Biblija Cr.1 - Sveto Kraljevstvo Magije

273
2Sa 15:34 Ali ako se vratiæ u grad i kaœeæ Abæalomu: ‘Bit øu tvoj sluga,
gospodaru kralju; prije sam sluœio tvome ocu, a sada øu sluœiti tebi’,
moøi øeæ tada okretati Ahitofelove savjete u moju korist.
2Sa 15:35 S tobom øe biti i sveøenici Sadok i Ebjatar. Sve æto çujeæ iz
palaçe, javi sveøenicima Sadoku i Ebjataru.
2Sa 15:36 S njima su ondje i dva njihova sina, Ahimaas Sadokov i Jonatan
Ebjatarov: po njima mi javljajte sve æto çujete.”
2Sa 15:37 Tako se Huæaj, prijatelj Davidov, vrati u grad upravo u çasu
kad je Abæalom ulazio u Jeruzalem.
2Sa 16:1 Kad je David preæao malo preko vrha, doåe mu u susret Siba,
sluga Meribaalov, sa dva osamarena magarca koja su nosila dvije stotine
kruhova, sto grozdova suhog groœåa, sto voønjaça i mijeh vina.
2Sa 16:2 Kralj upita Sibu: “Æto øeæ s tim?” A Siba odgovori: “Magarci øe
posluœiti kraljevoj obitelji za jahanje, kruh i voøe momcima za jelo, a vino
za piøe onima koji se umore u pustinji.”
2Sa 16:3 Kralj dalje upita: “A gdje je sin tvoga gospodara?” A Siba odgovori
kralju: “Eno, ostao je u Jeruzalemu jer je mislio: ‘Danas øe mi dom
Izraelov vratiti kraljevstvo moga oca.’”
2Sa 16:4 Tada kralj reçe Sibi: “Sve æto posjeduje Meribaal neka je tvoje.”
A Siba odgovori: “Bacam se niçice pred tobom. O, da bih i dalje bio
dostojan milosti u tvojim oçima, kralju gospodaru!”
2Sa 16:5 Kad je kralj David doæao do Bahurima, izaåe odande çovjek
od roda Æaulova. Zvao se Æimej, a bio je sin Gerin. Dok je izlazio,
neprestano je proklinjao.
2Sa 16:6 Bacao je kamenje na Davida i na sve dvorane kralja Davida,
premda je sva vojska sa svim junacima okruœivala kralja s desne i lijeve
strane.
2Sa 16:7 A Æimej je ovako govorio proklinjuøi: “Odlazi, odlazi, krvniçe,
niætarijo!
2Sa 16:8 Jahve je okrenuo na tebe svu krv Æaulova doma, kojemu si ti
oduzeo kraljevstvo. Ujedno je Jahve predao kraljevstvo u ruke tvome
sinu Abæalomu. Evo, sad si zapao u nevolju jer si krvnik.”
2Sa 16:9 Tada Sarvijin sin Abiæaj zapita kralja: “Zar da ovaj uginuli pas
proklinje moga gospodara kralja? Dopusti da odem prijeko i da mu skinem
glavu!”
2Sa 16:10 Ali kralj odgovori: “Æto hoøete od mene, Sarvijini sinovi? Ako
on proklinje te ako mu je Jahve zapovjedio: ‘Proklinji Davida!’ - tko ga
smije pitati: ‘Zaæto çiniæ tako?’”
2Sa 16:11 Nato David reçe Abiæaju i svim svojim dvoranima: “Eto, moj
sin koji je izaæao od moga tijela radi mi o glavi, a kamoli neøe sada ovaj
Benjaminovac! Pustite ga neka proklinje ako mu je Jahve to zapovjedio.
2Sa 16:12 Moœda øe Jahve pogledati na moju nevolju te mi vratiti dobro
za njegovu danaænju psovku.”
2Sa 16:13 Zatim David sa svojim ljudima nastavi put, a Æimej iåaæe
gorskom stranom usporedo s njim, neprestano psujuøi, bacajuøi
kamenje i diœuøi praæinu.
2Sa 16:14 Kralj i sav narod koji ga je pratio stigoæe umorni i ondje
odahnuæe.
2Sa 16:15 Abæalom je meåutim sa svim narodom izraelskim uæao u
Jeruzalem; i Ahitofel bijaæe s njim.
2Sa 16:16 A kad je Huæaj Arçanin, Davidov prijatelj, doæao k Abæalomu,
reçe Huæaj Abæalomu: “Œivio kralj! Œivio kralj!”
2Sa 16:17 A Abæalom upita Huæaja: “Je li to tvoja vjernost prema tvome
prijatelju? Zaæto nisi otiæao sa svojim prijateljem?”
2Sa 16:18 A Huæaj odgovori Abæalomu: “Ne, nego koga je izabrao Jahve
i ovaj narod i svi Izraelci, njegov øu biti i s njim øu ostati.
2Sa 16:19 A drugo: kome øu sluœiti? Zar ne njegovu sinu? Kako sam
sluœio tvojemu ocu, tako øu sluœiti tebi.”
Abæalom i Davidove inoçe
2Sa 16:20 Potom se Abæalom obrati Ahitofelu: “Savjetuj sada: æto da
çinimo?”
2Sa 16:21 Ahitofel odgovori Abæalomu: “Uåi k inoçama svoga oca, koje
je ostavio da çuvaju palaçu: tada øe sav Izrael çuti da si u zavadi sa
svojim ocem, pa øe se ohrabriti svi oni koji su pristali uz tebe.”
2Sa 16:22 Tada razapeæe za Abæaloma æator na krovu i Abæalom uåe
k inoçama svoga oca na oçi svemu Izraelu.
2Sa 16:23 A savjet æto bi ga dao Ahitofel u ono vrijeme vrijedio je kao
odgovor Boœji; toliko je vrijedio svaki Ahitofelov savjet i kod Davida i kod
Abæaloma.
2Sa 17:1 Nato Ahitofel reçe Abæalomu: “Dopusti da izaberem dvanaest
tisuøa ljudi pa da se dignem i poåem u potjeru za Davidom joæ noøas.