Biblija Cr.1 - Sveto Kraljevstvo Magije

311
2Kr 1:7 On ih upita: “Kakav bijaæe na oçi taj çovjek koji vas je sreo i rekao
vam te rijeçi?”
2Kr 1:8 A oni mu odgovoriæe: “Bio je to çovjek u koœuhu i s koœnim
pojasom oko bedara.” On reçe: “To je Ilija Tiæbijac!”
2Kr 1:9 Tada mu posla pedesetnika s njegovom pedesetoricom i ode taj
k njemu i, naæavæi ga gdje sjedi na vrhu brijega, reçe mu: “Çovjeçe Boœji!
Kralj je naredio: Siåi!”
2Kr 1:10 Ilija odgovori i reçe pedesetniku: “Ako sam çovjek Boœji, neka
oganj siåe s neba i neka te proguta, tebe i tvoju pedesetoricu.” I oganj se
spusti s neba i proguta ga, njega i njegovu pedesetoricu.
2Kr 1:11 Kralj mu posla drugoga pedesetnika i njegovu pedesetoricu; a
taj, kad doåe, reçe mu: “Çovjeçe Boœji! Kralj je ovo zapovjedio: Brœe
siåi!”
2Kr 1:12 Ilija odgovori i reçe mu: “Ako sam çovjek Boœji, neka siåe oganj
s neba i proguta tebe i tvoju pedesetoricu.” I spusti se oganj s neba i
proguta ga, njega i njegovu pedesetoricu.
2Kr 1:13 Kralj posla opet treøega pedesetnika i njegovu pedesetoricu.
Treøi pedesetnik doåe, prignu koljena pred Ilijom i zamoli ga ovako:
“Çovjeçe Boœji! Neka bude dragocjen u tvojim oçima moj œivot i œivot
ovih pedeset tvojih slugu!
2Kr 1:14 Oganj se spustio s neba i progutao je oba pedesetnika s
njihovom pedesetoricom; ali sada neka barem moj œivot bude dragocjen
u tvojim oçima!”
2Kr 1:15 Anåeo Jahvin reçe Iliji: “Siåi s njim, ne boj se!” On ustade i siåe
s njim pred kralja
2Kr 1:16 i reçe mu: “Ovako veli Jahve: zato æto si slao glasnike Baal
Zebubu, bogu ekronskom, po savjet, neøeæ siøi s postelje na koju si se
popeo, nego øeæ umrijeti.”
2Kr 1:17 I umrije po rijeçi Jahvinoj koju je objavio Ilija. A Joram, njegov
brat, zakralji se mjesto njega druge godine Jorama, sina Joæafata, judejskoga
kralja, jer ovaj nije imao sinova.
2Kr 1:18 Ostala povijest Ahazje, sve æto je uçinio, zar to nije zapisano u
knjizi Ljetopisa kraljeva izraelskih?
2Kr 2:1 Evo æto se dogodilo kad je Jahve uznio Iliju na nebo u vihoru: Ilija
i Elizej poæli iz Gilgala.
2Kr 2:2 I reçe Ilija Elizeju: “Ostani ovdje jer me Jahve æalje do Betela.”
Elizej odgovori: “Œivota mi Jahvina i tvoga: ja te neøu ostaviti!” I siåoæe
do Betela.
2Kr 2:3 A proroçki sinovi koji su boravili u Betelu iziåoæe Elizeju u susret
i rekoæe mu: “Znaæ li da øe danas Jahve uzeti tvoga gospodara iznad
tvoje glave?” On reçe: “I ja to znam; tiho!”
2Kr 2:4 Ilija mu reçe: “Elizeju! Ostani ipak ovdje jer me Jahve æalje do
Jerihona.” Ali on odgovori: “Œivota mi Jahvina i tvoga: ja te neøu ostaviti!”
I uåoæe u Jerihon.
2Kr 2:5 Proroçki sinovi koji su œivjeli u Jerihonu priåoæe Elizeju i rekoæe
mu: “Znaæ li da øe danas Jahve uzeti tvoga gospodara iznad tvoje glave?”
On reçe: “I ja to znam; tiho!”
2Kr 2:6 Ilija mu reçe: “Ostani ipak ovdje jer me Jahve æalje do Jordana.”
Ali on odgovori: “Œivota mi Jahvina i tvoga: ja te neøu ostaviti!” I tako
poåoæe obojica.
2Kr 2:7 I pedeset proroçkih sinova poåe i zaustavi se podalje, dok su se
njih dvojica zadrœala na obali Jordana.
2Kr 2:8 Tada Ilija uze svoj ogrtaç, smota ga i udari njime po vodi, a voda
se razdijeli na dvije strane. I obojica prijeåoæe po suhu.
2Kr 2:9 A kad prijeåoæe, Ilija øe Elizeju: “Traœi æto da ti joæ uçinim prije
nego æto budem uznesen ispred tebe!” A Elizej odgovori: “Neka mi u dio
padne obilje tvoga duha!”
2Kr 2:10 Ilija odgovori: “Mnogo traœiæ: ako me budeæ vidio kad budem
uznesen ispred tebe, bit øe ti tako; ako pak ne budeæ vidio, neøe ti biti.”
2Kr 2:11 I dok su tako iæli i razgovarali, gle: ognjena kola i ognjeni konji
stadoæe meåu njih i Ilija u vihoru uziåe na nebo.
2Kr 2:12 Elizej je gledao i vikao: “Oçe moj, oçe moj! Kola Izraelova i
konjanici njegovi!” I viæe ga nije vidio. Uze tada svoje haljine i razdera ih
nadvoje.
2Kr 2:13 I podiœe Ilijin plaæt, koji bijaæe pao s njega, te se vrati i zaustavi
se na obali Jordana.
2Kr 2:14 Uze onda Ilijin plaæt i udari po vodi govoreøi: “Gdje je Jahve,
Bog Ilijin?” I kad udari po vodi, ona se razdijeli na dvije strane i Elizej
prijeåe.
2Kr 2:15 Proroçki su sinovi to sa strane vidjeli pa rekoæe: “Duh je Ilijin
poçinuo na Elizeju!” I krenuæe mu u susret, baciæe se pred njim na zemlju