Biblija Cr.1 - Sveto Kraljevstvo Magije

538
Pje 8:8 Imamo malu sestru koja joæ nema grudi, æto øemo çiniti sa svojom
sestrom kad bude rijeç o njoj?
Pje 8:9 Ako bude poput zida, sagradit øemo na njemu kruniæte od srebra;
ako bude poput vrata, utvrdit øemo ih cedrovim daskama.
Zaruçnica
Pje 8:10 Ja sam zid i grudi su moje kule: tako postadoh u oçima njegovim
kao ona æto naåe smirenje.
Braøa zaruçnice
Pje 8:11 Salomon ima vinograd u Baal Hamonu, dao ga je çuvarima i
svaki mora donijeti za urod tisuøu srebrnjaka.
Pje 8:12 Moj vinograd je preda mnom: tebi, Salomone, tisuøa, a dvjesta
onima æto çuvaju plodove.
Pje 8:13 O ti, koja boraviæ u vrtovima, drugovi sluæaju glas tvoj, daj da ga
i ja çujem!
Zaruçnica
Pje 8:14 Pohitaj, mili moj, budi kao srna i kao jelençe na gorama mirisnim!
IZAIJA
Iza 1:1 Viåenje Izaije, sina Amosova, koje je imao o Judeji i Jeruzalemu
u dane Uzije, Jotama, Ahaza i Ezekije, kraljeva judejskih.
Protiv glupog naroda
Iza 1:2 Çujte, nebesa, posluæaj, zemljo, jer Jahve govori: “Sinove sam
ti odgojio, podigao, ali se oni od mene odvrgoæe.
Iza 1:3 Vo poznaje svog vlasnika, a magarac jasle gospodareve - Izrael
ne poznaje, narod moj ne razumije.” Kazna Judeje
Iza 1:4 Jao, grijeæna li naroda, puka u zlu ogrezla, roda zlikovaçkog,
pokvarenih sinova! Jahvu ostaviæe, prezreæe Sveca Izraelova, njemu
su okrenuli leåa.
Iza 1:5 Ta gdje da vas joæ udarim, odmetnici tvrdokorni? Sva je glava
bolna, srce iznemoglo;
Iza 1:6 od pete do glave nigdje zdrava mjesta, veø ozljede, modrice,
otvorene rane, ni oçiæøene, ni povijene, ni uljem ublaœene.
Iza 1:7 Zemlja vam opustje, gradove oganj popali, njive vam na oçi haraju
tuåinci - pustoæ kao kad propade Sodoma.
Iza 1:8 Køi sionska ostade kao koliba u vinogradu, kao pojata u polju
krastavaca, kao grad opsjednut.
Iza 1:9 Da nam Jahve nad Vojskama ne ostavi Ostatak, bili bismo kao
Sodoma, Gomori sliçni. Protiv vjerskog licemjerja
Iza 1:10 Çujte rijeç Jahvinu, glavari sodomski, posluæaj zakon Boga
naæega, narode gomorski!
Iza 1:11 “Æto øe mi mnoætvo œrtava vaæih?” - govori Jahve. - “Sit sam
ovnujskih paljenica i pretiline gojne teladi. I krv mi se ogadi bikova, janjaca
i jaradi.
Iza 1:12 Kad mi lice vidjeti dolazite, tko od vas iæte da gazite mojim
predvorjima?
Iza 1:13 Prestanite mi nositi niætavne prinose, kad mi omrznu. Mlaåaka,
subote i sazive - ne podnosim zborovanja i opaçine.
Iza 1:14 Mlaåake i svetkovine vaæe iz sve duæe mrzim - teæki su mi,
podnijeti ih ne mogu!
Iza 1:15 Kad na molitvu ruke æirite, ja od vas oçi odvraøam. Molitve
samo mnoœite, ja vas ne sluæam. Ruke su vam u krvi ogrezle,
Iza 1:16 operite se, oçistite. Uklonite mi s oçiju djela opaka, prestanite
zlo çiniti!
Iza 1:17 Uçite se dobrim djelima: pravdi teœite, ugnjetenom pritecite u
pomoø, siroti pomozite do pravde, za udovu se zauzmite.”
Iza 1:18 “Hajde, dakle, da se pravdamo,” govori Jahve. “Budu li vam
grijesi kao grimiz, pobijeljet øe poput snijega; kao purpur budu li crveni,
postat øe kao vuna.
Iza 1:19 Htjednete li me posluæati, uœivat øete plodove zemaljske.
Iza 1:20 U buntovniætvu ako ustrajete, proœdrijet øe vas maç.” Tako
usta Jahvina govorahu. Plaç nad Jeruzalemom
Iza 1:21 Kako li posta bludnicom tvråa vjerna? Bjeæe puna praviçnosti,
pravda u njoj stolovala, a sad - ubojice.
Iza 1:22 Srebro ti se u trosku obratilo, vino ti se razvodnjelo.
Iza 1:23 Knezovi se tvoji odmetnuli, s tatima se pobratili. Svi za mitom
hlepe, za darovima lete. Siroti pravdu uskraøuju, udoviçka parnica ne
stiœe k njima.