju, stigosmo na neko mjesto
zvano Dobra pristaniæta, blizu kojega je grad Laseja.
Oluja i brodolom
Dje 27:9 Kad je nakon duljeg vremena plovidba veø postala pogibeljna
jer je Post veø bio izminuo, opominjaæe Pavao:
Dje 27:10 “Ljudi, govorio im je, vidim da øe plovidba biti nezgodna i na
veliku ætetu ne samo za tovar i laåu nego i za naæe œivote.”
Dje 27:11 Ali je satnik viæe vjerovao kormilaru i brodovlasniku negoli
Pavlovim rijeçima.
Dje 27:12 A kako luka nije bila prikladna za zimovanje, veøina je predlagala
da odande otplove ne bi li kako doprli do kretske luke Feniksa, æto
gleda prema jugozapadu i sjeverozapadu, pa ondje prezimili.
Dje 27:13 Uto duhne blagi juœnjak i oni, misleøi da bi mogli ostvariti
naum, digoæe sidro i zaploviæe tik uz Kretu.
Dje 27:14 Ali nedugo zatim razbjesni se œestok vjetar zvan
sjeveroistoçnjak.
Dje 27:15 Zahvati laåu te mu nije mogla odoljeti pa se prepustismo da
nas nosi.
Dje 27:16 Prolazeøi ispod nekog otoçiøa zvanog Kauda, jedva uspjesmo
dohvatiti çamac.

853
Dje 27:17 Podigoæe ga pa upotrijebiæe snast da potpaæu laåu. Bojeøi se
pak da se ne nasuçu u Sirti, spustiæe prvenjaçu. Tako ih je nosilo.
Dje 27:18 Buduøi da nas je oluja silovito udarala, sutradan se rijeæiæe
tovara,
Dje 27:19 a treøi dan svojim rukama izbaciæe brodsku opremu.
Dje 27:20 Kako se pak viæe dana nije pomaljalo ni sunce ni zvijezde, a
oluja bjesnjela nemalena, bila je veø propala svaka nada da øemo se
spasiti.
Dje 27:21 Ni jelo se veø dugo nije. Onda usta Pavao posred njih i reçe:
“Trebalo je, ljudi, posluæati me, ne se otiskivati od Krete i izbjeøi ovu
nepogodu i ætetu.
Dje 27:22 Sada vas pak opominjem: razvedrite se jer ni œiva duæa izmeåu
vas neøe stradati, nego samo laåa.
Dje 27:23 Noøas mi se ukaza anåeo Boga çiji sam i komu sluœim
Dje 27:24 te reçe: ‘Ne boj se, Pavle! Pred cara ti je stati i evo Bog ti daruje
sve koji plove s tobom.’
Dje 27:25 Zato razvedrite se, ljudi! Vjerujem Bogu: bit øe kako mi je
reçeno.
Dje 27:26 Ali treba da se nasuçemo na neki otok.”
Dje 27:27 Bijaæe veø çetrnaesta noø æto smo bili tamo-amo gonjani po
Jadranu kad oko ponoøi naslutiæe mornari da im se primiçe neka zemlja.
Dje 27:28 Bacivæi olovnicu, naåoæe dvadeset hvati dubine; malo poslije
baciæe je opet i naåoæe ih petnaest.
Dje 27:29 Kako se bojahu da ne naletimo na grebene, baciæe s krme
çetiri sidra iæçekujuøi da se razdani.
Dje 27:30 Kad su mornari bili naumili uteøi iz laåe i poçeli spuætati çamac
u more pod izlikom da s pramca kane spustiti sidra,
Dje 27:31 reçe Pavao satniku i vojnicima: “Ako ovi ne ostanu na laåi, vi
se spasiti ne moœete!”
Dje 27:32 Nato vojnici presjekoæe uœad çamca i pustiæe da padne.
Dje 27:33 Do pred svanuøe nutkao je Pavao sve da uzmu hrane:
“Çetrnaesti je danas dan, reçe, æto bez jela çekate, niæta ne okusivæi.
Dje 27:34 Stoga vas molim: zaloœite neæto jer to je za vaæ spas. Ta
nikome od vas ni vlas s glave neøe propasti.”
Dje 27:35 Rekavæi to, uze kruh, pred svima zahvali Bogu, razlomi i stade
jesti.
Dje 27:36 Svi se razvedre te i oni uzmu hrane.
Dje 27:37 A svih nas je u laåi bilo dvjesta sedamdeset i æest duæa.
Dje 27:38 Jednom nasiøeni, stanu rastereøivati laåu bacajuøi œito u more.
Dje 27:39 Kad osvanu, mornari ne prepoznaæe zemlje; razabraæe neki
zaljev ravne obale pa odluçe, bude li moguøe, u njega zavesti laåu.
Dje 27:40 Odrijeæe sidra i ostave ih u moru. Istodobno popuste i spone
kormila, razapnu prvenjaçu prema vjetru pa udare k obali.
Dje 27:41 Ali naletjeæe na pliøak i nasukaæe brod: pramac, nasaåen,
osta nepomiçan, a krmu razdiraæe œestina valova.
Dje 27:42 Tada vojnici naumiæe poubijati suœnje da ne bi koji isplivao i
pobjegao,
Dje 27:43 ali im satnik, hoteøi spasiti Pavla, omete naum: zapovjedi da
oni koji znaju plivati najprvi poskaçu i izaåu na kraj,
Dje 27:44 a ostali øe, tko na daskama, tko na olupinama laåe. Tako svi
œivi i zdravi prispjeæe na kopno.
Dje 28:1 Jednom spaæeni, doznasmo da se otok zove Malta.
Dje 28:2 Uroåenici nam iskazivahu nesvakidaænje çovjekoljublje.
Zapaliæe krijes i okupiæe nas oko njega jer je poçela kiæa i bilo zima.
Dje 28:3 Pavao nakupi naramak granja i baci na krijes kadli zbog vruøine
izaåe zmija i pripije mu se za ruku.
Dje 28:4 Kad su uroåenici vidjeli gdje mu œivotinja visi o ruci, govorili su
meåu sobom: “Ovaj je çovjek zacijelo ubojica: umakao je moru i Pravda
mu ne da œivjeti.”
Dje 28:5 Ali on otrese œivotinju u vatru i ne bi mu niæta;
Dje 28:6 a oni oçekivahu da øe oteøi i umah se sruæiti mrtav. Poæto su
dugo çekali i vidjeli da mu se niæta neobiçno nije dogodilo, promijeniæe
miæljenje te stadoæe govoriti da je bog.
Dje 28:7 U okolici onoga mjesta bilo je imanje prvaka otoka, imenom
Publija. On nas je primio i tri dana uljudno gostio.
Dje 28:8 A Publijeva je oca uhvatila ognjica i srdobolja pa je leœao. Pavao
uåe k njemu, pomoli se, stavi na njega ruke i izlijeçi ga.
Dje 28:9 Nakon toga su dolazili i drugi koji na otoku bijahu bolesni te
ozdravljali.
Dje 28:10 Oni nas mnogim poçastima poçastiæe i na odlasku nam
priskrbiæe æto je potrebno.

854
Dje 28:11 Nakon tri mjeseca otplovismo aleksandrijskom laåom koja je
prezimila na otoku i imala za znak Dioskure.
Dje 28:12 Doplovismo u Sirakuzu i ostadosmo ondje tri dana.
Dje 28:13 Odande ploveøi uz obalu, stigosmo u Regij. Sutradan okrenu
juœnjak te za dva dana stigosmo u Puteole.
Dje 28:14 Ondje naåosmo braøu koja nas zamoliæe da ostanemo u njih
sedam dana.
Tako stigosmo u Rim.
Dje 28:15 Kada su tamoænja braøa çula za nas, iziåoæe nam u susret do
Apijeva trga i Triju gostionica. Kad ih Pavao ugleda, zahvali Bogu i ohrabri
se.
Dje 28:16 A kad uåosmo u Rim, Pavlu su dopustili stanovati zasebno,
zajedno s vojnikom koji ga je çuvao.
Pavao i rimski Œidovi
Dje 28:17 Nakon tri dana sazva on œidovske prvake. Kad se skupiæe,
reçe im: “Ja, braøo, ne uçinih niæta protiv naroda ni obiçaja otaçkih, a
ipak me okovana u Jeruzalemu predadoæe u ruke Rimljana.
Dje 28:18 Oni me nakon istrage htjedoæe pustiti jer nije na meni bilo
niæta çime bih bio zasluœio smrt.
Dje 28:19 Kako se Œidovi tome oprijeæe, bio sam prisiljen prizvati se na
cara; ne dakle stoga æto bih imao bilo za æto tuœiti svoj narod.
Dje 28:20 S toga dakle razloga zamolih vidjeti vas i obratiti vam se jer
zbog nade Izraelove nosim ove verige.”
Dje 28:21 Oni mu odvrate: “Mi o tebi nismo primili nikakva pisma iz
Judeje niti nam je tko od pristigle braøe o tebi æto zlo javio ili rekao.
Dje 28:22 Nego htjeli bismo od tebe çuti æto misliæ jer o toj sljedbi znamo
samo da joj se posvuda proturjeçi.”
Od Œidova k poganima
Dje 28:23 Nato urekoæe dan pa doåoæe mnogi k njemu u stan. Izlagao
im je i svjedoçio o kraljevstvu Boœjemu te ih od jutra do veçeri iz Mojsijeva
Zakona i Proroka uvjeravao o Isusu.
Dje 28:24 I jedne uvjeriæe njegove rijeçi, a drugi nisu vjerovali.
Dje 28:25 Nesloœni tako meåu sobom, stadoæe se razilaziti kadli im
Pavao reçe joæ jednu rijeç: “Lijepo Duh Sveti po Izaiji proroku reçe ocima
vaæim:
Dje 28:26 Idi k tomu narodu i reci mu: Sluæat øete, sluæati - i neøete
razumjeti; gledat øete, gledati - i neøete vidjeti!
Dje 28:27 Jer usalilo se srce naroda ovoga: uæi zaçepiæe, oçi zatvoriæe
da oçima ne vide, uæima ne çuju, srcem ne razumiju te se ne obrate pa
ih izlijeçim.
Dje 28:28 Neka vam je dakle svima znano: poganima je poslano ovo
spasenje Boœje; oni øe posluæati!”
Dje 28:29 I kad on reçe ovo, otidoæe Œidovi œestoko se prepiruøi meåu
sobom.
Zakljuçak
Dje 28:30 Pavao osta pune dvije godine u svom unajmljenom stanu
gdje je primao sve koji su dolazili k njemu,
Dje 28:31 propovijedao kraljevstvo Boœje i nauçavao o Gospodinu Isusu
Kristu sa svom slobodom, nesmetano.
RIMLJANIMA
Rim 1:1 Pavao, sluga Krista Isusa, pozvan za apostola, odluçen za
evanåelje Boœje -
Rim 1:2 koje Bog unaprijed obeøavaæe po svojim prorocima u Pismima
svetim
Rim 1:3 o Sinu svome, potomku Davidovu po tijelu,
Rim 1:4 postavljenu Sinom Boœjim, u snazi, po Duhu posvetitelju
uskrsnuøem od mrtvih, o Isusu Kristu, Gospodinu naæemu,
Rim 1:5 po komu primismo milost i apostolstvo da na slavu imena njegova
k posluænosti vjere privodimo sve pogane
Rim 1:6 meåu kojima ste i vi pozvanici Isusa Krista:
Rim 1:7 svima u Rimu, miljenicima Boœjim, pozvanicima, svetima. Milost
vam i mir od Boga, Oca naæega, i Gospodina Isusa Krista.
Zahvala i molitva
Rim 1:8 Ponajprije zahvaljujem Bogu mojemu po Isusu Kristu za sve
vas: æto se vaæa vjera navjeæøuje po svem svijetu.
Rim 1:9 Doista, svjedok mi je Bog - komu duhom svojim sluœim u
evanåelju Sina njegova - da vas se

855
Rim 1:10 u svojim molitvama neprekidno spominjem i uvijek molim ne
bi li mi se veø jednom s voljom Boœjom nekako posreøilo doøi k vama.
Rim 1:11 Jer çeznem vidjeti vas da vam predam neæto dara duhovnoga
te se ojaçate, zapravo -
Rim 1:12 da se zajedno s vama ohrabrim zajedniçkom vjerom, vaæom
i mojom.
Rim 1:13 A ne bih htio, braøo, da ne znate: çesto sam bio nakanio doøi
k vama - i sve dosad bio sprijeçen - da i meåu vama uberem koji plod kao
i meåu drugim narodima.
Rim 1:14 Duœnik sam Grcima i barbarima, mudracima i neznalicama.
Rim 1:15 Odatle moja nakana da i vama u Rimu navijestim evanåelje.
Navjeætaj poruke o spasenju
Rim 1:16 Ne stidim se, uistinu, evanåelja: ono je snaga Boœja na spasenje
svakomu tko vjeruje - Œidovu najprije, pa Grku.
Rim 1:17 Jer pravednost se Boœja od vjere k vjeri u njemu otkriva kao æto
je pisano: Pravednik øe od vjere œivjeti.
Nad poganima
Rim 1:18 Otkriva se doista s neba gnjev Boœji na svaku bezboœnost i
nepravednost ljudi koji istinu sputavaju nepravednoæøu.
Rim 1:19 Jer æto se o Bogu moœe spoznati, oçito im je: Bog im oçitova.
Rim 1:20 Uistinu, ono nevidljivo njegovo, vjeçna njegova moø i
boœanstvo, onamo od stvaranja svijeta, umom se po djelima razabire
tako da nemaju isprike.
Rim 1:21 Jer premda upoznaæe Boga, ne iskazaæe mu kao Bogu ni
slavu ni zahvalnost, nego ishlapiæe u mozganjima svojim te se pomraçi
bezumno srce njihovo.
Rim 1:22 Gradeøi se mudrima, poludjeæe i
Rim 1:23 zamijeniæe slavu neraspadljivog Boga likom, obliçjem raspadljiva
çovjeka, i ptica, i çetveronoœaca, i gmazova.
Rim 1:24 Zato ih je Bog po pohotama srdaca njihovih predao neçistoøi
te sami obeæçaæøuju svoja tijela,
Rim 1:25 oni æto su Istinu - Boga zamijenili laœju, çastili i ætovali stvorenje
umjesto Stvoritelja, koji je blagoslovljen u vjekove. Amen.
Rim 1:26 Stoga ih je Bog predao sramotnim strastima: njihove œene
zamijeniæe naravno opøenje protunaravnim,
Rim 1:27 a tako su i muækarci napustili naravno opøenje sa œenom i
raspalili se pohotom jedni za drugima te muækarci s muækarcima
sramotno çine i sami na sebi primaju zasluœenu plaøu svoga zastranjenja.
Rim 1:28 I kako nisu smatrali vrijednim drœati se spoznaje Boga, predade
ih Bog nevaljanu umu te çine æto ne dolikuje,
Rim 1:29 puni svake nepravde, pakosti, lakomosti, zloøe; puni zavisti,
ubojstva, svaåe, prijevare, zlonamjernosti; doæaptavaçi,
Rim 1:30 klevetnici, mrzitelji Boga, drznici, oholice, preuzetnici, izmiæljaçi
zala, roditeljima neposluæni,
Rim 1:31 nerazumni, nevjerni, beæøutni, nemilosrdni.
Rim 1:32 Znaju za odredbu Boœju - da smrt zasluœuju koji takvo æto çine
- a oni ne samo da to çine nego i povlaåuju onima koji çine.
Nad Œidovima
Rim 2:1 Zato nemaæ isprike, çovjeçe koji sudiæ, tko god ti bio. Jer time
æto drugoga sudiæ, sebe osuåujeæ: ta to isto çiniæ ti æto sudiæ.
Rim 2:2 Znamo pak: Bog po istini sudi one koji takvo æto çine.
Rim 2:3 Misliæ li da øeæ izbjeøi sudu Boœjemu, ti çovjeçe æto sudiæ one
koji takvo æto çine, a sam to isto çiniæ?
Rim 2:4 Ili prezireæ bogatstvo dobrote, strpljivosti i velikoduænosti njegove
ne shvaøajuøi da te dobrota Boœja k obraøenju privodi?
Rim 2:5 Tvrdokornoæøu svojom i srcem koje neøe obraøenja zgrøeæ na
se gnjev za Dan gnjeva i objavljenja pravedna suda Boga
Rim 2:6 koji øe uzvratiti svakom po djelima:
Rim 2:7 onima koji postojanoæøu u dobrim djelima iætu slavu, çast i neraspadljivost
- œivot vjeçni;
Rim 2:8 buntovnicima pak i nepokornima istini, a pokornima nepravdi -
gnjev i srdœba!
Rim 2:9 Nevolja i tjeskoba na svaku duæu çovjeçju koja çini zlo, na Œidova
najprije, pa na Grka;
Rim 2:10 a slava, çast i mir svakomu koji çini dobro, Œidovu najprije, pa
Grku!
Rim 2:11 Ta u Boga nema pristranosti.
Unatoç Zakonu
Rim 2:12 Uistinu koji bez Zakona sagrijeæiæe, bez Zakona øe i propasti;
i koji pod Zakonom sagrijeæiæe, po Zakonu øe biti suåeni.

856
Rim 2:13 Ne, pred Bogom nisu pravedni sluæatelji Zakona, nego -
izvræitelji øe Zakona biti opravdani.
Rim 2:14 Ta kad se god pogani, koji nemaju Zakona, po naravi drœe
Zakona, i nemajuøi Zakona, oni su sami sebi Zakon:
Rim 2:15 pokazuju da je ono æto Zakon nalaœe upisano u srcima njihovim.
O tom svjedoçi i njihova savjest, a i prosuåivanja kojima se meåu sobom
optuœuju ili brane.
Rim 2:16 To øe se oçitovati na Dan u koji øe, po mojem evanåelju, Bog
po Isusu Kristu suditi ono æto je skriveno u ljudima.
Œidov kao i poganin
Rim 2:17 Ako pak ti koji se Œidovom nazivaæ, koji mirno poçivaæ na
Zakonu i diçiæ se Bogom,
Rim 2:18 koji poznajeæ Volju i iz Zakona pouçen razluçujeæ æto je bolje
Rim 2:19 te si uvjeren da si voåa slijepih, svjetlo onih u tami,
Rim 2:20 odgojitelj nerazumnih, uçitelj nejaçadi jer u Zakonu imaæ
oliçenje znanja i istine;
Rim 2:21 ti, dakle, koji drugoga uçiæ, sam sebe ne uçiæ! Ti koji
propovijedaæ da se ne krade, kradeæ!
Rim 2:22 Ti koji zabranjujeæ preljub, preljub poçinjaæ! Ti komu su odvratni
kumiri, pljaçkaæ hramove!
Rim 2:23 Ti koji se Zakonom diçiæ, kræenjem toga Zakona Boga
obeæçaæøujeæ!
Rim 2:24 Doista, kako je pisano, ime se Boœje zbog vas huli meåu
narodima.
Rim 2:25 Da, obrezanje koristi ako vræiæ Zakon; ako pak kræiæ Zakon,
obrezanje tvoje postalo je neobrezanje.
Rim 2:26 Ako dakle neobrezani opsluœuje propise Zakona, neøe li se
njegovo neobrezanje smatrati obrezanjem?
Rim 2:27 I onaj koji je podrijetlom neobrezanik, a ispunja Zakon, sudit
øe tebi koji si, uza sve slovo i obrezanje, prijestupnik Zakona.
Rim 2:28 Ta nije Œidov tko je Œidov naizvana i nije obrezanje ono izvana,
Rim 2:29 na tijelu, nego pravi je Œidov u nutrini i pravo je obrezanje u
srcu, po duhu, ne po slovu. Pohvala mu nije od ljudi, nego od Boga.
Unatoç obeøanjima Boœjim
Rim 3:1 Koja je dakle prednost Œidova? Ili kakva korist od obrezanja?
Rim 3:2 Velika u svakom pogledu. Ponajprije: povjerena su im obeøanja
Boœja.
Rim 3:3 Da, a æto ako su se neki iznevjerili? Neøe li njihova nevjernost
obeskrijepiti vjernost Boœju?
Rim 3:4 Nipoæto! Nego neka Bog bude istinit, a svaki çovjek laœac, kao
æto je pisano: Da pravedan budeæ po obeøanjima svojim i pobijediæ kada
te sudili budu.
Rim 3:5 Ako pak naæa nepravednost istiçe Boœju pravednost, æto øemo
na to reøi? Nije li onda - po ljudsku govorim - nepravedan Bog koji daje
maha gnjevu?
Rim 3:6 Nipoæto! Ta kako øe inaçe Bog suditi svijet?
Rim 3:7 Ako je, doista, istina Boœja po mojoj laœljivosti obilno zasjala
njemu na slavu, zaæto da ja joæ budem suåen kao greænik?
Rim 3:8 I zar da ne “çinimo zlo da doåe dobro”, kako nas kleveøu i kako
neki kaœu da govorimo? Sud ih pravedni çeka!
Svi su grijeæni
Rim 3:9 Æto dakle? Imamo li prednost? Ne baæ! Jer upravo optuœismo
sve, i Œidove i Grke, da su pod grijehom,
Rim 3:10 kao æto je pisano: Nema pravedna ni jednoga,
Rim 3:11 nema razumna, nema ga tko bi Boga traœio.
Rim 3:12 Svi skrenuæe, svi se zajedno pokvariæe, nitko da çini dobro -
nijednoga nema.
Rim 3:13 Grob otvoren grlo je njihovo, jezikom laœno laskaju, pod usnama
im je otrov ljutiçin,
Rim 3:14 usta im puna kletve i grkosti;
Rim 3:15 noge im hitre da krv proliju,
Rim 3:16 razvaline i nevolja na njinim su putima,
Rim 3:17 put mira oni ne poznaju,
Rim 3:18 straha Boœjega nemaju pred oçima.
Rim 3:19 A znamo: æto god Zakon veli, govori onima pod Zakonom, da
svaka usta umuknu i sav svijet bude krivac pred Bogom.
Rim 3:20 Zato se po djelima Zakona nitko neøe opravdati pred njim.
Uistinu, po Zakonu - samo spoznaja grijeha!
Objavljenje spasiteljske pravednosti Boœje
Rim 3:21 Sada se pak izvan Zakona oçitovala pravednost Boœja,
posvjedoçena Zakonom i Prorocima,

857
Rim 3:22 pravednost Boœja po vjeri Isusa Krista, prema svima koji vjeruju.
Ne, nema razlike!
Rim 3:23 Svi su zaista sagrijeæili i potrebna im je slava Boœja;
Rim 3:24 opravdani su besplatno, njegovom miloæøu po otkupljenju u
Kristu Isusu.
Rim 3:25 Njega je Bog izloœio da krvlju svojom bude Pomiriliæte po vjeri.
Htio je tako oçitovati svoju pravednost kojom je u svojoj boœanskoj
strpljivosti propuætao dotadaænje grijehe;
Rim 3:26 htio je oçitovati svoju pravednost u sadaænje vrijeme - da bude
pravedan i da opravdava onoga koji je od vjere Isusove.
Uloga vjere
Rim 3:27 Gdje je dakle hvastanje? Iskljuçeno je. Po kojem zakonu? Po
zakonu djela? Ne, nego po zakonu vjere.
Rim 3:28 Smatramo zaista da se çovjek opravdava vjerom bez djela
Zakona.
Rim 3:29 Ili je Bog samo Bog Œidova? Nije li i pogana? Da, i pogana.
Rim 3:30 Jer jedan je Bog: on øe opravdati obrezane zbog vjere i
neobrezane po vjeri.
Rim 3:31 Obeskrepljujemo li dakle Zakon po vjeri? Nipoæto! Naprotiv,
Zakon utvråujemo.
Abraham opravdan vjerom
Rim 4:1 Æto øemo dakle reøi? Æto je Abraham, otac naæ, naæao po tijelu?
Rim 4:2 Doista, ako je Abraham po djelima opravdan, ima se çime diçiti
- ali ne pred Bogom.
Rim 4:3 Ta æto veli Pismo? Povjerova Abraham Bogu i uraçuna mu se
u pravednost.
Rim 4:4 Onomu tko radi ne raçuna se plaøa kao milost, nego kao dug.
Rim 4:5 Onomu tko ne radi, a vjeruje u Onoga koji opravdava bezboœnika,
vjera se uraçunava u pravednost,
Rim 4:6 kao æto i David blaœenim proglaæuje çovjeka kojemu Bog
uraçunava pravednost bez djela:
Rim 4:7 Blaœeni oni kojima je zloçin otpuæten, kojima je grijeh pokriven!
Rim 4:8 Blago çovjeku komu Gospodin ne ubraja krivnju.
Nezavisno od obrezanja
Rim 4:9 Ide li dakle ovo blaœenstvo samo obrezane ili i neobrezane? Ta
velimo: Vjera se Abrahamu uraçuna u pravednost.
Rim 4:10 A kako mu se uraçuna? Veø obrezanu ili joæ neobrezanu? Ne
obrezanu, nego neobrezanu!
Rim 4:11 I znak obrezanja primi kao peçat pravednosti koju je po vjeri
zadobio joæ neobrezan, da bude ocem svih vjernika: neobrezanih - te
im se uraçuna pravednost -
Rim 4:12 i ocem obrezanih, ne onih koji su samo obrezani, nego onih
koji uz to idu stopama vjere joæ neobrezana oca naæeg Abrahama.
Nezavisno od Zakona
Rim 4:13 Doista, obeøanje da øe biti baætinik svijeta nije Abrahamu ili
njegovu potomstvu dano na temelju nekog zakona, nego na temelju
pravednosti vjere.
Rim 4:14 Jer ako su baætinici oni iz Zakona, prazna je vjera, jalovo
obeøanje.
Rim 4:15 Ta Zakon raåa gnjev; gdje pak nema Zakona, nema ni
prekræaja.
Rim 4:16 Zato - zbog vjere da bude po milosti to obeøanje zajamçeno
svemu potomstvu, ne potomstvu samo po Zakonu, nego i po vjeri Abrahama,
koji je otac svih nas -
Rim 4:17 kao æto je pisano: Ocem mnoætva naroda ja te postavljam -
pred Onim komu povjerova, pred Bogom koji oœivljuje mrtve i zove da
bude ono æto nije.
Abrahamova i kræøanska vjera
Rim 4:18 U nadi protiv svake nade povjerova Abraham da postane ocem
naroda mnogih po onom æto je reçeno: Toliko øe biti tvoje potomstvo.
Rim 4:19 Nepokolebljivom vjerom promotri on tijelo svoje veø obamrlo
- bilo mu je blizu sto godina - i obamrlost krila Sarina.
Rim 4:20 Ali pred Boœjim obeøanjem nije nevjeran dvoumio, nego se
vjerom ojaçao davæi slavu Bogu,
Rim 4:21 posve uvjeren da on moœe uçiniti æto je obeøao.
Rim 4:22 Zato mu se i uraçuna u pravednost.
Rim 4:23 Ali nije samo za njega napisano: Uraçuna mu se,
Rim 4:24 nego i za nas kojima se ima uraçunati, nama æto vjerujemo u
Onoga koji od mrtvih uskrsnu Isusa, Gospodina naæega,
Rim 4:25 koji je predan za opaçine naæe i uskrsnut radi naæeg opravdanja.
Opravdanje zalog spasenja

858
Rim 5:1 Opravdani dakle vjerom, u miru smo s Bogom po Gospodinu
naæem Isusu Kristu.
Rim 5:2 Po njemu imamo u vjeri i pristup u ovu milost u kojoj stojimo i
diçimo se nadom slave Boœje.
Rim 5:3 I ne samo to! Mi se diçimo i u nevoljama jer znamo: nevolja raåa
postojanoæøu,
Rim 5:4 postojanost prokuæanoæøu, prokuæanost nadom.
Rim 5:5 Nada pak ne postiåuje. Ta ljubav je Boœja razlivena u srcima
naæim po Duhu Svetom koji nam je dan!
Rim 5:6 Doista, dok mi joæ bijasmo nemoøni, Krist je, veø u to vrijeme, za
nas bezboœnike umro.
Rim 5:7 Zbilja, jedva bi tko za pravedna umro; moœda bi se za dobra tko
i odvaœio umrijeti.
Rim 5:8 A Bog pokaza ljubav svoju prema nama ovako: dok joæ bijasmo
greænici, Krist za nas umrije.
Rim 5:9 Koliko li øemo se viæe sada, poæto smo opravdani krvlju
njegovom, spasiti po njemu od srdœbe?
Rim 5:10 Doista, ako se s Bogom pomirismo po smrti Sina njegova dok
joæ bijasmo neprijatelji, mnogo øemo se viæe, pomireni, spasiti œivotom
njegovim.
Rim 5:11 I ne samo to! Diçimo se u Bogu po Gospodinu naæemu Isusu
Kristu po kojem zadobismo pomirenje.
Rim 5:12 Zbog toga, kao æto po jednom Çovjeku uåe u svijet grijeh i po
grijehu smrt, i time æto svi sagrijeæiæe, na sve ljude prijeåe smrt...
Rim 5:13 Doista, do Zakona bilo je grijeha u svijetu, ali se grijeh ne
ubraja kad nema zakona.
Rim 5:14 Da, ali smrt je od Adama do Mojsija doista kraljevala i nad
onima koji ne sagrijeæiæe prekræajem sliçnim kao Adam, koji je pralik
Onoga koji ima doøi.
Rim 5:15 Ali s darom nije kao s grijehom. Jer ako su grijehom jednoga
mnogi umrli, mnogo se obilatije na sve razlila milost Boœja, milost
darovana u jednom çovjeku, Isusu Kristu.
Rim 5:16 I dar - to nije kao kad je ono jedan sagrijeæio: jer presuda nakon
jednoga grijeha posta osudom, a dar nakon mnogih grijeha - opravdanjem.
Rim 5:17 Uistinu, ako grijehom jednoga smrt zakraljeva - po jednome,
mnogo øe viæe oni koji primaju izobilje milosti i dara pravednosti kraljevati
u œivotu - po Jednome, Isusu Kristu.
Rim 5:18 Dakle, grijeh jednoga - svim ljudima na osudu, tako i pravednost
Jednoga - svim ljudima na opravdanje, na œivot!
Rim 5:19 Doista, kao æto su neposluhom jednoga çovjeka mnogi postali
greænici tako øe i posluhom Jednoga mnogi postati pravednici.
Rim 5:20 A zakon nadoåe da se umnoœi grijeh. Ali gdje se umnoœio
grijeh, nadmoøno izobilova milost:
Rim 5:21 kao æto grijeh zakraljeva smrøu, da tako i milost kraljuje
pravednoæøu za œivot vjeçni po Isusu Kristu Gospodinu naæemu.
Rim 6:1 Æto øemo dakle reøi? Da ostanemo u grijehu da milost izobiluje?
Rim 6:2 Nipoæto! Jednom umrli grijehu, kako da joæ œivimo u njemu?
Rim 6:3 Ili zar ne znate: koji smo god kræteni u Krista Isusa, u smrt smo
njegovu kræteni.
Rim 6:4 Krætenjem smo dakle zajedno s njime ukopani u smrt da kao æto
Krist slavom Oçevom bi uskrsnut od mrtvih, i mi tako hodimo u novosti
œivota.
Rim 6:5 Ako smo doista s njime srasli po sliçnosti smrti njegovoj, oçito
øemo srasti i po sliçnosti njegovu uskrsnuøu.
Rim 6:6 Ovo znamo: naæ je stari çovjek zajedno s njim raspet da onemoøa
ovo grijeæno tijelo te viæe ne robujemo grijehu.
Rim 6:7 Ta tko umre, opravdan je od grijeha.
Rim 6:8 Pa ako umrijesmo s Kristom, vjerujemo da øemo i œivjeti zajedno
s njime.
Rim 6:9 Znamo doista: Krist uskrsnut od mrtvih, viæe ne umire, smrt
njime viæe ne gospoduje.
Rim 6:10 Æto umrije, umrije grijehu jednom zauvijek; a æto œivi, œivi Bogu.
Rim 6:11 Tako i vi: smatrajte sebe mrtvima grijehu, a œivima Bogu u
Kristu Isusu!
Rim 6:12 Neka dakle ne kraljuje grijeh u vaæem smrtnom tijelu da sluæate
njegove poœude;
Rim 6:13 i ne predajite grijehu udova svojih za oruœje nepravde, nego
sebe, od mrtvih oœivjele, predajte Bogu i udove svoje dajte Bogu za
oruœje pravednosti.

859
Rim 6:14 Valjda grijeh neøe vama gospodovati! Ta niste pod Zakonom
nego pod miloæøu!
Kræøanin slobodan od grijeha
Rim 6:15 Æto dakle? Da grijeæimo jer nismo pod Zakonom nego pod
miloæøu? Nipoæto!
Rim 6:16 Ne znate li: ako se komu predate za robove, na posluænost,
robovi ste onoga koga sluæate: bilo grijeha - na smrt, bilo posluænosti -
na pravednost.
Rim 6:17 Bijaste robovi grijeha, ali ste, hvala Bogu, od srca posluæali
ono pravilo nauka kojemu ste povjereni;
Rim 6:18 da, osloboåeni grijeha, postadoste sluge pravednosti.
Rim 6:19 Po ljudsku govorim zbog vaæe ljudske slabosti: kao æto nekoø
predadoste udove svoje za robove neçistoøi i bezakonju - do bezakonja,
tako sada predajte udove svoje za robove pravednosti - do posveøenja.
Rim 6:20 Uistinu, kad bijaste robovi grijeha, “slobodni” bijaste od
pravednosti.
Rim 6:21 Pa kakav ste plod onda imali? Onoga se sada stidite jer svræetak
je tomu - smrt.
Rim 6:22 Sada pak poæto ste osloboåeni grijeha i postali sluge Boœje,
imate plod svoj za posveøenje, a svræetak - œivot vjeçni.
Rim 6:23 Jer plaøa je grijeha smrt, a dar Boœji jest œivot vjeçni u Kristu
Isusu, Gospodinu naæem.
Kræøanin osloboåen Zakona
Rim 7:1 Ili zar ne znate, braøo - poznavaocima zakona govorim - da
zakon gospodari çovjekom samo za vrijeme njegova œivota.
Rim 7:2 Doista, udana je œena vezana zakonom dok joj muœ œivi; umre
li joj muœ, rijeæena je zakona o muœu.
Rim 7:3 Dakle: dok joj muœ œivi, zvat øe se, oçito, preljubnicom poåe li za
drugoga. Ako li joj pak muœ umre, slobodna je od zakona te nije
preljubnica poåe li za drugoga.
Rim 7:4 Tako, braøo moja, i vi po tijelu Kristovu umrijeste Zakonu da
pripadnete drugomu, Onomu koji je od mrtvih uskrsnut, te plodove donosimo
Bogu.
Rim 7:5 Doista, dok bijasmo u tijelu, grijeæne su strasti, Zakonom izazvane,
djelovale u naæim udovima te smrti donosile plodove;
Rim 7:6 sada pak umrijevæi onomu æto nas je sputavalo, rijeæeni smo
Zakona te sluœimo u novosti Duha, a ne u stareœi slova.
Uloga Zakona
Rim 7:7 Æto øemo dakle reøi? Je li Zakon grijeh? Nipoæto! Nego: grijeha
ne spoznah doli po Zakonu jer za poœudu ne bih znao da Zakon nije
govorio: Ne poœeli!
Rim 7:8 A grijeh je, uhvativæi priliku, po zapovijedi u meni prouzroçio
svakovrsnu poœudu. Ta bez zakona grijeh je mrtav.
Rim 7:9 Da, ja sam nekoø œivio bez zakona. Ali kad je doæla zapovijed,
grijeh oœivje.
Rim 7:10 Ja pak umrijeh i ustanovi se: zapovijed dana za œivot bi mi na
smrt.
Rim 7:11 Doista grijeh, uhvativæi priliku, zapovijeåu me zavede, njome
me i ubi.
Rim 7:12 Tako: Zakon je svet, i zapovijed je sveta, i pravedna, i dobra.
Rim 7:13 Pa zar se to dobro meni u smrt prometnu? Nipoæto! Nego:
grijeh, da se grijehom oçituje, po tom dobru uzrokuje mi smrt - da grijeh
po zapovijedi postane najveøim greænikom.
Nutarnja borba
Rim 7:14 Zakon je, znamo, duhovan; ja sam pak tjelesan, prodan pod
grijeh.
Rim 7:15 Zbilja ne razumijem æto radim: ta ne çinim ono æto bih htio,
nego æto mrzim - to çinim.
Rim 7:16 Ako li pak çinim æto ne bih htio, slaœem se sa Zakonom,
priznajem da je dobar.
Rim 7:17 Onda to ne çinim viæe ja, nego grijeh koji prebiva u meni.
Rim 7:18 Doista znam da dobro ne prebiva u meni, to jest u mojem tijelu.
Uistinu: htjeti mi ide, ali ne i çiniti dobro.
Rim 7:19 Ta ne çinim dobro koje bih htio, nego zlo koje ne bih htio - to
çinim.
Rim 7:20 Ako li pak çinim ono æto ne bih htio, nipoæto to ne radim ja, nego
grijeh koji prebiva u meni.
Rim 7:21 Nalazim dakle ovaj zakon: kad bih htio çiniti dobro, nameøe mi
se zlo.
Rim 7:22 Po nutarnjem çovjeku s uœitkom se slaœem sa Zakonom Boœjim,
Rim 7:23 ali opaœam u svojim udovima drugi zakon koji vojuje protiv

860
zakona uma moga i zarobljuje me zakonom grijeha koji je u mojim
udovima.
Rim 7:24 Jadan li sam ja çovjek! Tko øe me istrgnuti iz ovoga tijela
smrtonosnoga?
Rim 7:25 Hvala Bogu po Isusu Kristu Gospodinu naæem! Ja, dakle,
umom ja sluœim zakonu Boœjemu, a tijelom zakonu grijeha.
Rim 8:1 Nikakve dakle sada osude onima koji su u Kristu Isusu!
Rim 8:2 Ta zakon Duha œivota u Kristu Isusu oslobodi me zakona grijeha
i smrti.
Rim 8:3 Uistinu, æto je bilo nemoguøe Zakonu, jer je zbog tijela
onemoøao, Bog je uçinio: poslavæi Sina svoga u obliçju greænoga tijela
i s obzirom na grijeh, osudi grijeh u tijelu
Rim 8:4 da se pravednost Zakona ispuni u nama koji ne œivimo po tijelu
nego po Duhu.
Rim 8:5 Da, oni koji œive po tijelu, teœe za onim æto je tjelesno; a koji po
Duhu, za onim æto je Duhovo:
Rim 8:6 teœnja je tijela smrt, a teœnja Duha œivot i mir.
Rim 8:7 Jer teœnja je tijela protivna Bogu: zakonu se Boœjemu ne podvrgava,
a i ne moœe.
Rim 8:8 Oni pak koji su u tijelu, ne mogu se Bogu svidjeti.
Rim 8:9 A vi niste u tijelu, nego u Duhu, ako Duh Boœji prebiva u vama.
A nema li tko Duha Kristova, taj nije njegov.
Rim 8:10 I ako je Krist u vama, tijelo je doduæe mrtvo zbog grijeha, ali
Duh je œivot zbog pravednosti.
Rim 8:11 Ako li Duh Onoga koji uskrsnu Isusa od mrtvih prebiva u vama,
Onaj koji uskrsnu Krista od mrtvih oœivit øe i smrtna tijela vaæa po Duhu
svome koji prebiva u vama.
Rim 8:12 Dakle, braøo, duœnici smo, ali ne tijelu da po tijelu œivimo!
Rim 8:13 Jer ako po tijelu œivite, umrijeti vam je, ako li pak Duhom
usmrøujete tjelesna djela, œivjet øete.
Djeca Boœja po Duhu
Rim 8:14 Svi koje vodi Duh Boœji sinovi su Boœji.
Rim 8:15 Ta ne primiste duh robovanja da se opet bojite, nego primiste
Duha posinstva u kojem kliçemo: “Abba! Oçe!”
Rim 8:16 Sam Duh susvjedok je s naæim duhom da smo djeca Boœja;
Rim 8:17 ako pak djeca, onda i baætinici, baætinici Boœji, a subaætinici
Kristovi, kada doista s njime zajedno trpimo, da se zajedno s njime i
proslavimo.
Odreåeni za slavu
Rim 8:18 Smatram, uistinu: sve patnje sadaænjega vremena nisu niæta
prema buduøoj slavi koja se ima oçitovati u nama.
Rim 8:19 Doista, stvorenje sa svom œudnjom iæçekuje ovo objavljenje
sinova Boœjih:
Rim 8:20 stvorenje je uistinu podvrgnuto ispraznosti - ne po svojoj volji,
nego zbog onoga koji ga podvrgnu - ali u nadi.
Rim 8:21 Jer i stvorenje øe se osloboditi robovanja pokvarljivosti da
sudjeluje u slobodi i slavi djece Boœje.
Rim 8:22 Jer znamo: sve stvorenje zajedno uzdiæe i muçi se u poroåajnim
bolima sve do sada.
Rim 8:23 Ali ne samo ono! I mi koji imamo prvine Duha, i mi u sebi
uzdiæemo iæçekujuøi posinstvo, otkupljenje svoga tijela.
Rim 8:24 Ta u nadi smo spaæeni! Nada pak koja se vidi nije nada. Jer æto
tko gleda, kako da se tomu i nada?
Rim 8:25 Nadamo li se pak onomu çega ne gledamo, postojano to
iæçekujemo.
Rim 8:26 Tako i Duh potpomaœe naæu nemoø. Doista ne znamo æto da
molimo kako valja, ali se sam Duh za nas zauzima neizrecivim uzdasima.
Rim 8:27 A Onaj koji proniçe srca zna koja je œelja Duha - da se on po
Boœju zauzima za svete.
Rim 8:28 Znamo pak da Bog u svemu na dobro suraåuje s onima koji ga
ljube, s onima koji su odlukom njegovom pozvani.
Rim 8:29 Jer koje predvidje, te i predodredi da budu suobliçeni slici Sina
njegova te da on bude prvoroåenac meåu mnogom braøom.
Rim 8:30 Koje pak predodredi, te i pozva; koje pozva, te i opravda; koje
opravda, te i proslavi.
Rim 8:31 Æto øemo dakle na to reøi? Ako je Bog za nas, tko øe protiv
nas?
Rim 8:32 Ta on ni svojega Sina nije poætedio, nego ga je za sve nas
predao! Kako nam onda s njime neøe sve darovati?
Pjesan ljubavi Boœjoj
Rim 8:33 Tko øe optuœiti izabranike Boœje? Bog opravdava!

861
Rim 8:34 Tko øe osuditi? Krist Isus umrije, ætoviæe i uskrsnu, on je i
zdesna Bogu - on se baæ zauzima za nas!
Rim 8:35 Tko øe nas rastaviti od ljubavi Kristove? Nevolja? Tjeskoba?
Progonstvo? Glad? Golotinja? Pogibao? Maç?
Rim 8:36 Kao æto je pisano: Poradi tebe ubijaju nas dan za danom i mi
smo im ko ovce za klanje.
Rim 8:37 U svemu tome nadmoøno pobjeåujemo po onome koji nas
uzljubi.
Rim 8:38 Uvjeren sam doista: ni smrt ni œivot, ni anåeli ni vlasti, ni
sadaænjost ni buduønost, ni sile,
Rim 8:39 ni dubina ni visina, ni ikoji drugi stvor neøe nas moøi rastaviti
od ljubavi Boœje u Kristu Isusu Gospodinu naæem.
Rim 9:1 Istinu govorim u Kristu, ne laœem; susvjedok mi je savjest moja
u Duhu Svetom:
Rim 9:2 silna mi je tuga i neprekidna bol u srcu.
Rim 9:3 Da, htio bih ja sam proklet biti, odvojen od Krista, za braøu
svoju, sunarodnjake svoje po tijelu.
Rim 9:4 Oni su Izraelci, njihovo je posinstvo, i Slava, i Savezi, i zakonodavstvo,
i bogoætovlje, i obeøanja;
Rim 9:5 njihovi su i oci, od njih je, po tijelu, i Krist, koji je iznad svega, Bog
blagoslovljen u vjekove. Amen.
Bog ostaje vjeran obeøanjima
Rim 9:6 Ali ne kao da se izjalovila rijeç Boœja. Jer nisu Izrael svi koji
potjeçu od Izraela;
Rim 9:7 i nisu svi djeca Abrahamova zato æto su njegovo potomstvo,
nego po Izaku øe ti se nazivati potomstvo;
Rim 9:8 to jest: djeca tijela nisu i djeca Boœja, nego - djeca obeøanja
raçunaju se u potomstvo.
Rim 9:9 Evo doista rijeçi obeøanja: U ovo øu doba doøi i Sara øe imati
sina.
Rim 9:10 Ali ne samo to! I Rebeka je s jednim, s Izakom, ocem naæim,
zanijela.
Rim 9:11 Pa kad joæ blizanci ne bijahu roåeni niti uçiniæe æto dobro ili zlo
- da bi trajnom ostala odluka Boœja o izabranju:
Rim 9:12 ne po djelima, nego po onome tko poziva - reçeno joj je: Stariji
øe sluœiti mlaåemu,
Rim 9:13 kako je pisano: Jakova sam zavolio, a Ezav mi omrznu.
Bog nije nepravedan prema Izraelu
Rim 9:14 Æto øemo dakle reøi? Moœda da u Boga ima nepravde? Nipoæto!
Rim 9:15 Ta Mojsiju veli: Smilovat øu se komu hoøu da se smilujem;
saœalit øu se nad kim hoøu da se saœalim.
Rim 9:16 Nije dakle do onoga koji hoøe ni do onoga koji trçi, nego do
Boga koji se smiluje.
Rim 9:17 Jer Pismo veli faraonu: Zato te upravo podigoh da na tebi
pokaœem svoju moø i da se razglasi ime moje po svoj zemlji.
Rim 9:18 Tako dakle: smiluje se komu hoøe, a otvrdnjuje koga hoøe.
Rim 9:19 Da, reøi øeæ mi: Æto se onda joæ tuœi? Ta tko se to volji njegovoj
odupro?
Rim 9:20 Çovjeçe, tko si ti zapravo da se pravdaæ s Bogom? Zar da djelo
rekne tvorcu: “Æto si me ovakvim naçinio?”
Rim 9:21 Ili zar lonçar nema vlasti nad glinom da od istoga tijesta naçini
posudu sad çasnu, sad neçasnu.
Rim 9:22 A æto ako je Bog, hoteøi oçitovati gnjev i obznaniti svoju moø
u silnoj strpljivosti podnosio posude gnjeva, dozrele za propast,
Rim 9:23 da obznani bogatstvo slave svoje na posudama milosråa,
koje unaprijed pripravi za slavu,
Rim 9:24 na nama koje pozva ne samo izmeåu Œidova nego i izmeåu
pogana?
Rim 9:25 Tako i u Hoæeji veli: Ne-narod moj prozvat øu narodom mojim
i Neljubljenu ljubljenom.
Rim 9:26 Na mjestu gdje im je reçeno: Vi niste moj narod prozvat øe se
sinovi Boga œivoga.
Rim 9:27 Izaija pak proglasuje o Izraelu: Zaista, sinova øe Izraelovih
brojem biti kao pijeska morskog - Ostatak øe se spasiti;
Rim 9:28 jer rijeç øe ispuniti i uskoro izvræiti Gospodin na zemlji.
Rim 9:29 Tako je Izaija i prorekao: Da nam Gospodin nad Vojskama ne
ostavi sjeme, ko Sodoma bismo bili i Gomori nalik.
Rim 9:30 Æto øemo dakle reøi? Da pogani koji nisu traœili pravednosti
stekoæe pravednost, pravednost po vjeri.
Rim 9:31 Izrael pak koji je traœio neki zakon pravednosti, nije do zakona
dopro.

862
Rim 9:32 Zaæto? Jer nije traœio po vjeri, nego kao po djelima. Spotakoæe
se o kamen spoticanja,
Rim 9:33 kao æto je pisano: Evo postavljam na Sionu kamen spoticanja
i stijenu posrtanja. Ali tko u njega vjeruje, neøe se postidjeti. Œidovi nisu
priznali pravednosti Boœje
Rim 10:1 Braøo! Œelja je srca moga i molitva Bogu za njih: da se spase.
Rim 10:2 Svjedoçim doista za njih: imaju revnosti Boœje, ali ne u pravom
razumijevanju.
Rim 10:3 Ne priznajuøi, doista, Boœje pravednosti i traœeøi uspostaviti
svoju, pravednosti se Boœjoj ne podloœiæe.
Rim 10:4 Jer dovræetak je Zakona Krist - na opravdanje svakomu tko
vjeruje.
Rim 10:5 Da, Mojsije piæe o onoj pravednosti iz Zakona: Tko je vræi, naøi
øe œivot u njoj.
Rim 10:6 A pravednost iz vjere ovako veli: Nemoj reøi u srcu svom: Tko
øe se popeti na nebo - to jest Krista svesti?
Rim 10:7 Ili: Tko øe siøi u bezdan - to jest izvesti Krista od mrtvih?
Rim 10:8 Nego æto veli? Blizu ti je Rijeç, u ustima tvojim i u srcu tvome
- to jest Rijeç vjere koju propovijedamo.
Rim 10:9 Jer ako ustima ispovijedaæ da je Isus Gospodin, i srcem vjerujeæ
da ga je Bog uskrsnuo od mrtvih, bit øeæ spaæen.
Rim 10:10 Doista, srcem vjerovati opravdava, a ustima ispovijedati
spasava.
Rim 10:11 Jer veli Pismo: Tko god u njega vjeruje, neøe se postidjeti.
Rim 10:12 Nema uistinu razlike izmeåu Œidova i Grka jer jedan je Gospodin
sviju, bogat prema svima koji ga prizivlju.
Rim 10:13 Jer: Tko god prizove ime Gospodnje, bit øe spaæen.
Imali su dovoljno svjetla
Rim 10:14 Ali kako da prizovu onoga u koga ne povjerovaæe? A kako da
povjeruju u onoga koga nisu çuli? Kako pak da çuju bez propovjednika?
Rim 10:15 A kako propovijedati bez poslanja? Tako je pisano: Kako li su
ljupke noge onih koji donose blagovijest dobra.
Rim 10:16 Ali nisu svi posluæali blagovijesti - evanåelja! Zaista, Izaija
veli: Gospodine, tko povjerova naæoj poruci?
Rim 10:17 Dakle: vjera po poruci, a poruka rijeçju Kristovom.
Nemaju isprike
Rim 10:18 Nego pitam: Zar nisu çuli? Dapaçe! Po svoj zemlji razlijeœe
se jeka, rijeçi njihove sve do nakraj svijeta.
Rim 10:19 Onda pitam: Zar Izrael nije shvatio? Najprije Mojsije veli: Ja
øu vas na ljubomor izazvati pukom niætavnim, razdraœit øu vas glupim
nekim narodom.
Rim 10:20 Izaija pak hrabro veli: Naåoæe me koji me ne traœahu, objavih
se onima koji me ne pitahu.
Rim 10:21 A Izraelu veli: Cio dan pruœah ruku narodu nepokornom i
buntovnom. Izraelova je nevjernost samo djelomiçna
Rim 11:1 Pitam dakle: Zar je Bog odbacio narod svoj? Nipoæto? Ta i ja
sam Izraelac, iz potomstva Abrahamova, plemena Benjaminova.
Rim 11:2 Nije Bog odbacio naroda svojega koga predvidje. Ili zar ne
znate æto veli Pismo, ono o Iliji - kako se tuœi Bogu na Izraela:
Rim 11:3 Gospode, proroke tvoje pobiæe, œrtvenike tvoje poruæiæe; ja
ostadoh sam i joæ mi o glavi rade.
Rim 11:4 Pa æto mu veli Boœji glas? Ostavih sebi sedam tisuøa ljudi koji
ne prignuæe koljena pred Baalom.
Rim 11:5 Tako dakle i u sadaænje vrijeme postoji Ostatak po milosnom
izboru.
Rim 11:6 Ako pak po milosti, nije po djelima; inaçe milost nije viæe milost!
Rim 11:7 Æto dakle? Æto Izrael iæte, to nije postigao, ali izabrani postigoæe.
Ostali pak otvrdnuæe,
Rim 11:8 kao æto je pisano: Dade im Bog duh obamrlosti, oçi da ne vide,
uæi da ne çuju sve do dana danaænjega.
Rim 11:9 I David veli: Nek im stol pred njima bude zamkom, i mreœom,
i stupicom, i plaøom.
Rim 11:10 Nek im potamne oçi da ne vide i leåa im zauvijek pogni!
Izraelova je nevjernost privremena
Rim 11:11 Pitam dakle: jesu li posrnuli da propadnu? Nipoæto! Naprotiv:
po njihovu posrtaju spasenje poganima da se tako oni, Œidovi, izazovu
na ljubomor.
Rim 11:12 Pa ako je njihov posrtaj bogatstvo za svijet, i njihovo smanjenje
bogatstvo za pogane, koliko li øe viæe to biti njihov puni broj?
Rim 11:13 Vama pak, poganima, velim: ja kao apostol pogana sluœbu
svoju proslavljam

863
Rim 11:14 ne bih li na ljubomor izazvao njih, tijelo svoje, i spasio neke
od njih.
Rim 11:15 Jer ako je njihovo odbaçenje izmirenje svijeta, æto li øe biti
njihovo prihvaøanje ako ne oœivljenje od mrtvih?
Izrael i nevjeran ostaje izabrani narod
Rim 11:16 Ako li su prvine svete, sveto je i tijesto; ako li je korijen svet,
svete su i grane.
Rim 11:17 Pa ako su neke grane odlomljene, a ti, divlja maslina, pricijepljen
umjesto njih, postao suzajedniçar korijena, soçnosti masline,
Rim 11:18 ne uznosi se nad grane. Ako li se hoøeæ uznositi - ne nosiæ ti
korijena, nego korijen tebe.
Rim 11:19 Reøi øeæ na to: grane su odlomljene da se ja pricijepim.
Rim 11:20 Dobro! Oni su zbog nevjere odlomljeni, a ti po vjeri stojiæ. Ne
uznosi se, nego strahuj!
Rim 11:21 Jer ako Bog ne poætedje prirodnih grana, ni tebe neøe
poætedjeti.
Rim 11:22 Promotri dakle dobrotu i strogost Boœju: strogost na palima,
a dobrotu Boœju na sebi ako ostaneæ u toj dobroti, inaçe øeæ i ti biti
odsjeçen.
Rim 11:23 A i oni, ako ne ostanu u nevjeri, bit øe pricijepljeni; ta moøan
je Bog da ih opet pricijepi.
Rim 11:24 Doista, ako si ti, po naravi divlja maslina, odsjeçen pa mimo
narav pricijepljen na pitomu maslinu, koliko li øe lakæe oni po naravi biti
pricijepljeni na vlastitu maslinu!
Izraelovo obraøenje
Rim 11:25 Jer ne bih htio, braøo, da budete sami po sebi pametni, a da
ne znate ovo otajstvo: djelomiçno je otvrdnuøe zadesilo Izraela dok
punina pogana ne uåe.
Rim 11:26 I tako øe se cio Izrael spasiti, kako je pisano: Doøi øe sa Siona
Otkupitelj, odvratit øe bezboœnost od Jakova.
Rim 11:27 I to øe biti moj Savez s njima, kad uklonim grijehe njihove.
Rim 11:28 U pogledu evanåelja oni su, istina, protivnici poradi vas, ali u
pogledu izabranja oni su ljubimci poradi otaca.
Rim 11:29 Ta neopozivi su dari i poziv Boœji!
Rim 11:30 Doista, kao æto vi nekoø bijaste neposluæni Bogu, a sada po
njihovoj neposluænosti zadobiste milosråe
Rim 11:31 tako i oni sada po milosråu vama iskazanu postadoæe
neposluæni da i oni sada zadobiju milosråe.
Rim 11:32 Jer Bog je sve zatvorio u neposluænost da se svima smiluje.
Hvalospjev mudrom milosråu Boœjemu
Rim 11:33 O dubino bogatstva, i mudrosti, i spoznanja Boœjega! Kako
li su nedokuçivi sudovi i neistraœivi putovi njegovi!
Rim 11:34 Doista, tko spozna misao Gospodnju, tko li mu bi savjetnikom?
Rim 11:35 Ili: tko ga darom preteçe da bi mu se uzvratiti moralo?
Rim 11:36 Jer sve je od njega i po njemu i za njega! Njemu slava u
vjekove! Amen.
Duhovno bogosluœje
Rim 12:1 Zaklinjem vas, braøo, milosråem Boœjim: prikaœite svoja tijela
za œrtvu œivu, svetu, Bogu milu - kao svoje duhovno bogosluœje.
Rim 12:2 Ne suobliçujte se ovomu svijetu, nego se preobrazujte obnavljanjem
svoje pameti da mognete razabirati æto je volja Boœja, æto li je
dobro, Bogu milo, savræeno.
Ponizna ljubav u zajednici
Rim 12:3 Da, po milosti koja mi je dana svakomu izmeåu vas velim: ne
precjenjujte se viæe no æto se treba cijeniti, nego cijenite se razumno,
kako je veø komu Bog odmjerio mjeru vjere.
Rim 12:4 Jer kao æto u jednom tijelu imamo mnogo udova, a nemaju svi
isto djelovanje,
Rim 12:5 tako smo i mi, mnogi, jedno tijelo u Kristu, a pojedinci udovi
jedan drugomu.
Rim 12:6 Dare pak imamo razliçite po milosti koja nam je dana: je li to
prorokovanje - neka je primjereno vjeri;
Rim 12:7 je li sluœenje - neka je u sluœenju; je li pouçavanje - u pouçavanju;
Rim 12:8 je li hrabrenje - u hrabrenju; tko dijeli, neka je dareœljiv; tko je
predstojnik - revan; tko iskazuje milosråe - radostan!
Rim 12:9 Ljubav nehinjena! Zazirite oda zla, prianjajte uz dobro!
Rim 12:10 Srdaçno se ljubite pravim bratoljubljem! Pretjeçite jedni druge
poætovanjem!
Rim 12:11 U revnosti budite hitri, u duhu gorljivi, Gospodinu sluœite!
Rim 12:12 U nadi budite radosni, u nevolji strpljivi, u molitvi postojani!
Rim 12:13 Pritjeçite u pomoø svetima u nuœdi, gajite gostoljubivost!

864
Rim 12:14 Blagoslivljajte svoje progonitelje, blagoslivljajte, a ne proklinjite!
Rim 12:15 Radujte se s radosnima, plaçite sa zaplakanima!
Rim 12:16 Budite istomiæljenici meåu sobom! Neka vas ne zanosi æto je
visoko, nego privlaçi æto je ponizno. Ne umiæljajte si da ste mudri!
Rim 12:17 Nikome zlo za zlo ne vraøajte; zauzimajte se za dobro pred
svim ljudima!
Rim 12:18 Ako je moguøe, koliko je do vas, u miru budite sa svim ljudima!
Rim 12:19 Ne osveøujte se, ljubljeni, nego dajte mjesta Boœjem gnjevu.
Ta pisano je: Moja je odmazda, ja øu je vratiti, veli Gospodin.
Rim 12:20 Naprotiv: Ako je gladan neprijatelj tvoj, nahrani ga, i ako je
œedan, napoj ga! Çiniæ li tako, ugljevlje mu raœareno zgrøeæ na glavu.
Rim 12:21 Ne daj se pobijediti zlom, nego dobrim svladavaj zlo.
Posluænost vlastima
Rim 13:1 Svaka duæa neka se podlaœe vlastima nad sobom. Jer nema
vlasti doli od Boga: koje postoje, od Boga su postavljene.
Rim 13:2 Stoga tko se suprotstavlja vlasti, Boœjoj se odredbi protivi; koji
se pak protive, sami øe na se navuøi osudu.
Rim 13:3 Vladari doista nisu strah i trepet zbog dobra, nego zbog zla
djela. Hoøeæ li se ne bojati vlasti? Dobro çini pa øeæ imati pohvalu od nje!
Rim 13:4 Ta Boœji je ona posluœitelj - tebi na dobro. Ako li zlo çiniæ,
strahuj! Ne nosi uzalud maça! Boœji je ona posluœitelj: gnjev njegov iskaljuje
na onome koji zlo çini.
Rim 13:5 Treba se stoga podlagati, ne samo zbog gnjeva nego i zbog
savjesti.
Rim 13:6 Zato i poreze plaøate: ta sluœbenici su Boœji oni koji se time
bave.
Rim 13:7 Dajte svakomu æto mu pripada: komu porez - porez, komu
carina - carina, komu poætovanje - poætovanje, komu çast - çast.
Ljubav - ispunjenje Zakona
Rim 13:8 Nikomu niæta ne dugujte, osim da jedni druge ljubite. Jer tko
drugoga ljubi, ispunio je Zakon.
Rim 13:9 Uistinu: Ne çini preljuba! Ne ubij! Ne ukradi! Ne poœeli! i ima li
koja druga zapovijed, saœeta je u ovoj rijeçi: Ljubi svoga bliœnjega kao
sebe samoga.
Rim 13:10 Ljubav bliœnjemu zla ne çini. Punina dakle Zakona jest ljubav.
Kræøanin dijete svjetlosti
Rim 13:11 To tim viæe æto shvaøate ovaj ças: vrijeme je veø da se oda
sna prenemo jer nam je sada spasenje bliœe nego kad povjerovasmo.
Rim 13:12 Noø poodmaçe, dan se pribliœi! Odloœimo dakle djela tame i
zaodjenimo se oruœjem svjetlosti.
Rim 13:13 Kao po danu pristojno hodimo, ne u pijankama i
pijançevanjima, ne u prileœniætvima i razvratnostima, ne u svaåi i
ljubomoru,
Rim 13:14 nego zaodjenite se Gospodinom Isusom Kristom i, u brizi za
tijelo, ne pogodujte poœudama.
Rim 14:1 Slaboga u vjeri prigrlite, ali ne da se prepirete o miæljenjima.
Rim 14:2 Netko vjeruje da smije sve jesti, slabi opet jede samo povrøe.
Rim 14:3 Tko jede, neka ne prezire onoga tko ne jede; tko pak ne jede,
neka ne sudi onoga tko jede. Ta Bog ga je prigrlio.
Rim 14:4 Tko si ti da sudiæ tuåega slugu? Svojemu Gospodaru i stoji i
pada! A stajat øe jer moøan je Gospodin da ga podrœi.
Rim 14:5 Netko razlikuje dan od dana, nekomu je opet svaki dan jednak.
Samo nek je svatko posve uvjeren u svoje miæljenje.
Rim 14:6 Tko na dan misli, poradi Gospodina misli; i tko jede, poradi
Gospodina jede: zahvaljuje Bogu. I tko ne jede, poradi Gospodina ne
jede i - zahvaljuje Bogu.
Rim 14:7 Jer nitko od nas sebi ne œivi, nitko sebi ne umire.
Rim 14:8 Doista, ako œivimo, Gospodinu œivimo, i ako umiremo, Gospodinu
umiremo. Œivimo li dakle ili umiremo - Gospodinovi smo.
Rim 14:9 Ta Krist zato umrije i oœivje da gospodar bude i mrtvima i œivima.
Rim 14:10 A ti, æto sudiæ brata svoga? Ili ti, æto prezireæ brata svoga? Ta
svi øemo stati pred sudiæte Boœje.
Rim 14:11 Jer pisano je: Œivota mi moga, govori Gospodin, prignut øe
se preda mnom svako koljeno i svaki øe jezik priznati Boga.
Rim 14:12 Svaki øe dakle od nas za sebe Bogu dati raçun.
Nikoga ne uznemirujte
Rim 14:13 Dakle, ne sudimo viæe jedan drugoga, nego radije sudite o
tome da ne valja postavljati bratu stupice ili spoticala.
Rim 14:14 Znam i uvjeren sam u Gospodinu: niæta samo od sebe nije
neçisto. Samo je onomu neçisto tko to smatra neçistim.

865
Rim 14:15 Doista, ako je poradi hrane tvoj brat raœaloæøen, veø nisi na
putu ljubavi. Ne upropaæøuj tom svojom hranom onoga za koga je Krist
umro!
Rim 14:16 Nemojte da se pogråuje vaæe dobro!
Rim 14:17 Ta kraljevstvo Boœje nije jelo ili piøe, nego pravednost, mir i
radost u Duhu Svetome.
Rim 14:18 Da, tko tako Kristu sluœi, mio je Bogu i cijene ga ljudi.
Rim 14:19 Nastojmo stoga promicati mir i uzajamno izgraåivanje!
Rim 14:20 Ne razaraj djela Boœjega poradi hrane! Sve je, istina, çisto, ali
je zlo za onoga tko na sablazan jede.
Rim 14:21 Dobro je ne jesti mesa i ne piti vina i ne uzimati niæta o æto se
tvoj brat spotiçe.
Rim 14:22 Ti imaæ uvjerenje. Za sebe ga imaj pred Bogom. Blago onomu
tko samoga sebe ne osuåuje u onom na æto se odluçuje!
Rim 14:23 Jede li tko dvoumeøi, osudio se jer ne radi iz uvjerenja. A sve
æto nije iz uvjerenja, grijeh je.
Treba ugaåati drugima, ne sebi
Rim 15:1 Mi jaki treba da nosimo slabosti slabih, a ne da sebi ugaåamo.
Rim 15:2 Svaki od nas neka ugaåa bliœnjemu na dobro, na izgraåivanje.
Rim 15:3 Ta ni Krist nije sebi ugaåao, nego kao æto je pisano: Poruge
onih koji se rugaju tebi padoæe na me.
Rim 15:4 Uistinu, æto je nekoø napisano, nama je za pouku napisano da
po postojanosti i utjesi Pisama imamo nadu.
Rim 15:5 A Bog postojanosti i utjehe dao vam da meåusobno budete
sloœni po Kristu Isusu
Rim 15:6 te jednoduæno, iz jednoga grla, slavite Boga i Oca Gospodina
naæega Isusa Krista.
Poziv na jedinstvo
Rim 15:7 Prigrljujte jedni druge kao æto je Krist prigrlio vas na slavu
Boœju.
Rim 15:8 Krist je, velim, postao posluœitelj obrezanika za istinu Boœju da
ispuni obeøanja dana ocima,
Rim 15:9 a pogani da za milosråe proslave Boga, kao æto je pisano:
Zato øu te slaviti meåu pucima i psalam pjevati tvome imenu.
Rim 15:10 I joæ veli: Kliçite, puci, s njegovim narodom.
Rim 15:11 I joæ: Hvalite, svi puci, Gospodina, slavili ga svi narodi!
Rim 15:12 Izaija opet veli: Pojavit øe se Jiæajev izdanak, dignut da vlada
narodima, u njemu je nada narodima.
Rim 15:13 A Bog nade napunio vas svakom radoæøu i mirom u vjeri da
izobilujete u nadi snagom Duha Svetoga.
Pavlova misionarska sluœba
Rim 15:14 Ja sam, braøo moja, uvjeren: vi ste i sami puni çestitosti,
ispunjeni svakim znanjem, sposobni jedni druge urazumljivati.
Rim 15:15 Ipak vam djelomiçno smionije napisah da vas na poznato
nekako podsjetim poradi milosti koja mi je dana od Boga -
Rim 15:16 da budem bogosluœnik Krista Isusa meåu poganima, sveøenik
evanåelja Boœjega te prinos pogana postane ugodan, posveøen Duhom
Svetim.
Rim 15:17 Imam se dakle çime diçiti u Kristu Isusu s obzirom na ono æto
je Boœje.
Rim 15:18 Jer ne bih se usudio govoriti o neçemu æto Krist rijeçju i djelom,
snagom znamenja i çudesa, snagom Duha nije po meni uçinio da
k posluænosti privede pogane.
Rim 15:19 Tako sam od Jeruzalema pa uokolo sve do Ilirika pronio
evanåelje Kristovo,
Rim 15:20 i to tako da sam se trsio navjeæøivati evanåelje ne gdje se veø
spominjao Krist - da ne bih gradio na temeljima drugih -
Rim 15:21 nego, kako je pisano: Vidjet øe ga oni kojima nije navijeæten,
shvatiti oni koji za njega nisu çuli.
Pavlove nakane
Rim 15:22 Time sam ponajçeæøe i bio sprijeçen doøi k vama.
Rim 15:23 Sad mi pak viæe nema mjesta u ovim krajevima, a œiva mi je
œelja, ima veø mnogo godina, doøi k vama
Rim 15:24 kad poåem u Æpanjolsku. Nadam se doista da øu vas na
proputovanju posjetiti i da øete me onamo otpraviti poæto mi se najprije
bar donekle ispuni œelja biti s vama.
Rim 15:25 Ali sad idem u Jeruzalem da posluœim svetima.
Rim 15:26 Makedonija i Ahaja odluçiæe oçitovati neko zajedniætvo prema
siromaænim svetima u Jeruzalemu.
Rim 15:27 Da, odluçiæe, a i duœnici su im. Jer ako su pogani postali
sudionicima njihovih duhovnih dobara, duœni su im u tjelesnima posluœiti.

866
Rim 15:28 Poæto dakle to obavim - ovaj im plod zapeçaøen uruçim -
uputit øu se u Æpanjolsku i usput k vama.
Rim 15:29 A kada doåem k vama, doøi øu, znam, s puninom blagoslova
Kristova.
Rim 15:30 Ali zaklinjem vas, braøo, Gospodinom Isusom Kristom i
ljubavlju Duha: suborci mi budite u molitvama Bogu upravljenima za
me,
Rim 15:31 da umaknem onim nevjernima u Judeji i da moja pomoø
Jeruzalemu bude po volji svetima
Rim 15:32 te s Boœjom voljom radosno doåem k vama i s vama zajedno
odahnem.
Rim 15:33 Bog mira sa svima vama! Amen.
Preporuke i pozdravi
Rim 16:1 Preporuçujem vam Febu, sestru naæu, posluœiteljicu Crkve u
Kenhreji:
Rim 16:2 primite je u Gospodinu kako dolikuje svetima i priskoçite joj u
pomoø u svemu æto od vas ustreba jer je i ona bila zaætitnicom mnogima
i meni samomu.
Rim 16:3 Pozdravite Prisku i Akvilu, suradnike moje u Kristu Isusu.
Rim 16:4 Oni su za moj œivot podmetnuli svoj vrat; zahvaljujem im ne
samo ja nego i sve Crkve pogana.
Rim 16:5 Pozdravite i Crkvu u njihovoj kuøi.
Pozdravite ljubljenog mi Epeneta koji je prvina Azije za Krista.
Rim 16:6 Pozdravite Mariju koja se mnogo trudila za vas.
Rim 16:7 Pozdravite Andronika i Juniju, roåake i suuznike moje; oni su
ugledni meåu apostolima i prije mene bili su u Kristu.
Rim 16:8 Pozdravite Amplijata, ljubljenoga moga u Gospodinu.
Rim 16:9 Pozdravite Urbana, suradnika moga u Kristu, i ljubljenog mi
Staha.
Rim 16:10 Pozdravite Apela, prokuæanoga u Kristu. Pozdravite Aristobulove.
Rim 16:11 Pozdravite Herodiona, roåaka moga. Pozdravite Narcisove
koji su u Gospodinu.
Rim 16:12 Pozdravite Trifenu i Trifozu koje se trude u Gospodinu.
Pozdravite ljubljenu Persidu koja se mnogo trudila u Gospodinu.
Rim 16:13 Pozdravite Rufa, izabranika u Gospodinu, i majku njegovu i
moju.
Rim 16:14 Pozdravite Asinkrita, Flegonta, Herma, Patrobu, Hermu i
braøu koja su s njima.
Rim 16:15 Pozdravite Filologa i Juliju, Nereja i njegovu sestru, i Olimpu,
i sve svete koji su s njima.
Rim 16:16 Pozdravite jedni druge cjelovom svetim. Pozdravljaju vas
sve Crkve Kristove.
Naknadna opomena
Rim 16:17 Zaklinjem vas, braøo, çuvajte se onih koji siju razdore i
sablazni mimo nauk u kojem ste pouçeni, i klonite ih se.
Rim 16:18 Jer takvi ne sluœe Gospodinu naæemu Kristu, nego svom
trbuhu te lijepim i laskavim rijeçima zavode srca neduœnih.
Rim 16:19 Doista, vaæa je posluænost doprla do sviju. Zbog vas se dakle
radujem i htio bih da budete mudri za dobro, a bezazleni za zlo.
Rim 16:20 Bog mira satrt øe ubrzo Sotonu pod vaæim nogama. Milost
Gospodina Isusa s vama!
Pozdravi Pavlovih suradnika
Rim 16:21 Pozdravlja vas Timotej, suradnik moj, i Lucije, Jason i Sosipater,
roåaci moji.
Rim 16:22 Pozdravljam vas u Gospodinu ja, Tercije, koji napisah ovu
poslanicu.
Rim 16:23 Pozdravlja vas Gaj, gostoprimac moj i cijele Crkve. Pozdravlja
vas Erast, gradski blagajnik, i brat Kvart.
Rim 16:24 Milost Gospodina naæega Isusa Krista sa svima vama! Amen!
Rim 16:25 Onomu koji vas moœe uçvrstiti - po mojem evanåelju i propovijedanju
Isusa Krista, po objavljenju tajne preæuøene drevnim
vremenima,
Rim 16:26 a sada oçitovanog i po proroçkim pismima odredbom
vjeçnoga Boga svim narodima obznanjenog za posluænost, vjeru -
Rim 16:27 jedinomu Mudromu, Bogu, po Isusu Kristu: Njemu çast i slava
u vijeke! Amen.

1 KORINØANIMA
867
1Ko 1:1 Pavao, po Boœjoj volji pozvan za apostola Krista Isusa, i brat
Sosten
1Ko 1:2 Crkvi Boœjoj u Korintu - posveøenima u Kristu Isusu, pozvanicima,
svetima, sa svima æto na bilo kojemu mjestu prizivlju ime Isusa
Krista, Gospodina naæega, njihova i naæega.
1Ko 1:3 Milost vam i mir od Boga, Oca naæega, i Gospodina Isusa Krista!
1Ko 1:4 Zahvaljujem Bogu svojemu svagda za vas zbog milosti Boœje
koja vam je dana u Kristu Isusu:
1Ko 1:5 u njemu se obogatiste u svemu - u svakoj rijeçi i svakom
spoznanju.
1Ko 1:6 Kako li se svjedoçanstvo o Kristu utvrdilo u vama
1Ko 1:7 te ne oskudijevate ni na jednom daru çekajuøi Objavljenje
Gospodina naæega Isusa Krista!
1Ko 1:8 On øe vas uçiniti i postojanima do kraja, besprigovornima u Dan
Gospodina naæega Isusa Krista.
1Ko 1:9 Vjeran je Bog koji vas pozva u zajedniætvo Sina svojega Isusa
Krista, Gospodina naæega.
1Ko 1:10 Zaklinjem vas, braøo, imenom Gospodina naæega Isusa Krista:
svi budite iste misli; neka ne bude meåu vama razdora, nego budite
savræeno istog osjeøanja i istog miæljenja.
1Ko 1:11 Jer Klojini mi, braøo moja, o vama rekoæe da meåu vama ima
svaåa.
1Ko 1:12 Mislim to æto svaki od vas govori: “Ja sam Pavlov”, “A ja
Apolonov”, “A ja Kefin”, “A ja Kristov”.
1Ko 1:13 Zar je Krist razdijeljen? Zar je Pavao raspet za vas? Ili ste u
Pavlovo ime kræteni?
1Ko 1:14 Hvala Bogu æto ne krstih nikoga od vas, osim Krispa i Gaja;
1Ko 1:15 da ne bi tko rekao da ste u moje ime kræteni.
1Ko 1:16 A da, krstih i Stefanin dom. Inaçe ne znam krstih li koga drugoga.
Svjetska i kræøanska mudrost
1Ko 1:17 Jer ne posla me Krist krstiti, nego navjeæøivati evanåelje, i to
ne mudroæøu besjede, da se ne obeskrijepi kriœ Kristov.
1Ko 1:18 Uistinu, besjeda o kriœu ludost je onima koji propadaju, a nama
spaæenicima sila je Boœja.
1Ko 1:19 Ta pisano je: Upropastit øu mudrost mudrih, i odbacit øu umnost
umnih.
1Ko 1:20 Gdje je mudrac? Gdje je knjiœevnik? Gdje je istraœivaç ovoga
svijeta? Zar ne izludi Bog mudrost svijeta?
1Ko 1:21 Doista, kad svijet u mudrosti Boœjoj Boga ne upozna mudroæøu,
svidjelo se Bogu ludoæøu propovijedanja spasiti vjernike.
1Ko 1:22 Jer i Œidovi znake iætu i Grci mudrost traœe,
1Ko 1:23 a mi propovijedamo Krista raspetoga: Œidovima sablazan,
poganima ludost,
1Ko 1:24 pozvanima pak - i Œidovima i Grcima - Krista, Boœju snagu i
Boœju mudrost.
1Ko 1:25 Jer ludo Boœje mudrije je od ljudi i slabo Boœje jaçe je od ljudi.
1Ko 1:26 Ta gledajte, braøo, sebe, pozvane: nema mnogo mudrih po
tijelu, nema mnogo snaœnih, nema mnogo plemenitih.
1Ko 1:27 Nego lude svijeta izabra Bog da posrami mudre, i slabe svijeta
izabra Bog da posrami jake;
1Ko 1:28 i neplemenite svijeta i prezrene izabra Bog, i ono æto nije, da
uniæti ono æto jest,
1Ko 1:29 da se nijedan smrtnik ne bi hvalio pred Bogom.
1Ko 1:30 Od njega je da vi jeste u Kristu Isusu, koji nama posta mudrost
od Boga, i pravednost, i posveøenje, i otkupljenje,
1Ko 1:31 da bude kako je pisano: Tko se hvali, u Gospodu neka se hvali.
1Ko 2:1 I ja kada doåoh k vama, braøo, ne doåoh s uzviæenom besjedom
ili mudroæøu navjeæøivati vam svjedoçanstvo Boœje
1Ko 2:2 jer ne htjedoh meåu vama znati æto drugo osim Isusa Krista, i to
raspetoga.
1Ko 2:3 I ja priåoh k vama slab, u strahu i u veliku drhtanju.
1Ko 2:4 I besjeda moja i propovijedanje moje ne bijaæe u uvjerljivim
rijeçima mudrosti, nego u pokazivanju Duha i snage
1Ko 2:5 da se vjera vaæa ne temelji na mudrosti ljudskoj nego na snazi
Boœjoj.
1Ko 2:6 Mudrost doduæe navjeæøujemo meåu zrelima, ali ne mudrost
ovoga svijeta, ni knezova ovoga svijeta koji propadaju,

868
1Ko 2:7 nego navjeæøujemo Mudrost Boœju, u Otajstvu, skrivenu; onu
koju predodredi Bog prije vjekova za slavu naæu,
1Ko 2:8 a koje nijedan od knezova ovoga svijeta nije upoznao. Jer da su
je upoznali, ne bi Gospodina slave razapeli.
1Ko 2:9 Nego, kako je pisano: Æto oko ne vidje, i uho ne çu, i u srce
çovjeçje ne uåe, to pripravi Bog onima koji ga ljube.
1Ko 2:10 A nama to Bog objavi po Duhu jer Duh sve proniçe, i dubine
Boœje.
1Ko 2:11 Jer tko od ljudi zna æto je u çovjeku osim duha çovjeçjega u
njemu? Tako i æto je u Bogu, nitko ne zna osim Duha Boœjega.
1Ko 2:12 A mi, mi ne primismo duha svijeta, nego Duha koji je od Boga
da znamo çime nas je obdario Bog.
1Ko 2:13 To i navjeæøujemo, ne nauçenim rijeçima çovjeçje mudrosti,
nego naukom Duha izlaœuøi duhovno duhovnima.
1Ko 2:14 Naravan çovjek ne prima æto je od Duha Boœjega; njemu je to
ludost i ne moœe spoznati jer po Duhu valja prosuåivati.
1Ko 2:15 Duhovan pak prosuåuje sve, a njega nitko ne prosuåuje.
1Ko 2:16 Jer tko spozna misao Gospodnju, tko da ga pouçi? A mi imamo
misao Kristovu.
1Ko 3:1 I ja, braøo, nisam mogao govoriti vama kao duhovnima, nego
kao tjelesnima, kao nejaçadi u Kristu.
1Ko 3:2 Mlijekom vas napojih, ne jelom: joæ ne mogoste, a ni sada joæ ne
moœete
1Ko 3:3 jer joæ ste tjelesni. Doista, dok je meåu vama zavist i prepiranje,
zar niste tjelesni, zar po ljudsku ne postupate?
1Ko 3:4 Jer kad jedan govori: “Ja sam Pavlov”, a drugi: “Ja Apolonov”,
niste li odveø ljudi?
1Ko 3:5 Ta æto je Apolon? Æto je Pavao? Posluœitelji po kojima povjerovaste
- kako veø komu Gospodin dade.
1Ko 3:6 Ja zasadih, Apolon zali, ali Bog dade rasti.
1Ko 3:7 Tako niti je æto onaj tko sadi ni onaj tko zalijeva, nego Bog koji
daje rasti.
1Ko 3:8 Tko sadi i tko zalijeva, jedno su; a svaki øe po svome trudu
primiti plaøu.
1Ko 3:9 Jer Boœji smo suradnici: Boœja ste njiva, Boœja graåevina.
1Ko 3:10 Po milosti Boœjoj koja mi je dana ja kao mudri graditelj postavih
temelj, a drugi naziåuje; ali svaki neka pazi kako naziåuje.
1Ko 3:11 Jer nitko ne moœe postaviti drugoga temelja osim onoga koji
je postavljen, a taj je Isus Krist.
1Ko 3:12 Naziåuje li tko na ovom temelju zlatom, srebrom, dragim
kamenjem, drvom, sijenom, slamom -
1Ko 3:13 svaçije øe djelo iziøi na svjetlo. Onaj øe Dan pokazati jer øe se
u ognju oçitovati. I kakvo je çije djelo, oganj øe iskuæati.
1Ko 3:14 Ostane li djelo, primit øe plaøu onaj tko ga je nazidao.
1Ko 3:15 Izgori li çije djelo, taj øe ætetovati; ipak, on øe se sam spasiti, ali
kao kroz oganj.
1Ko 3:16 Ne znate li? Hram ste Boœji i Duh Boœji prebiva u vama.
1Ko 3:17 Ako tko upropaæøuje hram Boœji, upropastit øe njega Bog. Jer
hram je Boœji svet, a to ste vi.
1Ko 3:18 Nitko neka se ne vara. Ako tko misli da je mudar meåu vama
na ovome svijetu, neka bude lud da bude mudar.
1Ko 3:19 Jer mudrost ovoga svijeta ludost je pred Bogom. Ta pisano je:
On hvata mudre u njihovu lukavstvu.
1Ko 3:20 I opet: Gospodin poznaje namisli mudrih, one su isprazne.
1Ko 3:21 Zato neka se nitko ne hvasta ljudima jer sve je vaæe.
1Ko 3:22 Bio Pavao, ili Apolon, ili Kefa, bio svijet, ili œivot, ili smrt, ili
sadaænje, ili buduøe: sve je vaæe,
1Ko 3:23 vi Kristovi, a Krist Boœji.
1Ko 4:1 Tako, neka nas svatko smatra sluœbenicima Kristovim i upraviteljima
otajstava Boœjih.
1Ko 4:2 A od upravitelja iziskuje se napokon da budu vjerni.
1Ko 4:3 Meni pak nije nimalo do toga da me sudite vi ili bilo koji ljudski
sud; a ni ja sam sebe ne sudim.
1Ko 4:4 Doista, niçega sebi nisam svjestan, no time nisam opravdan:
moj je sudac Gospodin.
1Ko 4:5 Zato ne sudite niæta prije vremena dok ne doåe Gospodin koji
øe iznijeti na vidjelo æto je skriveno u tami i razotkriti nakane srdaca. I
tada øe svatko primiti pohvalu od Boga.
1Ko 4:6 Time, braøo, smjerah na sebe i Apolona radi vas: da na nama
nauçite onu “Ne preko onoga æto je pisano” te se ne nadimate jednim
protiv drugoga.

869
1Ko 4:7 Ta tko tebi daje prednost? Æto imaæ da nisi primio? Ako si primio,
æto se hvastaæ kao da nisi primio?
1Ko 4:8 Veø ste siti, veø se obogatiste, bez nas se zakraljiste! Kamo
sreøe da se zakraljiste da i mi s vama zajedno kraljujemo!
1Ko 4:9 Jer Bog je, çini mi se, nas apostole prikazao posljednje, kao na
smrt osuåene, jer postali smo prizor svijetu, i anåelima, i ljudima -
1Ko 4:10 mi ludi poradi Krista, vi mudri u Kristu; mi slabi, vi jaki; vi çaæøeni,
mi prezreni;
1Ko 4:11 sve do ovoga çasa i gladujemo, i œeåamo, i goli smo, i pljuskaju
nas, i beskuønici smo,
1Ko 4:12 i patimo se radeøi svojim rukama. Proklinjani blagoslivljamo,
proganjani ustrajavamo,
1Ko 4:13 pogråivani tjeæimo. Kao smeøe svijeta postasmo, svaçiji izmet
sve do sada.
1Ko 4:14 Ne piæem ovoga da vas postidim, nego da vas kao ljubljenu
svoju djecu urazumim.
1Ko 4:15 Jer da imate u Kristu i deset tisuøa uçitelja, ipak ne biste imali
viæe otaca. Ta u Kristu Isusu po evanåelju ja vas rodih!
1Ko 4:16 Zaklinjem vas, dakle: nasljedovatelji moji budite.
1Ko 4:17 Zato upravo poslah k vama Timoteja, koji mi je dijete ljubljeno
i vjerno u Gospodinu, da vas podsjeti na naputke moje, u Kristu, kako
posvuda u svakoj crkvi uçim.
1Ko 4:18 Neki se uznijeæe kao da ja neøu doøi k vama.
1Ko 4:19 Ipak, eto me ubrzo k vama, ako Gospodin htjedne, i rasudit øu
ne rijeçi onih nadutih, nego krepost.
1Ko 4:20 Ta nije u rijeçi kraljevstvo Boœje, nego u kreposti.
1Ko 4:21 Æto œelite? Da k vama doåem sa æibom ili s ljubavlju i duhom
blagosti?
1Ko 5:1 Opøenito se çuje o bludnosti meåu vama, i to takvoj bludnosti
kakve nema ni meåu poganima: da netko ima oçevu œenu.
1Ko 5:2 I vi mi se uznijeli, mjesto da œalujete pa da se iskorijeni iz vaæe
sredine onaj koji takvo djelo poçini.
1Ko 5:3 A ja, i nenazoçan tijelom, ali nazoçan duhom, veø sam presudio
kao nazoçan onoga koji je takvo æto poçinio.
1Ko 5:4 Poæto se u ime Gospodina naæega Isusa Krista okupite vi i moj
duh, snagom Gospodina naæega Isusa,
1Ko 5:5 neka se takav preda Sotoni na propast tijela da bi se spasio duh
u Dan Gospodina Isusa.
1Ko 5:6 Ne valja vam hvastanje! Zar ne znate da malo kvasca sve tijesto
ukvasa?
1Ko 5:7 Oçistite stari kvasac da budete novo tijesto, kao æto i jeste
beskvasni jer veø je œrtvovana Pasha naæa, Krist.
1Ko 5:8 Zato svetkujmo, ne sa starim kvascem ni s kvascem zloøe i
pakosti, nego s beskvasnim kruhovima çistoøe i istine.
1Ko 5:9 Napisah vam u poslanici da se ne mijeæate s bludnicima -
1Ko 5:10 ne opøenito s bludnicima ovoga svijeta, ili lakomcima, ili razbojnicima,
ili idolopoklonicima jer biste inaçe morali iz svijeta iziøi.
1Ko 5:11 Napisah vam zapravo da se ne mijeæate s nazovibratom koji
bi bio bludnik, ili lakomac, ili idolopoklonik, ili pogråivaç, ili pijanica, ili
razbojnik. S takvim ni za stol!
1Ko 5:12 Æto spada na me suditi one vani? Ne sudite li vi one koji su
unutra?
1Ko 5:13 A one vani sudit øe Bog. Iskorijenite opakoga iz svoje sredine.
1Ko 6:1 Tko bi se od vas u sporu s drugim usudio parniçiti se pred nepravednima,
a ne pred svetima?
1Ko 6:2 Ili zar ne znate da øe sveti suditi svijet? Pa ako øete vi suditi
svijet, zar niste vrijedni suditi sitnice?
1Ko 6:3 Ne znate li da øemo suditi anåele, kamo li ne ono svagdanje?
1Ko 6:4 A vi, kad imate sporove o svagdanjem, sucima postavljate one
do kojih Crkva niæta ne drœi!
1Ko 6:5 Vama na sramotu govorim. Tako? Zar nema meåu vama ni
jednoga mudra koji bi mogao rasuditi meåu braøom?
1Ko 6:6 Nego brat se s bratom parniçi, i to pred nevjernicima?
1Ko 6:7 Zapravo, veø vam je to nedostatak æto se parniçite meåu sobom.
Zaæto radije ne trpite nepravdu? Zaæto se radije ne pustite oplijeniti?
1Ko 6:8 Nego vi çinite nepravdu i plijenite, i to braøu.
1Ko 6:9 Ili zar ne znate da nepravednici neøe baætiniti kraljevstva
Boœjega? Ne varajte se! Ni bludnici, ni idolopoklonici, ni preljubnici, ni
mekoputnici, ni muækoloœnici,
1Ko 6:10 ni kradljivci, ni lakomci, ni pijanice, ni psovaçi, ni razbojnici
neøe baætiniti kraljevstva Boœjega.

870
1Ko 6:11 To evo, bijahu neki od vas, ali oprali ste se, ali posvetili ste se,
ali opravdali ste se u imenu Gospodina naæega Isusa Krista i u Duhu
Boga naæega.
1Ko 6:12 “Sve mi je dopuæteno!” Ali - sve ne koristi. “Sve mi je dopuæteno!”
Ali - neøu da mnome iæta vlada.
1Ko 6:13 “Jela trbuhu, a trbuh jelima; Bog øe i jedno i drugo uniætiti.” Ali
ne tijelo bludnosti, nego Gospodinu, i Gospodin tijelu!
1Ko 6:14 Ta Bog koji je Gospodina uskrsnuo i nas øe uskrsnuti snagom
njegovom.
1Ko 6:15 Ne znate li da su tijela vaæa udovi Kristovi? Hoøu li dakle uzeti
udove Kristove i uçiniti ih udovima bludniçinim? Nipoæto!
1Ko 6:16 Ili zar ne znate: tko uz bludnicu prione, jedno je tijelo? Jer veli
se: Bit øe njih dvoje jedno tijelo.
1Ko 6:17 A tko prione uz Gospodina, jedan je duh.
1Ko 6:18 Bjeœite od bludnosti! Svaki grijeh koji uçini çovjek, izvan tijela
je, a bludnik grijeæi protiv svojega tijela.
1Ko 6:19 Ili zar ne znate? Tijelo vaæe hram je Duha Svetoga koji je u
vama, koga imate od Boga, te niste svoji.
1Ko 6:20 Jer kupljeni ste otkupninom. Proslavite dakle Boga u tijelu
svojem!
1Ko 7:1 Sada o onome æto ste mi pisali. Dobro je çovjeku ne dotaøi
œenu.
1Ko 7:2 Ipak, zbog bludnosti, neka svaki ima svoju œenu i svaka neka
ima svoga muœa.
1Ko 7:3 Muœ neka vræi duœnost prema œeni, a tako i œena prema muœu.
1Ko 7:4 Œena nije gospodar svoga tijela, nego muœ, a tako ni muœ nije
gospodar svoga tijela, nego œena.
1Ko 7:5 Ne uskraøujte se jedno drugome, osim po dogovoru, povremeno,
da se posvetite molitvi pa se opet zdruœite da vas Sotona ne bi
napastovao zbog vaæe neizdrœljivosti.
1Ko 7:6 Ali to velim kao dopuætenje, ne kao zapovijed.
1Ko 7:7 A htio bih da svi ljudi budu kao i ja; ali svatko ima svoj dar od
Boga, ovaj ovako, onaj onako.
1Ko 7:8 Neoœenjenima pak i udovicama velim: dobro im je ako ostanu
kao i ja.
1Ko 7:9 Ako li se ne mogu uzdrœati, neka se œene, udaju. Jer bolje je
œeniti se negoli izgarati.
1Ko 7:10 A oœenjenima zapovijedam, ne ja, nego Gospodin: œena neka
se od muœa ne rastavlja -
1Ko 7:11 ako se ipak rastavi, neka ostane neudana ili neka se s muœem
pomiri - i muœ neka ne otpuæta œene.
1Ko 7:12 Ostalima pak velim - ja, ne Gospodin: ima li koji brat œenu
nevjernicu i ona privoli stanovati s njime, neka je ne otpuæta.
1Ko 7:13 I œena koja ima muœa nevjernika te on privoli stanovati s njome,
neka ne otpuæta muœa.
1Ko 7:14 Ta muœ nevjernik posveøen je œenom i œena nevjernica
posveøena je bratom. Inaçe bi djeca vaæa bila neçista, a ovako - sveta su.
1Ko 7:15 Ako li se nevjernik hoøe rastaviti, neka se rastavi; brat ili sestra
u takvim prilikama nisu vezani: ta na mir nas je pozvao Bog.
1Ko 7:16 Jer æto znaæ, œeno, hoøeæ li spasiti muœa? Ili æto znaæ, muœu,
hoøeæ li spasiti œenu?
1Ko 7:17 U drugome svatko neka œivi kako mu je Gospodin dodijelio,
kako ga je Bog pozvao. Tako odreåujem po svim crkvama.
1Ko 7:18 Je li tko pozvan kao obrezan, neka ne prepravlja obrezanja.
Ako je pozvan kao neobrezan, neka se ne obrezuje.
1Ko 7:19 Obrezanje nije niæta i neobrezanje nije niæta, nego - drœanje
Boœjih zapovijedi.
1Ko 7:20 Svatko neka ostane u onom zvanju u koje je pozvan.
1Ko 7:21 Jesi li pozvan kao rob? Ne brini! Nego, ako i moœeæ postati
slobodan, radije se okoristi.
1Ko 7:22 Jer tko je u Gospodinu pozvan kao rob, slobodnjak je Gospodnji.
Tako i tko je pozvan kao slobodnjak, rob je Kristov.
1Ko 7:23 Otkupninom ste kupljeni: ne budite robovi ljudima.
1Ko 7:24 Svatko u çemu je pozvan, braøo, u tome neka i ostane pred
Bogom.
1Ko 7:25 O djevicama nemam zapovijedi, nego dajem savjet kao çovjek
po milosråu Gospodnjem vrijedan povjerenja.
1Ko 7:26 Smatram dakle: dobro je to zbog sadaænje nevolje, dobro je
çovjeku tako biti.
1Ko 7:27 Jesi li vezan za œenu? Ne traœi rastave. Jesi li slobodan od
œene? Ne traœi œene.

871
1Ko 7:28 Ali ako se i oœeniæ, nisi sagrijeæio; i djevica ako se uda, nije
sagrijeæila. Ali takvi øe imati tjelesnu nevolju, a ja bih vas rado poætedio.
1Ko 7:29 Ovo hoøu reøi, braøo: Vrijeme je kratko. Odsada i koji imaju
œene, neka budu kao da ih nemaju;
1Ko 7:30 i koji plaçu, kao da ne plaçu; i koji se vesele, kao da se ne
vesele; i koji kupuju, kao da ne posjeduju;
1Ko 7:31 i koji uœivaju ovaj svijet, kao da ga ne uœivaju, jer - prolazi
obliçje ovoga svijeta.
1Ko 7:32 A rado bih da budete bezbriœni. Neoœenjen se brine za Gospodnje,
kako da ugodi Gospodinu.
1Ko 7:33 A oœenjen se brine za svjetovno, kako da ugodi œeni,
1Ko 7:34 pa je razdijeljen. I œena neudana i djevica brine se za Gospodnje,
da bude sveta i tijelom i duhom; a udana se brine za svjetovno, kako
da ugodi muœu.
1Ko 7:35 Ovo pak govorim vama na korist, ne da vam postavim zamku,
nego da primjerno i nesmetano budete privrœeni Gospodinu.
1Ko 7:36 Misli li tko da je nepriliçan prema svojoj djevici kad je preœivotan
i s njome mora biti, neka çini æto je nakanio, ne grijeæi: neka se uzmu.
1Ko 7:37 Tko je pak nepokolebljivo stalan u srcu te nema potrebe, a u
vlasti mu je volja pa to odluçi u svom srcu - çuvati svoju djevicu - dobro
çini.
1Ko 7:38 Tako, tko se oœeni svojom djevicom, dobro çini, a tko se ne
oœeni, bolje çini.
1Ko 7:39 Œena je vezana dokle œivi muœ njezin. Umre li muœ, slobodna
je: neka se uda za koga hoøe, samo u Gospodinu.
1Ko 7:40 Bit øe ipak blaœenija ostane li onako, po mojem savjetu. A
mislim da i ja imam Duha Boœjega.
1Ko 8:1 U pogledu mesa œrtvovana idolima, znamo, svi posjedujemo
znanje. Ali znanje nadima, a ljubav izgraåuje.
1Ko 8:2 Ako tko misli da æto zna, joæ ne zna kako treba znati.
1Ko 8:3 A ljubi li tko Boga, Bog ga poznaje.
1Ko 8:4 Dakle, u pogledu blagovanja mesa œrtvovana idolima, znamo:
nema idola na svijetu i nema Boga do Jednoga.
1Ko 8:5 Jer sve kad bi i bilo nazovibogova ili na nebu ili na zemlji - kao
æto ima mnogo “bogova” i mnogo “gospodara”! -
1Ko 8:6 nama je jedan Bog, Otac, od koga je sve, a mi za njega; i jedan
Gospodin, Isus Krist, po kome je sve, i mi po njemu.
1Ko 8:7 Ali nemaju svi toga znanja. Neki, navikli na idole, joæ jedu meso
kao idolima œrtvovano i njihova se savjest kalja jer je nejaka.
1Ko 8:8 A k Bogu nas ne privodi jelo. Niti æto gubimo ako ne jedemo; niti
æto dobivamo ako jedemo.
1Ko 8:9 A pazite da ne bi moœda ta vaæa sloboda bila spoticaj nejakima.
1Ko 8:10 Jer vidi li tko tebe koji imaæ znanje za stolom u hramu idolskomu,
neøe li se njegova savjest, jer je nejaka, “izgraditi” da jede
œrtvovano idolima?
1Ko 8:11 I s tvoga znanja propada nejaki, brat za kojega je Krist umro.
1Ko 8:12 Tako grijeæeøi protiv braøe i ranjavajuøi njihovu nejaku savjest,
protiv Krista grijeæite.
1Ko 8:13 Zato ako jelo sablaœnjava brata moga, ne, neøu jesti mesa
dovijeka da brata svoga ne sablaznim.
1Ko 9:1 Nisam li ja slobodan? Nisam li apostol? Nisam li vidio Isusa,
Gospodina naæega? Niste li vi djelo moje u Gospodinu?
1Ko 9:2 Ako drugima nisam apostol, vama svakako jesam. Ta vi ste
peçat mojega apostolstva u Gospodinu.
1Ko 9:3 Moj odgovor mojim tuœiteljima jest ovo:
1Ko 9:4 Zar nemamo prava jesti i piti?
1Ko 9:5 Zar nemamo prava œenu vjernicu voditi sa sobom kao i drugi
apostoli i braøa Gospodnja i Kefa?
1Ko 9:6 Ili samo ja i Barnaba nemamo prava ne raditi?
1Ko 9:7 Tko ikada vojuje o svojem troæku? Tko sadi vinograd pa roda
njegova ne jede? Ili tko pase stado pa od mlijeka stada ne jede?
1Ko 9:8 Zar to govorim po ljudsku? Ne kaœe li to i Zakon?
1Ko 9:9 Jer u Mojsijevu zakonu piæe: Ne zavezuj usta volu koji vræi! Zar
je Bogu do volova?
1Ko 9:10 Ne govori li on baæ radi nas? Doista, radi nas je napisano, jer
tko ore, u nadi treba da ore; i tko vræi, u nadi da øe dobiti dio.
1Ko 9:11 Ako smo mi vama sijali dobra duhovna, veliko li je neæto ako
vam poœanjemo tjelesna?
1Ko 9:12 Ako drugi sudjeluju u vaæim dobrima, zaæto ne bismo mi mogli
joæ veøma. Ali nismo se posluœili tim pravom, nego sve teglimo da ne
bismo postavili kakvu zapreku evanåelju Kristovu?

872
1Ko 9:13 Ne znate li: koji obavljaju svetinje, od svetiæta se hrane; i koji
œrtveniku sluœe, sa œrtvenikom dijele?
1Ko 9:14 Tako je i Gospodin onima koji evanåelje navjeæøuju odredio
od evanåelja œivjeti.
1Ko 9:15 No ja se niçim od toga nisam posluœio. A i ne napisah toga da
bi se tako postupilo prema meni. Radije umrijeti, nego... Te mi slave
nitko neøe oduzeti!
1Ko 9:16 Jer æto navjeæøujem evanåelje, nije mi na hvalu, ta duœnost mi
je. Doista, jao meni ako evanåelja ne navjeæøujem.
1Ko 9:17 Jer ako to çinim iz vlastite pobude, ide me plaøa; ako li ne iz
vlastite pobude - sluœba je to koja mi je povjerena.
1Ko 9:18 Koja mi je dakle plaøa? Da propovijedajuøi pruœam evanåelje
besplatno ne sluœeøi se svojim pravom u evanåelju.
1Ko 9:19 Jer premda slobodan od sviju, sam sebe svima uçinih slugom
da ih æto viæe steknem.
1Ko 9:20 Bijah Œidovima Œidov da Œidove steknem; onima pod Zakonom,
kao da sam pod Zakonom - premda ja nisam pod Zakonom - da one pod
Zakonom steknem;
1Ko 9:21 onima bez Zakona, kao da sam bez zakona - premda nisam
bez Boœjega zakona, nego u Kristovu zakonu - da steknem one bez
Zakona;
1Ko 9:22 bijah nejakima nejak da nejake steknem. Svima bijah sve da
poæto-poto neke spasim.
1Ko 9:23 A sve çinim poradi evanåelja da bih i ja bio suzajedniçar u
njemu.
1Ko 9:24 Ne znate li: trkaçi u trkaliætu svi doduæe trçe, ali jedan prima
nagradu? Tako trçite da dobijete.
1Ko 9:25 Svaki natjecatelj sve moguøe izdrœava; oni da dobiju raspadljiv
vijenac, mi neraspadljiv.
1Ko 9:26 Ja dakle tako trçim - ne kao besciljno, tako udaram æakom - ne
kao da mlatim vjetar,
1Ko 9:27 nego krotim svoje tijelo i zarobljavam da sam ne budem
iskljuçen poæto sam drugima propovijedao.
Pouka Izraelove proælosti
1Ko 10:1 Jer ne bih, braøo, htio da budete u neznanju: oci naæi svi bijahu
pod oblakom, i svi prijeåoæe kroz more,
1Ko 10:2 i svi su se na Mojsija krstili u oblaku i u moru,
1Ko 10:3 i svi su isto duhovno jelo jeli,
1Ko 10:4 i svi su isto duhovno piøe pili. A pili su iz duhovne stijene koja
ih je pratila; stijena bijaæe Krist.
1Ko 10:5 Ali veøina njih nije bila po volji Bogu: ta poubijani su po pustinji.
1Ko 10:6 To bijahu pralikovi naæi: da ne œudimo za zlima kao æto su
œudjeli oni.
1Ko 10:7 I ne budite idolopoklonici kao neki od njih, kako je pisano:
Posjeda narod da jede i pije pa ustadoæe da igraju.
1Ko 10:8 I ne podajimo se bludu kao æto se neki od njih bludu podaæe i
padoæe u jednom danu dvadeset i tri tisuøe.
1Ko 10:9 I ne iskuæavajmo Gospodina kao æto su ga neki od njih
iskuæavali te od zmija izginuli.
1Ko 10:10 I ne mrmljajte kao æto neki od njih mrmljahu te izgiboæe od
Zatornika.
1Ko 10:11 Sve se to, kao pralik, dogaåalo njima, a napisano je za upozorenje
nama, koje su zapala posljednja vremena.
1Ko 10:12 Tko dakle misli da stoji, neka pazi da ne padne.
1Ko 10:13 Nije vas zahvatila druga kuænja osim ljudske. Ta vjeran je
Bog: neøe pustiti da budete kuæani preko svojih sila, nego øe s kuænjom
dati i ishod da moœete izdrœati.
1Ko 10:14 Zato, ljubljeni moji, bjeœite od idolopoklonstva.
1Ko 10:15 Kao razumnima velim: sudite sami æto govorim.
1Ko 10:16 Çaæa blagoslovna koju blagoslivljamo nije li zajedniætvo krvi
Kristove? Kruh koji lomimo nije li zajedniætvo tijela Kristova?
1Ko 10:17 Buduøi da je jedan kruh, jedno smo tijelo mi mnogi; ta svi smo
dionici jednoga kruha.
1Ko 10:18 Gledajte Izraela po tijelu! Koji blaguju œrtve nisu li zajedniçari
œrtvenika?
1Ko 10:19 Æto dakle hoøu reøi? Idolska œrtva da je neæto? Ili idol da je
neæto?
1Ko 10:20 Naprotiv, da pogani vrazima œrtvuju, ne Bogu. A neøu da
budete zajedniçari vraœji.
1Ko 10:21 Ne moœete piti çaæu Gospodnju i çaæu vraœju. Ne moœete biti
sudionici stola Gospodnjega i stola vraœjega.

873
1Ko 10:22 Ili da izazivamo ljubomor Gospodnji? Zar smo jaçi od njega?
Rjeæenje poteækoøa
1Ko 10:23 “Sve je slobodno!” Ali - sve ne koristi. “Sve je dopuæteno!” Ali
- sve ne saziåuje.
1Ko 10:24 Nitko neka ne traœi svoje, nego dobro drugoga.
1Ko 10:25 Sve æto se prodaje na trœnici, jedite niæta ne ispitujuøi poradi
savjesti.
1Ko 10:26 Ta Gospodnja je zemlja i sve na njoj!
1Ko 10:27 Pozove li vas koji nevjernik i œelite se odazvati, jedite æto vam
se ponudi niæta ne ispitujuøi poradi savjesti.
1Ko 10:28 Ako vam tko reçe: “To je œrtvovano”, ne jedite poradi onoga
koji vas je upozorio, i savjesti.
1Ko 10:29 Savjesti mislim, ne svoje, nego onoga drugoga. Ta zaæto da
moju slobodu druga savjest sudi?
1Ko 10:30 Ako sa zahvalom sudjelujem, zaæto da me grde zbog onoga
za æto zahvaljujem?
1Ko 10:31 Dakle, ili jeli, ili pili, ili drugo æto çinili, sve na slavu Boœju çinite.
1Ko 10:32 Ne budite na sablazan ni Œidovima, ni Grcima, ni Crkvi Boœjoj,
1Ko 10:33 kao æto i ja svima u svemu ugaåam ne traœeøi svoju korist,
nego æto koristi mnogima na spasenje.
Noæenje privjesa
1Ko 11:1 Nasljedovatelji moji budite, kao æto sam i ja Kristov.
1Ko 11:2 Hvalim vas æto me se u svemu sjeøate i drœite se predaja kako
vam predadoh.
1Ko 11:3 Ali htio bih da znate: svakomu je muœu glava Krist, glava œeni
muœ, a glava Kristu Bog.
1Ko 11:4 Svaki muœ koji se moli ili prorokuje pokrivene glave sramoti
glavu svoju.
1Ko 11:5 Svaka pak œena koja se moli ili prorokuje gologlava sramoti
glavu svoju. Ta to je isto kao da je obrijana.
1Ko 11:6 Jer ako se œena ne pokriva, neka se æiæa; ako li je pak ruœno
œeni æiæati se ili brijati, neka se pokrije.
1Ko 11:7 A muœ ne mora pokrivati glave, ta slika je i slava Boœja; a œena
je slava muœeva.
1Ko 11:8 Jer nije muœ od œene, nego œena od muœa.
1Ko 11:9 I nije stvoren muœ radi œene, nego œena radi muœa.
1Ko 11:10 Zato œena treba da ima “vlast” na glavi poradi anåela.
1Ko 11:11 Ipak, u Gospodinu - ni œena bez muœa, ni muœ bez œene!
1Ko 11:12 Jer kao æto je œena od muœa, tako je i muœ po œeni; a sve je od
Boga.
1Ko 11:13 Sami sudite dolikuje li da se œena gologlava Bogu moli?
1Ko 11:14 Ne uçi li nas i sama narav da je muœu sramota ako goji kosu?
1Ko 11:15 A œeni je dika ako je goji jer kosa joj je dana mjesto prevjesa.
1Ko 11:16 Ako je kome do prepirke, takva obiçaja mi nemamo, a ni
Crkve Boœje.
Gospodnja veçera
1Ko 11:17 Kad veø dajem ta upozorenja, ne mogu pohvaliti æto se ne
sastajete na bolje, nego na gore.
1Ko 11:18 Ponajprije çujem, djelomiçno i vjerujem: kad se okupite na
Sastanak, da su meåu vama razdori.
1Ko 11:19 Treba doista da i podjela bude meåu vama da se oçituju
prokuæani meåu vama.
1Ko 11:20 Kad se dakle tako zajedno sastajete, to nije blagovanje
Gospodnje veçere:
1Ko 11:21 ta svatko se pri blagovanju prihvati svoje veçere te jedan
gladuje, a drugi se opija.
1Ko 11:22 Zar nemate kuøa da jedete i pijete? Ili Crkvu Boœju prezirete
i postiåujete one koji nemaju? Æto da vam kaœem? Da vas pohvalim? U
tom vas ne hvalim.
1Ko 11:23 Doista, ja od Gospodina primih æto vama predadoh: Gospodin
Isus one noøi kad bijaæe predan uze kruh,
1Ko 11:24 zahvalivæi razlomi i reçe: “Ovo je tijelo moje - za vas. Ovo
çinite meni na spomen.”
1Ko 11:25 Tako i çaæu po veçeri govoreøi: “Ova çaæa novi je Savez u
mojoj krvi. Ovo çinite kad god pijete, meni na spomen.”
1Ko 11:26 Doista, kad god jedete ovaj kruh i pijete çaæu, smrt Gospodnju
navjeæøujete dok on ne doåe.
1Ko 11:27 Stoga, tko god jede kruh ili pije çaæu Gospodnju nedostojno,
bit øe krivac tijela i krvi Gospodnje.
1Ko 11:28 Neka se dakle svatko ispita pa tada od kruha jede i iz çaæe
pije.

874
1Ko 11:29 Jer tko jede i pije, sud sebi jede i pije ako ne razlikuje Tijela.
1Ko 11:30 Zato su meåu vama mnogi nejaki i nemoøni, i spavaju mnogi.
1Ko 11:31 Jer kad bismo sami sebe sudili, ne bismo bili suåeni.
1Ko 11:32 A kad nas sudi Gospodin, odgaja nas da ne budemo sa svijetom
osuåeni.
1Ko 11:33 Zato, braøo moja, kad se sastajete na blagovanje, priçekajte
jedni druge.
1Ko 11:34 Je li tko gladan, kod kuøe neka jede da se ne sastajete na
osudu. Drugo øu urediti kada doåem.
Dari Duha
1Ko 12:1 O darima Duha ne bih, braøo, htio da budete u neznanju.
1Ko 12:2 Znate kako ste se dok bijaste pogani, zavedeni, zanosili
nijemim idolima.
1Ko 12:3 Zato vam obznanjujem: nitko tko u Duhu Boœjem govori ne
kaœe: “Prokletstvo Isusu”. I nitko ne moœe reøi: “Gospodin Isus” osim u
Duhu Svetom.
1Ko 12:4 Razliçiti su dari, a isti Duh;
1Ko 12:5 i razliçite sluœbe, a isti Gospodin;
1Ko 12:6 i razliçita djelovanja, a isti Bog koji çini sve u svima.
1Ko 12:7 A svakomu se daje oçitovanje Duha na korist.
1Ko 12:8 Doista, jednomu se po Duhu daje rijeç mudrosti, drugomu
rijeç spoznanja po tom istom Duhu;
1Ko 12:9 drugomu vjera u tom istom Duhu, drugomu dari lijeçenja u tom
jednom Duhu;
1Ko 12:10 drugomu çudotvorstva, drugomu prorokovanje, drugomu
razluçivanje duhova, drugomu razliçiti jezici, drugomu tumaçenje jezika.
1Ko 12:11 A sve to djeluje jedan te isti Duh dijeleøi svakomu napose
kako hoøe.
Usporedba s tijelom
1Ko 12:12 Doista, kao æto je tijelo jedno te ima mnogo udova, a svi udovi
tijela iako mnogi, jedno su tijelo - tako i Krist.
1Ko 12:13 Ta u jednom Duhu svi smo u jedno tijelo kræteni, bilo Œidovi,
bilo Grci, bilo robovi, bilo slobodni. I svi smo jednim Duhom napojeni.
1Ko 12:14 Ta ni tijelo nije jedan ud, nego mnogi.
1Ko 12:15 Rekne li noga: “Nisam ruka, nisam od tijela”, zar zbog toga
nije od tijela?
1Ko 12:16 I rekne li uho: “Nisam oko, nisam od tijela”, zar zbog toga nije
od tijela?
1Ko 12:17 Kad bi sve tijelo bilo oko, gdje bi bio sluh? Kad bi sve bilo sluh,
gdje bi bio njuh?
1Ko 12:18 A ovako, Bog je rasporedio udove, svaki od njih u tijelu, kako
je htio.
1Ko 12:19 Kad bi svi bili jedan ud, gdje bio bilo tijelo?
1Ko 12:20 A ovako, mnogi udovi - jedno tijelo!
1Ko 12:21 Ne moœe oko reøi ruci: “Ne trebam te”, ili pak glava nogama:
“Ne trebam vas.”
1Ko 12:22 Naprotiv, mnogo su potrebniji udovi tijela koji izgledaju slabiji.
1Ko 12:23 A udove koje smatramo neçasnijima, okruœujemo veøom
çaæøu. I s nepristojnima se pristojnije postupa,
1Ko 12:24 a pristojni toga ne trebaju. Nego, Bog je tako sastavio tijelo
da je posljednjem udu dao izobilniju çast
1Ko 12:25 da ne bude razdora u tijelu, nego da se udovi jednako brinu
jedni za druge.
1Ko 12:26 I ako trpi jedan ud, trpe zajedno svi udovi; ako li se slavi jedan
ud, raduju se zajedno svi udovi.
1Ko 12:27 A vi ste tijelo Kristovo i, pojedinaçno, udovi.
1Ko 12:28 I neke postavi Bog u Crkvi: prvo za apostole, drugo za proroke,
treøe za uçitelje; onda çudesa, onda dari lijeçenja; zbrinjavanja,
upravljanja, razni jezici.
1Ko 12:29 Zar su svi apostoli? Zar svi proroci? Zar svi uçitelji? Zar svi
çudotvorci?
1Ko 12:30 Zar svi imaju dare lijeçenja? Zar svi govore jezike? Zar svi
tumaçe?
1Ko 12:31 Çeznite za viæim darima! A evo vam puta najizvrsnijega!
Hvalospjev ljubavi
1Ko 13:1 Kad bih sve jezike ljudske govorio i anåeoske, a ljubavi ne bih
imao, bio bih mjed æto jeçi ili cimbal æto zveçi.
1Ko 13:2 Kad bih imao dar prorokovanja i znao sva otajstva i sve
spoznanje; i kad bih imao svu vjeru da bih i gore premjeætao, a ljubavi ne
bih imao - niæta sam!

875
1Ko 13:3 I kad bih razdao sav svoj imutak i kad bih predao tijelo svoje da
se saœeœe, a ljubavi ne bih imao - niæta mi ne bi koristilo.
1Ko 13:4 Ljubav je velikoduæna, dobrostiva je ljubav, ne zavidi, ljubav
se ne hvasta, ne nadima se;
1Ko 13:5 nije nepristojna, ne traœi svoje, nije razdraœljiva, ne pamti zlo;
1Ko 13:6 ne raduje se nepravdi, a raduje se istini;
1Ko 13:7 sve pokriva, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi.
1Ko 13:8 Ljubav nikad ne prestaje. Prorokovanja? Uminut øe. Jezici?
Umuknut øe. Spoznanje? Uminut øe.
1Ko 13:9 Jer djelomiçno je naæe spoznanje, i djelomiçno prorokovanje.
1Ko 13:10 A kada doåe ono savræeno, uminut øe ovo djelomiçno.
1Ko 13:11 Kad bijah nejaçe, govorah kao nejaçe, miæljah kao nejaçe,
rasuåivah kao nejaçe. A kad postadoh zreo çovjek, odbacih ono nejaçko.
1Ko 13:12 Doista, sada gledamo kroza zrcalo, u zagonetki, a tada -
licem u lice! Sada spoznajem djelomiçno, a tada øu spoznati savræeno,
kao æto sam i spoznat!
1Ko 13:13 A sada: ostaju vjera, ufanje i ljubav - to troje - ali najveøa je
meåu njima ljubav.
1Ko 14:1 Teœite za ljubavlju, çeznite za darima Duha, a najveøma da
prorokujete.
1Ko 14:2 Jer tko govori drugim jezikom, ne govori ljudima nego Bogu:
nitko ga ne razumije jer Duhom govori stvari tajanstvene.
1Ko 14:3 Tko pak prorokuje, ljudima govori: izgraåuje, hrabri, tjeæi.
1Ko 14:4 Tko govori drugim jezikom, sam sebe izgraåuje, a tko prorokuje,
Crkvu izgraåuje.
1Ko 14:5 A htio bih da vi svi govorite drugim jezicima, ali veøma da
prorokujete. Jer veøi je tko prorokuje, negoli tko govori drugim jezicima,
osim ako protumaçi Crkvi radi izgraåivanja.
1Ko 14:6 A sada, braøo, kad bih doæao k vama govoreøi drugim jezicima,
æto bi vam koristilo kad vam ne bih priopøio bilo otkrivenje, bilo spoznanje,
bilo proroætvo, bilo nauk?
1Ko 14:7 Ako neœiva glazbala, svirala ili citra, ne daju razgovijetna glasa,
kako øe se razabrati æto se to izvodi na svirali ili citri?
1Ko 14:8 Ili ako trublja daje nejasan glas, tko øe se spremiti na boj?
1Ko 14:9 Tako i vi, ako jezikom ne budete jasno zborili, kako øe se
razabrati æto se govori? Govorit øete u vjetar.
1Ko 14:10 Toliko, recimo, ima na svijetu vrsta glasova i - nijedan bez
znaçenja.
1Ko 14:11 Ako dakle ne znam znaçenja glasa, bit øu sugovorniku
tuåinac, a sugovornik tuåinac meni.
1Ko 14:12 Tako i vi, buduøi da çeznete za darima Duha, nastojte njima
obilovati radi izgraåivanja Crkve.
1Ko 14:13 Stoga tko govori drugim jezikom, neka se moli da moœe
protumaçiti.
1Ko 14:14 Jer ako se drugim jezikom molim, moj se duh moli, ali um je
moj neplodan.
1Ko 14:15 Æto dakle? Molit øu se duhom, molit øu se i umom; pjevat øu
hvalospjeve duhom, ali pjevat øu ih i umom.
1Ko 14:16 Jer ako Boga blagoslivljaæ duhom, kako øe neupuøen reøi
“Amen” na tvoju zahvalnicu? Ne zna æto govoriæ.
1Ko 14:17 Ti doduæe lijepo zahvaljujeæ, ali se drugi ne izgraåuje.
1Ko 14:18 Hvala Bogu, ja govorim drugim jezicima veøma nego svi vi.
1Ko 14:19 Ali draœe mi je u Crkvi reøi pet rijeçi po svojoj pameti, da i
druge pouçim, negoli deset tisuøa rijeçi drugim jezikom.
1Ko 14:20 Braøo, ne budite djeca pameøu, nego nejaçad pakoæøu, a
zreli pameøu!
1Ko 14:21 U Zakonu je pisano: Drugim jezicima i drugim usnama govorit
øu ovomu narodu pa me ni tako neøe posluæati, govori Gospodin.
1Ko 14:22 Tako drugi jezici nisu znak vjernicima, nego nevjernicima; a
prorokovanje vjernicima, ne nevjernicima.
1Ko 14:23 Ako se dakle skupi sva Crkva zajedno i svi govore drugim
jezicima, a uåu neupuøeni ili nevjernici, neøe li reøi da mahnitate?
1Ko 14:24 Ako pak svi prorokuju, a uåe koji nevjernik ili neupuøen, sve
ga prekorava, sve ga osuåuje.
1Ko 14:25 Tajne se njegova srca oçituju te øe pasti niçice i pokloniti se
Bogu priznajuøi: Zaista, Bog je u vama.
1Ko 14:26 Æto dakle braøo? Kad se skupite te poneki ima hvalospjev,
poneki ima nauk, ima otkrivenje, ima jezik, ima tumaçenje - sve neka
bude radi izgraåivanja.
1Ko 14:27 Ako tko govori drugim jezikom - dvojica, najviæe trojica, i to
jedan za drugim - jedan neka tumaçi;

876
1Ko 14:28 ako pak ne bi bilo tumaça, neka æuti u Crkvi, neka govori sam
sebi i Bogu.
1Ko 14:29 Od proroka pak neka govore dvojica ili trojica, drugi neka
rasuåuju.
1Ko 14:30 Ali ako drugomu uza njega bude æto objavljeno, prvi neka
æuti.
1Ko 14:31 A moœete jedan po jedan svi prorokovati da svi budu pouçeni
i svi ohrabreni.
1Ko 14:32 Proroçki su duhovi prorocima podloœni
1Ko 14:33 jer Bog nije Bog nesklada, nego Bog mira. Kao u svim Crkvama
svetih, œene na Sastancima neka æute.
1Ko 14:34 Nije im dopuæteno govoriti, nego neka budu podloœne, kako
i Zakon govori.
1Ko 14:35 Œele li æto saznati, neka kod kuøe pitaju svoje muœeve jer
ruœno je da œena govori na Sastanku.
1Ko 14:36 Ili zar je rijeç Boœja od vas proizaæla, zar je samo k vama
doæla?
1Ko 14:37 Smatra li tko da je prorok ili duhom obdaren, neka zna: æto
vam piæem, Gospodnja je zapovijed.
1Ko 14:38 Tko to ne prizna, ne priznaje se.
1Ko 14:39 Zato, braøo moja, teœite prorokovati i ne prijeçite da se govori
drugim jezicima!
1Ko 14:40 A sve neka bude dostojno i uredno.
1Ko 15:1 Dozivljem vam, braøo, u pamet evanåelje koje vam navijestih,
koje primiste, u kome stojite,
1Ko 15:2 po kojem se spasavate, ako drœite æto sam vam navijestio;
osim ako uzalud povjerovaste.
1Ko 15:3 Doista, predadoh vam ponajprije æto i primih: Krist umrije za
grijehe naæe po Pismima;
1Ko 15:4 bi pokopan i uskrsnut treøi dan po Pismima;
1Ko 15:5 ukaza se Kefi, zatim dvanaestorici.
1Ko 15:6 Potom se ukaza braøi, kojih bijaæe viæe od pet stotina zajedno;
veøina ih joæ i sada œivi, a neki usnuæe.
1Ko 15:7 Zatim se ukaza Jakovu, onda svim apostolima.
1Ko 15:8 Najposlije, kao nedonoæçetu, ukaza se i meni.
1Ko 15:9 Da, ja sam najmanji meåu apostolima i nisam dostojan zvati
se apostolom jer sam progonio Crkvu Boœju.
1Ko 15:10 Ali miloæøu Boœjom jesam æto jesam i njegova milost prema
meni ne bijaæe zaludna; ætoviæe, trudio sam se viæe nego svi oni - ali ne
ja, nego milost Boœja sa mnom.
1Ko 15:11 Ili dakle ja ili oni: tako propovijedamo, tako vjerujete.
1Ko 15:12 No ako se propovijeda da je Krist od mrtvih uskrsnuo, kako
neki meåu vama govore da nema uskrsnuøa mrtvih?
1Ko 15:13 Ako nema uskrsnuøa mrtvih, ni Krist nije uskrsnuo.
1Ko 15:14 Ako pak Krist nije uskrsnuo, uzalud je doista propovijedanje
naæe, uzalud i vjera vaæa.
1Ko 15:15 Zatekli bismo se i kao laœni svjedoci Boœji æto posvjedoçismo
protiv Boga: da je uskrsnuo Krista, kojega nije uskrsnuo, ako doista
mrtvi ne uskræavaju.
1Ko 15:16 Jer ako mrtvi ne uskræavaju, ni Krist nije uskrsnuo.
1Ko 15:17 A ako Krist nije uskrsnuo, uzaludna je vjera vaæa, joæ ste u
grijesima.
1Ko 15:18 Onda i oni koji usnuæe u Kristu, propadoæe.
1Ko 15:19 Ako se samo u ovom œivotu u Krista ufamo, najbjedniji smo
od svih ljudi.
1Ko 15:20 Ali sada: Krist uskrsnu od mrtvih, prvina usnulih!
1Ko 15:21 Doista po çovjeku smrt, po Çovjeku i uskrsnuøe od mrtvih!
1Ko 15:22 Jer kao æto u Adamu svi umiru, tako øe i u Kristu svi biti oœivljeni.
1Ko 15:23 Ali svatko u svom redu: prvina Krist, a zatim koji su Kristovi,
o njegovu Dolasku;
1Ko 15:24 potom - svræetak, kad preda kraljevstvo Bogu i Ocu, poæto
obeskrijepi svako Vrhovniætvo, svaku Vlast i Silu.
1Ko 15:25 Doista, on treba da kraljuje dok ne podloœi sve neprijatelje
pod noge svoje.
1Ko 15:26 Kao posljednji neprijatelj bit øe obeskrijepljena Smrt
1Ko 15:27 jer sve podloœi nogama njegovim. A kad veli: Sve je podloœeno,
jasno - sve osim Onoga koji mu je sve podloœio.
1Ko 15:28 I kad mu sve bude podloœeno, tada øe se i on sam, Sin,
podloœiti Onomu koji je njemu sve podloœio da Bog bude sve u svemu.
1Ko 15:29 Æto onda çine oni koji se krste za mrtve? Ako mrtvi uopøe ne
uskræavaju, æto se krste za njih?

877
1Ko 15:30 Æto se onda i mi svaki ças izlaœemo pogiblima?
1Ko 15:31 Dan za danom umirem, tako mi slave vaæe, braøo, koju imam
u Kristu Isusu, Gospodinu naæem!
1Ko 15:32 Ako sam se po ljudsku borio sa zvijerima u Efezu, kakva mi
korist? Ako mrtvi ne uskræavaju, jedimo i pijmo jer sutra nam je umrijeti.
1Ko 15:33 Ne varajte se: “Zli razgovori kvare dobre obiçaje.”
1Ko 15:34 Otrijeznite se kako valja i ne grijeæite jer neki, na sramotu
vam kaœem, ne znaju za Boga.
1Ko 15:35 Ali reøi øe netko: Kako uskræavaju mrtvi? I s kakvim li øe
tijelom doøi?
1Ko 15:36 Bezumniçe! Æto sijeæ, ne oœivljuje ako ne umre.
1Ko 15:37 I æto sijeæ, ne sijeæ tijelo buduøe, veø golo zrno, pæenice -
recimo - ili çega drugoga.
1Ko 15:38 A Bog mu daje tijelo kakvo hoøe, i to svakom sjemenu svoje
tijelo.
1Ko 15:39 Nije svako tijelo isto tijelo; drugo je tijelo çovjeçje, drugo tijelo
stoke, drugo tijelo ptiçje, a drugo riblje.
1Ko 15:40 Ima tjelesa nebeskih i tjelesa zemaljskih, ali drugi je sjaj
nebeskih, a drugi zemaljskih.
1Ko 15:41 Drugi je sjaj sunca, drugi sjaj mjeseca i drugi sjaj zvijezda; jer
zvijezda se od zvijezde razlikuje u sjaju.
1Ko 15:42 Tako i uskrsnuøe mrtvih: sije se u raspadljivosti, uskræava u
neraspadljivosti;
1Ko 15:43 sije se u sramoti, uskræava u slavi; sije se u slabosti, uskræava
u snazi;
1Ko 15:44 sije se tijelo naravno, uskræava tijelo duhovno. Ako ima tijelo
naravno, ima i duhovno.
1Ko 15:45 Tako je i pisano: Prvi çovjek, Adam, postade œiva duæa,
posljednji Adam - duh œivotvorni.
1Ko 15:46 Ali ne bi najprije duhovno, nego naravno pa onda duhovno.
1Ko 15:47 Prvi je çovjek od zemlje, zemljan; drugi çovjek - s neba.
1Ko 15:48 Kakav je zemljani takvi su i zemljani, a kakav je nebeski takvi
su i nebeski.
1Ko 15:49 I kao æto smo nosili sliku zemljanoga, nosit øemo i sliku
nebeskoga.
1Ko 15:50 A ovo, braøo, tvrdim: tijelo i krv ne mogu baætiniti kraljevstva
Boœjega i raspadljivost ne baætini neraspadljivosti.
1Ko 15:51 Evo otajstvo vam kazujem: svi doduæe neøemo usnuti, ali svi
øemo se izmijeniti.
1Ko 15:52 Odjednom, u tren oka, na posljednju trublju - jer zatrubit øe -
i mrtvi øe uskrsnuti neraspadljivi i mi øemo se izmijeniti.
1Ko 15:53 Jer ovo raspadljivo treba da se obuçe u neraspadljivost i ovo
smrtno da se obuçe u besmrtnost.
Pobjedniçki hvalospjev
1Ko 15:54 A kad se ovo raspadljivo obuçe u neraspadljivost i ovo smrtno
obuçe u besmrtnost, tada øe se obistiniti rijeç napisana: Pobjeda
iskapi smrt.
1Ko 15:55 Gdje je, smrti, pobjeda tvoja? Gdje je, smrti, œalac tvoj?
1Ko 15:56 Œalac je smrti grijeh, snaga je grijeha Zakon.
1Ko 15:57 A hvala Bogu koji nam daje pobjedu po Gospodinu naæem
Isusu Kristu!
1Ko 15:58 Tako, braøo moja ljubljena, budite postojani, nepokolebljivi,
i obilujte svagda u djelu Gospodnjem znajuøi da trud vaæ nije neplodan
u Gospodinu.
1Ko 16:1 U pogledu skupljanja za svete, i vi çinite kako odredih crkvama
galacijskim.
1Ko 16:2 Svakoga prvog dana u tjednu neka svaki od vas kod sebe na
stranu stavlja i skuplja æto uzmogne da se ne skuplja istom kada doåem.
1Ko 16:3 A kada doåem, poslat øu s preporuçnicom one koje odaberete
da odnesu vaæu ljubav u Jeruzalem.
1Ko 16:4 Bude li vrijedno da i ja poåem, poøi øe sa mnom.
1Ko 16:5 A k vama øu doøi kad proåem Makedoniju; Makedonijom øu
samo proøi,
1Ko 16:6 a kod vas øu se moœda zadrœati ili çak zimovati da me otpratite
kamo god poåem.
1Ko 16:7 Ne bih vas doista htio tek na prolazu vidjeti jer se nadam neko
vrijeme proboraviti kod vas, dopusti li Gospodin.
1Ko 16:8 U Efezu øu ostati do Pedesetnice
1Ko 16:9 jer vrata mi se otvoriæe velika i uspjeæna, a protivnika mnogo.
1Ko 16:10 Ako doåe Timotej, gledajte da bude kod vas bez bojazni jer
radi djelo Gospodnje kao i ja.

878
1Ko 16:11 Neka ga dakle nitko ne prezre. A ispratite ga u miru da doåe
k meni jer ga s braøom iæçekujem.
1Ko 16:12 A æto se tiçe brata Apolona: mnogo sam ga nagovarao da
ode k vama s braøom. I nikako mu ne bijaæe s voljom da sada doåe, no
doøi øe kad mu bude zgodno.
1Ko 16:13 Bdijte postojani u vjeri, muœevni budite, çvrsti.
1Ko 16:14 Sve vaæe neka bude u ljubavi!
1Ko 16:15 Zaklinjem vas, braøo - znate dom Stefanin, da je prvina Ahaje
i da se posvetiæe posluœivanju svetih -
1Ko 16:16 da se i vi pokoravate takvima i svakomu tko suraåuje i trudi
se.
1Ko 16:17 Radujem se s dolaska Stefanina i Fortunatova i Ahajikova jer
oni nadoknadiæe vaæu nenazoçnost:
1Ko 16:18 umiriæe duh moj i vaæ. Cijenite dakle takve.
1Ko 16:19 Pozdravljaju vas crkve azijske. Pozdravljaju vas mnogo u
Gospodinu Akvila i Priska zajedno s Crkvom u njihovu domu.
1Ko 16:20 Pozdravljaju vas sva braøa. Pozdravite jedni druge cjelovom
svetim.
1Ko 16:21 Pozdrav mojom rukom, Pavlovom.
1Ko 16:22 Ako tko ne ljubi Gospodina, neka bude proklet. Maranatha!
1Ko 16:23 Milost Gospodina Isusa s vama!
1Ko 16:24 Ljubav moja sa svima vama u Kristu Isusu!
2 KORINØANIMA
2Ko 1:1 Pavao, po volji Boœjoj apostol Krista Isusa, i brat Timotej: Crkvi
Boœjoj u Korintu sa svima svetima u svoj Ahaji.
2Ko 1:2 Milost vam i mir od Boga, Oca naæega, i Gospodina Isusa Krista!
2Ko 1:3 Blagoslovljen Bog i Otac Gospodina naæega Isusa Krista, Otac
milosråa i Bog svake utjehe!
2Ko 1:4 On nas tjeæi u svakoj naæoj nevolji da bismo i mi sve koji su u
nevolji mogli tjeæiti onom utjehom kojom nas same tjeæi Bog.
2Ko 1:5 Jer kao æto su obilate patnje Kristove u nama, tako je po Kristu
obilata i utjeha naæa.
2Ko 1:6 Bili mi nevoljama pritisnuti za vaæu je to utjehu i spasenje; bili
utjeæeni, za vaæu je utjehu - djelotvornu: da strpljivo podnesete iste patnje
koje i mi podnosimo.
2Ko 1:7 I tako je çvrsta nada naæa o vama jer znamo: kao æto ste
zajedniçari patnja tako ste i utjehe.
2Ko 1:8 Ne bismo doista htjeli, braøo, da ne znate za nevolju koja nas je
snaæla u Aziji. Bijasmo prekomjerno, preko snage, optereøeni te smo
veø strepili i za œivot.
2Ko 1:9 Ali u sebi prihvatismo i smrtnu osudu da se ne bismo uzdali u
same sebe, nego u Boga koji uskrsuje mrtve.
2Ko 1:10 On nas je od takve smrti izbavio i izbavit øe nas; u njega se
uzdamo, on øe nas i dalje izbavljati.
2Ko 1:11 A i vi øete nam pomagati molitvom da bi mnogi za nas zahvaljivali
Bogu na milosti koja nam je darovana posredovanjem mnogih.
Pavao promijenio naum o putovanju?
2Ko 1:12 A ovo je naæa slava: svjedoçansto naæe savjesti da smo u
svijetu œivjeli - osobito prema vama - u svetosti i iskrenosti Boœjoj, ne u
mudrosti tjelesnoj, nego u Boœjoj milosti.
2Ko 1:13 Ta i ne piæemo vam drugo doli ovo æto çitate i razumijete; a
nadam se da øete i do kraja razumjeti,
2Ko 1:14 kao æto nas djelomiçno i razumjeste: da smo mi vaæa slava
kao i vi naæa u Dan Gospodina naæega Isusa.
2Ko 1:15 U tom uvjerenju namjeravao sam najprije doøi k vama
2Ko 1:16 i preko vas prijeøi u Makedoniju pa se opet, da biste imali i
drugu milost, iz Makedonije vratiti k vama da me vi otpratite u Judeju.
2Ko 1:17 Pa jesam li moœda bio lakomislen kad sam to namjeravao? Ili
æto namjeravam, po tijelu namjeravam te je u mene istodobno “Da, da!”
i “Ne, ne!”?
2Ko 1:18 Bog je svjedok: naæa rijeç vama nije “Da!” i “Ne!”
2Ko 1:19 jer Sin Boœji, Isus Krist, koga mi - ja i Silvan i Timotej - vama
navijestismo nije bio “Da!” i “Ne!” nego u njemu bijaæe “Da!”.
2Ko 1:20 Doista, sva obeøanja Boœja u njemu su “Da!”. I stoga po njemu
i naæ “Amen!” Bogu na slavu!
2Ko 1:21 A Bog je onaj koji nas zajedno s vama utvråuje za Krista; on
nas i pomaza,

879
2Ko 1:22 on nas i zapeçati i u srca naæa dade zalog - Duha.
2Ko 1:23 A ja prizivljem Boga za svjedoka: duæe mi, da vas poætedim,
nisam viæe dolazio u Korint.
2Ko 1:24 Ta mi nismo gospodari vaæe vjere, nego suradnici vaæe radosti.
Ta u vjeri ste postojani.
2Ko 2:1 Odluçih dakle u sebi da neøu k vama opet sa œaloæøu.
2Ko 2:2 Jer ako ja vas raœalostim, a tko øe mene obradovati ako ne onaj
koga ja œalostim?
2Ko 2:3 Zato vam to i napisah da me, kada doåem, ne raœaloste oni koji
bi mi imali biti na radost. Uzdam se doista u sve vas, da je moja radost
- radost svih vas.
2Ko 2:4 Pisah vam uistinu uz mnoge suze, iz velike nevolje i tjeskobe
srca, ne da se raœalostite, nego da upoznate moju preveliku ljubav prema
vama.
2Ko 2:5 Ako me tko raœalostio, nije raœalostio mene, nego u neku ruku
- da ne pretjeram - sve vas.
2Ko 2:6 Dosta je takvu ona kazna od veøine
2Ko 2:7 pa ga vi radije pomilujte i utjeæite da ga pretjerana œalost ne
shrva.
2Ko 2:8 Zato vas molim, iskaœite mu ljubav.
2Ko 2:9 Ta zato vam i pisah da vidim jeste li prokuæani, jeste li u svemu
posluæni.
2Ko 2:10 Komu dakle vi æto oprostite, tomu i ja; jer i ja, ako kome æto
oprostih, oprostih poradi vas - pred Kristom,
2Ko 2:11 da nas ne nadmudri Sotona. Ta znamo njegove namjere!
2Ko 2:12 Kada doåoh u Troadu poradi evanåelja Kristova, premda mi
se otvoriæe vrata u Gospodinu,
2Ko 2:13 ne bijaæe mi duæi spokoja æto ne naåoh Tita, brata svoga;
oprostih se stoga s njima i poåoh u Makedoniju.
2Ko 2:14 Ali hvala Bogu koji nas u Kristu uvijek proslavlja te æiri po nama
na svakome mjestu miris svoga spoznanja.
2Ko 2:15 Da, Kristov smo miomiris Bogu i meåu onima koji se spasavaju
i meåu onima koji propadaju:
2Ko 2:16 ovima miris iz smrti za smrt, onima miris iz œivota za œivot. A tko
je za to podoban?
2Ko 2:17 Uistinu, mi nismo kao mnogi koji trguju rijeçju Boœjom, nego
iskreno - kao od Boga pred Bogom - u Kristu govorimo.
2Ko 3:1 Poçinjemo li opet sami sebe preporuçivati? Ili trebamo li, kao
neki, preporuçna pisma na vas ili od vas?
2Ko 3:2 Vi ste pismo naæe, upisano u srcima vaæim; znaju ga i çitaju svi
ljudi.
2Ko 3:3 Vi ste, oçito, pismo Kristovo kojemu mi posluœismo, napisano
ne crnilom, nego Duhom Boga œivoga; ne na ploçama kamenim, nego
na ploçama od mesa, u srcima.
2Ko 3:4 Takvo pouzdanje imamo po Kristu u Boga.
2Ko 3:5 Ne kao da smo sami sobom, kao od sebe, sposobni æto pomisliti,
nego naæa je sposobnost od Boga.
2Ko 3:6 On nas osposobi za posluœitelje novoga Saveza, ne slova, nego
Duha; jer slovo ubija, a Duh oœivljuje.
2Ko 3:7 Pa ako je smrtonosna sluœba, slovima uklesana u kamenju, bila
tako slavna da sinovi Izraelovi nisu mogli pogledati u lice Mojsijevo zbog
prolazne slave lica njegova,
2Ko 3:8 koliko li øe slavnija biti sluœba Duha.
2Ko 3:9 Jer ako je sluœba osude bila slavna, mnogo je slavnija sluœba
pravednosti.
2Ko 3:10 I zbilja, nije ni bilo proslavljeno ono æto je u toj mjeri proslavljeno,
ako se usporedi s uzviæenijom slavom.
2Ko 3:11 Jer ako je ono prolazno bilo slavno, mnogo je slavnije ovo æto
ostaje.
2Ko 3:12 Imajuøi dakle takvo pouzdanje, nastupamo sa svom
otvorenoæøu,
2Ko 3:13 a ne kao Mojsije koji je stavljao privjes na lice da sinovi Izraelovi
ne vide svræetak prolaznoga.
2Ko 3:14 Ali otvrdnu im pamet. Doista, do dana danaænjega zastire taj
privjes çitanje Staroga zavjeta: nije im otkriveno da je u Kristu prestao.
2Ko 3:15 Naprotiv, kad god se çita Mojsije, do danas privjes zastire srce
njihovo.
2Ko 3:16 Ali kad se Izrael obrati Gospodinu, skinut øe se privjes.
2Ko 3:17 Gospodin je Duh, a gdje je Duh Gospodnji, ondje je sloboda.
2Ko 3:18 A svi mi, koji otkrivenim licem odrazujemo slavu Gospodnju,
po Duhu se Gospodnjem preobraœavamo u istu sliku - iz slave u slavu.

880
2Ko 4:1 Zato, buduøi da po milosråu imamo ovu sluœbu, ne malakæemo.
2Ko 4:2 Ali odrekosmo se sramotnoga prikrivanja: ne nastupamo lukavo
niti izopaçujemo rijeç Boœju, nego se objavljivanjem istine
preporuçujemo svakoj savjesti ljudskoj pred Bogom.
2Ko 4:3 Ako je i zastrto evanåelje naæe, u onima je zastrto koji propadaju:
2Ko 4:4 u onima kojima bog ovoga svijeta oslijepi pameti nevjerniçke
da ne zasvijetli svjetlost evanåelja slave Krista koji je slika Boœja.
2Ko 4:5 Jer ne propovijedamo same sebe, nego Krista Isusa
Gospodinom, a sebe slugama vaæim poradi Isusa.
2Ko 4:6 Ta Bog koji reçe: Neka iz tame svjetlost zasine!, on zasvijetli u
srcima naæim da nam spoznanje slave Boœje zasvijetli na licu Kristovu.
Apostolske tegobe i nade
2Ko 4:7 To pak blago imamo u glinenim posudama da izvanredna ona
snaga bude oçito Boœja, a ne od nas.
2Ko 4:8 U svemu pritisnuti, ali ne pritijeænjeni; dvoumeøi, ali ne zdvajajuøi;
2Ko 4:9 progonjeni, ali ne napuæteni; obarani, ali ne oboreni -
2Ko 4:10 uvijek umiranje Isusovo u tijelu pronosimo da se i œivot Isusov
u tijelu naæem oçituje.
2Ko 4:11 Doista, mi se œivi uvijek na smrt predajemo poradi Isusa da se
i œivot Isusov oçituje u naæem smrtnom tijelu.
2Ko 4:12 Tako smrt djeluje u nama, œivot u vama.
2Ko 4:13 A buduøi da imamo isti duh vjere kao æto je pisano: Uzvjerovah,
zato besjedim, i mi vjerujemo pa zato i besjedimo.
2Ko 4:14 Ta znamo: onaj koji je uskrsnuo Gospodina Isusa i nas øe s
Isusom uskrsnuti i zajedno s vama uza se postaviti.
2Ko 4:15 A sve je to za vas: da milost - umnoœena - zahvaljivanjem
mnogih izobiluje Bogu na slavu.
2Ko 4:16 Zato ne malakæemo. Naprotiv, ako se naæ izvanji çovjek i raspada,
nutarnji se iz dana u dan obnavlja.
2Ko 4:17 Ta ova malenkost naæe çasovite nevolje donosi nam obilato,
sve obilatije, breme vjeçne slave
2Ko 4:18 jer nama nije do vidljivog nego do nevidljivog: ta vidljivo je
privremeno, a nevidljivo - vjeçno.
2Ko 5:1 Znamo doista: ako se razruæi naæ zemaljski dom, æator, imamo
zdanje od Boga, dom nerukotvoren, vjeçan na nebesima.
2Ko 5:2 U ovome doista stenjemo i çeznemo da se povrh njega zaodjenemo
svojim nebeskim obitavaliætem;
2Ko 5:3 dakako, ako se naåemo obuçeni, ne goli.
2Ko 5:4 Da, i mi koji smo u ovom æatoru, stenjemo optereøeni jer neøemo
da budemo svuçeni, nego da se joæ obuçemo da œivot iskapi æto je
smrtno.
2Ko 5:5 A zato nas je sazdao Bog - on koji nam dade zalog Duha.
2Ko 5:6 Uvijek smo stoga puni pouzdanja makar i znamo: naseljeni u
tijelu, iseljeni smo od Gospodina.
2Ko 5:7 Ta u vjeri hodimo, ne u gledanju.
2Ko 5:8 Da, puni smo pouzdanja i najradije bismo se iselili iz tijela i
naselili kod Gospodina.
2Ko 5:9 Zato se i trsimo da mu omilimo, bilo naseljeni, bilo iseljeni.
2Ko 5:10 Jer svima nam se pojaviti pred sudiætem Kristovim da svaki
dobije æto je kroz tijelo zaradio, bilo dobro, bilo zlo.
Apostolsko sluœenje na djelu
2Ko 5:11 Proœeti dakle strahom Gospodnjim uvjeravamo ljude; razotkriveni
smo Bogu, a nadam se - i vaæim savjestima.
2Ko 5:12 Ne preporuçujemo vam opet sami sebe, nego vam dajemo
prigodu ponositi se nama, da imate odgovor za one koji se diçe licem,
a ne srcem.
2Ko 5:13 Doista, ako bijasmo “izvan sebe” - Bogu bijasmo; ako li “pri
sebi” - vama bijasmo.
2Ko 5:14 Jer ljubav nas Kristova obuzima kad promatramo ovo: jedan
za sve umrije, svi dakle umrijeæe;
2Ko 5:15 i za sve umrije da oni koji œive ne œive viæe sebi, nego onomu
koji za njih umrije i uskrsnu.
2Ko 5:16 Stoga mi od sada nikoga ne poznajemo po tijelu; ako smo i
poznavali po tijelu Krista, sada ga tako viæe ne poznajemo.
2Ko 5:17 Dakle, je li tko u Kristu, nov je stvor. Staro uminu, novo, gle,
nasta!
2Ko 5:18 A sve je od Boga koji nas sa sobom pomiri po Kristu i povjeri
nam sluœbu pomirenja.
2Ko 5:19 Jer Bog je u Kristu svijet sa sobom pomirio ne ubrajajuøi im
opaçina njihovih i polaœuøi u nas rijeç pomirenja.

881
2Ko 5:20 Kristovi smo dakle poslanici; Bog vas po nama nagovara.
Umjesto Krista zaklinjemo: dajte, pomirite se s Bogom!
2Ko 5:21 Njega koji ne okusi grijeha Bog za nas grijehom uçini da mi
budemo pravednost Boœja u njemu.
2Ko 6:1 Kao suradnici opominjemo vas da ne primite uzalud milosti
Boœje.
2Ko 6:2 Jer on veli: U vrijeme milosti usliæih te i u dan spasa pomogoh
ti. Evo sad je vrijeme milosno, evo sad je vrijeme spasa.
2Ko 6:3 Ni u çemu ne dajemo nikakve sablazni da se ne kudi ova sluœba,
2Ko 6:4 nego se u svemu iskazujemo kao posluœitelji Boœji: velikom
postojanoæøu u nevoljama, u potrebama, u tjeskobama,
2Ko 6:5 pod udarcima, u tamnicama, u bunama, u naporima, u bdjenjima,
u postovima,
2Ko 6:6 u çistoøi, u spoznanju, u velikoduænosti, u dobroti, u Duhu Svetomu,
u ljubavi nehinjenoj,
2Ko 6:7 u rijeçi istinitoj, u snazi Boœjoj; oruœjem pravde zdesna i slijeva;
2Ko 6:8 slavom i sramotom; zlim i dobrim glasom; kao zavodnici, a istiniti;
2Ko 6:9 kao nepoznati, a poznati; kao umiruøi, a evo œivimo; kao kaœnjeni,
a ne ubijeni;
2Ko 6:10 kao œalosni, a uvijek radosni; kao siromaæni, a mnoge
obogaøujemo; kao oni koji niæta nemaju, a sve posjeduju.
2Ko 6:11 Usta su naæa otvorena vama, Korinøani, srce naæe raæireno.
2Ko 6:12 Nije vam tijesno u nama, ali je tijesno u vaæim grudima.
2Ko 6:13 Za uzdarje - kao djeci govorim - raæirite se i vi.
Hram Boga œivoga
2Ko 6:14 Ne ujarmljujte se s nevjernicima. Ta æto ima pravednost s
bezakonjem? Ili kakvo zajedniætvo svjetlo s tamom?
2Ko 6:15 Kakvu slogu Krist s Belijarom? Ili kakav dio vjernik s
nevjernikom?
2Ko 6:16 Kakav sporazum hram Boœji s idolima? Jer mi smo hram Boga
œivoga, kao æto reçe Bog:
Prebivat øu u njima i hoditi meåu njima; i bit øu Bog njihov, a oni narod
moj.
2Ko 6:17 Zato iziåite iz njihove sredine i odvojite se, govori Gospodin,
i niæta neçisto ne dotiçite i ja øu vas primiti.
2Ko 6:18 I bit øu vam otac i vi øete mi biti sinovi i køeri, veli Gospodin
Svemoguøi.
2Ko 7:1 Dakle, buduøi da imamo ta obeøanja, oçistimo se, ljubljeni, od
svake ljage tijela i duha te dovræimo posveøenje u strahu Boœjemu.
Pavlova radost zbog pokajanja Crkve
2Ko 7:2 Shvatite nas! Nikomu nismo nanijeli nepravde, nikoga nismo
upropastili, nikoga zakinuli.
2Ko 7:3 Ne govorim da osudim. Ta rekoh veø: u srcima ste naæim te
umiremo i œivimo zajedno.
2Ko 7:4 Veliko je moje pouzdanje u vas, uvelike se vama ponosim. Pun
sam utjehe, obilujem radoæøu uza svu nevolju naæu.
2Ko 7:5 Doista, i kada doåosmo u Makedoniju, nikakva spokoja nije
imalo tijelo naæe, nego nevolje odasvud: izvana borbe, iznutra strepnje.
2Ko 7:6 Ali Bog, tjeæitelj poniznih, utjeæi nas dolaskom Titovim.
2Ko 7:7 Ne samo dolaskom njegovim, nego i utjehom kojom se utjeæi
zbog vas: obavijesti nas o vaæoj çeœnji, vaæem jadikovanju, vaæoj œarkoj
ljubavi prema meni tako da se joæ veøma obradovah.
2Ko 7:8 Doista, ako sam vas i oœalostio onom poslanicom, nije mi œao;
ako mi i bijaæe œao - vidim uistinu da vas je ta poslanica makar i naças
oœalostila -
2Ko 7:9 sad se radujem, ne æto ste se oœalostili, nego æto ste se oœalostili
na obraøenje. Jer oœalostili ste se po Boœju te zbog nas ni u çemu niste
ætetovali.
2Ko 7:10 Jer œalost po Boœju raåa neopozivo spasonosnim obraøenjem,
a œalost svjetovna raåa smrøu.
2Ko 7:11 Gle, doista baæ to æto ste se po Boœju oœalostili, kolikom
gorljivoæøu urodi meåu vama, pa opravdavanjem, pa ogorçenjem, pa
strahom, pa çeœnjom, pa revnoæøu, pa kaœnjavanjem. Svime ste time
pokazali da ste u onome neduœni.
2Ko 7:12 Ako sam vam dakle pisao, nisam to zbog uvreditelja ni zbog
uvrijeåenoga, nego zbog toga da vam se oçituje vaæa gorljivost za nas
pred Bogom.
2Ko 7:13 To nas je utjeæilo. A povrh te naæe utjehe joæ se mnogo viæe
obradovasmo zbog radosti Titove jer svi vi okrijepiste duh njegov.
2Ko 7:14 Doista, ako sam mu se æto vama pohvalio, ne postidjeh se,

882
nego kao æto smo po istini vama govorili, tako je istina bila i pohvala
naæa pred Titom.
2Ko 7:15 I njegovo je srce prema vama joæ njeœnije kad se sjeti
posluænosti svih vas, kako ga sa strahom i trepetom primiste.
2Ko 7:16 Radujem se æto se u svemu mogu pouzdati u vas.
Poticaji na dareœljivost
2Ko 8:1 Priopøujemo vam, braøo, milost Boœju koja je dana crkvama
makedonskim:
2Ko 8:2 unatoç mnogim kuænjama i nevoljama izobilna njihova radost i
skrajnje siromaætvo preli se u bogatstvo dareœljivosti.
2Ko 8:3 Svjedoçim uistinu: oni su nas dragovoljno - po svojim
moguønostima i preko moguønosti -
2Ko 8:4 veoma usrdno molili za milost zajedniætva u ovom posluœivanju
svetih.
2Ko 8:5 I to ne samo kako se nadasmo, nego same sebe predadoæe
najprvo Gospodinu, a onda nama, po volji Boœjoj.
2Ko 8:6 Zato zamolismo Tita da kao æto je zapoçeo, tako i dovræi meåu
vama i to djelo dareœljivosti.
2Ko 8:7 Stoga kao æto se u svemu odlikujete - u vjeri, i rijeçi, i spoznanju,
i svakoj gorljivosti, i u ljubavi svojoj prema nama - odlikujte se i u ovoj
dareœljivosti.
2Ko 8:8 Ne zapovijedam, nego gorljivoæøu drugih prokuæavam istinitost
vaæe ljubavi.
2Ko 8:9 Ta poznate dareœljivost Gospodina naæega Isusa Krista! Premda
bogat, radi vas posta siromaæan, da se vi njegovim siromaætvom obogatite.
2Ko 8:10 Time dajem samo savjet: to doista dolikuje vama koji veø proæle
godine prvi to zapoçeste, ne samo çinom nego i odlukom.
2Ko 8:11 Sada dovræite to djelo da kao æto spremno odluçiste, tako
prema moguønostima i dovræite.
2Ko 8:12 Jer ima li spremnosti, mila je po onom æto ima, a ne po onom
çega nema.
2Ko 8:13 Ne dakako: drugima olakæica, vama oskudica, nego - jednakost!
2Ko 8:14 U sadaænjem trenutku vaæ suviæak za njihovu oskudicu da
jednom njihov suviæak bude za vaæu oskudicu - te bude jednakost,
2Ko 8:15 kao æto je pisano: Nije niæta preteklo onome koji bijaæe nakupio
mnogo, a niti je nedostajalo onome koji bijaæe nakupio manje.
Pavao preporuçuje skupljaçe milostinje
2Ko 8:16 A hvala Bogu koji je stavio jednaku gorljivost za vas u srce
Titovo.
2Ko 8:17 On je prihvatio i molbu, ali buduøi da je veoma revan, otiåe k
vama i dragovoljno.
2Ko 8:18 S njime pak æaljemo brata kojega s evanåelja slave sve crkve.
2Ko 8:19 Ætoviæe, crkve ga izabraæe za naæeg suputnika u ovom djelu
dareœljivosti kojemu sluœimo - na slavu samoga Gospodina i na naæu
œelju
2Ko 8:20 kako bismo izbjegli da nas tko ne prekori zbog ovog obilja
kojim raspolaœemo.
2Ko 8:21 Doista, revno nastojimo oko dobra ne samo pred Gospodinom
nego i pred ljudima.
2Ko 8:22 Æaljemo s njima i naæega brata koji je, kako smo u mnogome
çesto iskusili, gorljiv, a sada je joæ mnogo gorljiviji zbog velikoga
pouzdanja u vas.
2Ko 8:23 A Tito? Moj je drug i suradnik za vas. A braøa naæa? Poslanici
su crkava, slava Kristova.
2Ko 8:24 Pruœite im dakle pred crkvama dokaz svoje ljubavi i toga da se
s pravom vama ponosimo.
2Ko 9:1 A o posluœivanju svetih suviæno je da vam piæem.
2Ko 9:2 Ta poznajem vaæu spremnost s koje se vama ponosim pred
Makedoncima: “Ahaja je spremna od proæle godine.” I vaæa gorljivost
potaknu mnoge.
2Ko 9:3 Ipak æaljem braøu da se u tome pogledu ne opovrgne æto se
vama ponosimo; da budete spremni kao æto sam tvrdio te se -
2Ko 9:4 ako sa mnom doåu Makedonci i naåu vas nespremne - ne
osramotimo s preuzetnosti mi, da ne kaœemo vi.
2Ko 9:5 Smatrao sam dakle potrebnim zamoliti braøu da unaprijed poåu
k vama i da pripreme vaæ joæ prije obeøani dar te bude pripravan - kao
dar dareœljivosti, a ne ækrtosti.
2Ko 9:6 Ta eno: tko sije oskudno, oskudno øe i œeti; a tko sije obilato,
obilato øe i œeti.

883
2Ko 9:7 Svatko neka dade kako je srcem odluçio; ne sa œaloæøu ili na
silu jer Bog ljubi vesela darivatelja.
2Ko 9:8 A Bog vas moœe obilato obdariti svakovrsnim darom da u svemu
svagda imate svega dovoljno za se i izobilno za svako dobro djelo -
2Ko 9:9 kao æto je pisano: Rasipno dijeli, daje sirotinji, pravednost
njegova ostaje dovijeka.
2Ko 9:10 A onaj koji pribavlja sjeme sijaçu i kruh za jelo, pribavit øe i
umnoœiti sjeme vaæe i poveøati plodove pravednosti vaæe.
2Ko 9:11 Tako øete se u svemu obogatiti za svakovrsnu dareœljivost
koja se, naæim posredovanjem, izvija u zahvalnicu Bogu.
2Ko 9:12 Jer ovo bogosluœno posluœivanje ne samo da podmiruje oskudicu
svetih nego se i obilno prelijeva u mnoge zahvalnice Bogu.
2Ko 9:13 Osvjedoçeni ovim posluœivanjem, slave Boga zbog vaæega
pokornog ispovijedanja evanåelja Kristova i zbog velikoduænog
zajedniætva prema njima i prema svima.
2Ko 9:14 A moleøi se za vas, çeznu za vama zbog preobilne milosti
Boœje na vama.
2Ko 9:15 Hvala Bogu na njegovu neizrecivom daru!
Odgovor na optuœbu slabosti
2Ko 10:1 Ja, Pavao, osobno vas zaklinjem blagoæøu i obazrivoæøu Kristovom
- ja koji sam licem u lice meåu vama “skroman”, a nenazoçan
prema vama “odvaœan” -
2Ko 10:2 molim da, jednom nazoçan, ne moram biti odvaœan smionoæøu
kojom se kanim osmjeliti protiv nekih æto smatraju da mi po tijelu œivimo.
2Ko 10:3 Jer iako œivimo u tijelu, ne vojujemo po tijelu.
2Ko 10:4 Ta oruœje naæega vojevanja nije tjelesno, nego boœanski
snaœno za ruæenje utvrda. Obaramo mudrovanja
2Ko 10:5 i svaku oholost koja se podiœe protiv spoznanja Boga i zarobljujemo
svaki um na pokornost Kristu;
2Ko 10:6 i spremni smo kazniti svaku nepokornost çim bude savræena
vaæa pokornost.
2Ko 10:7 Gledajte æto je oçito! Ako je tko uvjeren da je “Kristov”, neka
sam ponovno promisli ovo: kako je on Kristov, tako smo i mi.
2Ko 10:8 Kad bih se doista i malo viæe pohvalio naæom vlaæøu - koju nam
Gospodin dade za vaæe izgraåivanje, a ne ruæenje - ne bih se morao
stidjeti.
2Ko 10:9 Samo da se ne bi çinilo kao da vas zastraæujem poslanicama!
2Ko 10:10 Jer “poslanice su, kaœe, stroge i snaœne, ali tjelesna nazoçnost
nemoøna i rijeç bezvrijedna”.
2Ko 10:11 Takav neka promisli ovo: kakvi smo nenazoçni rijeçju u poslanicama,
takvi smo i nazoçni djelom.
2Ko 10:12 Ne usuåujemo se, doista, izjednaçiti ili usporediti s nekima
koji sami sebe preporuçuju, ali nisu razumni jer sami sebe sobom mjere
i sami sebe sa sobom usporeåuju.
2Ko 10:13 Mi se pak neøemo hvaliti u bezmjerje, nego po mjeri, mjerilu
æto nam ga odmjeri Bog kao mjeru: doprijeti sve do vas.
2Ko 10:14 Jer mi ne poseœemo preko svoga, kao da joæ nismo stigli do
vas. Ta prvi doista doprijesmo do vas s evanåeljem Kristovim.
2Ko 10:15 Ne hvalimo se u bezmjerje, tuåim naporima. A nadamo se da
øemo s uzrastom vaæe vjere meåu vama i mi - po naæem mjerilu - prerasti
u izobilje:
2Ko 10:16 i preko vaæih granica navijestiti evanåelje, a ne hvaliti se
onim æto je veø uçinjeno na tuåem podruçju.
2Ko 10:17 Tko se hvali, u Gospodinu neka se hvali.
2Ko 10:18 Ta nije prokuæan tko sam sebe preporuçuje, nego koga
preporuçuje Gospodin.
2Ko 11:1 O kad biste podnijeli neæto malo bezumlja mojega! Da, podnesite
me!
2Ko 11:2 Ljubomoran sam doista na vas Boœjim ljubomorom: ta zaruçih
vas s jednim muœem, kao çistu djevicu privedoh vas Kristu.
2Ko 11:3 Ali se bojim da se - kao æto zmija zavede Evu svojom
lukavætinom - misli vaæe ne pokvare i odmetnu od iskrenosti prema Kristu.
2Ko 11:4 Uistinu, ako tko doåe i propovijeda drugog Isusa, kojega mi
nismo propovijedali - ili ako drugoga Duha primate, kojega niste primili;
ili drugo evanåelje, koje niste prigrlili - takva lijepo podnosite.
2Ko 11:5 Smatram, eto, da ni u çemu nisam manji od “nadapostola”.
2Ko 11:6 Jer ako sam i nevjeæt u govoru, nisam u znanju; naprotiv, u
svemu vam ga i pred svima oçitovasmo.
2Ko 11:7 Ili sam grijeh poçinio æto sam vam - ponizujuøi sebe da se vi
uzvisite - besplatno navjeæøivao Boœje evanåelje?
2Ko 11:8 Druge sam crkve plijenio, od njih primao potporu da bih mogao

884
vama sluœiti. I dok bijah u vas, premda u oskudici, nikomu nisam bio na
teret.
2Ko 11:9 U oskudici su mi pomogla braøa koja doåoæe iz Makedonije.
U svemu sam se çuvao da vam ne budem teœak, a i çuvat øu se.
2Ko 11:10 Istine mi Kristove u meni, ove mi hvale nitko neøe oduzeti u
ahajskim krajevima.
2Ko 11:11 Zaæto? Jer vas ne ljubim? Bog znade!
2Ko 11:12 A æto çinim, i dalje øu çiniti da izbijem izliku onima koji izliku
traœe ne bi li se s nama izjednaçili u onom çime se hvaliju.
2Ko 11:13 Jer takvi su ljudi laœni apostoli, himbeni radnici, preruæuju se
u apostole Kristove.
2Ko 11:14 I nikakvo çudo! Ta sam se Sotona preruæuje u anåela svjetla.
2Ko 11:15 Niæta osobito dakle ako se i sluœbenici njegovi preruæuju u
sluœbenike pravednosti. Svræetak øe im biti po djelima njihovim.
2Ko 11:16 Opet velim: da me tko ne bi smatrao bezumnim! Uostalom,
primite me makar i kao bezumna da se i ja neæto malo pohvalim.
2Ko 11:17 Æto govorim, ne govorim po Gospodnju, nego kao u bezumlju,
u ovoj hvalisavoj smionosti.
2Ko 11:18 Buduøi da se mnogi hvale po ljudsku, i ja øu se hvaliti.
2Ko 11:19 Ta rado podnosite bezumne, vi umni!
2Ko 11:20 Da, podnosite ako vas tko zarobljava, ako vas tko proœdire,
ako tko otima, ako se tko uznosi, ako vas tko po obrazu bije.
2Ko 11:21 Na sramotu govorim: bili smo, biva, slabi! Ipak, çime se god
tko osmjeljuje - u bezumlju govorim - osmjeljujem se i ja!
2Ko 11:22 Hebreji su? I ja sam! Izraelci su? I ja sam! Potomstvo su
Abrahamovo? I ja sam!
2Ko 11:23 Posluœitelji su Kristovi? Kao mahnit govorim: ja joæ viæe! U
naporima - preobilno; u tamnicama - preobilno; u batinama - prekomjerno;
u smrtnim pogiblima - çesto.
2Ko 11:24 Od Œidova primio sam pet puta po çetrdeset manje jednu.
2Ko 11:25 Triput sam bio æiban, jednom kamenovan, triput doœivio brodolom,
jednu noø i dan proveo sam u bezdanu.
2Ko 11:26 Çesta putovanja, pogibli od rijeka, pogibli od razbojnika,
pogibli od sunarodnjaka, pogibli od pogana, pogibli u gradu, pogibli u
pustinji, pogibli na moru, pogibli od laœne braøe;
2Ko 11:27 u trudu i naporu, çesto u nespavanju, u gladu i œeåi, çesto u
postovima, u studeni i golotinji!
2Ko 11:28 Osim toga, uz drugo, salijetanje svakodnevno, briga za sve
crkve.
2Ko 11:29 Tko je slab, a ja da ne budem slab? Tko se sablaœnjuje, a ja
da ne izgaram?
2Ko 11:30 Treba li se hvaliti, svojom øu se slaboæøu hvaliti.
2Ko 11:31 Bog i Otac Gospodina Isusa, blagoslovljen u vijeke, zna da
ne laœem.
2Ko 11:32 U Damasku namjesnik kralja Arete çuvaæe grad damaæçanski
hoteøi me uhvatiti.
2Ko 11:33 Ali kroz prozor spustiæe me u koæari preko zida te umakoh
njegovim rukama.
2Ko 12:1 Hvaliti se treba? Ne koristi doduæe ali - dolazim na viåenje i
objave Gospodnje.
2Ko 12:2 Znam çovjeka u Kristu: prije çetrnaest godina - da li u tijelu, ne
znam; da li izvan tijela, ne znam, Bog zna - taj je bio ponesen do treøeg
neba.
2Ko 12:3 I znam da je taj çovjek - da li u tijelu, da li izvan tijela, ne znam,
Bog zna -
2Ko 12:4 bio ponesen u raj i çuo neizrecive rijeçi, kojih çovjek ne smije
govoriti.
2Ko 12:5 Time øu se hvaliti, a samim se sobom neøu hvaliti osim slabostima
svojim.
2Ko 12:6 Uistinu, kad bih se i htio hvaliti, ne bih bio bezuman; istinu bih
govorio. Ali se uzdrœavam da ne bi tko mislio o meni viæe nego æto vidi
na meni ili æto çuje od mene.
2Ko 12:7 I da se zbog uzviæenosti objava ne bih uzoholio, dan mi je trn
u tijelu, anåeo Sotonin, da me udara da se ne uzoholim.
2Ko 12:8 Za to sam triput molio Gospodina, da odstupi od mene. A on
mi reçe:
2Ko 12:9 “Dosta ti je moja milost jer snaga se u slabosti usavræuje.”
Najradije øu se dakle joæ viæe hvaliti svojim slabostima da se nastani u
meni snaga Kristova.
2Ko 12:10 Zato uœivam u slabostima, uvredama, poteækoøama, progonstvima,
tjeskobama poradi Krista. Jer kad sam slab, onda sam jak.

885
2Ko 12:11 Postao sam bezuman! Vi me natjeraste. Ta trebalo je da me
vi preporuçite jer ni u çemu nisam manji od “nadapostola”, premda nisam
niæta.
2Ko 12:12 Znamenja apostolstva moga ostvarena su meåu vama u
posvemaænjoj postojanosti: znakovima i çudesima i silnim djelima.
2Ko 12:13 Ta u çemu ste to manji od drugih crkava, osim æto vam ja
nisam bio na teret? Oprostite mi ovu “nepravdu”.
2Ko 12:14 Evo, spremam se treøi put doøi k vama i neøu vam biti na teret
jer ne iætem vaæe, nego vas. Djeca doista nisu duœna stjecati roditeljima,
nego roditelji djeci.
2Ko 12:15 A ja øu najradije troæiti i istroæiti se za duæe vaæe. Ako vas viæe
ljubim, zar da budem manje ljubljen?
2Ko 12:16 Ali neka! Ja vas nisam optereøivao, nego, “lukav” kako jesam,
“na prijevaru vas uhvatih”.
2Ko 12:17 Da vas moœda nisam zakinuo po kome od onih koje poslah
k vama?
2Ko 12:18 Zamolio sam Tita i poslao s njime brata. Da vas moœda Tit
nije u çemu zakinuo? Zar nismo hodili u istom duhu? I istim stopama?
Pavlova bojazan i briga
2Ko 12:19 Odavna smatrate da se pred vama branimo. Pred Bogom u
Kristu govorimo: sve je to, ljubljeni, za vaæe izgraåivanje.
2Ko 12:20 Bojim se doista da vas kada doåem, moœda neøu naøi kakve
bih htio i da øete vi mene naøi kakva ne biste htjeli: da ne bi moœda bilo
svaåa, zavisti, œestina, spletkarenja, klevetanja, doæaptavanja, nadimanja,
buna;
2Ko 12:21 da me opet kada doåem, ne bi ponizio Bog moj kod vas kako
ne bih morao oplakivati mnoge koji su prije sagrijeæili, a nisu se pokajali
za neçistoøu i bludnost i razvratnost koju poçiniæe.
2Ko 13:1 Evo treøi put idem k vama. Svaka presuda neka poçiva na
iskazu dvojice ili trojice svjedoka.
2Ko 13:2 Onima koji su prije sagrijeæili i svima drugima rekoh veø i opet
- kao onda drugi put nazoçan, tako i sada nenazoçan - unaprijed velim:
ako opet doåem, neøu ætedjeti.
2Ko 13:3 Jer vi traœite dokaz da u meni govori Krist koji prema vama nije
nemoøan, nego je snaœan meåu vama.
2Ko 13:4 I raspet bi, istina, po slabosti, ali œivi po snazi Boœjoj. I mi smo,
istina, slabi u njemu, ali øemo po snazi Boœjoj œivjeti s njime za vas.
2Ko 13:5 Same sebe ispitujte, jeste li u vjeri! Same sebe provjeravajte!
Zar ne spoznajete sami sebe: da je Isus Krist u vama? Inaçe niste pravi.
2Ko 13:6 A spoznat øete, nadam se, da smo mi pravi.
2Ko 13:7 Molimo se Bogu da ne çinite nikakva zla; ne da se mi pokaœemo
pravi, nego da vi dobro çinite, pa izaæli mi i kao nepravi.
2Ko 13:8 Ta niæta ne moœemo protiv istine, nego samo za istinu.
2Ko 13:9 Da, radujemo se kad smo mi slabi, a vi jaki. Za to se i molimo,
za vaæe usavræavanje.
2Ko 13:10 To vam nenazoçan piæem zato da nazoçan ne bih morao
oætro nastupiti vlaæøu koju mi Gospodin dade za izgraåivanje, a ne za
ruæenje.
2Ko 13:11 Uostalom, braøo, radujte se, usavræujte se, tjeæite se, sloœni
budite, mir njegujte i Bog ljubavi i mira bit øe s vama.
2Ko 13:12 Pozdravite jedni druge svetim cjelovom. Pozdravljaju vas svi
sveti.
2Ko 13:13 Milost Gospodina Isusa Krista, ljubav Boga i zajedniætvo Duha
Svetoga sa svima vama!
GALAØANIMA
Gal 1:1 Pavao, apostol - ne od ljudi ni po kojem çovjeku, nego po Isusu
Kristu i Bogu Ocu koji ga uskrsnu od mrtvih -
Gal 1:2 i sva braøa koja su sa mnom: Crkvama u Galaciji.
Gal 1:3 Milost vam i mir od Boga, Oca naæega, i Gospodina Isusa Krista,
Gal 1:4 koji sam sebe dade za grijehe naæe da nas istrgne iz sadaænjega
svijeta opakoga kao æto je volja Boga i Oca naæega,
Gal 1:5 komu slava u vijeke vjekova! Amen.
Evanåelje je samo jedno
Gal 1:6 Çudim se da od Onoga koji vas pozva na milost Kristovu tako
brzo prelazite na neko drugo evanåelje,
Gal 1:7 koje uostalom i ne postoji. Postoje samo neki koji vas zbunjuju
i hoøe prevratiti evanåelje Kristovo.

886
Gal 1:8 Ali kad bismo vam mi, ili kad bi vam anåeo s neba navjeæøivao
neko evanåelje mimo onoga koje vam mi navijestismo, neka je proklet!
Gal 1:9 Æto smo veø rekli, to sad i ponavljam: navjeæøuje li vam tko neko
evanåelje mimo onoga koje primiste, neka je proklet.
Gal 1:10 Doista, nastojim li ovo pridobiti ljude ili Boga? Ili idem li za tim
da ljudima ugodim? Kad bih sveudilj nastojao ljudima ugaåati, ne bih
bio Kristov sluga.
Boœji poziv
Gal 1:11 Obznanjujem vam, braøo: evanåelje koje sam navjeæøivao
nije od ljudi,
Gal 1:12 niti ga ja od kojeg çovjeka primih ili nauçih, nego objavom
Isusa Krista.
Gal 1:13 Ta çuli ste za moje negdaænje ponaæanje u œidovstvu: preko
svake sam mjere progonio i pustoæio Crkvu Boœju
Gal 1:14 te sam u œidovstvu, prerevno odan otaçkim predajama,
nadmaæio mnoge vrænjake u svojem narodu.
Gal 1:15 Ali kad se Onomu koji me odvoji veø od majçine utrobe i pozva
miloæøu svojom, svidjelo
Gal 1:16 otkriti mi Sina svoga da ga navjeæøujem meåu poganima,
odmah, ne posavjetovah se s tijelom i krvlju
Gal 1:17 i ne uziåoh u Jeruzalem k onima koji bijahu apostoli prije mene,
nego odoh u Arabiju pa se opet vratih u Damask.
Gal 1:18 Onda nakon tri godine uziåoh u Jeruzalem potraœiti Kefu i
ostadoh kod njega petnaest dana.
Gal 1:19 Od apostola ne vidjeh nikoga drugog osim Jakova, brata Gospodinova.
Gal 1:20 Æto vam piæem, Bog mi je svjedok, ne laœem.
Gal 1:21 Zatim doåoh u krajeve sirijske i cilicijske.
Gal 1:22 Osobno pak bijah nepoznat Kristovim crkvama u Judeji.
Gal 1:23 One su samo çule: “Negdaænji naæ progonitelj sada navjeæøuje
vjeru koju je nekoø pustoæio”
Gal 1:24 i slavile su Boga zbog mene.
Pavao priznat u Jeruzalemu
Gal 2:1 Zatim nakon çetrnaest godina opet uziåoh u Jeruzalem s Barnabom,
a povedoh sa sobom i Tita.
Gal 2:2 Uziåoh po objavi i izloœih im - napose uglednijima - evanåelje
koje propovijedam meåu poganima da ne bih moœda, ili da nisam, trçao
uzalud.
Gal 2:3 Çak ni Tit, pratilac moj, premda Grk, nije bio prisiljen obrezati se,
Gal 2:4 i to radi uljeza, laœne braøe, koja se uæuljaæe da vrebaju slobodu
koju imamo u Kristu Isusu, ne bi li nas uçinili robovima.
Gal 2:5 Ne, ni naças im nismo popustili, nismo se podloœili: da istina
evanåelja ostane kod vas!
Gal 2:6 A oni koji ætogod znaçe - bili oni æto bili, nije mi do toga, Bog ne
gleda tko je tko - ti uglednici, uistinu, niæta nisu pridometnuli.
Gal 2:7 Nego naprotiv, vidjevæi da mi je povjereno evanåelje za
neobrezane, kao Petru za obrezane -
Gal 2:8 jer Onaj koji je bio na djelu po Petrovu apostolstvu meåu obrezanima,
bio je na djelu i po meni meåu poganima -
Gal 2:9 i spoznavæi milost koja mi je dana, Jakov, Kefa i Ivan, smatrani
stupovima, pruœiæe meni i Barnabi desnice zajedniætva: mi øemo meåu
pogane, a oni meåu obrezane!
Gal 2:10 Samo neka se sjeøamo siromaha, æto sam revno i çinio.
Petar i Pavao u Antiohiji
Gal 2:11 A kad Kefa stiœe u Antiohiju, u lice mu se usprotivih jer je
zavrijedio osudu:
Gal 2:12 doista, prije nego stigoæe neki od Jakova, blagovao je zajedno
s poganima; a kad oni doåoæe, poçeo se povlaçiti i odvajati bojeøi se
onih iz obrezanja.
Gal 2:13 Za njim se povedoæe i ostali Œidovi te je i Barnaba zaveden tom
prijetvornoæøu.
Gal 2:14 Ali kad vidjeh da ne hode ravno, po istini evanåelja, rekoh Kefi
pred svima: “Ako ti, Œidov, poganski œiviæ, a ne œidovski, kako moœeæ
siliti pogane da se poœidove?”
Pavlovo evanåelje
Gal 2:15 Mi smo podrijetlom Œidovi, a ne “greænici iz poganstva”.
Gal 2:16 Ali znamo: çovjek se ne opravdava po djelima Zakona, nego
vjerom u Isusa Krista. Zato i mi u Krista Isusa povjerovasmo da se
opravdamo po vjeri u Krista, a ne po djelima Zakona jer se po djelima
Zakona nitko neøe opravdati.
Gal 2:17 Ako se pak po tome æto zaiskasmo opravdati se u Kristu

887
oçitovalo da smo i mi greænici, nije li onda Krist u sluœbi grijeha? Nipoæto!
Gal 2:18 Doista, ako ponovno gradim æto sam bio sruæio, pokazujem da
sam prijestupnik.
Gal 2:19 Ta po Zakonu ja Zakonu umrijeh da Bogu œivim. S Kristom sam
razapet.
Gal 2:20 Œivim, ali ne viæe ja, nego œivi u meni Krist. A æto sada œivim u
tijelu, u vjeri œivim u Sina Boœjega koji me ljubio i predao samoga sebe
za mene.
Gal 2:21 Ne dokidam milosti Boœje! Doista, ako je opravdanje po Zakonu,
onda je Krist uzalud umro.
Vjera opravdava
Gal 3:1 O bezumni Galaøani, tko li vas opçara? A pred oçima vam je
Isus Krist bio ocrtan kao Raspeti.
Gal 3:2 Ovo bih samo htio doznati od vas: jeste li primili Duha po djelima
Zakona ili po vjeri u Poruku?
Gal 3:3 Tako li ste bezumni? Zapoçeli ste u Duhu pa da sada u tijelu
dovræite?
Gal 3:4 Zar ste toliko toga uzalud doœivjeli? A kad bi doista bilo uzalud!
Gal 3:5 Onaj dakle koji vam daje Duha i çini meåu vama silna djela, çini
li to zbog djela Zakona ili zbog vjere u Poruku?
Gal 3:6 Tako Abraham povjerova Bogu i uraçuna mu se u pravednost.
Gal 3:7 Shvatite dakle: oni od vjere, to su sinovi Abrahamovi.
Gal 3:8 A Pismo, predvidjevæi da Bog po vjeri opravdava pogane,
unaprijed navijesti Abrahamu: U tebi øe blagoslovljeni biti svi narodi.
Gal 3:9 Tako: oni od vjere blagoslivlju se s vjernikom Abrahamom.
Zakon, izvor prokletstva
Gal 3:10 Doista, koji su god od djela Zakona, pod prokletstvom su. Ta
pisano je: Proklet tko se god ne drœi i tko ne vræi svega æto je napisano
u Knjizi Zakona.
Gal 3:11 A da se pred Bogom nitko ne opravdava Zakonom, oçito je jer:
Pravednik øe od vjere œivjeti.
Gal 3:12 Zakon pak nije od vjere, nego veli: Tko ga vræi, u njemu øe naøi
œivot.
Gal 3:13 Krist nas otkupi od prokletstva Zakona, postavæi za nas
prokletstvom - jer pisano je: Proklet je tko god visi na drvetu -
Gal 3:14 da u Kristu Isusu na pogane doåe blagoslov Abrahamov: da
Obeøanje, Duha, primimo po vjeri.
Gal 3:15 Braøo, po ljudsku govorim: veø i ljudski valjan savez nitko ne
poniætava niti mu æto dodaje.
Gal 3:16 A ova su obeøanja dana Abrahamu i potomstvu njegovu. Ne
veli se: “i potomcima” kao o mnogima, nego kao o jednomu: I potomstvu
tvojem, to jest Kristu.
Gal 3:17 Ovo hoøu kazati: Saveza koji je Bog valjano sklopio ne obeskrepljuje
Zakon, koji je nastao çetiri stotine i trideset godina poslije, i ne
dokida obeøanja.
Gal 3:18 Doista, ako se baætina zadobiva po Zakonu, ne zadobiva se po
obeøanju. A Abrahama je Bog po obeøanju obdario.
Gal 3:19 Çemu onda Zakon? Dometnut je poradi prekræaja dok ne doåe
potomstvo komu je namijenjeno obeøanje; sastavljen je po anåelima
preko posrednika.
Gal 3:20 Posrednika pak nema gdje je samo jedan. A Bog je jedan.
Gal 3:21 Zar je dakle Zakon protiv obeøanja Boœjih? Nipoæto! Jer da je
dan Zakon koji bi mogao oœivljavati, pravednost bi doista proizlazila iz
Zakona.
Gal 3:22 Ali je Pismo sve zatvorilo pod grijeh da se, po vjeri u Isusa
Krista, obeøano dade onima koji vjeruju.
Gal 3:23 Prije dolaska vjere, pod Zakonom zatvoreni, bili smo çuvani za
vjeru koja se imala objaviti.
Gal 3:24 Tako nam je Zakon bio nadzirateljem sve do Krista da se po
vjeri opravdamo.
Gal 3:25 A otkako je nadoæla vjera, nismo viæe pod nadzirateljem.
Gal 3:26 Uistinu, svi ste sinovi Boœji, po vjeri u Kristu Isusu.
Gal 3:27 Doista, koji ste god u Krista kræteni, Kristom se zaodjenuste.
Gal 3:28 Nema viæe: Œidov - Grk! Nema viæe: rob - slobodnjak! Nema
viæe: muæko - œensko! Svi ste vi Jedan u Kristu Isusu!
Gal 3:29 Ako li ste Kristovi, onda ste Abrahamovo potomstvo, baætinici
po obeøanju.
Gal 4:1 Hoøu reøi: sve dok je baætinik maloljetan, niæta se ne razlikuje od
roba premda je gospodar svega:
Gal 4:2 pod skrbnicima je i upraviteljima sve do dana koji je odredio
otac.

888
Gal 4:3 Tako i mi: dok bijasmo maloljetni, robovasmo poçelima svijeta.
Gal 4:4 A kada doåe punina vremena, odasla Bog Sina svoga: od œene
bi roåen, Zakonu podloœan
Gal 4:5 da podloœnike Zakona otkupi te primimo posinstvo.
Gal 4:6 A buduøi da ste sinovi, odasla Bog u srca vaæa Duha Sina svoga
koji kliçe: “Abba! Oçe!”
Gal 4:7 Tako viæe nisi rob nego sin; ako pak sin, onda i baætinik po Bogu.
Gal 4:8 Onda dok joæ niste poznavali Boga, sluœili ste bogovima koji po
naravi to nisu.
Gal 4:9 Ali sada kad ste spoznali Boga - zapravo, kad je Bog spoznao
vas - kako se sad opet vraøate k nemoønim i bijednim poçelima i opet
im, ponovno, hoøete robovati?
Gal 4:10 Dane pomno opsluœujete, i mjesece, i vremena, i godine!
Gal 4:11 Sve se bojim za vas! Da se moœda nisam uzalud trudio oko
vas!
Pavao i Galaøani
Gal 4:12 Postanite, braøo, molim vas, kao ja jer i ja postadoh kao vi.
Niçim me niste povrijedili.
Gal 4:13 Znate: prvi sam vam put za bolesti navjeæøivao evanåelje.
Gal 4:14 Svoju kuænju, moje tijelo, niste ni prezreli ni odbacili, nego ste
me primili kao anåela Boœjega, kao Krista Isusa.
Gal 4:15 Gdje je sada ono vaæe blaœenstvo? Svjedoçim vam doista: kad
bi bilo moguøe, oçi biste svoje bili iskopali i dali mi ih.
Gal 4:16 Tako? Postadoh li vam neprijateljem propovijedajuøi vam
istinu?
Gal 4:17 Oni revnuju za vas, ne çasno, nego - odvojiti vas hoøe da onda
vi za njih revnujete.
Gal 4:18 Dobro je da se za vas revnuje u dobru uvijek, a ne samo kad
sam nazoçan kod vas,
Gal 4:19 djeçice moja, koju ponovno u trudovima raåam dok se Krist ne
oblikuje u vama.
Gal 4:20 Htio bih sada biti kod vas, pa i jezik promijeniti, jer ne znam æto
bih s vama.
Dva Saveza: Hagara i Sara
Gal 4:21 Recite mi vi, koji œelite biti pod Zakonom, zar ne çujete Zakona?
Gal 4:22 Ta pisano je da je Abraham imao dva sina, jednoga od ropkinje
i jednoga od slobodne.
Gal 4:23 Ali onaj od ropkinje roåen je po tijelu, a onaj od slobodne snagom
obeøanja.
Gal 4:24 To je slika. Doista, te œene dva su Saveza: jedan s brda Sinaja,
koji raåa za ropstvo - to je Hagara.
Gal 4:25 Jer Hagara znaçi brdo Sinaj u Arabiji i odgovara sadaænjem
Jeruzalemu jer robuje zajedno sa svojom djecom.
Gal 4:26 Onaj pak Jeruzalem gore slobodan je; on je majka naæa.
Gal 4:27 Pisano je doista: Kliçi, nerotkinjo, koja ne raåaæ, podvikuj od
radosti, ti æto ne znaæ za trudove! Jer osamljena viæe djece ima negoli
udana.
Gal 4:28 Vi ste, braøo, kao Izak, djeca obeøanja.
Gal 4:29 I kao æto je onda onaj po tijelu roåeni progonio onoga po duhu
roåenoga, tako je i sada.
Gal 4:30 Nego, æto veli Pismo? Otjeraj sluækinju i sina njezina jer sin
sluækinje ne smije biti baætinik sa sinom slobodne.
Gal 4:31 Zato, braøo, nismo djeca ropkinje nego slobodne.
Odgovorna sloboda
Gal 5:1 Za slobodu nas Krist oslobodi! Drœite se dakle i ne dajte se
ponovno u jaram ropstva!
Gal 5:2 Evo ja, Pavao, velim vam: ako se obreœete, Krist vam niæta neøe
koristiti.
Gal 5:3 I ponovno jamçim svakom çovjeku koji se obreœe: duœan je
opsluœivati sav Zakon.
Gal 5:4 Prekinuli ste s Kristom vi koji se u Zakonu mislite opravdati; iz
milosti ste ispali.
Gal 5:5 Jer mi po Duhu iz vjere oçekujemo pravednost, nadu svoju.
Gal 5:6 Uistinu, u Kristu Isusu niæta ne vrijedi ni obrezanje ni neobrezanje,
nego - vjera ljubavlju djelotvorna.
Gal 5:7 Dobro ste trçali; tko li vas je samo sprijeçio da se viæe ne pokoravate
istini?
Gal 5:8 Ta pobuda nije od Onoga koji vas zove!
Gal 5:9 Malo kvasca cijelo tijesto ukvasa.
Gal 5:10 Ja se uzdam u vas u Gospodinu: vi neøete drukçije misliti. A tko
vas zbunjuje, snosit øe osudu, tko god bio.

889
Gal 5:11 A ja, braøo, ako sveudilj propovijedam obrezanje, zaæto me
sveudilj progone? Onda je obeskrijepljena sablazan kriœa!
Gal 5:12 Uækopili se oni koji vas podbunjuju!
Gal 5:13 Doista vi ste, braøo, na slobodu pozvani! Samo neka ta sloboda
ne bude izlikom tijelu, nego - ljubavlju sluœite jedni drugima.
Gal 5:14 Ta sav je Zakon ispunjen u jednoj jedinoj rijeçi, u ovoj: Ljubi
bliœnjega svoga kao sebe samoga!
Gal 5:15 Ako li pak jedni druge grizete i gloåete, pazite da jedni druge ne
proœdrete.
Gal 5:16 Hoøu reøi: po Duhu œivite pa neøete ugaåati poœudi tijela!
Gal 5:17 Jer tijelo œudi protiv Duha, a Duh protiv tijela. Doista, to se
jedno drugomu protivi da ne çinite æto hoøete.
Gal 5:18 Ali ako vas Duh vodi, niste pod Zakonom.
Gal 5:19 A oçita su djela tijela. To su: bludnost, neçistoøa, razvratnost,
Gal 5:20 idolopoklonstvo, vraçanje, neprijateljstva, svaåa, ljubomor,
srdœbe, spletkarenja, razdori, strançarenja,
Gal 5:21 zavisti, pijançevanja, pijanke i tome sliçno. Unaprijed vam
kaœem, kao æto vam veø rekoh: koji takvo æto çine, kraljevstva Boœjega
neøe baætiniti.
Gal 5:22 Plod je pak Duha: ljubav, radost, mir, velikoduænost, usluœnost,
dobrota, vjernost,
Gal 5:23 blagost, uzdrœljivost. Protiv tih nema zakona.
Gal 5:24 Koji su Kristovi, razapeæe tijelo sa strastima i poœudama.
Primjena naçela ljubavi
Gal 5:25 Ako œivimo po Duhu, po Duhu se i ravnajmo!
Gal 5:26 Ne hlepimo za taætom slavom! Ne izazivajmo jedni druge, ne
zaviåajmo jedni drugima!
Gal 6:1 Braøo, ako se tko i zatekne u kakvu prijestupu, vi, duhovni, takva
ispravljajte u duhu blagosti. A pazi na samoga sebe da i ti ne podlegneæ
napasti.
Gal 6:2 Nosite jedni bremena drugih i tako øete ispuniti zakon Kristov!
Gal 6:3 Jer misli li tko da jest ætogod, a nije niæta, sam sebe vara.
Gal 6:4 Svatko neka ispita sam svoje djelo pa øe onda u samom sebi
imati çime se diçiti, a ne u usporedbi s drugim.
Gal 6:5 Ta svatko øe nositi svoj teret.
Gal 6:6 Koji se uçi Rijeçi, neka sva dobra dijeli sa svojim uçiteljem.
Gal 6:7 Ne varajte se: Bog se ne da izrugivati! Æto tko sije, to øe i œeti!
Gal 6:8 Doista, tko sije u tijelo svoje, iz tijela øe œeti raspadljivost, a tko
sije u duh, iz duha øe œeti œivot vjeçni.
Gal 6:9 Neka nam ne dozlogrdi çiniti dobro: ako ne sustanemo, u svoje
øemo vrijeme œeti!
Gal 6:10 Dakle, dok imamo vremena, çinimo dobro svima, ponajpaçe
domaøima u vjeri.
Gal 6:11 Gledajte kolikim vam slovima piæem svojom rukom.
Gal 6:12 Svi koji se hoøe praviti vaœni tijelom, sile vas na obrezanje,
samo da zbog kriœa Kristova ne bi trpjeli progonstvo.
Gal 6:13 Ta ni sami obrezani ne opsluœuju Zakona, ali hoøe da se vi
obreœete da bi se mogli ponositi vaæim tijelom.
Gal 6:14 A ja, Boœe saçuvaj da bih se içim ponosio osim kriœem
Gospodina naæega Isusa Krista po kojem je meni svijet raspet i ja svijetu.
Gal 6:15 Uistinu, niti je æto obrezanje niti neobrezanje, nego - novo
stvorenje.
Gal 6:16 A na sve koji se ovoga pravila budu drœali, i na sveg Izraela
Boœjega - mir i milosråe!
Gal 6:17 Ubuduøe neka mi nitko ne dodijava jer ja na svom tijelu nosim
biljege Isusove!
Gal 6:18 Milost Gospodina naæega Isusa Krista s duhom vaæim, braøo!
Amen.
EFEŒANIMA
Efe 1 :1 Pavao, po volji Boœjoj apostol Krista Isusa: svetima koji su u
Efezu i vjernima u Isusu Kristu.
Efe 1 :2 Milost vam i mir od Boga, Oca naæega, i Gospodina Isusa Krista!
Efe 1 :3 Blagoslovljen Bog i Otac Gospodina naæega Isusa Krista, on
koji nas blagoslovi svakim blagoslovom duhovnim u nebesima, u Kristu.
Efe 1 :4 Tako: u njemu nas sebi izabra prije postanka svijeta da budemo
sveti i bez mane pred njim;
Efe 1 :5 u ljubavi nas predodredi za posinstvo, za sebe, po Isusu Kristu,
dobrohotnoæøu svoje volje,

890
Efe 1 :6 na hvalu Slave svoje milosti. Njome nas zamilova u Ljubljenome
Efe 1 :7 u kome, njegovom krvlju, imamo otkupljenje, otpuætenje
prijestupa po bogatstvu njegove milosti.
Efe 1 :8 Nju preobilno u nas uli zajedno sa svom mudroæøu i razumijevanjem
Efe 1 :9 obznanivæi nam otajstvo svoje volje po dobrohotnom naumu
svojem æto ga prije u njemu zasnova
Efe 1 :10 da se provede punina vremena: uglaviti u Kristu sve - na
nebesima i na zemlji.
Efe 1 :11 U njemu, u kome i nama - predodreåenima po naumu Onoga
koji sve izvodi po odluci svoje volje - u dio pade
Efe 1 :12 da budemo na hvalu Slave njegove - mi koji smo se veø prije
nadali u Kristu.
Efe 1 :13 U njemu ste i vi, poæto ste çuli Rijeç istine - evanåelje spasenja
svoga - u njemu ste, prigrlivæi vjeru, opeçaøeni Duhom obeøanim,
Svetim,
Efe 1 :14 koji je zalog naæe baætine: otkupljenja, posvojenja - na hvalu
Slave njegove.
Efe 1 :15 Zato i ja, otkad sam çuo za vaæu vjeru u Gospodinu Isusu i za
ljubav prema svima svetima,
Efe 1 :16 ne prestajem zahvaljivati za vas i sjeøati vas se u svojim molitvama:
Efe 1 :17 Bog Gospodina naæega Isusa Krista, Otac Slave, dao vam
Duha mudrosti i objave kojom øete ga spoznati;
Efe 1 :18 prosvijetlio vam oçi srca da upoznate koje li nade u pozivu
njegovu, koje li bogate slave u baætini njegovoj meåu svetima
Efe 1 :19 i koje li prekomjerne veliçine u moøi njegovoj prema nama koji
vjerujemo: ona je primjerena djelotvornosti sile i snage njegove
Efe 1 :20 koju na djelu pokaza u Kristu, kad ga uskrsnu od mrtvih i posjede
sebi zdesna na nebesima
Efe 1 :21 iznad svakog Vrhovniætva i Vlasti i Moøi i Gospodstva i svakog
imena imenovana ne samo na ovom svijetu nego i u buduøemu.
Efe 1 :22 Sve mu podloœi pod noge, a njega postavi - nad svime - Glavom
Crkvi,
Efe 1 :23 koja je Tijelo njegovo, punina Onoga koji sve u svima ispunja.
Efe 2 :1 I vi bijaste mrtvi zbog prijestupa i grijeha
Efe 2 :2 u kojima ste nekoø œivjeli po Eonu ovoga svijeta, po Knezu vlasti
zraka, po tomu duhu koji sada djeluje u sinovima neposluænima.
Efe 2:3 Meåu njima smo i mi nekoø œivjeli u poœudama tijela svoga,
udovoljavajuøi prohtjevima tijela i øudi, te po naravi bijasmo djeca gnjeva
kao i drugi.
Efe 2:4 Ali Bog, bogat milosråem, zbog velike ljubavi kojom nas uzljubi,
Efe 2:5 nas koji bijasmo mrtvi zbog prijestupa, oœivi zajedno s Kristom
- miloæøu ste spaæeni! -
Efe 2:6 te nas zajedno s njim uskrsnu i posadi na nebesima u Kristu
Isusu:
Efe 2:7 da u dobrohotnosti prema nama u Kristu Isusu pokaœe buduøim
vjekovima preobilno bogatstvo milosti svoje.
Efe 2:8 Ta miloæøu ste spaæeni po vjeri! I to ne po sebi! Boœji je to dar!
Efe 2:9 Ne po djelima, da se ne bi tko hvalio.
Efe 2:10 Njegovo smo djelo, stvoreni u Kristu Isusu za dobra djela, koja
Bog unaprijed pripravi da u njima œivimo.
Efe 2:11 Spominjite se stoga da nekoø bijaste neznaboæci u tijelu - neobrezanicima
su vas zvali oni koji se zovu obrezani, rukom, na tijelu -
Efe 2:12 i da u ono vrijeme bijaste izvan Krista, udaljeni od graåanstva
izraelskoga, tuåi Savezima obeøanja, bez nade bijaste i neznaboæci na
svijetu.
Efe 2:13 Sada pak, u Kristu Isusu, vi koji nekoø bijaste daleko, doåoste
blizu - po Krvi Kristovoj.
Efe 2:14 Doista, on je mir naæ, on koji od dvojega uçini jedno: pregradu
razdvojnicu, neprijateljstvo razori u svome tijelu.
Efe 2:15 Zakon zapovijedi s propisima obeskrijepi da u sebi,
uspostavljajuøi mir, od dvojice sazda jednoga novog çovjeka
Efe 2:16 te obojicu u jednome Tijelu izmiri s Bogom po kriœu, ubivæi u
sebi neprijateljstvo.
Efe 2:17 I doåe te navijesti mir vama daleko i mir onima blizu,
Efe 2:18 jer po njemu jedni i drugi u jednome Duhu imamo pristup Ocu.
Efe 2:19 Tako dakle viæe niste tuåinci ni pridoælice, nego sugraåani ste
svetih i ukuøani Boœji
Efe 2:20 nazidani na temelju apostola i proroka, a zaglavni je kamen
sam Krist Isus.

891
Efe 2:21 U njemu je sva graåevina povezana i raste u hram svet u Gospodinu.
Efe 2:22 U njemu ste i vi ugraåeni u prebivaliæte Boœje u Duhu.
Pavao posluœitelj otajstva Kristova
Efe 3:1 Radi toga ja, Pavao, suœanj Krista Isusa za vas pogane...
Efe 3:2 Zacijelo ste çuli za rasporedbu milosti Boœje koja mi je dana za
vas:
Efe 3:3 objavom mi je obznanjeno otajstvo, kako netom ukratko opisah.
Efe 3:4 Çitajuøi to, moœete dokuçiti kako ja shvaøam Kristovo otajstvo,
Efe 3:5 koje nije bilo obznanjeno sinovima ljudskim drugih naraætaja.
Ono je sada u Duhu objavljeno svetim njegovim apostolima i prorocima:
Efe 3:6 da su pogani subaætinici i “sutijelo” i sudionici obeøanja u Kristu
Isusu - po evanåelju,
Efe 3:7 kojega postadoh posluœiteljem darom milosti Boœje koja mi je
dana djelotvornoæøu snage njegove.
Efe 3:8 Meni, najmanjemu od svih svetih, dana je ova milost: poganima
biti blagovjesnikom neistraœivog bogatstva Kristova
Efe 3:9 i osvijetliti rasporedbu otajstva, pred vjekovima skrivena u Bogu,
koji sve stvori,
Efe 3:10 da sada - po Crkvi - Vrhovniætvima i Vlastima na nebesima
bude obznanjena mnogolika mudrost Boœja
Efe 3:11 zasnovana - po naumu o vjekovima - u Kristu Isusu Gospodinu
naæemu.
Efe 3:12 U njemu, s pouzdanjem po vjeri u njega, imamo slobodan pristup.
Efe 3:13 Zato ne klonite, molim, s nevolja mojih za vas! One su slava
vaæa!
Efe 3:14 Zato prigibam koljena pred Ocem,
Efe 3:15 od koga ime svakom oçinstvu na nebu i na zemlji:
Efe 3:16 neka vam dadne po bogatstvu Slave svoje ojaçati se po Duhu
njegovu u snazi za unutarnjeg çovjeka
Efe 3:17 da po vjeri Krist prebiva u srcima vaæim te u ljubavi ukorijenjeni
i utemeljeni
Efe 3:18 mognete shvatiti sa svima svetima æto je Duœina i Æirina i Visina
i Dubina
Efe 3:19 te spoznati nadspoznatljivu ljubav Kristovu da se ispunite do
sve Punine Boœje.
Efe 3:20 Onomu pak koji snagom u nama djelatnom moœe uçiniti mnogo
izobilnije nego li mi moliti ili zamisliti -
Efe 3:21 Njemu slava u Crkvi i u Kristu Isusu za sva pokoljenja vijeka
vjekovjeçnoga! Amen.
Poticaj na jedinstvo
Efe 4:1 Zaklinjem vas dakle ja, suœanj u Gospodinu: sa svom poniznoæøu
i blagoæøu, sa strpljivoæøu œivite dostojno poziva kojim ste pozvani!
Efe 4:2 Podnosite jedni druge u ljubavi;
Efe 4:3 trudite se saçuvati jedinstvo Duha svezom mira!
Efe 4:4 Jedno tijelo i jedan Duh - kao æto ste i pozvani na jednu nadu
svog poziva!
Efe 4:5 Jedan Gospodin! Jedna vjera! Jedan krst!
Efe 4:6 Jedan Bog i Otac sviju, nad svima i po svima i u svima!
Efe 4:7 A svakomu je od nas dana milost po mjeri dara Kristova.
Efe 4:8 Zato veli: Na visinu uzaåe vodeøi suœnje, dade dare ljudima.
Efe 4:9 Ono “uzaåe” - æto drugo znaçi doli to da i siåe u donje krajeve, na
zemlju?
Efe 4:10 Koji siåe, isti je onaj koji i uzaåe ponad svih nebesa da sve
ispuni.
Efe 4:11 On i “dade” jedne za apostole, druge za proroke, jedne opet za
evanåeliste, a druge za pastire i uçitelje
Efe 4:12 da opremi svete za djelo sluœenja, za izgraåivanje Tijela Kristova
Efe 4:13 dok svi ne prispijemo do jedinstva vjere i spoznaje Sina Boœjega,
do çovjeka savræena, do mjere uzrasta punine Kristove:
Efe 4:14 da viæe ne budemo nejaçad kojom se valovi poigravaju i koje
goni svaki vjetar nauka u ovom kockanju ljudskom, u lukavosti æto put
krçi zabludi.
Efe 4:15 Nego, istinujuøi u ljubavi da poradimo te sve uzraste u Njega,
koji je Glava, Krist,
Efe 4:16 od kojega sve Tijelo, usklaåeno i povezano svakovrsnim zglobom
zbrinjavanja po djelotvornosti primjerenoj svakomu pojedinom
dijelu, promiçe svoj rast na saziåivanje u ljubavi.

892
Efe 4:17 Ovo govorim i zaklinjem u Gospodinu: ne œivite viæe kao æto
pogani œive - u ispraznosti pameti njihove:
Efe 4:18 zamraçena uma, udaljeni od œivota Boœjega, sve zbog neznanja
koje je u njima, zbog okorjelosti srca njihova.
Efe 4:19 Sami su sebe otupili i podali se razvratnosti da bi u pohlepi
poçinjali svaku neçistoøu.
Efe 4:20 Vi pak ne nauçiste tako Krista,
Efe 4:21 ako ste ga doista çuli i u njemu bili pouçeni kako je istina u
Isusu:
Efe 4:22 da vam je odloœiti prijaænje ponaæanje, starog çovjeka, koga
varave poœude vode u propast,
Efe 4:23 a obnavljati se duhom svoje pameti
Efe 4:24 i obuøi novog çovjeka, po Bogu stvorena u pravednosti i svetosti
istine.
Efe 4:25 Zato odloœite laœ i govorite istinu jedan drugomu jer udovi smo
jedni drugima.
Efe 4:26 Srdite se, ali ne grijeæite! Sunce nek ne zaåe nad vaæom
srdœbom
Efe 4:27 i ne dajite mjesta åavlu.
Efe 4:28 Tko je krao, neka viæe ne krade, nego neka se radije trudi svojim
rukama priskrbljivati da ima æto podijeliti s potrebnim.
Efe 4:29 Nikakva nevaljala rijeç neka ne izlazi iz vaæih usta, nego samo
dobra, da prema potrebi saziåuje i milost iskaœe sluæateljima.
Efe 4:30 I ne œalostite Duha Svetoga, Boœjega, kojim ste opeçaøeni za
Dan otkupljenja!
Efe 4:31 Daleko od vas svaka gorçina, i srdœba, i gnjev, i vika, i hula sa
svom opakoæøu!
Efe 4:32 Naprotiv! Budite jedni drugima dobrostivi, milosrdni; opraætajte
jedni drugima kao æto i Bog u Kristu nama oprosti.
Efe 5:1 Budite dakle nasljedovatelji Boœji kao djeca ljubljena
Efe 5:2 i hodite u ljubavi kao æto je i Krist ljubio vas i sebe predao za nas
kao prinos i œrtvu Bogu na ugodan miris.
Efe 5:3 A bludnost i svaka neçistoøa ili pohlepa neka se i ne spominje
meåu vama, kako dolikuje svetima!
Efe 5:4 Ni prostota, ni ludorija, ni dvosmislica, æto se ne priliçi, nego
radije zahvaljivanje!
Efe 5:5 Jer dobro znajte ovo: nijedan bludnik, ili bestidnik, ili pohlepnik
- taj idolopoklonik - nema baætine u kraljevstvu Kristovu i Boœjemu.
Efe 5:6 Nitko neka vas ispraznim rijeçima ne zavarava: zbog toga dolazi
gnjev Boœji na sinove neposluæne.
Efe 5:7 Nemajte dakle niæta s njima!
Efe 5:8 Da, nekoø bijaste tama, a sada ste svjetlost u Gospodinu: kao
djeca svjetlosti hodite -
Efe 5:9 plod je svjetlosti svaka dobrota, pravednost i istina -
Efe 5:10 i odluçite se za ono æto je milo Gospodinu.
Efe 5:11 A nemajte udjela u jalovim djelima tame, nego ih dapaçe
raskrinkavajte,
Efe 5:12 jer æto potajno çine, sramota je i govoriti.
Efe 5:13 A sve æto se raskrinka, pod svjetloæøu postaje sjajno; æto je pak
sjajno, svjetlost je.
Efe 5:14 Zato veli: “Probudi se, ti æto spavaæ, ustani od mrtvih i zasvijetljet
øe ti Krist.”
Efe 5:15 Razmotrite dakle pomno kako œivite! Ne kao ludi, nego kao
mudri!
Efe 5:16 Iskupljujte vrijeme jer dani su zli!
Efe 5:17 Zato ne budite nerazumni, nego shvatite æto je volja Gospodnja!
Efe 5:18 I ne opijajte se vinom u kojem je razuzdanost, nego - punite se
Duhom!
Efe 5:19 Razgovarajte meåu sobom psalmima, hvalospjevima i
duhovnim pjesmama! Pjevajte i slavite Gospodina u svom srcu!
Efe 5:20 Svagda i za sve zahvaljujte Bogu i Ocu u imenu Gospodina
naæega Isusa Krista!
Efe 5:21 Podloœni budite jedni drugima u strahu Kristovu!
Efe 5:22 Œene svojim muœevima kao Gospodinu!
Efe 5:23 Jer muœ je glava œene kao i Krist Glava Crkve - On, Spasitelj
Tijela.
Efe 5:24 Pa kao æto se Crkva podlaœe Kristu, tako i œene muœevima u
svemu!
Efe 5:25 Muœevi, ljubite svoje œene kao æto je Krist ljubio Crkvu te sebe
predao za nju

893
Efe 5:26 da je posveti, oçistivæi je kupelji vode uz rijeç
Efe 5:27 te sebi predvede Crkvu slavnu, bez ljage i nabora ili çega takva,
nego da bude sveta i bez mane.
Efe 5:28 Tako treba da i muœevi ljube svoje œene kao svoja tijela. Tko
ljubi svoju œenu, sebe ljubi.
Efe 5:29 Ta nitko nikada ne mrzi svoga tijela, nego ga hrani i njeguje kao
i Krist Crkvu.
Efe 5:30 Doista, mi smo udovi njegova Tijela!
Efe 5:31 Stoga øe çovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju œenu;
dvoje njih bit øe jedno tijelo.
Efe 5:32 Otajstvo je to veliko! Ja smjeram na Krista i na Crkvu.
Efe 5:33 Dakle, neka svaki od vas ljubi svoju œenu kao samog sebe, a
œena neka poætuje svog muœa.
Efe 6:1 Djeco, sluæajte svoje roditelje u Gospodinu jer to je pravedno.
Efe 6:2 Poætuj oca svoga i majku - to je prva zapovijed s obeøanjem:
Efe 6:3 da ti dobro bude i da dugo œiviæ na zemlji.
Efe 6:4 A vi, oçevi, ne srdite djece svoje, nego ih odgajajte stegom i
razumijevanje Gospodnjim!
Efe 6:5 Robovi, sluæajte svoje zemaljske gospodare kao Krista - sa
strahom i trepetom, u jednostavnosti srca.
Efe 6:6 Ne naoko, kao oni koji se ulaguju ljudima, nego kao sluge Kristove
koje zduæno vræe volju Boœju;
Efe 6:7 dragovoljno sluœe - kao Gospodinu, a ne ljudima,
Efe 6:8 znajuøi da øe svatko, bio on rob ili slobodnjak, uçini li æto dobro,
za to dobiti plaøu od Gospodina.
Efe 6:9 I vi, gospodari, isto se tako vladajte prema njima: kanite se prijetnje,
znajuøi da je i njihov i vaæ Gospodar na nebesima i da u njega
nema pristranosti.
Efe 6:10 Ubuduøe jaçajte se u Gospodinu i u silnoj snazi njegovoj.
Efe 6:11 Obucite svu opremu Boœju da se mognete oduprijeti lukavstvima
åavlovim.
Efe 6:12 Jer nije nam se boriti protiv krvi i mesa, nego protiv Vrhovniætava,
protiv Vlasti, protiv upravljaça ovoga mraçnoga svijeta, protiv zlih duhova
po nebesima.
Efe 6:13 Zbog toga posegnite za svom opremom Boœjom da uzmognete
odoljeti u dan zli i odrœati se kada sve nadvladate.
Efe 6:14 Drœite se dakle! Opaæite bedra istinom, obucite oklop
pravednosti,
Efe 6:15 potpaæite noge spremnoæøu za evanåelje mira!
Efe 6:16 U svemu imajte uza se ætit vjere: njime øete moøi ugasiti ognjene
strijele Zloga.
Efe 6:17 Uzmite i kacigu spasenja i maç Duha, to jest Rijeç Boœju.
Efe 6:18 Svakovrsnom se molitvom i proænjom u svakoj prigodi u Duhu
molite. Poradi toga i bdijte sa svom ustrajnoæøu i molitvom za sve svete,
Efe 6:19 i za me, da mi se otvore usta i dade rijeç hrabro obznaniti otajstvo
evanåelja
Efe 6:20 kojeg sam poslanik u okovima, da se ohrabrim o njemu kako
treba govoriti.
Efe 6:21 A da i vi znate æto je sa mnom, kako mi je, o svemu øe vas
obavijestiti Tihik, ljubljeni brat i vjerni posluœitelj u Gospodinu.
Efe 6:22 Njega æaljem k vama baæ zato da znate kako smo i da ohrabri
srca vaæa.
Efe 6:23 Mir braøi i ljubav, s vjerom, od Boga Oca i Gospodina Isusa
Krista!
Efe 6:24 Milost sa svima koji ljube Gospodina naæega Isusa Krista - u
neraspadljivosti.
FILIPLJANIMA
Flp 1:1 Pavao i Timotej, sluge Krista Isusa, svima svetima u Kristu Isusu
koji su u Filipima, s nadglednicima i posluœiteljima.
Flp 1:2 Milost vam i mir od Boga, Oca naæega, i Gospodina Isusa Krista!
Zahvala i molitva
Flp 1:3 Zahvaljujem Bogu svomu kad vas se god sjetim.
Flp 1:4 Uvijek se u svakoj svojoj molitvi za vas s radoæøu molim
Flp 1:5 zbog vaæeg udjela u evanåelju od onoga prvog dana sve do
sada -
Flp 1:6 uvjeren u ovo: Onaj koji otpoçe u vama dobro djelo, dovræit øe ga
do Dana Krista Isusa.

894
Flp 1:7 I pravo je da tako osjeøam o svima vama! Ta ja vas nosim u srcu
jer u okovima mojim i u obrani i utvråivanju evanåelja svi ste vi
suzajedniçari moje milosti.
Flp 1:8 Bog mi je doista svjedok koliko œudim za svima vama srcem
Isusa Krista!
Flp 1:9 I molim za ovo: da ljubav vaæa sve viæe i viæe raste u spoznanju
i potpunu pronicanju
Flp 1:10 te mognete prosuditi æto je najbolje da budete çisti i besprijekorni
za Dan Kristov,
Flp 1:11 puni ploda pravednosti po Isusu Kristu - na slavu i hvalu Boœju.
Pavlovi okovi promiçu evanåelje
Flp 1:12 A hoøu da znate, braøo: ovaj se moj udes paçe okrenuo u
napredovanje evanåelja
Flp 1:13 tako da se moji okovi u Kristu razglasiæe u svem pretoriju i
meåu svima drugima,
Flp 1:14 a veøina braøe u Gospodinu, ohrabrena mojim okovima, joæ se
viæe usuåuje neustraæivo zboriti Rijeç.
Flp 1:15 Neki, istina, propovijedaju Krista iz zavisti i nadmetanja, a neki
iz dobre volje:
Flp 1:16 ovi iz ljubavi jer znaju da sam ovdje za obranu evanåelja;
Flp 1:17 oni pak Krista navjeæøuju iz suparniætva, neiskreno - misleøi da
øe tako oteœati nevolju mojih okova.
Flp 1:18 Pa æto onda? Samo se na svaki naçin, bilo himbeno, bilo istinito,
Krist navjeæøuje. I tome se radujem, a i radovat øu se.
Flp 1:19 Jer znadem: po vaæoj molitvi i pomoøi Duha Isusa Krista to øe
mi biti na spasenje,
Flp 1:20 kako œeljno i oçekujem i nadam se da se ni zbog çega neøu
smesti, nego da øe se mojom posvemaænjom odvaœnoæøu - kako uvijek
tako i sada - Krist uzveliçati u mome tijelu, bilo œivotom, bilo smrøu.
Flp 1:21 Ta meni je œivjeti Krist, a umrijeti dobitak!
Flp 1:22 A ako mi œivjeti u tijelu omoguøuje plodno djelovanje, æto da
odaberem? Ne znam!
Flp 1:23 Pritijeænjen sam od ovoga dvojega: œelja mi je otiøi i s Kristom
biti jer to je mnogo, mnogo bolje;
Flp 1:24 ali ostati u tijelu potrebnije je poradi vas.
Flp 1:25 U to uvjeren, znam da øu ostati i biti uz vas sve, za vaæ napredak
i na radost vjere,
Flp 1:26 da ponos vaæ mnome poraste u Kristu Isusu kad opet doåem
k vama.
Borba za vjeru
Flp 1:27 Samo se ponaæajte dostojno evanåelja Kristova, pa - doæao ja
i vidio vas ili nenazoçan sluæao æto je s vama - da mogu utvrditi kako ste
postojani u jednome duhu i jednoduæno se zajedniçki borite za
evanåeosku vjeru
Flp 1:28 ne plaæeøi se ni u çemu protivnika. To je njima najava njihove
propasti, a vaæega spasenja, i to od Boga.
Flp 1:29 Jer vama je dana milost: “za Krista”, ne samo u njega vjerovati
nego za njega i trpjeti,
Flp 1:30 isti boj bijuøi koji na meni vidjeste i sada o meni çujete.
Jedinstvo u poniznosti
Flp 2:1 Ima li dakle u Kristu kakve utjehe, ima li kakva ljubazna bodrenja,
ima li kakva zajedniætva Duha, ima li kakva srca i samilosti,
Flp 2:2 ispunite me radoæøu: sloœni budite, istu ljubav njegujte,
jednoduæni, jedne misli budite;
Flp 2:3 nikakvo suparniætvo ni umiæljenost, nego - u poniznosti jedni
druge smatrajte viæima od sebe;
Flp 2:4 ne starajte se samo svaki za svoje, nego i za ono æto se tiçe
drugih!
Flp 2:5 Neka u vama bude isto miæljenje kao i u Kristu Isusu:
Flp 2:6 On, trajni lik Boœji, nije se kao plijena drœao svoje jednakosti s
Bogom,
Flp 2:7 nego sam sebe “oplijeni” uzevæi lik sluge, postavæi ljudima sliçan;
obliçjem çovjeku nalik,
Flp 2:8 ponizi sam sebe, posluæan do smrti, smrti na kriœu.
Flp 2:9 Zato Bog njega preuzvisi i darova mu ime, ime nad svakim
imenom,
Flp 2:10 da se na ime Isusovo prigne svako koljeno nebesnika, zemnika
i podzemnika.
Flp 2:11 I svaki øe jezik priznati: “Isus Krist jest Gospodin!” - na slavu
Boga Oca.
Kræøani - svjetlost svijeta

895
Flp 2:12 Tako, ljubljeni moji, posluæni kako uvijek bijaste, ne samo kao
ono za moje nazoçnosti nego mnogo viæe sada, za moje nenazoçnosti,
sa strahom i trepetom radite oko svoga spasenja!
Flp 2:13 Da, Bog u svojoj dobrohotnosti izvodi u vama i htjeti i djelovati.
Flp 2:14 Sve çinite bez mrmljanja i oklijevanja
Flp 2:15 da budete besprijekorni i çisti, djeca Boœja neporoçna posred
poroda izopaçena i lukava u kojem svijetlite kao svjetlila u svijetu
Flp 2:16 drœeøi rijeç Œivota meni na ponos za Dan Kristov, æto nisam
zaludu trçao niti se zaludu trudio.
Flp 2:17 Naprotiv, ako se ja i izlijevam za œrtvu i bogosluœje, za vjeru
vaæu, radostan sam i radujem se sa svima vama.
Flp 2:18 A tako i vi budite radosni i radujte se sa mnom.
Timotejevo i Epafroditovo poslanje
Flp 2:19 Nadam se u Gospodinu Isusu da øu vam uskoro poslati Timoteja
da mi odlane kad saznam æto je s vama.
Flp 2:20 Nikoga doista nemam tako srodne duæe tko bi se kao on svojski
za vas pobrinuo
Flp 2:21 jer svi traœe svoje, a ne ono æto je Isusa Krista.
Flp 2:22 A prokuæanost vam je njegova poznata: kao dijete s ocem sluœio
je sa mnom evanåelju.
Flp 2:23 Njega se dakle nadam poslati tek æto razvidim æto je sa mnom.
Flp 2:24 A uvjeren sam u Gospodinu da øu i sam uskoro doøi.
Flp 2:25 Smatrao sam potrebnim poslati k vama Epafrodita, brata, suradnika
i suborca moga kojega ste poslali da mi posluœuje u potrebi.
Flp 2:26 Jer je çeznuo za svima vama i bio zabrinut æto ste saznali da je
obolio.
Flp 2:27 I doista je gotovo na smrt bio obolio, ali Bog mu se smilovao, ne
samo njemu nego i meni, da me ne zadesi œalost na œalost.
Flp 2:28 Brœe ga dakle poslah da se, poæto ga vidite, opet obradujete, i
ja da budem manje œalostan.
Flp 2:29 Primite ga dakle u Gospodinu sa svom radosti i poætujte takve
Flp 2:30 jer se za djelo Kristovo smrti sasvim pribliœio, œivotnoj se pogibli
izloœio da nadopuni ono u çemu me vi ne mogoste posluœiti.
Pravi put spasenja
Flp 3:1 Uostalom, braøo moja, radujte se u Gospodinu! Pisati vam jedno
te isto meni nije dosadno, a za vas je sigurnije.
Flp 3:2 Çuvajte se tih pasa, çuvajte se tih opakih radnika, çuvajte se te
osakaøenosti!
Flp 3:3 Jer mi smo obrezanje, mi koji u Duhu Boœjemu obavljamo
bogosluœje i diçimo se Kristom Isusom, a ne pouzdajemo se u tijelo,
Flp 3:4 iako bih se ja mogao pouzdati i u tijelo. Smatra li tko drugi da se
moœe uzdati u tijelo, ja joæ viæe:
Flp 3:5 obrezan osmog dana, od roda sam Izraelova, plemena Benjaminova,
Hebrej od Hebreja; po Zakonu farizej,
Flp 3:6 po revnosti progonitelj Crkve, po pravednosti zakonskoj besprijekoran.
Flp 3:7 Ali æto mi god bijaæe dobitak, to poradi Krista smatram gubitkom.
Flp 3:8 Ætoviæe, çak sve gubitkom smatram zbog onoga najizvrsnijeg,
zbog spoznanja Isusa Krista, Gospodina mojega, radi kojega sve izgubih
i otpadom smatram: da Krista steknem
Flp 3:9 i u njemu se naåem - ne svojom pravednoæøu, onom od Zakona,
nego pravednoæøu po vjeri u Krista, onom od Boga, na vjeri utemeljenoj
-
Flp 3:10 da upoznam njega i snagu uskrsnuøa njegova i zajedniætvo u
patnjama njegovim,
Flp 3:11 ne bih li kako, suobliçen smrti njegovoj, prispio k uskrsnuøu od
mrtvih.
Flp 3:12 Ne kao da sam veø postigao ili dopro do savræenstva, nego -
hitim ne bih li kako dohvatio jer sam i zahvaøen od Krista.
Flp 3:13 Braøo, ja nipoæto ne smatram da sam veø dohvatio. Jedno
samo: æto je za mnom, zaboravljam, za onim æto je preda mnom, preœem,
Flp 3:14 k cilju hitim, k nagradi viænjeg poziva Boœjeg u Kristu Isusu.
Flp 3:15 Koji smo god zreli, ovako mislimo! I ako æto drukçije mislite,
Bog øe vam ovako objaviti.
Flp 3:16 Samo, drœimo se onoga do çega smo stigli!
Flp 3:17 Braøo! Nasljedovatelji moji budite i promatrajte one koji œive po
uzoru koji imate u nama.
Flp 3:18 Jer çesto sam vam govorio, a sada i plaçuøi govorim: mnogi
œive kao neprijatelji kriœa Kristova.
Flp 3:19 Svræetak im je propast, bog im je trbuh, slava u sramoti - jer
misle na zemaljsko.

896
Flp 3:20 Naæa je pak domovina na nebesima, odakle iæçekujemo Spasitelja,
Gospodina naæega Isusa Krista:
Flp 3:21 snagom kojom ima moø sve sebi podloœiti on øe preobraziti ovo
naæe bijedno tijelo i suobliçiti ga tijelu svomu slavnomu.
Flp 4:1 Stoga, braøo moja ljubljena i œeljkovana, radosti moja i vijençe
moj, tako - çvrsto stojte u Gospodinu.
Flp 4:2 Evodiju zaklinjem, i Sintihu zaklinjem da budu sloœne u Gospodinu.
Flp 4:3 Da, molim i tebe, çestiti druœe, pomaœi im jer su se one u evanåelju
borile zajedno sa mnom, i s Klementom i ostalim mojim suradnicima,
kojih su imena u knjizi Œivota.
Flp 4:4 Radujte se u Gospodinu uvijek! Ponavljam: radujte se!
Flp 4:5 Blagost vaæa neka je znana svim ljudima! Gospodin je blizu!
Flp 4:6 Ne budite zabrinuti ni za æto, nego u svemu - molitvom i proænjom,
sa zahvaljivanjem - oçitujte svoje molbe Bogu.
Flp 4:7 I mir Boœji koji je iznad svakog razuma çuvat øe srca vaæa i vaæe
misli u Kristu Isusu.
Flp 4:8 Uostalom, braøo, æto je god istinito, æto god çasno, æto god
pravedno, æto god çisto, æto god ljubazno, æto god hvalevrijedno; je li æto
krepost, je li æto pohvala - to nek vam je na srcu!
Flp 4:9 Æto ste nauçili, i primili, i çuli, i vidjeli na meni - to çinite i Bog mira
bit øe s vama!
Zahvala za poslanu pomoø
Flp 4:10 Uvelike se obradovah u Gospodinu æto ste napokon procvali te
mislite na me; mislili ste i prije, ali niste imali prigode.
Flp 4:11 Govorim to ne zbog oskudice, ta nauçen sam u svakoj prigodi
biti zadovoljan.
Flp 4:12 Znam i oskudijevati, znam i obilovati! Na sve sam i na svaæta
navikao: i sit biti i gladovati, i obilovati i oskudijevati.
Flp 4:13 Sve mogu u Onome koji me jaça!
Flp 4:14 Ipak, lijepo je od vas æto sa mnom podijeliste moju nevolju.
Flp 4:15 A i vi, Filipljani, znate: u poçetku evanåelja, kad otputovah iz
Makedonije, nijedna mi se Crkva nije pridruœila u pogledu izdataka i
primitaka, doli vi jedini.
Flp 4:16 Çak ste mi i u Solun i jednom, i dvaput, za potrebe poslali.
Flp 4:17 Ne, ne traœim dara; traœim samo plod izobilan u vaæu korist.
Flp 4:18 Imam svega i u izobilju; namiren sam otkad po Epafroditu primih
ono od vas, miris ugodan, œrtvu milu, ugodnu Bogu.
Flp 4:19 A Bog moj ispunit øe svaku vaæu potrebu po bogatstvu svome,
veliçanstveno, u Kristu Isusu.
Flp 4:20 Bogu pak, Ocu naæemu, slava u vijeke vjekova! Amen.
Konaçni pozdravi i œelje
Flp 4:21 Pozdravite svakoga svetog u Kristu Isusu. Pozdravljaju vas
braøa koja su sa mnom.
Flp 4:22 Pozdravljaju vas svi sveti, ponajpaçe oni iz careva dvora.
Flp 4:23 Milost Gospodina Isusa Krista s duhom vaæim!
KOLOÆANIMA
Kol 1:1 Pavao, po volji Boœjoj apostol Krista Isusa, i brat Timotej:
Kol 1:2 Koloæanima, svetoj i vjernoj braøi u Kristu. Milost vam i mir od
Boga, Oca naæega!
Zahvala za vjeru i dobroçinstvo
Kol 1:3 Zahvaljujemo Bogu, Ocu Gospodina naæega Isusa Krista,
svagda za vas moleøi.
Kol 1:4 Jer çuli smo za vaæu vjeru u Kristu Isusu i za ljubav koju gajite
prema svima svetima
Kol 1:5 poradi nade koja vam je pohranjena u nebesima. Za nju ste veø
çuli u Rijeçi istine -
Kol 1:6 evanåelju koje je do vas doprlo te plodove nosi i raste, kao æto po
svem svijetu, tako i meåu vama od dana kad ste çuli i spoznali milost
Boœju po istini,
Kol 1:7 kako ste nauçili od ljubljenog Epafre, sluge zajedno s nama; on
je umjesto nas, vjeran posluœitelj Kristov,
Kol 1:8 on nas je i obavijestio o vaæoj ljubavi u Duhu.
Molitva za napredak Koloæana
Kol 1:9 Zato i mi, od dana kada to çusmo, neprestano za vas molimo i
iætemo da se ispunite spoznajom volje Njegove u svoj mudrosti i
shvaøanju duhovnome:

897
Kol 1:10 da œivite dostojno Gospodina i posve mu ugodite, plodni svakim
dobrim djelom i rastuøi u spoznaji Boœjoj;
Kol 1:11 osnaœeni svakom snagom, po sili Slave njegove, za svaku
postojanost i strpljivost;
Kol 1:12 s radoæøu zahvaljujuøi Ocu koji vas osposobi za dioniætvo u
baætini svetih u svjetlosti.
Kol 1:13 On nas izbavi iz vlasti tame i prenese u kraljevstvo Sina, ljubavi
svoje,
Kol 1:14 u kome imamo otkupljenje, otpuætenje grijeha.
Kol 1:15 On je slika Boga nevidljivoga, Prvoroåenac svakog stvorenja.
Kol 1:16 Ta u njemu je sve stvoreno na nebesima i na zemlji, vidljivo i
nevidljivo, bilo Prijestolja, bilo Gospodstva, bilo Vrhovniætva, bilo Vlasti
- sve je po njemu i za njega stvoreno:
Kol 1:17 on je prije svega i sve stoji u njemu.
Kol 1:18 On je Glava Tijela, Crkve; on je Poçetak, Prvoroåenac od mrtvih,
da u svemu bude Prvak.
Kol 1:19 Jer svidjelo se Bogu u njemu nastaniti svu Puninu
Kol 1:20 i po njemu - uspostavivæi mir krvlju kriœa njegova - izmiriti sa
sobom sve, bilo na zemlji, bilo na nebesima.
Koloæani dionici spasenja
Kol 1:21 I vas, nekoø po zlim djelima udaljene i neprijateljski raspoloœene,
Kol 1:22 sada u ljudskom tijelu Kristovu, po smrti, sa sobom izmiri da
vas k sebi privede svete, bez mane i besprigovorne.
Kol 1:23 Samo ako ostanete u vjeri utemeljeni, stalni i nepoljuljani u nadi
evanåelja koje çuste, koje se propovijeda svakom stvorenju pod nebom,
a ja mu, Pavao, postadoh posluœiteljem.
Pavlovo nastojanje oko pogana
Kol 1:24 Radujem se sada dok trpim za vas i u svom tijelu dopunjam æto
nedostaje mukama Kristovim za Tijelo njegovo, za Crkvu.
Kol 1:25 Njoj ja postadoh posluœiteljem po rasporedbi Boœjoj koja mi je
dana za vas da potpuno pronesem Rijeç Boœju -
Kol 1:26 otajstvo pred vjekovima i pred naraætajima skriveno, a sada
oçitovano svetima njegovim.
Kol 1:27 Njima Bog htjede obznaniti kako li je slavom bogato to otajstvo
meåu poganima: to jest Krist u vama, nada slave!
Kol 1:28 Njega mi navjeæøujemo, opominjuøi svakoga çovjeka,
pouçavajuøi svakoga çovjeka u svoj mudrosti da bismo svakoga çovjeka
doveli do savræenstva u Kristu.
Kol 1:29 Za to se i trudim i borim njegovom djelotvornoæøu koja u meni
snaœno djeluje.
Kol 2:1 Htio bih uistinu da znate koliko mi se boriti za vas, za one u
Laodiceji i za sve koji me nisu vidjeli licem u lice:
Kol 2:2 da se ohrabre srca njihova, povezana u ljubavi, te se vinu do
svega bogatstva, punine shvaøanja, do spoznanja otajstva Boœjega -
Krista,
Kol 2:3 u kojem su sva bogatstva mudrosti i spoznaje skrivena.
Kol 2:4 To govorim zato da vas tko ne prevari zavodljivim rijeçima.
Kol 2:5 Jer ako sam tijelom nenazoçan, duhom sam ipak s vama: s
radoæøu promatram vaæ red i çvrstoøu vaæe vjere u Krista.
Œivjeti po pravoj vjeri
Kol 2:6 Kao æto primiste Krista Isusa, Gospodina, tako u njemu œivite:
Kol 2:7 ukorijenjeni i nazidani na njemu i uçvræøeni vjerom kako ste
pouçeni, obilujte zahvaljivanjem.
Kol 2:8 Pazite da vas tko ne odvuçe mudrovanjem i ispraznim zavaravanjem
æto se oslanja na predaju ljudsku, na “poçela svijeta”, a ne na
Krista.
Kol 2:9 Jer u njemu tjelesno prebiva sva punina boœanstva; te ste i vi
Kol 2:10 ispunjeni u njemu, koji je glava svakoga Vrhovniætva i Vlasti.
Kol 2:11 U njemu ste i obrezani obrezanjem nerukotvorenim - svukoste
tijelo puteno - obrezanjem Kristovim:
Kol 2:12 s njime ukopani u krætenju, u njemu ste i uskrsli po vjeri u snagu
Boga koji ga uskrsnu od mrtvih.
Kol 2:13 On i vas, koji bijaste mrtvi zbog prijestupa i neobrezanosti svoga
tijela, i vas on oœivi zajedno s njime.
Milostivo nam je oprostio sve prijestupe,
Kol 2:14 izbrisao zaduœnicu koja propisima bijaæe protiv nas, protivila
nam se. Nju on ukloni pribivæi je na kriœ.
Kol 2:15 Skinu Vrhovniætva i Vlasti, javno to pokaza: u pobjedniçkoj ih
povorci s njime vodi.
Kol 2:16 Neka vas dakle nitko ne sudi po jelu ili po piøu, po blagdanima,
mlaåacima ili subotama.

898
Kol 2:17 To je tek sjena onoga æto dolazi, a zbiljnost jest - tijelo Kristovo.
Kol 2:18 Nitko neka vas ne podcjenjuje zato æto on sam uœiva u
“poniznosti i ætovanju anåela”, zadubljuje se u svoja viåenja, bezrazloœno
se nadima tjelesnom pameøu svojom,
Kol 2:19 a ne drœi se Glave, Njega od kojeg sve Tijelo, zglobovima i
svezama zbrinuto i povezano, raste rastom Boœjim.
Kol 2:20 Ako ste s Kristom umrli za poçela svijeta, zaæto se, kao da joæ
u ovom svijetu œivite, dajete pod propise:
Kol 2:21 “Ne diraj, ne kuæaj, ne dotiçi”?
Kol 2:22 Sve øe to uporabom propasti. Uredbe i nauci ljudski!
Kol 2:23 Po samozvanu bogoætovlju, poniznosti i trapljenju tijela sve to
doduæe slovi kao mudrost, ali nema nikakve vrijednosti, samo zasiøuje
tijelo.
Kol 3:1 Ako ste uskrsli s Kristom, traœite æto je gore, gdje Krist sjedi
zdesna Bogu!
Kol 3:2 Za onim gore teœite, ne za zemaljskim!
Kol 3:3 Ta umrijeste i œivot je vaæ skriven s Kristom u Bogu!
Kol 3:4 Kad se pojavi Krist, œivot vaæ, tada øete se i vi s njime pojaviti u
slavi.
Kol 3:5 Umrtvite dakle udove svoje zemaljske: bludnost, neçistoøu,
strasti, zlu poœudu i pohlepu - to idolopoklonstvo!
Kol 3:6 Zbog toga dolazi gnjev Boœji na sinove neposluæne.
Kol 3:7 Tim ste putom i vi nekoø hodili, kad ste u tome œivjeli.
Kol 3:8 Ali sada i vi odloœite sve! Gnjev, srdœba, opakost, hula, prostota
van iz vaæih usta!
Kol 3:9 Ne varajte jedni druge!
Jer svukoste staroga çovjeka s njegovim djelima
Kol 3:10 i obukoste novoga, koji se obnavlja za spoznanje po slici svoga
Stvoritelja!
Kol 3:11 Tu viæe nema: Grk - Œidov, obrezanje - neobrezanje, barbar -
skit, rob - slobodnjak, nego sve i u svima - Krist.
Kol 3:12 Zaodjenite se dakle - kao izabranici Boœji, sveti i ljubljeni - u
milosrdno srce, dobrostivost, poniznost, blagost, strpljivost
Kol 3:13 te podnosite jedni druge opraætajuøi ako tko ima protiv koga
kakvu prituœbu! Kao æto je Gospodin vama oprostio, tako i vi!
Kol 3:14 A povrh svega - ljubav! To je sveza savræenstva.
Kol 3:15 I mir Kristov neka upravlja srcima vaæim - mir na koji ste pozvani
u jednom tijelu! I zahvalni budite!
Kol 3:16 Rijeç Kristova neka u svem bogatstvu prebiva u vama! U svakoj
se mudrosti pouçavajte i urazumljujte! Psalmima, hvalospjevima, pjesmama
duhovnim od srca pjevajte hvalu Bogu!
Kol 3:17 I sve æto god rijeçju ili djelom çinite, sve çinite u imenu Gospodina
Isusa, zahvaljujuøi Bogu Ocu po njemu!
Kol 3:18 Œene, pokoravajte se svojim muœevima kao æto dolikuje u
Gospodinu!
Kol 3:19 Muœevi, ljubite svoje œene i ne budite osorni prema njima.
Kol 3:20 Djeco, sluæajte roditelje u svemu, ta to je milo u Gospodinu!
Kol 3:21 Oçevi, ne ogorçujte svoje djece da ne klonu duhom.
Kol 3:22 Robovi, sluæajte u svemu svoje zemaljske gospodare! Ne
naoko, kao oni koji se ulaguju ljudima, nego u jednostavnosti srca, bojeøi
se Gospodina.
Kol 3:23 Æto god radite, zduæno çinite, kao Gospodinu, a ne ljudima,
Kol 3:24 znajuøi da øete od Gospodina primiti nagradu, baætinu. Gospodinu
Kristu sluœite.
Kol 3:25 Doista, nepravedniku øe se uzvratiti æto je nepravedno uçinio.
Ne, nema pristranosti!
Kol 4:1 Gospodari, pruœajte svojim robovima æto je pravo i praviçno,
znajuøi da i vi imate Gospodina na nebu!
Kol 4:2 U molitvi ustrajte, bdijte u njoj u zahvaljivanju!
Kol 4:3 Molite ujedno i za nas: da nam Bog otvori vrata rijeçi te propovijedamo
otajstvo Kristovo, za koje sam i okovan;
Kol 4:4 da ga oçitujem propovijedajuøi kako treba.
Kol 4:5 Mudro se ponaæajte prema onima vani: iskupljujte vrijeme!
Kol 4:6 Rijeç neka vam je uvijek ljubazna, solju zaçinjena: znajte
svakomu odgovoriti kako treba.
Kol 4:7 Æto je sa mnom - o svemu øe vas obavijestiti Tihik, ljubljeni brat,
vjerni posluœitelj i sa mnom sluga u Gospodinu.
Kol 4:8 Njega æaljem k vama baæ zato da znate kako smo i da ohrabri
srca vaæa.
Kol 4:9 Æaljem ga s Onezimom, vjernim i ljubljenim bratom, koji je vaæ
zemljak: oni øe vam priopøiti kako je ovdje.

899
Kol 4:10 Pozdravlja vas Aristarh, suuznik moj. I Marko, neøak Barnabin,
o kome primiste naredbe: doåe li k vama, lijepo ga primite.
Kol 4:11 Pozdravlja vas i Isus, zvani Just. Od onih koji su iz obrezanja
samo su mi ovi suradnici na kraljevstvu Boœjemu, oni mi bijahu utjehom.
Kol 4:12 Pozdravlja vas Epafra, vaæ zemljak, sluga Krista Isusa; on se
uvijek bori za vas u molitvama: da se odrœite, savræeni i ispunjeni, u
posvemaænjoj volji Boœjoj.
Kol 4:13 Svjedoçim doista za njega: mnogo se trudi za vas i za one u
Laodiceji i one u Hierapolu.
Kol 4:14 Pozdravlja vas Luka, ljubljeni lijeçnik, i Dema.
Kol 4:15 Pozdravite braøu u Laodiceji, i Nimfu i Crkvu u njezinoj kuøi.
Kol 4:16 A kad se ova poslanica proçita kod vas, pobrinite se da se
proçita i u Laodicejskoj crkvi, i vi da proçitate onu iz Laodiceje.
Kol 4:17 I recite Arhipu: “Pazi na sluœbu koju si primio u Gospodinu:
ispuni je!”
Kol 4:18 Pozdrav mojom rukom, Pavlovom! Spominjite se mojih okova!
Milost s vama!
1 SOLUNJANIMA
1Sol 1:1 Pavao, Silvan i Timotej Crkvi Solunjana u Bogu Ocu i Gospodinu
Isusu Kristu. Milost vam i mir!
1Sol 1:2 Zahvaljujemo uvijek Bogu za sve vas i bez prestanka vas se
sjeøamo u svojim molitvama
1Sol 1:3 spominjuøi se vaæe djelotvorne vjere, zauzete ljubavi i postojane
nade u Gospodinu naæem Isusu Kristu, pred Bogom i Ocem naæim.
1Sol 1:4 Svjesni smo, braøo od Boga ljubljena, vaæeg izabranja
1Sol 1:5 jer evanåelje naæe nije k vama doælo samo u rijeçi nego i u
snazi, u Duhu Svetome i mnogostrukoj punini. Takvi smo, kao æto znate,
poradi vas meåu vama bili.
1Sol 1:6 I vi postadoste nasljedovatelji naæi i Gospodinovi: sve u nevolji
mnogoj prigrliste Rijeç s radoæøu Duha Svetoga
1Sol 1:7 tako da postadoste uzorom svim vjernicima u Makedoniji i Ahaji.
1Sol 1:8 Od vas je doista ne samo rijeç Gospodnja odjeknula po Makedoniji
i Ahaji, nego se i vaæa vjera u Boga posvuda tako proæirila te nije
potrebno da o tome govorimo.
1Sol 1:9 Oni sami o nama pripovijedaju: kako doåosmo k vama, kako se
od idola obratiste k Bogu da biste sluœili Bogu œivomu i istinskomu
1Sol 1:10 i iæçekivali s nebesa Sina njegova koga uskrsnu od mrtvih,
Isusa koji nas izbavlja od gnjeva æto dolazi.
Pavlovo djelovanje u Solunu
1Sol 2:1 Sami doista znate, braøo: naæ dolazak k vama nije bio uzaludan.
1Sol 2:2 Naprotiv, i poæto smo, kako znate, u Filipima trpjeli i bili pogråeni,
odvaœismo se u Bogu naæemu iznijeti vam, uz teæku borbu, evanåelje
Boœje.
1Sol 2:3 Uistinu, naæe poticanje ne proistjeçe iz zablude, ni neçistoøe,
ni prijevare,
1Sol 2:4 nego kako je Bog prosudio povjeriti nam evanåelje, tako ga i
navjeæøujemo - ne kao da œelimo ugoditi ljudima, nego Bogu koji
prosuåuje srca naæa.
1Sol 2:5 Nikada se zaista kako znate, ne posluœismo ni laskavom rijeçju
ni - Bog nam je svjedok - prikrivenom pohlepom.
1Sol 2:6 Niti smo od ljudi iskali slavu - ni od vas, ni od drugih -
1Sol 2:7 premda smo se mogli nametnuti kao Kristovi apostoli. Ali bili
smo meåu vama njeœni kao majka æto hrani i njeguje svoju djecu.
1Sol 2:8 Tako, puni ljubavi prema vama, htjedosmo vam predati ne
samo evanåelje Boœje nego i naæe duæe jer ste nam omiljeli.
1Sol 2:9 Sjeøate se doista, braøo, naæega truda i napora. Propovijedali
smo vam evanåelje Boœje i radili noøu i danju da ne bismo opteretili
koga od vas.
1Sol 2:10 Svjedoci ste vi i Bog kako smo se sveto, pravedno i besprijekorno
vladali prema vama, vjernicima.
1Sol 2:11 Kao æto znate, svakoga smo od vas kao otac svoju djecu,
1Sol 2:12 poticali, sokolili i zaklinjali da œivite dostojno Boga koji vas
pozva u svoje kraljevstvo i slavu.
Vjera i strpljivost Solunjana
1Sol 2:13 Zato, eto, i mi bez prestanka zahvaljujemo Bogu æto ste, kad
od nas primiste rijeç poruke Boœje, primili ne rijeç ljudsku, nego kakva
uistinu jest, rijeç Boœju koja i djeluje u vama, vjernicima.

900
1Sol 2:14 Doista, vi ste, braøo, postali nasljedovatelji crkava Boœjih koje
su u Judeji u Kristu Isusu: i vi isto trpite od svojih suplemenika æto i oni
od Œidova,
1Sol 2:15 koji su i Gospodina Isusa i proroke ubili, i nas progonili, te
Bogu ne ugaåaju i svim se ljudima protive
1Sol 2:16 kad nam prijeçe propovijedati poganima da se spase, da bi
tako u svako vrijeme navræili mjeru zlodjela svojih. Ali sruçio se na njih
konaçni gnjev.
1Sol 2:17 A mi, braøo, poæto smo za kratko vrijeme ostali bez vas -
licem, ne srcem - brœe se bolje, u silnoj çeœnji, poœurismo ugledati vaæe
lice.
1Sol 2:18 Zaista, htjedosmo k vama - ja, Pavao, i jednom i dvaput - ali
nas je sprijeçio Sotona.
1Sol 2:19 Ta tko li øe biti naæa nada, radost ili vijenac diçni - zar moœda
ne i vi? - pred Gospodinom naæim Isusom o njegovu Dolasku?
1Sol 2:20 Vi ste doista slava naæa i radost!
Pavao æalje Timoteja u Solun
1Sol 3:1 Zato kad viæe ne mogosmo izdrœati, pristadosmo ostati u Ateni
sami
1Sol 3:2 te poslasmo Timoteja, brata naæega i suradnika Boœjega u
Kristovu evanåelju, da vas uçvrsti i ohrabri u vjeri
1Sol 3:3 da se nitko ne pokoleba u tim nevoljama. Ta i sami znate da
smo za to odreåeni:
1Sol 3:4 doista, kad smo bili kod vas, pretkazivali smo kako nas imaju
zadesiti nevolje, æto se, kako znate, i dogodilo.
1Sol 3:5 Zbog toga i ja, ne mogavæi viæe izdrœati, poslah da saznam o
vaæoj vjeri, da vas moœda Zavodnik nije zaveo te je naæ trud postao
uzaludan.
1Sol 3:6 A sada kad se Timotej od vas k nama vratio i donio nam radosnu
vijest o vaæoj vjeri i ljubavi, i da nas se sveudilj ugodno sjeøate i
çeznete vidjeti nas, kao i mi vas -
1Sol 3:7 zbog toga smo, braøo, nad vama, vaæom vjerom, bili utjeæeni
uza svu svoju tjeskobu i nevolju.
1Sol 3:8 Da, sada œivimo kada ste vi postojani u Gospodinu!
1Sol 3:9 I kojom bismo zahvalom mogli Bogu uzvratiti za vas, za svu
radost kojom se zbog vas radujemo pred Bogom svojim,
1Sol 3:10 dok noøu i danju najusrdnije molimo da vidimo vaæe lice i
nadoknadimo manjkavosti vaæe vjere?
1Sol 3:11 A sam Bog i Otac naæ i Gospodin naæ Isus upravio naæ put
prema vama!
1Sol 3:12 Vama pak Gospodin dao te jedni prema drugima i prema
svima rasli i obilovali ljubavlju kakva je i naæa prema vama.
1Sol 3:13 Uçvrstio vam srca da budu besprijekorno sveta pred Bogom
i Ocem naæim o Dolasku Gospodina naæega Isusa i svih svetih njegovih
s njime.
1Sol 4:1 Uostalom, braøo, molimo vas i zaklinjemo u Gospodinu Isusu:
primili ste od nas kako treba da œivite da biste ugodili Bogu. Vi tako i
œivite pa sve viæe napredujete!
1Sol 4:2 Ta znate koje smo vam zapovijedi dali u Gospodinu Isusu.
1Sol 4:3 Doista, ovo je volja Boœja: vaæe posveøenje - da se uzdrœavate
od bludnosti,
1Sol 4:4 da svatko od vas zna svoje tijelo posjedovati u svetosti i
poætovanju,
1Sol 4:5 a ne u pohotnoj strasti kao pogani koji ne poznaju Boga,
1Sol 4:6 pa time ne prikraøivati i varati svoga brata. Jer Gospodin je
osvetnik za sve to, kao æto vam veø rekosmo i posvjedoçismo.
1Sol 4:7 Bog nas, doista, nije pozvao na neçistoøu, nego na svetost.
1Sol 4:8 Prema tome, tko to odbacuje, ne odbacuje çovjeka nego Boga
koji svoga Duha Svetoga udahnjuje u vas.
1Sol 4:9 A o bratoljublju vam nije potrebno pisati. Ta i sami ste od Boga
nauçili ljubiti jedni druge,
1Sol 4:10 a to doista i çinite prema svoj braøi u cijeloj Makedoniji. Samo
vas, braøo, potiçemo da u tom joæ viæe uznapredujete
1Sol 4:11 pa da se trsite mirno œivjeti, svoje çiniti i raditi svojim rukama,
kako smo vam zapovijedili,
1Sol 4:12 te tako çasno œivite prema onima vani i nikoga ne trebate.
Uskrsnuøe o Kristovu Dolasku
1Sol 4:13 Neøemo da budete u neznanju, braøo, o onima koji su usnuli,
da ne tugujete kao drugi koji nemaju nade.
1Sol 4:14 Doista, ako vjerujemo da je Isus umro i uskrsnuo, onda øe
Bog i one koji usnuæe u Isusu, privesti zajedno s njime.

901
1Sol 4:15 Ovo vam uistinu velimo po rijeçi Gospodnjoj: mi œivi, preostali
za Dolazak Gospodnji, neøemo preteøi onih koji su usnuli.
1Sol 4:16 Jer sam øe Gospodin - na zapovijed, na glas arkanåelov, na
zov trublje Boœje - siøi s neba. I najprije øe uskrsnuti mrtvi u Kristu,
1Sol 4:17 a zatim øemo mi œivi, preostali, zajedno s njima biti poneseni
na oblacima u susret Gospodinu, u zrak. I tako øemo uvijek biti s
Gospodinom.
1Sol 4:18 Tjeæite se dakle uzajamno ovim rijeçima!
Budnost u iæçekivanju Dolaska Gospodinova
1Sol 5:1 A o vremenima i trenucima nije, braøo, potrebno pisati vam.
1Sol 5:2 Ta i sami dobro znate da Dan Gospodnji dolazi baæ kao kradljivac
u noøi.
1Sol 5:3 Dok joæ budu govorili: “Mir i sigurnost”, zadesit øe ih iznenadna
propast kao trudovi trudnicu i neøe umaøi.
1Sol 5:4 Ali vi, braøo, niste u tami, da bi vas Dan mogao zaskoçiti kao
kradljivac:
1Sol 5:5 ta svi ste vi sinovi svjetlosti i sinovi dana. Nismo doista od noøi
ni od tame.
1Sol 5:6 Onda i ne spavajmo kao ostali, nego bdijmo i trijezni budimo.
1Sol 5:7 Jer koji spavaju, noøu spavaju; i koji se opijaju, noøu se opijaju.
1Sol 5:8 A mi koji smo od dana, budimo trijezni, obucimo oklop vjere i
ljubavi i stavimo kacigu, nadu spasenja!
1Sol 5:9 Ta Bog nas nije odredio za gnjev, nego da imamo spasenje po
Gospodinu naæem Isusu Kristu,
1Sol 5:10 koji je za nas umro da - bdjeli ili spavali - zajedno s njime
œivimo.
1Sol 5:11 Zato, tjeæite se uzajamno i izgraåujte jedan drugoga, kako i
çinite.
Nekoliko zahtjeva zajedniçkog œivota
1Sol 5:12 Molimo vas, braøo: priznajte one koji se trude meåu vama,
koji su vam predstojnici u Gospodinu i opominju vas;
1Sol 5:13 s ljubavlju ih nadasve cijenite poradi njihova djela!
Gajite mir meåu sobom!
1Sol 5:14 Potiçemo vas, braøo: opominjite neuredne, sokolite
maloduæne, podrœavajte slabe, budite velikoduæni prema svima!
1Sol 5:15 Pazite da tko komu zlo zlom ne uzvrati, nego uvijek promiçite
dobro jedni prema drugima i prema svima.
1Sol 5:16 Uvijek se radujte!
1Sol 5:17 Bez prestanka se molite!
1Sol 5:18 U svemu zahvaljujte! Jer to je za vas volja Boœja u Kristu
Isusu.
1Sol 5:19 Duha ne trnite,
1Sol 5:20 proroætava ne prezirite!
1Sol 5:21 Sve provjeravajte: dobro zadrœite,
1Sol 5:22 svake se sjene zla klonite!
1Sol 5:23 A sam Bog mira neka vas posvema posveti i cijelo vaæe biøe
- duh vaæ i duæa i tijelo - neka se besprijekornim, savræenim saçuva za
Dolazak Gospodina naæega Isusa Krista.
1Sol 5:24 Vjeran je Onaj tko vas poziva: on øe to i uçiniti.
1Sol 5:25 Braøo, molite i za nas!
1Sol 5:26 Pozdravite svu braøu cjelovom svetim.
1Sol 5:27 Zaklinjem vas u Gospodinu: neka se ova poslanica proçita
svoj braøi.
1Sol 5:28 Milost Gospodina naæega Isusa Krista s vama!
2 SOLUNJANIMA
2Sol 1:1 Pavao, Silvan i Timotej Crkvi Solunjana u Bogu Ocu naæemu
i Gospodinu Isusu Kristu.
2Sol 1:2 Milost vam i mir od Boga Oca i Gospodina Isusa Krista!
2Sol 1:3 Zahvaljivati moramo Bogu uvijek za vas, braøo, kao æto dolikuje
jer izvanredno raste vaæa vjera i mnoœi se ljubav svakoga od vas prema
drugima,
2Sol 1:4 tako da se mi sami po crkvama Boœjim vama ponosimo zbog
vaæe postojanosti i vjere u svim progonstvima i nevoljama koje podnosite.
2Sol 1:5 One su najava pravednog Suda Boœjega: da øete se naøi dostojni
kraljevstva Boœjega za koje i trpite.
2Sol 1:6 Jer pravo je da Bog vaæim muçiteljima mukom,

902
2Sol 1:7 a vama, muçenima, zajedno s nama spokojem uzvrati kad se
Gospodin Isus objavi s nama, zajedno s anåelima svoje moøi,
2Sol 1:8 u ognju œarkome i osveti se onima koji ne poznaju Boga i ne
pokoravaju se evanåelju Gospodina naæega Isusa.
2Sol 1:9 Oni øe biti kaœnjeni vjeçnom propaæøu, daleko od lica Gospodnjega
i od slave njegova veliçanstva,
2Sol 1:10 kada - u onaj Dan - doåe da se proslavi u svojim svetima i da
se prodiçi u svima koji povjerovaæe. Jer povjerovalo se svjedoçanstvu
naæemu meåu vama.
2Sol 1:11 Zato i molimo uvijek za vas da vas Bog uçini dostojnima poziva
i snaœno dovede do punine svako vaæe nastojanje oko dobra i djelo
vaæe vjere
2Sol 1:12 te da se proslavi ime Gospodina naæega Isusa u vama i vi u
njemu - po milosti Boga naæega i Gospodina Isusa Krista.
Znakovi Dana Gospodnjega
2Sol 2:1 A æto se tiçe Dolaska Gospodina naæega Isusa Krista i naæeg
okupljanja oko njega, molimo vas, braøo:
2Sol 2:2 ne dajte se brzo pokolebati u svom shvaøanju niti uznemiriti ni
nekim duhom, ni nekom rijeçju, ni nekim toboœe naæim pismom, kao da
øe sad-na Dan Gospodnji.
2Sol 2:3 Neka vas nitko ne zavede ni na koji naçin.
Jer ako prije ne doåe onaj otpad i ne otkrije se Çovjek bezakonja, Sin
propasti,
2Sol 2:4 Protivnik, onaj koji uzdiœe sebe protiv svega æto se zove Bog ili
svetinja, dotle da i u Boœji hram zasjedne gradeøi se Bogom...
2Sol 2:5 Ne sjeøate li se, to sam vam govorio dok sam joæ bio meåu
vama?
2Sol 2:6 I sada znate æto ga zadrœava da bi se pojavio tek u svoje vrijeme.
2Sol 2:7 Doista, otajstvo bezakonja veø je na djelu, samo ima tko da ga
sada zadrœava dok ne bude uklonjen.
2Sol 2:8 Tada øe se otkriti Bezakonik. Njega øe Gospodin Isus pogubiti
dahom usta i uniætiti pojavkom Dolaska svoga -
2Sol 2:9 njega koji djelovanjem Sotoninim dolazi sa svom silom, laœnim
znamenjima i çudesima
2Sol 2:10 i sa svim nepravednim zavaravanjem onih koji propadaju
poradi toga æto ne prihvatiæe ljubavi prema istini da bi se spasili.
2Sol 2:11 I zato im Bog æalje djelovanje zavodniçko da povjeruju laœi
2Sol 2:12 te budu osuåeni svi koji nisu povjerovali istini, nego su se
odluçili za nepravednost.
Poticaj na ustrajnost
2Sol 2:13 Mi pak moramo uvijek zahvaljivati Bogu za vas, braøo od
Gospodina ljubljena, æto vas je od poçetka odabrao za spasenje,
posveøenjem u Duhu i vjerom u istinu.
2Sol 2:14 Da, na to vas pozva po naæem evanåelju - na posjedovanje
slave Gospodina naæega Isusa Krista.
2Sol 2:15 Stoga braøo, çvrsto stojte i drœite se predaja u kojima ste
pouçeni bilo naæom rijeçju, bilo pismom.
2Sol 2:16 A sam Gospodin naæ Isus Krist i Bog, Otac naæ, koji nas uzljubi
i koji nam po milosti dade trajno ohrabrenje i dobru nadu,
2Sol 2:17 neka ohrabri vaæa srca i neka ih uçvrsti u svakom dobru djelu
i rijeçi!
2Sol 3:1 Uostalom, molite, braøo, za nas da rijeç Gospodnja trçi i proslavlja
se kao i u vas
2Sol 3:2 i da se oslobodimo nezgodnih i opakih ljudi. Jer nemaju svi
vjere!
2Sol 3:3 Ali, vjeran je Gospodin koji øe nas uçvrstiti i saçuvati od Zloga.
2Sol 3:4 A uzdamo se, u Gospodinu, u vas: da vræite i da øete vræiti ono
æto vam zapovijedamo.
2Sol 3:5 A Gospodin neka upravi srca vaæa k ljubavi Boœjoj i postojanosti
Kristovoj.
2Sol 3:6 Zapovijedamo vam, braøo, u ime Gospodina Isusa Krista da se
klonite svakoga brata æto œivi neuredno i ne po predaji koju primiste od
nas.
2Sol 3:7 Ta sami znate kako nas treba nasljedovati. Jer dok bijasmo
meåu vama, nismo œivjeli neuredno:
2Sol 3:8 niçiji kruh nismo badava jeli, nego smo u trudu i naporu noøu i
danju radili da ne bismo opteretili koga od vas.
2Sol 3:9 Ne æto ne bismo imali prava, nego da vam sebe damo za uzor
koji øete nasljedovati.
2Sol 3:10 Doista, dok bijasmo u vas, ovo vam zapovijedasmo: Tko neøe
da radi, neka i ne jede!

903
2Sol 3:11 A çujemo da neki od vas œive neuredno: niæta ne rade, nego
dangube.
2Sol 3:12 Takvima zapovijedamo i zaklinjemo ih u Gospodinu Isusu
Kristu: neka s mirom rade i svoj kruh jedu.
2Sol 3:13 Vama pak, braøo, neka ne dodija çiniti dobro.
2Sol 3:14 Ako li se tko ne pokorava naæoj rijeçi u ovoj poslanici, zabiljeœite
ga, ne drugujte s njime, da se postidi,
2Sol 3:15 ali ga ne smatrajte neprijateljem, nego ga urazumljujte kao
brata.
2Sol 3:16 A sam Gospodin mira dao vam mir zauvijek i na svaki naçin!
Gospodin sa svima vama!
2Sol 3:17 Pozdrav mojom rukom, Pavlovom. Ovo je znak u svakoj
poslanici: ovako piæem.
2Sol 3:18 Milost Gospodina naæega Isusa Krista sa svima vama!
1 TIMOTEJU
1TI 1:1 Pavao, apostol Krista Isusa po nalogu Boga, Spasitelja naæega,
i Krista Isusa, nade naæe,
1TI 1:2 Timoteju, pravomu sinu u vjeri: milost, milosråe i mir od Boga
Oca i Krista Isusa, Gospodina naæega!
Prijetnje laœnih uçitelja
1TI 1:3 Kao æto sam te zamolio kad sam odlazio u Makedoniju, ostani u
Efezu da zapovijediæ nekima neka ne nauçavaju drugih nauka
1TI 1:4 i neka se ne zanose beskrajnim bajkama i rodoslovljima, koja
viæe pogoduju rasprama negoli rasporedbi Boœjoj po vjeri.
1TI 1:5 Svrha je te zapovijedi ljubav iz çista srca, dobre savjesti i vjere
neprijetvorne.
1TI 1:6 To su neki promaæili i zastranili u praznorjeçje;
1TI 1:7 htjeli bi biti uçitelji Zakona, a ne razumiju ni æto govore ni æto
tvrde.
Prava uloga Zakona
1TI 1:8 A mi znamo da je Zakon dobar ako se tko njime sluœi zakonito,
1TI 1:9 svjestan toga da je Zakon tu ne za pravednika nego za bezakonike
i nepokornike, nepoboœnike i greænike, bezboœnike i svetogrdnike,
ocoubojice i materoubojice, koljaçe,
1TI 1:10 bludnike, muækoloœnike, trgovce ljudima, varalice, krivokletnike,
i ima li joæ æto protivno zdravom nauku -
1TI 1:11 po evanåelju Slave blaœenoga Boga koje je meni povjereno.
Pavlov œivotni hvalospjev Bogu
1TI 1:12 Zahvalan sam Onome koji mi dade snagu - Kristu Isusu, Gospodinu
naæemu - jer me smatrao vrijednim povjerenja, kad u sluœbu
postavi mene
1TI 1:13 koji prije bijah hulitelj, progonitelj i nasilnik. Ali pomilovan sam
jer sam to u neznanju uçinio, joæ u nevjeri.
1TI 1:14 I milost Gospodina naæega preobilovala je zajedno s vjerom i
ljubavlju, u Kristu Isusu.
1TI 1:15 Vjerodostojna je rijeç i vrijedna da se posve prihvati: Isus Krist
doåe na svijet spasiti greænike, od kojih sam prvi ja.
1TI 1:16 A pomilovan sam zato da na meni prvome Isus Krist pokaœe
svu strpljivost i pruœi primjer svima koji øe povjerovati u njega za œivot
vjeçni.
1TI 1:17 A Kralju vjekova, besmrtnome, nevidljivome, jedinome Bogu
çast i slava u vijeke vjekova. Amen.
Timotejeva odgovornost
1TI 1:18 Taj ti zadatak predajem, sine Timoteju, u skladu s proroætvima
nekoø nad tobom izreçenima: na njih oslonjen, bij boj plemeniti
1TI 1:19 imajuøi vjeru i dobru savjest, koju su neki odbacili i doœivjeli
brodolom vjere.
1TI 1:20 Meåu njima je Himenej i Aleksandar, koje sam predao Sotoni
da nauçe ne huliti.
1TI 2:1 Dakle, preporuçujem prije svega da se obavljaju proænje, molitve,
molbenice i zahvalnice za sve ljude,
1TI 2:2 za kraljeve i sve koji su na vlasti, da provodimo miran i spokojan
œivot u svoj bogoljubnosti i ozbiljnosti.
1TI 2:3 To je dobro i ugodno pred Spasiteljem naæim Bogom,
1TI 2:4 koji hoøe da se svi ljudi spase i doåu do spoznanja istine.
1TI 2:5 Jer jedan je Bog, jedan je i posrednik izmeåu Boga i ljudi, çovjek
- Krist Isus,

904
1TI 2:6 koji sebe samoga dade kao otkup za sve. To je u svoje vrijeme
dano svjedoçanstvo,
1TI 2:7 za koje sam ja postavljen propovjednikom i apostolom - istinu
govorim, ne laœem - uçiteljem naroda u vjeri i istini.
1TI 2:8 Hoøu dakle da muækarci mole na svakome mjestu, podiœuøi
çiste ruke bez srdœbe i raspre;
1TI 2:9 isto tako œene - u doliçnu drœanju: neka se rese stidljivoæøu i
razborom, ne pletenicama i zlatom ili biserjem ili skupocjenim odijelom,
1TI 2:10 nego - dobrim djelima, kako dolikuje œenama koje ispovijedaju
bogoljubnost.
1TI 2:11 Œena neka u miru prima pouku sa svom podloœnoæøu.
1TI 2:12 Pouçavati pak œeni ne dopuætam, ni vladati nad muœem, nego
- neka bude na miru.
1TI 2:13 Jer prvi je oblikovan Adam, onda Eva;
1TI 2:14 i Adam nije zaveden, a œena je, zavedena, uçinila prekræaj.
1TI 2:15 A spasit øe se raåanjem djece ako ustraje u vjeri, ljubavi i
posveøivanju, s razborom.
Nadglednici
1TI 3:1 Vjerodostojna je rijeç: teœi li tko za nadgledniætvom, çasnu sluœbu
œeli.
1TI 3:2 Treba stoga da nadglednik bude besprijekoran, jedne œene muœ,
trijezan, razuman, sreåen, gostoljubiv, sposoban pouçavati,
1TI 3:3 ne vinu sklon, ne nasilan nego popustljiv, ne ratoboran, ne srebroljubac;
1TI 3:4 da svojom kuøom dobro upravlja i sinove drœi u pokornosti sa
svom ozbiljnoæøu -
1TI 3:5 a ne zna li netko svojom kuøom upravljati, kako øe se brinuti za
Crkvu Boœju? -
1TI 3:6 ne novoobraøenik da se ne bi uzoholio i pao pod osudu åavlovu.
1TI 3:7 A treba da ima i lijepo svjedoçanstvo od onih vani, da ne bi u rug
upao i zamku åavlovu.
Åakoni
1TI 3:8 Åakoni isto tako treba da budu ozbiljni, ne dvoliçni, ne odani
mnogom vinu ni prljavu dobitku -
1TI 3:9 imajuøi otajstvo vjere u çistoj savjesti.
1TI 3:10 I neka se najprije iskuæavaju, pa onda, budu li besprigovorni,
neka obavljaju sluœbu.
1TI 3:11 Œene isto tako neka budu ozbiljne, ne klevetnice nego trijezne,
vjerne u svemu.
1TI 3:12 åakoni neka budu jedne œene muœevi, neka dobro upravljaju
djecom i svojim kuøama.
1TI 3:13 Jer oni koji dobro obavljaju sluœbu, stjeçu çastan poloœaj i veliku
smjelost u vjeri, vjeri u Isusu Kristu.
Crkva i Otajstvo poboœnosti
1TI 3:14 Ovo ti piæem u nadi da øu ubrzo doøi k tebi,
1TI 3:15 a okasnim li, da znaæ kako se treba vladati u kuøi Boœjoj, koja
je Crkva Boga œivoga, stup i uporiæte istine.
1TI 3:16 Da, po sveopøem uvjerenju, veliko je Otajstvo poboœnosti: On,
oçitovan u tijelu, opravdan u Duhu, viåen od anåela, propovijedan meåu
narodima, vjerovan u svijetu, uznesen u slavu.
Krivi uçitelji
1TI 4:1 Duh izriçito govori da øe u posljednja vremena neki otpasti od
vjere i prikloniti se prijevarnim duhovima i zloduhovskim naucima.
1TI 4:2 A sve to pod utjecajem himbe laœljivaca otupjele savjesti
1TI 4:3 koji zabranjuju œeniti se i nameøu uzdrœavati se od jela æto ih je
Bog stvorio da ih sa zahvalnoæøu uzimaju oni koji vjeruju i znaju istinu.
1TI 4:4 Doista, svako je Boœje stvorenje dobro i ne valja odbaciti niæta
æto se uzima sa zahvalnoæøu
1TI 4:5 jer se posveøuje rijeçju Boœjom i molitvom.
1TI 4:6 To izlaœi braøi i bit øeæ dobar posluœitelj Krista Isusa, hranjen
rijeçima vjere i dobroga nauka za kojim postojano ideæ.
1TI 4:7 Svjetovne pak i bablje priçe odbijaj! Vjeœbaj se u poboœnosti!
1TI 4:8 Uistinu, tjelesno vjeœbanje malo çemu koristi, a poboœnost je
svemu korisna jer joj je obeøan œivot - sadaænji i buduøi.
1TI 4:9 Vjerodostojna je to rijeç i vrijedna da se posve prihvati.
1TI 4:10 Ta za to se trudimo i borimo jer se pouzdajemo u Boga œivoga
koji je Spasitelj svih ljudi, ponajpaçe vjernika.
1TI 4:11 Zapovijedaj to i nauçavaj!
1TI 4:12 Nitko neka ne prezire tvoje mladosti, nego budi uzor vjernicima
u rijeçi, u vladanju, u ljubavi, u vjeri, u çistoøi.
1TI 4:13 Dok ne doåem, posveti se çitanju, poticanju, pouçavanju.

905
1TI 4:14 Ne zanemari milosnog dara koji je u tebi, koji ti je dan po
proroætvu zajedno s polaganjem ruku starjeæinstva.
1TI 4:15 Oko toga nastoj, sav u tom budi da tvoj napredak bude svima
oçit.
1TI 4:16 Pripazi na samog sebe i na pouçavanje! Ustraj u tome! Jer to
vræeøi, spasit øeæ i sebe i one koji te sluæaju.
Vjernici
1TI 5:1 Na starca se ne otresaj, nego ga nagovaraj kao oca, mladiøe
kao braøu,
1TI 5:2 starice kao majke, djevojke kao sestre - u svoj çistoøi.
Udovice
1TI 5:3 Udovice poætuj - one koje su zaista udovice.
1TI 5:4 Ako li ipak koja udovica ima djecu ili unuke, neka najprije oni
znaju oçitovati svoju poboœnost prema vlastitom domu i uzdarjem
uzvraøati roditeljima jer to je ugodno Bogu.
1TI 5:5 A ona koja je zaista udovica, posve sama, pouzdaje se u Boga,
odana proænjama i molitvama noø i dan;
1TI 5:6 ona, naprotiv, koja provodi lagodan œivot, œiva je veø umrla.
1TI 5:7 I to naglaæuj da budu besprijekorne.
1TI 5:8 Ako li se tkogod za svoje, navlastito za ukuøane, ne stara, zanijekao
je vjeru i gori je od nevjernika.
1TI 5:9 U popis neka se unosi udovica ne mlaåa od æezdeset godina,
jednog muœa œena,
1TI 5:10 koja ima svjedoçanstvo dobrih djela: da je djecu odgojila, da je
bila gostoljubiva, da je svetima noge prala, da je nevoljnima pomagala,
da se svakom dobru djelu posveøivala.
1TI 5:11 Mlaåe pak udovice odbijaj jer kad ih poœuda odvrati od Krista,
hoøe se udati,
1TI 5:12 pa zasluœe osudu æto su pogazile prvotnu vjernost.
1TI 5:13 A uz to se, obilazeøi po kuøama, nauçe biti besposlene, i ne
samo besposlene, nego i brbljave i nametljive, govoreøi æto ne bi smjele.
1TI 5:14 Hoøu dakle da se mlaåe udaju, djecu raåaju, da budu kuøevne
te ne daju protivniku nikakva povoda za pogråivanje.
1TI 5:15 Jer veø su neke zastranile za Sotonom.
1TI 5:16 Ako koja vjernica ima udovica, neka im pomaœe, a neka se ne
optereøuje Crkva, da uzmogne pomoøi onima koje su zaista udovice.
Prezbiteri - starjeæine
1TI 5:17 Starjeæine koji su dobri predstojnici dostojni su dvostruke çasti,
ponajpaçe oni koji se trude oko Rijeçi i pouçavanja.
1TI 5:18 Pismo doista veli: Volu koji vræi ne zavezuj usta! I: Vrijedan je
radnik plaøe svoje.
1TI 5:19 Protiv starjeæine ne primaj tuœbe, osim na osnovi dvaju ili triju
svjedoka.
1TI 5:20 One koji grijeæe, pred svima ukori da i drugi imaju straha!
1TI 5:21 Zaklinjem te pred Bogom i Kristom Isusom i izabranim anåelima
da se toga drœiæ bez predrasude i niæta ne çiniæ po naklonosti.
1TI 5:22 Ruku prebrzo ni na koga ne polaœi i ne budi dionikom tuåih
grijeha! Sebe çistim çuvaj!
1TI 5:23 Ne pij viæe samo vode, nego uzimaj malo vina poradi œeluca i
çestih svojih slabosti.
1TI 5:24 Grijesi nekih ljudi oçiti su i prije suda, nekih pak samo nakon
njega.
1TI 5:25 Tako su i dobra djela oçita, a bila i drukçija, ne mogu se skriti.
Robovi
1TI 6:1 Koji su pod jarmom, robovi, neka svoje gospodare smatraju
svake çasti dostojnima da se ne bi pogråivalo ime Boœje i nauk.
1TI 6:2 A oni kojima su gospodari vjernici, neka ih ne cijene manje zato
æto su braøa, nego neka im joæ viæe sluœe jer ti koji primaju njihovo
dobroçinstvo vjernici su i ljubljena braøa. To nauçavaj i preporuçuj!
Pravi i krivi uçitelji
1TI 6:3 A tko drukçije nauçava i ne prianja uza zdrave rijeçi, rijeçi
Gospodina naæega Isusa Krista, i nauk u skladu s poboœnoæøu,
1TI 6:4 nadut je, puka neznalica, samo boluje od raspra i rjeçoborstava,
od kojih nastaje zavist, svaåa, pogrde, zla sumnjiçenja,
1TI 6:5 razraçunavanja ljudi pokvarene pameti i liæenih istine, æto
poboœnost smatraju dobitkom.
1TI 6:6 Pa i jest dobitak velik poboœnost, zadovoljna onim æto ima!
1TI 6:7 Ta niæta nismo donijeli na svijet te iz njega niæta ni iznijeti ne
moœemo!
1TI 6:8 Imamo li dakle hranu i odjeøu, zadovoljimo se time.
1TI 6:9 Jer oni koji se hoøe bogatiti, upadaju u napast, zamku i mnoge

906
nerazumne i ætetne poœude æto ljude strovaljuju u zator i propast.
1TI 6:10 Zaista, korijen svih zala jest srebroljublje; njemu odani, mnogi
odlutaæe od vjere i sami sebe isprobadaæe mukama mnogima.
Usrdni poticaji Timoteju
1TI 6:11 A ti se, Boœji çovjeçe, toga kloni! Teœi za pravednoæøu,
poboœnoæøu, vjerom, ljubavlju, postojanoæøu, krotkoæøu!
1TI 6:12 Bij dobar boj vjere, osvoji vjeçni œivot na koji si pozvan i radi
kojega si dao ono lijepo svjedoçanstvo pred mnogim svjedocima!
1TI 6:13 Zapovijedam pred Bogom koji svemu œivot daje i pred Kristom
Isusom koji pred Poncijem Pilatom posvjedoçi lijepo svjedoçanstvo:
1TI 6:14 çuvaj Zapovijed, neokaljano i besprijekorno, do Pojava
Gospodina naæega Isusa Krista.
1TI 6:15 Njega øe u svoje vrijeme pokazati On, Blaœeni i jedini Vladar,
Kralj kraljeva i Gospodar gospodara,
1TI 6:16 koji jedini ima besmrtnost, prebiva u svjetlu nedostupnu, koga
nitko od ljudi ne vidje niti ga vidjeti moœe. Njemu çast i vlast vjekovjeçna!
Amen.
Bogati kræøani
1TI 6:17 Onima koji su u sadaænjem svijetu bogati zapovijedaj neka ne
budu bahati i neka se ne uzdaju u nesigurno bogatstvo, nego u Boga
koji nam sve bogato daje na uœivanje;
1TI 6:18 neka dobro çine, neka se bogate dobrim djelima, neka budu
dareœljivi, zajedniçari -
1TI 6:19 prikupljajuøi sebi lijepu glavnicu za buduønost da osvoje onaj
pravi œivot.
Zavræni poticaj i pozdrav
1TI 6:20 Timoteju, poklad çuvaj kloneøi se svjetovnoga praznoglasja i
proturjeçja nekog nazovispoznanja,
1TI 6:21 koje su neki ispovijedali pa od vjere zastranili. Milost s vama!
2 TIMOTEJU
2TI 1:1 Pavao, apostol Krista Isusa voljom Boœjom, po obeøanju œivota,
œivota u Kristu Isusu,
2TI 1:2 Timoteju, ljubljenom sinu: milost, milosråe i mir od Boga Oca i
Krista Isusa, Gospodina naæega.
Zahvala Bogu
2TI 1:3 Zahvalan sam Bogu, kojemu onamo od predaka çiste savjesti
sluœim, dok te se neprestano spominjem u svojim molitvama noø i dan.
2TI 1:4 Sjetim se tvojih suza i zaœelim vidjeti te da se napunim radosti
2TI 1:5 imajuøi na pameti neprijetvornu vjeru koja je u tebi - onu vjeru
koja je najprije prebivala u tvojoj baki Loidi i tvojoj majci Euniki, a uvjeren
sam, i u tebi.
Milosti koje je Timotej primio
2TI 1:6 Poradi toga podsjeøam te: raspiruj milosni dar Boœji koji je u tebi
po polaganju mojih ruku.
2TI 1:7 Jer nije nam Bog dao duha bojaœeljivosti, nego snage, ljubavi i
razbora.
2TI 1:8 Ne stidi se stoga svjedoçanstva za Gospodina naæega, ni mene,
suœnja njegova. Nego zlopati se zajedno sa mnom za evanåelje, po
snazi Boga
2TI 1:9 koji nas je spasio i pozvao pozivom svetim - ne po naæim djelima,
nego po svojem naumu i milosti koja nam je dana u Kristu Isusu prije
vremena vjekovjeçnih,
2TI 1:10 a oçitovana je sada pojavkom Spasitelja naæega Krista Isusa,
koji obeskrijepi smrt i uçini da zasja œivot i neraspadljivost - po evanåelju
2TI 1:11 za koje sam ja postavljen propovjednikom, apostolom i
uçiteljem.
2TI 1:12 Poradi toga i ovo trpim, ali se ne stidim jer znam komu sam
povjerovao i uvjeren sam da je on moøan poklad moj saçuvati za onaj
Dan.
2TI 1:13 Uzorom neka ti budu zdrave rijeçi koje si od mene çuo u vjeri i
ljubavi u Kristu Isusu.
2TI 1:14 Lijepi poklad çuvaj po Duhu Svetom koji prebiva u nama.
2TI 1:15 Napustiæe me, to znaæ, svi u Aziji, meåu njima i Figel i Hermogen.
2TI 1:16 Neka Gospodin milosråem podari Oneziforov dom jer me çesto
osvjeœivao i nije se stidio mojih okova,
2TI 1:17 nego kad je bio u Rimu, briœljivo me potraœio i naæao.

907
2TI 1:18 Dao mu Gospodin naøi milosråe u Gospodina u onaj Dan! A
koliko je usluga u Efezu iskazao, to ti najbolje znaæ.
2TI 2:1 Ti se dakle, dijete moje, jaçaj miloæøu u Kristu Isusu
2TI 2:2 i æto si od mene po mnogim svjedocima çuo, to predaj vjernim
ljudima koji øe biti podobni i druge pouçiti.
2TI 2:3 S njima se zlopati kao dobar vojnik Krista Isusa.
2TI 2:4 Tko vojuje, ne zapleøe se u svagdanje poslove kako bi se
vojskovoåi svidio.
2TI 2:5 I natjeçe li se tko, ne ovjençava se ako se zakonito ne natjeçe.
2TI 2:6 Ratar koji se trudi treba da prvi primi od uroda.
2TI 2:7 Shvati æto govorim! Ta dat øe ti Gospodin razum u svemu.
2TI 2:8 Spominji se Isusa Krista, uskrsla od mrtvih, od potomstva Davidova
- po mojem evanåelju.
2TI 2:9 Za njega se ja zlopatim sve do okova, kao zloçinac. Ali rijeç
Boœja nije okovana!
2TI 2:10 Stoga sve podnosim radi izabranih, da i oni postignu spasenje,
spasenje u Kristu Isusu, zajedno s vjeçnom slavom.
2TI 2:11 Vjerodostojna je rijeç: Ako s njime umrijesmo, s njime øemo i
œivjeti.
2TI 2:12 Ako ustrajemo, s njime øemo i kraljevati. Ako ga zanijeçemo,
i on øe zanijekati nas.
2TI 2:13 Ako ne budemo vjerni, on vjeran ostaje. Ta ne moœe sebe
zanijekati!
2TI 2:14 Na to podsjeøaj zaklinjuøi pred Bogom neka ne bude
rjeçoborstva: niçemu ne koristi, a na propast je onima koji sluæaju.
2TI 2:15 Uznastoj da kao prokuæan staneæ pred Boga kao radnik koji se
nema çega stidjeti, koji ispravno reœe rijeç istine.
2TI 2:16 Svjetovnih se pak praznorjeçja kloni: sve øe viæe provaljivati
prema bezboœnosti
2TI 2:17 i rijeç øe njihova kao rak-rana izgrizati. Od njih su Himenej i
Filet,
2TI 2:18 koji zastraniæe od istine tvrdeøi da je uskrsnuøe veø bilo te
nekima prevraøaju vjeru.
2TI 2:19 Ipak çvrsti temelj Boœji stoji - pod ovim je peçatom: Poznaje
Gospodin one koji su njegovi i neka se kloni zloøe tko god imenuje ime
Gospodnje.
2TI 2:20 Pa u velikoj kuøi ima posuda ne samo zlatnih i srebrnih, nego
i drvenih i glinenih; i jedne su çasne, druge pak neçasne.
2TI 2:21 Oçisti li se dakle tko od toga, bit øe posuda çasna, posveøena,
korisna Gospodaru, za svako dobro djelo prikladna.
2TI 2:22 A mladenaçkih se strastvenosti kloni! Teœi za pravednoæøu,
vjerom, ljubavlju, mirom sa svima koji iz çista srca prizivlju Gospodina.
2TI 2:23 Lude pak i neobuzdane raspre odbijaj znajuøi da raåaju
svaåama.
2TI 2:24 A sluga Gospodnji treba da se ne svaåa, nego da bude njeœan
prema svima, sposoban pouçavati, zlo podnositi,
2TI 2:25 da s blagoæøu preodgaja protivnike, ne bi li ih Bog podario
obraøenjem te spoznaju istinu
2TI 2:26 i ponovno budu trijezni izvan zamke åavla koji ih drœi robljem
svoje volje.
2TI 3:1 A ovo znaj: u posljednjim danima nastat øe teæka vremena.
2TI 3:2 Ljudi øe doista biti sebeljupci, srebroljupci, preuzetnici, oholice,
hulitelji, roditeljima neposluæni, nezahvalnici, bezboœnici,
2TI 3:3 beæøutnici, nepomirljivci, klevetnici, neobuzdanici, goropadnici,
neljubitelji dobra,
2TI 3:4 izdajice, brzopletnici, naduti, ljubitelji uœitka viæe nego ljubitelji
Boga.
2TI 3:5 Imaju obliçje poboœnosti, ali snage su se njezine odrekli. I njih se
kloni!
2TI 3:6 Od njih su doista oni æto se uvlaçe u kuøe i zarobljuju œenice,
natovarene grijesima, vodane najrazliçitijim strastima:
2TI 3:7 one uvijek uçe, a nikako ne mogu doøi do spoznaje istine.
2TI 3:8 Kao æto se Janes i Jambres suprotstaviæe Mojsiju, tako se i ovi,
ljudi pokvarena uma, u vjeri neprokuæani, suprotstavljaju istini.
2TI 3:9 Ali neøe viæe napredovati jer bezumlje øe ovih postati oçito, kako
se to i onima dogodilo.
2TI 3:10 A ti si poæao za nmom u pouçavanju, u ponaæanju, u naumu, u
vjeri, u strpljivosti, u ljubavi, u postojanosti;
2TI 3:11 u progonstvima, u patnjama koje su me zadesile u Antiohiji, u
Ikoniju, u Listri. Kakva li sam progonstva podnio! I iz svih me izbavio
Gospodin!

908
2TI 3:12 A i svi koji hoøe œivjeti poboœno u Kristu Isusu, bit øe progonjeni.
2TI 3:13 Zli pak ljudi i vraçari napredovat øe sve viæe u zlu - kao zavodnici
i zavedeni.
2TI 3:14 Ti, naprotiv, ostani u onome u çemu si pouçen i çemu si vjeru
dao, svjestan od koga si sve pouçen
2TI 3:15 i da od malena poznajeæ Sveta pisma koja su vrsna uçiniti te
mudrim tebi na spasenje po vjeri, vjeri u Kristu Isusu.
2TI 3:16 Sve Pismo, po Bogu nadahnuto, korisno je za pouçavanje,
uvjeravanje, popravljanje, odgajanje u pravednosti,
2TI 3:17 da çovjek Boœji bude vrstan, za svako dobro djelo podoban.
2TI 4:1 Zaklinjem te pred Bogom i Kristom Isusom, koji øe suditi œive i
mrtve, zaklinjem te pojavkom njegovim i kraljevstvom njegovim:
2TI 4:2 propovijedaj Rijeç, uporan budi - bilo to zgodno ili nezgodno -
uvjeravaj, prijeti, zapovijedaj sa svom strpljivoæøu i poukom.
2TI 4:3 Jer doøi øe vrijeme kad ljudi neøe podnositi zdrava nauka nego
øe sebi po vlastitim poœudama nagomilavati uçitelje kako im godi uæima;
2TI 4:4 od istine øe uho odvraøati, a bajkama se priklanjati.
2TI 4:5 Ti, naprotiv, budi trijezan u svemu, zlopati se, djelo izvræi
blagovjesniçko, sluœenje svoje posve ispuni!
Pavao u predveçerje œivota
2TI 4:6 Jer ja se veø prinosim za œrtvu ljevanicu, prispjelo je vrijeme
moga odlaska.
2TI 4:7 Dobar sam boj bio, trku zavræio, vjeru saçuvao.
2TI 4:8 Stoga, pripravljen mi je vijenac pravednosti kojim øe mi u onaj
Dan uzvratiti Gospodin, pravedan sudac; ne samo meni, nego i svima
koji s ljubavlju çekaju njegov pojavak.
2TI 4:9 Nastoj æto prije doøi k meni!
2TI 4:10 Jer Dema me, zaljubljen u sadaænji svijet, napustio i otiæao u
Solun; Krescencije u Galaciju, Tit u Dalmaciju.
2TI 4:11 Luka je jedini sa mnom. Marka uzmi i dovedi sa sobom jer mi
je koristan za sluœenje.
2TI 4:12 Tihika sam poslao u Efez.
2TI 4:13 Kabanicu koju ostavih u Troadi kod Karpa, kada doåeæ, donesi.
I knjige, osobito pergamene.
2TI 4:14 Aleksandar kovaç nanio mi je mnogo zla. Uzvratio mu Gospodin
po njegovim djelima!
2TI 4:15 Njega se i ti çuvaj jer se veoma usprotivio naæim rijeçima.
2TI 4:16 Za prve moje obrane nitko ne bijaæe uza me, svi me napustiæe.
Ne uraçunalo im se!
2TI 4:17 Ali Gospodin je stajao uza me, on me krijepio da se po meni
potpuno razglasi Poruka te je çuju svi narodi; i izbavljen sam iz usta
lavljih.
2TI 4:18 Izbavit øe me Gospodin od svakoga zla djela i spasiti za svoje
nebesko kraljevstvo. Njemu slava u vijeke vjekova! Amen!
2TI 4:19 Pozdravi Prisku i Akvilu i Oneziforov dom!
2TI 4:20 Erast osta u Korintu, a Trofima ostavih u Miletu bolesna.
2TI 4:21 Nastoj doøi prije zime. Pozdravlja te Eubul, Pudencije, Lino,
Klaudija i sva braøa.
TIT 1:22 Gospodin s duhom tvojim. Milost s vama!
TITU
Tit 1:1 Pavao, sluga Boœji i apostol Isusa Krista poradi vjere izabranika
Boœjih i spoznanja istine usmjerene k poboœnosti
Tit 1:2 u nadi œivota vjeçnoga æto ga, prije vremena vjekovjeçnih, obeøa
Bog, On koji ne laœe,
Tit 1:3 a u svoje doba oçitova rijeç svoju u propovijedanju koje je meni
povjereno po odredbi Spasitelja naæega, Boga:
Tit 1:4 Titu, pravomu sinu po zajedniçkoj vjeri, milost i mir od Boga i
Krista Isusa, Spasitelja naæega!
Postavljanje starjeæina
Tit 1:5 Poradi toga ostavih te na Kreti da urediæ preostalo te po gradovima
postaviæ starjeæine kako sam ti ja odredio:
Tit 1:6 je li tko besprigovoran, jedne œene muœ, jesu li mu djeca vjernici
i ne pod optuœbom raskalaæenosti ili nepokorna...
Tit 1:7 Jer nadstojnik kao Boœji upravitelj treba da bude besprigovoran:
ne samoœiv, ne jedljiv, ne vinu sklon, ni nasilju, ni prljavu dobitku,
Tit 1:8 nego gostoljubiv, ljubitelj dobra, razuman, pravedan, svet,
uzdrœljiv,

909
Tit 1:9 priljubljen uz vjerodostojnu rijeç nauka da moœe i hrabriti u zdravom
nauku i uvjeravati protivnike.
Borba protiv krivih uçitelja
Tit 1:10 Jer mnogi su nepokorni, praznorjeçni i zavodnici, ponajpaçe
oni iz obrezanja.
Tit 1:11 Njima treba zaçepiti usta jer cijele domove prevraøaju
nauçavajuøi æto ne bi smjeli, i to poradi prljava dobitka.
Tit 1:12 Reçe netko od njih, njihov vlastiti prorok: “Kreøani uvijek laæci,
opake zvijeri, trbusi dangubni.”
Tit 1:13 Svjedoçanstvo je to istinito. Zato ih karaj oætro da budu zdravi u
vjeri,
Tit 1:14 da ne prianjaju uza œidovske bajke i propise ljudi koji se odvraøaju
od istine.
Tit 1:15 Sve je çisto çistima; okaljanima pak i nevjernima niæta çisto,
nego su im okaljani i razum i savjest.
Tit 1:16 Ispovijedaju da Boga poznaju, ali djelima ga nijeçu - odvratni,
neposluæni i za koje god dobro djelo nepodesni.
Neke staleæke duœnosti
Tit 2:1 Ti, naprotiv, govori æto se priliçi zdravu nauku:
Tit 2:2 starci da budu trijezni, ozbiljni, razumni, zdrave vjere, ljubavi,
postojanosti;
Tit 2:3 starice isto tako - vladanja kakvo dolikuje svetima: ne klevetnice,
ne ropkinje mnogog vina, nego uçiteljice dobra
Tit 2:4 da urazumljuju mlaåe neka ljube svoje muœeve, djecu,
Tit 2:5 neka budu razumne, çiste, kuøevne, dobre, podloœne svojim
muœevima da se rijeç Boœja ne bi pogråivala.
Tit 2:6 Mladiøe isto tako potiçi da budu razumni.
Tit 2:7 U svemu se pokaœi uzorom dobrih djela: u pouçavanju - nepokvarljivost,
ozbiljnost,
Tit 2:8 rijeç zdrava, besprigovorna da se onaj nasuprot postidi nemajuøi
o nama reøi niæta zlo.
Tit 2:9 Robovi neka se svojim gospodarima u svemu podlaœu, ugaåaju
im, ne proturjeçe,
Tit 2:10 ne pronevjeruju, nego neka im iskazuju svaku dobru vjernost
da u svemu budu ures nauku Spasitelja naæega, Boga.
Temelj staleækih duœnosti
Tit 2:11 Pojavila se doista milost Boœja, spasiteljica svih ljudi;
Tit 2:12 odgojila nas da se odreknemo bezboœnosti i svjetovnih poœuda
te razumno, pravedno i poboœno œivimo u sadaænjem svijetu,
Tit 2:13 iæçekujuøi blaœenu nadu i pojavak slave velikoga Boga i Spasitelja
naæega Isusa Krista.
Tit 2:14 On sebe dade za nas da nas otkupi od svakoga bezakonja i
oçisti sebi Narod izabrani koji revnuje oko dobrih djela.
Tit 2:15 To govori, zapovijedaj, karaj sa svom vlaæøu. Nitko neka te ne
prezire.
Opøe duœnosti vjernika
Tit 3:1 Podsjeøaj ih da se podlaœu poglavarstvima, vlastima, da sluæaju,
da budu spremni na svako dobro djelo,
Tit 3:2 nikoga da ne pogråuju, da budu neratoborni, popustljivi, da oçituju
svaku blagost prema svim ljudima.
Tit 3:3 Jer i mi nekoø bijasmo nerazumni, nepokorni, lutalice, robovi
raznih poœuda i naslada, œivjeli smo u zlu i zavisti, odvratni bili, mrzili
jedni druge.
Temelj duœnosti vjernika
Tit 3:4 Ali kad se pojavila dobrostivost i çovjekoljublje Spasitelja naæega,
Boga,
Tit 3:5 on nas spasi ne po djelima æto ih u pravednosti mi uçinismo, nego
po svojem milosråu: kupelji novoga roåenja i obnavljanja po Duhu
Svetom
Tit 3:6 koga bogato izli na nas po Isusu Kristu, Spasitelju naæemu,
Tit 3:7 da opravdani njegovom miloæøu budemo, po nadi, baætinici œivota
vjeçnoga.
Posebni savjeti Titu
Tit 3:8 Vjerodostojna je ovo rijeç i hoøu da to uporno tvrdiæ te da oni koji
su povjerovali Bogu uznastoje prednjaçiti dobrim djelima. To je dobro i
korisno ljudima.
Tit 3:9 A ludih se raspra, i rodoslovlja, i svaåa, i sukoba zakonskih kloni:
beskorisni su i isprazni.
Tit 3:10 S krivovjercem nakon prvoga i drugog upozorenja prekini
Tit 3:11 znajuøi da je izopaçen i da grijeæi: on sam sebe osuåuje.
Osobne obavijesti, zavræni pozdravi i œelje

910
Tit 3:12 Kad poæaljem k tebi Artemu ili Tihika, poœuri se k meni u Nikopol
jer sam odluçio ondje prezimiti.
Tit 3:13 Zenu, pravnika, i Apolona briœeljivo opremi da im niæta ne ponestane.
Tit 3:14 A i naæi neka se uçe prednjaçiti dobrim djelima u œivotnim
potrebama da ne budu neplodni.
Tit 3:15 Pozdravljaju te svi koji su sa mnom. Pozdravi one koji nas ljube
u vjeri. Milost sa svima vama!
FILEMONU
Flm 1:1 Pavao, suœanj Isusa Krista, i brat Timotej: ljubljenom Filemonu,
suradniku naæemu,
Flm 1:2 i sestri Apiji, i Arhipu, suborcu naæem, i Crkvi u tvojoj kuøi.
Flm 1:3 Milost vam i mir od Boga, Oca naæega, i Gospodina Isusa Krista!
Zahvalnica i molitva
Flm 1:4 Zahvaljujem svagda Bogu svojemu spominjuøi te se u svojim
molitvama
Flm 1:5 jer çujem za tvoju ljubav i vjeru koju imaæ prema Gospodinu
Isusu Kristu i prema svima svetima.
Flm 1:6 Nek zajedniætvo tvoje vjere bude djelotvorno u spoznanju
svakoga moguøeg dobra meåu vama poradi Krista!
Flm 1:7 Uvelike si me doista obradovao i utjeæio svojom ljubavlju jer si,
brate, okrijepio srca svetih.
Zauzimanje za Onezima
Flm 1:8 Stoga, premda imam punu slobodu u Kristu da ti zapovjedim æto
ti je çiniti,
Flm 1:9 poradi ljubavi radije molim, kakav veø jesam, Pavao, starac, a
sada i suœanj Krista Isusa.
Flm 1:10 Molim te za svoje dijete koje rodih u okovima, za Onezima,
Flm 1:11 negda tebi nekorisna, a sada i tebi i meni veoma korisna.
Flm 1:12 Æaljem ti ga - njega, srce svoje.
Flm 1:13 Htjedoh ga zadrœati kod sebe da mi mjesto tebe posluœi u
okovima evanåelja.
Flm 1:14 Ali ne htjedoh preko tvoje volje da ne bi tvoja dobrota bila od
nevolje, nego od dobre volje.
Flm 1:15 Moœda baæ zato bi za ças odijeljen da ga dobijeæ zauvijek -
Flm 1:16 ne kao roba, nego viæe od roba, kao brata ljubljenoga, osobito
meni, a koliko viæe tebi, i po tijelu i po Gospodinu.
Flm 1:17 Smatraæ li me dakle drugom, primi ga kao mene.
Flm 1:18 Ako ti je u çemu skrivio ili ti je æto duœan, to meni upiæi.
Flm 1:19 Ja, Pavao, potpisujem svojom rukom: ja øu platiti. Da ti ne
reknem da mi i samoga sebe dugujeæ!
Flm 1:20 Hajde, brate, da se tobom okoristim u Gospodinu: okrijepi srce
moje u Kristu!
Flm 1:21 Uzdajuøi se u tvoju posluænost, napisah ti uvjeren da øeæ joæ
viæe uçiniti, nego te molim.
Preporuke i pozdravi
Flm 1:22 K tome, pripravi mi obitavaliæte jer se nadam da øu vam po
vaæim molitvama biti darovan.
Flm 1:23 Pozdravlja te Epafra, moj suuznik u Kristu Isusu, Marko, Aristarh,
Dema i Luka, moji suradnici.
Flm 1:24 Milost Gospodina naæega Isusa Krista s duhom vaæim!
HEBREJIMA
Heb 1:1 Viæe puta i na viæe naçina Bog nekoø govoraæe ocima po prorocima;
Heb 1:2 konaçno, u ove dane, progovori nama u Sinu. Njega postavi
baætinikom svega; Njega po kome sazda svjetove.
Heb 1:3 On, koji je odsjaj Slave i otisak Biøa njegova te sve nosi snagom
rijeçi svoje, poæto oçisti grijehe, sjede zdesna Veliçanstvu u visinama;
Heb 1:4 postade toliko moøniji od anåela koliko je uzviæenije nego oni
baætinio ime.
Heb 1:5 Ta kome od anåela ikad reçe: Ti si sin moj, danas te rodih; ili
pak: Ja øu njemu biti otac, a on øe meni biti sin.
Heb 1:6 A opet, kad uvodi Prvoroåenca u svijet, govori: Nek pred njim
nice padnu svi anåeli Boœji.

911
Heb 1:7 Za anåele veli: Anåele çini vjetrovima, sluge svoje plamenom
ognjenim,
Heb 1:8 ali za Sina: Prijestolje je tvoje, Boœe, u vijeke vjekova, i pravedno
œezlo - œezlo je tvog kraljevstva.
Heb 1:9 Ti ljubiæ pravednost, a mrziæ bezakonje, stoga Bog, Bog tvoj,
tebe pomaza uljem radosti kao nikog od tvojih drugova.
Heb 1:10 I: Ti u poçetku, Gospodine, utemelji zemlju i nebo je djelo ruku
tvojih.
Heb 1:11 Propast øe, ti øeæ ostati, sve øe ostarjeti kao odjeøa.
Heb 1:12 Mijenjaæ ih poput haljine, kao odjeøu, i nestaju. A ti si uvijek isti
- godinama tvojim nema kraja.
Heb 1:13 Za koga pak od anåela ikad reçe: Sjedi mi zdesna dok ne
poloœim neprijatelje tvoje za podnoœje nogama tvojim!
Heb 1:14 Svi ti zar nisu sluœniçki duhovi æto se æalju sluœiti za one koji
imaju baætiniti spasenje?
Heb 2:1 Zato treba da mi svesrdnije prianjamo uz ono æto çusmo da ne
bismo promaæili.
Heb 2:2 Jer ako je rijeç po anåelima izreçena bila çvrsta te je svaki
prijestup i neposluh primio pravednu plaøu,
Heb 2:3 kako li øemo mi umaøi ako zanemarimo toliko spasenje?
Spasenje koje je poçeo propovijedati Gospodin, koje su nam potvrdili
sluæatelji,
Heb 2:4 a posvjedoçio Bog znamenjima i çudesima, najrazliçitijim silnim
djelima i darivanjima Duha Svetoga po svojoj volji.
Heb 2:5 Nije doista anåelima podloœio buduøi svijet o kojem govorimo.
Heb 2:6 Netko negdje posvjedoçi: Æto je çovjek da ga se spominjeæ, sin
çovjeçji te ga pohaåaæ.
Heb 2:7 Ti ga tek za malo uçini manjim od anåela, slavom i çasti njega
ovjença,
Heb 2:8 njemu pod noge sve podloœi. Kad mu, doista, sve podloœi, niæta
ne ostavi æto mu ne bi bilo podloœeno. Sad joæ ne vidimo da mu je sve
podloœeno,
Heb 2:9 ali Njega, za malo manjeg od anåela, Isusa, vidimo zbog
pretrpljene smrti slavom i çasti ovjençana da miloæøu Boœjom bude
svakome na korist æto je on smrt okusio.
Heb 2:10 Dolikovalo je doista da Onaj radi kojega je sve i po kojemu je
sve - kako bi mnoge sinove priveo k slavi - po patnjama do savræenstva
dovede Poçetnika njihova spasenja.
Heb 2:11 Ta i Posvetitelj i posveøeni - svi su od jednoga! Zato se on i ne
stidi zvati ih braøom,
Heb 2:12 kad veli: Braøi øu svojoj navijeætat ime tvoje, hvalit øu te usred
zbora.
Heb 2:13 I joæ: Ja øu se u njega uzdati, i joæ: Evo, ja i djeca koju mi Bog
dade.
Heb 2:14 Pa buduøi da djeca imaju zajedniçku krv i meso, i sam on tako
postade u tome sudionikom da smrøu obeskrijepi onoga koji imaæe moø
smrti, to jest åavla,
Heb 2:15 pa oslobodi one koji - od straha pred smrøu - kroza sav œivot
bijahu podloœni ropstvu.
Heb 2:16 Ta ne zauzima se daæto za anåele, nego se zauzima za
potomstvo Abrahamovo.
Heb 2:17 Stoga je trebalo da u svemu postane braøi sliçan, da milosrdan
bude i ovjerovljen Veliki sveøenik u odnosu prema Bogu kako bi okajavao
grijehe naroda.
Heb 2:18 Doista, u çemu je iskuæan trpio, moœe iskuæavanima pomoøi.
Heb 3:1 Stoga, braøo sveta, sudionici nebeskoga poziva, promotrite
Apostola i Velikoga sveøenika naæe vjere - Isusa:
Heb 3:2 on je ovjerovljen kod Onoga koji ga postavi kao ono i Mojsije u
svoj kuøi njegovoj.
Heb 3:3 Dostojan je doista toliko veøe slave od Mojsija koliko veøu çast
od kuøe ima onaj tko ju je sagradio.
Heb 3:4 Jer svaku kuøu tkogod gradi, a sve je sagradio Bog.
Heb 3:5 Da, i Mojsije bijaæe ovjerovljen u svoj kuøi njegovoj kao sluœnik
da posvjedoçi za ono æto je imalo biti reçeno,
Heb 3:6 ali Krist - kao Sin, nad kuøom njegovom. Njegova smo kuøa mi
ako saçuvamo smjelost i ponos nade.
Heb 3:7 Zato, kao æto veli Duh Sveti: Danas ako glas mu çujete,
Heb 3:8 ne budite srca tvrda kao u Pobuni, kao u dan iskuæenja u pustinji
Heb 3:9 gdje me kuænjom iskuæavahu oçevi vaæi premda gledahu djela
moja
Heb 3:10 çetrdeset godina. Zato mi dodija naraætaj onaj pa rekoh: Uvijek

912
su nestalna srca i ne proniçu moje putove.
Heb 3:11 Tako se zakleh u svom gnjevu: Nikad neøe uøi u moj poçinak!
Heb 3:12 Pazite, braøo, da ne bi u koga od vas srce bilo opako, nevjerno,
odmetnulo se od Boga œivoga.
Heb 3:13 Paçe hrabrite jedni druge dan za danom dok joæ odjekuje ono
Danas da ne otvrdne tko od vas zaveden grijehom.
Heb 3:14 Doista, sudionici smo Kristovi postali ako, dakako, ono prvo
imanje stalnim saçuvamo
Heb 3:15 kad je reçeno: Danas ako glas mu çujete, ne budite srca tvrda
kao u Pobuni!
Heb 3:16 Jer, koji su to çuli pa se pobunili? Zar ne svi koji su pod Mojsijem
izaæli iz Egipta?
Heb 3:17 Koji li mu dodijavahu çetrdeset godina? Zar ne oni koji
sagrijeæiæe, kojih mrtva tijela popadaæe u pustinji?
Heb 3:18 Kojima se zakle da neøe uøi u njegov poçinak, ako li ne nepokornima?
Heb 3:19 I vidimo da ne mogoæe uøi zbog nevjere.
Heb 4:1 Bojmo se dakle da se, dok ostaje obeøanje o ulasku u njegov
Poçinak, za koga od vas ne bi utvrdilo kako je zakasnio.
Heb 4:2 Jer nama je navijeætena blagovijest kao i njima, ali njima Rijeç
poruke nije uskoristila jer se vjerom nisu pridruœili onima koji su posluæali.
Heb 4:3 U Poçinak doista ulazimo mi koji povjerovasmo, prema onom
æto je rekao: Tako se zakleh u svom gnjevu: Nikad neøe uøi u moj poçinak,
premda su djela od postanka svijeta dovræena.
Heb 4:4 Rekao je doista negdje o sedmom danu ovako: I poçinu Bog
sedmoga dana od svih djela svojih.
Heb 4:5 A ovdje opet: Nikad neøe uøi u moj poçinak.
Heb 4:6 Preostaje dakle da neki imaju u njega uøi, a oni koji su prvi
primili blagovijest ne uåoæe zbog nepokornosti.
Heb 4:7 Zato Bog ponovno odreåuje jedan dan, Danas, u Davidu nakon
toliko vremena govoreøi, kako je veø reçeno: Danas ako glas mu çujete,
ne budite srca tvrda.
Heb 4:8 Zbilja, da je Joæua njih u Poçinak uveo, ne bi Bog nakon toga
govorio o drugome danu.
Heb 4:9 Dakle: preostaje neki subotni poçinak narodu Boœjemu!
Heb 4:10 Zaista, tko uåe u njegov poçinak, poçinuo je od djela svojih
kao ono i Bog od svojih.
Heb 4:11 Pohitimo dakle uøi u taj Poçinak da nitko ne padne po uzoru na
takvu nepokornost.
Snaga Rijeçi Boœje
Heb 4:12 Œiva je, uistinu, Rijeç Boœja i djelotvorna; oætrija je od svakoga
dvosjekla maça; prodire dotle da dijeli duæu i duh, zglobove i moœdinu te
prosuåuje nakane i misli srca.
Heb 4:13 Nema stvorenja njoj skrivena. Sve je, naprotiv, golo i razgoljeno
oçima Onoga komu nam je dati raçun.
Heb 4:14 Imajuøi dakle velikoga Velikog sveøenika koji prodrije kroz
nebesa - Isusa, Sina Boœjega - çvrsto se drœimo vjere.
Heb 4:15 Ta nemamo takva Velikog sveøenika koji ne bi mogao biti
supatnik u naæim slabostima, nego poput nas iskuæavana svime, osim
grijehom.
Heb 4:16 Pristupajmo dakle smjelo Prijestolju milosti da primimo
milosråe i milost naåemo za pomoø u pravi ças!
Heb 5:1 Svaki veliki sveøenik, zaista, od ljudi uzet, za ljude se postavlja
u odnosu prema Bogu da prinosi darove i œrtve za grijehe.
Heb 5:2 On moœe primjereno suosjeøati s onima koji su u neznanju i
zabludi jer je i sam zaogrnut slaboæøu.
Heb 5:3 Zato mora i za narod i za sebe prinositi okajnice.
Heb 5:4 I nitko sam sebi ne prisvaja tu çast, nego je prima od Boga,
pozvan kao Aron.
Heb 5:5 Tako i Krist ne proslavi sam sebe postavæi sveøenik, nego ga
proslavi Onaj koji mu reçe: Ti si sin moj, danas te rodih,
Heb 5:6 po onome æto pak drugdje veli: Zauvijek ti si sveøenik po redu
Melkisedekovu.
Heb 5:7 On je u dane svoga zemaljskog œivota sa silnim vapajem i
suzama prikazivao molitve i proænje Onomu koji ga je mogao spasiti od
smrti. I bi usliæan zbog svoje predanosti:
Heb 5:8 premda je Sin, iz onoga æto prepati, naviknu sluæati
Heb 5:9 i, postigavæi savræenstvo, posta svima koji ga sluæaju zaçetnik
vjeçnoga spasenja -
Heb 5:10 proglaæen od Boga Velikim sveøenikom po redu
Melkisedekovu.

913
Heb 5:11 O tome nas çeka besjeda velika, ali teæko ju je rijeçima izloœiti
jer ste tvrdih uæiju.
Heb 5:12 Pa trebalo bi doista da nakon toliko vremena veø budete uçitelji,
a ono treba da tkogod vas ponovno pouçava poçetniçka poçela kazivanja
Boœjih. Takvi ste: mlijeka vam treba, a ne tvrde hrane.
Heb 5:13 Doista, tko je god joæ pri mlijeku, ne zna niæta o nauku
pravednosti jer - nejaçe je.
Heb 5:14 A za zrele je tvrda hrana, za one koji imaju iskustvom izvjeœbana
çula za rasuåivanje dobra i zla.
Heb 6:1 Stoga mimoiåimo poçetniçki nauk o Kristu i uzdignimo se k
savræenome ne postavljajuøi iznovice temelja: obraøenje od mrtvih djela
i vjera u Boga,
Heb 6:2 nauçavanje o krætenjima i polaganje ruku, uskrsnuøe mrtvih i
vjeçni sud.
Heb 6:3 To øemo pak uçiniti, dakako, ako Bog da.
Heb 6:4 Zaista, onima koji su jednom prosvijetljeni, i okusili dar nebeski,
i postali dionici Duha Svetoga,
Heb 6:5 i okusili Lijepu rijeç Boœju i snage buduøega svijeta,
Heb 6:6 pa otpali, nemoguøe je opet se obnoviti na obraøenje kad oni
sami ponovno razapinju Sina Boœjega i ruglu ga izvrgavaju.
Heb 6:7 Jer zemlja koja se napije kiæe æto na nju çesto pada i raåa
raslinjem korisnim onima za koje se i obraåuje, prima blagoslov od Boga;
Heb 6:8 ona pak koja donosi trnje i draç, odbaçena je, blizu prokletstvu
a svræetak joj je: “U oganj!”
Rijeçi nade i ohrabrenja
Heb 6:9 A uvjereni smo, ljubljeni, sve ako tako i govorimo, da je s vama
dobro i da ste na putu spasenja.
Heb 6:10 Ta Bog nije nepravedan da bi zaboravio vaæe djelo i ljubav æto
je iskazaste njegovu imenu posluœivæi i posluœujuøi svetima.
Heb 6:11 Œelimo ipak da svatko od vas sve do svræetka pokazuje tu istu
gorljivost za ispunjenje nade
Heb 6:12 te ne omlitavite, nego budete nasljedovatelji onih koji po vjeri
i strpljivosti baætine obeøano.
Heb 6:13 Doista, kad je Bog Abrahamu davao obeøanje, jer se nije imao
kime veøim zakleti, zakle se samim sobom:
Heb 6:14 Uistinu, blagosloviti, blagoslovit øu te i umnoœiti, umnoœit øu
te.
Heb 6:15 I tako Abraham, strpljiv, postiœe obeøano.
Heb 6:16 Ljudi se doista kunu onim tko je veøi i zakletva im je, kao
potkrepa, kraj svake raspre.
Heb 6:17 Tako i Bog: htio je baætinicima obeøanja obilatije pokazati
nepromjenljivost svoje odluke pa zato zajamçi zakletvom
Heb 6:18 da bismo po dva nepromjenljiva çina - u kojima je nemoguøe
da bi Bog prevario - mi pribjeglice imali snaœno ohrabrenje da se drœimo
ponuåene nade.
Heb 6:19 Ona nam je kao pouzdano i çvrsto sidro duæe æto ulazi u
unutraænjost iza zavjese,
Heb 6:20 kamo je kao preteça za nas uæao Isus postavæi zauvijek Veliki
sveøenik po redu Melkisedekovu.
Uvod
Heb 7:1 Doista, taj Melkisedek, kralj æalemski, sveøenik Boga
Sveviænjega æto je izaæao u susret Abrahamu koji se vraøao s poraza
kraljeva i blagoslovio ga,
Heb 7:2 i komu Abraham odijeli desetinu od svega; on koji u prijevodu
znaçi najprije “kralj pravednosti”, a zatim i kralj æalemski, to jest “kralj
mira”;
Heb 7:3 on, bez oca, bez majke, bez rodoslovlja; on, kojemu dani nemaju
poçetka ni œivot kraja - sliçan Sinu Boœjemu, ostaje sveøenik zasvagda.
Melkisedek i levitsko sveøeniætvo
Heb 7:4 Pa promotrite koliki li je taj komu Abraham, rodozaçetnik, dade
desetinu od najboljega.
Heb 7:5 Istina, i oni sinovi Levijevi, koji primaju sveøeniætvo imaju zakonsku
zapovijed da ubiru desetinu od naroda, to jest od svoje braøe
premda su i ona izaæla iz boka Abrahamova.
Heb 7:6 Ali on, koji nije iz njihova rodoslovlja, ubra desetinu od Abrahama
i blagoslovi njega, nosioca obeøanja!
Heb 7:7 A posve je neprijeporno: veøi blagoslivlja manjega.
Heb 7:8 K tome, ovdje desetinu primaju smrtni ljudi, a ondje onaj, za
kojega se svjedoçi da œivi.
Heb 7:9 I u Abrahamu se, tako reøi, ubire desetina i od Levija koji inaçe
desetinu prima

914
Heb 7:10 jer joæ bijaæe u boku oçevu kad mu u susret iziåe Melkisedek.
Dokidanje starog sveøeniætva
Heb 7:11 Da se dakle savræenstvo postiglo po levitskom sveøeniætvu -
jer na temelju njega narod je dobio Zakon - koja bi onda bila potreba da
se po redu Melkisedekovu postavi drugi sveøenik i da se ne imenuje po
redu Aronovu?
Heb 7:12 Doista kad se mijenja sveøeniætvo, nuœno se mijenja i Zakon.
Heb 7:13 Jer onaj o kojemu se to veli pripadao je drugom plemenu, od
kojega se nitko nije posvetio œrtveniku.
Heb 7:14 Poznato je da je Gospodin naæ potekao od Jude, plemena za
koje Mojsije niæta ne reçe s obzirom na sveøenike.
Heb 7:15 To je joæ oçitije ako se drugi sveøenik postavlja po sliçnosti s
Melkisedekom:
Heb 7:16 postao je sveøenikom ne po Zakonu tjelesne uredbe, nego
snagom neuniætiva œivota.
Heb 7:17 Ta svjedoçi se: Zauvijek ti si sveøenik po redu Melkisedekovu.
Heb 7:18 Dokida se dakle prijaænja uredba zbog njezine nemoøi i beskorisnosti
-
Heb 7:19 jer Zakon nije niæta priveo k savræenstvu - a uvodi se bolja
nada, po kojoj se pribliœujemo Bogu.
Nepromjenljivost Kristova sveøeniætva
Heb 7:20 I to se nije zbilo bez zakletve. Jer oni su bez zakletve postali
sveøenicima,
Heb 7:21 a on sa zakletvom Onoga koji mu reçe: Zakleo se Gospodin i
neøe se pokajati: “Zauvijek ti si sveøenik”.
Heb 7:22 Utoliko je Isus i postao jamac boljega Saveza.
Heb 7:23 K tomu, mnogo je bilo sveøenika jer ih je smrt prijeçila trajno
ostati.
Heb 7:24 A on, jer ostaje dovijeka, ima neprolazno sveøeniætvo.
Heb 7:25 Zato i moœe do kraja spasavati one koji po njemu pristupaju k
Bogu - uvijek œiv da se za njih zauzima.
Heb 7:26 Takav nam Veliki sveøenik i bijaæe potreban - svet, neduœan,
neokaljan, odijeljen od greænika i uzviæeniji od nebesa -
Heb 7:27 koji ne treba da kao oni veliki sveøenici danomice prinosi œrtve
najprije za svoje grijehe, a onda za grijehe naroda. To on uçini jednom
prinijevæi samoga sebe.
Heb 7:28 Zakon doista postavi za velike sveøenike ljude podloœne slabosti,
a rijeç zakletve - nakon Zakona - Sina zauvijek usavræena.
Uvod
Heb 8:1 A glavno u ovom izlaganju jest: takva imamo Velikog sveøenika
koji sjede zdesna prijestolja Veliçanstva na nebesima
Heb 8:2 kao bogosluœnik Svetinje i Æatora istinskoga æto ga podiœe
Gospodin, a ne çovjek.
Heb 8:3 Doista, svaki se veliki sveøenik postavlja da prinosi darove i
œrtve. Odatle je potrebno da i on ima æto bi prinio.
Heb 8:4 Svakako, da je na zemlji, ne bi bio sveøenik jer postoje oni koji
po Zakonu prinose darove.
Heb 8:5 Oni sluœe slici i sjeni onoga nebeskoga, kako je upuøen Mojsije
kad se spremao praviti æator: Pazi, veli doista, naçini sve po praliku koji
ti je pokazan na brdu.
Heb 8:6 Ovako mu pak dopalo uzviæenije bogosluœenje koliko je
Posrednik boljega Saveza, koji je uzakonjen na boljim obeøanjima.
Neuspjeænost staroga Saveza
Heb 8:7 Da je, zbilja, onaj prvi bio besprijekoran, ne bi se drugome traœilo
mjesto.
Heb 8:8 Doista, kudeøi ih veli: Evo dolaze dani - govori Gospodin - kad
øu s domom Izraelovim i s domom Judinim dovræiti novi Savez.
Heb 8:9 Ne Savez kakav uçinih s ocima njihovim u dan kad ih uzeh za
ruku da ih izvedem iz zemlje egipatske jer oni ne ustrajaæe u mom Savezu
pa i ja zanemarih njih - govori Gospodin.
Heb 8:10 Nego, ovo je Savez kojim øu se svezati s domom Izraelovim
nakon ovih dana - govori Gospodin: Zakone øu svoje staviti u duæu
njihovu i upisati ih u njihova srca. I bit øu Bog njihov, a oni narod moj.
Heb 8:11 I neøe viæe nitko uçiti sugraåanina i nitko brata svoga govoreøi:
“Spoznaj Gospodina”, ta svi øe me poznavati, malo i veliko,
Heb 8:12 jer øu se smilovati bezakonjima njihovim i grijeha se njihovih
neøu viæe spominjati.
Heb 8:13 Kad veli novi, ostari onaj prvi. Æto pak stari i dotrajava, blizu je
nestanku.
Heb 9:1 I onaj prvi je, svakako, imao bogoætovne uredbe i Svetinju, ali
ovosvjetsku.

915
Heb 9:2 Æator je uistinu bio ureåen: prvi, u kojem bijaæe svijeønjak, stol
i prinos kruhova, a zove se Svetinja;
Heb 9:3 iza druge pak zavjese bio je Æator zvan Svetinja nad svetinjama
-
Heb 9:4 u njoj zlatni kadionik i Kovçeg saveza, sav optoçen zlatom, a u
njemu zlatna posuda s manom i ætap Aronov, koji je ono procvao, i ploçe
Saveza;
Heb 9:5 povrh njega pak kerubi Slave æto osjenjuju Pomiriliæte. O tom
ne treba sada potanko govoriti.
Heb 9:6 Poæto je to tako ureåeno, u prvi Æator stalno ulaze sveøenici
obavljati bogosluœje,
Heb 9:7 a u drugi jednom godiænje samo veliki sveøenik, i to ne bez krvi
koju prinosi za sebe i za nepaœnje naroda.
Heb 9:8 Time Duh Sveti oçituje da joæ nije otkriven put u Svetinju dok joæ
postoji prvi Æator.
Heb 9:9 To je slika za sadaænje vrijeme: prinose se darovi i œrtve koje ne
mogu u savjesti usavræiti bogosluœnika -
Heb 9:10 sve same na jelima i piøima i raznim pranjima utemeljene
tjelesne uredbe, nametnute do çasa ispravka.
Nove uredbe
Heb 9:11 Krist se pak pojavi kao Veliki sveøenik buduøih dobara pa po
veøem i savræenijem Æatoru - nerukotvorenu, koji nije od ovoga stvorenja
-
Heb 9:12 i ne po krvi jaraca i junaca, nego po svojoj uåe jednom zauvijek
u Svetinju i naåe vjeçno otkupljenje.
Heb 9:13 Doista, ako veø poækropljena krv jaraca i bikova i pepeo juniçin
posveøuje oneçiæøene, daje tjelesnu çistoøu,
Heb 9:14 koliko øe viæe krv Krista - koji po Duhu vjeçnom samoga sebe
bez mane prinese Bogu - oçistiti savjest naæu od mrtvih djela, na sluœbu
Bogu œivomu!
Heb 9:15 A radi ovoga je Posrednik novoga Saveza: da po smrti za
otkupljenje prekræaja iz starog Saveza pozvani zadobiju obeøanu vjeçnu
baætinu.
Heb 9:16 Jer gdje je posrijedi savez-oporuka, potrebno je dokazati smrt
oporuçitelja.
Heb 9:17 Oporuka je doista valjana tek nakon smrti: nikad ne vrijedi dok
oporuçitelj œivi.
Heb 9:18 Stoga ni onaj prvi Savez nije bez krvi ustanovljen.
Heb 9:19 Poæto je svemu narodu priopøio svaku zapovijed zakonsku,
uze Mojsije krv junaca i jaraca s vodom i grimiznom vunom i izopom te
samu Knjigu i sav narod poækropi
Heb 9:20 govoreøi: Ovo je krv Saveza koji vam odredi Bog;
Heb 9:21 a onda krvlju sliçno poækropi i Æator i sve bogosluœno posuåe.
Heb 9:22 I gotovo se sve po zakonu çisti krvlju i bez prolijevanja krvi
nema oproætenja.
Heb 9:23 Ako se dakle time çiste slike onoga æto je na nebu, potrebno
je da se samo to nebesko çisti œrtvama od tih uspjeænijima.
Heb 9:24 Krist doista ne uåe u rukotvorenu Svetinju, protulik one istinske,
nego u samo nebo: da se sada pojavi pred licem Boœjim za nas.
Heb 9:25 Ne da mnogo puta prinosi samoga sebe kao æto veliki sveøenik
svake godine ulazi u Svetinju s tuåom krvlju;
Heb 9:26 inaçe bi bilo trebalo da trpi mnogo puta od postanka svijeta.
No sada se pojavio, jednom na svræetku vjekova, da grijeh dokine œrtvom
svojom.
Heb 9:27 I kao æto je ljudima jednom umrijeti, a potom na sud,
Heb 9:28 tako i Krist: jednom se prinese da grijehe mnogih ponese, a
drugi øe se put - bez obzira na grijeh - ukazati onima koji ga iæçekuju sebi
na spasenje.
Heb 10:1 Buduøi da Zakon ima tek sjenu buduøih dobara, a ne sam lik
zbiljnosti, on uistinu œrtvama koje se - iz godine u godinu iste - neprestano
prinose ne moœe nikada usavræiti one æto pristupaju.
Heb 10:2 Ta ne bi li se prestale prinositi kad bogosluœnici, jednom
oçiæøeni, ne bi viæe imali nikakve svijesti grijeha?
Heb 10:3 Ali po njima se iz godine u godinu podsjeøa na grijehe.
Kristova œrtva zamjenjuje izvanjske œrtve
Heb 10:4 Jer krv bikova i jaraca nikako ne moœe odnijeti grijeha.
Heb 10:5 Zato On ulazeøi u svijet veli: Œrtva i prinos ne mile ti se, nego
si mi tijelo pripravio;
Heb 10:6 paljenice i okajnice ne sviåaju ti se.
Heb 10:7 Tada rekoh: “Evo dolazim!” U svitku knjige piæe za mene:
“Vræiti, Boœe, volju tvoju!”

916
Heb 10:8 Poæto gore reçe: Œrtve i prinosi, paljenice i okajnice - koje se
po Zakonu prinose - ne mile ti se i ne sviåaju,
Heb 10:9 veli zatim: Evo dolazim vræiti volju tvoju! Dokida prvo da uspostavi
drugo.
Heb 10:10 U toj smo volji posveøeni prinosom tijela Isusa Krista jednom
zauvijek.
Krist Veliki sveøenik zamjenjuje stare sveøenike
Heb 10:11 I svaki je sveøenik dan za danom u bogosluœju te uçestalo
prinosi iste œrtve, koje nikako ne mogu odnijeti grijeha.
Heb 10:12 A ovaj, poæto je prinio jednu jedincatu œrtvu za grijehe, zauvijek
sjede zdesna Bogu
Heb 10:13 çekajuøi otad dok se neprijatelji ne podloœe za podnoœje
nogama njegovim.
Heb 10:14 Jednim uistinu prinosom zasvagda usavræi posveøene.
Heb 10:15 A to nam svjedoçi i Duh Sveti. Poæto je doista rekao:
Heb 10:16 “Ovo je Savez kojim øu se svezati s njima nakon ovih dana”,
Gospodin govori: “Zakone øu svoje staviti u njihova srca i upisati ih u
duæu njihovu.
Heb 10:17 I grijeha se njihovih i bezakonja njihovih neøu viæe spominjati.”
Heb 10:18 A gdje su grijesi oproæteni, nema viæe prinosa za njih.
Od izlaganja k poticanju
Heb 10:19 Imamo dakle, braøo, slobodan ulaz u Svetinju po krvi Isusovoj
-
Heb 10:20 put nov i œiv æto nam ga On otvori kroz zavjesu, to jest svoje
tijelo;
Heb 10:21 imamo i Velikog sveøenika nad kuøom Boœjom.
Heb 10:22 Pristupajmo stoga s istinitim srcem u punini vjere, srdaca
ækropljenjem oçiæøenih od zle savjesti i tijela oprana çistom vodom.
Heb 10:23 Çuvajmo nepokolebljivu vjeru nade jer je vjeran Onaj koji
dade obeøanje.
Heb 10:24 I pazimo jedni na druge da se potiçemo na ljubav i dobra
djela
Heb 10:25 te ne propuætamo svojih sastanaka, kako je u nekih obiçaj,
nego se hrabrimo, to viæe æto viæe vidite da se bliœi Dan.
Straæni izgledi greænika
Heb 10:26 Jer ako svojevoljno grijeæimo poæto primismo spoznanje istine,
nema viæe œrtve za grijehe,
Heb 10:27 nego straæno isçekivanje suda i bijesa ognja æto øe proœdrijeti
protivnike.
Heb 10:28 Je li tko prekræio Zakon Mojsijev, bez milosråa biva pogubljen
na osnovi dvojice ili trojice svjedoka.
Heb 10:29 Zamislite koliko li øe goru kaznu zavrijediti tko Sina Boœjega
pogazi, i neçistom smatra krv Saveza kojom je posveøen, i Duha milosti
pogrdi?
Heb 10:30 Ta poznajemo Onoga koji je rekao: Moja je odmazda, ja øu
je vratiti; i joæ: Sudit øe Gospodin svome puku.
Heb 10:31 Straæno je upasti u ruke Boga œivoga.
Heb 10:32 A spomenite se onih prvih dana kada ste, tek prosvijetljeni,
izdrœali veliku patniçku borbu:
Heb 10:33 ovamo javno izvrgnuti porugama i nevoljama, onamo postavæi
zajedniçari onih s kojima se tako postupalo.
Heb 10:34 I doista, sa suœnjevima ste suosjeøali i s radoæøu prihvatili
otimanje dobara znajuøi da imate bolji, trajan posjed.
Heb 10:35 Ne gubite dakle pouzdanja! Pripada mu velika plaøa!
Heb 10:36 Postojanosti vam uistinu treba da biste vræeøi volju Boœju
zadobili obeøano.
Heb 10:37 Jer joæ malo, sasvim malo, i Onaj koji dolazi doøi øe i neøe
zakasniti
Heb 10:38 A pravednik øe moj od vjere œivjeti, ako li pak otpadne, ne mili
se on duæi mojoj.
Heb 10:39 A mi nismo od onih koji otpadaju, sebi na propast, nego od
onih koji vjeruju na spas duæe.
Heb 11:1 A vjera je veø neko imanje onoga çemu se nadamo, uvjerenost
u zbiljnosti kojih ne vidimo.
Heb 11:2 Zbog nje stari primiæe svjedoçanstvo.
Heb 11:3 Vjerom spoznajemo da su svjetovi ureåeni rijeçju Boœjom tako
te ovo vidljivo ne posta od neçega pojavnoga.
Heb 11:4 Vjerom Abel prinese Bogu bolju œrtvu nego Kain. Po njoj primi
svjedoçanstvo da je pravedan - Bog nad njegovim darovima posvjedoçi
- po njoj i mrtav joæ govori.

917
Heb 11:5 Vjerom Henok bi prenesen da ne vidi smrti te iæçeznu jer ga je
prenio Bog. Doista, prije prijenosa primio je svjedoçanstvo da omilje
Bogu.
Heb 11:6 A bez vjere nemoguøe je omiljeti Bogu jer tko mu pristupa,
vjerovati mora da postoji i da je platac onima koji ga traœe.
Heb 11:7 Vjerom Noa, upuøen u ono æto joæ ne bijaæe vidljivo, predano
sagradi korablju na spasenje svoga doma. Time osudi svijet i postade
baætinikom vjerniçke pravednosti.
Heb 11:8 Vjerom pozvan, Abraham posluæa i zaputi se u kraj koji je imao
primiti u baætinu, zaputi se ne znajuøi kamo ide.
Heb 11:9 Vjerom se kao pridoælica naseli u obeøanoj zemlji kao u tuåini,
prebivajuøi pod æatorima s Izakom i Jakovom, subaætinicima istog
obeøanja,
Heb 11:10 jer iæçekivaæe onaj utemeljeni Grad kojemu je graditelj i tvorac
Bog.
Heb 11:11 Vjerom i Sara unatoç svojoj dobi zadobi moø da zaçne jer
vjernim smatraæe Onoga koji joj dade obeøanje.
Heb 11:12 Zato od jednoga, i to obamrla, nasta mnoætvo poput zvijezda
na nebu i pijeska nebrojena na obali morskoj.
Heb 11:13 U vjeri svi su oni umrli, a da nisu zadobili obeøanja, veø su ih
samo izdaleka vidjeli i pozdravili priznavæi da su stranci i pridoælice na
zemlji.
Heb 11:14 Doista, koji tako govore, jasno oçituju da domovinu traœe.
Heb 11:15 Dakako, da su mislili na onu iz koje su iziæli, imali bi joæ prilike
vratiti se u nju.
Heb 11:16 Ali sada oni çeznu za boljom, to jest nebeskom. Stoga se
Bog ne stidi zvati se Bogom njihovim: ta pripravio im je Grad.
Heb 11:17 Vjerom Abraham, kuæan, prikaza Izaka. Jedinca prikazivaæe
on koji je primio obeøanje,
Heb 11:18 kome bi reçeno: Po Izaku øe ti se nazivati potomstvo! -
Heb 11:19 uvjeren da Bog moœe i od mrtvih uskrsnuti. Zato ga u predslici
i ponovno zadobi.
Heb 11:20 Vjerom baæ u pogledu buduønosti Izak blagoslovi Jakova i
Ezava.
Heb 11:21 Vjerom Jakov, umiruøi, blagoslovi oba sina Josipova i duboko
se prignu oslonjen na vrh svojega ætapa.
Heb 11:22 Vjerom Josip na umoru napomenu ono o izlasku sinova
Izraelovih i dade zapovijed o svojim kostima.
Heb 11:23 Vjerom su Mojsija netom roåena tri mjeseca krili njegovi
roditelji jer vidjeæe da je djeteæce lijepo i nisu se bojali kraljeve naredbe.
Heb 11:24 Vjerom Mojsije, veø odrastao, odbi zvati se sinom køeri
faraonove.
Heb 11:25 Radije izabra biti zlostavljan zajedno s Boœjim narodom, nego
se çasovito okoristiti grijehom.
Heb 11:26 Veøim je bogatstvom od blaga egipatskih smatrao muku
Kristovu jer je gledao na plaøu.
Heb 11:27 Vjerom napusti Egipat, ne bojeøi se bijesa kraljeva, postojan
kao da Nevidljivoga vidi.
Heb 11:28 Vjerom je obavio pashu i ækropljenje krvlju da Zatornik ne
dotakne prvenaca Izraelovih.
Heb 11:29 Vjerom proåoæe Crvenim morem kao po suhu, æto i Egipøani
pokuæaæe, ali se potopiæe.
Heb 11:30 Vjerom zidine jerihonske padoæe nakon sedmodnevnoga
ophoda.
Heb 11:31 Vjerom Rahaba, bludnica, ne propade zajedno s nepokornicima
jer s mirom primi uhode.
Heb 11:32 I æto joæ da kaœem? Ta ponestat øe mi vremena, poçnem li
raspredati o Gideonu, Baraku, Samsonu, Jiftahu, Davidu, pa Samuelu
i prorocima,
Heb 11:33 koji su po vjeri osvojili kraljevstva, odjelotvorili pravednost,
zadobili obeøano, zaçepili ralje lavovima,
Heb 11:34 pogasili œestinu ognja, umakli oætrici maça, oporavili se od
slabosti, ojaçali u boju, odbili navale tuåinaca.
Heb 11:35 Œene su po uskrsnuøu ponovno zadobile svoje pokojne. Drugi
pak, stavljeni na muke, ne prihvatiæe osloboåenja da bi ih zapalo bolje
uskrsnuøe.
Heb 11:36 Drugi su opet iskusili izrugivanja i biçeve, pa i okove i tamnicu.
Heb 11:37 Kamenovani su, piljeni, poubijani oætricom maça, potucali
se u runima, u kozjim koœusima, u oskudici, potlaçeni, zlostavljani -
Heb 11:38 svijet ih ne bijaæe dostojan - vrludali po pustinjama, gorama,
peøinama i pukotinama zemaljskim.

918
Heb 11:39 I svi oni po vjeri, istina, primiæe svjedoçanstvo, ali ne zadobiæe
obeøano
Heb 11:40 jer Bog je za nas predvidio neæto bolje da oni bez nas ne doåu
do savræenstva.
Heb 12:1 Zato i mi, okruœeni tolikim oblakom svjedoka, odloœimo svaki
teret i grijeh koji nas sapinje te postojano trçimo u borbu koja je pred
nama!
Heb 12:2 Uprimo pogled u Poçetnika i Dovræitelja vjere, Isusa, koji
umjesto radosti æto je stajala pred njim podnese kriœ, prezrevæi sramotu
te sjedi zdesna prijestolja Boœjega.
Heb 12:3 Doista pomno promotrite njega, koji podnese toliko protivljenje
greænika protiv sebe, da - premoreni - ne klonete duhom.
Heb 12:4 Ta joæ se do krvi ne oduprijeste u borbi protiv grijeha.
Heb 12:5 Pa zar ste zaboravili opomenu koja vam je kao sinovima upravljena:
Sine moj, ne omalovaœavaj stege Gospodnje i ne kloni kad te
on ukori.
Heb 12:6 Jer koga Gospodin ljubi, onoga i stegom odgaja, æiba sina
koga voli.
Heb 12:7 Poradi vaæega odgajanja trpite. Bog s vama postupa kao sa
sinovima: a ima li koji sin kojega otac stegom ne odgaja?
Heb 12:8 Pa ako niste pod stegom, na kojoj su svi imali udjela, onda ste
kopilad, a ne djeca.
Heb 12:9 Zatim, tjelesne smo oce imali odgojiteljima i poætovali ih. Pa
neøemo li se kudikamo viæe podlagati Ocu duhova te œivjeti?
Heb 12:10 Oni su nas doista neæto malo dana stegom odgajali kako se
njima çinilo, a On - nama na korist, da postanemo sudionici njegove
svetosti.
Heb 12:11 Isprva se doduæe çini da nijedno odgajanje nije radost, nego
œalost, ali onima koji su njime uvjeœbani poslije donosi mironosni plod
pravednosti.
Heb 12:12 Zato uspravite ruke klonule i koljena klecava,
Heb 12:13 poravnite staze za noge svoje da se hromo ne iæçaæi, nego,
ætoviæe, da ozdravi.
Heb 12:14 Nastojte oko mira sa svima! I oko posveøenja bez kojega
nitko neøe vidjeti Gospodina!
Heb 12:15 Pripazite da se tko ne sustegne od milosti Boœje, da kakav
gorki korijen ne proklija pa ne unese zabunu i ne zarazi mnoge,
Heb 12:16 da tko ne postane bludnik ili svetogrdnik kao Ezav, koji za
jedan jedini obrok proda svoje prvorodstvo.
Heb 12:17 Ta znate da je i poslije, kad je htio baætiniti blagoslov, odbaçen
jer nije naæao moguønosti promjene premda ju je sa suzama traœio.
Heb 12:18 Jer niste pristupili opipljivoj gori i usplamtjelu ognju, ni mraku,
tami i vihoru,
Heb 12:19 ni jeçanju trublje i tutnjavi rijeçi. - Koji su je sluæali, zamoliæe
da im se viæe ne govori
Heb 12:20 jer nisu podnosili naredbe: Ako se ma i œivinçe dotakne brda,
neka se kamenuje!
Heb 12:21 I prizor bijaæe tako straæan da Mojsije reçe: “Strah me je i
dræøem!” -
Heb 12:22 Nego, vi ste pristupili gori Sionu i gradu Boga œivoga, Jeruzalemu
nebeskom, nebrojenim tisuøama anåela, sveçanom skupu,
Heb 12:23 Crkvi prvoroåenaca zapisanih na nebu, Bogu, sucu sviju,
dusima savræenih pravednika
Heb 12:24 i Posredniku novog Saveza - Isusu - i krvi ækropljeniçkoj æto
snaœnije govori od Abelove.
Heb 12:25 Pazite da ne odbijete Onoga koji vam govori! Jer ako ne
umakoæe oni æto su odbili onoga koji je na zemlji davao upute, kudikamo
øemo manje mi ako se okrenemo od Onoga koji ih daje s nebesa.
Heb 12:26 Njegov glas tada zemlju uzdrma, sada pak obeøava: Joæ
jednom ja øu potresti ne samo zemlju nego i nebo.
Heb 12:27 Ono “joæ jednom” pokazuje da øe, kao stvoreno, uminuti ono
uzdrmano da ostane ono neuzdrmljivo.
Heb 12:28 Zato jer smo primili kraljevstvo neuzdrmljivo, iskazujmo zahvalnost
iz koje sluœimo Bogu kako je njemu milo, s predanjem i
strahopoætovanjem.
Heb 12:29 Jer Bog je naæ oganj æto proœdire.
Heb 13:1 Bratoljublje neka je trajno!
Heb 13:2 Gostoljublja ne zaboravljajte: njime neki, i ne znajuøi, ugostiæe
anåele!
Heb 13:3 Sjeøajte se uznika kao suuznici; zlostavljanih - ta i sami ste u
tijelu!

919
Heb 13:4 Œenidba neka bude u çasti u sviju i postelja neokaljana! Jer
bludnicima øe i preljubnicima suditi Bog.
Heb 13:5 U œivljenju ne budite srebroljupci, zadovoljni onim æto imate!
Ta on je rekao: Ne, neøu te zapustiti i neøu te ostaviti.
Heb 13:6 Zato moœemo pouzdano reøi: Gospodin mi je pomoønik, ja ne
strahujem: æto mi tko moœe?
Heb 13:7 Spominjite se svojih glavara koji su vam navjeæøivali rijeç Boœju:
promatrajuøi kraj njihova œivota, nasljedujte njihovu vjeru.
Heb 13:8 Isus Krist juçer i danas isti je - i uvijeke.
Heb 13:9 Ne dajte se zanijeti razliçitim tuåim naucima! Jer bolje je srce
utvråivati miloæøu nego jelima, koja nisu koristila onima æto su ih
obdrœavali.
Heb 13:10 Imamo œrtvenik s kojega nemaju pravo jesti sluœitelji Æatora.
Heb 13:11 Jer tijela œivotinja, kojih krv veliki sveøenik unosi za grijeh u
Svetinju, spaljuju se izvan tabora.
Heb 13:12 Zato i Isus, da bi vlastitom krvlju posvetio narod, trpio je izvan
vrata.
Heb 13:13 Stoga iziåimo k njemu izvan tabora noseøi njegovu muku
Heb 13:14 jer nemamo ovdje trajna grada, nego onaj buduøi traœimo.
Heb 13:15 Po njemu dakle neprestano prinosimo Bogu œrtvu hvalbenu,
to jest plod usana æto ispovijedaju ime njegovo.
Heb 13:16 Dobrotvornosti i zajedniætva ne zaboravljajte jer takve su
œrtve mile Bogu!
Heb 13:17 Posluæni budite svojim glavarima i podloœni jer oni bdiju nad
vaæim duæama kao oni koji øe polagati raçun; neka to çine s radoæøu, a
ne uzdiæuøi jer vam to ne bi bilo korisno.
Heb 13:18 Molite za nas! Uvjereni smo doista da imamo dobru savjest
i u svemu se œelimo dobro ponaæati.
Heb 13:19 Usrdnije vas pak molim: uçinite to kako bih vam se æto brœe
vratio.
Heb 13:20 A Bog mira, koji po krvi vjeçnoga Saveza od mrtvih izvede
velikoga Pastira ovaca, Gospodina naæega Isusa,
Heb 13:21 osposobio vas za svako dobro djelo da vræite volju njegovu,
çinio u nama æto je njemu milo, po Isusu Kristu, komu slava u vijeke
vjekova. Amen.
Heb 13:22 Molim vas, braøo, podnesite ovu rijeç ohrabrenja: ta samo
vam ukratko napisah!
Heb 13:23 Znajte: naæ je brat Timotej osloboåen. Ako uskoro stigne, s
njime øu vas pohoditi.
Heb 13:24 Pozdravite sve svoje glavare i sve svete! Pozdravljaju vas
ovi iz Italije.
Heb 13:25 Milost sa svima vama!
JAKOVLJEVA
Jak 1:1 Jakov, sluga Boga i Gospodina Isusa Krista: dvanaestim
plemenima Raseljeniætva pozdrav.
Jak 1:2 Pravom radoæøu smatrajte, braøo moja, kad upadnete u razne
kuænje
Jak 1:3 znajuøi da prokuæanost vaæe vjere raåa postojanoæøu.
Jak 1:4 Ali neka postojanost bude na djelu savræena da budete savræeni
i potpuni, bez ikakva nedostataka.
Jak 1:5 Nedostaje li komu od vas mudrosti, neka iæte od Boga, koji svima
daje rado i bez negodovanja, i dat øe mu se.
Jak 1:6 Ali neka iæte s vjerom, bez ikakva kolebanja. Jer kolebljivac je
sliçan morskom valovlju, uzburkanu i gonjenu.
Jak 1:7 Neka takav ne misli da øe primiti æto od Gospodina -
Jak 1:8 çovjek duæe dvoumne, nepostojan na svim putovima svojim.
Jak 1:9 Neka se brat niska sloja ponosi svojim uzviæenjem,
Jak 1:10 a bogataæ svojim poniœenjem. Ta proøi øe kao cvijet trave:
Jak 1:11 sunce ogranu œarko te usahnu trava i cvijet njezin uvenu; draœest
mu lica propade. Tako øe i bogataæ na stazama svojim usahnuti.
Jak 1:12 Blago çovjeku koji trpi kuænju: prokuæan, primit øe vijenac œivota
koji je Gospodin obeøao onima æto ga ljube.
Boœja svetost
Jak 1:13 Neka nitko u napasti ne rekne: “Bog me napastuje.” Ta Bog ne
moœe biti napastovan na zlo, i ne napastuje nikoga.
Jak 1:14 Nego svakoga napastuje njegova poœuda koja ga privlaçi i
mami.

920
Jak 1:15 Poœuda zatim, zatrudnjevæi, raåa grijehom, a grijeh izvræen
raåa smrøu.
Jak 1:16 Ne varajte se, braøo moja ljubljena!
Jak 1:17 Svaki dobar dar, svaki savræen poklon odozgor je, silazi od
Oca svjetlila u kome nema promjene ni sjene od mijene.
Jak 1:18 Po svom naumu on nas porodi rijeçju Istine da budemo prvina
neka njegovih stvorova.
Prava bogoljubnost
Jak 1:19 Znajte, braøo moja ljubljena! Svatko neka bude brz da sluæa,
spor da govori, spor na srdœbu.
Jak 1:20 Jer srdœba çovjekova ne çini pravde Boœje.
Jak 1:21 Zato odloœite svaku prljavætinu i preostalu zloøu i sa svom
krotkoæøu primite usaåenu rijeç koja ima moø spasiti duæe vaæe.
Jak 1:22 Budite vræitelji rijeçi, a ne samo sluæatelji, zavaravajuøi sami
sebe.
Jak 1:23 Jer ako je tko sluæatelj rijeçi, a ne i izvræitelj, sliçan je çovjeku
koji motri svoje roåeno lice u zrcalu:
Jak 1:24 promotri se, ode i odmah zaboravi kakav bijaæe.
Jak 1:25 A koji se ogleda u savræenom zakonu slobode i uza njega
prione, ne kao zaboravan sluæatelj nego djelotvoran izvræitelj, blaœen øe
biti u svem djelovanju svome.
Jak 1:26 Smatra li se tko bogoljubnim, a ne obuzdava svoga jezika,
nego zavarava srce svoje, isprazna je njegova bogoljubnost.
Jak 1:27 Bogoljubnost çista i neokaljana jest: zauzimati se za sirote i
udovice u njihovoj nevolji, çuvati se neokaljanim od ovoga svijeta.
Jak 2:1 Braøo moja, vjeru Gospodina naæega Isusa Krista slavnoga ne
mijeæajte s pristranoæøu!
Jak 2:2 Doåe li na vaæ sastanak çovjek sa zlatnim prstenjem, u sjajnoj
odjeøi, a doåe i siromah u bijednoj odjeøi
Jak 2:3 i vi se zagledate u onoga æto nosi sjajnu odjeøu te reknete: “Ti
lijepo ovdje sjedni!”, a siromahu reknete: “Ti stani - ili sjedni - ondje,
podno podnoœja moga!”,
Jak 2:4 niste li u sebi pristrano sudili te postali suci æto naopako sude?
Jak 2:5 Çujte, braøo moja ljubljena: nije li Bog one koji su svijetu siromaæni
izabrao da budu bogataæi u vjeri i baætinici Kraljevstva æto ga je obeøao
onima koji ga ljube?
Jak 2:6 A vi prezreste siromaha! Ne tlaçe li vas upravo bogataæi? Ne
vuku li vas baæ oni na sudove?
Jak 2:7 Ne psuju li oni lijepo Ime na vas zazvano?
Jak 2:8 Ako doista izvræujete kraljevski zakon po Pismu: Ljubi bliœnjega
svoga kao sebe samoga, dobro çinite;
Jak 2:9 ako li ste pristrani, grijeh çinite i Zakon vas osuåuje kao prijestupnike.
Jak 2:10 Ta tko sav Zakon uæçuva, a u jednome samo posrne, postao
je krivac svega.
Jak 2:11 Jer tko reçe: Ne çini preljuba, reçe i: Ne ubij. Ako dakle i ne çiniæ
preljuba, a ubijeæ, postao si prijestupnik Zakona.
Jak 2:12 Tako govorite i tako çinite kao oni koji imaju biti suåeni po
zakonu slobode.
Jak 2:13 Jer nemilosrdan je sud onomu tko ne çini milosråa; a milosråe
likuje nad sudom.
Jak 2:14 Æto koristi, braøo moja, ako tko rekne da ima vjeru, a djela
nema? Moœe li ga vjera spasiti?
Jak 2:15 Ako su koji brat ili sestra goli i bez hrane svagdanje
Jak 2:16 pa im tkogod od vas rekne: “Hajdete u miru, grijte se i sitite”, a
ne dadnete im æto je potrebno za tijelo, koja korist?
Jak 2:17 Tako i vjera: ako nema djela, mrtva je u sebi.
Jak 2:18 Inaçe, mogao bi tko reøi: “Ti imaæ vjeru, a ja imam djela. Pokaœi
mi svoju vjeru bez djela, a ja øu tebprijatelj Boœji posta.
Jak 2:24
Jak 2:19 Ti vjerujeæ da je jedan Bog? Dobro çiniæ! I åavli vjeruju, i dræøu.”
Jak 2:20 Hoøeæ li spoznati, æuplja glavo, da je vjera bez djela jalova?
Jak 2:21 Zar se Abraham, otac naæ, ne opravda djelima, kad na œrtvenik
prinese Izaka, sina svoga?
Jak 2:22 Vidiæ: vjera je suraåivala s djelima njegovim i djelima se vjera
usavræila
Jak 2:23 te se ispunilo Pismo koje veli: Povjerova Abraham Bogu i
uraçuna mu se u pravednost pa prijatelj Boœji posta.
Jak 2:24 Gledajte: çovjek se opravdava djelima, a ne samom vjerom.
Jak 2:25 Ne opravda li se sliçno, djelima, i Rahaba bludnica kad primi
glasnike i drugim ih putom izvede?

921
Jak 2:26 Jer kao æto je tijelo bez duha mrtvo, tako je i vjera bez djela
mrtva.
Obuzdavanje jezika
Jak 3:1 Neka vas, braøo moja, ne bude mnogo uçitelja! Ta znate: bit
øemo stroœe suåeni.
Jak 3:2 Doista, svi mnogo grijeæimo. Ako tko u govoru ne grijeæi, savræen
je çovjek, vrstan zauzdati i cijelo tijelo.
Jak 3:3 Ubacimo li uzde u usta konjima da ih sebi upokorimo, upravljamo
i cijelim tijelom njihovim.
Jak 3:4 Evo i laåa: tolike su i silni ih vjetrovi gone, a neznatno ih kormilo
upravlja kamo kormilarova volja hoøe.
Jak 3:5 Tako i jezik: malen je ud, a velikim se moœe ponositi.
Evo: kolicna vatra koliku æumu zapali!
Jak 3:6 I jezik je vatra, svijet nepravda jezik je meåu naæim udovima,
kalja cijelo tijelo te, zapaljen od pakla, zapaljuje kotaç œivota.
Jak 3:7 Doista, sav rod zvijeri i ptica, gmazova i morskih œivotinja dade
se ukrotiti, i rod ih je ljudski ukrotio,
Jak 3:8 a jezik - zlo nemirno, pun otrova smrtonosnog - nitko od ljudi ne
moœe ukrotiti.
Jak 3:9 Njime blagoslivljamo Gospodina i Oca, njime i proklinjemo ljude
na sliku Boœju stvorene:
Jak 3:10 iz istih usta izlazi blagoslov i prokletstvo. Ne smije se, braøo
moja, tako dogaåati!
Jak 3:11 Zar vrelo na isti otvor æiklja slatko i gorko?
Jak 3:12 Moœe li, braøo moja, smokva roditi maslinama ili trs smokvama?
Ni slan izvor ne moœe dati slatke vode.
Prava i laœna mudrost
Jak 3:13 Je li tko mudar i razborit meåu vama? Neka dobrim œivljenjem
pokaœe svoja djela u mudroj blagosti.
Jak 3:14 Ako u srcu imate gorku zavist i svadljivost, ne uznosite se i ne
laœite protiv istine!
Jak 3:15 Nije to mudrost koja odozgor silazi, nego zemaljska, ljudska,
åavolska.
Jak 3:16 Ta gdje je zavist i svadljivost, ondje je nered i svako zlo djelo.
Jak 3:17 A mudrost odozgor ponajprije çista je, zatim mirotvorna, milostiva,
pouçljiva, puna milosråa i dobrih plodova, postojana, nehinjena.
Jak 3:18 Plod se pak pravednosti u miru sije onima koji tvore mir.
Protiv nesloga
Jak 4:1 Odakle ratovi, odakle borbe meåu vama? Zar ne odavde: od
pohota æto vojuju u udovima vaæim?
Jak 4:2 Œudite, a nemate; ubijate i hlepite, a ne moœete postiøi; borite se
i ratujete. Nemate jer ne iætete.
Jak 4:3 Iætete, a ne primate jer råavo iætete: da u pohotama svojim potratite.
Jak 4:4 Preljubnici! Ne znate li da je prijateljstvo sa svijetom
neprijateljstvo prema Bogu? Tko god dakle hoøe da bude prijatelj svijeta,
promeøe se u neprijatelja Boœjega.
Jak 4:5 Ili mislite da Pismo uzalud veli: Ljubomorno çezne za duhom æto
ga nastani u nama?
Jak 4:6 A daje on i veøu milost. Zato govori: Bog se oholima protivi, a
poniznima daje milost.
Jak 4:7 Podloœite se dakle Bogu! Oduprite se åavlu i pobjeøi øe od vas!
Jak 4:8 Pribliœite se Bogu i on øe se pribliœiti vama! Oçistite ruke, greænici!
Oçistite srca, dvoliçnjaci!
Jak 4:9 Zakukajte, protuœite, proplaçite! Smijeh vaæ nek se u plaç obrati
i radost u œalost!
Jak 4:10 Ponizite se pred Gospodinom i on øe vas uzvisiti!
Jak 4:11 Ne ogovarajte, braøo, jedni druge! Tko ogovara ili sudi brata
svoga, ogovara i sudi Zakon. A sudiæ li Zakon, nisi vræitelj nego sudac
Zakona.
Jak 4:12 Jedan je Zakonodavac i Sudac: Onaj koji moœe spasiti i pogubiti.
A tko si ti da sudiæ bliœnjega?
Krivo samopouzdanje
Jak 4:13 Daj sada, vi æto govorite: “Danas ili sutra otiøi øemo u taj i taj
grad, provesti ondje godinu, trgovati i zaraditi”,
Jak 4:14 a ne znate æto øe sutra biti. Ta æto je vaæ œivot? Daæak ste æto
se naças pojavi i zatim nestane!
Jak 4:15 Umjesto da govorite: “Htjedne li Gospodin, œivjet øemo i uçiniti
ovo ili ono”,
Jak 4:16 vi se razmeøete svojim hvalenjima! Svako je takvo hvalenje
opako.

922
Jak 4:17 Znati dakle dobro çiniti, a ne çiniti - grijeh je.
Opomena bogataæima
Jak 5:1 Daj sada, bogataæi, proplaçite i zakukajte zbog nevolja koje øe
vas zadesiti!
Jak 5:2 Bogatstvo vam istrunu, haljine vaæe postadoæe hrana moljcima,
Jak 5:3 zlato vam i srebro zaråa i råa øe njihova biti svjedoçanstvo protiv
vas te øe kao vatra izjesti tijela vaæa! Zgrnuste blago u posljednje dane!
Jak 5:4 Evo: plaøa kosaca vaæih njiva - koju im uskratiste - viçe i vapaji
œetelaca doprijeæe do uæiju Gospoda nad Vojskama.
Jak 5:5 Raskoæno ste na zemlji i razvratno œivjeli, utoviste srca svoja za
dan klanja!
Jak 5:6 Osudiste i ubiste pravednika: on vam se ne suprotstavlja!
Jak 5:7 Strpite se dakle, braøo, do Dolaska Gospodnjega! Evo: ratar
iæçekuje dragocjeni urod zemlje, strpljiv je s njime dok ne dobije kiæu
ranu i kasnu.
Jak 5:8 Strpite se i vi, oçvrsnite srca jer se Dolazak Gospodnji pribliœio!
Jak 5:9 Ne tuœite se jedni na druge da ne budete osuåeni! Evo: sudac
stoji pred vratima!
Jak 5:10 Za uzor strpljivosti i podnoæenja zala uzmite, braøo, proroke
koji su govorili u ime Gospodnje.
Jak 5:11 Eto: blaœenima nazivamo one koji ustrajaæe. Za postojanost
Jobovu çuste i nakanu Gospodnju vidjeste jer milostiv je Gospodin i
milosrdan!
Jak 5:12 Prije svega, braøo moja, ne zaklinjite se ni nebom ni zemljom,
ni ikojom drugom zakletvom. Vaæe “da” neka bude “da”, i “ne” - “ne”, da
ne padnete pod sud.
Jak 5:13 Pati li tko meåu vama? Neka moli! Je li tko radostan? Neka
pjeva hvalospjeve!
Jak 5:14 Boluje li tko meåu vama? Neka dozove starjeæine Crkve! Oni
neka mole nad njim maœuøi ga uljem u ime Gospodnje
Jak 5:15 pa øe molitva vjere spasiti nemoønika; Gospodin øe ga podiøi,
i ako je sagrijeæio, oprostit øe mu se.
Jak 5:16 Ispovijedajte dakle jedni drugima grijehe i molite jedni za druge
da ozdravite! Mnogo moœe œarka molitva pravednikova.
Jak 5:17 Ilija bijaæe çovjek baæ kao i mi; usrdno se pomoli da ne bude
kiæe i kiæe nije bilo na zemlji tri godine i æest mjeseci.
Jak 5:18 Zatim se ponovno pomoli te nebo dade kiæu i zemlja iznese
urod svoj.
Jak 5:19 Braøo moja, odluta li tko od vas od istine pa ga tkogod vrati,
Jak 5:20 znajte: tko vrati greænika s lutalaçkog puta njegova, spasit øe
duæu njegovu od smrti i pokriti mnoætvo grijeha.
1 PETROVA
1Pe 1:1 Petar, apostol Isusa Krista: putnicima Raseljeniætva u Pontu,
Galaciji, Kapadociji, Aziji i Bitiniji,
1Pe 1:2 po predznanju Boga Oca, posveøenjem Duha izabranima da
budu posluæni te poækropljeni krvlju Isusa Krista. Punina vam milosti i
mira! Œivotna nada
1Pe 1:3 Blagoslovljen Bog i Otac Gospodina naæega Isusa Krista koji
nas po velikom milosråu svojemu uskrsnuøem Isusa Krista od mrtvih
nanovo rodi za œivotnu nadu,
1Pe 1:4 za baætinu neraspadljivu, neokaljanu i neuvelu, pohranjenu na
nebesima za vas,
1Pe 1:5 vas koje snaga Boœja po vjeri çuva za spasenje, spremno da se
objavi u posljednje vrijeme.
1Pe 1:6 Zbog toga se radujte, makar se sada moœda trebalo malo i
œalostiti zbog razliçitih kuænja:
1Pe 1:7 da prokuæanost vaæe vjere - dragocjenija od propadljivog zlata,
koje se ipak u vatri kuæa - stekne hvalu, slavu i çast o Objavljenju Isusa
Krista.
1Pe 1:8 Njega vi ljubite iako ga ne vidjeste; u njega, iako ga joæ ne gledate,
vjerujete te klikøete od radosti neizrecive i proslavljene
1Pe 1:9 æto postigoste svrhu svoje vjere: spasenje duæa.
1Pe 1:10 To su spasenje istraœivali i pronicali proroci koji prorokovahu
o milosti vama namijenjenoj.
1Pe 1:11 Pronicali su na koje ili kakvo je vrijeme smjerao Duh Kristov u
njima koji je unaprijed svjedoçio o Kristovim patnjama te slavama æto su
nakon njih imale doøi:

923
1Pe 1:12 bi im objavljeno da ne sebi nego vama posluœuju ono æto vam
sada u Duhu Svetom s neba poslanom navijestiæe vaæi blagovjesnici, a
nada æto se i anåeli œude nadviti.
Poziv na svetost. Budnost
1Pe 1:13 Zato opaæite bokove pameti svoje, trijezni budite i savræeno se
pouzdajte u milost koju vam donosi Objavljenje Isusa Krista.
1Pe 1:14 Kao posluæna djeca ne supriliçujte se prijaænjim poœudama iz
doba neznanja.
1Pe 1:15 Naprotiv, kao æto je svet Onaj koji vas pozva, i vi budite sveti
u svemu œivljenju.
1Pe 1:16 Ta pisano je: Budite sveti jer sam ja svet.
1Pe 1:17 Ako dakle Ocem nazivate njega koji nepristrano svakoga po
djelu sudi, vrijeme svoga proputovanja proœivite u bogobojaznosti.
1Pe 1:18 Ta znate da od svog ispraznog naçina œivota, æto vam ga oci
namrijeæe, niste otkupljeni neçim raspadljivim, srebrom ili zlatom,
1Pe 1:19 nego dragocjenom krvlju Krista, Jaganjca nevina i bez mane.
1Pe 1:20 On bijaæe doduæe predviåen prije postanka svijeta, ali se oçitova
na kraju vremena radi vas
1Pe 1:21 koji po njemu vjerujete u Boga koji ga uskrsnu od mrtvih te mu
dade slavu da vjera vaæa i nada bude u Bogu.
1Pe 1:22 Poæto ste posluhom istini oçistili duæe svoje za nehinjeno bratoljublje,
od srca œarko ljubite jedni druge.
1Pe 1:23 Ta nanovo ste roåeni, ne iz sjemena raspadljiva nego neraspadljiva:
rijeçju Boga koji œivi i ostaje.
1Pe 1:24 Doista, svako je tijelo kao trava, sva mu slava ko cvijet poljski:
sahne trava, vene cvijet,
1Pe 1:25 ali Rijeç Gospodnja ostaje dovijeka. Ta pak rijeç jest evanåelje
koje vam je navijeæteno. Jednostavnost
1Pe 2:1 Odloœite dakle svaku zloøu i svaku prijevaru, himbe i zavisti i
sva klevetanja.
1Pe 2:2 Kao novoroåençad œudite za duhovnim, nepatvorenim mlijekom
da po njemu uzrastete za spasenje,
1Pe 2:3 ako ste doista okusili kako je dobar Gospodin.
Novo sveøenstvo
1Pe 2:4 Pristupite k njemu, Kamenu œivomu æto ga, istina, ljudi odbaciæe,
ali je u oçima Boœjim izabran, dragocjen,
1Pe 2:5 pa se kao œivo kamenje ugraåujte u duhovni Dom za sveto
sveøenstvo da prinosite œrtve duhovne, ugodne Bogu po Isusu Kristu.
1Pe 2:6 Stoga stoji u Pismu: Evo postavljam na Sionu kamen odabrani,
dragocjeni kamen ugaoni: Tko u njega vjeruje, ne, neøe se postidjeti.
1Pe 2:7 Vama dakle koji vjerujete - çast! A onima koji ne vjeruju - kamen
koji odbaciæe graditelji postade kamen zaglavni
1Pe 2:8 i kamen spoticanja, stijena posrtanja; oni se o njega spotiçu,
neposluæni Rijeçi, za æto su i odreåeni.
1Pe 2:9 A vi ste rod izabrani, kraljevsko sveøenstvo, sveti puk, narod
steçeni da navijeætate silna djela Onoga koji vas iz tame pozva k divnom
svjetlu svojemu;
1Pe 2:10 vi, nekoø Ne-narod, a sada Narod Boœji; vi Ne-mili, a sada Mili.
Kræøani kao sluge Boœje: Meåu poganima
1Pe 2:11 Ljubljeni! Zaklinjem vas da se kao pridoælice i putnici klonite
putenih poœuda koje vojuju protiv duæe;
1Pe 2:12 œivljenje vaæe meåu poganima neka bude uzorno da upravo
onim za æto vas sada potvaraju kao zloçince, poæto promotre vaæa dobra
djela, proslave Boga u dan pohoda.
Prema vlastima
1Pe 2:13 Pokoravajte se svakoj ljudskoj ustanovi radi Gospodina: bilo
kralju kao vrhovniku,
1Pe 2:14 bilo upraviteljima jer ih on æalje da kazne zloçince, a pohvale
one koji dobro çine.
1Pe 2:15 Doista, ovo je Boœja volja: da çineøi dobro uæutkate neznanje
bezumnika.
1Pe 2:16 Kao slobodni ljudi - ali ne kao oni kojima je sloboda tek
pokrivalom zloøe, veø kao Boœje sluge -
1Pe 2:17 sve poætujte, bratstvo ljubite, Boga se bojte, kralja çastite!
Prema naopakim gospodarima
1Pe 2:18 Sluge, budite sa svim poætovanjem pokorni gospodarima, ne
samo dobrima i blagima nego i naopakima.
1Pe 2:19 To je uistinu milost ako tko radi savjesti, radi Boga podnosi
nevolje trpeøi nepravedno.
1Pe 2:20 Kakve li slave doista ako za grijehe udarani strpljivo podnosite?
No ako dobro çineøi trpite pa strpljivo podnosite, to je Bogu milo.

924
1Pe 2:21 Ta na to ste pozvani jer i Krist je trpio za vas i ostavio vam
primjer da idete stopama njegovim.
1Pe 2:22 On koji grijeha ne uçini nit mu usta prijevaru izustiæe;
1Pe 2:23 on koji na uvredu nije uvredom uzvraøao i muçen nije prijetio,
prepuætajuøi to Sucu pravednom;
1Pe 2:24 on koji u tijelu svom grijehe naæe ponese na drvo da umrijevæi
grijesima pravednosti œivimo; on çijom se modricom izlijeçiste.
1Pe 2:25 Doista, poput ovaca lutaste, ali se sada obratiste k pastiru i
çuvaru duæa svojih.
1Pe 3:1 Tako i vi, œene, pokoravajte se svojim muœevima: ako su neki
od njih moœda neposluæni Rijeçi, da i bez rijeçi budu pridobiveni œivljenjem
vas œena,
1Pe 3:2 poæto promotre vaæe bogoljubno i çisto œivljenje.
1Pe 3:3 Vaæ nakit neka ne bude izvanjski - pletenje kose, kiøenje zlatom
ili oblaçenje haljina.
1Pe 3:4 Nego: çovjek skrovita srca, neprolazne ljepote, blaga i smirena
duha. To je pred Bogom dragocjeno.
1Pe 3:5 Tako su se doista i nekoø svete œene, zaufane u Boga, resile:
pokoravale su se muœevima.
1Pe 3:6 Sara se tako pokori Abrahamu te ga nazva gospodarom. Njezina
ste djeca ako çinite dobro ne bojeøi se nikakva zastraæivanja.
1Pe 3:7 Tako i vi, muœevi, obazrivo œivite sa svojim œenama, kao sa
slabijim spolom, te im iskazujte çast kao subaætinicima milosti Œivota da
ne sprijeçite svojih molitava.
Prema subraøi
1Pe 3:8 Napokon, budite svi jednoduæni, puni suosjeøanja i bratske
ljubavi, milosrdni, ponizni!
1Pe 3:9 Ne vraøajte zlo za zlo ni uvredu za uvredu! Naprotiv,
blagoslivljajte jer ste na to i pozvani da baætinite blagoslov!
1Pe 3:10 Doista, tko œeli ljubiti œivot i nauœit se dana sretnih, nek suspregne
jezik oda zla i usne od rijeçi prijevarnih;
1Pe 3:11 zla nek se kloni, a çini dobro, mir neka traœi i za njim ide:
1Pe 3:12 jer oçi Gospodnje gledaju pravedne, uæi mu sluæaju vapaje
njihove, a lice se Gospodnje okreøe protiv zloçinaca.
1Pe 3:13 Pa tko da vam naudi ako revnujete za dobro?
1Pe 3:14 Nego, morali i trpjeti zbog svoje pravednosti, blago vama! No
ne bojte se njihova zastraæivanja i ne plaæite se!
1Pe 3:15 Naprotiv, Gospodin - Krist neka vam bude svet, u srcima vaæim,
te budite uvijek spremni na odgovor svakomu koji od vas zatraœi
obrazloœenje nade koja je u vama,
1Pe 3:16 ali blago i s poætovanjem, dobre savjesti da oni koji ozloglaæuju
vaæ dobar œivot u Kristu, upravo onim budu postiåeni za æto vas potvaraju.
1Pe 3:17 Ta uspjeænije je trpjeti, ako je to Boœja volja, çineøi dobro, nego
çineøi zlo.
Kristov primjer
1Pe 3:18 Doista, i Krist jednom za grijehe umrije, pravedan za nepravedne,
da vas privede k Bogu - ubijen doduæe u tijelu, ali oœivljen u
duhu.
1Pe 3:19 U njemu otiåe i propovijedati duhovima u tamnici
1Pe 3:20 koji bijahu nekoø nepokorni, kad ih ono Boœja strpljivost
iæçekivaæe, u vrijeme Noino, dok se gradila korablja u kojoj nekolicina,
to jest osam duæa, bi spaæena vodom.
1Pe 3:21 Njezin protulik, krætenje - ne odlaganje tjelesne neçistoøe,
nego molitva za dobru savjest upravljena Bogu - i vas sada spasava po
uskrsnuøu Isusa Krista
1Pe 3:22 koji, uzaæavæi na nebo, jest zdesna Bogu, poæto mu bijahu
pokoreni anåeli, vlasti i sile.
1Pe 4:1 Dakle, buduøi da je Krist trpio u tijelu, i vi se oboruœajte istim
miæljenjem - jer tko trpi u tijelu okanio se grijeha -
1Pe 4:2 da vrijeme æto vam u tijelu joæ preostaje proœivite ne viæe po
ljudskim poœudama nego po Boœjoj volji.
1Pe 4:3 Dosta je uistinu æto ste u proælom vremenu vræili volju pogana,
hodeøi u razvratnostima, poœudama, pijançevanjima, pijankama, opijanjima
i bezakoniçkim idolopoklonstvima.
1Pe 4:4 Stoga se çude æto se ne slijevate u tu istu rijeku raskalaæenosti
te proklinju.
1Pe 4:5 Polagat øe oni raçun Onomu tko je veø spreman suditi œive i
mrtve.
1Pe 4:6 Zato je i mrtvima navijeæteno evanåelje da osuåeni doduæe po
ljudsku, u tijelu, œive po Boœju - u duhu.

925
Svræetak je blizu
1Pe 4:7 Pribliœio se svræetak svega! Osvijestite se i otrijeznite za molitvu!
1Pe 4:8 Prije svega imajte œarku ljubav jedni prema drugima jer ljubav
pokriva mnoætvo grijeha!
1Pe 4:9 Gostoljubivo primajte jedni druge bez mrmljanja!
1Pe 4:10 Jedni druge posluœujte - svatko po primljenom daru - kao dobri
upravitelji razliçitih Boœjih milosti!
1Pe 4:11 Govori li tko? Neka govori kao rijeçi Boœje! Posluœuje li tko?
Neka posluœuje kao snagom koju daje Bog da se u svemu slavi Bog po
Isusu Kristu, komu slava i vlast u vijeke vijekova! Amen.
Saœetak poslanice
1Pe 4:12 Ljubljeni! Ne çudite se poœaru æto bukti meåu vama da vas
iskuæa, kao da vam se dogaåa ætogod neobiçno!
1Pe 4:13 Naprotiv, radujte se kao zajedniçari Kristovih patnja da i o
Objavljenju njegove slave mognete radosno klicati.
1Pe 4:14 Pogråuju li vas zbog imena Kristova, blago vama, jer Duh
Slave, Duh Boœji u vama poçiva.
1Pe 4:15 Tek neka nitko od vas ne trpi kao ubojica, ili kradljivac, ili
zloçinac, ili makar i kao nametljivac;
1Pe 4:16 ako li kao kræøanin, neka se ne stidi, nego slavi Boga zbog tog
imena.
1Pe 4:17 Ta vrijeme je da zapoçne Sud - od doma Boœjega. No ako veø
od vas zapoçinje, kakav je onda svræetak onih æto nisu posluæni Boœjem
evanåelju?
1Pe 4:18 I ako se pravednik jedva spasava,
opak i greænik gdje da se pojavi?
1Pe 4:19 Stoga oni koji po volji Boœjoj trpe, neka dobrim djelima povjere
duæe svoje vjernom Stvoritelju.
Pastiri i vjernici
1Pe 5:1 Starjeæine dakle meåu vama opominjem, ja sustarjeæina i
svjedok Kristovih patnja, a zato i zajedniçar slave koja se ima oçitovati:
1Pe 5:2 pasite povjereno vam stado Boœje, nadgledajte ga - ne prisilno,
nego dragovoljno, po Boœju; ne radi prljava dobitka, nego oduæevljeno;
1Pe 5:3 i ne kao gospodari Baætine nego kao uzori stada.
1Pe 5:4 Pa kad se pojavi Natpastir, primit øete neuveli vijenac slave.
1Pe 5:5 Tako i vi, mladiøi, podloœite se starjeæinama; svi se jedni prema
drugima pripaæite poniznoæøu jer Bog se oholima protivi, a poniznima
daruje milost.
1Pe 5:6 Ponizite se dakle pod snaœnom rukom Boœjom da vas uzvisi u
pravo vrijeme.
1Pe 5:7 Svu svoju brigu povjerite njemu jer on se brine za vas.
1Pe 5:8 Otrijeznite se! Bdijte! Protivnik vaæ, åavao, kao riçuøi lav obilazi
traœeøi koga da proœdre.
1Pe 5:9 Oprite mu se stameni u vjeri znajuøi da takve iste patnje podnose
vaæa braøa po svijetu.
1Pe 5:10 A Bog svake milosti, koji vas pozva na vjeçnu slavu u Kristu,
on øe vas, poæto malo potrpite, usavræiti, uçvrstiti, ojaçati, utvrditi.
1Pe 5:11 Njemu vlast u vijeke vjekova! Amen.
Œelje i pozdrav
1Pe 5:12 Piæem vam ukratko, po Silvanu, koga smatram bratom vjernim,
da vas ohrabrim i posvjedoçim kako je ovo istinska milost Boœja. Nje se
drœite!
1Pe 5:13 Pozdravlja vas suizabranica u Babilonu i Marko, sin moj.
1Pe 5:14 Pozdravite jedni druge cjelovom ljubavi! Mir svima vama koji
ste u Kristu!
2 PETROVA
2Pe 1:1 Æimun Petar, sluga i apostol Isusa Krista, onima koje
pravednoæøu Boga naæega i Spasitelja Isusa Krista zapade ista dragocjena
vjera kao i nas.
2Pe 1:2 Punina vam milosti i mira po spoznaji Boga i Isusa, Gospodina
naæega!
Poziv na svetost. Boœja dareœljivost
2Pe 1:3 Doista, po spoznaji njega, koji nas pozva slavom svojom i
krepoæøu, boœanska nas je snaga njegova obdarila svime za œivot i
poboœnost.
2Pe 1:4 Time smo obdareni dragocjenim, najveøim obeøanjima da po
njima postanete zajedniçari boœanske naravi umakavæi pokvarenosti
koja je u svijetu zbog poœude.

926
2Pe 1:5 Zbog toga svim marom prionite: vjerom osigurajte krepost,
krepoæøu spoznaje,
2Pe 1:6 spoznanjem uzdrœljivost, uzdrœljivoæøu postojanost,
postojanoæøu poboœnost,
2Pe 1:7 poboœnoæøu bratoljublje, bratoljubljem ljubav.
2Pe 1:8 Jer ako to imate i u tom napredujete, neøete biti besposleni i
neplodni za spoznanje Isusa Krista.
2Pe 1:9 A tko toga nema, slijep je, kratkovidan; zaboravio je da je oçiæøen
od svojih prijaænjih grijeha.
2Pe 1:10 Zato, braøo, to revnije uznastojte uçvrstiti svoj poziv i izabranje:
to çineøi - ne, neøete posrnuti nikada!
2Pe 1:11 Tako øe vam se bogato osigurati ulazak u vjeçno kraljevstvo
Gospodina naæega i Spasitelja Isusa Krista.
Apostolsko svjedoçanstvo
2Pe 1:12 Zato øu vas uvijek na to podsjeøati premda to znate i utvråeni
ste u primljenoj istini.
2Pe 1:13 Pravo je, mislim, da vas dok sam u ovom æatoru, budim
opomenom,
2Pe 1:14 svjestan da øu brzo napustiti svoj æator, kako mi i Gospodin
naæ Isus Krist oçitova.
2Pe 1:15 A pobrinut øu se da se i nakon mojeg izlaska uvijek toga sjeøate.
2Pe 1:16 Ta nismo vam navijestili snagu i Dolazak Gospodina naæega
Isusa Krista slijedeøi izmudrene priçe, nego kao oçevici njegova
veliçanstva.
2Pe 1:17 Od Oca je doista primio çast i slavu kad mu ono od uzviæene
Slave doprije ovaj glas: Ovo je Sin moj, Ljubljeni moj, u njemu mi sva
milina!
2Pe 1:18 Taj glas, koji s neba dopiraæe, çusmo mi koji bijasmo s njime
na Svetoj gori.
2Pe 1:19 Tako nam je potvråena proroçka rijeç te dobro çinite æto uza
nju prianjate kao uza svjetiljku æto svijetli na mrklu mjestu - dok Dan ne
osvane i Danica se ne pomoli u srcima vaæim.
2Pe 1:20 Ponajprije znajte ovo: nijedno se proroætvo Pisma ne moœe
tumaçiti samovoljno
2Pe 1:21 jer nikada proroætvo ne bi ljudskom voljom doneseno, nego su
Duhom Svetim poneseni ljudi od Boga govorili.
Krivi uçitelji
2Pe 2:1 Bilo je u narodu i laœnih proroka, kao æto øe i meåu vama biti
laœnih uçitelja, onih koji øe prokrijumçariti pogubna krivovjerja, zanijekati
Gospodina koji ih otkupi, i navuøi na se brzu propast.
2Pe 2:2 I mnogi øe se povesti za njihovim razvratnostima. Zbog njih øe
se kuditi put istine.
2Pe 2:3 U svojoj øe vas lakomosti kupovati izmiæljotinama. Njihova osuda
veø odavna nije dokona i propast im ne drijema.
Pouka proælosti
2Pe 2:4 Doista, ako Bog anåela koji sagrijeæiæe nije poætedio nego ih je
sunovratio u Tartar i predao mraçnom bezdanu da budu çuvani za sud;
2Pe 2:5 ako staroga svijeta ne poætedje, nego saçuva - osmoga - Nou,
glasnika pravednosti, sruçivæi potop na svijet bezboœni;
2Pe 2:6 ako gradove Sodomu i Gomoru u pepeo pretvori, osudi i za
primjer buduøim bezboœnicima postavi;
2Pe 2:7 ako pravednog Lota, premorena razvratnim œivljenjem onih
razularenika, oslobodi -
2Pe 2:8 pravedniku se doista dan za danom duæa razdirala dok je gledao
i sluæao bezakoniçka djela onih meåu kojima je boravio -
2Pe 2:9 umije Gospod i poboœnike iz napasti izbaviti, a nepravednike za
kaznu na Dan sudnji saçuvati,
2Pe 2:10 ponajpaçe one koji u prljavoj poœudi idu za puti i preziru
Veliçanstvo. Preuzetnici, drznici i ne trepnu pogråujuøi Slave,
2Pe 2:11 dok anåeli, iako jakoæøu i snagom od njih veøi, ne izriçu protiv
njih pred Gospodinom pogrdna suda.
2Pe 2:12 Oni pak kao nerazumne œivotinje, po naravi roåene za lov i
istrebljenje, pogråuju æto ne poznaju. Istim øe istrebljenjem i oni biti istrebljeni;
2Pe 2:13 zadesit øe ih nepravda, plaøa nepravednosti. Uœitkom smatraju
razvratnost u pol bijela dana. Ljage i sramote! Naslaåuju se prijevarama
svojim dok se s vama goste.
2Pe 2:14 Oçi su im pune preljubnice, nikako da se nasite grijeha; mame
duæe nepostojane, srce im je uvjeœbano u lakomstvu, prokleti sinovi!
2Pe 2:15 Zabludiæe, napustivæi ravan put, te poåoæe putom Bosorova
sina Bileama, koji prigrli plaøu nepravednosti,

927
2Pe 2:16 ali primi i ukor za svoje nedjelo: nijemo œivinçe ljudskim glasom
prozbori i sprijeçi prorokovo bezumlje.
2Pe 2:17 Oni su izvori bezvodni, oblaci vjetrom gonjeni; za njih se çuva
mrkla tmina.
2Pe 2:18 Naklapajuøi naduvene ispraznosti, poœudama putenim, razvratnostima
mame one æto netom odbjegoæe od onih koji œive u zabludi.
2Pe 2:19 Obeøavaju im slobodu, a sami su robovi pokvarenosti. Jer
svatko robuje onomu tko ga svlada.
2Pe 2:20 Doista, poæto su po spoznaji Gospodina naæega i Spasitelja
Isusa Krista odbjegli od prljavætina svijeta, ako se opet u njih upleøu i
daju se svladati, ovo im je potonje gore od onoga prvoga.
2Pe 2:21 Bilo bi im doista bolje da nisu spoznali puta pravednosti, negoli,
poæto ga spoznaæe, okrenuti leåa svetoj zapovijedi koja im je predana.
2Pe 2:22 Dogodilo im se æto veli istinita izreka: “Pas se vraøa svojoj
bljuvotini i okupana svinja valjanju u blatu.”
Dan Gospodnji: Proroci i apostoli
2Pe 3:1 Ljubljeni, piæem evo veø drugu poslanicu. U objema opomenom
budim vaæ zdrav razbor
2Pe 3:2 da se sjetite rijeçi æto ih prorekoæe sveti proroci i zapovijedi
apostola vaæih, zapovijedi Gospodinove i Spasiteljeve.
Laœni uçitelji
2Pe 3:3 Znajte ponajprije ovo: u posljednje øe se dane pojaviti podrugljivi
izrugivaçi; povoditi øe se za svojim poœudama
2Pe 3:4 i pitati: “Æto je s obeøanjem njegova Dolaska? Jer i otkad Oci
pomrijeæe, sve ostaje kao æto bijaæe od poçetka stvorenja.”
2Pe 3:5 Ta oni naumice zaboravljaju da nebesa bijahu odavna i da
zemlja na Boœju rijeç posta iz vode i po vodi.
2Pe 3:6 Na isti naçin ondaænji svijet propade vodom potopljen.
2Pe 3:7 A sadaænja nebesa i zemlja istom su rijeçju pohranjena za oganj
i çuvaju se za Dan suda i propasti bezboœnih ljudi.
2Pe 3:8 Jedno, ljubljeni, ne smetnite s uma: jedan je dan kod Gospodina
kao tisuøu godina, a tisuøu godina kao jedan dan.
2Pe 3:9 Ne kasni Gospodin ispuniti obeøanje, kako ga neki sporim
smatraju, nego je strpljiv prema vama jer neøe da tko propadne, nego
hoøe da svi prispiju k obraøenju.
2Pe 3:10 Kao tat øe doøi Dan Gospodnji u koji øe nebesa trijeskom
uminuti, poçela se, uœarena, raspasti, a zemlja i djela na njoj razotkriti.
2Pe 3:11 Kad se sve tako ima raspasti, kako li treba da se svi vi istiçete
u svetu œivljenju i poboœnosti
2Pe 3:12 iæçekujuøi i pospjeæujuøi dolazak Dana Boœjega u koji øe se
nebesa, zapaljena, raspasti i poçela, uœarena, rastaliti.
2Pe 3:13 Ta po obeøanju njegovu iæçekujemo nova nebesa i zemlju
novu, gdje pravednost prebiva.
2Pe 3:14 Zato, ljubljeni, dok to iæçekujete, uznastojte da mu budete
neokaljani i besprijekorni, u miru.
2Pe 3:15 A strpljivost Gospodina naæega spasenjem smatrajte, kako
vam i ljubljeni brat naæ Pavao napisa po mudrosti koja mu je dana.
2Pe 3:16 Tako u svim poslanicama gdje o tome govori. U njima ima
poneæto nerazumljivo, æto neupuøeni i nepostojani iskrivljuju, kao i ostala
Pisma - sebi na propast.
2Pe 3:17 Vi dakle, ljubljeni poæto ste upozoreni, çuvajte se da ne biste,
zavedeni bludnjom razularenika, otpali od svoje postojanosti.
2Pe 3:18 A rastite u milosti i spoznanju Gospodina naæega i Spasitelja
Isusa Krista! Njemu slava i sada i do u dan vjeçnosti! Amen!
1 IVANOVA
Zajedniætvo s Ocem i Sinom po Utjelovljenju
1Iv 1:1 Æto bijaæe od poçetka, æto smo çuli, æto smo vidjeli oçima svojim,
æto razmotrismo i ruke naæe opipaæe o Rijeçi, Œivotu -
1Iv 1:2 da, Œivot se oçitova, i vidjeli smo i svjedoçimo, i navjeæøujemo
vam Œivot vjeçni, koji bijaæe kod Oca i oçitova se nama -
1Iv 1:3 æto smo vidjeli i çuli, navjeæøujemo i vama da i vi imate zajedniætvo
s nama. A naæe je zajedniætvo s Ocem i sa Sinom njegovim Isusom
Kristom.
1Iv 1:4 I to vam piæemo da radost naæa bude potpuna.
Ne grijeæiti
1Iv 1:5 A ovo je navjeætaj koji smo çuli od njega i navjeæøujemo vama:
Bog je svjetlost i tame u njemu nema nikakve!

928
1Iv 1:6 Reknemo li da imamo zajedniætvo s njim, a u tami hodimo, laœemo
i ne çinimo istine.
1Iv 1:7 Ako u svjetlosti hodimo, kao æto je on u svjetlosti, imamo
zajedniætvo jedni s drugima i krv Isusa, Sina njegova, çisti nas od svakoga
grijeha.
1Iv 1:8 Reknemo li da grijeha nemamo, sami sebe varamo i istine nema
u nama.
1Iv 1:9 Ako priznamo grijehe svoje, vjeran je on i pravedan: otpustit øe
nam grijehe i oçistiti nas od svake nepravde.
1Iv 1:10 Reknemo li da nismo zgrijeæili, pravimo ga laæcem i rijeçi njegove
nema u nama.
1Iv 2:1 Djeçice moja, ovo vam piæem da ne grijeæite. Ako tko i sagrijeæi,
zagovornika imamo kod Oca - Isusa Krista, Pravednika.
1Iv 2:2 On je pomirnica za grijeha naæe, i ne samo naæe, nego i svega
svijeta.
Çuvati zapovijedi, osobito ljubav
1Iv 2:3 I po ovom znamo da ga poznajemo: ako zapovijedi njegove
çuvamo.
1Iv 2:4 Tko veli: “Poznajem ga”, a zapovijedi njegovih ne çuva, laœac je,
u njemu nema istine.
1Iv 2:5 A tko çuva rijeç njegovu, u njemu je zaista savræena ljubav Boœja.
Po tom znamo da smo u njemu.
1Iv 2:6 Tko veli da u njemu ostaje, valja mu iøi putom kojim je on hodio.
1Iv 2:7 Ljubljeni, piæem vam ne novu zapovijed, nego staru zapovijed,
koju ste imali od poçetka. Ta stara zapovijed jest rijeç koju ste çuli.
1Iv 2:8 A opet, novu vam zapovijed piæem - obistinjuje se u njemu i vama
- jer tama prolazi, svjetlost istinita veø svijetli.
1Iv 2:9 Tko veli da je u svjetlosti, a mrzi brata svojega, u tami je sve do
sada.
1Iv 2:10 Tko ljubi brata svojega, u svjetlosti ostaje i sablazni u njemu
nema.
1Iv 2:11 A tko mrzi brata svojega, u tami je, u tami hodi i ne zna kamo ide
jer mu tama zaslijepi oçi.
Ne povoditi se za svijetom
1Iv 2:12 Piæem vama, djeçice, jer su vam grijesi oproæteni po njegovu
imenu.
1Iv 2:13 Piæem vama, oci, jer upoznaste onoga koji je od poçetka. Piæem
vama, mladiøi, jer ste pobijedili Zloga.
1Iv 2:14 Napisah vama, djeco, jer upoznaste Oca. Napisah vama, oci,
jer upoznaste onoga koji je od poçetka. Napisah vama, mladiøi, jer ste
jaki i rijeç Boœja u vama ostaje i pobijedili ste Zloga.
1Iv 2:15 Ne ljubite svijeta ni æto je u svijetu. Ako tko ljubi svijet, nema u
njemu ljubavi Oçeve.
1Iv 2:16 Jer æto je god svjetovno - poœuda tijela, i poœuda oçiju, i oholost
œivota - nije od Oca, nego od svijeta.
1Iv 2:17 Svijet prolazi i poœuda njegova, a tko çini volju Boœju, ostaje
dovijeka.
1Iv 2:18 Djeco, posljednji je ças! I, kako ste çuli, dolazi Antikrist. I sad su
se veø mnogi antikristi pojavili. Odatle znamo da je posljednji ças.
1Iv 2:19 Od nas iziåoæe, ali ne bijahu od nas. Jer kad bi bili od nas, ostali
bi s nama; ali neka se oçituje da nisu od nas.
1Iv 2:20 A vi imate Pomazanje od Svetoga, i znanje svi imate.
1Iv 2:21 Ne pisah vam zato æto ne biste znali istine, nego jer je znate i jer
znate da nikakva laœ nije od istine.
1Iv 2:22 Tko je laœac, ako ne onaj koji tvrdi da Isus nije Krist? Antikrist je
onaj
1Iv 2:23 tko nijeçe Oca i Sina. Svaki koji nijeçe Sina, nema ni Oca, a tko
priznaje Sina, ima i Oca.
1Iv 2:24 A vi - æto çuste od poçetka, u vama nek ostane. Ako u vama
ostane æto çuste od poçetka, i vi øete ostati u Sinu i Ocu.
1Iv 2:25 A ovo je obeøanje koje nam on obeøa: œivot vjeçni.
1Iv 2:26 Ovo vam napisah o onima koji vas zavode.
1Iv 2:27 A vi - Pomazanje koje primiste od njega u vama ostaje i ne treba
da vas itko pouçava. Nego njegovo vas Pomazanje uçi o svemu, a istinito
je i nije laœ, pa kao æto vas je ono nauçilo, ostanite u Njemu.
1Iv 2:28 I sada, djeçice, ostanite u njemu da budemo puni pouzdanja
kad se pojavi te se ne postidimo pred njim o njegovu dolasku.
1Iv 2:29 Ako znate da je on Pravednik, znate i da je svaki koji çini pravdu
od njega roåen.
1Iv 3:1 Gledajte koliku nam je ljubav darovao Otac: djeca se Boœja
zovemo, i jesmo. A svijet nas ne poznaje zato æto ne poznaje njega.

929
1Iv 3:2 Ljubljeni, sad smo djeca Boœja i joæ se ne oçitova æto øemo biti.
Znamo: kad se oçituje, bit øemo njemu sliçni, jer vidjet øemo ga kao æto
jest.
1Iv 3:3 I tko god ima tu nadu u njemu, çisti se kao æto je on çist.
1Iv 3:4 Tko god çini grijeh, çini i bezakonje; ta grijeh je bezakonje.
1Iv 3:5 I znate: on se pojavi da odnese grijehe i grijeha nema u njemu.
1Iv 3:6 Tko god u njemu ostaje, ne grijeæi. Tko god grijeæi, nije ga vidio
nit upoznao.
1Iv 3:7 Djeçice, nitko neka vas ne zavede! Tko çini pravdu, pravedan je
kao æto je On pravedan.
1Iv 3:8 Tko çini grijeh, od åavla je jer åavao grijeæi od poçetka. Zato se
pojavi Sin Boœji: da razori djela åavolska.
1Iv 3:9 Tko god je roåen od Boga, ne çini grijeha jer njegovo sjeme
ostaje u njemu; ne moœe grijeæiti jer je roåen od Boga.
1Iv 3:10 Po ovom se raspoznaju djeca Boœja i djeca åavolska: tko god
ne çini pravde i tko ne ljubi brata, nije od Boga.
Çuvati zapovijedi, osobito ljubav
1Iv 3:11 Jer ovo je navjeætaj koji çuste od poçetka: da ljubimo jedni
druge.
1Iv 3:12 Ne kao Kajin, koji bijaæe od Zloga i ubi brata svog. A zaæto ga
ubi? Jer mu djela bijahu zla, a bratova pravedna.
1Iv 3:13 Ne çudite se, braøo ako vas svijet mrzi.
1Iv 3:14 Mi znamo da smo iz smrti preæli u œivot jer ljubimo braøu; tko ne
ljubi, ostaje u smrti.
1Iv 3:15 Tko god mrzi brata svoga, ubojica je. A znate da nijedan ubojica
nema u sebi trajnoga, vjeçnoga œivota.
1Iv 3:16 Po ovom smo upoznali Ljubav: on je za nas poloœio œivot svoj.
I mi smo duœni œivote poloœiti za braøu.
1Iv 3:17 Tko ima dobra ovoga svijeta i vidi brata svoga u potrebi pa
zatvori pred njim srce - kako ljubav Boœja ostaje u njemu?
1Iv 3:18 Djeçice, ne ljubimo rijeçju i jezikom, veø djelom i istinom.
1Iv 3:19 Po tom øemo znati da smo od istine. I umirit øemo pred njim
srce svoje
1Iv 3:20 ako nas ono bilo u çem osuåuje. Jer Bog je veøi od naæega srca
i znade sve.
1Iv 3:21 Ljubljeni, ako nas srce ne osuåuje, moœemo zaufano k Bogu.
1Iv 3:22 I æto god iætemo, primamo od njega jer zapovijedi njegove
çuvamo i çinimo æto je njemu drago.
1Iv 3:23 I ovo je zapovijed njegova: da vjerujemo u ime Sina njegova
Isusa Krista i da ljubimo jedni druge kao æto nam je dao zapovijed.
1Iv 3:24 I tko çuva zapovijedi njegove, u njemu ostaje, i On u njemu. I po
ovom znamo da on ostaje u nama: po Duhu kojeg nam je dao.
1Iv 4:1 Ljubljeni, ne vjerujte svakom duhu, nego provjeravajte duhove
jesu li od Boga, jer su mnogi laœni proroci iziæli u svijet.
1Iv 4:2 Po ovom prepoznajete Duha Boœjega: svaki duh koji ispovijeda
da je Isus Krist doæao u tijelu, od Boga je.
1Iv 4:3 A nijedan duh koji ne ispovijeda takva Isusa, nije od Boga: on je
Antikristov, a za njega ste çuli da dolazi i sad je veø na svijetu.
1Iv 4:4 Vi ste, djeçice, od Boga i pobijedili ste ih jer je moøniji Onaj koji
je u vama nego onaj koji je u svijetu.
1Iv 4:5 Oni su od svijeta, zato iz svijeta govore i svijet ih sluæa.
1Iv 4:6 Mi smo od Boga. Tko poznaje Boga, nas sluæa, a tko nije od
Boga, ne sluæa nas. Po tom prepoznajemo Duha istine i duha zablude.
Na izvoru ljubavi
1Iv 4:7 Ljubljeni, ljubimo jedni druge jer ljubav je od Boga; i svaki koji
ljubi, od Boga je roåen i poznaje Boga.
1Iv 4:8 Tko ne ljubi, ne upozna Boga jer Bog je ljubav.
1Iv 4:9 U ovom se oçitova ljubav Boœja u nama: Bog Sina svoga
jedinoroåenoga posla u svijet da œivimo po njemu.
1Iv 4:10 U ovom je ljubav: ne da smo mi ljubili Boga, nego - on je ljubio
nas i poslao Sina svoga kao pomirnicu za grijehe naæe.
1Iv 4:11 Ljubljeni, ako je Bog tako ljubio nas, i mi smo duœni ljubiti jedni
druge.
1Iv 4:12 Boga nitko nikada ne vidje. Ako ljubimo jedni druge, Bog ostaje
u nama, i ljubav je njegova u nama savræena.
1Iv 4:13 Po ovom znamo da ostajemo u njemu i on u nama: od Duha
nam je svoga dao.
1Iv 4:14 I mi smo vidjeli i svjedoçimo da je Otac poslao Sina kao Spasitelja
svijeta.
1Iv 4:15 Tko ispovijeda da je Isus Sin Boœji, Bog ostaje u njemu, i on u
Bogu.

930
1Iv 4:16 I mi smo upoznali ljubav koju Bog ima prema nama i povjerovali
joj. Bog je ljubav i tko ostaje u ljubavi, u Bogu ostaje, i Bog u njemu.
1Iv 4:17 U ovom je savræenstvo naæe uzajamne ljubavi: imamo
pouzdanje na Sudnji dan jer kakav je on, takvi smo i mi u ovom svijetu.
1Iv 4:18 Straha u ljubavi nema, nego savræena ljubav izgoni strah; jer
strah je muka i tko se boji, nije savræen u ljubavi.
1Iv 4:19 Mi ljubimo jer on nas prije uzljubi.
1Iv 4:20 Rekne li tko: “Ljubim Boga”, a mrzi brata svog, laœac je. Jer tko
ne ljubi svoga brata kojega vidi, Boga kojega ne vidi ne moœe ljubiti.
1Iv 4:21 I ovu zapovijed imamo od njega: Tko ljubi Boga, da ljubi i brata
svoga.
1Iv 5:1 Tko god vjeruje: “Isus je Krist”, od Boga je roåen. I tko god ljubi
roditelja, ljubi i roåenoga.
1Iv 5:2 Po ovom znamo da ljubimo djecu Boœju: kad Boga ljubimo i
zapovijedi njegove vræimo.
1Iv 5:3 Jer ljubav je Boœja ovo: zapovijedi njegove çuvati. A zapovijedi
njegove nisu teæke.
1Iv 5:4 Jer sve æto je od Boga roåeno, pobjeåuje svijet. I ovo je pobjeda
æto pobijedi svijet: vjera naæa.
Na izvoru vjere
1Iv 5:5 Ta tko to pobjeåuje svijet ako ne onaj tko vjeruje da je Isus Sin
Boœji?
1Iv 5:6 On, Isus Krist, doåe kroz vodu i krv. Ne samo u vodi nego - u vodi
i krvi. I Duh je koji svjedoçi jer Duh je istina.
1Iv 5:7 Jer troje je æto svjedoçi:
1Iv 5:8 Duh, voda i krv; i to je troje jedno.
1Iv 5:9 Ako primamo svjedoçanstvo ljudi, svjedoçanstvo je Boœje veøe.
Jer ovo je svjedoçanstvo Boœje, kojim je svjedoçio za Sina svoga:
1Iv 5:10 Tko vjeruje u Sina Boœjega, ima to svjedoçanstvo Boœje u sebi.
Tko ne vjeruje Bogu, uçinio ga je laæcem jer nije vjerovao u svjedoçanstvo
kojim je svjedoçio Bog za Sina svoga.
1Iv 5:11 I ovo je svjedoçanstvo: Bog nam je dao œivot vjeçni; i taj je œivot
u Sinu njegovu.
1Iv 5:12 Tko ima Sina, ima œivot; tko nema Sina Boœjega, nema œivota.
1Iv 5:13 To napisah vama koji vjerujete u ime Sina Boœjega da znate da
imate œivot vjeçni.
1Iv 5:14 I ovo je pouzdanje koje imamo u njega: ako æto iætemo po volji
njegovoj, usliæava nas.
1Iv 5:15 I znamo li da nas usliæava u svemu æto iætemo, znamo da veø
imamo æto smo od njega iskali.
1Iv 5:16 Vidi li tko brata svojega gdje çini grijeh koji nije na smrt, neka
iæte i dat øe mu œivot - onima koji çine grijeh æto nije na smrt. Ima grijeh
æto je na smrt; za njega ne velim da moli.
1Iv 5:17 Svaka je nepravda grijeh. A postoji grijeh koji nije na smrt.
1Iv 5:18 Znamo: tko god je roåen od Boga, ne grijeæi; nego Roåeni od
Boga çuva ga i Zli ga se ne dotiçe.
1Iv 5:19 Znamo: od Boga smo, a sav je svijet pod Zlim.
1Iv 5:20 Znamo: Sin je Boœji doæao i dao nam razum da poznamo Istinitoga.
I mi smo u Istinitom, u Sinu njegovu, Isusu Kristu. On je Bogistiniti
i Œivot vjeçni.1Iv 5:21 Djeçice, klonite se idola!
2 IVANOVA
2Iv 1:1 Starjeæina izabranoj Gospoåi i djeci njezinoj koju ja ljubim u Istini
- a ne samo ja nego i svi koji upoznaæe Istinu -
2Iv 1:2 radi Istine koja ostaje u nama i bit øe s nama dovijeka.
2Iv 1:3 Bila s nama milost, milosråe i mir od Boga Oca i od Sina Oçeva
Isusa Krista u istini i ljubavi!
2Iv 1:4 Obradovah se veoma æto sam meåu tvojom djecom naæao takve
koji hode u istini, kao æto primismo zapovijed od Oca.
2Iv 1:5 I sada te molim, Gospoåo, ne kao da ti novu zapovijed piæem,
nego onu koju smo imali od poçetka: da ljubimo jedni druge.
2Iv 1:6 A ovo je ta ljubav: da œivimo po zapovijedima njegovim. To je
zapovijed, kao æto çuste od poçetka, da u njoj œivite.
Antikristi
2Iv 1:7 Jer iziåoæe na svijet mnogi zavodnici koji ne ispovijedaju Isusa
Krista koji dolazi u tijelu. To je zavodnik i Antikrist.
2Iv 1:8 Çuvajte se da ne izgubite æto ste stekli, nego da primite potpunu
plaøu.

931
2Iv 1:9 Tko god pretjera i ne ostane u nauku Kristovu, nema Boga. Tko
ostaje u nauku, ima i Oca i Sina.
2Iv 1:10 Ako tko dolazi k vama i ne donosi tog nauka, ne primajte ga u
kuøu i ne pozdravljajte ga.
2Iv 1:11 Jer tko ga pozdravlja, sudjeluje u njegovim zlim djelima.
Zakljuçak
2Iv 1:12 Mnogo bih vam imao pisati, ali ne htjedoh na papiru i crnilom,
nego se nadam da øu doøi k vama i iz usta u usta govoriti da radost vaæa
bude potpuna.
2Iv 1:13 Pozdravljaju te djeca tvoje izabrane sestre.
3 IVANOVA
3Iv 1:1 Starjeæina ljubljenom Gaju koga ljubim u Istini.
Pohvala Gaju
3Iv 1:2 Ljubljeni! Œelim ti u svemu dobro i da budeæ zdrav, kao æto je
dobro tvojoj duæi.
3Iv 1:3 Veoma se obradovah kada doåoæe braøa i posvjedoçiæe za tvoju
istinu: kako ti œiviæ po Istini.
3Iv 1:4 Çuti da moja djeca po Istini œive! - nema mi veøe radosti od toga.
3Iv 1:5 Ljubljeni, pravi si vjernik u svemu æto çiniæ za braøu, i to za doæljake.
3Iv 1:6 Oni posvjedoçiæe tvoju ljubav pred Crkvom i dobro øeæ uçiniti
ako ih ispratiæ Boga dostojno.
3Iv 1:7 Jer poradi Imena iziåoæe i ne primaju niæta od pogana.
3Iv 1:8 Mi smo dakle duœni takve primati da budemo suradnici Istine.
Prijekor Diotrefu
3Iv 1:9 Pisao sam neæto Crkvi: ali Diotref, koji hoøe da bude prvi meåu
njima, ne prima nas.
3Iv 1:10 Zato ako doåem, spoçitnut øu mu djela koja çini naklapajuøi
zlobne rijeçi o nama. Ni to mu nije dosta, nego ne prima braøe, a onima
koji bi to htjeli, brani i izgoni ih iz Crkve.
Svjedoçanstvo o Demetriju
3Iv 1:11 Ljubljeni! Ne nasljeduj zlo, nego dobro. Tko dobro çini, od Boga
je; tko zlo çini, nije vidio Boga.
3Iv 1:12 Za Demetrija svjedoçe svi, i sama Istina, a i mi svjedoçimo. A
znaæ da je naæe svjedoçanstvo istinito.
3Iv 1:13 Mnogo bih ti imao pisati, ali neøu da ti piæem crnilom i perom. 3Iv
3Iv 1:14 Nadam se da øu te uskoro vidjeti pa øemo iz usta u usta govoriti.
3Iv 1:15 Mir tebi! Pozdravljaju te prijatelji. Pozdravi prijatelje poimence.
JUDINA
Jud 1:1 Juda, sluga Isusa Krista, brat Jakovljev: ljubljenima u Bogu,
Ocu, çuvanima za Isusa Krista - pozvanima.
Jud 1:2 Obilovali miloæøu, mirom i ljubavlju!
Povod
Jud 1:3 Ljubljeni! Dok sam u svojoj briœljivosti kanio pisati vam o naæem
zajedniçkom spasenju, osjetio sam potrebu da vas pismom potaknem
da vojujete za vjeru koja je jednom zauvijek predana svetima.
Jud 1:4 Jer uæuljali se neki, odavna veø zapisani za ovaj sud, bezboœnici
koji milost Boga naæega promeøu u razuzdanost i nijeçu jedinoga gospodara
i Gospodina naæega Isusa Krista.
Krivi uçitelji i kazna koja im prijeti
Jud 1:5 Œelim vas podsjetiti, premda jednom zauvijek sve znate, kako je
Gospodin izbavio narod iz Egipta, a zatim uniætio nevjerne.
Jud 1:6 I anåele, koji nisu çuvali svojeg dostojanstva nego su ostavili
svoje prebivaliæte, saçuvao je za sud velikoga Dana, okovane u mraku
vjeçnim okovima;
Jud 1:7 kao Sodoma i Gomora i okolni gradovi, koji su se poput njih
podali bludu i otiæli za drugom puti, stoje za primjer, ispaætajuøi kaznu u
vjeçnom ognju.
Jud 1:8 Uza sve to i ovi sanjari jednako skvrne tijelo, zabacuju
Veliçanstvo, pogråuju Slave.
Jud 1:9 Kad se Mihael arkanåeo s åavlom prepirao za tijelo Mojsijevo,
nije se usudio izreøi pogrdan sud protiv njega, nego reçe: “Sprijeçio te
Gospodin!”
Jud 1:10 A ovi pogråuju ono æto ne poznaju; a æto po naravi kao nerazumne
œivotinje poznaju, u tom trunu.

932
Jud 1:11 Jao njima! Putom Kajinovim poåoæe, i zabludi se Bileamovoj
za plaøu podaæe, i propadoæe od pobune Korahove.
Jud 1:12 Oni su ljage na vaæim agapama, bezobzirno se s vama gosteøi
i napasajuøi se; oblaci bezvodni æto ih vjetrovi raznose, stabla besplodna
u kasnoj jeseni, dvaput usahla, iskorijenjena,
Jud 1:13 bijesno morsko valovlje æto ispjenjuje svoje sramote, zvijezde
lutalice kojima je spremljena crna tmina dovijeka.
Jd 1:14 O njima prorokova sedmi od Adama, Henok: “Gle, doåe Gospodin
sa Desttisuøama svojim
Jud 1:15 suditi svima i pokarati sve bezboœnike za sva njihova bezboœna
djela kojima bezboœno sagrijeæiæe i za sve drzovite rijeçi koje grijeæni
bezboœnici izrekoæe protiv njega.”
Jud 1:16 To su rogoborni nezadovoljnici koji hode putom svojih poœuda,
usta im zbore naduto, ulaguju se u lice radi dobitka.
Jud 1:17 A vi, ljubljeni, sjetite se rijeçi æto ih prorekoæe apostoli Gospodina
naæega Isusa Krista.
Jud 1:18 Oni vam govorahu: “U posljednje øe vrijeme biti podrugljivaca
koji øe se povoditi za bezboœnim poœudama svojim.”
Jud 1:19 To su sijaçi razdora, sjetilnici koji nemaju Duha.
Poticaji vjernima
Jud 1:20 A vi, ljubljeni, naziåujte se na presvetoj vjeri svojoj moleøi se u
Duhu Svetom,
Jud 1:21 uæçuvajte se u ljubavi Boœjoj, iæçekujuøi milosråe Gospodina
naæega Isusa Krista za vjeçni œivot.
Jud 1:22 I jedne, svadljivce, karajte,
Jud 1:23 druge spasavajte otimajuøi ih ognju, treøima se pak smilujte sa
strahom, mrzeøi i haljinu puti okaljanu.
Jud 1:24 Onomu koji vas moœe oçuvati od pada i besprijekorne postaviti
pred svoju Slavu u klicanju -
Jud 1:25 jedinomu Bogu, Spasitelju naæemu, po Isusu Kristu, Gospodinu
naæemu: slava, veliçanstvo, vlast i moø i prije svakoga vijeka, i sada,
i u sve vijeke. Amen.
OTKRIVENJE
Otkrivenje Isusa Krista po Ivanu
Otk 1:1 Otkrivenje Isusa Krista: njemu ga dade Bog da on pokaœe
slugama svojim ono æto se ima dogoditi ubrzo. I on to oznaçi poslavæi
svog anåela sluzi svomu Ivanu
Otk 1:2 koji posvjedoçi za rijeç Boœju i za svjedoçanstvo Isusa Krista - za
sve æto vidje.
Otk 1:3 Blago onomu koji çita i onima æto sluæaju rijeçi ovog proroætva te
çuvaju æto je u njem napisano. Jer vrijeme je blizu!
Pozdrav
Otk 1:4 Ivan sedmerim crkvama u Aziji. Milost vam i mir od Onoga koji
jest i koji bijaæe i koji dolazi i od sedam duhova æto su pred Prijestoljem
njegovim
Otk 1:5 i od Isusa Krista, Svjedoka vjernoga, Prvoroåenca od mrtvih,
Vladara nad kraljevima zemaljskim. Njemu koji nas ljubi, koji nas krvlju
svojom otkupi od naæih grijeha
Otk 1:6 te nas uçini kraljevstvom, sveøenicima Bogu i Ocu svojemu:
Njemu slava i vlast u vijeke vjekova! Amen!
Otk 1:7 Gle, dolazi s oblacima i gledat øe ga svako oko, svi koji su ga
proboli, i naricat øe nad njim sva plemena zemaljska. Da! Amen.
Otk 1:8 Ja sam Alfa i Omega, govori Gospodin Bog - Onaj koji jest i koji
bijaæe i koji dolazi, Svevladar.
Otk 1:9 Ja, Ivan, brat vaæ i suzajedniçar u nevolji, kraljevstvu i postojanosti,
u Isusu: bijah na otoku zvanu Patmos radi rijeçi Boœje i svjedoçanstva
Isusova.
Otk 1:10 Zanijeh se u duhu u dan Gospodnji i zaçuh iza sebe jak glas,
kao glas trublje.
Otk 1:11 Govoraæe: “Æto vidiæ, napiæi u knjigu i poæalji sedmerim crkvama:
U Efez, Smirnu, Pergam, Tijatiru, Sard, Filadelfiju, Laodiceju.”
Otk 1:12 Okrenuh se da vidim glas koji govoraæe sa mnom. I okrenuvæi
se, vidjeh sedam zlatnih svijeønjaka,
Otk 1:13 a posred svijeønjaka netko kao Sin Çovjeçji, odjeven u dugu
haljinu, oko prsiju opasan zlatnim pojasom;
Otk 1:14 glava mu i vlasi bijele poput bijele vune, poput snijega, a oçi mu
kao plamen ognjeni;

933
Otk 1:15 noge mu nalik mjedi uglaåenoj, kao u peøi uœarenoj, a glas mu
kao æum voda mnogih;
Otk 1:16 u desnici mu sedam zvijezda, iz usta mu izlazi maç dvosjeçan,
oætar, a lice mu kao kad sunce sjaji u svoj svojoj snazi.
Otk 1:17 Kad ga vidjeh, padoh mu k nogama kao mrtav. A on stavi na
me desnicu govoreøi: “Ne boj se! Ja sam Prvi i Posljednji,
Otk 1:18 i Œivi! Mrtav bijah, a evo œivim u vijeke vjekova te imam kljuçe
Smrti, i Podzemlja.
Otk 1:19 Napiæi dakle æto si vidio: ono æto jest i æto se ima dogoditi poslije.
Otk 1:20 Glede tajne onih sedam zvijezda koje vidje u mojoj desnici i
sedam zlatnih svijeønjaka: sedam zvijezda anåeli su sedam crkava,
sedam svijeønjaka sedam je crkava.”
Crkvi u Efezu: ohladnjela ljubav
Otk 2:1 Anåelu Crkve u Efezu napiæi: “Ovo govori Onaj koji drœi sedam
zvijezda u desnici, Onaj koji stupa posred sedam zlatnih svijeønjaka:
Otk 2:2 Znam tvoja djela, tvoj trud i postojanost tvoju i da ne moœeæ
podnijeti opakih. Iskuæao si one koji se prave apostolima, a nisu, i otkrio
si da su laœljivci.
Otk 2:3 Postojan si, podnio si za ime moje i nisi smalaksao.
Otk 2:4 Ali imam protiv tebe: prvu si ljubav svoju ostavio.
Otk 2:5 Spomeni se dakle odakle si pao, obrati se i çini prva djela. Inaçe
dolazim k tebi i - uklonit øu tvoj svijeønjak s mjesta njegova ako se ne
obratiæ.
Otk 2:6 Ali ovo imaæ: mrziæ nikolaitska djela koja i ja mrzim.”
Otk 2:7 “Tko ima uho, nek posluæa æto Duh govori crkvama! Pobjedniku
øu dati jesti od stabla œivota koje je u raju Boœjem.”
Crkvi u Smirni: vjernost u progonu
Otk 2:8 I anåelu Crkve u Smirni napiæi: “Ovo govori Prvi i Posljednji,
Onaj koji bijaæe mrtav i oœivje:
Otk 2:9 Znam tvoju nevolju i siromaætvo - ali ti si bogat! - i pogrde od onih
koji se nazivaju Œidovima, a nisu, nego su sinagoga Sotonina.
Otk 2:10 Ne boj se onoga æto ti je trpjeti! Evo, Sotona, øe neke od vas
baciti u tamnicu da budete iskuæani. Bit øete u nevolji deset dana. Budi
vjeran do smrti i dat øu ti vijenac œivota.”
Otk 2:11 “Tko ima uho, nek posluæa æto Duh govori crkvama! Pobjedniku
neøe nauditi druga smrt.”
Crkvi u Pergamu: jasno opredjeljenje
Otk 2:12 I anåelu Crkve u Pergamu napiæi: “Ovo govori Onaj u koga je
maç dvosjek, oætar:
Otk 2:13 Znam gdje prebivaæ - ondje gdje je Sotonino prijestolje - a
çvrsto se drœiæ moga imena te nisi zanijekao moje vjere ni u one dane
kad je Antipa, moj svjedok, vjerni moj, ubijen kod vas - gdje Sotona
prebiva.
Otk 2:14 Ali imam neæto malo protiv tebe: imaæ ondje nekih æto drœe
nauk Bileama æto pouçi Balaka da stupicu stavi sinovima Izraelovim te
blaguju od mesa œrtvovana idolima i bludu se podadu.
Otk 2:15 Tako i ti imaæ takvih koji drœe nauk nikolaitski.
Otk 2:16 Obrati se dakle! Inaçe dolazim ubrzo k tebi da ratujem s njima
maçem usta svojih.”
Otk 2:17 “Tko ima uho, nek posluæa æto Duh govori crkvama! Pobjedniku
øu dati mane skrivene i bijel øu mu kamen dati, a na kamenu napisano
ime novo koje nitko ne zna doli onaj koji ga prima.”
Crkvi u Tijatiri: kriva snoæljivost
Otk 2:18 I anåelu Crkve u Tijatiri napiæi: “Ovo govori Sin Boœji, Onaj u
koga su oçi kao plamen ognjeni, a noge mu nalik na mjed uglaåenu:
Otk 2:19 Znam tvoja djela: tvoju ljubav, i vjeru, i sluœenje, i postojanost
- i tvoja posljednja djela obilatija od prvaænjih.
Otk 2:20 Ali imam protiv tebe: puætaæ œenu Jezabelu, koja se pravi
proroçicom, da uçi i zavodi moje sluge te se bludu podaju i blaguju od
mesa œrtvovana idolima.
Otk 2:21 Dadoh joj vremena za obraøenje, ali ona neøe da se obrati od
bludnosti svoje.
Otk 2:22 Evo, bacam je na postelju, a bludne drugare njene u veliku
nevolju ako se ne odvrate od njezinih djela;
Otk 2:23 i djecu øu joj smrøu pobiti. I znat øe sve crkve: Ja sam Onaj koji
istraœuje bubrege i srca - i dat øu vam svakomu po djelima.
Otk 2:24 Vama pak velim - vama drugim u Tijatiri koji ne drœe ovog
nauka te ne upoznaæe takozvanih dubina sotonskih: Ne stavljam na
vas drugoga bremena
Otk 2:25 nego - æto imate, çvrsto drœite dok ne doåem.”

934
Otk 2:26 “Pobjedniku, onomu æto do kraja bude vræio moja djela, dat øu
vlast nad narodima
Otk 2:27 i vladat øe njima palicom gvozdenom, kao posuåe glineno
satirati ih -
Otk 2:28 kao æto i ja to primih od Oca svoga. I dat øu mu zvijezdu Danicu.
Otk 2:29 Tko ima uho, nek posluæa æto Duh govori crkvama!”
Crkvi u Sardu: prividno kræøanstvo
Otk 3:1 I anåelu Crkve u Sardu napiæi: “Ovo govori Onaj koji ima sedam
duhova Boœjih i sedam zvijezda: Znam tvoja djela: imaæ ime da œiviæ, a
mrtav si.
Otk 3:2 Budan budi i utvrdi ostatak koji tek æto ne umre. Doista, ne naåoh
da su ti djela pred Bogom mojim savræena.
Otk 3:3 Spomeni se dakle: kako si primio Rijeç i posluæao, tako je i çuvaj
- i obrati se. Ne budeæ li dakle budan, doøi øu kao tat, a neøeæ znati u koji
øu ças doøi na te.
Otk 3:4 Ali imaæ u Sardu nekolicinu imena æto ne okaljaæe svojih haljina;
oni øe hoditi sa mnom u bjelini jer su dostojni.”
Otk 3:5 “Tako øe pobjednik biti odjeven u bijele haljine i neøu izbrisati
imena njegova iz knjige œivota i priznat øu ime njegovo pred Ocem svojim
i anåelima njegovim.”
Otk 3:6 “Tko ima uho, nek posluæa æto Duh govori crkvama!”
Crkvi u Filadelfiji: hrabra izdrœljivost
Otk 3:7 I anåelu Crkve u Filadelfiji napiæi: “Ovo govori Sveti, Istiniti, Onaj
koji ima kljuç Davidov i kad otvori, nitko neøe zatvoriti; kad zatvori, nitko
neøe otvoriti:
Otk 3:8 Znam tvoja djela. Evo, otvorio sam pred tobom vrata kojih nitko
zatvoriti ne moœe. Doista, malena je tvoja snaga, a oçuvao si moju rijeç
i nisi zatajio mog imena.
Otk 3:9 Evo, dovest øu neke iz sinagoge Sotonine - koji sebe zovu Œidovi,
a nisu, nego laœu - evo, prisilit øu ih da doåu da ti se do nogu poklone te
upoznaju da te ja ljubim.
Otk 3:10 Buduøi da si oçuvao moju rijeç o postojanosti, i ja øu oçuvati
tebe od çasa kuænje koji ima doøi na sav svijet da se iskuæaju svi pozemljari.
Otk 3:11 Dolazim ubrzo. Çvrsto drœi æto imaæ da ti nitko ne ugrabi vijenca.”
Otk 3:12 “Pobjednika øu postaviti stupom u hramu Boga moga i odande
on viæe neøe iziøi i napisat øu na njemu ime Boga svoga i ime grada
Boga svoga, novog Jeruzalema koji siåe s neba od Boga mojega, i ime
moje novo.”
Otk 3:13 “Tko ima uho, nek posluæa æto Duh govori crkvama!”
Crkvi u Laodiceji: posvjetovnjaçenje i mlakost
Otk 3:14 I anåelu Crkve u Laodiceji napiæi: “Ovo govori Amen, Svjedok
vjerni i istiniti, Poçetak Boœjeg stvorenja:
Otk 3:15 Znam tvoja djela: nisi ni studen ni vruø. O da si studen ili vruø!
Otk 3:16 Ali jer si mlak, ni vruø ni studen, povratit øu te iz usta.
Otk 3:17 Govoriæ: ‘Bogat sam, obogatih se, niæta mi ne treba!’ A ne znaæ
da si nevolja i bijeda, i ubog, i slijep, i gol.
Otk 3:18 Savjetujem ti: kupi od mene zlata u vatri œeœena da se obogatiæ
i bijele haljine da se odjeneæ da se ne vidi tvoja sramotna golotinja; i
pomasti da oçi pomaœeæ i vidiæ.
Otk 3:19 Ja korim i odgajam one koje ljubim. Revan budi i obrati se!
Otk 3:20 Evo, na vratima stojim i kucam; posluæa li tko glas moj i otvori
mi vrata, uniøi øu k njemu i veçerati s njim i on sa mnom.”
Otk 3:21 “Pobjednika øu posjesti sa sobom na prijestolje svoje, kao æto
i ja, pobijedivæi, sjedoh s Ocem svojim na prijestolje njegovo.”
Otk 3:22 “Tko ima uho, nek posluæa æto Duh govori crkvama!”
Bog Janjetu povjerava sudbinu svijeta
Otk 4:1 Nakon toga vidjeh: gle, vrata otvorena na nebu! A onaj prijaænji
glas, æto ga ono zaçuh kao glas trublje æto govoraæe sa mnom, reçe:
“Uziåi ovamo i pokazat øu ti æto se ima dogoditi nakon ovoga!”
Otk 4:2 I odmah se u duhu zanijeh kad gle: prijestolje stajaæe na nebu i
na prijestolje Netko sjede.
Otk 4:3 Taj æto sjede bijaæe nalik na jaspis i sard. A uokolo prijestolja
duga sliçna smaragdu.
Otk 4:4 Uokolo prijestolja dvadeset i çetiri prijestolja, a na prijestolja
sjedoæe dvadeset i çetiri starjeæine, obuçene u bijele haljine, sa zlatnim
vijencima na glavi.
Otk 4:5 Od prijestolja izlaze munje, i glasovi, i gromovi; pred prijestoljem
gori sedam ognjenih zubalja, to jest sedam duhova Boœjih,

935
Otk 4:6 a pred prijestoljem kao neko stakleno more, nalik na prozirac. U
sredini prijestolja, oko prijestolja, çetiri biøa, sprijeda i straga puna oçiju:
Otk 4:7 prvo biøe sliçno lavu, drugo biøe sliçno juncu, treøe biøe s licem
kao çovjeçjim, çetvrto biøe sliçno leteøem orlu.
Otk 4:8 Ta su çetiri biøa - u svakoga po æest krila - sve naokolo i iznutra
puna oçiju. Bez predaha dan i noø govore: “Svet! Svet! Svet Gospodin,
Bog Svevladar, Onaj koji bijaæe i koji jest i koji dolazi!”
Otk 4:9 I kad god biøa dadu slavu i çast pohvalnicu Onomu koji sjedi na
prijestolju, Œivomu u vijeke vjekova,
Otk 4:10 dvadeset i çetiri starjeæine padnu niçice pred Onim koji sjedi na
prijestolju i poklone se njemu - Œivomu u vijeke vjekova. I stavljaju svoje
vijence pred prijestolje govoreøi:
Otk 4:11 “Dostojan si, Gospodine, Boœe naæ, primiti slavu i çast i moø!
Jer ti si sve stvorio, i tvojom voljom sve postade i bi stvoreno!”
Otk 5:1 I vidjeh: na desnici Onoga koji sjedi na prijestolju - knjiga, iznutra
i izvana ispisana, zapeçaøena sa sedam peçata!
Otk 5:2 I vidjeh snaœna anåela gdje iza glasa proglaæuje: “Tko je dostojan
otvoriti knjigu i otpeçatiti peçate njezine?”
Otk 5:3 I nitko - ni na nebu, ni na zemlji, ni pod zemljom - nije mogao
otvoriti knjige i pogledati u nju.
Otk 5:4 Briznem u plaç jer se nitko ne naåe dostojan otvoriti knjigu i
pogledati u nju.
Otk 5:5 A jedan od starjeæina reçe: “Ne plaçi! Evo, pobijedi Lav iz plemena
Judina, Korijen Davidov, on øe otvoriti knjigu i sedam peçata njezinih.
Otk 5:6 I vidjeh: posred prijestolja i çetiriju biøa i posred starjeæina stoji,
kao zaklan, Jaganjac sa sedam rogova i sedam oçiju, to jest sedam
duhova Boœjih, po svoj zemlji poslanih.
Otk 5:7 On pristupi te iz desnice Onoga koji sjedi na prijestolju uzme
knjigu.
Otk 5:8 A kad on uze knjigu, çetiri biøa i dvadeset i çetiri starjeæine padoæe
niçice pred Jaganjca. U svakoga bijahu citre i zlatne posudice pune
kada, to jest molitava svetaçkih.
Otk 5:9 Pjevaju oni pjesmu novu: “Dostojan si uzeti knjigu i otvoriti peçate
njezine jer si bio zaklan
i otkupio, krvlju svojom, za Boga ljude iz svakoga plemena i jezika, puka
i naroda;
Otk 5:10 uçinio si ih Bogu naæemu kraljevstvom i sveøenicima i kraljevat
øe na zemlji.”
Otk 5:11 I vidjeh, i zaçuh glas anåela mnogih uokolo prijestolja, i biøa i
starjeæina. Bijaæe ih na mirijade mirijada i tisuøe tisuøa.
Otk 5:12 Klicahu iza glasa: “Dostojan je zaklani Jaganjac primiti moø, i
bogatstvo, i mudrost, i snagu, i çast, i slavu, i blagoslov!”
Otk 5:13 I zaçujem: sve stvorenje, i na nebu, i na zemlji, i pod zemljom,
i u moru - sve na njima i u njima govori: “Onomu koji sjedi na prijestolju
i Jaganjcu blagoslov i çast, i slava i vlast u vijeke vjekova!”
Otk 5:14 I çetiri biøa ponavljahu: “Amen!” A starjeæine padnu niçice i
poklone se.
Otk 6:1 I vidjeh: kad Jaganjac otvori prvi od sedam peçata, zaçujem
gdje prvo od çetiri biøa govori glasom kao gromovnim: “Doåi!”
Otk 6:2 Pogledam, a ono konj bijelac i u njegova konjanika luk. I dan mu
je vijenac te kao pobjednik poåe da pobijedi.
Otk 6:3 Kad Jaganjac otvori drugi peçat, zaçujem drugo biøe gdje govori:
“Doåi!”
Otk 6:4 I iziåe drugi konj, riåan. I njegovu je konjaniku dano dignuti mir
sa zemlje da se ljudi meåu sobom pokolju. I dan mu je maç velik.
Otk 6:5 Kad Jaganjac otvori treøi peçat, zaçujem treøe biøe gdje govori:
“Doåi!” Pogledam, a ono konj vranac i njegovu konjaniku u ruci tezulja.
Otk 6:6 Tada zaçujem kao neki glas isred çetiriju biøa gdje govori: “Mjera
pæenice za denar! Tri mjere jeçma za denar! A ulju i vinu ne udi!”
Otk 6:7 Kad Jaganjac otvori çetvrti peçat, zaçujem glas çetvrtoga biøa
gdje govori: “Doåi!”
Otk 6:8 Pogledam, a ono konj sivac; konjaniku njegovu ime je “Smrt” i
prati ga Podzemlje. Dana im je vlast nad çetvrtinom zemlje: ubijati
maçem i glaåu i smrøu i zvijerima zemaljskim.
Otk 6:9 Kad Jaganjac otvori peti peçat, vidjeh pod œrtvenikom duæe
zaklanih zbog rijeçi Boœje i zbog svjedoçanstva æto ga imahu.
Otk 6:10 Vikahu iza glasa: “Ta dokle, Gospodaru sveti i istiniti! Zar neøeæ
suditi i osvetiti krv naæu na pozemljarima?”
Otk 6:11 I svakome je od njih dana bijela haljina i reçeno im je neka se
strpe joæ malo vremena dok se ne ispuni broj njihovih sudrugova u sluœbi
i braøe njihove koja imaju biti pobijena kao i oni.

936
Otk 6:12 I vidjeh: kad Jaganjac otvori æesti peçat, potres velik nasta. I
sunce pocrnje kao dlakava kostrijet, sav mjesec posta kao krv.
Otk 6:13 I zvijezde padoæe s neba na zemlju kao æto smokva smokvice
stresa kad je potrese œestok vjetar.
Otk 6:14 Nebo iæçeznu kao savijena knjiga, a sve se planine i otoci
pokrenuæe s mjesta.
Otk 6:15 Kraljevi zemaljski, i velikaæi, i vojvode, i bogataæi, i moguønici,
rob i slobodnjak - svi se skriæe u æpilje i peøine gorske
Otk 6:16 govoreøi gorama i peøinama: “Padnite na nas i skrijte nas od
lica Onoga koji sjedi na prijestolju i od srdœbe Jaganjçeve.
Otk 6:17 Jer doåe Dan onaj veliki srdœbe njihove i tko øe opstati!”
Sluge Boœje bit øe poæteåene
Otk 7:1 Nakon toga vidjeh: çetiri anåela stoje na çetiri kraja zemlje
zadrœavajuøi çetiri vjetra zemaljska da nikakav vjetar ne puæe ni zemljom
ni morem nit ikojim drveøem.
Otk 7:2 I vidjeh drugoga jednog anåela gdje uzlazi od istoka sunçeva s
peçatom Boga œivoga. On povika iza glasa onoj çetvorici anåela kojima
bi dano nauditi zemlji i moru:
Otk 7:3 “Ne udite ni zemlji ni moru ni drveøu dok ne opeçatimo sluge
Boga naæega na çelima!”
Otk 7:4 I zaçujem broj opeçaøenih - sto çetrdeset i çetiri tisuøe
opeçaøenih iz svih plemena sinova Izraelovih:
Otk 7:5 iz plemena Judina dvanaest tisuøa opeçaøenih, iz plemena
Rubenova dvanaest tisuøa, iz plemena Gadova dvanaest tisuøa,
Otk 7:6 iz plemena Aæerova dvanaest tisuøa, iz plemena Naftalijeva
dvanest tisuøa, iz plemena Manaæeova dvanaest tisuøa,
Otk 7:7 iz plemena Æimunova dvanaest tisuøa, iz plemena Levijeva
dvanaest tisuøa, iz plemena Jisakarova dvanaest tisuøa,
Otk 7:8 iz plemena Zebulunova dvanaest tisuøa, iz plemena Josipova
dvanaest tisuøa, iz plemena Benjaminova dvanaest tisuøa opeçaøenih.
Slavodobiøe izabranika na nebu
Otk 7:9 Nakon toga vidjeh: eno velikoga mnoætva, æto ga nitko ne mogaæe
izbrojiti, iz svakoga naroda, i plemena, i puka, i jezika! Stoje pred
prijestoljem i pred Jaganjcem odjeveni u bijele haljine; palme im u
rukama.
Otk 7:10 Viçu iz glasa: “Spasenje Bogu naæemu koji sjedi na prijestolju
i Jaganjcu!”
Otk 7:11 I svi anåeli, æto stajahu uokolo prijestolja i starjeæina i çetiriju
biøa, padoæe pred prijestoljem niçice, na svoja lica,
Otk 7:12 i pokloniæe se Bogu govoreøi: “Amen! Blagoslov i slava, i
mudrost, i zahvalnica, i çast, i moø i snaga Bogu naæemu u vijeke vjekova.
Amen.”
Otk 7:13 I jedan me od starjeæina upita: “Ovi odjeveni u bijele haljine, tko
su i odakle doåoæe?”
Otk 7:14 Odgovorih mu: “Gospodine moj, ti to znaæ.” A on øe mi: “Oni
doåoæe iz nevolje velike i oprali su haljine svoje i ubijelili ih u krvi
Jaganjçevoj.
Otk 7:15 Zato su pred prijestoljem Boœjim i sluœe mu dan i noø u hramu
njegovu, i Onaj koji sjedi na prijestolju razapet øe Æator svoj nad njima.
Otk 7:16 Neøe viæe gladovati ni œeåati, neøe ih viæe paliti sunce nit ikakva
œega
Otk 7:17 jer - Jaganjac koji je posred prijestolja bit øe pastir njihov i vodit
øe ih na izvore voda œivota. I otrt øe Bog svaku suzu s oçiju njihovih.”
Sedmi peçat
Otk 8:1 Kad Jaganjac otvori sedmi peçat, nasta muk na nebu oko pola
sata.
Molitve svetih pospjeæuju Veliki dan
Otk 8:2 I vidjeh: sedmorici anåela æto stoje pred Bogom dano je sedam
trubalja.
Otk 8:3 I drugi jedan anåeo pristupi i sa zlatnom kadionicom stane na
œrtvenik. I dano mu je mnogo kada da ga s molitvama svih svetih prinese
na zlatni œrtvenik pred prijestoljem.
Otk 8:4 I vinu se dim kadni s molitvama svetih iz ruke anåelove pred lice
Boœje.
Otk 8:5 Anåeo uze kadionicu, napuni je vatrom sa œrtvenika i prosu na
zemlju. I udariæe gromovi, i glasovi, i munje, i potres.
Prve çetiri trublje
Otk 8:6 A sedam anåela sa sedam trubalja pripremiæe se da zatrube.
Otk 8:7 Prvi zatrubi. I nastadoæe tuça i oganj, pomijeæani s krvlju, i budu
baçeni na zemlju. I treøina zemlje izgorje, i treøina stabala izgorje, i sva
zelena trava izgorje.

937
Otk 8:8 Drugi anåeo zatrubi. I neæto kao gora velika, ognjem zapaljena,
baçeno bi u more. I treøina se mora pretvori u krv
Otk 8:9 te izginu treøina stvorenja æto u moru œive i treøina laåa propade.
Otk 8:10 Treøi anåeo zatrubi. I pade s neba zvijezda velika - gorjela je
kao zublja - pade na treøinu rijeka i na izvore voda.
Otk 8:11 Zvijezdi je ime Pelin. I treøina se voda pretvori u pelin te mnoætvo
ljudi poginu od zagorçenih voda.
Otk 8:12 Çetvrti anåeo zatrubi. I bi udarena treøina sunca i treøina
mjeseca i treøina zvijezda te pomrçaæe za treøinu. I dan izgubi treøinu
svoga sjaja, a tako i noø.
Otk 8:13 I vidjeh i zaçuh orla: letio posred neba i vikao iza glasa: “Jao!
Jao! Jao pozemljarima od novih glasova trubalja preostale trojice anåela
koji øe sad-na zatrubiti!”
Otk 9:1 Peti anåeo zatrubi. I vidjeh: zvijezda je s neba na zemlju pala i
dani su joj kljuçi zjala Bezdanova.
Otk 9:2 Ona otvori zjalo Bezdanovo i vinu se iz zjala dim kao dim iz peøi
goleme te pomrça sunce i zrak od dima iz zjala.
Otk 9:3 Iz dima pak iziåoæe na zemlju skakavci i dana im je moø kakvu
imaju ætipavci zemaljski.
Otk 9:4 I zapovjeåeno im je da ne ude travi zemaljskoj nit ikojem zelenilu
nit ikojem stablu, nego samo ljudima koji nemaju peçata Boœjega na
çelu.
Otk 9:5 I dano im je ne da ih ubijaju, nego samo da ih muçe pet mjeseci,
a muka njihova da bude kao muka od uboda ætipavaca.
Otk 9:6 U one øe dane ljudi iskati smrt, ali je neøe naøi; poœeljet øe umrijeti,
ali smrt øe bjeœati od njih.
Otk 9:7 Skakavci bijahu izgledom nalik na konje za boj spremne. Na
glavama im kao neki zlatni vijenci, lica im kao u ljudi,
Otk 9:8 kose kao u œena, a zubi kao u lavova.
Otk 9:9 Imahu oklope kao od œeljeza, a æum krila njihovih kao ætropot
bojnih kola s mnogo konja æto u boj jure.
Otk 9:10 Repovi im kao u ætipavaca, sa œalcima, a u repovima im moø da
ude ljudima pet mjeseci.
Otk 9:11 Nad njima je kralj, anåeo Bezdana, hebrejski mu ime Abadon,
grçki Apolion - Upropastitelj.
Otk 9:12 Prvi Jao proåe. Evo, za njim dolaze joæ dva druga Jao.
Æesta trublja
Otk 9:13 Æesti anåeo zatrubi. I zaçujem neki glas iz rogova zlatnoga
œrtvenika pred Bogom.
Otk 9:14 Govoraæe æestom anåelu koji je drœao trublju: “Odrijeæi ona
çetiri anåela svezana na Rijeci velikoj, Eufratu.”
Otk 9:15 I odrijeæena bijahu çetiri anåela, spremna za taj ças i dan i
mjesec i godinu, da pobiju treøinu ljudi.
Otk 9:16 A broj çeta konjaniçkih, kako sam çuo, bijaæe dvije mirijade
mirijada.
Otk 9:17 Ovako u viåenju vidjeh konje i njihove jahaçe: imahu oklope
ognjene, plavetne i sumporne boje; glave im kao u lavova, iz usta im
sukljao oganj, dim i sumpor.
Otk 9:18 Od ovih triju zala poginu treøina ljudi - od ognja, dima i sumpora
æto sukljahu konjima iz usta.
Otk 9:19 Doista, snaga je ovim konjima u ustima i repovima: repovi im
kao u zmija, s glavama kojima ude.
Otk 9:20 Ipak, preostali ljudi, æto ne poginuæe od tih zala, ne obratiæe se
od djela ruku svojih, da se viæe ne klanjaju zlodusima i kumirima - ni
zlatnima, ni srebrnima, ni mjedenima, ni kamenima ni drvenima koji niti
vide niti çuju nit hodaju -
Otk 9:21 i ne obratiæe se od svojih ubojstava ni od svojih çaranja ni od
svoga bluda niti od svojih kraåa.
Otk 10:1 I vidjeh drugoga jednog, snaœnog anåela: silazio s neba ogrnut
oblakom, na glavi mu duga, lice mu kao sunce, a noge kao ognjeno
stupovlje;
Otk 10:2 u ruci drœi otvorenu knjiœicu. I zakoraçi desnom nogom na more,
lijevom na zemlju pa povika iza glasa kao kad lav riçe.
Otk 10:3 I kad povika, oglasi se sedam gromova tutnjavom.
Otk 10:4 A kad se oglasi sedam gromova, htjedoh pisati, ali zaçujem
glas s neba: “Zapeçati to æto prozbori sedam gromova! Toga ne piæi!”
Otk 10:5 I onaj anåeo æto ga vidjeh gdje stoji na moru i zemlji, podiœe k
nebu desnicu
Otk 10:6 i zakle se Œivim u vijeke vjekova, koji stvori nebo i sve æto je na
njemu, zemlju i sve æto je na njoj, more i sve æto je u njemu: “Neøe viæe
biti vremena!

938
Otk 10:7 Nego - u dane kad se oglasi sedmi anåeo, çim zatrubi, dovræit
øe se otajstvo Boœje kao æto on to navijesti slugama svojim prorocima.”
Otk 10:8 I glas æto ga zaçuh s neba opet prozbori sa mnom: “Idi, uzmi
otvorenu knjigu iz ruke anåela æto stoji na moru i na zemlji!”
Otk 10:9 Pristupim k anåelu i zamolim ga da mi dade knjiœicu. A on øe
mi: “Uzmi je i progutaj! Zagorçit øe ti utrobu, ali øe ti u ustima biti slatka
kao med.”
Otk 10:10 Uzeh knjiœicu iz ruke anåelove i progutah je. I bijaæe mi u
ustima kao med slatka, ali kad je progutah, zagorçi mi utrobu.
Otk 10:11 I reçeno mi je: “Treba da ponovno prorokujeæ proti pucima i
narodima i kraljevima mnogim!”
Dva svjedoka
Otk 11:1 I dana mi je trska sliçna palici i reçeno mi je: “Ustani i izmjeri
hram Boœji i œrtvenik i poklonike u njemu!
Otk 11:2 Vanjsko dvoriæte hrama mimoiåi, ne mjeri ga jer je dano
poganima: gazit øe svetim gradom çetrdeset i dva mjeseca.
Otk 11:3 I ja øu poslati dva svoja svjedoka da, obuçeni u kostrijet,
prorokuju tisuøu dvjesta i æezdeset dana.
Otk 11:4 Oni su dvije masline i dva svijeønjaka æto stoje pred
Gospodarom zemlje.
Otk 11:5 Ako im tko hoøe nauditi, oganj suçe iz usta njihovih i proœdire
njihove neprijatelje. Doista, htjedne li im tko nauditi, tako treba da pogine.
Otk 11:6 Oni imaju vlast zakljuçati nebo da ne pada kiæa dok prorokuju;
imaju vlast pretvoriti vode u krv i udariti zemlju kojim god zlom kad god
htjednu.
Otk 11:7 A kada dovræe svoje svjedoçanstvo, Zvijer koja izlazi iz Bezdana
zaratit øe s njima, pobijediti ih i ubiti.
Otk 11:8 I njihova øe trupla leœati na trgu grada velikoga koji se duhovno
zove Sodoma i Egipat, gdje je i Gospodin njihov raspet.
Otk 11:9 Ljudi iz svih puka i plemena i jezika i naroda gledat øe njihova
trupla tri i pol dana i neøe dopustiti da im se trupla u grob poloœe.
Otk 11:10 Pozemljari øe se radovati i veseliti zbog njihove nesreøe i
darivati jedan drugoga jer su ta dva proroka zadavala muku pozemljarima.
Otk 11:11 Ali nakon tri i pol dana duh œivotni od Boga uåe u njih i stadoæe
na noge te strah velik obuze one koji ih promatrahu.
Otk 11:12 I zaçuæe glas s neba silan: “Uziåite ovamo!” I uziåoæe na
oblaku u nebo na oçigled svojih neprijatelja.
Otk 11:13 U taj ças nasta velik potres: pade desetina grada, a u potresu
poginu sedam tisuøa ljudi. Preœivjele spopade strah te proslaviæe Boga
nebeskoga.
Sedma trublja
Otk 11:14 Drugi Jao proåe. Evo, treøi Jao dolazi ubrzo!
Otk 11:15 I sedmi anåeo zatrubi. I na nebu odjeknuæe silni glasovi: “Uspostavljeno
je nad svijetom kraljevstvo
Gospodara naæega i Pomazanika njegova i kraljevat øe u vijeke vjekova!”
Otk 11:16 Tada dvadeset i çetiri starjeæine, æto pred Bogom sjedoæe na
prijestolja,
Otk 11:17 padoæe niçice i pokloniæe se Bogu govoreøi. “Zahvaljujemo ti,
Gospodaru, Boœe, Svevladaru, koji jesi i koji bijaæe, zato æto uze u ruke
moø svoju veliku i zakralji se!
Otk 11:18 Gnjevili se narodi, ali doåe srdœba tvoja i ças da se sudi mrtvima
i naplata dade slugama tvojim prorocima i svetima i svima koji se boje
imena tvojega, malima i velikima;
i da se uniæte oni koji kvare zemlju.”
Otk 11:19 I otvori se hram Boœji na nebu i pokaza se Kovçeg saveza
njegova u hramu njegovu te udare munje i glasovi i gromovi i potres i
tuça velika.
Œena i Zmaj
Otk 12:1 I znamenje veliko pokaza se na nebu: Œena odjevena suncem,
mjesec joj pod nogama, a na glavi vijenac od dvanaest zvijezda.
Otk 12:2 Trudna viçe u poroåajnim bolima i mukama raåanja.
Otk 12:3 I pokaza se drugo znamenje na nebu: gle, Zmaj velik, ognjen,
sa sedam glava i deset rogova; na glavama mu sedam kruna,
Otk 12:4 a rep mu povlaçi treøinu zvijezda nebeskih - i obori ih na zemlju.
Zmaj stade pred Œenu koja imaæe roditi da joj, çim rodi, proœdre Dijete.
Otk 12:5 I ona porodi sina, muækiøa, koji øe vladati svim narodima palicom
gvozdenom. I Dijete njeno bi uzeto k Bogu i prijestolju njegovu.
Otk 12:6 A Œena pobjeœe u pustinju gdje joj Bog pripravi skloniæte da se
ondje hrani tisuøu dvjesta i æezdeset dana.

939
Otk 12:7 I nasta rat na nebu: Mihael i njegovi anåeli zarate se sa Zmajem.
Zmaj uåe u rat i anåeli njegovi,
Otk 12:8 ali ne nadvlada. I ne bijaæe im viæe mjesta na nebu.
Otk 12:9 Zbaçen je Zmaj veliki, Stara zmija - imenom Åavao, Sotona,
zavodnik svega svijeta. Baçen je na zemlju, a s njime su baçeni i anåeli
njegovi.
Otk 12:10 I zaçujem glas na nebu silan: “Sada nasta spasenje i snaga
i kraljevstvo Boga naæega i vlast Pomazanika njegova! Jer zbaçen je
tuœitelj braøe naæe koji ih je dan i noø optuœivao pred Bogom naæim.
Otk 12:11 Ali oni ga pobijediæe krvlju Jaganjçevom i rijeçju svojega
svjedoçanstva: nisu ljubili œivota svoga - sve do smrti.
Otk 12:12 Zato veselite se, nebesa i svi nebesnici! A jao vama, zemljo
i more, jer Åavao siåe k vama, gnjevan veoma, znajuøi da ima malo
vremena!”
Otk 12:13 Kad Zmaj vidje da je zbaçen na zemlju, stade progoniti Œenu
koja rodi muækiøa.
Otk 12:14 No Œeni bijahu dana dva velika krila orlujska da odleti u pustinju,
u svoje skloniæte gdje se, sklonjena od Zmije, hrani jedno vrijeme i dva
vremena i polovicu vremena.
Otk 12:15 I Zmija iz usta pusti za Œenom vodu poput rijeke da je rijeka
odnese.
Otk 12:16 Ali zemlja priteçe u pomoø Œeni: otvori usta i popi rijeku æto je
Zmaj pusti iz usta.
Otk 12:17 I razgnjevi se Zmaj na Œenu pa ode i zarati se s ostatkom
njezina potomstva, s onima æto çuvaju Boœje zapovijedi i drœe
svjedoçanstvo Isusovo.
Otk 12:18 I stade na morski œal.
Otk 13:1 I vidjeh: iz mora Zvijer izlazi sa deset rogova i sedam glava; na
rogovima joj deset kruna, na glavama bogohulna imena.
Otk 13:2 Ta Zvijer æto je vidjeh bijaæe nalik na leoparda, noge joj kao
medvjeåe, usta kao usta lavlja. Zmaj joj dade svoju silu i prijestolje i vlast
veliku.
Otk 13:3 Jedna joj glava bijaæe kao na smrt zaklana, ali joj se smrtna
rana zalijeçila. Sva se zemlja, zaçuåena, zanijela za Zvijeri
Otk 13:4 i svi se pokloniæe Zmaju koji dade takvu vlast Zvijeri. Pokloniæe
se i Zvijeri govoreøi: “Tko je kao Zvijer! Tko bi smio ratovati s njom?”
Otk 13:5 I dana su joj usta da govori drskosti i hule i dana joj je vlast da
to çini çetrdeset i dva mjeseca.
Otk 13:6 I ona otvori usta da huli Boga, da huli ime njegovo, njegov
Æator i nebesnike.
Otk 13:7 I dano joj je da se zarati sa svecima i da ih pobijedi. Dana joj je
vlast nad svakim plemenom i pukom i jezikom i narodom:
Otk 13:8 da joj se poklone svi pozemljari, oni kojima ime nije zapisano
u knjizi œivota zaklanog Jaganjca, od postanka svijeta.
Otk 13:9 Tko ima uho, nek posluæa!
Otk 13:10 Je li tko za progonstvo, u progonstvo øe iøi! Je li tko za maç,
da bude pogubljen, maçem øe biti pogubljen! U tom je postojanost i
vjera svetih.
Otk 13:11 I vidjeh: druga jedna Zvijer uzlazi iz zemlje, ima dva roga
poput jaganjca, a govori kao Zmaj.
Otk 13:12 Vræi svu vlast one prve Zvijeri, u njenoj nazoçnosti. Prisiljava
zemlju i sve pozemljare da se poklone prvoj Zvijeri kojoj ono zacijeli
smrtna rana.
Otk 13:13 Çini znamenja velika: i oganj spuæta s neba na zemlju
naoçigled ljudi.
Otk 13:14 Tako zavodi pozemljare znamenjima koja joj je dano çiniti u
nazoçnosti Zvijeri: svjetuje pozemljarima da naçine kip Zvijeri koja bijaæe
udarena maçem, ali preœivje.
Otk 13:15 I dano joj je udahnuti œivot kipu Zvijeri te kip Zvijeri progovori
i poubija sve koji se god ne klanjaju kipu Zvijeri.
Otk 13:16 Ona postiœe da se svima - malima i velikima, bogatima i
ubogima, slobodnjacima i robovima - udari œig na desnicu ili na çelo,
Otk 13:17 i da nitko ne mogne kupovati ili prodavati osim onog koji nosi
œig s imenom Zvijeri ili s brojem imena njezina.
Otk 13:18 U ovome je mudrost: u koga je uma, nek odgoneta broj Zvijeri.
Broj je to jednog çovjeka, a broj mu je æest stotina æezdeset i æest.
Pratnja Jaganjçeva
Otk 14:1 I vidjeh: gle, Jaganjac stoji na gori Sionu, a s njime sto çetrdeset
i çetiri tisuøe - na çelima im napisano ime njegovo i ime Oca njegova!
Otk 14:2 I zaçujem s neba glas, kao æum voda mnogih i tutnjavu silna
groma; glas taj koji zaçuh bijaæe kao glas citraæa æto sviraju na citrama.

940
Otk 14:3 Pjevali su pjesmu novu pred prijestoljem i pred çetiri biøa i pred
starjeæinama. Nitko ne mogaæe nauçiti te pjesme doli one sto çetrdeset
i çetiri tisuøe - otkupljeni sa zemlje.
Otk 14:4 Ti se ne okaljaæe sa œenama, djevci su. Oni prate Jaganjca
kamo god poåe. Otkupljeni su od ljudi kao prvine Bogu i Jaganjcu;
Otk 14:5 na ustima se njihovim laœ ne naåe, neporoçni su.
Anåeli navjeæøuju ças suda
Otk 14:6 I vidjeh: drugi jedan anåeo leti posred neba s evanåeljem
vjeçnim da ga proglasi svim pozemljarima, svakom narodu i plemenu i
jeziku i puku.
Otk 14:7 Viçe iza glasa: “Bojte se Boga i dajte mu slavu jer doåe ças
suda njegova! I poklonite se njemu koji stvori nebo i zemlju i more i
izvore voda!”
Otk 14:8 Za njim eto drugog anåela koji govori: “Pade, pade Babilon,
veliki koji vinom gnjeva i bluda svojega opi sve narode!”
Otk 14:9 Za njima eto i treøeg anåela koji vikaæe iza glasa: “Tko god se
klanja Zvijeri i kipu njezinu te primi œig na çelo ili ruku,
Otk 14:10 pit øe vino gnjeva Boœjega, nerazvodnjeno, natoçeno veø u
çaæi srdœbe njegove! I bit øe udaren na muke u ognju i sumporu svetim
anåelima naoçigled i naoçigled Jaganjcu.
Otk 14:11 Dim muke njihove suklja u vijeke vjekova. Ni danju ni noøu
nemaju poçinka oni koji se klanjaju Zvijeri i kipu njezinu i tko god primi
œig s imenom njezinim.”
Otk 14:12 U tom je postojanost svetih - onih æto çuvaju zapovijedi Boœje
i vjeru Isusovu.
Otk 14:13 I zaçujem glas s neba: “Piæi! Od sada blaœeni mrtvi koji umiru
u Gospodinu! Da, govori Duh, neka otpoçinu od svojih trudova! Jer prate
ih djela njihova!”
Kosidba pogana
Otk 14:14 I vidjeh: gle, bijel oblak, a na oblak sjede Netko kao Sin Çovjeçji;
na glavi mu zlatan vijenac, u ruci oætar srp.
Otk 14:15 I drugi jedan anåeo iziåe iz hrama viçuøi iza glasa onomu æto
sjedi na oblaku: “Mahni srpom i œanji jer doåe ças œetvi, zrela je œetva
zemaljska!”
Otk 14:16 I onaj æto sjedi na oblaku baci srp na zemlju i zemlja bi
poœnjevena.
Otk 14:17 I drugi jedan anåeo iziåe iz hrama nebeskoga. I on imaæe
oætar srp.
Otk 14:18 I od œrtvenika iziåe drugi anåeo - onaj koji ima vlast nad ognjem
- pa povika iza glasa onomu, s oætrim srpom: “Mahni oætrim srpom i
poberi grozdove u vinogradu zemaljskom jer sazri groœåe!”
Otk 14:19 I anåeo baci srp na zemlju i obra vinograd zemaljski, a obrano
baci u veliku kacu gnjeva Boœjega.
Otk 14:20 Gazila se kaca izvan grada te poteçe krv iz kace konjima do
uzda, tisuøu i æest stotina stadija uokolo.
Mojsijev i Jaganjçev hvalospjev
Otk 15:1 I vidjeh drugo znamenje na nebu, veliko i çudesno: sedam
anåela sa sedam zala posljednjih - s njima se navræuje gnjev Boœji.
Otk 15:2 I vidjeh kao neko more od prozirca pomijeæano s ognjem. Oni
koji pobijediæe Zvijer i kip njezin i broj imena njezina stoje u moru od
prozirca s citrama Boœjim u ruci.
Otk 15:3 Pjevaju pjesmu Mojsija, sluge Boœjega, i pjesmu Jaganjçevu:
“Velika su i çudesna djela tvoja, Gospodine, Boœe, Svevladaru! Pravedni
su i istiniti putovi tvoji, Kralju naroda!
Otk 15:4 Tko da te se ne boji, Gospodine, tko da ne slavi ime tvoje! Ti si
jedini svet! I zato svi øe narodi doøi i klanjati se pred tobom jer se oçitovahu
pravedna djela tvoja!”
Sedam çaæa gnjeva Boœjega
Otk 15:5 Nakon toga vidjeh: otvori se hram Æatora svjedoçanstva na
nebu!
Otk 15:6 Iziåe sedam anåela sa sedam zala iz hrama; odjeveni bijahu
u blistav bijeli lan, oko prsiju opasani zlatnim pojasom.
Otk 15:7 Jedno od çetiri biøa dade sedmorici anåela sedam zlatnih çaæa,
punih gnjeva Boga koji œivi u vijeke vjekova.
Otk 15:8 I hram se napuni dimom od Slave Boœje i od njegove snage te
nitko ne mogaæe uøi u hram dok se ne navræi sedam zala sedmorice
anåela.
Otk 16:1 I zaçujem iz hrama jak glas koji viknu sedmorici anåela: “Hajdete,
izlijte sedam çaæa gnjeva Boœjega na zemlju!”
Otk 16:2 Ode prvi i izli svoju çaæu na zemlju. I pojavi se çir, koban i bolan,
na ljudima æto nose œig Zvijerin i klanjaju se kipu njezinu.

941
Otk 16:3 Drugi izli svoju çaæu na more. I ono posta krv kao krv mrtvaçeva
te izginu sve œivo u moru.
Otk 16:4 Treøi izli svoju çaæu na rijeke i izvore voda. I postadoæe krv.
Otk 16:5 I zaçujem anåela voda gdje govori: “Pravedan si, Ti koji jesi i
koji bijaæe, Sveti, æto si tako dosudio!
Otk 16:6 Oni su prolili krv svetih i proroka i stoga ih krvlju napajaæ! Zavrijedili
su!”
Otk 16:7 I zaçujem œrtvenik kako govori: “Da, Gospode, Boœe, Svevladaru!
Istiniti su i pravedni sudovi tvoji!”
Otk 16:8 Çetvrti izli svoju çaæu na sunce. I suncu je dano da pali ljude
ognjem.
Otk 16:9 I silna je œega palila ljude te su hulili ime Boga koji ima vlast nad
tim zlima, ali se ne obratiæe da mu slavu dadu.
Otk 16:10 Peti izli svoju çaæu na prijestolje Zvijeri. I kraljevstvo joj prekriæe
tmine. Ljudi su grizli jezike od muke
Otk 16:11 i hulili Boga nebeskoga zbog muka i çireva, ali se ne obratiæe
od djela svojih.
Otk 16:12 Æesti izli svoju çaæu na Eufrat, rijeku veliku. I presahnu voda
te naçini prolaz kraljima s istoka sunçeva.
Otk 16:13 I vidjeh: iz usta Zmajevih i iz usta Zvijerinih i iz usta Laœnoga
proroka izlaze tri duha neçista, kao œabe.
Otk 16:14 To su dusi zloduha æto çine znamenja, a poåoæe skupiti
kraljeve svega svijeta na rat za Dan veliki Boga Svevladara.
Otk 16:15 Evo dolazim kao tat! Blaœen onaj koji bdije i çuva haljine svoje
da ne ide gol te mu se ne vidi sramota!
Otk 16:16 I skupiæe ih na mjesto koje se hebrejski zove Harmagedon.
Otk 16:17 I sedmi izli svoju çaæu na zrak. Uto iz hrama, s prijestolja, iziåe
jak glas i viknu: “Svræeno je!”
Otk 16:18 I udariæe munje i glasovi i gromovi i nasta potres velik, kakva
ne bijaæe otkako je ljudi - tako bijaæe silan potres taj.
Otk 16:19 I prasnu natroje grad veliki i gradovi naroda padoæe. Spomenu
se Bog Babilona velikoga da mu dade piti iz çaæe vina gnjevne srdœbe
Boœje.
Otk 16:20 I pobjegoæe svi otoci, iæçezoæe gore,
Otk 16:21 a iz neba se spusti na ljude tuça velika, poput talenta. Ljudi su
hulili Boga zbog zla tuçe jer zlo njezino bijaæe silno veliko.
Otk 17:1 I doåe jedan od sedam anåela æto nose sedam çaæa i prozbori
mi: “Doåi pokazat øu ti sud nad Bludnicom velikom æto sjedi nad vodama
velikim,
Otk 17:2 s kojom su bludniçili kraljevi zemlje i pozemljari se opiæe vinom
bluda njezina.”
Otk 17:3 I odnese me u duhu u pustinju. Tu vidjeh Œenu koja sjede na
skrletnu Zvijer, punu bogohulnih imena, sa sedam glava i deset rogova.
Otk 17:4 Œena bijaæe odjevena u grimiz i skrlet, sva u zlatu, dragom
kamenju i biserju. U ruci joj zlatna çaæa puna gnusobe i neçisti bluda
njezina.
Otk 17:5 Na çelo joj napisano ime - tajna: “Babilon veliki, mati bludnica
i gnusoba zemljinih.”
Otk 17:6 I vidjeh: Œena je pijana od krvi svetih i od krvi svjedoka Isusovih.
Kad je vidjeh, çudom se silnim zaçudih.
Otk 17:7 Nato øe mi anåeo: “Æto se çudiæ? Ja øu ti kazati tajnu te œene
i Zvijeri koja je nosi, Zvijeri sa sedam glava i deset rogova.”
Otk 17:8 “Zvijer koju vidje bijaæe i viæe nije; zamalo izlazi iz Bezdana i ide
u propast. I zapanjit øe se pozemljari - oni kojima ime, od postanka
svijeta, nije zapisano u knjigu œivota - kad vide da Zvijer bijaæe i viæe nije,
a opet je tu.
Otk 17:9 Tu se hoøe mudre pameti! Sedam glava sedam je bregova na
kojima œena sjedi. A i sedam kraljeva:
Otk 17:10 pet ih veø pade, jedan jest, a jedan joæ ne doåe: kada doåe,
ostati mu je zamalo.
Otk 17:11 I Zvijer koja bijaæe i viæe nije, osma je, a iz broja je njih sedmero,
i ide u propast.
Otk 17:12 Deset rogova æto ih vidje deset je kraljeva; oni joæ ne primiæe
kraljevstva, ali øe - samo za jedan sat - primiti vlast kao kraljevi zajedno
sa Zvijeri.
Otk 17:13 Jedne su misli: svu svoju silu i vlast predati Zvijeri.
Otk 17:14 Ratovat øe protiv Jaganjca, ali øe ih pobijediti Jaganjac - i
njegovi pozvanici, izabranici, vjernici - jer on je Gospodar gospodara i
Kralj kraljeva.”
Otk 17:15 I reçe mi anåeo: “Vode æto ih vidje, na kojima Bludnica sjedi,
to su puci i mnoætva i narodi i jezici.

942
Otk 17:16 I onih deset rogova æto ih vidje i Zvijer - oni øe zamrziti Bludnicu,
opustoæiti je i ogoliti, najesti se mesa njezina i ognjem je spaliti.
Otk 17:17 Jer Bog im u srce stavi izvræiti naum njegov: da jednoduæno
predadu kraljevstvo svoje Zvijeri dok se ne ispune rijeçi Boœje.
Otk 17:18 Œena koju vidje grad je veliki æto kraljuje nad kraljevima zemaljskim.”
Anåeo navjeæøuje pad Babilona - Bludnice
Otk 18:1 Nakon toga vidjeh: jedan drugi anåeo silazi s neba s moøi
velikom! Sva se zemlja zasvijetlila od njegova sjaja.
Otk 18:2 On povika iza glasa: “Pade, pade Babilon veliki - Bludnica - i
postade prebivaliætem zloduha, nastambom svih duhova neçistih, nastambom
svih ptica neçistih mrskih
Otk 18:3 jer se gnjevnim vinom bluda njezina opiæe narodi; s njom su
bludniçili svi kraljevi zemaljski, a trgovci se zemaljski obogatiæe od silna
raskoæja njezina.”
Otk 18:4 Zaçujem i drugi glas s neba: “Iziåite iz nje, narode moj, da vas
ne zadese zla njezina te ne budete suzajedniçari grijeha njezinih!
Otk 18:5 Jer njezini grijesi do neba doprijeæe i spomenu se Bog zloçina
njezinih.
Otk 18:6 Vratite joj milo za drago, naplatite joj dvostruko po djelima! U
çaæu u koju je ona natakala natoçite dvostruko!
Otk 18:7 Koliko se razmetala sjajem i raskoæi, toliko joj zadajte muka i
jada! Jer u srcu je svome govorila: ‘Na prijestolju sjedim kao kraljica i
nikad neøu obudovjeti, jad me nikada zadesiti neøe!’
Otk 18:8 Stoga u isti øe je dan zla zadesiti: smrt i jad i glad te øe sva u
ognju biti spaljena. Jer silan je Gospod, Bog, Sudac njezin!”
Tuœaljke nad Babilonom - Bludnicom
Otk 18:9 I plakat øe i naricati za njom kraljevi zemlje æto su s njome
bludniçili i raskoæno œivjeli kad gledali budu dim poœara njezina.
Otk 18:10 Prestraæeni mukama njezinim, izadaleka øe stajati i naricati:
“Jao, jao, grade veliki, Babilone, grade silni! Kako li te u tren oka stiœe
osuda!”
Otk 18:11 I trgovci zemaljski plaçu nad njom i tuguju jer im trga nitko viæe
ne kupuje:
Otk 18:12 ni zlata, ni srebra, ni dragoga kamenja, ni biserja, ni tanana
lana, ni grimiza, ni svile, ni skrleta: nit ikakva mirisava drveta, nit ikakva
predmeta od slonove kosti, nit ikakva predmeta od skupocjena drveta,
nit od mjedi, nit od œeljeza, nit od mramora;
Otk 18:13 ni cimeta, ni balzama, ni miomirisa, ni pomasti, ni tamjana, ni
vina, ni ulja, ni bijeloga braæna, ni pæenice; ni goveda, ni ovaca, ni konja,
ni koçija, ni roblja nit ikoje œive duæe.
Otk 18:14 “Voøe za kojim ti duæa œudjela pobjeœe od tebe, sav raskoæ i
sjaj propade ti - ne, nema ga viæe!”
Otk 18:15 Trgovci æto svim tim trgovahu, æto ih ona obogati, izdaleka øe
stajati, prestraæeni mukama njezinim, plakat øe i tugovati:
Otk 18:16 “Jao, jao, grade veliki, odjeveni nekoø u lan tanan i grimiz i
skrlet, nakiøeni zlatom i dragim kamenjem i biserjem!
Otk 18:17 U tren oka opustje toliko bogatstvo!”
I svi kormilari i putnici, svi mornari i moreplovci izdaleka stoje
Otk 18:18 i, gledajuøi dim njezina poœara, zapomaœu: “Koji li je grad
sliçan gradu ovom velikom?”
Otk 18:19 I posuæe glavu pepelom te plaçuøi i tugujuøi viknuæe: “Jao,
jao, grada li velikoga! Dragocjenostima se njegovim obogatiæe svi posjednici
morskih brodova, a evo - u tren oka opustje!”
Otk 18:20 Veseli se nad njom, nebo, i svi sveti i apostoli i proroci jer Bog
osudivæi nju, vama pravo dosudi!
Otk 18:21 I jedan snaœan anåeo uze kamen, velik poput mlinskoga
kamena, i baci ga u more govoreøi: “Tako øe silovito biti strovaljen
Babilon, grad veliki, i nikada ga viæe biti neøe!”
Otk 18:22 “Glas citraæa i pjevaça i sviraça i trubljaça u tebi se viæe neøe
çuti! Obrtnik vjeæt kojem god umijeøu u tebi se viæe neøe naøi! Klopot
œrvnja u tebi se viæe neøe çuti!
Otk 18:23 Svjetlost svjetiljke u tebi viæe neøe sjati! Glas zaruçnika i
zaruçnice u tebi se viæe neøe çuti! Jer trgovci tvoji bijahu velikaæi zemlje
i çaranja tvoja zavedoæe sve narode;
Otk 18:24 i u tebi se naæla krv proroka i svetaca i svih zaklanih na zemlji.”
Otk 19:1 Nakon toga zaçujem kao jak glas silnoga mnoætva na nebu:
“Aleluja! Spasenje i slava i moø Bogu naæemu!
Otk 19:2 Doista, istiniti su i pravedni sudovi njegovi jer osudi veliku
Bludnicu, æto pokvari zemlju bludom svojim, i osveti na njoj krv slugu
svojih!”

943
Otk 19:3 I ponove: “Aleluja! Dim njezin suklja u vijeke vjekova!”
Otk 19:4 Nato starjeæine, njih dvadesetçetvorica, i ona çetiri biøa padoæe
niçice i pokloniæe se Bogu, koji sjedi na prijestolju, govoreøi: “Amen!
Aleluja!”
Otk 19:5 I s prijestolja iziåe glas: “Hvalite Boga naæega, sve sluge
njegove, svi koji se njega bojite, i mali i veliki!”
Otk 19:6 I zaçuh kao glas silna mnoætva i kao æum voda mnogih i kao
prasak gromova silnih: “Aleluja! Zakraljeva Gospod, Bog naæ Svevladar!
Otk 19:7 Radujmo se i kliçimo i slavu mu dajmo jer doåe svadba
Jaganjçeva, opremila se Zaruçnica njegova!
Otk 19:8 Dano joj je odjenuti se u lan tanan, blistav i çist!” A lan - pravedna
su djela svetih.
Otk 19:9 I reçe mi: “Piæi! Blago onima koji su pozvani na svadbenu gozbu
Jaganjçevu!” I reçe mi: “Ove su rijeçi istinite, Boœje.”
Otk 19:10 Padoh mu pred noge da mu se poklonim. A on øe mi: “Nipoæto!
Sluga sam kao i ti i braøa tvoja koja imaju svjedoçanstvo Isusovo. Bogu
se pokloni!” Jer svjedoçanstvo Isusovo duh je proroçki.
Prvi boj za dovræenje djela Boœjega
Otk 19:11 I vidjeh: nebo otvoreno - i gle, konj bijelac, a na njega sjeo On,
zvani Vjerni i Istiniti, a sudi i vojuje po pravdi;
Otk 19:12 oçi mu plamen ognjeni, na glavi mu mnoge krune; nosi
napisano ime kojeg nitko ne zna doli on sam;
Otk 19:13 ogrnut je ogrtaçem krvlju natopljenim; ime mu: Rijeç Boœja.
Otk 19:14 Prate ga na bijelcima Vojske nebeske, odjevene u lan tanan,
bijel i çist.
Otk 19:15 Iz usta mu izlazi oætar maç kojim øe posjeøi narode. Vladat øe
njima palicom gvozdenom. On gazi u kaci gnjevne srdœbe Boga Svevladara.
Otk 19:16 Na ogrtaç, o boku, napisano mu ime: “Kralj kraljeva i Gospodar
gospodara.”
Otk 19:17 I vidjeh jednog anåela: stajaæe na suncu viçuøi iza glasa svim
pticama æto nebom lete: “Ovamo! Skupite se na veliku gozbu Boœju
Otk 19:18 da se najedete mesa kraljeva, i mesa vojvoda, i mesa
moguønika, i mesa konja i konjanika njihovih, i mesa svih moguøih ljudi,
slobodnjaka i robova, malih i velikih!”
Otk 19:19 I vidjeh: Zvijer i kraljevi zemlje i vojske njihove skupiæe se u
boj da se zarate s Onim æto sjedi na konju i s vojskom njegovom.
Otk 19:20 I Zvijer bi uhvaøena, a s njom i Laœni prorok koji je u njenoj
nazoçnosti çinio znamenja i njima zavodio one æto su primili œig Zvijeri
i klanjali se njezinu kipu. Œivi su oboje baçeni u ognjeno jezero æto gori
sumporom.
Otk 19:21 A drugi su posjeçeni maçem æto iziåe iz usta Onoga koji sjedi
na konju i sve se ptice nasitiæe mesa njihova.
Tisuøgodiænje kraljevstvo
Otk 20:1 I vidjeh anåela: siåe s neba s kljuçima Bezdana i s velikim
okovima u ruci.
Otk 20:2 Zgrabi Zmaja, Staru zmiju, to jest Åavla, Sotonu, i okova ga za
tisuøu godina.
Otk 20:3 Baci ga u Bezdan koji nad njim zatvori i zapeçati da viæe ne
zavodi narode dok se ne navræi tisuøu godina. Nakon toga ima biti
odrijeæen za malo vremena.
Otk 20:4 I vidjeh prijestolja - onima æto sjedoæe na njih dano je suditi - i
duæe pogubljenih zbog svjedoçanstva Isusova i zbog Rijeçi Boœje i sve
koji se ne pokloniæe Zvijeri ni kipu njezinu te ne primiæe œiga na çela
svoja ni na ruke. Oni oœivjeæe i zakraljevaæe s Kristom tisuøu godina.
Otk 20:5 Drugi mrtvi ne oœivjeæe dok se ne navræi tisuøu godina. To je
ono prvo uskrsnuøe.
Otk 20:6 Blaœen i svet onaj tko je dionik toga prvog uskrsnuøa! Nad njim
druga smrt nema vlasti: oni øe biti sveøenici Boœji i Kristovi i s njime øe
kraljevati tisuøu godina.
Drugi boj za dovræenje djela Boœjega
Otk 20:7 A kad se navræi tisuøu godina, Sotona øe iz svoga zatvora biti
puæten:
Otk 20:8 iziøi øe zavesti narode sa çetiri kraja zemlje, Goga i Magoga,
i skupiti ih u boj. Bit øe ih kao pijeska morskoga.
Otk 20:9 Skupiæe se na prostrano polje zemlje i opkoliæe tabor svetih i
ljubljeni grad. Ali oganj siåe s neba te ih proguta.
Otk 20:10 A njihov zavodnik, Åavao, baçen bi u jezero ognjeno i
sumporno, gdje se nalaze i Zvijer i Laœni prorok: ondje øe se muçiti
danju i noøu u vijeke vjekova.

944
Sud nad narodima
Otk 20:11 I vidjeh veliko bijelo prijestolje i Onoga æto sjede na njega:
pred licem njegovim pobjeœe zemlja i nebo; ni mjesta im se viæe ne
naåe.
Otk 20:12 I vidjeh mrtve, velike i male: stoje pred prijestoljem, a knjige
se otvoriæe. I otvori se jedna druga knjiga, knjiga œivota. I mrtvi bijahu
suåeni po onome æto stoji napisano u knjigama, po djelima svojim.
Otk 20:13 More predade svoje mrtvace, a Smrt i Podzemlje svoje: i
svaki bi suåen po djelima svojim.
Otk 20:14 A Smrt i Podzemlje bili su baçeni u jezero ognjeno. Jezero
ognjeno - to je druga smrt:
Otk 20:15 tko se god ne naåe zapisan u knjizi œivota, bio je baçen u
jezero ognjeno.
Nebeski Jeruzalem
Otk 21:1 I vidjeh novo nebo i novu zemlju jer - prvo nebo i prva zemlja
uminu; ni mora viæe nema.
Otk 21:2 I Sveti grad, novi Jeruzalem, vidjeh: silazi s neba od Boga,
opremljen kao zaruçnica nakiøena za svoga muœa.
Otk 21:3 I zaçujem jak glas s prijestolja: “Evo Æatora Boœjeg s ljudima!
On øe prebivati s njima: oni øe biti narod njegov, a on øe biti Bog s njima.
Otk 21:4 I otrt øe im svaku suzu s oçiju te smrti viæe neøe biti, ni tuge, ni
jauka, ni boli viæe neøe biti jer - prijaænje uminu.”
Otk 21:5 Tada Onaj æto sjedi na prijestolju reçe: “Evo, sve çinim novo!”
I doda: “Napiæi: Ove su rijeçi vjerne i istinite.”
Otk 21:6 I joæ mi reçe: “Svræeno je! Ja sam Alfa i Omega, Poçetak i
Svræetak! Ja øu œednomu dati s izvora vode œivota zabadava.
Otk 21:7 To øe biti baætina pobjednikova. I ja øu njemu biti Bog, a on
meni sin.
Otk 21:8 Kukavicama pak, nevjernima i okaljanima, ubojicama, bludnicima,
vraçarima i idolopoklonicima i svim laœljivcima udio je u jezeru
æto gori ognjem i sumporom. To je druga smrt.”
Novi Jeruzalem
Otk 21:9 I doåe jedan od sedam anåela æto imaju sedam çaæa punih
zala konaçnih te progovori sa mnom: “Doåi, pokazat øu ti Zaruçnicu,
Œenu Jaganjçevu!”
Otk 21:10 I prenese me u duhu na goru veliku, visoku i pokaza mi sveti
grad Jeruzalem: silazi s neba od Boga,
Otk 21:11 sav u slavi Boœjoj, blistav poput dragoga kamena, kamena
sliçna kristalnom jaspisu;
Otk 21:12 okruœen zidinama velikim i visokim, sa dvanaest vrata: na
vratima dvanaest anåela i napisana imena dvanaest plemena Izraelovih.
Otk 21:13 Od istoka vrata troja, od sjevera vrata troja, od juga vrata
troja, od zapada vrata troja.
Otk 21:14 Gradske su zidine imale dvanaest temelja, a na njima dvanaest
imena dvanaestorice apostola Jaganjçevih.
Otk 21:15 Moj subesjednik imaæe mjeru, zlatnu trsku, da izmjeri grad,
vrata njegova i zidine.
Otk 21:16 Grad se stere u çetvorini: duœina mu jednaka æirini. On izmjeri
trskom grad: dvanaest tisuøa stadija - duœina mu i æirina i visina jednaka.
Otk 21:17 Izmjeri i njegove zidine: sto çetrdeset i çetiri lakta po çovjekovoj
mjeri kojom je mjerio anåeo.
Otk 21:18 Zidine su gradske sagraåene od jaspisa, a sam grad od çistoga
zlata, sliçna çistu staklu.
Otk 21:19 Temelji su gradskih zidina ureæeni svakovrsnim dragim
kamenjem: prvi je temelj od jaspisa, drugi od safira, treøi od kalcedona,
çetvrti od smaragda,
Otk 21:20 peti od sardoniksa, æesti od sarda, sedmi od krizolita, osmi od
berila, deveti od topaza, deseti od krizopraza, jedanaesti od hijacinta,
dvanaesti od ametista.
Otk 21:21 Dvanaest vrata - dvanaest bisera: svaka od svoga bisera. A
gradski trg - çisto zlato, kao prozirno staklo.
Otk 21:22 Hrama u gradu ne vidjeh. Ta Gospod, Bog, Svevladar, hram
je njegov - i Jaganjac!
Otk 21:23 I gradu ne treba ni sunca ni mjeseca da mu svijetle. Ta Slava
ga Boœja obasjala i svjetiljka mu Jaganjac!
Otk 21:24 Narodi øe hoditi u svjetlosti njegovoj, a kraljevi zemaljski u
njega donositi slavu svoju.
Otk 21:25 Vrata mu se ne zatvaraju obdan, a noøi ondje i nema.
Otk 21:26 U njega øe se donijeti slava i çast naroda.
Otk 21:27 Ali u njega neøe uniøi niæta neçisto i nijedan tko çini gadost i
laœ, nego samo oni koji su zapisani u Jaganjçevoj knjizi œivota.

945
Otk 22:1 I pokaza mi rijeku vode œivota, bistru kao prozirac: izvire iz
prijestolja Boœjeg i Jaganjçeva.
Otk 22:2 Posred gradskoga trga, s obje strane rijeke, stablo œivota æto
rodi dvanaest puta, svakog mjeseca svoj rod. A liæøe stabla za zdravlje
je narodima.
Otk 22:3 I neøe viæe biti nikakva prokletstva. I prijestolje øe Boœje i
Jaganjçevo biti u gradu i sluge øe mu se njegove klanjati
Otk 22:4 i gledati lice njegovo, a ime øe im njegovo biti na çelima.
Otk 22:5 Noøi viæe biti neøe i neøe trebati svjetla od svjetiljke ni svjetla
sunçeva: obasjavat øe ih Gospod Bog i oni øe kraljevati u vijeke vjekova.
Otk 22:6 I reçe mi: “Ove su rijeçi vjerne i istinite jer Gospod Bog, nadahnitelj
proroka, posla svoga anåela da on pokaœe slugama njegovim æto
se ima dogoditi ubrzo.
Otk 22:7 I evo, dolazim ubrzo! Blago onomu koji çuva rijeçi proroætva
ove knjige!”
Otk 22:8 Ja, Ivan, çuo sam i vidio sve ovo. I kad sam to vidio i çuo, padoh
pred noge anåelu koji mi to pokaza da mu se poklonim.
Otk 22:9 A on øe mi: “Nipoæto! Sluga sam kao i ti i braøa tvoja proroci i svi
koji çuvaju rijeçi ove knjige. Bogu se pokloni!”
Otk 22:10 A zatim øe mi: “Ne zapeçati rijeçi proroætva ove knjige jer -
vrijeme je blizu!
Otk 22:11 Nepravednik neka samo i dalje çini nepravdu! Okaljan neka
se i dalje kalja! Pravednik neka i dalje œivi pravedno! Svet neka se i dalje
posveøuje!”
Otk 22:12 “Evo, dolazim ubrzo i plaøa moja sa mnom: naplatit øu svakom
po njegovu djelu!”
Otk 22:13 “Ja sam Alfa i Omega, Prvi i Posljednji, Poçetak i Svræetak!
Otk 22:14 Blago onima koji peru svoje haljine: imat øe pravo na stablo
œivota i na vrata øe smjeti u grad!
Otk 22:15 Vani pak ostaju psi i vraçari, bludnice, ubojice i idolopoklonici
i tko god ljubi i çini laœ.”
Otk 22:16 “Ja, Isus, poslah anåela svoga posvjedoçiti ovo po crkvama.
Ja sam korijen i izdanak Davidov, sjajna zvijezda Danica.”
Otk 22:17 I Duh i Zaruçnica govore: “Doåi!” I tko ovo çuje, neka rekne:
“Doåi!”
Tko je œedan, neka doåe; tko hoøe, neka zahvati vode œivota zabadava!
Otk 22:18 Ja svjedoçim svakomu tko sluæa rijeçi proroætva u ovoj knjizi:
Tko ovomu æto doda, Bog øe njemu dodati zla napisana u ovoj knjizi.
Otk 22:19 I tko oduzme od rijeçi proroætva u ovoj knjizi, Bog øe mu oduzeti
udio na stablu œivota i na svetom gradu - na svemu æto je napisano u
ovoj knjizi.
Otk 22:20 Svjedok za sve ovo govori: “Da, dolazim ubrzo!” Amen! Doåi,
Gospodine Isuse!
Otk 22:21 Milost Gospodina Isusa sa svima!