Biblija Cr.1 - Sveto Kraljevstvo Magije

6
Po 7:19 Vode su sve silnije navaljivale i rasle nad zemljom, tako te
prekriæe sva najviæa brda pod nebom.
Po 7:20 Petnaest lakata dizale se vode povrh potonulih brda.
Po 7:21 Izgiboæe sva biøa æto se po zemlji kreøu: ptice, stoka, zvijeri, svi
gmizavci i svi ljudi.
Po 7:22 Sve æto u svojim nosnicama imaæe dah œivota - sve æto bijaæe na
kopnu - izgibe.
Po 7:23 Istrijebi se svako biøe s povræja zemaljskog: çovjek, œivotinje,
gmizavci i ptice nebeske, sve se izbrisa sa zemlje. Samo Noa ostade i
oni æto bijahu s njim u korablji.
Po 7:24 Stotinu pedeset dana vladahu vode zemljom.
Prestanak potopa
Po 8:1 Onda se Bog sjeti Noe, svih zvijeri i sve stoke æto bijaæe s njim u
korablji, pa pokrenu vjetar nad zemljom da uzbije vodu.
Po 8:2 Zatvoriæe se izvori bezdanu i ustave nebeske, i daœd s neba
prestade.
Po 8:3 Polako se povlaçile vode sa zemlje. Nakon stotinu pedeset dana
vode su jenjale,
Po 8:4 a sedmoga mjeseca, sedamnaestog dana u mjesecu korablja
se zaustavi na brdima Ararata.
Po 8:5 Vode su neprestano opadale do desetog mjeseca, a prvoga
dana desetog mjeseca pokaœu se brdski vrhunci.
Po 8:6 Kad je izminulo çetrdeset dana, Noa otvori prozor æto ga je naçinio
na korablji;
Po 8:7 ispusti gavrana, a gavran svejednako odlijetaæe i dolijetaæe dok
se vode sa zemlje nisu isuæile.
Po 8:8 Zatim ispusti golubicu da vidi je li voda nestala sa zemlje.
Po 8:9 Ali golubica ne naåe uporiæta nogama te se vrati k njemu u
korablju, jer voda joæ pokrivaæe svu povræinu; on pruœi ruku, uhvati
golubicu te je unese k sebi u korablju.
Po 8:10 Poçeka joæ sedam dana pa opet pusti golubicu iz korablje.
Po 8:11 Prema veçeri golubica se vrati k njemu, i gle, u kljunu joj svjeœ
maslinov list; tako je Noa doznao da su opale vode sa zemlje.
Po 8:12 Joæ poçeka sedam dana pa opet pusti golubicu: viæe mu se nije
vratila.
Po 8:13 Æest stotina prve godine Noina œivota, prvoga mjeseca, prvog
dana u mjesecu uzmakoæe vode sa zemlje.
Noa skine pokrov s korablje i pogleda: povræina okopnjela.
Po 8:14 A drugoga mjeseca, sedamnaestog dana u mjesecu, zemlja
bijaæe suha.
Noa izlazi iz laåe
Po 8:15 Tada Bog reçe Noi:
Po 8:16 “Iziåi iz korablje, ti, tvoja œena, tvoji sinovi i œene tvojih sinova s
tobom.
Po 8:17 Sa sobom izvedi sva œiva biøa, sva stvorenja æto su s tobom:
ptice, stoku i sve gmizavce æto zemljom puze; neka zemljom vrve, plode
se i na zemlji mnoœe!”
Po 8:18 I Noa iziåe, a s njime sinovi njegovi, œena njegova i œene sinova
njegovih.
Po 8:19 Sve œivotinje, svi gmizavci, sve ptice - svi stvorovi æto se zemljom
miçu - iziåu iz korablje, vrsta za vrstom.
Po 8:20 I podiœe Noa œrtvenik Jahvi; uze od svih çistih œivotinja i od svih
çistih ptica i prinese na œrtveniku œrtve paljenice.
Po 8:21 Jahve omirisa miris ugodni pa reçe u sebi: “Nikad viæe neøu
zemlju u propast strovaliti zbog çovjeka, ta çovjeçje su misli opake od
njegova poçetka; niti øu ikad viæe uniætiti sva œiva stvorenja, kako sam
uçinio.
Po 8:22 Sve dok zemlje bude, sjetve, œetve, studeni, vruøine, ljeta, zime,
dani, noøi nikada prestati neøe.” Blagoslov i Savez
Po 9:1 Tada Bog blagoslovi Nou i njegove sinove i reçe im: “Plodite se
i mnoœite i zemlju napunite.
Po 9:2 Neka vas se boje i od vas strahuju sve œivotinje na zemlji, sve
ptice u zraku, sve æto se po zemlji kreøe i sve ribe u moru: u vaæe su ruke
predane.
Po 9:3 Sve æto se kreøe i œivi neka vam bude za hranu: sve vam dajem,
kao æto vam dadoh zeleno bilje.
Po 9:4 Samo ne smijete jesti mesa u kojem je joæ duæa, to jest njegova
krv.
Po 9:5 A za vaæu krv, za vaæ œivot, traœit øu obraçun: traœit øu ga od svake
œivotinje; i od çovjeka za njegova druga traœit øu obraçun za ljudski œivot.
Po 9:6 Tko prolije krv çovjekovu, njegovu øe krv çovjek proliti! Jer na