Biblija Cr.1 - Sveto Kraljevstvo Magije

636
ulazu u Hekal Jahvin, izmeåu trijema i œrtvenika, bijaæe oko dvadeset i
pet ljudi, okrenutih leåima Hekalu Jahvinu, a licem prema istoku, i ondje
se prema istoku klanjahu suncu.
Eze 8:17 I reçe mi: “Vidiæ li to, sine çovjeçji? Malo li je domu Judinu svih
ovih gnusoba æto ih ovdje çine, nego mi joæ zemlju pune i nasiljem, i
ponovo me izazivaju i granama pred nosom maæu?
Eze 8:18 Zato øu i ja sada postupiti s njima jarosno i oçi se moje viæe
neøe saœaliti i neøu im se smilovati. I kad stanu iza glasa vikati na moje
uæi, neøu ih usliæiti.”
Kazna
Eze 9:1 Tada zagrmje na moje uæi i reçe: “Kazne grada! Priåite svaka sa
svojim zatornim oruœjem u ruci!”
Eze 9:2 I gle, doåoæe æestorica ljudi s gornjih vrata, æto su okrenuta k
sjeveru, svaki sa svojim zatornim oruœjem u ruci. Meåu njima bijaæe i
jedan odjeven u lan, s pisarskim priborom za pojasom. Uåoæe oni i
stadoæe uz tuçani œrtvenik.
Eze 9:3 A Slava Boga Izraelova vinu se s kerubina, nad kojima lebdijaæe,
prema pragu Doma.
I pozva çovjeka odjevena u lan, koji imaæe za pojasom pisarski pribor,
Eze 9:4 te mu reçe: “Proåi gradom Jeruzalemom i znakom ‘tau’ obiljeœi
çela sviju koji tuguju i plaçu zbog gnusoba æto se u njemu çine!”
Eze 9:5 A drugima reçe na moje uæi: “Poåite za njim gradom i ubijajte
bez milosråa. Oçi vaæe neka se ne saœale i nemajte smilovanja.
Eze 9:6 Pobijte starce, mladiøe, djevojke, djecu i œene; istrijebite ih sve
do posljednjega. Ali na kome bude znak ‘tau’, njega ne dirajte. Poçnite
od mojega Svetiæta!” I oni poçeæe od starjeæina koji stajahu pred Domom.
Eze 9:7 I reçe im: “Oskvrnite Dom moj i napunite mu predvorje truplima!
Krenite!” I oni iziåoæe te zaredaæe ubijati gradom.
Eze 9:8 Dok su oni klali, ja ostadoh, bacih se niçice i zavapih: “Jao,
Jahve Gospode! Zar øeæ zaista uniætiti sve æto preostade od Izraela da
iskaliæ svoj gnjev nad Jeruzalemom?”
Eze 9:9 Reçe mi: “Veoma je veliko bezakonje doma Izraelova i doma
Judina; zemlja je puna krvi, a grad krcat zloçina. Govore: ‘Jahve je ostavio
zemlju! Ne vidi Jahve!’
Eze 9:10 I zato se moje oçi neøe saœaliti i neøu im se smilovati: djela øu
im njihova oboriti na glavu!”
Eze 9:11 I gle, çovjek odjeven u lan, koji imaæe za pojasom pisarski
pribor, javi vijesti: “Uçinih kako si mi zapovjedio!”
Eze 10:1 Pogledah, i gle: na svodu nad glavama kerubina pojavi se
neæto kao kamen safir, kao nekakvo prijestolje.
Eze 10:2 I prozbori çovjeku odjevenom u lan: “Uåi meåu toçkove pod
kerubinima, uzmi pune pregræti œeravice izmeåu kerubina i prospi je
nad gradom!” - I on na moje oçi uåe meåu kerubine.
Eze 10:3 A kerubini stajahu s desne strane Doma kad çovjek uåe meåu
njih. I oblak ispuni sve unutraænje predvorje,
Eze 10:4 a Slava Jahvina vinu se s kerubina prema pragu Doma. Dom
se ispuni oblakom, a predvorje napuni svjetlost Slave Jahvine.
Eze 10:5 Huka kerubinskih krila razlijeœe se do vanjskoga predvorja,
kao kad zagrmi glas Sveviænjega.
Eze 10:6 A kad on zapovjedi çovjeku odjevenom u lan: “Uzmi ognja
izmeåu toçkova æto su pod kerubinima”, çovjek uåe i stade kraj toçkova.
Eze 10:7 Jedan kerubin pruœi ruku prema ognju æto bijaæe meåu
kerubinima, uze ga i stavi u ruke çovjeku odjevenom u lan. On ga primi
i iziåe.
Eze 10:8 A ispod kerubinskih krila ukaza se neæto kao ruka çovjeçja.
Eze 10:9 Pogledah, i gle: uz kerubine çetiri toçka, po jedan uza svakoga.
A toçkovi bijahu nalik na kamen krizolit;
Eze 10:10 sva çetiri istog oblika i kao da je jedan toçak u drugome.
Eze 10:11 U kretanju mogahu iøi u sva çetiri smjera, sve bez zakretanja.
Kamo bi se glava usmjerila, onamo bi krenuli, a da se, kreøuøi se, nisu
morali okretati.
Eze 10:12 Cijelo tijelo u kerubina - leåa, ruke, krila i sva çetiri toçka
njihova - sve im bijaæe posvud naokolo puno oçiju.
Eze 10:13 A toçkovi, koliko sam çuo, zvahu se “Kovitlac”.
Eze 10:14 Svaki imaæe po çetiri lica: lice prvoga kerubinsko, lice drugoga
çovjeçje, a u treøega lice lavlje, u çetvrtoga orlovsko.
Eze 10:15 Tada se kerubini podigoæe u visine. Bijahu to ista biøa æto ih
vidjeh na rijeci Kebaru.
Eze 10:16 Kad bi kerubini krenuli, krenuli bi i toçkovi uz njih, kad bi
kerubini krilima mahnuli da se od zemlje podignu, toçkovi se ne bi od
njih odmicali.