Biblija Cr.1 - Sveto Kraljevstvo Magije

352
1Lj 16:36 Blagoslovljen Jahve, Bog Izraelov, od vijeka do vijeka!’ Sav
narod neka kaœe: ‘Amen!
Aleluja!’”
1Lj 16:37 I ondje pred Kovçegom saveza Jahvina ostaviæe Asafa i
njegovu braøu da sluœe pred Kovçegom bez prestanka, koliko treba iz
dana u dan;
1Lj 16:38 i Obed-Edoma s njegovom braøom, njih æezdeset i osam, i
Obed-Edoma, Jedutunova sina, i Hosu, da budu vratari;
1Lj 16:39 a sveøenika Sadoka s njegovom braøom sveøenicima pred
Jahvinim Prebivaliætem na uzviæici u Gibeonu
1Lj 16:40 da prinose paljenice Jahvi na œrtveniku za paljenice bez
prestanka, jutrom i veçerom, i da vræe sve æto je napisano u Zakonu koji
je Jahve odredio Izraelu;
1Lj 16:41 s njima Hemana i Jedutuna i ostale izabrane, koji su bili
poimence spomenuti, da slave Jahvu, “jer je vjeçna njegova ljubav”;
1Lj 16:42 i to Hemana i Jedutuna da trube u trube i udaraju u cimbale i
druga glazbala Bogu na çast; a Jedutunove sinove da budu vratari.
1Lj 16:43 Tada se raziæao sav narod, svatko svojoj kuøi; a David se
vratio da blagoslovi svoj dvor.
1Lj 17:1 Kad se David nastanio u dvoru, rekao je proroku Natanu:
“Pogledaj! Ja, evo, stojim u dvoru od cedrovine, a Kovçeg saveza
Jahvina pod zavjesama!”
1Lj 17:2 Natan odgovori Davidu: “Æto ti je god na srcu, çini, jer je Bog s
tobom.”
1Lj 17:3 Ali joæ iste noøi doåe Natanu ova Boœja rijeç:
1Lj 17:4 “Idi i reci mome sluzi Davidu: ‘Ovako govori Jahve: Ti mi neøeæ
sagraditi kuøe da prebivam u njoj.
1Lj 17:5 Nisam nikad prebivao u kuøi otkako sam izveo Izraela iz Egipta
pa do danaænjega dana, nego sam iæao od æatora do æatora i od
prebivaliæta do prebivaliæta.
1Lj 17:6 Dok sam hodio sa svim Izraelom, jesam li ijednu rijeç rekao
nekom od Izraelovih sudaca, kojima sam zapovjedio da budu pastiri
mojem narodu, i kazao: Zaæto mi ne sagradite kuøu od cedrovine?’
1Lj 17:7 Zato sad ovo reci mome sluzi Davidu: ‘Ovako govori Jahve nad
vojskama: Ja sam te doveo s paænjaka, od ovaca i koza, da budeæ knez
nad mojim izraelskim narodom.
1Lj 17:8 Bio sam s tobom kuda si god iæao, iskorijenio sam sve tvoje
neprijatelje pred tobom. Ja øu ti pribaviti veliko ime, kao æto je velikaæko
ime na zemlji.
1Lj 17:9 Odredit øu prebivaliæte svome izraelskom narodu i posadit øu
ga da œivi na svojem mjestu i da ne luta viæe naokolo niti da ga zlikovci
muçe kao prije,
1Lj 17:10 onda kad sam odredio suce nad svojim izraelskim narodom.
Pokorit øu sve tvoje neprijatelje i uçinit øu te velikim. Jahve øe ti podiøi
dom.
1Lj 17:11 Jer kad se ispune tvoji œivotni dani i doåe vrijeme da poçineæ
kod otaca, podiøi øu tvoga potomka nakon tebe, koji øe biti izmeåu tvojih
sinova, i utvrdit øu njegovo kraljevstvo.
1Lj 17:12 On øe mi sagraditi dom, a ja øu utvrditi njegovo prijestolje
zauvijek.
1Lj 17:13 Ja øu njemu biti otac, a on øe meni biti sin: svoje naklonosti
neøu odvratiti od njega, kao æto sam je odvratio od tvoga prethodnika.
1Lj 17:14 Utvrdit øu ga u svojem domu i u svom kraljevstvu zauvijek, i
prijestolje øe mu çvrsto stajati zasvagda.’”
1Lj 17:15 Natan prenese Davidu sve te rijeçi i cijelo viåenje.
Davidova molitva
1Lj 17:16 Tada kralj David doåe i stade pred Jahvu i reçe:
”Tko sam ja, o Boœe Jahve, i æto je moj dom te si me doveo dovde?
1Lj 17:17 Pa i to je bilo premalo u tvojim oçima, o Boœe, nego si dao
obeøanja domu svoga sluge i za daleku buduønost i pogledao si na me
kako se gleda na ugledna çovjeka, o Boœe Jahve!
1Lj 17:18 Pa æto da ti joæ David govori o slavi tvoga sluge; ta ti poznajeæ
svoga slugu!
1Lj 17:19 Jahve, radi svoga sluge i po svome srcu uçinio si sve ovo
veliko djelo, obznanivæi ove veliçajnosti.
1Lj 17:20 Jahve, nema takvoga kakav si ti, niti ima Boga osim tebe, po
svemu æto smo uæima svojim çuli.
1Lj 17:21 Postoji li ijedan narod na zemlji kao tvoj izraelski narod, radi
kojega je Bog iæao da ga izbavi sebi za narod, da tako steçeæ sebi ime
velikim i straænim çudesima, izgoneøi krivoboœaçka plemena pred svojim
narodom koji si otkupio iz Egipta?