Biblija Cr.1 - Sveto Kraljevstvo Magije

285
1Kr 2:5 I sam znaæ æto mi je uçinio Joab, sin Sarvijin, kako je uçinio
obojici vojskovoåa Izraelovih: Abneru, sinu Nerovu, i Amasi, sinu
Jeterovu, kad ih je ubio i time prolio krv u miru kao u ratu te omastio krvlju
pojas oko bokova svojih i obuøu na nogama svojim.
1Kr 2:6 Ti postupi po svom razboru i ne daj da mu sijeda kosa mirno
poçine u Podzemlju.
1Kr 2:7 A sinovima Barzilaja Gileaåanina vrati ljubav: neka budu meåu
onima koji jedu za tvojim stolom jer su mi pomogli kad sam bjeœao pred
tvojim bratom Abæalomom.
1Kr 2:8 Pred sobom imaæ Æimeja, sina Gerina, Benjaminovca iz Bahurima,
koji me uœasnim kletvama proklinjao onoga dana kad sam
bjeœao u Mahanajim. Ali mi je on siæao u susret na Jordan i zakleh mu se
Jahvom: ‘Neøu te pogubiti maçem.’
1Kr 2:9 Ali mu ti toga ne opraætaj, jer si çovjek razborit, i veø øeæ znati
kako treba da postupiæ te mu sijedu kosu s krvlju u Podzemlje spremiæ.”
1Kr 2:10 I potom poçinu David kraj otaca svojih i bi pokopan u Davidovu
gradu.
1Kr 2:11 David je kraljevao nad Izraelom çetrdeset godina: u Hebronu
je kraljevao sedam godina, u Jeruzalemu je kraljevao trideset i tri godine.
1Kr 2:12 Salomon sjede na prijestolje Davida, svoga oca, i njegova se
vlast veoma uçvrsti.
1Kr 2:13 Ali Adonija, sin Hagitin, doåe Bat-Æebi, majci Salomonovoj, i
pade niçice pred njom. Ona ga upita: “Je li miroljubiv tvoj dolazak?” On
odgovori: “Jest, miroljubiv je.”
1Kr 2:14 I nastavi: “Imam ti neæto reøi.” Ona reçe: “Govori.”
1Kr 2:15 Tada øe on: “Znaæ i sama da je kraljevstvo pripadalo meni i da
je sav Izrael oçekivao da øu ja biti kralj. Ali mi je kraljevstvo izmaklo i
pripalo je mome bratu, jer mu ga je Jahve namijenio.
1Kr 2:16 Ja te sada samo jedno molim: nemoj me odbiti.” Ona reçe:
“Govori.”
1Kr 2:17 A on nastavi: “Reci, molim te, kralju Salomonu - jer tebe neøe
odbiti - neka mi dade za œenu Abiæagu Æunamku!”
1Kr 2:18 A Bat-Æeba odgovori: “Dobro, govorit øu kralju o tebi.”
1Kr 2:19 Kada dakle uåe Bat-Æeba kralju Salomonu da govori o Adoniji,
ustade kralj i poåe joj u susret, pokloni se pred njom, zatim sjede na
svoje prijestolje i zapovjedi te namjestiæe sjedalicu za kraljicu majku, i
ona mu sjede s desne strane.
1Kr 2:20 Tada mu reçe: “Neæto bih zaiskala od tebe, nemoj me odbiti.”
Kralj joj odgovori: “Traœi, majko, jer te neøu odbiti.”
1Kr 2:21 Ona nastavi: “Neka se dade Abiæaga Æunamka tvome bratu
Adoniji za œenu.”
1Kr 2:22 Kralj Salomon odgovori i reçe svojoj majci: “Zaæto traœiæ Abiæagu
Æunamku za Adoniju? Traœi odmah i kraljevstvo za njega! Jer on je moj
stariji brat, a uz njega je sveøenik Ebjatar i Joab, sin Sarvijin!”
1Kr 2:23 Tada se kralj Salomon zakle Jahvom: “Neka mi Bog uçini ovo
zlo i neka mi doda drugo ako Adonija nije to izrekao danas po cijenu
svoga œivota!
1Kr 2:24 Œivoga mi Jahve, koji me potvrdio i posadio na prijestolje oca
moga Davida i koji mi je dao dom kako je obeøao: joæ danas øe Adonija
umrijeti.”
1Kr 2:25 I kralj Salomon posla Benaju, sina Jojadina, koji ga udari te
Adonija umrije.
1Kr 2:26 Sveøeniku Ebjataru kralj zatim naredi: “Idi u Anatot na svoj
posjed. Zasluœio si smrt, ali te neøu pogubiti danas jer si nosio Jahvin
Kovçeg pred ocem mojim Davidom i podijelio si sve patnje s mojim
ocem.”
1Kr 2:27 I Salomon iskljuçi Ebjatara iz sveøenstva Jahvina da tako ispuni
Jahvinu rijeç koju je izrekao protiv doma Elijeva u Æilu.
1Kr 2:28 Kada je glas stigao Joabu - Joab bijaæe pristao uz Adoniju,
premda se nije prikljuçio Abæalomu - on uteçe u Æator Jahvin i uhvati se
za rogove œrtvenika.
1Kr 2:29 I dojaviæe kralju Salomonu: “Joab je pobjegao u Æator Jahvin,
eno ga pokraj œrtvenika.” Tada Salomon poruçi Joabu: “Æto se drœiæ
œrtvenika?” Joab odgovori: “Uplaæio sam se tebe i pobjegao sam pred
Jahvu.” Tada Salomon naredi Benaji, sinu Jojadinu: “Idi i ubij ga!”
1Kr 2:30 Benaja ode u Æator Jahvin i reçe Joabu: “Po naredbi kraljevoj:
iziåi!” On odgovori: “Neøu, œelim ovdje umrijeti!” Benaja javi kralju: “Eto
æto mi je rekao Joab i æto mi je odgovorio.”
1Kr 2:31 Kralj mu reçe: “Uçini kako je rekao: ubij ga, zatim pokopaj.
Tako øeæ danas skinuti s mene i doma oca moga nevinu krv koju je Joab
prolio.