Biblija Cr.1 - Sveto Kraljevstvo Magije

422
Job 3:15 ili s knezovima, zlatom bogatima, æto su kuøe svoje srebrom
napunili.
Job 3:16 Ne bih bio - kao nedonoæçe zakopano, kao novoroåençe æto
svjetla ne vidje.
Job 3:17 Zlikovci se viæe ne obijeste ondje, iznemogli tamo nalaze
poçinka.
Job 3:18 Suœnjeve na miru tamo ostavljaju: ne sluæaju viæe poviku
straœara.
Job 3:19 Malen ondje leœi zajedno s velikim, rob je slobodan od gospodara
svoga.
Job 3:20 Çemu darovati svjetlo nesretniku i œivot ljudima zagorçene
duæe
Job 3:21 koji smrt iætu, a ona ne dolazi, i kao za blagom za njome kopaju?
Job 3:22 Grobnom bi se humku oni radovali, klicali od sreøe kad bi grob
svoj naæli.
Job 3:23 Æto øe to çovjeku kom je put skriven, koga je Bog sa svih strana
zaprijeçio?
Job 3:24 Zato videøi hranu, uzdahnuti moram, kao voda se moji razlijevaju
krici.
Job 3:25 Obistinjuje se moje strahovanje, snalazi me, evo, çega god se
bojah.
Job 3:26 Pokoja ni mira meni viæe nema, u mukama mojim nikad mi
poçinka.”
Job 4:1 Tad prozbori Elifaz Temanac i reçe:
Job 4:2 “Moœeæ li podnijeti da ti progovorim? Ali tko se moœe uzdrœati od
rijeçi!
Job 4:3 Eto, mnoge ljude ti si pouçio, okrijepio si iznemogle miæice;
Job 4:4 rijeçju svojom klonule si pridizao, ojaçavao si koljena klecava.
Job 4:5 A kad tebe stiœe, klonuo si duhom, na tebe kad pade, çitav si se
smeo!
Job 4:6 Zar poboœnost tvoja nadu ti ne daje, neporoçnost tvoja œivotu
ufanje?
Job 4:7 Ta sjeti se: nevin - propade li kada? Kada su zatrti bili pravednici?
Job 4:8 Iz iskustva zborim: nesreøom tko ore i nevolju sije, nju øe i poœeti.
Job 4:9 Od daha Boœjega oni pogibaju, na gnjevni mu disaj nestaju sa
zemlje.
Job 4:10 Rika lavlja, urlik leopardov kræe se kao zubi u laviøa.
Job 4:11 Lav ugiba jer mu nesta plijena, rasuli se mladi laviçini.
Job 4:12 Tajna rijeç se meni objavila, æapat njen je uho moje çulo.
Job 4:13 Noøu, kada snovi duh obuzmu i san dubok kad na ljude pada,
Job 4:14 strah i trepet mene su svladali, kosti moje œestoko se stresle.
Job 4:15 Dah mi neki preko lica proåe, digoæe se dlake na mom tijelu.
Job 4:16 Stajao je netko - lica mu ne poznah - ali likom bjeæe pred oçima
mojim. Posvuda tiæina; uto zaçuh æapat:
Job 4:17 ‘Zar je smrtnik koji pred Bogom pravedan? Zar je çovjek çist
pred svojim Stvoriteljem?
Job 4:18 Ni slugama svojim viæe ne vjeruje, i anåele svoje za grijeh
okrivljuje -
Job 4:19 kako ne bi onda goste stanova glinenih kojima je temelj u prahu
zemaljskom. Gle, kao moljce njih sveudilj satiru:
Job 4:20 od jutra do mraka u prah pretvore, nestaju zasvagda - nitko i ne
vidi.
Job 4:21 Iæçupan je kolçiø njihova æatora, pogibaju skoro, mudrost ne
spoznavæi.’
Job 5:1 Daj zazivlji! Zar øe ti se tko odazvat’? Kojem li se svecu misliæ
sad obratit’?
Job 5:2 Doista, budalu njegov bijes ubija, luåaka øe sasvim skonçat
ljubomora.
Job 5:3 Bezumnika vidjeh kako korijen puæta, ali prokletstvo skoro na
kuøu mu pade.
Job 5:4 Njegovi su sinci daleko od spasa, njih nezaætiøene na Vratima
tlaçe.
Job 5:5 Ljetinu njihovu pojedoæe gladni, sam Bog ju je njima oteo iz
usta, a œedni hlepe za njihovim dobrima.
Job 5:6 Ne, opaçina ne izbija iz zemlje, niti nevolja iz tla moœe niøi sama,
Job 5:7 nego çovjek raåa muku i nevolju kao æto let orlov teœi u visinu.
Job 5:8 Ali ja bih se ipak Bogu utekao i pred njime stvar bih svoju razloœio.
Job 5:9 Nedokuçiva on djela silna stvori, çudesa koja se izbrojiti ne
mogu.