Biblija Cr.1 - Sveto Kraljevstvo Magije

49
Izl 4:11 “Tko je dao çovjeku usta?” - reçe mu Jahve. “Tko ga çini nijemim
i gluhim; tko li mu vid daje ili ga osljepljuje? Zar to nisam ja, Jahve!
Izl 4:12 Idi, dakle! Ja øu biti s tobom kad budeæ govorio i kazivat øu ti æto
øeæ govoriti.”
Izl 4:13 “Oprosti, Gospodine”, opet øe Mojsije, “ne bi li poslao koga
drugoga!”
Izl 4:14 Razljuti se Jahve na Mojsija i reçe: “Zar Aron, Levijevac, nije tvoj
brat? Znam da je on vrlo rjeçit. Evo, baæ ti izlazi u susret. Kad te vidi,
obradovat øe se u srcu.
Izl 4:15 Ti govori njemu i u njegova usta stavljaj rijeçi. Ja øu biti i s tobom
i s njime dok budete govorili; kazivat øu obojici æto øete raditi.
Izl 4:16 Neka on mjesto tebe govori narodu. Tako, on øe tebi biti mjesto
usta, a ti øeæ njemu biti mjesto Boga.
Izl 4:17 Uzmi ovaj ætap u ruku. Njim izvodi znamenja.”
Mojsijev povratak u Egipat
Izl 4:18 Zatim se Mojsije vrati svome tastu Jitru te mu reçe: “Pusti me da
se vratim braøi u Egipat da vidim jesu li joæ na œivotu.” “Poåi u miru!” -
reçe Jitro Mojsiju.
Izl 4:19 I Jahve reçe Mojsiju u Midjanu: “Vrati se u Egipat, jer su pomrli
svi ljudi koji su traœili tvoj œivot.”
Izl 4:20 Tako Mojsije posadi na magarca svoju œenu i sinove i ode u
zemlju egipatsku. A u ruku Mojsije uze Boœji ætap.
Izl 4:21 Jahve opet reçe Mojsiju: “Kad se vratiæ u Egipat, pobrini se da
pred faraonom izvedeæ sva çudesa za koja sam ti dao moø, premda øu
ja tvrdim uçiniti njegovo srce, tako te neøe pustiti narod da ode.
Izl 4:22 Tada reci faraonu: ‘Ovako kaœe Jahve: Izrael je moj prvoroåenac.
Izl 4:23 Traœim od tebe da mi pustiæ sina da mi iskaœe ætovanje. Ako
odbijeæ da ga pustiæ, ja øu ubiti tvoga prvoroåenca.’”
Obrezanje Mojsijeva sina
Izl 4:24 Kad se na putu Mojsije zaustavi da prenoøi, navali na njega
Jahve da ga ubije.
Izl 4:25 Ali Sipora pograbi oætar kremen, obreza svoga sina i koœicom se
dotakne Mojsijevih nogu: “Zaista si mi ti krvav muœ“, reçe.
Izl 4:26 I Jahve ga pusti. Ona je to zbog obrezanja rekla “krvav muœ“.
Izl 4:27 Onda rekne Jahve Aronu: “Zaputi se prema pustinji, u susret
Mojsiju!” On ode i s njim se sastane na Boœjem brdu. Poljubi ga.
Izl 4:28 Mojsije pripovjedi Aronu sve æto mu je Jahve povjerio i sva
znamenja koja mu je naredio da ih uçini.
Izl 4:29 Sad odu Mojsije i Aron i skupe sve starjeæine Izraelaca.
Izl 4:30 Aron izloœi sve æto je Jahve govorio Mojsiju, a Mojsije izvede
znamenja naoçigled naroda.
Izl 4:31 Narod je bio uvjeren, i poæto çuæe da je Jahve pohodio Izraelce
i pogledao na njihove jade, popadaæe niçice i pokloniæe se.
Prvi susret s faraonom
Izl 5:1 Poslije toga odu Mojsije i Aron pa reknu faraonu: “Ovako veli
Jahve, Bog Izraelov: ‘Pusti narod moj da ode i u moju çast slavi
svetkovinu.’”
Izl 5:2 “Tko je taj Jahve da ga ja posluæam”, odvrati faraon, “i pustim
Izraelce? Ja toga Jahvu ne znam niti øu pustiti Izraelce.”
Izl 5:3 “Bog Hebreja objavio nam se”, rekoæe. “Zato nas pusti da odemo
tri dana hoda u pustinju i prinesemo œrtvu Jahvi, Bogu svome, da se na
nas ne obori pomorom ili maçem.”
Izl 5:4 Nato im odvrati egipatski kralj: “Mojsije i Arone, zaæto odvraøate
svijet od njegovih duœnosti? Idite na svoj posao.
Izl 5:5 Sad kad se svjetina tako umnoœila”, nastavi faraon, “vi biste ih od
posla odvratili?”
Nove nevolje Hebreja
Izl 5:6 Istoga dana izda faraon naredbu nadglednicima i biljeœnicima:
Izl 5:7 “Ne pribavljajte viæe ovome narodu slame kao do sada. Neka idu
sami i sebi je skupljaju.
Izl 5:8 A zahtijevajte od njih istu koliçinu opeke koju su pravili i dosad. Ne
smanjujte je! Lijençine su. Zato viçu: ‘Hajdemo prinijeti œrtvu Bogu
svome!’
Izl 5:9 Navalite poslove na taj svijet: neka rade, da ne obraøaju paœnje
klevetama!”
Izl 5:10 Sad doåu nadglednici naroda i njegovi biljeœnici te svijetu objave:
“Ovako poruçuje faraon: ‘Neøu vam viæe nabavljati slame.
Izl 5:11 Vi sami morate iøi i traœiti je gdje god je moœete naøi. Ali zato
neøu smanjiti vaæ posao.’”
Izl 5:12 Stoga se narod raziåe po svoj zemlji egipatskoj da skuplja strnjiku
namjesto slame.