Biblija Cr.1 - Sveto Kraljevstvo Magije

511
Neoprezno jamstvo
MIz 6:1 Sine moj, kad jamçiæ bliœnjemu svojem i daæ svoju ruku drugome,
MIz 6:2 vezao si se vlastitim usnama, uhvatio se rijeçima svojih usta;
MIz 6:3 uçini onda ovo, sine moj: oslobodi se! Jer si dopao u ruke
bliœnjemu svojemu; idi, baci se preda njega i salijeøi bliœnjega svoga.
MIz 6:4 Ne daj sna svojim oçima ni drijema svojim vjeåama;
MIz 6:5 otmi se kao gazela iz mreœe i kao ptica iz ruku ptiçaru.
Lijençina i mrav
MIz 6:6 Idi k mravu, lijençino, promatraj njegove pute i budi mudar:
MIz 6:7 on nema voåe, nadzornika, ni nadstojnika,
MIz 6:8 ljeti se sebi brine za hranu i prikuplja jelo u doba œetve.
MIz 6:9 A ti, dokle øeæ, lijençino, spavati? Kad øeæ se diøi oda sna svoga?
MIz 6:10 Joæ malo odspavaj, joæ malo odrijemaj, joæ malo podvij ruke za
poçinak
MIz 6:11 i doøi øe tvoje siromaætvo kao skitaç i tvoja oskudica kao
oruœanik.
Nevaljalac
MIz 6:12 Nevaljalac i opak çovjek hodi s laœljivim ustima;
MIz 6:13 namiguje oçima, lupka nogama, pokazuje prstima;
MIz 6:14 prijevare su mu u srcu, snuje zlo u svako doba, zameøe svaåe.
MIz 6:15 Zato øe mu iznenada doøi propast, i uças øe se slomiti i neøe
mu biti lijeka.
MIz 6:16 Æest je stvari koje Gospod mrzi, a sedam ih je gnusoba njegovu
biøu:
MIz 6:17 ohole oçi, laœljiv jezik, ruke koje prolijevaju krv nevinu,
MIz 6:18 srce koje smiælja grijeæne misli, noge koje hitaju na zlo,
MIz 6:19 laœan svjedok koji æiri laœi, i çovjek koji zameøe svaåe meåu
braøom.
Oçinske opomene
MIz 6:20 Sine moj, çuvaj zapovijedi oca svoga i ne odbacuj nauka matere
svoje.
MIz 6:21 Priveœi ih sebi na srce zauvijek, ovij ih oko svoga grla;
MIz 6:22 da te vode kada hodiæ, da te çuvaju kada spavaæ i da te razgovaraju
kad se probudiæ.
MIz 6:23 Jer je zapovijed svjetiljka, pouka je svjetlost, opomene stege
put su œivota;
MIz 6:24 da te çuvaju od zle œene, od laskava jezika tuåinke.
MIz 6:25 Ne poœeli u svom srcu njezine ljepote i ne daj da te osvoji
trepavicama svojim,
MIz 6:26 jer bludnici dostaje i komad kruha, dok preljubnica lovi dragocjeni
œivot.
MIz 6:27 Moœe li tko nositi oganj u njedrima a da mu se odjeøa ne upali?
MIz 6:28 Moœe li tko hoditi po œivom ugljevlju a svojih nogu da ne oœeœe?
MIz 6:29 Tako biva onomu tko ide k œeni svoga bliœnjega: neøe ostati
bez kazne tko god se nje dotakne.
MIz 6:30 Ne sramote li lupeœa sve ako je krao da gladan utoli glad:
MIz 6:31 uhvaøen, on sedmerostruko vraøa i plaøa svim imanjem kuøe
svoje.
MIz 6:32 Nerazuman je, dakle, tko se upuæta s preljubnicom; duæu svoju
gubi koji tako çini.
MIz 6:33 Bruke i sramote dopada i rug mu se nikad ne briæe.
MIz 6:34 Jer bijesna je ljubomornost u muœa: on ne zna za milost u
osvetni dan;
MIz 6:35 ne pristaje ni na kakav otkup i ne prima ma kolike mu darove
dao.
MIz 7:1 Çuvaj, sine, rijeçi moje i pohrani moje zapovijedi kod sebe.
MIz 7:2 Çuvaj moje zapovijedi, i bit øeæ œiv, i nauk moj kao zjenicu oka
svoga.
MIz 7:3 Priveœi ih sebi na prste, upiæi ih na ploçi srca svoga;
MIz 7:4 reci mudrosti: “Moja si sestra” i razboritost nazovi “sestriçnom”,
MIz 7:5 da te çuva od œene preljubnice, od tuåinke koja laskavo govori.
MIz 7:6 Kad bijah jednom na prozoru svoje kuøe i gledah van kroz
reæetku,
MIz 7:7 vidjeh meåu lakovjernima, opazih meåu momcima nerazumna
mladiøa:
MIz 7:8 prolazio je ulicom kraj njezina ugla i koracao putem k njezinoj
kuøi
MIz 7:9 u sumraku izmeåu dana i veçeri kad se hvata noøna tmina;
MIz 7:10 i gle, susrete ga œena, bludno odjevena i s prijevarom u srcu.
MIz 7:11 Jogunasta bijaæe i razuzdana, noge joj se nisu mogle u kuøi
zadrœati;