Biblija Cr.1 - Sveto Kraljevstvo Magije

569
Iza 48:15 Ja rekoh i pozvah ga, vodih ga i pomogoh u naumu.
Iza 48:16 Pristupite k meni i poçujte ovo: “Od poçetka nisam vam govorio
tajno, i kad se zbivalo, bijah ondje.” - “A sada me Gospod Jahve æalje s
duhom svojim.”
Namjere Jahvine s Izraelom
Iza 48:17 Ovako govori Jahve, otkupitelj tvoj, Svetac Izraelov: “Ja, Jahve,
Bog tvoj, tvojem dobru te uçim, vodim te putem kojim ti je iøi.
Iza 48:18 O, da si pazio na zapovijedi moje, kao rijeka sreøa bi tvoja bila,
a pravda tvoja kao morski valovi!
Iza 48:19 Potomstva bi tvojeg bilo kao pijeska, a poroda utrobe tvoje
kao njegovih zrnaca! Nikad ti se ime ne bi zatrlo niti izbrisalo preda
mnom!”
Pjesma izlaska iz Babilona
Iza 48:20 Izaåite iz Babilona, bjeœite iz Kaldeje! Glasno kliçuøi, kazujte,
objavljujte, do nakraj zemlje
razglasite! Govorite: “Jahve je otkupio slugu svoga Jakova!
Iza 48:21 Nisu œeåali dok ih je kroz pustinju vodio; iz stijene je za njih
vodu izbio, rascijepio je peøinu i potekla je voda.”
Iza 48:22 “Nema mira opakima,” kaœe Jahve. Druga pjesma o Sluzi
Jahvinu
Iza 49:1 Çujte me, otoci, sluæajte pomno, narodi daleki! Jahve me pozvao
od krila materina, od utrobe majke moje spomenuo se moga imena.
Iza 49:2 Od usta mojih britak maç je naçinio, skrio me u sjeni ruke svoje,
od mene je oætru naçinio strijelu, skrio me u svome tobolcu.
Iza 49:3 Rekao mi: “Ti si Sluga moj, Izraele, u kom øu se proslaviti!”
Iza 49:4 A ja rekoh: “Zaludu sam se muçio, nizaæto naprezao snagu.”
Ipak, kod Jahve je moje pravo, kod mog Boga nagrada je moja. A sad
govori Jahve, koji me od utrobe Slugom svojim
naçini, da mu vratim natrag Jakova, da se sakupi Izrael.
Iza 49:5 Proslavih se u oçima Jahvinim, Bog moj bijaæe mi snaga.
Iza 49:6 I reçe mi: “Premalo je da mi budeæ Sluga, da podigneæ plemena
Jakovljeva i vratiæ Ostatak Izraelov, nego øu te postaviti za svjetlost
narodima, da spas moj do nakraj zemlje
doneseæ.”
Slavni povratak
Iza 49:7 Ovako govori Jahve, otkupitelj Izraelov, Svetac njegov, onome
koga preziru i odbacuju narodi, sluzi silniçkome: “Kad vide, diøi øe se
kraljevi, bacit øe se niçice knezovi, zbog Jahve, koji je vjernost svoju
pokazao, Sveca Izraelova, koji te izabrao.”
Iza 49:8 Ovako govori Jahve: “U vrijeme milosti ja øu te usliæiti, u dan
spasa ja øu ti pomoøi. Sazdao sam te i postavio za Savez narodu, da
zemlju podignem, da nanovo razdijelim baætinu opustoæenu,
Iza 49:9 da kaœeæ zasuœnjenima: ‘Iziåite!’ a onima koji su u tami: ‘Doåite
na svjetlo!’ Oni øe pasti uzduœ svih putova, i paæa øe im biti po svim
goletima.
Iza 49:10 Neøe viæe gladovati i œeåati, neøe ih muçiti œega ni sunce, jer
vodit øe ih onaj koji im se smiluje, dovest øe ih k izvorima vode.
Iza 49:11 Sve gore svoje obratit øe u putove, i ceste øe se moje povisiti.”
Iza 49:12 Gle, jedni dolaze izdaleka, drugi sa sjevera i sa zapada, a neki
iz zemlje sinimske.
Iza 49:13 Kliçite, nebesa, veseli se, zemljo, podvikujte, planine, od
veselja; jer Jahve tjeæi narod svoj, on je milosrdan nevoljnima.
Iza 49:14 Sion reçe: “Jahve me ostavi, Gospod me zaboravi.”
Iza 49:15 “Moœe li œena zaboraviti svoje dojençe, ne imati suøuti za
çedo utrobe svoje? Pa kad bi koja i zaboravila, tebe ja zaboraviti neøu.
Iza 49:16 Gle, u dlanove sam te svoje urezao, zidovi tvoji svagda su mi
pred oçima.
Iza 49:17 Obnovitelji tvoji hitaju, ruæioci tvoji i pustoæitelji odlaze od tebe.
Iza 49:18 Obazri se oko sebe i pogledaj: skupljaju se svi i dolaze k tebi.
Œivota mi moga” - rijeç je Jahvina - “svima øeæ se njima zaodjenuti kao
nakitom, i njima øeæ se kao nevjesta ukrasiti!
Iza 49:19 Jest, tvoje ruæevine, tvoje razvaline i tvoja zemlja poharana
pretijesna øe biti œiteljima tvojim kad se udalje oni æto te zatirahu.
Iza 49:20 Opet øe na tvoje uæi reøi sinovi kojih si bila liæena: ‘Pretijesno
mi je mjesto ovo, makni se da se mogu smjestiti.’
Iza 49:21 I ti øeæ se u srcu svom zapitati: ‘Tko mi rodi sve ove? Bijah bez
djece, neplodna, prognana i odbaçena, pa tko ih podiœe? Bijah, eto,
sama ostala, a oni gdje su bili?’”
Iza 49:22 Ovako govori Gospod Jahve: “Evo, dajem rukom znak
narodima i zastavu svoju diœem plemenima. Vratit øe ti u naruçju sinove,
nosit øe ti køeri na pleøima.