Biblija Cr.1 - Sveto Kraljevstvo Magije

574
Iza 57:9 S uljem za Molekom trçiæ, s pomastima mnogim, nadaleko
posla glasnike svoje, strovali ih u Podzemlje.
Iza 57:10 Iscrpljena si od tolikih lutanja, ali nisi rekla: “Beznadno je!”
Snagu si svoju nanovo naæla te nisi sustala.
Iza 57:11 Koga si se uplaæila i pobojala da si se iznevjerila, da se viæe
nisi mene spominjala, niti si me k srcu uzimala? Æutio sam, zatvarao
oçi, zato me se nisi bojala.
Iza 57:12 Ali øu objaviti o tvojoj pravdi i djela ti tvoja neøe koristiti.
Iza 57:13 Kad uzmeæ vikati, neka te izbave kipovi koje si skupila, sve øe
ih vjetar raznijeti, vihor øe ih otpuhnuti. A tko se u me uzda, baætinit øe
zemlju i zaposjest øe svetu goru moju.
Pjesma utjehe
Iza 57:14 Govorit øe se: Naspite, naspite, poravnajte put! Uklonite
zapreke s puta mog naroda!
Iza 57:15 Jer ovako govori Viænji i Uzviæeni, koji vjeçno stoluje i ime mu
je Sveti: “U prebivaliætu visokom i svetom stolujem, ali ja sam i s
potlaçenim i poniœenim, da oœivim duh smjernih, da oœivim srca
skruæenih.
Iza 57:16 Jer neøu se prepirati dovijeka ni vjeçno se ljutiti: preda mnom
bi podlegao duh i duæe æto sam ih stvorio.
Iza 57:17 Zbog grijeha lakomosti njegove razgnjevih se, udarih ga i
skrih se rasråen. Ali on okrenu za srcem svojim
Iza 57:18 i vidjeh putove njegove. Izlijeçit øu ga, voditi i utjeæiti one æto
s njime tuguju -
Iza 57:19 stavit øu hvalu na usne njihove. Mir, mir onom tko je daleko i
tko je blizu,” govori Jahve, “ja øu te izlijeçiti.”
Iza 57:20 Ali opaki su poput mora uzburkanog koje se ne moœe smiriti,
valovi mu mulj i blato izmeøu.
Iza 57:21 “Nema mira greænicima!” govori Bog moj.
Iza 58:1 Viçi iz sveg grla, ne suspreœi se! Glas svoj poput roga podigni.
Objavi mom narodu njegove zloçine, domu Jakovljevu grijehe njegove.
Iza 58:2 Dan za danom oni mene traœe i œele znati moje putove, kao
narod koji vræi pravdu i ne zaboravlja pravo Boga svoga. Od mene iætu
pravedne sudove i œude da im se Bog pribliœi:
Iza 58:3 “Zaæto postimo ako ti ne vidiæ, zaæto se trapimo ako ti ne znaæ?”
Gle, u dan kad postite poslove nalazite i na posao gonite radnike svoje.
Iza 58:4 Gle, vi postite da se prepirete i svaåate i da æakom bijete siromahe.
Ne postite viæe kao danas, i çut øe vam se glas u visini!
Iza 58:5 Zar je meni takav post po volji u dan kad se çovjek trapi? Spuætati
kao rogoz glavu k zemlji, sterati poda se kostrijet i pepeo, hoøeæ li to
zvati postom i danom ugodnim Jahvi?
Iza 58:6 Ovo je post koji mi je po volji, rijeç je Jahve Gospoda: Kidati
okove nepravedne, razvezivati spone jarmene, puætati na slobodu
potlaçene, slomiti sve jarmove;
Iza 58:7 podijeliti kruh svoj s gladnima, uvesti pod krov svoj beskuønike,
odjenuti onog koga vidiæ gola i ne kriti se od onog tko je tvoje krvi.
Iza 58:8 Tad øe sinuti poput zore tvoja svjetlost, i zdravlje øe tvoje brzo
procvasti. Pred tobom øe iøi tvoja pravda, a Slava Jahvina bit øe ti zalaznicom.
Iza 58:9 Vikneæ li, Jahve øe ti odgovorit, kad zavapiæ, reøi øe: “Evo me!”
Ukloniæ li iz svoje sredine jaram, ispruœen prst i besjedu bezboœnu,
Iza 58:10 dadeæ li kruha gladnome, nasitiæ li potlaçenog, tvoja øe svjetlost
zasjati u tmini i tama øe tvoja kao podne postati,
Iza 58:11 Jahve øe te voditi bez prestanka, sitit øe te u suænim krajevima.
On øe krijepiti kosti tvoje i bit øeæ kao vrt zaljeven, kao studenac kojem
voda nikad ne presuæi.
Iza 58:12 I ti øeæ graditi na starim razvalinama, diøi øeæ temelje buduøih
koljena. Zvat øe te popravljaçem pukotina i obnoviteljem cesta do
naselja.
O æabatu
Iza 58:13 Zadrœiæ li nogu da ne pogaziæ subotu i u sveti dan ne obavljaæ
poslove; nazoveæ li subotu milinom a çasnim dan Jahvi posveøen; çastiæ
li ga odustajuøi od puta, bavljenja poslom i pregovaranja -
Iza 58:14 tad øeæ u Jahvi svoju milinu naøi, i ja øu te provesti po zemaljskim
visovima, dat øu ti da uœivaæ u baætini oca tvog Jakova, jer
Jahvina su usta govorila.
Psalam
Iza 59:1 Ne, nije ruka Jahvina prekratka da spasi, niti mu je uho otvrdlo
da ne bi çuo,
Iza 59:2 nego su opaçine vaæe jaz otvorile izmeåu vas i Boga vaæega.
Vaæi su grijesi lice njegovo zastrli, i on vas viæe ne sluæa.